Microsoft Word - LITERARNI KUTAK- NIŽI RAZREDI.doc

Транскрипт

1 LITERARNI KUTAK NIŽI RAZREDI DA SAM LEPTIR Jutro je donijelo sunce kroz prozor moje sobe. Moj jutarnji ritual sastojao se od rastezanja i doticanja daske iznad moje glave. Dok sam se rastezala, shvatila sam da ni rukama ni nogama ne mogu do daske. Pogledala sam svoje tijelo. Pa ja imam krila! uskliknula sam. Bila sam prekrasni bijeli leptir. Kako sam lijepa, govorila sam sama sebi. Vrijeme je za moju pustolovinu. Našla sam prozor i prije nogo što sam poletjela, još sam se malo divila svojim krilima. Letjela sam iznad parka u mojoj ulici. Ljudi su se nekud žurili. Vjetar me nosio malo lijevo, malo desno. Mirisi koje je vjetar nosio, bili su tako slatki. Vukli su me prema izvoru. Našla sam vrt pun cvijeća. Ruža mi je poslužila kao odmaralište. Bila je tako mekana. Cijeli dan sam posjećivala tuđe vrtove i slušala razne priče. Bilo je prekrasno. Tome je morao doći kraj. Bila sam jako umorna. Uspjela sam doći do one ruže i svoje tijelo podići na njene mekane latice. Zatim sam utonula u san iz kojega bi se malo tko htio probuditi. Terezija Bem, 4.b MRAVLJE PROLJEĆE Došlo je proljeće. Sunce je svojim zrakama pokucalo na vrata maloga mravinjaka. Najmlađi mrav otvorio je vrata i izašao u prirodu. Priroda je bila tako šarena, vedra i vesela da je mrav poželio spavati izvan mravinjaka. Prišao je mirisnom i lijepom cvijetu i pitao ga koje je sada godišnje doba. Cvijet mu je rekao da je proljeće. Mrav je pošao dalje i čuo zujanje. To je bila njegova prijateljica bubamara. Mrav ju je pitao želi li se igrati s njim. Bubamara je pristala pa ga je podigla na leđa i poletjela. Nakon nekoliko sati došli su do slasnih crvenih malina. Odlučili su se malo zasladiti, a zatim siti i već umorni, otišli su na počinak. David Bošnjak, 4.a DOMINIKOVA TORBA Ja sam Dominikova torba. Plave sam boje i Dominik svaki dan stavlja u mene knjige, bilježnice, pernicu, sendvič i sok. Kad dođemo u školu, stavi me na pod. Pažljivo slušam što uči i sve pamtim. Već sam jako pametna. Kada dođemo kući, baci me na krevet, presvuče se i ode se igrati. Tada sam tužna i jedva čekam da ga mama pozove da dođe napisati domaću zadaću. Dominik me voli jer sam nova i lijepa, samo se nadam da ne ću ubrzo završiti u ormaru s njegovom starom torbom. Dominik Brkić, 2. r. PRO Kozarice

2 SNJEGOVIĆ I VILA Snjegović: Dobar dan! Tko si ti? Vila: Dobar dan! Ja sam vila. Snjegović: Bojim se zraka sunca. Vila: Je li zato držiš suncobran? Snjegović: Da, zato. Vila: Čudan si, snjegoviću. Andrija Miško i Ana Ovad, 1.raz. PRVI SNIJEG Jednog je dana trebao pasti snijeg, ali nije pao. Konačno je pao tek trećeg dana. Djeca su se veselila i pitala se što je to. Odlučili su napraviti snjegovića.svi su bili sretni. Ana Hrmo, 2.a PRVI SNIJEG Ujutro, kada se moja sestra probudila, išla je pogledati kroz prozor. Jako se zbunila jer je pao prvi snijeg. Obukla je kapu, rukavice i skafander. Zajedno smo krenule na igranje u snijegu. Napravile smo snjegovića. Tada nas je zvala mama jer je ispekla kolače. Ema Čop, 2.a EMILY Moja mala seka stara je 4 mjeseca. Prava je mala bucka jer ima već sedam kilograma. Ima crnu kosu, zelenkaste oči, male uši i naprćeni nosić. Jako je vesela i često se smije. Voli jesti kašice od jabuke. Najveselija je uvečer kad ide na kupanje. Voli crvenu boju. Kada je ja nasmijavam, smije se na sav glas. Jako je volim. Manuela Molnar, 3. r. PRO Kraljeva Velika ŠTO ME ŽIVCIRA? Mene živcira kad moram ići u školu, a mama upravo peče palačinke s čokoladom pa ih ja ne stignem jesti. Živcira me kad mama kaže da će jelo uskoro biti gotovo, ja odem van na igranje, vratim se za pola sata, a ono još nije gotovo!

3 Živcira me kad dođem kući iz škole, a mama mi govori: Presvuci se, najedi i napiši zadaću! Živcira me i kad mi je soba neuredna, a mama stalno govori da je pokrčim jer izgleda kao da je granata pala u nju. Josipa Lovrić, 4.r. PRO Kraljeva Velika DA SAM JA ODRASLA Dugo sam razmišljala kako bih se ja ponašala da sam odrasla. Da sam ja odrasla, poštovala bih dječja mišljenja. Ne bih tukla djecu i ne bih radila sve stvari po svojoj mjeri. Ne bih djeci dosađivala dosadnim i uvijek istim pitanjima: Kako je bilo u školi? i slično. Ne bih djecu tjerala da rade teške poslove. Uvijek, kada bih imala vremena, igrala bih se i razgovarala s njima. Najsretnija bih bila kada bi djeca bila sretna, vesela i nasmijana. Kristina Rožić, 4. r. PRO Piljenice MOJ PRVI POSJET ZUBARU Prvi posjet zubaru bio je bolji nego što sam mislio. Dotad sam se uvijek bojao zubara. Zamišljao sam to kao nešto strašno. Kad sam došao u zubarsku ordinaciju, ugledao sam zubarski stolac. U njemu sam se osjećao ugodno. Teta zubarica bila je jako ljubazna dok mi je pregledavala zube. Zub koji me mučio, izbrusila je i isprala vodom. Uopće nije bilo strašno. Otišao sam kući zadovoljan. Filip Krpes, 2.r. PRO Piljenice ČAROBNA HALJINA BIJELE BREZE Zna li itko zašto je breza u bijelom poput mladenke? Mislim da to točno nitko ne zna. Stara legenda kaže da je breza nekoć bila prelijepa, ali siromašna djevojka koja se nije mogla udati za kraljevića. Odlučili su kako će vjenčanje obaviti tajno. Stara i zla kraljica to je ipak saznala i odlučila ih zauvijek razdvojiti pretvorivši djevojku u brezu. Njena bijela kora zapravo je vjenčanica, a grane su joj ruke. One duže grane dijelovi su ukrasa za kosu, a lišće joj je kosa. Navečer, kada padne mrak i kada nebo obasja tisuće zvjezdica, a mjesec rasipa svoje zlatno svjetlo, breza još više odiše čarolijom. A to što joj lišće drhti na vjetru, zapravo je plač i uzdisanje one prelijepe djevojke. Đurđica Klaus-Kovačić, 3.r.

4 MOJA MAMA Moja je mama lijepa kao ruža u cvatu. Ima smeđe oči i crnu kosu.ona je vesela i sretna. Uvijek mi rado pomaže. Prema nikome nije zločesta. Ona je nježna i draga. To je moja mama Sanja i volim je najviše na svijetu. Vida Bilogrević, 2.r PRO Nova Subocka MOLITVA Oče naš, molim te da mi petice daš. Da mojoj učiteljici Ivani, kad je nervozna, kroz prste progledaš. Oče, to te molim ja tvoja Dorotea. Dorotea Vulić, 1.r PRO Nova Subocka MOJA UČITELJICA Moja učiteljica dolazi iz Kutine i zove se Ksenija. Dobra je i nježna. Učiteljica mi je lijepa. Razveselila me je kad mi je dala žig za nos. Ona ponekad viče na Iliju i na nas ostale. Meni je učiteljica najbolja i nekad je ne bih mijenjala. Maja Santo, 1. razred TKO SAM JA? Rastem na drvetu. Okrugla sam. Mogu biti mala ili krupna. Mogu biti crvena, žuta ili zelena. Slatka sam i sočna. Lijepo mirišem. Od mene se pravi sok i kolači. Tko sam ja? Mihael Mihaljević, 2.r.

5 MOJA MAMA Moja mama zove se Clara. Ona je domaćica. Ima dvoje djece. Živi u Sigecu, a došla je iz Rumunjske. Svakog jutra i večeri mora musti krave. Moja je mama lijepa kao cvjetić. Nas je u kući šestero. Mama pravi ručak za sve nas. Ljuta je na mene kad dobijem lošu ocjenu. Slobodno vrijeme provodimo igrajući nogomet. Volim svoju mamu najviše na svijetu. Ivan Mađar, 2.r. NASTAVLJAMO PRIČU Vani je bilo hladno. Sjedila sam u toploj sobi. Najednom mi se učinilo da čujem kucanje Pogledala sam prema prozoru. Vidjela sam vrapčića kako kljunčićem kucka po prozoru. Otvorila sam prozor, a vrapčić je uletio u toplu kuću. Iz kuhinje sam donijela kruha i namrvila na stol. Vrapčić je sletio na stol i počeo jesti kruh. Kada se najeo, doletio je do mene i stao mi na rame. Zahvalio mi je na hrani i odletio kroz prozor. Otada sam svaki dan na prozoru ostavljala hrane. Ivana Zrile, 2. razred MOJA ŠKOLSKA TORBA Moja školska torba je velika. Crvene je boje. Sastoji se od četiri džepa koja su lijepo ukrašena. Naramenice su obložene pa je ugodna za nošenje. Na vrhu moje torbe nalazi se još jedna ručka i zatvarač. Služi mi za nošenje mojih svakodnevnih stvari. Trudim se da svaki dan izgleda uredno i lijepo jer u njoj još moram nositi jelo i sok. Volim svoju torbu i ne bih je mijenjala ni za jednu drugu. Mihaela Lončarević, 2. r. NEPOSLUŠNE OLOVKE Neke moje olovke nekad su neposlušne zato što ponekad zaborave napisati upitnik, uskličnik, točku, na imenu veliko slovo i tako dalje. Ja se ne ljutim na te neposlušne olovke. Kad ih dobro našiljim, one dobro pišu. Mislim da sam ipak ja kriva za grješke, a ne olovke. Tihana Srdarević, 1. raz. PRO Kozarice

6 PROLJEĆE Proljeće je lijepo. Raste u vrtu. Oko njega je drveće. Ljubica miriše. Eva i Jakov gledaju cvijeće. Ćiro je s njima. Evo i jaglaca! uskliknu. Matea Dudaš i Boris Baranček, 1. raz. ŽELIM BITI Što ja želim biti? Hm? Zapravo, ja to još ne znam! Ipak ću pokušati. Evo Želim biti balerina, ali ne mogu stajati na prstima i ne mogu napraviti špagu. Želim biti vila, al' nemam krila i ne znam letjeti. Aha! Mogu biti učiteljica! A, ne, ne. Ne ide mi matematika. Šalim se. To mi je skoro najlakši predmet. Barem meni! Sviđaju mi se haljine koje šivaju krojačice, no mislim da ja to ne bih mogla. Stalno bih se bola iglama. Joj, da! Mogla bih biti kozmetičarka ili trgovkinja, ali mislim da ne bih uspjela zapamtiti cijene. A da budem frizerka? Mislim da je lako s fenom i češljevima. Ma, ne. Ja, zapravo, želim biti spisateljica. Mislim da bih mogla smisliti mnogo toga vrlo lijepog i prenijeti to na papir te podijeliti s drugima. Neku svoju maštariju. Zar ne bi bilo divno druge satima usrećivati?! Ipak sam ja samo dijete. Neka svijet odraslih još pričeka! Nicole Debeljak, 3. raz. ŽELIM BITI Ja bih želio biti poljoprivrednik kao i moj tata i djed zato što volim životinje, traktore i lijepe livade. Volim pomagati tati u poslovima i to mi se sviđa. Najviše od toga volim voziti traktore. Lijepo je ubrati plodove koje smo sami uzgojili. To nas čini jako sretnima zato što smo uložili mnogo truda. Biti poljoprivrednik je teško, ali kad se voli, sve se može. Josip Auguštan, 3. raz. SLIKE PROLJEĆA SUNCE Jutro je. Budim se. Pogledom pratim jutarnju svjetlost koja ulazi kroz prozor. Vidim da će biti lijep sunčan dan. Ugodno je i toplo. Gledam svijetleće zrake sunca kako se poigravaju na zidu moje sobe.

7 Sunce je treperilo u mojim zavjesama. Bilo je žuto, jako lijepo i dražesno, a zavjesama je davalo posebnu boju. Ustajem iz kreveta i odlazim vidjeti izlazak sunca. Kroz krošnju vidim kako se sunce budi. Iz njegovih užarenih očiju izlazi narančasto-crvena svjetlost koja osvjetljava cijeli krajolik. Na trenutak sam osjetila kao da mi sunce govori: Ja sam tu i želim ti ovaj dan učiniti lijepim i sretnim. Znala sam da će mi ovaj dan takav i biti jer je počeo okupan suncem i radošću. Želim ti, moje sunce, da mi sutra zasjaš još ljepše i sjajnije, kao nikada dosad. Sjetila sam se kako mi je majka govorila: Sunce je izvor života. Shvatila sam da sam to upravo danas osjetila. Mirna Duda, 4.a VOĆNJAK Iza moje kuće nalazi se mali voćnjak. Proljeće je najljepše doba kada počnu cvasti voćke. Ušla sam u voćnjak i zastala od ljepote. Voćke su raširile svoje bijele haljine i veselo pjevušile proljetne pjesmice. Čulo se zujanje pčela koje su marljivo sakupljale med s prekrasnih cvjetova. Žao mi je što voćke brzo skinu svoje bijele haljine koje krase voćnjak. Ipak sam sretna jer znam da će mi darovati svoje slatke plodove. Maja Vrbanić, 4.b raz. ZABORAVLJIVA Zaboravljiva sam bila Kad sam se u školu žurila. Bilježnicu iz prirode nisam ponijela. Zamolila me mama tako Da prašinu ja obrišem. Učiniti to zaboravila ja sam, Prašinu obrisala nisam. Tako sam zaboravljiva bila I mnoge poslove nisam napravila. Zato vam kažem svima: Mislite svojim mozgovima! Antonia Mokoš, 4.b

8 ZAČARANA ŠUMA Bila sam na livadi. Sjela sam i zadrijemala. Najednom se pored mene pojavi neobična šuma. Razmišljala sam da uđem ili ne. Pitala sam se što je u toj šumi i ušla sam u nju. Tamo su me dočekali kao kraljevnu. Vile su me odvele do kraljevskog stolca, stavile su mi krunu na glavu. Obukla sam lijepu haljinu i bila sam radosna. Na početku je sve bilo dobro, ali kasnije mi je bilo dosadno pa sam htjela izaći iz te šume. Nisu mi to dopustili i zatočili su me. Tada je došla neka vještica i rekla da je ona bila najljepša dok se nisam ja rodila. Plakala sam i plakala sve dok se preda mnom nije stvorila mala vila crne kose i plavih očiju. Rekla je da će me spasiti jedan princ koji ima ključ tamnice u kojoj sam zatočena. I zaista, princ je došao i spasio me. Borio se protiv zlih vještica i izašli smo iz začarane šume. Odjednom sam se probudila i našla se na livadi ispod drveta. Tada sam shvatila da je sve to bio samo san. Monika Bilandžija, 4. r. PRO Kozarice KAKO SAMO PROVELA LJETNE PRAZNIKE Proljetni praznici počeli su 19. ožujka, a završili 30. ožujka. Brzo su mi prošli. U tih nekoliko dana jako sam se opustila. Nekada sam kasno išla u krevet i nisam ništa učila. Za vrijeme proljetnih praznika bilo je različitih vremenskih prilika i neprilika. Sjalo je sunce, padala je kiša, ali i snijeg. Od svega toga najžalosnije je to što sam većinu sunčanog vremena provela u sobi čitajući lektiru. Bilo mi je najljepše na Uskrs kada sam bila na krštenju svog bratića Jakova. Tamo sam plesala, a malo i zapjevala. Ostale dane uglavnom sam se zabavljala igranjem igrica na računalu, gledanjem televizije ili šetnjom do moje kume. Posljednji dan praznika i odmaranja bio je izgubljen dan. Samo sam mislila hoću li zaboraviti što ponijeti u školu, knjige, krpu, ručnik ili pernicu. Uglavnom, bilo mi je odlično. Lijepo sam se provela iako bi mi dobro došao još koji dan odmora. Mateja Crepulja, 4.r. PRO Piljenice ZMAJEVI NA NEBU Jednog dana bilo je lijepo i sunčano vrijeme. Mama je pričala tati kako je ružan dan. I meni je. Sada je već noć. Što da radim? Ne znam kako da saznam kakvo će sutra biti vrijeme. Na televiziji je prognoza. Idem pogledati! Gospođa kaže: Sutra će biti sunčano, ali puhat će jak vjetar. To! Sutra ću se igrati sa zmajem! Bit ćemo na livadi i moj će zmaj visoko letjeti. Zvat će se Raščupanko i bit će plave boje. Napravit ću ga od vrećice. Sanja Jambrišak, 3.raz.

9 ŠTO JE LJUBAV Ljubav je nešto jako lijepo. To je jedan osjećaj što te bodri u duši. Svi koji su zaljubljeni, jako su sretni. Ako su se danas vidjeli, misle u snovima hoće li se sutra opet vidjeti. To je znak da su čak i previše zaljubljeni kad stalno misle jedno na drugo. I ja sam zaljubljen. Osjećam se slično kao što sam opisao. Branimir Butković, 4. raz. DOLAZAK PROLJEĆA Jednom, kad je sunca sve više bilo, Nešto se u mom selu zbilo. Roda je doletjela I na dimnjak sletjela. U gnijezdo je jaja stavila I ptičice othranila. Zaplesalo je cvijeće Od proljetne sreće. Šuma se rascvjetala, Livada obojila. Sve je postalo posebno, Mirisno i radosno. Otad uživam u proljeću I dijelim sa svima sreću. Mateja Zrinski, 4. raz.