PODLISTAK 1-8 zadnji ok

Транскрипт

1

2 JA SAM MORE, JA SAM MORE U oëima mi bijeli brodi»ezmitljiv im trag na vodi. Zamah krila, blistav let Na puëini bijeli cvijet. U oëima mi bijeli brodi Osmjeh mora Zlatna zora Pjesma mora. U oëima mi miris bora Miris vrijesa, Miris smole Miris mora Ja sam more, ja sam more. Iva Matotek, 7. a PI EM O PROLJE U SvjetloπÊu je zaiskrilo zrcalo jutra, Poljupcima probudilo zasanjane cvjetove, Prstima veselo zanjihalo ljuljaëku, Cvrkutom zazelenilo kroπnju, lepetom krila nazdravilo æivotu u Ëast. Namirisana bjelinom tratinëica, Umivena prπtavim kliktajem voda, Ponesena sjajem i radoπêu jutra Zanosno pjevam odu radosti I piπem o proljeêu. U TOPLINI KAMENA STAMENA U svjetlosti sunca, u zrncu pijeska, u mirisu zemlje i kapljici vode, u njeænosti i mekoêi oblutka, u toplini kamena stamena zapisana su stoljeêa, Ëudo postanka, zagonetke svemira i zaëudnost æivota. Lucija Megla, 8. a Ema PlavljaniÊ, 7. b Iva Matotek, 7. a TITRAJI ZVIJEZDA DALEKIH Titraji zvijezda dalekih u tajanstvu beskraja misli moje raspliêu Tiπinom noêi zaπaptana u cvijet se zvjezdani pretvaram i mislim na voljenog... HoÊe li me zapaziti? Iva Matotek, 7. a TRATIN»ICE, TRATIN»ICE Skromne se tratinëice rastrëale dvoriπtem, zasjajile me radoπêu, toplinom i njeænoπêu okitile naπ mali dom. TratinËice, tratinëice, darujem vam srdaπce, pjeva slavuj s granëice. Katja BiliÊ, 5. b 2

3 CVETNICA V mojemu rodnomu kraju, svoje krπëajnske obiëaje poπtivleju. Isosovu muku v korizmi, Ërez Ëeterdeset dni æalujeju. Na cvetnu nedelu, veliku mu Ëast i slavu sprovljaju. V jutro rano, protuletno cvetje bereju, dreneke i muce v puπleke sloæeju. V lavuru vode, barπunaste fijolice plivaju, v πteroj mlode puce svoje lice hmivleju. I z granëicaj i puπlekaj, v cirkvu drogom Isusu hrliju. V perπeciji koli cirkve moliju, svete pesme popevleju i Isusa krolja dvoriju. Z posveëenom kiticom, celo leto sako zlo s hiæe tiraju, i z njom se mu odupiraju. TRAJNA NINA NINENA Josipu PupaËiÊu U srcu mi tvoja Cetina i æelja od snova vezena I livade tvoje zelene koje su bojno voljele tri brata tvoja i tebe. I jablani viti, visoki πto vas u nebo dizahu. U srcu mi glas tvoj otuæni: Majci treba pisati potanko. O svemu. O koπulji, o brigama, o ljubavi U srcu mi je tvoja miljena njeænoπêu vojom ninana, ljubavlju oëinskom grijana. Trajna nina ninena pjeva joj tvoja Cetina. Ema PlavljaniÊ, 7. b I Boæeka k sebi prizivleju, i z hvalama ga darivleju. Krunoslav GosariÊ, 7. b KRUH NA STOLU MIRI E Dan se budi, sunca trak ljubi zemlju, tjera mrak. Miris zore, Marna ruka zemlju ore. Rahla zemlja, zrnje klije, Vrijedni ratar nad njim bdije. Klas do klasa, klas do klasa, U nedogled zlatni sag Kiπa, sunce, uzduh vrije, U svakom klasu zlato zrije. U srcu mi radost diπe, Kruh na stolu miriπe Krunoslav GosariÊ, 7. b Matija Grašić, 8. a 3

4 4

5 5

6 ZA LET SI, DU O, STVORENA! SunËeva harfa u moru se plavetnom utapa. Pod njezinim mekim dodirom puëina ljeska zlatnicima Zrikavci pjesmu svoju sve tiπe propinju. Tiπina se sa zalutalim valiêem na kamenoj hridi poigrava. Mjesec sanjivo prostranstvo nebesko srebrom mekim posipa Prelet tajanstvene noêne ptice i smiraj negdje u tamnilu mirisnih borova. I more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na æalu vrh brijega Moj kriæ svejedno gori! U daljini rasvijetljeni brod. Æmirkava svjetla grada i pjesma tihana. U meni slatki srhovi. I Ëeænja za novim svjetovima, za novim nebiπtima Tamo, tamo da putujem Mislim i na Tina. Velikog naπeg pjesnika. I epitaf na grobu njegovom koji lani, u tiπini Mirogoja, s pijetetom obiappleosmo: Za let si, duπo, stvorena! Ema PlavljaniÊ, 8. b SA SUNCEM U RUKAMA Grlik meappleimurske grlice jutrom se, saneno plavim, pod nebom zaviëajnim, rasipa... Preplavljena grlikom πirom otvaram prozor jutra i pozdravljam novi dan - proljeêem i æivotom namirisan. Dotaknut suncem grm zlatne kiπe u rascvjetanom voênjaku, ljepotom se razgorijeva i nastanjuje u mojim oëima. Sa suncem u rukama darovima Boæjim, zaëudnim hrlim ususret. Ema PlavljaniÊ, 7. b Marko Novak, 8. a 6

7 MOJ GRAD U»akovcu, mome gradu svaka ulica je Ëista. NaveËer, poput zvijezda sve se blista. Kao πto duga krasi nebo tako i park krasi cvijeêe. Sluπaj, vidi! U fontani voda teëe. BOÆI BoæiÊ je.»uje se pjesma Radujte se narodi. I zvonëiêi zvone. Bor je kao duga. I mjesec je na nebu. VeËera je na stolu. Dolaze prijatelji. Ema Pongrac, 2.a Na trgu spomenik Zrinskome stoji. Puno godina on veê broji. Zidine starog grada sjeêaju na proπle dane. Kad su vojnici nosili sablje, a u koëijama se vozile dame. U naπem gradu brojne su πkole, vrtiêi, trgovine i prometne patrole. Lijep je naπ»akovec grad. Toliko je star, a ipak joπ mlad. Mateja KolariÊ, 4. a Klaudija Horvat, 2. b LJUBAV Za mene je ljubav darivanje i osmijeh. Volim svoje zlatne ribice Barbiku i Boba. Hranim ih, promatram ih i divim im se. Kad se u naπem razredu netko zaljubi, svi ga izazivaju i zezaju. Svi se jednog dana zaljube i vjenëaju. Ja sam zaljubljen u Jelenu. Volim i obitelj i rodbinu, ali na drugaëiji na- Ëin. Laura Majer, 3. b Borna JurkoviÊ, 3. b 7

8 MOJE MJESTO Kad se jutarnje sunce raapplea, u mom mjestu nema svaapplea. KuÊice se bijele poigrale, s livadama zaigrale. Crkvica kao ukopana, na mjestu stoji. Dok druga, djecu broji. Iz daleka se vide, polja zlatna. Dok su neka od njih, od kiπe joπ uvijek blatna. Jelena Čuka, 3. b»udo U MOJOJ»IZMICI UoËi blagdana Svetog Nikole sva djeca stavljaju svoje Ëizmice na prozor. NoÊu doapplee sveti Nikola i u njih stavlja darove i slatkiπe. Ujutro svako dijete naapplee poneki darak. Ove godine i kod mene se dogodilo Ëudo. Mama je bila na poslu, tata i sestra su spavali, a moja je Ëizmica bila puna do vrha. U njoj je bilo Ëokolada, bombona, lizalica ZnaËi, sveti Nikola je bio i u mojoj kuêi! Mirela MilinkoviÊ, 2. a Znam, lijepi je svaki kraj, al je moje mjesto najljepπi zaviëaj! Iva RuæiÊ, 4. a CVIJE E JE UKRAS PRIRODE Ostavila bih cvijeêe u travi, jer ono πto nam priroda daje trebamo Ëuvati. Lijepo je vidjeti prvo proljetno cvijeêe na prvom proljetnom suncu. CvijeÊe divno miriπe i lijepo bi ukrasilo moju sobu, ali je u prirodi joπ mirisnije i ljepπe. Lea Pongrac, 3. c JESEN Baka je u vrtu pobrala rajëice. Naslagala ih je vani na stol. Za nekoliko dana ih je ukuhala za zimu. Osjetila sam da dolazi jesen. Uskoro je i liπêe poëelo æutjeti. Padalo je na zemlju i slagalo lijepi πareni sag. ZnaËi, doπla je. Oslikala je kroπnje drveêa æutom, crvenom i smeappleom bojom. Pozvala je i oblake, kiπe, hladne vjetrove, maglu Pomogli su joj stresti svo liπêe s grana. Ja sam potraæila svoju kapu, πal i rukavice. Tada je jesen ostarjela. Sve je bilo mokro i klizavo. U zraku se osjetio miris snijega. Iz polja je dopiralo glasno graktanje. Vida RuæiÊ, 2. a 8