untitled

Транскрипт

1 DJECA CRTAJU I PI U HRVATSKU

2 DJECA CRTAJU I PI U HRVATSKU Radovi djece i uëenika uπli u izbor za najbolje i nagraappleeni na razini Hrvatske

3 Poπtovani, sve Vas koji Êete imati ovu knjiæicu u ruci srdaëno pozdravljam u ime Glavnog ureda Hrvatske turistiëke zajednice i svih direktora sustava turistiëkih zajednica. Posebno zahvaljujem svim odgajateljima u vrtiêima, nastavnicima i profesorima u osnovnim πkolama Lijepe naπe koji su se odazvali naπem pozivu i ove godine odluëili sudjelovati zajedno sa svojim uëenicima na naπem natjeëaju u okviru projekta VOLIM HRVATSKU na temu "Lijepa moja Hrvatska". Osobito mi je drago da ste svi vi prepoznali vaænost naπe ekoloπko-edukativne akcije koja ima za cilj prvenstveno oëuvanje i zaπtitu prirode i okoliπa te ljepπu, cvjetnu i ureappleenu Hrvatsku. Svima vama, djeci i uëenicima Ëiji su radovi u ovoj knjiæici, od srca upuêujem iskrene Ëestitke jer ste uπli u "druπtvo" najboljih u cijeloj Hrvatskoj. Kako se radilo samo o nijansama hoêe li baπ vas proglasiti najboljima, svi zasluæujete ovu skromnu nagradu da objavimo vaπe radove u knjiæici "Djeca crtaju i piπu Hrvatsku". BuduÊi da Êe svi vrtiêi i πkole dobiti ovu knjiæicu, djeca cijele Hrvatske moêi Êe se upoznati s vaπim pisanim rijeëima i crteæima. Radujem se πto kroz naπu akciju VOLIM HRVATSKU moæemo pomoêi πkolama i vrtiêima te se nadamo da Êete i iduêih godina sudjelovati na naπem natjeëaju. SrdaËno Vaπ, direktor Glavnog ureda Hrvatske turistiëke zajednice mr. sc. Niko BuliÊ 3

4 1. mjesto 1. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH KOLA O PRIMO TEN, Likovna radionica MASLINA, Primoπten Marin Gracin, Ivan Huljev, Antonio NiæiÊ, Melani Huljev, Andrea Perkov, Ivan JadrijeviÊ O PRIMO TEN, Likovna radionica MASLINA, Primoπten 4 5

5 ONA Ostala nam je u srcima duboko, Zbog mora plavog πto zrcali se πiroko. Zbog kroπnji stabala πto se na vjetru njiπu, Zbog sjajnog sunca πto rastjeruje kiπu. Zbog planina visokih πto nebo dodiruju, Zbog gora zelenih πto u zelenilu miruju. Andrea Ramljak, VI.b O "Antun Matija ReljkoviÊ", Bebrina O BIJAΔI, Kaπtel Novi Bartul Acalija, Rita MardeπiÊ, Sara Δudina, Hrvoje ekeroviê, Blagica Hrsto, Tina KramariÊ 6 7

6 VOLIM HRVATSKU Evo ja moram napisat ovaj sastav a ne da mi se. Hita me teπka dalmatinska fjaka, i kiπa je, juæina. Dok ja odi piπem sastav oni u Slavoniji oranice kopaju, u Zagorji vinëeka ispijaju. A kaj bi drugo delali osim popevke pevali? U Istri pak, dok Veli Joæe sjedi na Motovunu i kiπa noge u rijeci Mirni, oni Istrijani Ëuvaju koze i volove. Δa Êeπ i to se mora. A u Zagrebu? Tamo buju gospoda poslijepodnevnu kavicu spili i nove krpice si kupovali. Svi rade dok hajduci u πumama leæe ili se pak uskoci na plaæama sunëaju. Nema danas ja bi ovu peëu. ja bi ovu rijeku. Danas su EU i NATO. Svi æivëani i umorni od rada okome se na jadnog Busha a on nas doπo spasit s NATo-om. Ma neka je! 2. mjesto 2. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH KOLA Ma ja bi se poπla neapplee odmorit od svega tega. Naprimjer, poπla bi na plaæu. Znate ono zlatno slovo V? Tamo bi malo plivala a bilo bi dobro pogledat i koji nacionalni park ko PlitviËka jezera. Ispred sebe vidiπ silna jezera a slapovi Krke da i ne govorim. Samo ti se niæu jedan za drugim, ne vidiπ kraj. Prezamorno je to. Moæda su pravi izbor spomenici. Arena, naprimjer. Uappleeπ a ono sve okruglo oko tebe. Odma se sjetiπ Rimljana i lavova. Ma bjeæi. Bolje je na sigurnom. Ah, znam. Dubrovnik, Stari grad. Bojim se da i to ne bi bio pravi izbor. Da Ëekam kad Êe me Napoleon napasti. Ma oêu, pa Êe mi biti LIBERTAS onda. Ma ne znam stvarno. A i s ovom dræavom se neπto dogaapplea. Mi smo tu od stoljeêa sedmog, a Rusi i Engleszi bi kakve zemljice sad tu kupovali. Ma ne znam πto bi viπe pisala. Evo i struja mi je nestala. Morala bi pozvat Teslu, a i matematiku joπ nisam napisala. Ajde bog! Vidimo se drugi put. IspriËajte me moram po Ruappleera BoπkoviÊa. Marija UrappleeviÊ, VII. razred O Slano, PO ipanska Luka O STARIGRAD, Starigrad Paklenica Antonia BuciÊ 8 9

7 3. mjesto 3. mjesto u kategoriji LITERARNIH RADOVA U»ENIKA OSNOVNIH KOLA KADI SU TIΔI, TAMO JE LIPLJE Sunce istoka, joπ dok san spa u postelji, zbudila me najlipπa muzika ku san kad Ëuja. Bija bin se zakleja da je to muzika iz rajskega vrtla, ma to se Ëulo nidi jako blizu, a raj je daleko, jako daleko. Grdelini su se ugnjizdili na staroj menduli uzad hiæe. Njihov je poj bija tako lip i mija, hip toliko piano, hip forte. Valja su mi zafaljivali za sve uno Ëa san dela za njih: hranija san hi mrvami kruha i pojija z vodon iz male kamenice. njihovon pismon san se laglje ustaja u rano jutro kad bi me utac zva da gren π njin dizati parangale u Luku. Ni mi bilo lako, ocu san mora pomoêi. Sanjiv san se uglediva oko sebe na putu od svoje hiæe do Luke. I uvuda je bilo tiêi. Prenulo me jato srak zgor moje glave i san se vreda razbizerija. Kad smo doπli do naπe barke, na provi je sta veliki bili galeb. Drit, lip i bija kako snig, rastega je svoja krela i zalepeta π njima da me bilo anke strah. To je bija tiê nad tiêima, za me pojam lipote i poπtovanja, naπ pretelj u ribariji ki nas kumpanjiva i ne puπti nanke ontar kad ne ulovimo nanke jednu ribu. A ja nosin u svojoj borπi i kus kruha za njega, jer merita, naπ virni pretelj, najbolji ribarov kumpanj u bonaci i neveri. Dok je utac Ëistija paranga, mene je raskrca na Goluberami na punti Ubca, a prid nami je letija moj bili galeb i zna san da me vodi u svoje Carstvo. Litice su bile strme i ja san se pomalo prtija. Malo me bilo strah jer joπ nikad nisan bija u tiëjen carstvu. Kad sna doπa na vrh, srce mi je na hip fermalo tuêi. Svuda po πkaraëami leæali su galebi u svojim gnjizdima. Niki su grijali jaja, a iz nikih su se vidili mali galebiêi ki su nikako Ëudno krπili i zvraêali se po πkraëami, joπ goli, bez perja, peno zleæeni. Δutili su me. Svi koliko god hi je bilo, su zaπkiëali i zavreπtali. San uπa u njihov mir, san hi prenuja, a nisan to stija. Samo san stija viti di i kako æivi moj Larus. Suze su mi doπle na oëiπ.. San Ëuja da me utac zove i mora san se tornati. Kad san doπa, me je pita di san toliko vrimena bija. San mu reka: "San bija tamo di su tiêi. Jer, kadi su tiêi, tamo je najliplje". 2. mjesto 2. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH KOLA Luka Faraguna, VIII. razred Osnovna πkola Vladimir Nazor, Krnica O BRAΔA RADIΔ, Koprivnica Marija Novoselec 10 11

8 VOLJENA DOMOVINA Znam samo da je ljubim i da mi je jedina. Ljubim svaku njenu stopu, onu meku i kamenitu, znojem oroπenu, rukom milovanu, æuljevitu. Djeva Ëista lice morem umiva i zagrêe se plaπtom bisernog otoëja i siêuπnih πkoja. Udarima bure i valova stoljeêima oblikovana, djecu svoju odgaja i æitnim blagom dariva. Snaæno srce udara kad bistrim rijekama svjeæu krv potjera. Gorska svjeæina joj lice ozari, a kad ogladni zlatnom dolinom se nahrani. Breæuljci rod svoj su dali pa se njime opija. Raduje se svakom danu i svome novom Ëlanu. to nas viπe ima to je veselija, da nas nema ne bi ni æivjela voljena nam domovina. Josipa Prstac, V. razred DV CVR»AK, Skupina CVJETIΔI, Virovitica Osnovna πkola DraganiÊi Tin Blaæevski, Mihael Meretaj, Ema StaniÊ, Lucija GoriËki, Ina Moslavac, Lana RajnoviÊ 12 13

9 LIJEPA MOJA HRVATSKA Pored otvorenog prozora svoje sobe sjedim pred praznim listom papira, gledam u globus koji sam dobio proπli tjedan. Lagano ga okreêem i uæivam u prekrasnim bojama tog malenog svijeta. Koliko ima samo plave boje. Ta πarena lopta zaustavi se tako da je Europa toëno ispred mene. I tu se najljepπe istiëe moja domovina Hrvatska. Dok pokuπavam razaznati kojih sve boja tu nema, sa radija sluπam pjesmu: "Sve je lijepo kao sa razglednice,..." Pogled mi bjeæi kroz prozor, pa zaista je tako! Krasan pogled koji se pruæa iz moje sobe otkriva svu ljepotu prirode. Sve je posloæeno kao na razglednici. Ispod plavog neba zelena πuma, ispred nje izorano polje, malo dalje pokoπena livada koju napola presijeca æivahan potoëiê u kojem pliva neki stari πtednjak. tednjak!? Kakav πtednjak? Ovo se baπ ne uklapa, pomislim. Brzo sam uzeo fotoaparat i odjurio van. Ovo moram vidjeti iz blizine. Prizor kod potoka nije baπ bio lijep. Pored starog πtednjaka ima svega. Tu je nezaobilazna vreêica puna smeêa, stara plastiëna poderana kanta, Ëak i neëija cipela. straπno. Ovo priroda sama ne moæe ni uëiniti, a niti popraviti. Ovo mora biti»ovjek. NajveÊi neprijatelj prirode. RazoËarano slikam ovu ljudsku sramotu, razmiπljam da ovo moramo rijeπiti. Ja i moji prijatelji. VeÊ smo jednom uspjeli. Naivno sam mislio da je time stvar rijeπena. Ali oëito nije. Ponosan sam πto je moja πkola, πto su moji prijatelji shvatili taj problem. ZajedniËkim smo snagama rijeπili i veêi problem smeêa. Siguran sam da Êemo i ovo rijeπiti. Jednom mi je moj otac rekao: "Sine, samo su dvije stvari beskrajne na ovome svijetu: prva je svemir, a druga ljudska glupost". Sad shvaêam. Netko je krivo shvatio da voda moæe sve odnijeti. Vratio sam se kuêi, sjedam za stol, uzimam olovku i onaj prazan papir. Pokuπavam srediti misli u glavi. Moæda je najlakπe sve zapisati. Svatko od nas svoje idealno mjesto za odmor zamiπlja kao malenu kuêicu, pa krasan pogled na more, ili planinu, ili livadu, ili potoëiê. Tu je sigurno negdje srna, zec ili kakva ptiëica. To su samo snovi. Ono πto je oko nas nije baπ takvo. Silno sam razoëaran ljudskom glupoπêu, ali mislim da nije kasno da sve postane barem malo bliæe onome iz snova. Zasigurno nema dvojbe oko ljepote moje, naπe domovine. Toliko ljepote od sjevera do juga, od istoka do zapada! Bogatstvo leæi svuda oko nas. Svaki ljubitelj ljepote ovdje moæe naêi ono najljepπe. Od KopaËkoga rita do PlitviËkih jezera, od zlatne slavonske ravnice, preko Gorskog kotara, hrvatskih zelenih pluêa, od surovog, ponosnog Velebita do prekrasnog Jadranskog mora i njegovih tisuêu Ëarobnih otoka i otoëiêa. Puno sam toga i sam vidio i u tome uæivao. I to me Ëini sretnim. Ali ovo danas ponovo me razoëaralo. Kao mladi borac za Ëistu prirodu u svojem kraju, pokuπavam sebi postaviti pitanje postoji li joπ takvih boraca. Mora ih biti, jer neprijatelja Zemlje ima previπe. Neki nisu niti svjesni da svojim ponaπanjem πtete svima. Danas moja domovina æeli postati djelom Europe, bogate Europe. Pa mi smo pravo bogatstvo! Oni bi trebali æeljeti nas. Moja domovina je poput dragulja, fino bruπenog, posebnog, koji ne smije nikome pasti iz ruku jer onda Êe se razbiti. Neki turisti dolaze u Hrvatsku i govore o tome da je lijepo, krasno, ali πto "ali" nije mi baπ jasno. A moæda su vidjeli onaj stari πtednjak ili poderanu kantu kojoj tamo nije mjesto. Da, to mora bit taj "ali". Morali bi skupiti tu malu, ali hrabru vojsku i rijeπiti te stare automobilske olupine, stare kante i vreêice, posjeêi trnje i πikare koje rastu tamo gdje ne treba. To je problem koji se moæe rijeπiti. Trebali bi i ljudi biti bolji. Bolji prema prirodi, bolji prema drugima. Bolji i prema onim "ali" turistima. Nasmijanog i vedrog lica i lijepa moja Hrvatska bila bi joπ ljepπa. Odloæio sam olovku, i zadovoljan se nasmijao. Da, treba se smijati i biti sretan. Koliko osmjeh moæe stvari pokrenuti! Sutra, kad s prijateljima rijeπim onaj πtednjak i onu poderanu kantu i cipelu, opet Êemo se smijati i biti zadovoljni. Vidjet Êete! Luka PremelË, VII. a O Sidonije Rubido Erdödy, Gornja Rijeka DJE»JI CENTAR»AKOVEC, DV STONOGA, Skupina STONOGA, Novo Selo Rok Melani Posedi, Lucija FranËiÊ, Marta Magaπ, Lora Sternad, Patrik Huljak 14 15

10 HRVATSKA PRI»A Ja æivim tu gdje sunce sja najsjajnije, gdje je nebo osuto najjasnijim zvijezdama, gdje more najnjeænije ljubi tvoje i moje nasmijano lice gdje su ljudi srdaëni i doëekat Êe te dobrodoπlicom. Ja æivim u zemlji spomenika proπlosti koji su zalog naπe buduênosti. I vjeruj da su slapovi ovdje joπ uvijek neispriëana priëa, a ipak ponavljana. Rijeke su moje prijateljice, æile kucavice moje domovine. Vrhunci gora I ja u svom zelenom Zagorju ljuljam se nebo modro miluju. na valovima bregova uznjihanih. Gubim se u æitnim poljima. Sluπam pjev ptica. S njima pjevam. S njima se radujem. Stojim na stijeni. Vjetar me miluje. Upijam plave boje mora moga sinjega. Valovima πapuêem, a moru kliëem. Zvona sa zvonika zovu me u kolo raspjevano. Tada ja pleπem, tada se radujem. eêem u mislima voljenom HRVA TSK OM. Vesna Puh, VII. b O A. MihanoviÊa, Petrovsko DV TIΔI, Skupina LASTAVICE, Vrsar Deni KaravdiÊ, Ana epiê, Tea BurπiÊ, Tena Popec, Rafael MaappleariÊ, Filip verko 16 17

11 LIJEPA MOJA HRVATSKA Kad je u pitanju Hrvatska - moja Hrvatska, ne mogu zamisliti niti jedan drugi epitet osim - lijepa. Lijepa je svakome, a moja je zato, πto je moja. Isto kao πto je i mati moja. Podijelismo radost obiteljskog druæenja baπ ondje gdje se vrhovi Velebita s nebom doπaptavaju. Bila je sunëana subota i odluëismo se nahraniti æ svjeæim zrakom. Skupiti malo viπe energije za sve πkolske i razne obveze za sljedeêe dane. Da bismo osjetili travnati tlo mekanog zelenog saga pred vratima botaniëkog vrta, morali smo zagladiti obronke velebitskih skutova ispuπnim plinovima svog automobila. No i tu ærtvu Velebit je odluëio podnijeti znajuêi da mu dolaze djeca. Baπ danas, u naπu Ëast pripremio je olujnu predstavu koja nikome od nas nije bila u primisli. äto viπe, nismo mogli vjerovati da Êemo prvi put uæivati u straπnoj igri neba i zemlje. nakostrijeπene, uæarene strijele sijale su bljeskove straha oko nas. A mi smo se spokojno divili prirodi i njenim stanovnicima uæivajuêi ih gledati kako vjeπto izbjegavaju opasnostima. Kada smo se joπ rano jutros uspinjali PremuæiÊevom stazom biserne kapljice rose blistale su u bijelom praskozorju. Leptiru su nam sletjeli na tople dæempere, a prepelica je cvrkutom pozvala πumu na buappleenje. Nekoliko tmurnih oblaka na trenutak je zakrilo sunce, ali nitko ih nije ozbiljno shvaêao. Naπi pogledi i dalje su snimali kadrove kojih nema na asfaltu. Svaki je Ëlan moje male obitelji stvarao svoj zamiπljeni album, pohranio nezaboravne slike u memoriju kamere zvane mozak. Prve tihe kristalne kapljice samo su upozorile latice sibireje da se zatvore. Joπ neπto krupnijih kapi rastjeralo je zeëiêe i uznemirilo ptiëji svijet.sklonili smo se u jednu kolibicu i kroz zamagljeni prozor gledali iznenadnu strku i komeπanje sitnih æivotinjica koje su predosjeêale oluju. Vjetar viπe nije mogao izdræati i burno je iskalio svoj prvi bijes na borove granëice. U kroπnjama ptiëjeg svijeta oglasila se poziv na opasnost. Jatasu se Ëvrsto dræala svojih gnjezdaπca. äumom je zavladao nemir, traæilo se skloniπte viπe i prijateljska πapa na sigurnom. Bræe od munje i vjetra prelijetala je sitna divljaë iz duplje u grm, iz grma u rupu, pod stijenu. U zaklon! U zaklon!nitko to nije izrekao glasno. Bile su to rijeëi koje su nadirale u mojoj glavi. A onda sam iz svog sigurnog skroviπta ugledala malo, mokro drhtavo lane. Kiπne su kapi sada veê bubnjale po nejakim leappleima. To me uznemirilo. Nedugo zatim projurila je koπuta, uvukla se u bockavo πiblje i lane je uëas doskakutalo do majëina krila. Ispod gustih smeappleih trepavica otkidale su se velike kapi. Svjetlucave, ovalne kao bademi plaho su me gledale srneêe oëi. Sve je prestalo u jednom trenutku. Sivi, tmurni oblaci razbjeæali su se i iπëezli. Ispod natopljenog liπêa provirio je pauk kriæar. razvukao svoju mreæu i pustio valove boja da proappleu kroz nju. äuma je mijenjala svoje lice. Na proplanku su zaigrale igru naranëaste, æute, plave, zelenkaste i neprepoznatljive boje sjena. Prestraπene ptice raspjevaπe se uglas. Bio je to znak da izaappleemo iz kolibice. I sami smo bili mokri; ali smo izaπli bogatiji zajedan pogled. OzraËje zelenog i opojnog nektara razbacivao se obiljem ozona. Oluja je poput prirodnog osvjeæivaëa nadodala joπ svjeæine, udahnula nam zdravlja i nestala. Zvuk automobila u podnoæju, na uskoj vijugavoj cesti oznaëio je opraπtanje s Velebitom. Sve πto sam vidjela i doæivjela mogu citirati kao radost. Radost na Velebitu, radost u Lijepoj naπoj. Vlaæno tlo, natopljeno liπêem ometalo je naπ povratak. Tko zna moæda to je bio poziv da se πto prije vratimo. Ja sam sigurna da Êu se vratiti, ali doêi Êe i drugi, iz svih krajeva, s raznih strana svijeta. DoÊi Êe vidjeti, kako je lijepa moja Hrvatska. Ines OreπkoviÊ, VI.a O Zrinskih i Frankopana, OtoËac DV STON, Ston Romana Antunica, Ana LuËiÊ, Lea Kopanica 18 19

12 LIJEPA MOJA HRVATSKA U sunëevu sjaju raapplea se i budi moja zemlja, moja Hrvatska. Budi se njena ljepota, njene boje, njeni mirisi. Hrvatska je zemlja koja m i r i π e. Miriπe po treπnjama, po rumenoj jabuci sjevera, po zlatnom groæappleu Zagorja, po naranëi s Neretve, po zelenim slapovima Plitvica, po svjeæoj borovini Like, po æitu i crvenim makovima Slavonije, po kamenoj ljepoti Dubrovnika po lavandi, i soli, i moru, miriπe po zemlji. Miriπe moja Hrvatska po πljivama iz bakinog voênjaka. Miriπe po pticama, po nebu, miriπe po suncu. Moja Hrvatska diπe i miriπe svojom dobrotom, lijepa, najljepπa od svih. Lucija ajnoviê, VI. razred O trigova USTROJSTVENA JEDINICA PRED KOLSKOG ODGOJA I NAOBRAZBE, Odgojna skupina BUBAMARAC, BudinπËina Matea HraniÊ, Dorotea Sedlar, Laura»avec, Dorotea Toπaj, Klara MlinariÊ DV CRVENKAPICA, Ilok Lovro BaroπeviÊ, Ema Groznica, Marta MeπtroviÊ, Ivan afarik, Ana Rac 20 21

13 LIJEPA MOJA HRVATSKA Hrvatski moj, milina te je govorit, zlatom si bogat da ne mogu izgovorit. Zlatne rijeëi u tebi su, mi ih budimo i ponosno govorimo. Radoznali ti si osmijeh, kose od trave, oëiju od potoka, ogrtaëa od slave. O tebi Êe netko buncati, O tebi Êe netko pjevati, O tebi Êe netko plakati, A ja Êu o tebi ponosno govoriti! Bruno PavlinoviÊ, V.a O "Retfala", Osijek O AUGUST ENOA, Zagreb Viktorija Pihler, Antonia Malenica, Antonia MatiÊ, Bruno Gracin, Filip tokoviê, Ivana Vuk 22 23

14 3. mjesto 3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH KOLA O DOLAC, Rijeka Viktorija KaliÊ, Noa Kaπtelan, Filip MohoriÊ, Lovro PapariÊ, Ivan Pljeπa O DOLAC, Rijeka 24 25

15 O FRANJE HORVATA KI A, Lobor Ivan RihtariÊ, Ana Markulin, Ivana GaluniÊ, Barbara Kajnik, Maja Cvetko, Melani Bodalec LIPA MOJA HRVATSKA More je moja jubav vela koti i moja zemja cela. Volin π njin Êakulat, a kada god ga samo gjedat. More vali hita ko da pita: - ZaË voliπ soki kamiëiê, svoga πkoja soki kantuniê? Volin kada zo Velebita bura pride pok njeno delo vaje svi vide: sve se dimi i praπi pok se i πporkica od nje prestraπi. Za UËkjun sonce spi najslaje, i Ëovjenun bojun lipo vrime daje. Ma kada ju klobuk Ërni pokrije, na Kvarner i Boduliju doæ zlije. Volin kada judi na zemji delaju, trsi okopuju, vrti urejuju. Potli pod barson malo Êakulaju, popiju, zakantaju, pravo uæivaju. Na balaturi lese smokav, a va toπu pono ula od ulikav. Na poneπtri va bocah se orihovica dela, a po kuπu vonja kuêa cela. Kameliju i Divojku Ima Opatija, BaπÊansku ploëu i élahtinu moja Bodulija. PinkuziÊu lipo zakantaj i svin pravjaj, da Hrvatsku volin ja, da ona je jubav moja! Mateo KirinËiÊ, VII. razred O "Fran Krsto Frankopan", Krk P Vrbnik DV IVANA BRLIΔ MAÆURANIΔ, Zagreb Marija Viπtica, Kristijan Strukar, Tena ModriÊ, Nikola MazarekiÊ, Robert MajetiÊ, Duje Dæaja 26 27

16 LIJEPA MOJA HRVATSKA Golubice draga raπirenih krila i s krunom od bisera, ljubav ti darujem! Ljubav je moja okiêena maslinovom granom i molitvom. I zato gledam tvoj let, dok vrijeme prolazi nebom. Volim te! Æelim poêi s tobomπ Pretvaram Te u gnijezdo sreêe sagraappleeno u mome srcu. Letjet Êemo zajedno, slobodno u susret suncu i Bogu. Odmarat Êu se u tvom naruëju i sluπati pjesmu anappleela, a osunëana duga. Kroz veselu ta πarena koprenu pruga bit kiπnih kapi Êe naπ put. spojit Êemo srca bez rijeëi jer samo zajedno mi moûemo ûivjeti u slobodi i sreêi.»arobno! U toplini tvojega gnijezda bit Êeπ moja duπa i vodilja zvijezda. Anamarija RadojeviÊ, VII. a O Ivana KukuljeviÊa, Sisak O IVO KOZAR»ANIN, Hrvatska Dubica Katarina UdoviËiÊ, Josipa MartiÊ, Magdalena AntunoviÊ, Jelena KljajiÊ, Marija Boπnjak, Monika»oliÊ 3. mjesto 3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH KOLA 28 29

17 VOLIM HRVATSKU HRVATSKA MILA MOJA, IMA PUNO PLODNIH POLJA. IMA»ISTO PLAVO MORE, ZBOG KOJEG SE MNOGI BORE. UREDNA SI, UVIJEK»ISTA, ZATO VOLIM TVOJA MALA MISTA. MNOGI LJUDI TEBE VOLE, PA SE ZA TE BOGU MOLE. SVI TI ÆELE PUNO SREΔE, MIJENJATI TE NIKAD NEΔE. Pamela CvitanoviÊ, IV. razred P Igrane DV PETRINJ»ICA, Odgojna skupina SUNCE, Petrinja Lorena IlijeviÊ, Jasmina KoπtiÊ, Gabrijela LjubuËiÊ, Jana PaviËiÊ, Katarina PaviËiÊ, Lara VujËiÊ 30 31

18 LIJEPA MOJA HRVATSKA (PROLAZIM PLITVICAMA, RAVNICE MI SE SMIJE E) Prilazim Plitvicama, ravnice mi se smijeπe. Na svom putu niæem πesnaest jezera kao πesnaest bisera. Boja njihovog sjaja neodoljivo me podsjeêa na boju hrvatskih ravnica, smirujuêe zelenu, mirnu i spokojnu baπ poput πuma oko PlitviËkih jezera. MistiËno zelene. Te πume u sebi uspjeπno skrivaju svoje tajne. Iako djeluju obiëno i dosadno, one nikad ne spavaju, Ëak ni zimi. äuπtanje liπêa, glasanje udaljenih æivotinja bude u ljudima znatiæelju. Ni beskrajne πume æita na æutim ravnicama nisu dosadne. One meappleu bujnim klasjem skrivaju neki novi svijet. Njihova veliëina kojoj se ne naziru granice mame vas da pronaappleete te iste granice, da dokuëite njihovu veliëinu, povrπnu monotonost πto ih zapravo i Ëini jedinstvenima. Gledam odraz u jednom od dragulja, u jednom od jezera. Ne, nisam ja ta koja se smijeπi u odrazu, to se vjetar poigrava s ravnicom, a ona se razdragano smije. Kad vjetar leprπajuêi mreπka vodu na mirnim jezerima, probudi jezersku vilu. Sneno pogledavajuêi vila se pridigne s lopoëa na kojem je snivala snove, umije svoje malo lijepo lice i pozdravi sve æivotinjice koje æive u jezeru. Preko vjetra poπalje mokre vilinske poljupce, pozdrave i zagrljaje na drugi kraj Hrvatske, svojim prijateljicama, zlaêanim ravnicama prekrivenim æitom. Vilenjak ravnica joj zahvaljuje. Paπ ako se ikad zateknete na Plitvicama dok vjetar lagano puπe, znat Êete kako prijateljstvo izmeappleu jezerske vile i vilenjaka ravnica joπ traje. Znat Êete i to kako se u tom trenutku, na drugom kraju Hrvatske, u pitomoj Slavoniji, naizgled vjetar poigrava æitnim oceanom, stvarajuêi zlatne valove. Samo Vi Êete znati da nije vjetar uzrok valovima... To se ravnice glasno i razdragano smiju zgodama jezerske vile. äum njihovog smijeha Ëuje se i πiri cijelom Slavonijom, Ëak i πire, πiri se cijelom Hrvatskom, do jezera, Ëak i do mora. Pogledajte samo kako valovi pleπu!! Njihova bijela pjena stvara Ëarobne oblike i Ëini suπtu suprotnost plavetnilu neba s kojeg se spuπta svjetlost, a koje noêu postaje popriπte najljepπe predstave i izloæba najveêeg i najsjajnijeg blaga koje moæemo osjetiti u naπim malim æivotima koji traju samo djeliê vjeënosti. vjeëna tuga se otvara nebom i ostaje kao razdor i procjep izmeappleu zvijezda i Ëovjeka. Ta ljubav nema smisla i buduênosti jer Êe zvijezde ostati one nepreæaljene. Koliko god nam se Ëinile bliske i tople i prijateljski, toliko su daleke, hladne i nepristupaëne. Ipak, ni tu nije kraj; πum se razlijeva po vrhovima ponosnog Velebita, Ëistinama ogoljele, krπne i kamenite Dinare, πumama IvanËice, vinogorjima Papuka i Psunja, πiri se Valis Aureom. aπ uz Neretvu πiri smijeh do Dubrovnika, on prekriva Istarski poluotok prodiruêi i ispunjavajuêi svaku pukotinu u zemlji koja gradi i hrani Istru, ulijeva se u rijeke Mirnu i Dragonju i s njima se stapa s morem, naπim najljepπim Jadranskim morem. Svjetionici naπih malih otoëiêa, razbacanih poput zvijezda na tamnom nebu zajedno sa blagom svjetloπêu rasprπuju smijeh, poruku i misao koja je u naπim srcima. S tom se miπlju svako jutro budimo, svako jutro cvijet doëekuje naranëasto sunce, nositelja æivota, otvara latice, oduπevljeno udiπuêi sunce, novi dan i sve πto on nosi. Galebovi klikêu ono πto Ëuju od cvijeta i tu poruku prenose u visine, do oblaka, do mjesta gdje i bogovi mogu Ëuti, oni rimski i grëki, koji su znali πto je lijepo i koliko lijepo treba poπtovati. To je hvalospjev i zahvala naπem Bogu, Ocu Stvoritelju koji nam je velikoduπno poklonio najljepπi komadiê raja i nazvao ga Hrvatska. kada padne noê, kada se mrak spusti, tama prekrije raj i nakon πto i posljednji smrtnik, obiëni Ëovjek koji æivi na Zemlji, uhvati zadnji noêni vlak za zemlju snova, anappleeli i dalje ne snivaju. Oni nastavljaju πaptati SvemoguÊem πto su tog dana proëitali u naπim mislima i πto ih se najviπe dojmilo. Svaka je misao ista: "Boæe, kako je lijepa ova moja Hrvatska"! Mirna VladuπiÊ, VIII. razred O Franje Tuapplemana, Knin DV»IRA-»ARA, Varaædin Mirta VuËetiÊ, Jana RamuπËak, Lana LovrekoviÊ, Ana Kapeπ, Ema Carev, Fran RukljaË 32 33

19 MONTESSORI VRTIΔ CEKIN, Slavonski Brod Zvonimir»iriÊ, Mihael MartinoviÊ, Hana Tot, Robert»uiÊ, Arna SmiljaniÊ, Lana TurπiÊ LIJEPA MOJA HRVATSKA V zipki drvenoj moj sinek je bil, v njoj je spal i snove je snil, gda v svet beli odiπel sem ja, jer Ëul sem da tam sunce lepπe sja. Z rukami svojim Ëuda sem delal, æalil se nisem jer Ëovek sem vredan, al duπi je teπke i nekaj ju tiπëi, i pesmu sem zabil, v stranomu svetu toga ni. Kad v noëi mesec zagledam, mam z njim doma otidem, i Ëujem kaj to Perga beëi ili same male stara lesa πkripi. I mameki su πtrukle spekli, znam, japeki su πëera tak rekli, i hiæa je topla jer peëka gori, okoli nje ste svi, i japek i mamek i pesma i ti. Sinek! Ja sem ovde gde moral sem biti, po peneze neπëi moral je iti, ali dragi moj mali, velim ti ve ja, na svetu nigde sunce lepπe ne sja! V domaji naπoj, na zelenom pragu, na falaëku zemle naπem najveëem blagu. Bogeku dobrom molitvu uputi, nek Ëuva nam dom, od svih nedaëa ljutih. Gledi, sinek, gorice i voêke, kak cvatu na bregu, iπëi tragove zeca u bijelome snijegu, isto napravil bum i ja, gda vrnem se doma, ak dragi Bog to da. Anita SakaË, VIII. b O Antuna i Ivana KukuljeviÊa, Varaædinske Toplice DV KARLOVAC, Likovna igraonica DUGA, Karlovac skupni rad djece od 2, 8 do 8 godina 34 35

20 2. mjesto 2. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA GRADSKI VRTIΔ IBENIK, DV IBENSKI TIΔI, ibenik Marija VuletiÊ, Katarina Trlaja, Marta Bakula, Nika GrubiπiÊ, Lori arπanski, Nikolina LugoviÊ GRADSKI VRTIΔ IBENIK, DV IBENSKI TIΔI, ibenik 36 37

21 2. mjesto 2. mjesto u kategoriji LITERARNIH RADOVA U»ENIKA OSNOVNIH KOLA SPA»VA U spokojnom srcu, gustiπu, Na tragu stotina ljeta, Cvrkuti tugu briπu, Sa rajski lijepih soneta. Godiπnja doba se slave, Nigdje baπ varoπke svite, Pjevice raskoπ svud prave, Jelenje rogove kite. Praska puπëanog praha, Nema tu izmeappleu grana. Nema u letu straha, Na krilima zlatnih fazana. Tu dom je roktaju glasnom, Njuπci πto traûi ûira. Pod zvijezdama, na snijegu jasnom, uma se vraêa s pira. Orfejeve pjesme su mile, I zvjerad ne zna hajke, Tu krijesove pale vile, Niz rjeëicu puπtaju bajke. Hrastovo ovo je mjesto, I nema tu æalosnih vrba, Al' jastrebi pitaju Ëesto, Gdje skriva se kuna sa grba? O ZRINSKIH FRANKOPANA, OtoËac Helena RajkoviÊ, Eva BoæiËeviÊ, Barbara FajdetiÊ, Ksenija MarkoviÊ Sebastijan»iËiÊ, VIII. razred O "Antun i Stjepan RadiÊ", Gunja TALIJANSKA OSNOVNA KOLA BUJE, PODRU»NA KOLA BRTONIGLA Mateo krinjar, Piere Giovanni Bibalo, Michele Lakoπeljac 38 39

22 1. mjesto 1. mjesto u kategoriji LITERARNIH RADOVA U»ENIKA OSNOVNIH KOLA SLATKA MOJA HRVATSKA Slatko i slasno... Uz boæiêno drvce smokvenjaci aranzini rafijoli cukarini baπkotini mandulat krokant i roæata Od karnevala do mesopusta puna usta: fritule s groæappleicama kremπnite kroπtule i poderane gaêe Na uskrsnom stolu pinca Svadbom piruju: poljupci od datula slatki medenjaci rumene breskvice ptiëje gnijezdo svekrvino oko æenske muπice paπka πtrika i torta makarana A ljeti na tanjure sleti od sjevera do juga cijela duga: buhtli presnac prkaëeci guævara kukuruznjaëa kao i πurlice varenac ledeni putica od groæapplea kotunjate πkanjete roπëiêi vodeni i kocke od naranëe Uz kolinje orahnjaëe makovnjaëe razne savijaëe salenjaki s pekmezom okruglice sa πljivama pita od jabuka i krafne peëene u svinjskoj masti Uz Martinje buënica i kukuruzne zlevke zagorski πtrukli slatki kuhani peëeni kuhani i zapeëeni Svega u obilju ima Slatka moja Hrvatska. Sva ljubav moja more, ravnice i sunce zrcale se svi u tebi, hrvatsko licitarsko srce! Ana MajiÊ, VII. razred O Juraj Dalmatinac, Pag DV RADOST, PodruËni objekt GRIGOR VITEZ, Zadar Nika Forko, Lucija pralja, Gabrijela FilipoviÊ 1. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA mjesto

23 LIJEPA MOJA HRVATSKA Moja je domovina ptica raπirenih krila. Njezin let poëeo je joπ u 7. stoljeêu. Dugo je letjela po svijetu traæeêi pogodno mjesto za odmor. Ugledala je bistro modro more te je sletjela na njegovu obalu. Zadivila ju je ljepota i odluëila je zauvijek ostati tu. Prosula je najljepπe bisere po jadranskom plavetnilu i stvorila tisuêe otoka. Maleni i veliki otoci miriπu ljubiëastim cvjetovima lavande, zelene se borovinom i sivi su od kamena. Oπtre je stijene razbacala po obali, a valovi ih tiho ljube. Zaoπtrila je vrhove planina i zasula ih snijegom. Slavoniju je odluëila zadrûati ravnom, rasula je po njoj zlatna æitna polja. Zelene πumarke i breæuljke okruæene starim dvorcima smjestila je blizu svoga srca, u moje Zagorje. Izmeappleu tih ljepota ispreplela je pletenice rijeka i potka. esnaest smaragda PlitviËkih jezera sakrila je u najguπêu πumu kao svoje tajno blago. Na kraju je u tu ljepotu dovela ljude sliëne sebi, ljude raπirena srca, ljude koji vole slobodu, ljude koji vole πto, kaj i Ëa. Anamarija KneæeviÊ, VIII.e O Antun AugustinËiÊ, ZapreπiÊ DV P»ELICA,»azma Stena DuæiÊan, Ivan Birt, Tina KatekoviÊ, Barbara Cetin, Grgur, KoËonda, Veronika VincekoviÊ 42 43

24 BLAGOSLOVLJENA Blagoslovljena si rojem kapljica s neba... Tople sunëeve zrake pobjeappleuju oblake: prestanak neumorne kiπe! Igra leptira i cvijeêa, na granama ptiëji zbor. Potoci hrvatski æubore kristalnim zvukom dobrote. 3. mjesto 3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA Pogled mi stremi tajnovitim planinama hrvatskim. Modrim morem naπim brodovi odvoze tugu, daleko... I najmanja πkoljka u beskrajnoj dubini morskoga dna ispunjena bisernom sreêom za Hrvatsku moju zna! Lana CindriÊ, V. a O Ante KovaËiÊ, Zagreb DV RIJEKA, CPO MAESTRAL, PPO DELFIN, Rijeka Tjaπa Desnica, Antun Brbora, Matija aπiê 44 45

25 KAKO SE CRTA DOMOVINA Prvo uzmi plavu bojicu I nacrtaj njome Jadransko more! O AUGUST CESAREC, piπiê Bukovica Ivana TadiÊ, Jelena MediÊ, Mirela Ognjen, Valentina ToliÊ Bijelom bojom Nacrtaj suhi kamen Dalmacije i Istre! A zelenom bojicom Zazeleni sve πume i livade, Gorski kotar i vinograde Zagorja! Crnom obiljeæi grobove poginulih, A zlatnom upiπi imena da bljeπti sloboda. Æutom bojicom nacrtaj Æita slavonska i sunce veliko! Pa jednom toplom bojom Nacrtaj moje roditelje i Sve dobre ljude moje domovine. Sada sve nacrtano stavi U veliko crveno srce! Srce ti darujem! Nosi ga uvijek uza se Da svima moæeπ pokazati Moju Hrvatsku! Barbara Borovac, VIII. d. IV. OSNOVNA KOLA BJELOVAR DV VRAP»IΔ, DRNJE, Podruænica ZVON»IΔ, Gola Ana Talan, Valeria BartoloviÊ 46 47

26 »E KA OSNOVNA KOLA J. A. KOMENSKOG, Daruvar Tamara Horak, Ivana AndriËeviÊ VOLIM HRVATSKU: SLÀVONIJA Nâjlipπi dio Hrvatske je Slàvonija I svakom Slávoncu je najmilija. Baπ òna je svîm díka I pónos do kraja víka. Ù njoj vidit moæeπ mnòge lipòte, Al' nikad dost' hvále za njêne divòte. Mâla sela se uz ceste porédala, U bistre rijéke se zaglédala. VeËeri pune pisme i vína Znádu svi od davnína. Kao i beêáre naπe to po πoru trâæe snáπe. Lípe su i zòre râne, Kad Slavónci uprégnu riappleane. Jutra krasna i mûtne rose, A pódna kósci πto æito kose. Ríke su òvdje dùge i πìroke, A brâzde dúboke. òvdi srest se moæe svaπta, ta god zàmisli tvòja maπta. S nôπnjama snáπe nose Dùkate i isplètene kose. Pisme svòje pivaju glàsno, A dómaêa jela kùhaju slasno. Na salâπu svaπta ìma, Al' su prázni kad je zíma. Da bi se opìsala Slàvonija mòja, Lipòta se trèba dòdat joπ kòja. Al' sve to dòvoljno ne bi bìlo, Kad bi se knjígu napísat tilo. Dòdat trèba joπ mnòge lipòte I ríëi hvâle za njène divòte. Marija KovaËeviÊ, VII.c O Fra Kaje AdæiÊa, Pleternica O»ITARJEVO, Ëitarjevo Ivan ZovkiÊ 48 49

27 LIJEPA NA A HRVATSKA U mom srcu domovina spava, kao guste πume i zelena trava. Nad Hrvatskom se bude rumene zore, a naπim jugom prostire se more. Kraj svjetionika maslina je stara, plodova puna poput najljepπeg dara. Lika skriva hladne rijeke, a Gorskim kotarom odjekuju jeke. 3. mjesto 3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA Istra ima svojih Ëari, prekrasne obale i Pazin stari. VuËedolska golubica simbol je mira i svakog Hrvata u srce dira. Slavonijom se prostiru plodne njive, pod hrastom luænjakom izrasle gljive. Kulen je ovdje specijalitet pravi, njime se Slavonac rado hvali. Hrvatsku volim i najljepπa je meni kada je promatram kroz pogled sneni. Jelena MediÊ, V. razred O August Cesarec, piπiê Bukovica DV PAHULJICA, GospiÊ Katarina Milina, Matea AsiÊ, Maja JurkoviÊ, Iva JurkoviÊ, Dina Zeba 50 51

28 O CAVTAT, Cavtat Mia Jelaska, Ivona BeguπiÊ, Marija RodiÊ, Ines urkoviê-tomiê O JULIJANE ERDÖDY DRA KOVIΔ, Cvetlin, TrakoπÊan Valentina Kramar CENTAR ZA PRED KOLSKI ODGOJ OSIJEK, DV JELENKO, Osijek Ema Skoko DV IVANIΔ-GRAD, Odgojna skupina ZVON»IΔI, IvaniÊ Grad Petar Barec, Marijan StarËiÊ, Maja MandiÊ 52 53

29 O JULIJA KEMPFA, Poæega Nikolina Turkalj, Patricija PaviËiÊ, Marko imunoviê O MIROSLAVA KRLEÆE,»epin Katarina PaviËiÊ 54 O IVANA BRLIΔ MAÆURANIΔ, Slavonski Brod Nives KlaiÊ DV SVETI LEOPOLD MANDIΔ, Poæega Vera ProdanoviÊ, Marija JuriπiÊ, Iva TomiÊ, Iva Ozanjak, Iva Drenovski 55

30 O OREHOVICA, Orehovica Mario Horvat DV VAN ELA BOÆITKOVIΔ, Hvar Andro Novak, Paola BorËiÊ, Dina koro, Dominik BonkoviÊ, Antonija Plazonja, Nina IvuπiÊ O DRAGANIΔI, DraganiÊi, PodruËna πkola Mrzljaki Dorotea BiliËiÊ O ANE KATARINE ZRINSKI, Retkovci Marija MusiÊ, Zdenka ÆivkoviÊ, Magdalena Labazan, Gabrijela SinkoviÊ, Ivan BenaËiÊ, Marija CrepiÊ 56 57

31