Izvodi iz Recenzija Publikacija može poslužiti kao veoma dobar materijal za kurseve, tribine, seminare, edukacije, nastavu koja se bavi ovakvom i slič

Транскрипт

1 Izvodi iz Recenzija Publikacija može poslužiti kao veoma dobar materijal za kurseve, tribine, seminare, edukacije, nastavu koja se bavi ovakvom i sličnom problematikom, tematikom. Veoma je dobro izbalansirano između teoretskih i aplikativnih saznanja vezanih za temu pa publikaciju čini veoma korisnom, kako studentima Fakulteta zdravstvenih studija tako i studentima Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, ali i drugim studentima koji će se u svom profesionalnom zanimanju baviti pedagoškim radom sa decom i pomoći im u inkluzivnom obrazovanju, te samim akterima procesa kao i široj društvenoj zajednici. Prof. dr Gordana Manić Rukopis RAČUNA SE SPOSOBNOST, A NE ONESPOSOBLJE- NJE SPORT I UNAPREĐENJE KVALITETA ŽIVOTA DJECE S CEREBRALNOM PARALIZOM I DJECE S OŠTEĆENJEM SLUHA I GOVORA I NJIHOVIH OBITELJI je sigurno dobro došao na prostorima naše zemlje pa i regije, a posebno u krugovima medicinskih i zdravstvenih profesionalaca kao i profesionalaca iz područja defektologije i sporta, koji se bave ovom problematikom, te u potpunosti ispunjava uslove da bude kategoriziran i objavljen kao priručnik. Doc. dr. Amila Jaganjac EMIRA ŠVRAKA, NAIM SALKIĆ RAČUNA SE SPOSOBNOST, A NE ONESPOSOBLJENJE EMIRA ŠVRAKA NAIM SALKIĆ RAČUNA SE SPOSOBNOST, A NE ONESPOSOBLJENJE SPORT I UNAPREĐENJE KVALITETA ŽIVOTA DJECE S CEREBRALNOM PARALIZOM I DJECE S OŠTEĆENJEM SLUHA I GOVORA I NJIHOVIH OBITELJI BIBLIOTEKA SOCIJALNA INKLUZIJA 1. KNJIGA

2

3 Adresa: Asima Ferhatovića 2, Sarajevo, Tel/fax: , JIB: , Žiro račun: Raiffeisen Bank web: Izdavač Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH Za izdavača Prof. dr Emira Švraka Urednica Prof. dr Emira Švraka Recenzenti Prof. dr Gordana Manić Doc. dr Amila Jaganjac Prevod tekstova na engleski Dubravko Vaniček Fotografije u knjizi i na naslovnoj strani: Sportski dan Saveza ISBN Sva prava pridržana. Ova knjiga je zaštićena autorskim pravima i ne smije se reprodukovati, pohraniti u system za reprodukciju, prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenog dopuštenja autora i izdavača.

4 EMIRA ŠVRAKA NAIM SALKIĆ RAČUNA SE SPOSOBNOST, A NE ONESPOSOBLJENJE SPORT I UNAPREĐENJE KVALITETA ŽIVOTA DJECE S CEREBRALNOM PARALIZOM I DJECE S OŠTEĆENJEM SLUHA I GOVORA I NJIHOVIH OBITELJI Sarajevo, 2016.

5 AUTORI EMIRA ŠVRAKA, vanredni profesor Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH NAIM SALKIĆ, docent Dr društvenih nauka, područje surdoaudiologije Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju, Sarajevo Saradnici DŽENAN PODBIČANIN Prof. tjelesnog odgoja i zdravstvenog vaspitanja Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju, Sarajevo BEKIR MUJEZINOVIĆ Socijalni radnik Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju, Sarajevo Slika 2. Učesnici Projekta Računa se sposobnost, a ne onesposobljenje.

6 PREDGOVOR Komunikacija za sve i sport za sve Granice mogućnosti osoba s cerebralnom paralizom i drugim teškoćama se pomjeraju, ne samo u sportu, već i u drugim oblastima nauke. Osobe s cerebralnom paralizom same mijenjaju svoju sadašnjost i budućnost i tako afirmišu svoje sposobnosti i dobrobit društvu. Srednjoškolac s cerebralnom paralizom smislio je kompjuterske programe za alternativnu komunikaciju. Ivan Bakaidov, učenik 9. razreda srednje škole u Petersburgu, držao je predavanje o svom softveru na Samitu UN, koji je organizovan u Turskoj maja Ivan je sedamnaestogodišnjak zainteresovan za programiranje i paraolimpijsku varijantu boće (igra s loptom na tačnost). Taj tinejdžer je stvorio tri programa i jednu igru, koje će moći koristiti osobe s teškoćama u govoru i pisanju. U roku od dvije godine u Rusiji će stvoriti društvenu mrežu za osobe koje nisu u stanju da govore i da se kreću. Ovo je omogućeno zahvaljujući sistemu koji je stvoren na osnovu naučnih dostignuća Aleksandra Kaplana, šefa laboratorije za neurofiziologiju i neurokompjuterski interfeis u MGU (Moskovski Državni Univerzitet), a ideju je potpisao vođa i surukovodilac radne grupe Andrej Ivašćenko. Ljudski EEG će čitati blutut garnitura u obliku trake s elektrodama, koja se stavlja na glavu. Biće potreban ekran, procesor i ruter. Rezultat rada sistema će biti specifične komande. Smatra se da projekat, čija je vrijednost procjenjena na oko 133 miliona rubalja, može biti pokrenut godine. Sport i sportska rekreacija su za osobe s onesposobljenjem izazov radi potvrđivanja sopstvene moći. Sport ima izuzetne efekte za osobe s onesposobljenjem jer ih vraća u društvene tokove i omogućava da 5

7 osjete radost vraćanja snage, sposobnosti i život, saznanja da onesposobljenje ne znači krajnju sposobnost za život. S obzirom da sport i sportska rekreacija imaju veliki značaj u cjelokupnom procesu rehabilitacije osoba s onesposobljenjem, kao i u periodu njihove socijalne adaptacije i reintegracije u sve društvene tokove, neophodno je omogućiti jednaka prava i mogućnosti osoba s onesposobljenjem da se bave sportskim i rekreativnim aktivnostima i poticati sportske organizacije za njihovo aktivno uključenje u ovu društvenu djelatnost. Da bi se uspjelo u realizaciji strateških ciljeva, determinisane su ključne odrednice kroz koje bi se valjano tretirali sadržaji Strategije razvoja koju predviđa Zakon o sportu BiH (Osnovna polazišta i pravci razvoja; Sadržaj i obim sportskih djelatnosti koji se finansiraju iz budžeta BiH; Razvojni i stručni zadaci u sportu i u pravljanje sportom; Okvirni kriteriji za vrednovanje programa i njihovog finansiranja u sportu). Ključne odrednice predstavljene su u šest segmenata: vrhunski sport, sport za sve, edukacija u sportu, domaća i međunarodna takmičenja, infrastruktura, i vrijednosti u sportu. Sport za sve u savremenoj koncepciji života modernog čovjeka predstavlja sadržaj slobodnog vremena koji doprinosi višem nivou kvaliteta života. Razvijene zemlje posljednjih decenija znatno ulažu u omasovljenje tjelesnih aktivnosti i djelujući tako na viši nivo zdravlja i brojne druge dobrobiti čovjeka. Sport pripada svima bez obzirana uzrast, pol, rasu ili psiho-fizičke mogućnosti. Pravo na bavljenje sportom je univerzalno pravo svih kojima kretanje, vježbanje igra ili takmičenje u slobodnom vremenu predstavljaju zadovoljstvo. U toku Sportskog dana, Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH je omogućio susret mladih s cerebralnom paralizom i oštećenjem sluha i govora, kao i njihovih članova porodica i nastavnika i pokazao da je veliki interes ove populacije za sportske aktivnosti i da mladi ne poznaju granice u međusobnoj komunikaciji. 6

8 1. Ljuičeva Dozet L.G. Novosti iz ruske medicine. Robot za autističnu decu, lego kockice za slepu i tastatura na jedno dugme. Časopis za zdravlje i ekologiju Ekomed. Broj 28, godina V, jul-avgust ISSN CO- BISS.SR-ID Nacrt strategije razvoja sporta u BiH. Ministarstvo civilnih poslova BiH Sektor za sport Dostupno na: strategije/?id=1038 Sarajevo, juli Predsjednica Saveza Prof. dr Emira Švraka 7

9

10 FOREWORD Communication for all and sport for all Limits of opportunities for persons with cerebral palsy and other disabilities are changing, not only in sports, but also in other areas of science. Persons with cerebral palsy themselves change their present and future and thus demonstrating their abilities and well-being to a society. High school student with cerebral palsy has developed computer programs for alternative communication. Ivan Bakaidov, student of 9 th grade of the high school in Petersburg, held a lecture on his software during the UN Summit, which was held in Turkey in May Ivan is a seventeen years old boy interested in programming and paralympic version of bocce (played with a ball based on accuracy). This teenager has created three programs and a game that will be able to use people with disabilities in speech and writing. Within two years, Russia will create a social network for people who are not able to speak and move. This is made possible thanks to a system that was created on the basis of scientific achievements of Aleksandar Kaplan, chief of the laboratory of neurophysiology and neurocomputer interface at the MGU (Moscow State University), and the idea is signed by the leader and joint head of the working group Andrej Ivascenko. Human EEG will monitor a Bluetooth device in the form of tape with electrodes placed on the head. It will require a screen, processor and router. The result of the system will be specific commands. It is believed that the project, whose value is estimated at about 133 million rubles, can be launched between 2016 and Sports and recreation for people with disabilities challenge them to confirm their powers. Sport has great effects for people with dis- 9

11 abilities because they are coming back into society and to feel the joy of returning strength, skills and life, knowing that disability does not mean the ultimate viability. With regard that sport and sports recreation are of great importance in the overall process of rehabilitation of persons with disabilities, as well as during their social adaptation and reintegration into a social community, it is necessary to provide equal rights and opportunities for people with disabilities to engage in sports and recreational activities and encourage sports organizations for their active involvement in this social activity. In order to succeed in the implementation of strategic goals, determined are the key guidelines which will properly treat the contents of Development Strategy, which provides the Law on Sports of Bosnia and Herzegovina (Basic starting points and directions of development, content and scope of sports activities to be financed from the budget of Bosnia and Herzegovina development and professional tasks in sports and sports engagement; Indicative criteria for evaluating the programs and their funding in the sport). Key determinants are presented in six segments: professional sport, sport for all, education in sports, domestic and international competition, infrastructure, and the values in sport. Sport for all in the modern concept of life of modern man represents the content of leisure time, which contributes to a higher level of quality of life. Developed countries in recent decades significantly invested in the popularization of physical activity, acting both to a higher level of health and many other human benefits. Sport belongs to everyone regardless of age, gender, race or psycho-physical capabilities. The right to practice in sport is a universal right of all that movement, exercise game or competition in leisure time represents a pleasure. During Sports Day, Cerebral palsy associations of Federation of Bosnia and Herzegovina organized a meeting of young people with cerebral palsy and those with impaired hearing and speech, as well as their family members and teachers and demonstrated that there is a great interest of this population for sport activities and that young people does not know the boundaries in mutual communication. 10

12 1. Ljuičeva Dozet L.G. Novosti iz ruske medicine. Robot za autističnu decu, lego kockice za slepu i tastatura na jedno dugme. Časopis za zdravlje i ekologiju Ekomed. Broj 28, godina V, jul-avgust ISSN CO- BISS.SR-ID Nacrt strategije razvoja sporta u BiH. Ministarstvo civilnih poslova BiH Sektor za sport Dostupno na: strategije/?id=1038 Sarajevo, July President of the Association Prof. Emira Švraka MD, PhD 11

13

14 MOJ GRAD Za Pariz kažu da je grad ljubavi, ali to kažu jer nisu vidjeli moj grad ljubavi, moje Sarajevo. Svaka ulica u Sarajevu priča svoju priču. To nije grad sa mnogo lijepom historijom. Desio se rat, ali moje Sarajevo se nije predalo. Svi su se borili do kraja, borili su se za svoju slobodu, svoj grad i svoju porodicu. Grad koji ima hrabre sinove, jake i borbene. Neki su izgubili sve braneći svoj ponos i svoj grad. Isti taj rat je učinio da Sarajevo dobije našeg Romea i našu Juliju, poznati par Boška i Admiru. Njihova ljubav je bila kao filmska priča. Ovaj grad možemo da uporedimo sa jednom velikom kućom u kojoj ima mjesta za sve nas. Ima prostora za muslimane, katolike, pravoslavce. Svi smo mi pod istim nebom, svi smo mi u istom Sarajevu. Mi smo ponosni kada u svom gradu vidimo veliki broj turista. Dive se našem Šeheru, našem Sarajevu. Teško se može opisati osjećaj kada vidite da su džamija i crkva izgrađene jedna pored druge. Ljudi se gledaju sa osmijehom na licu. Duša bude ispunjena radošću kada čuješ ezan i zvono crkve i katedrale u isto vrijeme. Dušu Sarajeva možeš osjetiti u podne kada slušaš ezan i zvono crkve, piješ poznatu bosansku kahvu dok je sladiš uz lokum, povlačeći dim svoje cigarete. Uvijek smo bili ponosni bosanskom kuhinjom, najboljim ćevapima kod Želje, poznatom sarmom i pogačom iz mamine kuhinje. Sve to na kraju zasladiti hurmašicom ili tufahijom. Prolazeći kaldrmom opija te miris pržene bosanske kahve. S ponosom možemo pričati o prelijepim mostovima, građevinama i historijskim muzejima. Popneš se na brdo iznad Sarajeva i sa osmijehom na licu kažeš: Što nas ima, mašalah. Mora se spomenuti i najve- 13

15 ća ljubav u ovom gradu,ljubav prema fudbalskim klubovima Sarajevu i Željezničaru. Uvijek su bile i uvijek će biti priče o tome ko je bolji i ko je jači, ali svi oni gledaju plavo nebo i njihovim venama protiče ista boja krvi. Međuseljac Aida, VIII-1 OŠ Dobroševići Prvo mjesto za literarni rad na Konkursu Saveza za najbolji dječiji crtež, pjesmu i priču, na temu Moja bajka grad, ulica i park,

16 MY TOWN They say that Paris is the city of love, but they say that because they did not see my city of love, my Sarajevo. Every street in Sarajevo tells its own story. This is not a city with a beautiful history. There was a war, but my Sarajevo did not surrender. Everybody fought till the end; they fought for their freedom, their city and their families. A city that has brave and strong sons, who defend it. Some have lost everything defending their pride and their city. This same war made that Sarajevo get our Romeo and Juliet, famous couple Bosko and Admira. Their love was like a movie story. This city can be compared with one big house where there is room for all of us. There is room for Muslims, Catholics, Orthodox. We are all under the same sky, we are all in the same Sarajevo. We are proud when we see large number of tourists in our city. They admire our Seher, our Sarajevo. It s hard to describe the feeling when you see that the mosque and the church are built next to each other. People look at each other with a smile on the face. Your soul become filled with joy when you hear the call to prayer from the musks and bells from churches and cathedrals in the same time. You can feel the soul of Sarajevo when you re listening at noon call to prayer from the musk and church bells, drink the famous Bosnian coffee with lokum, taking the smoke from your cigarette. We have always been proud of Bosnian cuisine, the best cevapcici in Zeljo, the famous cabbage rolls and homemade bread out of mother s kitchen. All this can be eventually sweeten with hurmasica or tufahija. Passing cobblestone, you get overwhelmed by the smell of fresh fried Bosnian coffee. 15

17 We can proudly talk about the beautiful bridges, buildings and historical museums. If you climb on the hill overlooking Sarajevo and with smile can say: How many of us are there, Mashalah. We must mention the greatest love in this city, love of football clubs Sarajevo and Zeljeznicar. There always have been and always will be a stories about which club is better and who is stronger, but they all look the blue sky and trough their veins flow the blood of the same color. Medjuseljac Aida, VIII-1 Primary School Dobroševići

18 SADRŽAJ PREDGOVOR FOREWORD Moj grad Međuseljac Aida My town Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH Emira Švraka Aktivnosti Saveza Projekat: Sport i unapređenje kvaliteta života djece s cerebralnom paralizom i djece s oštećenjem sluha i govora i njihovih obitelji računa se sposobnost, a ne onesposobljenje Nove dimenzije kvaliteta života osoba s cerebralnom paralizom Emira Švraka Socijalna inkluzija Komunikacija za sve i sport za sve Literatura Značaj sportskih aktivnosti u rehabilitaciji osoba s oštećenjem sluha Naim Salkić Motoričke sposobnosti osoba oštećenog sluha Znakovni jezik u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja Literatura

19 4. Integracija u sportu za osobe s onesposobljenjem Dženan Podbičanin Sport i rekreacija osoba s onesposobljenjm u Bosni i Hercegovini Literatura Interakcija zajednice Bekir Mujezinović Socijalna isključenost i siromaštvo Literatura LITERATURA

20 1. SAVEZ UDRUŽENJA OSOBA S CEREBRALNOM PARALIZOM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Emira Švraka Sadržaj Aktivnosti Saveza Izdavačka djelatnost Saveza i promocije knjige Završni seminar Projekta Učešće Saveza u obilježavanju godišnjice Kantonalnog udruženja roditelja osoba oboljelih od cerebralne paralize, hidrocefalije i mikrocefalusa Dlan Zenica Učešće Saveza u proslavi 31 godina Udruženja oboljelih osoba od cerebralne paralize Kantona Sarajevo Obilježavanje četvrte godišnjice rada Saveza i Dana osoba s cerebralnom paralizom FBiH u Zenici Konkurs za najbolji dječiji crtež i literarni rad, uoči obilježavanja 3. decembra, međunarodnog dana osoba s onesposobljenjem Podrška Saveza edukaciji volontera Izrada naučne studije Obilježavanje 5 godina udruženja DLAN Zenica Podrška edukacijskoj inkluziji djece s cerebralnom paralizom Planirani projekti za PROJEKAT: Sport i unapređenje kvaliteta života djece s cerebralnom paralizom i djece s oštećenjem sluha i govora i njihovih obitelji računa se sposobnost, a ne onesposobljenje 19

21

22 SAVEZ UDRUŽENJA OSOBA S CEREBRALNOM PARALIZOM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Emira Švraka Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federecije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Savez) registrovan je godine. Usvojeno je da se datum Osnivačke sjednice Skupštine Saveza godine, proglasi Danom osoba s cerebralnom paralizom Federacije Bosne i Hercegovine. Misija Saveza: Savez se zalaže za potsticanje mjera za unapređivanje socijalne i zdravstvene zaštite, odgoja, obrazovanja, re/habilitacije, osposobljavanja, zapošljavanja i društvenog života osoba s cerebralnom paralizom (CP). Vizija Saveza: Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH će kroz svoje aktivnosti temeljene na ciljevima Saveza (Statut Saveza), istraživanjima, edukacijama i projektima težiti poboljšanju kvaliteta života obitelji osoba s CP i drugim psihofizičkim teškoćama, poticati stvaranje novih vrijednosti u re/habilitaciji osoba s psihofizičkim i senzornim teškoćama i na taj način biti oslonac zajednice za realizaciju socijalne inkluzije. U rad Saveza uključeni su volonteri, studenti završnih godina Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu. Savez održava web stranicu i na taj način pruža podršku svim članicama i učestvuje u informisanju zajednice o potrebama i pravima osoba s cerebralnom paralizom. Sva Udruženja Saveza raspolažu odgovarajućim prostorom za izvođenje svih predviđenih aktivnosti u gradovima članica. 21

23 Savez ima 4 članice: Udruženje oboljelih od dječije cerebralne paralize Kantona Sarajevo, Udruženje oboljelih od cerebralne paralize i distrofije Bosanskopodrinjskog kantona Goražde, Udruženje DLAN Kantonalno udruženje roditelja osoba oboljelih od cerebralne paralize, mikrocefalusa i hidrocefalusa Zenica, Udruženje osoba sa cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima Sapna. Sporazum o pristupanju Saveza u Vijeće organizacija osoba s invaliditetom FBiH potpisan je Od tog datuma Savez aktivno sudjeluje u aktivnostima Vijeća organizacija osoba s invaliditetom FBiH. Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH, obilježio je Međunarodni dan osoba s onesposobljenjem ( ) predavanjima u Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica godina je za Savez udruženja osoba s CP FBiH (Savez) bila radna i teška. Cijela godina je imala moto Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom. U januaru Savez je, iz privremenog prostora na Grbavici, preselio u manji prostor u Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju, Asima Ferhatovića 2. Preseljenje Saveza u veći prostor (205 m²) na istoj adresi, bilo je godine. Otvaranje prve etape adaptacije i prilagođavanja prostora Saveza svečano je organizovano u subotu, zajedno s organizacijom Sportskog dana. Prostorije Saveza su u prizemlju Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu. Prostor je opremljen kompjuterom, telefonom, faksom, printerom, projektorom, konferencijskim ovalnim stolom za sastanke, radionice i razne vrste edukacija / projekata.

24 Aktivnosti Saveza Slika 3. Novi prostor Saveza S Udruženjem Dlan iz Zenice i Udruženjem Osmijeh iz Olova, Savez je podržao organizaciju Manifestacije Djeca su blago, djeca su zlato, od godine, u Olovu i organizovao Konferenciju Inkluzija djece i omladine s poteškoćama u učenju u Olovu, Šesnaest predavača na Konferenciji, priznatih stručnjaka iz oblasti re/habilitacije osoba s onesposobljenjima, iznijeli su savremene pristupe u radu sa porodicama djece s teškoćama u učenju. Program Konferencije dostupan je na web stranici Saveza. Savez je inicirao i finansirao otvaranje web stranice svoje članica Udruženja roditelja osoba oboljelih od cerebralne paralize, mikrocefalusa i hidrocefalusa, Dlan iz Zenice i Udruženja oboljelih od cerebralne paralize i distrofije Bosansko- podrinjskog kantona Goražde, 23

25 S Udruženjem oboljelih od cerebralne paralize i distrofije Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, Savez je organizovao program obilježavanja Druge godišnjice Saveza, godine. Program povodom obilježavanja druge godišnjice Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom u Goraždu: izložba radova članova Udruženje oboljelih od cerebralne paralize i distrofije Goražde; okrugli sto na temu Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom ; emitovanje dijela reportaže Barijere ; predavanje predsjednice Saveza: Pristupačno stanovanje za osobe s CP. Promocija knjige dr. Emire Švraka Dvije strane sreće. Zajednički ručak, duženje i razgledanje Goražda, za članice i goste. Savez je pomogao Art radionici Udruženja oboljelih od cerebralne dječije paralize Kantona Sarajevo, kad im je bilo najteže. U aprilu obajvljen je Konkurs Univerzalni dizajn: pozitivni primjeri rješavanja arhitektonskih barijera za osobe s psihomotoričkim i senzornim poteškoćama, povrijeđene, osobe trećeg životnog doba, trudnice... Udruženju osoba sa cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenjima Sapna, Savez je osmislio logo i pomogao u davanju odgovarajućeg imena, i dogovoreno je da godine obilježimo Dan osoba s cerebralnom paralizom FBiH, 17. oktobar u Sapni. Savez je u novembru godine organizovao Konkurs za najbolji dječiji crtež za djecu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Teme: Drugarstvo, 2. Porodica, 3. Najljepši dan u životu. U organizaciji Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije Bosne i Hercegovine, Fakluteta zdravstvenih studija u Sarajevu i Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo, organizovan je Program povodom obilježavanja 03. decembra Međunarodnog dana osoba s onesposobljenjem pod nazivom Porodica i inkluzija. Poslije tematskih predavanja u amfiteatru Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu, podijeljene su nagrade za najbolje dječije crteže. Posjetioci su imali priliku da se druže i uživaju u izložbi dječijih radova. Održane su radionice i predavanja u sklopu projekta Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza, koji je finansiran sredstvima Lutije, podsredstvom Federalnog ministarstva rada i socijalne politike u 2015 godini: 24

26 U Goraždu su održana mjerenja, radionice i predavanja u Vitkovićima u prostorijama Udruženja oboljeljelih od cerebralne paralize i distrofije BPK Goražde. U Sarajevu zbog broja učesnika koji su podijeljeni u dvije grupe mjerenja, radionice i predavanja održani su , i u prostorijama Centra Vladimir Nazor. Osim mjerenja obavljenih na navedenim lokacijama obavljeno je i 12 kućnih posjeta (10 u Sarajevu i 2 u Goraždu). Sam početak realizacije navedenog projekta bio je u novembru godine. Izdavačka djelatnost Saveza i promocije knjige S ponosom kao rezultat istraživanja u okviru Projekta Saveza, ističemo prvu knjigu koju je izdao Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH pod nazivom Naša vizija budućnosti Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza, naučnu knjigu s međunarodnim recenzijama. Urednica knjige i prvi autor je prof. dr Emira Švraka. Knjiga je pisana od strane osam autora: prof. dr Emira Švraka, prof. dr Dijana Avdić, dr. sci Naim Salkić, mr. sci Berka Klinić, mr. sci Amila Jaganjac, mr. sci Namik Trtak, mr. sci Samir Bojičić i mr.sci Eldad Kaljić, što govori da je trebalo uložiti dodatan trud da knjiga bude usklađena. Cilj je bio da knjiga bude izdata do godine kada je bio Završni seminar projekta i taj cilj je ispunjen. U julu godine, u saradnji s Bibliotekom za slijepa i slabovidna lica BiH, dr Emira Švraka je pročitala knjigu za zvučni zapis. Ovim je knjiga pristupačna slijepim i slabovidnim osobama. Švraka E, Avdić D. i saradnici. Naša vizija budućnosti. Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza. ISBN ZVUK 1 CD mp3 11:47 sati Tekst čita: Emira Švraka. BIBLIOTEKA ZA SLIJEPA I SLABOVIDNA LICA U BiH juli Monografija Osim već pomenute promocije knjige Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktititetna osteoporoza Naša vizija budućnosti, koja je 25

27 održana godine u hotelu Maršal, Savez je otganizovao još šest uspješnih promocija navedene knjige: u okviru 27. Sarajevskog sajma knjiga i XIII Bijenala knjige u KSC Skenderija promotorice su bile: prof. dr Elma Kučukalić- Selimović, Amela Hošić i Alma Omeragić u Centru Koraci nade u Tuzli, promotorice su bile prof. dr Edina Šarić, Amela Hošić i Alma Omeragić Biblioteci Fakulteta političkih nauka u Sarajevu uručene su tri knjige Naša vizija budućnosti. Pedagoškom fakultetu u Sarajevu su uručene tri knjige Naša vizija budućnosti i tom prilokom je održan sastanak sa profesoricom Merimom Čaušević koju smo informisale o aktivnostima Saveza. U prostorijama Srednje škole poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti predsjednica i sekretar Saveza održale su sastanak sa pedagogicom Merihom Hamamdžić. Tom prilikom su biblioteci škole poklonjene tri knjige Naša vizija budućnosti u sklopu obilježavanja četvrte godišnjice Saveza u Zenici. Promotori su bili: dr Ajša Hadžihalilović, Amela Talić i Selvedin Dedić. Peta promocija, međunarodna, knjige Naša vizija budućnosti bila je na IV međunarodnom Kongresu Društva radnih terapeuta Srbije, sa temom: Pokret i kreativnost kao terapija, god. Institut za mentalno zdravlje Beograd. Šesta promocija knjige na III MEĐUNARODNOJ NAUČNO- STRUČNOJ KONFERENCIJI profesionalne rehabilitacije STANJE, MOGUĆNOSTI I PERSPEKTIVE decembar, , Tuzla, Bosna i Hercegovina. Promocija je organizovana prvog dana Konferencije, godine. Promoter: doc. dr. sc. Edina Kuduzović, prodekan za nastavu Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli. 26 Završni seminar projekta Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza i promocija knjige Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza Naša vizija budućnosti održani su u hotelu

28 Maršal na Bjelašnici. Završnom seminaru i promociji knjige Naša vizija budućnosti pristvovalo je preko 100 članova Saveza, stručnjaka iz oblasti re/habilitacije, predstavnika institucija vlasti kao i ostalih prijatelja Saveza. Za članove i prijatelje Saveza bio je obezbijeđen smještaj na bazi punog pansiona. Nakon Završnog seminara, članovi Saveza uživali su u druženju uz muziku u živo u restoranu hotela. Svima koji su prisustvovali Završnom seminaru Savez je na poklon uručio knjigu Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza Naša vizija budućnosti i proizvode radionice u Vitkovićima. Učešće Saveza u obilježavanju godišnjice Kantonalnog udruženja roditelja osoba oboljelih od cerebralne paralize, hidrocefalije i mikrocefalusa Dlan Zenica Predstavnici Kantonalnog udruženja roditelja osoba oboljelih od cerebralne paralize, mikrocefalije i hidrocefalusa Dlan organizovali su prigodno druženje za svoje članove povodom četvrte godišnjice rada Udruženja. Bila je to prilika za okupljanje i druženje članova. U dogovoru sa Savezom, predstavnici Udruženja odlučili su da sredstva od Saveza namijenjena za obilježavanje godišnjice Udruženja Dlan usmjere u realizaciju projekta Skrinining i liječenje zuba. Ranije je navedeno da je projekat uspješno realizovan. Učešće Saveza u proslavi 31 godine Udruženja oboljelih osoba od cerebralne paralize Kantona Sarajevo U skladu s dogovorom sa svim članicama Saveza sredstva koja bi Savez donirao za obilježavanje godišnjica udruženja preusmjerena su u ranije opisani projekat Podrška obilježavanju godišnjica udruženja članica Saveza. U skladu s tim Udruženje oboljelih apliciralo je projekat Proslava i podjela paketića povodom Nove godine za mlađe i starije članove Udruženja. Upravni odbor je prihvatio pomenuti projekat i Savez je pomogao organizaciju druženja i podjele paketića za članove Udruženja oboljelih 27

29 od cerebralne dječije paralize Kantona Sarajevo. Druženje je organizovano za 80 članova Udruženja u prostorijama Centra za zdravo starenje Novo Sarajevo godine. 28 Obilježavanje četvrte godišnjice rada Saveza i Dana osoba s cerebralnom paralizom FBiH u Zenici Obiježavanje četvrte godišnjice rada Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH i Dana osoba s cerebralnom paralizom bilo je u Zenici Programu su prisustvovali članovi Saveza, predstavnici udruženja sa kojima Savez sarađuje, predstavnici institucija od interesa za Savez. Program je počeo prvom izbornom sjednicom Skupštine Saveza na kojoj su izabrana upravna tijela i izložen izvještaj o radu u protekle četiri godine. Nakon sjednice Skupštine upriličena je i promocija knjige Naša vizija budućnosti Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza, autora prof. dr Emire Švraka i prof. dr Dijane Avdić sa saradnicima, a o kojoj su govorile autorice Emira Švraka i Berka Klinić, i promotori: Sevedin Dedić, predsjednik Udruženja DLAN iz Zenice, prim. mr. sci. Ajša Hadžihalilović i Amela Talić. Promovisan je i CD zvuk knjige. Jedna knjiga i CD su poklonjeni Općoj biblioteci Zenica i dogovarena je promocija knjige u Zenici. Konkurs za najbolji dječiji crtež i literarni rad, uoči obilježavanja 3. decembra, međunarodnog dana osoba s onesposobljenjem Konkurs za najbolji dječiji crtež, pjesmu i priču, na temu Moja bajka grad, ulica i park objavljen je godine. Na adresu Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH sa naznakom za Konkurs za najbolji dječiji crtež, pjesmu i priču na temu moja bajka grad, ulica i park do stiglo je 45 crteža i 5 literarnih radova učenika osnovnih škola iz Sarajeva i Zenice. Komisija u sastavu Dijana Refatbegović, nastavnica likovne kulture, Dženana Hrnjičić, nastavnica bosanskog/srpskog/hrvatskog jezika i književnosti i Amela Hošić, se-

30 kretar Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH sastale su se godine u prostorijama Saveza i na osnovu pristiglih radova izabrani su pobjednici. Crteži: 1. mjesto: Harun Tufekčić, O.Š. Mak Dizdar, Zenica (2 rada) 2. mjesto: Hena Nukić, O.Š. Edhem Mulabdić, Sarajevo 3. mjesto: Adna Belko, Četvrta osnovna škola, Ilidža Specijalno priznanje: Ivana Simatović, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo Slika 4. Harun Tufekčić, O.Š. Mak Dizdar, Zenica, 1. mjesto 29

31 Literarni radovi: 1. mjesto: Aida Međuseljac, O.Š. Dobroševići (objavljen rad u ovom priručniku), 2. mjesto (2 druga mjesta): Selma Ćubara, O.Š. Dobroševići i Muhamed Džilhić, Četvrta osnovna škola Ilidža, 3. mjesto: Čengić Nudžejma O.Š. Dobroševići. Specijalno priznanje: Ajdin Mulavdić, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo 30 Podrška Saveza edukaciji volontera EasyTape edukacija održana je godine u Hotelu Hollywood na Ilidži. EasyTape i EasyTaping metoda su razvijeni u saradnji stručnjaka iz Švajcarske i Holandije. Ova metoda je bazirana na principima fizioterapije, kineziterapije, manuelne terapije i osteopatije. Ona kombinuje neurorefleksna olakšanja sa miofascijalnom kontrolom. Ova metoda služi za ubrzano uspostavljanje funkcija kroz poboljšanje mehaničke kontrole zglobova, kao i ublažavanje bolova, stabilizaciju zglobova, smanjuje otok, podržava mišićnu kontrolu i olakšava proces ozdravljenja u slučaju povreda i bolnih senzacija. Volonteri Saveza Udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH, BA fizikalne terapije Almir Kovačević i Sabina Spahić su bili dio ove EasyTape edukacije koja im je pružila dodatnu stručnost. Izrada naučne studije U januaru Predsjednica Saveza je napisala Studiju za Projekat članice Saveza, Udruženje DLAN Dnevni centar za djecu i omladinu s teškoćama u razvoju. Jedan od zaključaka Studije: Učestalost razvojnih teškoća djece i adolescenata se povećava, i s time se značajno povećava i zahtjev za servisne službe i edukacijske mogućnosti, posebno za djecu i omladinu s težim psihomotoričkim razvojnim teškoćama. Dnevni centar za djecu i omladinu s teškoćama u razvoju je dio savremene re/habilitacije

32 usmjerene na dijete i njegovu porodicu i kao takav značajno doprinosi poboljšanju kvaliteta života porodica djece s teškoćama u razvoju, posebo s težim psihomotoričkim razvojnim teškoćama. Obilježavanje 5 godina udruženja DLAN Zenica Podrška edukacijskoj inkluziji djece s cerebralnom paralizom Program obilježavanja, četvrtak, 11. februar godine Druženje u prostoru Udruženja DLAN Zenica, Bulevar Ezhera Arnautovića sol 3 Zenica Posjeta: O. Š. Mak Dizdar (III/d razred/ Harun Tufekčić) Posjeta: Škola za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba sa poteškoćama u psiho-fizičkom razvoju Zenica Konferencija za štampu i promocija knjige Naša vizija budućnosti inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza, autora Emire Švraka, Dijane Avdić i saradnika OPĆA BIBLIOTEKA ZENICA Promotori: Mithat Kasap, direktor Opće Biblioteke Zenica Sakib Pleh, direktor Biblioteke za slijepa i slabovidna lica u BiH Amela Hošić, sekretar Saveza udruženja osoba s CP FBiH / Savez Selvedin Dedić, predsjednik Udruženja DLAN O knjizi su govorili autori: Prof. dr Emira Švraka, predsjednica Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH Doc. dr Naim Salkić, direktor Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju Mr sci Berka Klinić, pedagog Posjeta: O.š. Aleksa Šantić Perin Han Zenica Posjeta: O.š. Područna O.Š. Musa Ćazim Ćatić Blatuša Zenica 31

33 32 Planirani projekti za godinu Savez je aplicirao Projekat Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike po javnom pozivu za sredstva Lutrije ( ). Projekat Adaptacija i prilagođavanje prostora Saveza je projekat koji osim što podrazumjeva adaptiranje prostora Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH u vidu Modela pristupačnog stanovanja/centra za pristupačno stanovanje, ima za cilj uspostavljanje Modela za savjetovanje adaptacije stanova/kuća osoba s cerebralnom paralizom (CP), paraplegijom i drugim psihomotoričkim onesposobljenjima. Sufinansijer ovog Projekta je opština Novi Grad. Planirano je organizovanje predavanja u sali opštine Novi Grad za uposlenike službe za socijalni rad opštine Novi Grad i drugih opština Kantona Sarajevo, korisnike usluga službe za socijalni rad opštine Novi Grad s psihofizičkim teškoćama, pedagoge, psihologe, defektologe, ljekare, fizioterapeute, okupacione terapeute, roditelje i članove obitelji osoba s poteškoćama. Realizacijom ovog Projekta poboljšali bi se uslovi rada i pružanja usluga samog Saveza. U realizaciju Projekta uključeni su: predsjednica i sekretar Saveza, arhitekta, edukator-rehabilitator (defektolog), okupacioni terapeut, 4 predsjednika Udruženja članica Saveza, volonteri Saveza. Sažetak Projekta Edukacijska inkluzija u vrtićima opštine Centar Sufinansijer Projekta Edukacijska inkluzija u vrtićima i školama opštine Centar (Projekat) je opština Centar, Sarajevo. Inkluzija je postala opšti termin za snažni međunarodni pokret koji zahtjeva poboljšanje uslova života osoba s intelektualnim i drugim onesposobljenjima. Od inkluzije očekujemo pristup pojedincu od strane društva, koje uzima u obzir sve njegove različitosti, očuvanja i unapređenja njegovog tjelesnog i duševnog zdravlja, za optimalnu moguću funkciju, na svim ličnim i društvenim nivoima.

34 Globalni ciljevi Projekta su: poboljšanje kvaliteta odgojno-obrazovnog rada u nastavi i vannastavnim aktivnostima i pružanje podrške uključivanju čitavog društva za razvijanje edukacijske inkluzije djece s poteškoćama i inkluzivne kulture življenja. Specifični ciljevi Projekta su: 1) organizacija 12 predavanja, po 2 mjesečno, za: 4 predavanja/radionice za 12 vrtića, 4 predavanja za 11 osnovnih škola i 4 predavanja za 14 srednjih škola Sarajevske opštine Cenatar, u periodu od 6 mjeseci. 2) Dopuna biblioteka vrtića i škola s jednom knjigom Naša vizija budućnosti Inkluzija osoba s CP i inaktivitetna osteoporoza (ukupno 40 knjiga). 3) Izdavanje priručnika Projekta s fotodokumentacijom Projekta. Namjera Projekta Saveza udruženja osoba s CP FBiH (Savez ) je da kroz predavanja/radionice, popunjavanje bibliotečkog fonda vrtića i škola i izdavanje priručnika pruži stručnu pomoć nastavnom osoblju vrtića i škola u edukacijskoj inkluziji i radu sa djecom s poteškoćama i njihovim roditeljima. Ključne riječi: edukacijska inkluzija, vrtići i škole, nastavnici i roditelji Podrška roditeljima djece s teškoćama U toku je rad na knjizi Super mama 30 godina života Šemse Delić, majke dvoje djece s teškoćama. Urednica je prof. dr Emira Švraka, a izdavač Savez udruženja osoba s CP FBiH. Iz Riječi urednice: Sjećanje na stručnjake koji su joj pomogli, a i one koji nisu je vrijedan dokument. Pri tome, gospođa Šemsa daje veći broj korisnih prijedloga, npr. da bi bilo bolje da članovi Komisije za kategorizaciju dolaze na adresu. Autorica prepoznaje da su uslovi kućnog okruženja najbolji uslovi za opservaciju sposobnosti djece s teškoćama i rad. 33

35 34 PROJEKAT Sport i unapređenje kvaliteta života djece s cerebralnom paralizom i djece s oštećenjem sluha i govora i njihovih obitelji računa se sposobnost, a ne onesposobljenje Prema dosadašnjim naučnim saznanjima sport i sportska rekreacija imaju veoma značajnu ulogu za osobe s onesposobljenjem, prije svega, u procesu rehabilitacije i resocijalizacije kao i ostvarivanja sportskih rezultata u sportskim takmičenjima. Sport i sportsko-rekreativne aktivnosti kod osoba s onesposobljenjem treba provoditi od najranije mladosti ili od vremena nastanka onesposobljenja jer utiče na očuvanje i jačanje psiho-fizičkog i opšteg zdravlja ovih osoba. Sportsko-rekreativne aktivnosti imaju dalekosežan značaj za psiho-fizičko prilagođavanje i njihovu pobjedu nad osjećajem nesposobnosti i za socijalnu reintegraciju. Olimpijskom i Paraolimpijskom poveljom, u najvećoj mjeri se regulišu pitanja koja se odnose na: njihovu ulogu, organe, organizaciju olimpijskih odnosno paraolimpijskih igara, simbole, zastave, geslo, znakove, himnu, olimpijski plamen-baklju, etičku komisiju, postupke itd. Ciljevi Akcionog plana za osobe s onesposobljenjem: unaprijediti uslove za masovnije učešće osoba s onesposobljenjem u sportskim aktivnostima i podizati društvenu svijest o značaju i ulozi sporta osoba s onesposobljenjem. Aktivnosti: kontinuirana edukacija roditelja, predstavnika jedinica lokalne samouprave, obrazovnih institucija i građana o značaju bavljenja sportom osoba s onesposobljenjem i činjenici da su osobe s onesposobljenjem ravnopravni učesnici sportskih takmičenja. Nosioci aktivnosti: Entitetska ministarstva nadležna za sport, kantonalna ministarstva nadležna za sport, opštinski nivoi vlasti, Olimpijski komitet BiH, sportski savezi invalida, ministarstva rada i socijalne zaštite entiteta i kantona, Brčko Distrikta BiH. Sportovi osoba s onesposobljenjem koji imaju svoje Saveze na nivou BiH: atletika, biciklizam, boćanje, dizanje tegova, džudo, streličarstvo, streljaštvo, konjički sport, fudbal sa 5 i 7 igrača, golbal, veslanje, jedrenje, plivanje, stoni tenis, sjedeća odbojka, košarka u kolicima, mačeva-

36 nje u kolicima, alpsko skijanje, nordijsko skijanje, hokej na sankama, karling u kolicima, ragbi u kolicima i tenis u kolicima. Specijalna olimpijada: 1. alpsko skijanje, 2. atletika, 3. badminton, 4. košarka, 5. boćanje, 6. kuglanje, 7. nordijsko trčanje, 8. biciklizam, 9. konjički sport, 10. umjetničko klizanje, 11. hokej, 12. fudbal, 13. golf, 14. gimnastika, 15. džudo, 16. dizanje tegova, 17. koturanje, 18. jedrenje, 19. snowboard, 20. softball, 21. brzo klizanje, 22. stoni tenis, 23. rukomet, 24. tenis, 25. odbojka, 26. kriket, 27. kajak, 28. netball, 29. plivanje. Sportovi za gluhe i nagluhe osobe: 1. atletika, 2. badminton, 3. košarka, 4. odbojka na pijesku, 5. kuglanje, 6. biciklizam, 7. fudbal, 8. rukomet, 9. džudo, 10. karate, 11. takmičenje u orijentaciji, 12. streljaštvo, 13. plivanje, 14. stoni tenis, 15. tekvon do, 16. tenis, 17. odbojka, 18. vaterpolo, 19. hrvanje (slobodnim i grčko-rimskim stilom), 20. alpsko skijanje, 21. nordijsko trčanje, 22. karling, 23. hokej na ledu i 24. snowboard. Sportovi za slijepe i slabovidne: 1. alpsko skijanje, 2. atletika, 3. streličarstvo, 4. mali fudbal (futsal), 5. golbal, 6. džudo, 7. kuglanje sa 8 i 10 čunjeva, 8. nordijsko skijanje, 9. dizanje tegova, 10. showdown, 11. streljaštvo, 12. plivanje, 13. tandem biciklizam, 14. torball, 15. bejzbol, 16. šah, 17. kriket, 18. konjički sport, 19. golf, 20. jedrenje, 21. veslanje, 22. skijanje na vodi. Sportska rekreacija osoba s onesposobljenjem: 1. bilijar, 2. društvene igre, 3. kuglanje na travi (lawn bowing), 4. misaone igre, 5. pikado, 6. ples u kolicima, 7. racerunning, 8. sport za sve, 9. sportski ribolov, 10. hokej na električnim kolicima, 11. Carrom (Nacrt strategije razvoja sporta u BiH, 2009). Projektom Sport i unapređenje kvaliteta života djece s cerebralnom paralizom i djece s oštećenjem sluha i govora i njihovih obitelji računa se sposobnost, a ne onesposobljenje, koje sufinansira Federalno ministarstvo obrazovanja, su uključene 4 članice Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH (Savez) i učenici Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju, u Sarajevu. 35

37 Savez okuplja 550 obitelji osoba s cerebralnom paralizom FBiH. Od tog broja 150 je djece (27%), životne dobi do 18 godina. Ciljevi Projekta Poboljšanje kvaliteta života obitelji koje imaju dijete s cerebralnom paralizom, slušnim i govornim teškoćama. Preventivna uloga u očuvanju psihofizičkog zdravlja djeteta i njegove obitelji. Poštovanje prava i promocija sposobnosti osoba s cerebralnom paralizom i osoba sa slušnim i govornim teškoćama. Sportsko takmičenje, individualno i ekipno, djece i omladine s cerebralnom paralizom iz 4 kantona FBiH: Sarajeva, Goražda, Zenice, Sapne iz šaha, pikada i stonog tenisa i djece s oštećenjem sluha i govora iz Centra za rehabilitaciju sluha i govora u Sarajevu. Direktni korisnici su djeca s cerebralnom paralizom, životne dobi do 18 godina, i njihove obitelji, članovi članica Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije Bosne i Hercegovine i djeca Centra za rehabilitaciju sluha i govora u Sarajevu. Sekundarni korisnik je zajednica u cjelini kao učesnik u inkluziji osoba s onesposobljenjem. Značaj Projekta: 1. Uvođenje tradicionalnog godišnjeg Sportskog dana osoba s CP i drugim teškoćama. 2. Osnivanje sportskih timova za šah, pikado i stoni tenis, u okviru Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH. 3. Značaj priručnika Računa se sposobnost, a ne onesposobljenje Sport i unapređenje kvaliteta života djece s cerebralnom paralizom i djece s oštećenjem sluha i govora i njihovih obitelji, u promociji sposobnosti djece s poteškoćama i aktivnom učešću njihovih obitelji u procesu inkluzije. 36

38 u prostorijama Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH i Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo održan je Sportski dan za članice iz Sarajeva, Goražda, Zenice i Sapne i učenike Centra za slušnu i govornu reabilitaciju Sarajevo (79 učesnika). SPORTSKI DAN OTVARANJE PRVE ETAPE ADAPTACIJE I PRILAGOĐAVANJA PROSTORA SAVEZA Subota, Konferencija za štampu Dodjela Zahvalnica za: federalnu ministricu obrazovanja prof. dr Elviru Dilberović, doc. dr Naima Salkića i prof. dr Emira Fejzića a) Otvaranje prve etape adaptacije i prilagođavanja prostora Saveza b) Predstavljanje tima za izradu Priručnika (fizijatar, surdoaudiolog, nastavnik tjelesnog, socijalni radnik): Računa se sposobnost, a ne onesposobljenje Sport i unapređenje kvaliteta života djece s cerebralnom paralizom i djece s oštećenjem sluha i govora i njihovih obitelji. 10, Pauza za kafu SPORTSKA TAKMIČENJA ŠAH I PIKADO U PROSTORU SAVEZA STONI TENIS U SPORTSKOJ SALI CENTRA Dodjela medalja Druženje učesnika Projekta 37

39 Slika 5. Predstavljanje Projekta Slika 6. Dogovor prije početka takmičenja Sportski dan,

40 Pobjednici/dobitnici medalja u kategoriji PIKADO: 1. Dželmić Haris, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo i Muratović Enes, Udruženje Dlan Zenica 2. Mešanović Asmira, Udruženje osoba s CP i drugim onesposobljenjima Sapna 3. Zec Armin, Udruženje oboljelih od CP i distrofije Bosansko-podrinjskog kantona Goražde Slika 7. Pikado je pobudio veliki interes najmlađih učesnika Slika 8. Konsultacijesportskih sudija u pikadu 39

41 Kategorija ŠAH: 1. Mujak Haris, Udruženje oboljelih od CDP Kantona Sarajevo 2. Drnda Emir, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo 3. Dželmić Haris, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo 4. Lika Junuz, specijalno priznanje, Udruženje oboljelih od CDP Kantona Sarajevo Slika 9. Ozbiljnost poteza za šampiona Slika 10. Novi šahisti, učenici Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju 40

42 Kategorija STONI TENIS: 1. Kahrimanović Adis, Udruženje osoba s CP i drugim onesposobljenjima Sapna 2. Kovačević Muris, Udruženje Dlan Zenica 3. Sejdi Islami, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo Slika 11. Uzbudljiva igra Slika 12. Stoni tenis je probudio veliki interes 41

43 Slika 13. Podjela sportskih rekvizita predsjednicima Udruženja članica Saveza Učesnici u sportskim aktivnostima takmičili su se u šahu, pikadu i stonom tenisu. Na kraju je svakom Udruženju članica Saveza uručena sportska oprema: sto za stoni tenis i reketi, šahovska garnitura i pikado, kako bi članice mogle pripremati svoje timove za naredna sportska takmičenja u organizaciji Saveza. Kantonalno udruženje roditelja osoba oboljelih od cerebralne paralize, mikrocefalije i hidrocefalusa je u Kreativnoj radionici osoba s poteškoćama u razvoju na otvorenom uz zabavu pod nazivomvaša budućnost je uz nas, naša budućnost je s vama, održanoj godine, organizovalo takmičenje u stoni tenisu i šahu, gdje su koristili doniranu sportsku opremu. 42 Sa 18 sam shvatio da hoću da živim normalan život Nadir Hajro, 27 godina, jedini je bodybuilder u BiH s cerebralnom paralizom. Nadir trenira od godine, a godine je imao svoju prvu takmičarsku sezonu. U kategoriji wheelchair bodybuilding pobijedio je na državnom, a potom na evropskom takmičenju osvojio treće mjesto. Profesionalni BH bodybuilder Mirsad Terzic, je danas njegov

44 mentor. Naredne godine je ponovo osvojio titulu državnog šampiona u bodybuildingu u svojoj kategoriji na državnom takmičenju u IFBB federaciji, održanom u Tomislavgradu. Nadir je završio Pravni fakultet. Na ovogodišnjem FILM FESTIVALU u Sarajevu biće prikazan dokumentarac o Nadirovom životu. 43

45

46 2. NOVE DIMENZIJE KVALITETA ŽIVOTA OSOBA S CEREBRALNOM PARALIZOM Emira Švraka Sadržaj Socijalna inkluzija Vijeće za osobe s invaliditetom BiH Mogućnosti prilagođavanja na radnom mjestu Diskriminacija u odnosu na pravo na rad Nepotpuna evidencija Barijere Načini podrške inkluziji Koristi od inkluzije Razvijanje inkluzivnog socijalnog modela Cerebralna paraliza GMFCS za uzrast od i više godina Cerebralna paraliza multiplo onesposobljenje Dijagnostika Prognoza funkcionalnih sposobnosti Podrška rođaka i prijatelja Slobodno vrijeme Komunikacija za sve i sport za sve Fizička i komunikacijska pristupačnost za osobe s onesposobljenjem u skladu s EU standardima Sportsko-rekreativne aktivnosti (terapijska rekreacija) Paraolimpijske igre/pokret Okupaciona kolica Kvalitet života osoba s onesposobljenjem Kvalitet života osoba s cerebralnom paralizom i osteoporozom Prognoza kvaliteta života i dužine života osoba s cerebralnom paralizom 45

47

48 NOVE DIMENZIJE KVALITETA ŽIVOTA OSOBA S CEREBRALNOM PARALIZOM Emira Švraka Socijalna inkluzija Inkluzija je postala opšti termin za snažni međunarodni pokret koji zahtijeva poboljšanje uslova života osoba s intelektualnim i razvojnim onesposobljenjima. Inkluzija nastoji da osigura da osobe s onesposobljenjima ne samo žive u zajednici, već takođe budu vrijednovane, prihvaćene, poštovane, uključene i imaju iste životne mogućnosti kao osobe bez onesposobljenja. Inkluzija promoviše aktivnosti koje pomažu osobama s intelektualnim i razvojnim onesposobljenjima da razviju svoj puni individualni potencijal, postanu samostalni i učestvuju u široj društvenoj zajednici. Inkluzija ne znači da smo svi jednaki, niti da se svi slažemo, već stvara novi odnos prema svemu što je različito, potiče međusobno podržavanje i obogaćuje naše kapacitete za stvaranje novih ideja. Ona radije govori o različitim mogućnostima, nego o nedostacima i stavlja u pitanje pojmove kao što su prosječan i normalan. Potrebno je obezbijediti potpunu primjenu postojećih propisa o pristupačnosti objektima na teritoriji BiH kroz intenzivni rad inspekcijskih službi na nadležnim nivoima vlasti. Inkuzivni socijalni model je sastavni dio EU prakse socijalnog uključivanja osoba s onesposobljenjem. Na tom modelu i usklađenim kriterijima u oblasti otkrivanja, registracije i evidencije počivaju svi ostali prioriteti i mjere za socijalno uključivanje OSI. 47

49 Od inkluzije se očekuje pristup pojedincu i njegovoj porodici od strane društva, koje uzima u obzir sve njegove različitosti, očuvanja i unapređenja njegovog tjelesnog i duševnog zdravlja, za optimalnu moguću funkciju, na svim ličnim i društvenim nivoima. Sistem podrške za osobe s intelektualnim onesposobljenjem u BiH i dalje nije usklađen s Konvencijom o pravima osoba s onesposobljenjem. Nisu stvoreni uslovi i sistemska podrška ovim osobama, naročito kod donošenja informisane odluke o svim pitanjima i pravima koja ih se tiču. Neadekvatnosti sistema uzrokuju to da brigu oko osobe s onesposobljenjem preuzima član porodice, koji zbog toga često mora napustiti posao ili posao ne traži aktivno. Zbog malih i neadekvatnih socijalnih naknada porodični budžet nije dovoljan za istovremeno zadovoljavanje potrebe porodice i osobe s onesposobljenjem. Onesposobljenje nekog od članova često uzrokuje siromaštvo čitave porodice. Vijeće za osobe s invaliditetom BiH Vijeće za osobe s invaliditetom BiH je stalno, stručno, savjetodavno, interresorno i koordinirajuće tijelo Vijeća ministara BiH. Formirano je odlukom Vijeća ministara br VM 3332/10 od godine. Zajedno sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, Vijeće za osobe s invaliditetom BiH aktivno radi na pitanjima prava osoba/lica s invaliditetom (OSI). Radne grupe Vijeća 1. Radna grupa Vijeća za osobe s invaliditetom za analizu propisa RGAP 2. Radna grupa Vijeća za osobe s invaliditetom za monitoring i izvještavanje RGMI 3. Radna grupa Vijeća za osobe s invaliditetom za promotivne aktivnosti RGPA. Radnu grupu za izradu programa i izvještaja čine svi članovi Vijeća za osobe sa invaliditetom. Razvijanje OSI senzitivnih politika u tržištu rada

50 Okvirni dokument koji usmjerava djelovanje evropskih država u oblasti invaliditeta je Akcioni plan Vijeća Evrope za promovisanje i puno učestvovanje osoba s invaliditetom u društvu: Unapređenje kvaliteta života osoba s invaliditetom u Evropi U skladu s ovim dokumentima i Strategijama zapošljavanja u BiH kao poseban cilj potrebno je predvidjeti zapošljavanje osoba s invaliditetom (OSI) kroz: 1. zapošljavanje mladih lica s invaliditetom, 2. Zapošljavanje u poljoprivredi lica s invaliditetom i 3. Samozapošljavanje lica s invaliditetom, uz sredstva obezbjeđena u budžetima entiteta. U entitetima i Brčko Distriktu propisati mjesta rezervisana za zapošljavanje OSI. Mogućnosti prilagođavanja na radnom mjestu 1. Uklanjanje arhitektonskih barijera za osobe s fizičkim onesposobljenjem, 2. prilagođavanje računara i opreme za slijepe i slabovidne osobe (kompjuter s govornom jedinicom i slušalicama, Brailove bilješke), 3. prilagođavanje računara i opreme za osobe s oštećenjem sluha (tekstualni telefoni, znakovni jezik), 4. pomoć radnog asistenta za osobe s intelektualnim onesposobljenjima ili težim i kombinovanim teškoćama. Još uvijek ne postoji evidencija i statistička obrada podataka o osobama s onesposobljenjem, odnosno konsolidovane i jedinstvene informacije o korisnicima naknada i poslodavcima koji ih zapošljavaju. Diskriminacija u odnosu na pravo na rad U oba entiteta usvojeni su zakoni o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba s onesposobljenjem. Uprkos određenim pozitivnim efektima u zapošljavanju, osobe s onesposobljenjem su i dalje diskriminirane u ostvarivanju prava na rad. 49

51 Napotpuna evidencija U FBiH od približno osoba s onesposobljenjem, samo njih traži posao. Od broja od na birou neki su na evidencijama samo zbog zdravstvenog osiguranja, tako da je upitan broj osoba s onesposobljenjem koje aktivno traže posao. U RS-u od procijenjenog broja od osoba s onesposobljenjem, je na evidenciji biroa. Barijere Neophodno je znati prepoznati sve barijere s kojima se može susresti osoba s onesposobljenjem. Barijere mogu biti: arhitektonske, informaciono-komunikacijske i socijalno-ekonomske (predrasude i nepristupačne usluge). Načini podrške inkluziji Promovisanje pozitivnih stavova, promovisanje rane intervencije, promovisanje pozitivnih stavova za ugledanje, podrška promjeni sistema u obrazovanju, promovisanje inkluzivnog okruženja za učenje i podrška razvoju odgovarajuće politike. Nevladin sektor je najbliži građanima i zbog toga je vrlo često najglasniji korektiv javnih politika. On je promotor novih ideja, implementator novih praksi i zaštitnik principa demokratskog društva. Rad akademske zajednice je važan u publicističkom djelovanju kroz objavljivanje stručnih i istraživačkih radova i organizovanju stručnih skupova, simpozija, konferencija, seminara. Uloga medija postaje sve snažniji odgojni, obrazovni, socijalizacijski činilac, koji gotovo ravnopravno sudjeluje u razvoju i sazrijevanju novih generacija djece i mladih. Koristi od inkluzije Inkluzivno obrazovanje može pomoći da se prekine krug siromaštva i isključenosti. 50

52 Inkluzija omogućava djeci s intelektualnim i razvojnim onesposobljenjima da ostanu u krugu svoje porodice i društvene zajednice. Inkluzija može podići kvalitet obrazovanja na viši nivo, može pomoći u borbi s diskriminacijom, i inkluzija u obrazovanju promoviše širu inkluziju. Cerebralna paraliza Cerebralna paraliza (CP) prema predloženoj novoj definiciji predstavlja grupu trajnih poremećaja razvoja pokreta i posture koji uzrokuje ograničenja u izvođenju aktivnosti, a posljedica su neprogresivnih poremećaja nezrelog mozga ili mozga u razvoju. Većina međunarodnih studija je pokazala da je prevalenca dječije cerebralne paralize oko 2-3 slučaja na 1000 živorođenih, iako postoje izvještaji nešto nižih i viših prevalenci. U cijelom svijetu cerebralna paraliza zahvata 2-3,5/1000 živorođene novorođenčadi, a procjenjuje se da porodica u Evropi ima dijete s CP. Prema vremenu djelovanja etiološki faktori se mogu podjeliti na prenatalne, perinatalne i postnatalne faktore. Klasifikacija po M. Bax-u i saradnicima (2005) podrazumjeva 4 oblika cerebralne paralize: 1. oblik koji opisuje motoričke poremećaje, 2. oblik koji opisuje udružene poremećaje, 3. oblik koji opisuje anatomski i skenografski nalaz (CT), odnosno nalaz magnetne rezonance (MRI) endokranijuma i 4. oblik koji opisuje uzroke i vrijeme nastanka moždanog oštećenja. Oblik 1 motorički poremećaji, dijeli se na tip A koji opisuje prirodu i formu motoričkog poremećaja i na tip B koji opisuje motoričke funkcionalne sposobnosti. Prema Savjetu Nadzornog organa za cerebralnu paralizu Evrope (SCPE), tip 1 podrazumjeva 3 grupe poremećaja: spastičke, diskinetičke i ataksičke. Diskinetički se dijele na distonične i horeoatetotičke. Postoje i mješoviti poeremećaji, ali se oni svrstavaju u jednu od 3 grupe na osnovu dominantnih poremećaja. 51

53 Tip B Za procjenu motoričkih funkcija koristi se Sistem klasifikacije motoričkih funkcija (Gross Motor Classification System GMFCS), za uzraste: do 2 godine, od 2-4 godine, od 4-6 godina, od 6-12 godina i za uzrast od godina. GMFCS za uzrast od i više godina Nivo 1. osoba sjedi i hoda samostalno, može da trči i skače (postoje samo ograničenja u brzini, koordinaciji i ravnoteži. Nivo 2. osoba sjedi samostalno, hoda samostalno u kući i na kraće distance izvan kuće, a na duže distance koristi pomagala: štapove, štake, hodalicu ili rjeđe kolica. Nivo 3. osoba može da sjedi samostalno, a povremeno za efikasnije korištenje ruku potreban je oslonac pri sjedenju. Hoda samostalno s pomagalom (hodalicom), ili kad se drži za jednu ruku. Na duže distance obično koristi kolica. Nivo 4. osoba uglavnom sjedi poduprto radi efikasnijeg korištenja ruku. Može da hoda na kraće distance s hodalicom i to samo na ravnoj podlozi i uz pomoć druge osobe. Uglavnom za kretanje koristi kolica. Nivo 5. sjedenje i kretanje je vezano za kolica s dodacima za držanje glave i trupa. Prema jednoj studiji oko 35 % osoba s CP pripada nivou 1 GMFCS, 16.4 % nivou 2, 14.2 % nivou 3, 16,1 % nivou 4 i 18 % nivou 5. Većina pacijenata s hemiplegijom pripada nivou 1 i 2, dok pacijenti s diplegijom i kvadriplegijom pripadaju nivoima 3-5 GMFCS (Čobeljić G, 2015). Cerebralna paraliza multiplo onesposobljenje Cerebralna paraliza je višestruko onesposobljenje koje pored primarnih motoričkih oštećenja prate i pridružene teškoće kao što su oštećenje sluha, oštećenje vida, teškoće u artikulaciji i fonaciji, teškoće u učenju i razvoju govora i jezika, teškoće u učenju čitanja i pisanja, problemi u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, intelektualne teškoće, epilepsija, poremećaji ponašanja. 52

54 Istraživanje Učenici s CP u Specijalnim ustanovama za odgoj i obrazovanje djece i omladine Kantona Sarajevo na uzorku od 58 osoba s cerebralnom paralizom, koje su uključene u edukacijsko-re/habilitacijske procesese u pet specijalizovanih ustanova na području Kantona Sarajevo je pokazalo, da 74,13 % ovih osoba ima neku od pridruženih teškoća, a više od jedne pridružene teškoće ima 27,59 % osoba s cerebralnom paralizom. Od pridruženih teškoća, u najvećem procentu od 43,10 % zastupljene su intelektualne teškoće. Oštećenje vida ima 29,31 % osoba s cerebralnom paralizom, a oštećenje sluha 8,62 %. Govorne teškoće ima 10,34 % osoba s cerebralnom paralizom. Zastupljenost epilepsije je 8,62 %. Mali procenat ovih osoba, 1,73 % ima poremećaj u ponašanju, a u istom procentu je zastupljen i autizam. Od ukupnog broja osoba s cerebralnom paralizom uključenih u edukacijsko-re/habilitacijske procese, 62,07 % su osobe muškog pola, dok su osobe ženskog pola zastupljene u procentu od 37,93 %. U najvećem procentu, od po 24,14 % su uključena djeca i osobe rane adolescentne dobi, a osobe srednje i kasne adolescentne dobi čine po 22,41 % osoba s cerebralnom paralizom uključenih u edukacijsko-re/habilitacijske procese (Švraka E, Avdić D. i sar, 2014). Pridružene teškoće dodatno otežavaju edukacijsko re/habilitacijske procese osoba s cerebralnom paralizom. Uspjeh u re/habilitaciji osoba s pridruženim teškoćama zavisi prije svega od vrste i stepena teškoće, kao i adekvatnosti primjenjenih re/habilitacijskih postupaka. U cilju ublažavanja posljedica pridruženih oštećenja osoba s cerebralnom paralizom, neophodno je uraditi potpunu dijagnostiku u pogledu vrste i stepena oštećenja, te u skladu s njihovim preostalim sposobnostima prilagoditi njihove edukacijskore/habilitacijske procese. Dijagnostika Dijagnoza CP postavlja se na osnovu: 1. detaljne anamneze, 2. kliničkog pregleda, 3. dopunskih dijagnostičkih metoda 53

55 (ultrazvuk-uz mozga, kompjuterizovana tomografija-ct, magnetna rezonanca-mr), 4. neurofizoloških i 5. neuropsiholoških testova. Ultrazvučna dijagnostika cerebralne lezije zauzima važno mjesto u dijagnozi oštećenja mozga novorođenčadi rođene prije termina, gdje se mogu evidentirati intraventrikularne hemoragije i periventrikularna malacija. Ove lezije su veoma evolutivne u prvom mjesecu života ako su jasno izražene, međutim dešava se da su krvarenja toliko slaba da dolazi do stabilizacije u prvim danima života i kasnija UZ slika može pokazati normalan nalaz. Kod djece rođene u terminu s oštećenjem mozga lezije su više kortikalne i subkortikalne tako da ih je teško posmatrati ultrazvučno i tade se kao metod izbora predlaže CT mozga. Magnetna rezonanca ima malo indikacija u neonatalnom periodu jer je ona metoda izbora u domenu evaluacije mijelinizacije, te se preporučuje na kraju prve godine života (Švraka E, Avdić D. i sar, 2014). Konačna dijagnoza cerebralne paralize postavlja se oko 18. meseca, a po nekim autorima i do 3. godine. Prema SCPE- do 4-5. godine. Savremeni terapijski principi u razvojnoj re/habilitaciji djece s cerebralnom paralizom imaju za cilj da razviju maksimalnu funkcionalnost i nezavisnost. Komplementarne ili alternativne metode su različiti pristupi sistema zdravstvene njege, koji se ne smatraju dijelom konvencionalne medicine. Prognoza funkcionalnih sposobnosti Sekundarni mišićno skeletni problemi (kontrakture tetiva i mišića, progresivni gubitak pokreta u zglobovima, koštano zglobni deformiteti ekdtremiteta i trupa) razvijaju se vremenom tokom rasta i razvoja pod uticajem izmjenjenog mišićnog tonusa i za razliku od neprogresivnog karaktera uzroka CP, pokazuju sklonost ka progresiji. Komplikuju se paralitičkim dislokacijama (uglavnom kukova), degenerativnim zglob- 54

56 nim promjenama, osteopenijom ili osteoporozom i problemima vezanim za ove komplikacije (Čobeljić G, 2015). E. Bleck je ustanovio način određivanja prognoze za samostalni hod (lokomotorna prognoza), za djecu koja ne hodaju, na osnovu testiranja refleksne aktivnosti u uzrastu između 12 mjeseci i 7 godina. Starost od 7 godina je uzeta na osnovu istraživanja koja su utvrdila da najveći broj djece s CP, koja imaju sposobnost za hod, prohoda do tog uzrasta. Princip ove metode je utvrđivanje zrelosti i dominacije pojedinih dijelova CNS-a na osnovu određenih normalnih i poremećenih refleksnih odgovora. Ako se utvrdi, na osnovu refleksnih odgovora, da je zrelost CNS-a ograničena na nivo kičmene moždine i moždanog stabla, njegu u krevetu, eventualno sjedenje u specijalnim kolicima je maksimum koji se može očekivati. Ako se utvrdi da je zrelost CNS-a na nivou srednjeg mozga, može se očekivati sposobnost sjedenja i puzanja. Kortikalna kontrola je esencijalna za mogućnost samostalnog hoda (Čobeljić G, 2015). Rano formiranje dominantne sposobnosti desne ili lijeve ruke je povoljan prognostički znak za funkciju gornjih ekstremiteta (GE). Nesposobnost da se rukom pređe srednja uzdužna linija tijela, odnosno da se dođe do suprotne strane tijela i poremećaj senzibiliteta šake su nepovoljni prognostički znaci. Podrška rođaka i prijatelja Činjenica da je u današnjem društvu podrška rođaka i prijatelja za mnoge porodice ograničena, pojačava značaj adekvatne profesionalne podrške koja je fleksibilna i sposobna da pruži odgovore na potrebe svake porodice individualno. Svaki član porodice i svaka porodica u cjelini ima jedinstvena pitanja i potrebe. Porodica osoba s teškoćama, cerebralnom paralizom, doživljava visok stepen psiholoških, socijalnih i drugih problema, u zavisnosti od prirode teškoće, odnosno od stepena onesposobljenja. Nivo adaptacije porodice na osobu s teškoćama je izuzetno značajan i utiče na cjelokupni razvoj pojedinca. U bliskoj budućnosti od svih funkcija porodice, 55

57 odgojna funkcija će ostati u centru, koja će najuspješnije omogućiti socijalizaciju ličosti, a istovremeno jačati uticaj društvene zajednice. U porodicama osoba s teškoćama, cerebralnom paralizom, dolazi do promjena u funkcionalnoj organizaciji i odnosima. U zavisnosti od brojnih faktora porodica razvija određene stavove koji obilježavaju odnos porodica-dijete i odražavaju se na cijelu porodičnu dinamiku. Stavovi se mogu definisati kao težnje pojedinca da procjenjuje neki objekat ili njegov simbol kao pozitivne ili negativne, imaju osobine kontinuuma s polovima pozitivan-negativan, jak-slab, objektivan-subjektivan. Kvalitet odnosa u porodici uslovljen je stavovima koje porodice formiraju prema osobi s teškoćama. Upoznavanje stavova porodice i proučavanje njihove strukture je od izuzetnog značaja u odgoju. Porodicama je potrebna pomoć stručnjaka u formiranju pozitivnih, prihvatljvih stavova prema osobama s teškoćama. 56 Slobodno vrijeme Slobodno vrijeme pruža veilke mogućnosti za stvaralački i kulturni razvoj ličnosti, te kao opšta društvena pojava ne poznaje dobne granice. Slobodno vijeme treba kvalitetno ispuniti aktivnostima koje su izabrane od same osobe. Fenomen slobodno vrijeme, kao prostor samoaktualizacije i ostvarenja osobnosti, ima važnu ulogu u procesu sazrijevanja, te je razumljiv intres za istraživanjem i unapređivanjem ovog područja odgojnog djelovanja. Tretman u ovom području podrazumijeva istraživanje interesantnih slobodnih aktivnosti i razvijanje vještine slobodnih aktivnosti kroz mogućnosti učestvovanja u aktivnostima. Komunikacija za sve i sport za sve Životni stil je različit za svako ljudsko biće zato što je svako jedinstven, sa svojim ličnim karakteristikama i ponašanjem. Svaka osoba ima određena mjesta koja posjećuje, određene grupe ljudi s kojima se druži i poseban veliki izbor stvari koje obavlja u životu. U određivanju životnog stila osoba s intelektualnim onesposobljenjima učestvuju dva ključna faktora: gdje žive i stepen uspjeha inkluzi-

58 je. Tri važna aspekta inkluzije uključuju integraciju, socijalnu podršku i lični izbor. Brojne faktore koji utiču na životni stil osoba s intelektualnim i razvojnim onesposobljenjima treba podržaviti da bi se na njih pozivali u budućnosti. Ovo uključuje lične karakteristike, socijalne vrijednosti i stavove, uloge obitelji, profesionalaca i vlade. Fizička i komunikacijska pristupačnost za osobe s onesposobljenjem u skladu s EU standardima Propisi koji predviđaju standarde pristupačnosti sredine osobama s onesposobljenjem, kao što su Zakon o planiranju i uređenju prostora i Zakon o izgradnji, ne poštuju se u praksi. Novi objekti se ne prilagođavaju, a oni za koje se smatra da su prilagođeni nisu pristupačni. U BiH gestovni govor nije priznat kao zvanični jezik. Problem je i nedostupnost informacija, posebno za osobe s oštećenim sluhom i vidom. Sportsko-rekreativne aktivnosti (terapijska rekreacija) Sportsko-rekreativne aktivnosti (terapijska rekreacija) spadaju u oblik kineziterapije. Podstiču takmičarski duh i motivaciju. Određene sportske discipline (plivanje, gimnastika, karate) mogu pozitivno da utiču na korekciju lošeg držanja i na deformitete kičme, a sportovi s loptom poboljšavaju koordinaciju pokreta. Jačanju mišića doprinose i rekreativne aktivnosti kao što su vožnja trenažera (bicikla bez točkova s 4 noge), tricikla, bicikla sa ili bez pomoćnih točkova ili druge sportske aktivnosti, hipoterapija terapija jahanjem, aktivnosti u vodi odnosno hidrokineziterapija. Glavni ciljevi terapijske rekreacije: 1. sprečavanje stresa i frustracija, koje prouzrokuje onesposobljenje, 2. savladavanje socijalne izolacije, samoće i dosade, 3. omogućavanje aktivnosti koje povećavaju socijalnu i psihološku aktivnost i tjelesnu samostalnost, 57

59 58 4. učenje osobe s onesposobljenjem aktivnostima koje može upražnjavati i po izlasku iz bolnice. Terapijska rekreacija uključuje sljedeće aktivnosti: 1. socijalne aktivnosti: zabave, igranje karata, debate, sobne igre, 2. sportske igre: kuglanje, košarka, plivanje, stoni tenis, atletika, 3. zabavne aktivnosti: nastupi profesionalnih grupa, prikazivanje filmova, slušanje muzike, 4. ručni rad: pletenje, štampanje, keramika i dr. (Mataradžija, 2006). Rekreativne aktivnosti predstavljaju slobodno izabrane, individualne ili organizovane grupne aktivnosti koje pomažu pojedincu da održi dobro zdravlje, fizičku i radnu kondiciju. Pored neophodnog fizičkog segmenta, rekreacija obuhvata i psihičku komponentu koja se odnosi na jačanje volje i istrajnosti, sticanje i razvijanje samokontrole. Uz psihički i fizički aspekt rekreativnih aktivnosti, mnogi autori posebno ističu važnost socio-psihološke komponente rekreacije. Učešće osoba s onesposobljenjem u fizičko-rekreativnim aktivnostima u zajednici determinisano je individualnim karakteristikama same osobe, ali i faktorima društvene zajednice. Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da osobe s onesposobljenjem slabije participiraju u slobodnim i fizičko-rekreativnim aktivnostima i da je to u velikoj mjeri povezano sa nivoom socijalne integracije ovih osoba. Imajući u vidu da učešće osoba s onesposobljenjem u fizičko-rekreativnim aktivnostima u velikoj mjeri korelira s kvalitetom života ovih osoba, potrebno je da se poveća broj rekreativnih usluga koje zajednica nudi osobama s onesposobljenjem, kao i da se neke od njih specijalizuju, modifikuju i prilagode u skladu s potrebama ovih osoba. Takođe, preporučuje se da sastavni dio svih terapijskih pristupa osobama s onesposobljenjem bude i obuka ovih osoba za adekvatno korištenje slobodnog vremena. Paraolimpijske igre /pokret Međunarodni paraolimpijski komitet (IPC) je svetsko izvršno tijelo koje rukovodi i upravlja paraolimpijskim pokretom. On organizuje

60 Ljetnje i Zimske paraolimpijske igre i istovremeno je međunarodna federacija za 13 sportova, za koje supervizira i koordinira i svjetske šampionate i ostala velika takmičenja. Paraolimpijske vrijednosti su hrabrost, odlučnost, inspiracija i jednakost. Paraolimpijski pokret radi na razvoju sportskih mogućnosti za sve osobe, od početničkog do elitnog nivoa. Paraolimpijski komitet je nevladina neprofitna organizacija koja objedinjuje 162 nacionalna paraolimpijska komiteta. Sjedište Komiteta je u Bonu, u Njemačkoj. Pokret je od svojih prvih dana značajno narastao. Paraolimpijskim igrama je cilj pružanje jednake šanse svim osobama nezavisno od fizičkog stanja, ekonomskog položaja, vjerskih uvjerenja i rasnog porijekla. Broj učesnika ljetnjih Paraolimpijskih igara je sa 400 takmičara iz 23 zemlje na I igrama u Rimu godine, porastao na sportista iz 148 zemalja u Pekingu Takmičenja osoba s paraplegijom su planirana i adaptirana na osnovu pravila određene sportske grane. To su ekipne sportske igre ili pojedinačna takmičenja u disciplinama nekih sportskih disciplina kao: streličarstvo, mačevanje, bacanje koplja, bacanje diska, kuglanje, košarka, odbojka, stoni tenis, plivanje itd. Broj disciplina se stalno dopunjava. Danas su Paraolimpijske igre elitni sportski događaj u kome učestvuju takmičari podijeljeni u 6 grupa po vrsti onesposobljenja: osobe s amputacijama, osobe s cerebralnom paralizom, osobe s intelektualnim poremećajima, osobe s povredama kičmene moždine, slijepi i slabovidni i oni koji ne spadaju ni u jednu od prethodnih grupa. Amputacije: sportisti s parcijalnim ili totalnim nedostatkom najmanje jednog ekstremiteta. Oduzetost: sportisti s neprogresivnim oštećenjem mozga (npr. cerebralna paraliza, traumatske ozlede mozga, moždani udar...) ili s onesposobljenjem koji utiče na kontrolu mišića, ravnotežu i koordinaciju. Intelektualno onesposobljenje: sportisti sa značajnim gubitkom intelektualne funkcije i srodna ograničenja u prilagodljivosti ponašanja (ova kategorija je trenutno suspendovana). Ortopedska kolica: sportisti sa oštećenjima kičmene moždine i drugim oštećenjima koja zahtevaju takmičenje u ortopedskim kolicima. 59

61 Vizuelna onesposobljenja: sportisti s oštećenjem vida u rasponu od djelimičnog vida, dovoljno da se ocjene pravno slijepima, do potpuno slijepih. Les Autres ostali: sportisti s tjelesnim onesposobljenjem koje ne spada strogo niti pod jednu od navednih pet kategorija (patuljasti rast, multipla skleroza ili prirodni deformiteti u udovima). Uz šest prethodno navedenih kategorija onesposobljenja, sportisti se dalje dijele u skladu sa ličnim nivoima mogućnosti (odnosno oštećenja). Klasifikacija se razlikuje među sportovima, u skladu sa različitim vještinama koje su potrebne za takmičenje u datoj grani. 60 Okupaciona kolica U svrhu poboljšanja kvaliteta i efikasnosti rada medicinske sestre u zaštiti mentalnog zdravlja stanovništva u FBiH organizovana je dodatna edukacija, kao dio projekta Federalnog ministarstva zdravstva Okupaciona terapija u mentalnom zdravlju. Ova edukacija predstavlja organizovani oblik stručnog usavršavanja, odnosno teorijskog i stručno-praktičnog osposobljavanja medicinskih sestara, smjer opšti ili psihogerijatrijski za pružanje zdravstvenih usluga iz okupacione terapije u mentalnom zdravlju na svim nivoima zdravstvene zaštite, a izvodiće se pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva zdravstva. U toku nastave Modula 2 Proces okupacione terapije, (Švraka E, ) od 53 polaznika edukacije koji su predali upitnike, 48 su dali prijedloge i obrazloženje za novi naziv invalidskih kolica. Polaznici edukacije su bili iz svih gradova FBiH. Svi prijedlozi su bili svrstani u 9 grupa: 1. Funkcionalno pomagalo/kolica 2. Pomoćna kolica 3. Medicinsko pomagalo 4. Lična kolica 5. Ortopedska kolica 6. Medicinska stolica/mobilna stolica 7. Životna kolica / Super hodalica

62 8. Vozilice 9. Kolica Pobjedila je Sejada Vejsić, medicinska sestra iz CMZ Tešanj s nazivom Okupaciona kolica. Novi naziv je afirmativan i ističe glavnu ulogu ovog pomagala, a to je funkcionalno osposobljavanje kroz obavljanje raznih aktivnosti dnevnog života. Kvalitet života osoba s onesposobljenjem Kvalitet života osoba s onesposobljenjem, nije samo rezultat rehabilitacijskog procesa, nego i interakcije okolnih uslova i psiholoških osobina pojedinca što određuje subjektivnu procjenu kvaliteta života. Autori Groff. i sar. (2009) proučavali su uticaj uključenosti u sportske aktivnosti i kvalitet života osoba s CP. Rezultat istraživanja utvrdio je visoku korelaciju između bavljenja sportom s ukupnim zadovoljstvom kvaliteta života ispitanika, sa zadovoljstvom vlastitim zdravljem, zadovoljstvom kvaliteta života obitelji ispitanika, te povezanost bavljenja sportom i domene socijalnih odnosa. Sportovi obuhvaćeni istraživanjem Crnković I. i Rukavina M. (2012), bili su: atletika (4.4%), biciklizam (5.5%), boćanje (8.8%), goallball (9.9%), klizanje (1.1%), košarka u kolicima (9.9%), kuglanje (9.9%), nogomet (1.1%), plivanje (9.9%), pikado (2.2%), ribolov (1.1%), sjedeća odbojka (11%), stoni tenis (4.4%), streljaštvo (2.2%), šah (17.6%) i tenis u kolicima (1.1%). Prema modelu Svjetske zdravstvene organizacije, Sport for Development and Peace International Working Group (2007), uticaj sporta i tjelesne aktivnosti ogleda se u svim domenima kvaliteta života, naglašavajući preventivni uticaj fizičke aktivnosti na osobe s onesposobljenjem i različite dobne grupe standardne populacije. Važno je naglasiti da tjelesna aktivnost ima preventivnu ulogu u očuvanju zdravlja, ali isto tako i re/habilitacionu ulogu, posebno za osobe s onesposobljenjem. Shvatanje kvaliteta u sportskoj rekreaciji moguće je ocijeniti s više gledišta. Prva misao, vezuje se uz sportske aktivnosti prilagođene pojedincu s brojnim pozitivnim efektima, društvena vrijednost sportske 61

63 rekreacije ogleda se kroz kvalitetno provođenje slobodnog vremena, što je preduslov kvalitetnijeg rada i izvršenja egzistencijalnih obaveza, a time i kvalitetnijeg života. Sudjelovanjem u sadržajima sportske rekreacije prepoznaje se pozitivni socijalni aspekt kroz unapređenje međuljudskih odnosa (Andrijašević, 2006). Osobe s onesposobljenjem imaju potrebu za bavljenje trajnom i primjerenom tjelesnom aktivnošću. Uključivanje osoba s onesposobljenjem u sportske aktivnosti je pretpostavka za njihovo što bolje prilagođavanje za novonastale uslove života. Sudjelovanje u sportskim aktivnostima ublažava promjene u ponašanju koje se gotovo redovno javljaju nakon nastanka onesposobljenja. Takve aktivnosti mijenjaju i pogođenu osobu i okolinu u kojoj ona živi. Osobama s onesposobljenjem odgovarajuća tjelesna aktivnost najprije pruža psihomotorički oblik terapije pa tek onda rekreativni aspekt kvalitetnog načina provođenja slobodnog vremena koji je dominantan kod zdravih osoba (Ciliga D. i sar). 62 Kvalitet života osoba s cerebralnom paralizom i osteoporozom Kvalitet života osoba s cerebralnom paralizom i osteoporozom zavisi od genetskih faktora, zdravlja i funkcije, bolesti, zdravstvene njege, individualnih odgovora. Kvalitet života naglašava pružanje adekvatne medicinske, psihološke i socijalne pomoći djeci i odraslima u razvoju, kako bi mogli biti uključeni u svoje vrtiće, škole i zajednicu. Istraživanje Kvalitet života osoba s cerebralnom paralizom i osteoporozom je retrospektivno i kontrolno. Instrumenti istraživanja: obrazac za praćenje bolesnika, GMFCS: Klasifikacija grubih motoričkih funkcija za osobe s cerebralnom paralizom, životne ljestve, skala zadovoljstva životom, upitnik o zdravim stilovima života, Functional Independence Measure/FIM, Upitnik za procjenu rizika od prijeloma (FRAX). Učestvovale su osobe s cerebralnom paralizom i osteoporozom I, II, III, IV i V stepena onesposobljenja, članovi Udruženju oboljelih od cerebralne paralize i distrofije iz Goražda i Udruženja Dlan iz Zenice.

64 Od ukupno 42 ispitanika, 15 (31%) su muškog pola, 27 (69%) su ženskog pola, u dobi od 12 do 63 godina. Od 29 ispitanika koji su samostalno pokretni, ili uz pomoć pomagala, 20 (69%) je ženskog pola, a 9 (31%) muškog pola. Od 13 ispitanika koji koriste kolica, ili su nepokretni, 6 (46%) je muškog pola, a 7 (54%) ženskog pola. Zaključak: Prema Skali zadovoljstva životom postoji statistički značajne razlika u zadovoljstvu životom između pokretnih i nepokretnih pacijenata (p<0,05), gdje su pokretni pacijenti u većoj mjeri zadovoljni životom u odnosu na nepokretne pacijente. Na osnovu FIM testa funkcionalne nezavisnosti vidi se da je p<0,05 što znači da je dobivena statistički značajna razlika, dakle pokretni ispitanici postižu statistički značajno veće rezultate na FIM u u odnosu na nepokretne ispitanike. Prihvaćena je radna hipoteza da je Kvalitet života osoba s cerebralnom paralizom i osteoporozom IV, i V stepena onesposobljenja na nižem nivou u odnosu na kvalitet života I, II i III stepena onespoosbljenja (Švraka E, Avdić D, Maslo A, Klinić B, Salkić N, Jaganjac A, Trtak N, Bojićić S, Kaljić E, 2015). Prognoza dužine života i kvaliteta života osoba s cerebralnom paralizom U jednom istraživanju sa 3108 pacijenata s CP koji su poređeni sa opštom populacijom, konstatovano je da 5 godina doživljavaju jednako obje populacije. Projekcija dužine života u ovom radu ukazujue da će: 20 godina doživjeti 88 % pacijenata muškog pola i 90 % ženskog pola; 30 godina oko 70 % muškog i oko 80 % ženskog pola (prosjek oko 75 %); 40 godina doživjeti oko 45 % muškog i 60 % ženskog pola (prosjek oko 50 %), 45 godina doživjeti oko 17 % muškog i 40 % ženskog pola (prosjek oko 30 %). U radu se ističe i da je mortalitet oko 30 puta veći kod pacijenata s CP i težim motoričkim onesposobljenjem, u odnosu na opštu popula- 63

65 ciju, a da je mortalitet pacijenata s blažim motoričkim onesposobljenjem oko 5 puta veći u odnosu na opštu populaciju (Čobeljić G, 2015). Noviji radovi ukazuju da je mortalitet manji, odnosno preživljavanje veće. Smatra se da je dužina života osoba s CP, u odnosu na vrijeme koje pripada polovini 20-og vijeka, povećana i da danas između 65 % i 90 % ove populacije ima normalan životni vijek. U prosjeku se može smatrati da oko 80 % osoba s CP ima životni vijek kao i opšta populacija. Iz većeg broja istraživanja može se grubo zaključiti da je oko % osoba s CP samostalno i sposobno da se brine o sebi, ali i da približno taj procenat pacijenata ne uspijeva i da se zaposli. Oko % osoba s CP uspijeva da se zaposli, a da stupi u brak i osnuje porodicu uspijeva oko 5-10 %. Oko 20 % osoba s CP su u potpunosti zavisni od drugih osoba i vrlo često završavaju u specijalizovanim ustanovama za njegu (Čobeljić G, 2015). 64

66 Literatura 1. Andrijašević M. Kvaliteta u sportskoj rekreaciji. Zbornik radova 15, Ciliga D, Petković D. T, Delibašić Z. Kvaliteta rada u području sporta i sportske rekreacije osoba s invaliditetom. 3. Mataradžija M. Paraplegija. Sarajevo, Nacrt strategije razvoja sporta u BiH. Ministarstvo civilnih poslova BiH Sektor za sport Dostupno na: strategije/?id= Potić S, Stanimirov K, Đorđević M, Banković S. Physical-recreational activities and persons with disability. TIMS Acta 8, Fakultet za sport i turizam, Novi Sad, Brown I, Buell M. K, Birkan R. and Percy M. Lifestyles of Adults with Intellectual and Developmental Disabilities. U: Brown I. & Percy M. A Comprehensive Guide to Intellectual & Developmental Disabilities. Paul H. Brookes Publishing Co. Baltimore, p Čobeljić Goran. Cerebralna paraliza ortopedsko lečenje. Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu. ATC Beograd, COBISS.SR-ID Švraka E. Druga strana života: poteškoće u učenju djece i adolescenata s cerebralnom paralizom. 2. obnovljeno i dopunjeno izdanje. Sarajevo: TDP, str. ISBN COBISS. BH-ID Švraka E. Dvije strane sreće: kvalitet života obitelji školske djece s intelektualnim onesposobljenjima. 301 str. ISBN COBISS BH-ID Tuzla: Bosanska riječ. Oktobar Godine 10. Švraka E, Avdić D, Hasanbegović-Anić E. Okupaciona terapija. Univerzitet u Sarajevu. Fakultet zdravstvenih studija Sarajevo. ISBN COBISS:BH-ID Septembar godine 11. Švraka E. Chapter: Children with cerebral palsy and epilepsy. In: Epilepsy- Histological, Electroencephalographic and Psychological Aspects. Edited by Dejan Stevanovicp INTECH Open Access Publisher of Scientific Books and Journals ISBN Printed in Croatia Februar Godine 12. Švraka E. Chapter 4: Cerebral palsy and Accessible Housing. org/ /56983 p In: Cerebral Palsy challenges for the future. by Emira Švraka Published by 65

67 InTech, Rijeka, Croatia ISBN First published March Awaad Y, Rizk T, Švraka E. Chapter 1: Management of Spasticity and Cerebral palsy. p.3-27 In: Cerebral Palsy challenges for the future. by Emira Švraka Published by InTech, Rijeka, Croatia ISBN First published March Švraka E, Avdić D, Mikov A. Improvement of quality of life in families with school-aged children with intellectual disabilities.po14-6 (489) DMCN Developmental Medicine & Child Neurology. July Volume 56. Supplement 4. p.37 THE OFFICIAL JOURNAL OF The American Academy for Cerebral Palsy and Developmental Medicine. The British Paediatric Neurology Association. The British Academy of Childhood Disability. The European Academy of Childhood Disability. Abstracts of the European Academy of Childhood Disability 26th Annual Meeting. 3-5 July Vienna, Austria ISSN (Print) ISSN (Online). Mac Keith Press 15. Švraka E, Avdić D. i saradnici. Naša vizija budućnosti Inkluzija osoba s cerebralnom paralizom i inaktivitetna osteoporoza. Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH. Sarajevo, ISBN COBISS.BH-ID Švraka E, Jaganjac A, Mačak-Hadžiomerović A, Pecar M, Bojićić S, Katana B, Trtak N, Kaljić E. Podrška inkluziji osoba s poteškoćama i profesionalna rehabilitacija. Knjiga sažetaka, III MEĐUNARODNOJ NAUČ- NO-STRUČNOJ KONFERENCIJI profesionalna rehabilitacija STANJE, MOGUĆNOSTI I PERSPEKTIVE. ISSN , p Centar za edukaciju i profesionalnu rehabilitaciju, Tuzla, Švraka E, Avdić D, Maslo A, Klinić B, Salkić N, Jaganjac A, Trtak N, Bojićić S, Kaljić E. Kvalitet života osoba s cerebralnom paralizom i osteoporozom. Zbornik radova. 1. Nacionalni kongres udruženja za osteoporozu u BiH. Društvo za osteoporozu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Sarajevo, novembra

68 3. ZNAČAJ SPORTSKIH AKTIVNOSTI U REHABILITACIJI OSOBA S OŠTEĆENJEM SLUHA Naim Salkić Sadržaj Uticaj sportskih aktivnosti na podražavanje čulnih sistema Motoričke sposobnosti osoba oštećenog sluha Stručni kadar za realizaciju sportskih aktivnosti djece oštećenog sluha Specifične karakteristike za bavljenje sportom osoba oštećenog sluha Zadaci tjelesnog i zdravstvenog odgoja gluhih osoba Fizički i tjelesni odgoj djece oštećenog sluha u predškolskom periodu Fizički i tjelesni odgoj djece oštećenog sluha u osnovnoškolskom periodu Fizički i tjelesni odgoj djece oštećenog sluha u srednjoškolskom periodu Uticaj oblika obrazovnog sistema gluhih na razvoj sporta gluhih osoba Postupci trenera prije prvog dolaska sportiste s oštećenjem sluha na trening Opšte preporuke i prilagođavanja u radu sa sportistima s oštećenjem sluha Motivisanost djeteta za sportske aktivnosti Potrebne karakteristike voditelja sportskih aktivnosti Znakovni jezik u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja Olimpijske igre gluhih osoba Pregled nekih istraživanja 67

69

70 ZNAČAJ SPORTSKIH AKTIVNOSTI U REHABILITACIJI OSOBA S OŠTEĆENJEM SLUHA Naim Salkić Gluhe osobe se druže zajedno ne zato da bi se izolirale, već zato da razmjene informacije i skupe zajedničku snagu za život u društvu u kojem prevladavaju zvukovi i glasovni jezik. (Harrison, 2014). Oštećenje sluha, kao oblik senzorne smetnje u razvoju, izaziva višestruke posljedice u opštem razvoju djeteta. Oštećenje se može odraziti na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta i komunikaciju. U oblasti kognitivnog razvoja, oštećenje sluha može da utiče na verbalnu inteligenciju, sposobnost apstraktnog mišljenja, konverzaciju, pamćenje i neke aspekte vizuelnog opažanja. Usljed teškoća u razvoju govora i komunikaciji, dolazi do problema u emocionalnom i socijalnom razvoju djece s oštećenjem sluha. Procjenjuje se da oko 440 miliona djece širom svijeta imaju gubitak sluha iznad 85 decibela, a oko 800 miliona osoba ima gubitak sluha iznad 50 decibela. Uspjeh u svakoj ljudskoj djelatnosti zavisi od toga koliko su zadovoljene njihove autentične potrebe, interesi i želje. Osobe s onesposobljenjem imaju potrebu za bavljenjem trajnom i primjerenom tjelesnom aktivnošću. Uključivanje ovih osoba u kineziološke aktivnosti je pretpostavka za njihovo što bolje prilagođavanje na novonastale uslove života. Učešće u kineziološkim aktivnostima ublažava promjene u ponašanju koje se gotovo redovno javljaju nakon nastanka onesposobljenja (Petković, 1996). Takve tjelesne aktivnosti mijenjaju i osobu s onesposobljenjem i okolinu u kojoj ta osoba živi. 69

71 Osobama s onesposobljenjem odgovarajuća tjelesna aktivnost najprije pruža psihomotorički oblik terapije, pa tek onda rekreativni aspekt kvalitetnog načina provođenja slobodnog vremena, koji je dominantan kod osoba bez teškoća. Učešće osoba s onesposobljenjem u sportskim i rekreativnim aktivnostima potiče njihovu društvenu uključenost, smanjuje zdravstvene tegobe, optimizira tjelesno funkcionisanje te poboljšava cjelokupni kvalitet života (Murphy i Carbone, 2008). Glavni ciljevi povećanja nivoa tjelesne aktivnosti djece i mladih s teškoćama u razvoju i ponašanju jesu, smanjenje opadanja aerobnih sposobnosti uslijed njihove nepokretljivosti, optimizacija njihovih fizičkih mogućnosti te poboljšanje cjelokupnog blagostanja. Redovna kineziološka aktivnost neophodna je za razvoj i održavanje normalne mišićne snage, fleksibilnosti, posturalne kontrole i drugih motoričkih sposobnosti koje mogu usporiti pogoršanje funkcionalnosti pokreta u toj populaciji, te povećati njihovu samostalnost (Durstine i sur, 2000). Osobe s onesposobljenjem mogu se uključiti i u sport bez posebnih prilagođavanja, zajedno s osobama bez onesposobljenja ako im stepen i vrsta onesposobljenja to dopuštaju (Tasiemski, 2004). Tjelesne i sportske aktivnosti su veoma bitna sredstva socijalizacije i fizičke rehabilitacije svih osoba s onesposobljenjem, jer potpomažu razvoj osobe u cjelini i doprinose direktnoj svjesnosti o vlastitoj vrijednosti sposobnosti, hrabrosti i kapaciteta za rast i poboljšanje (Sulman i Naz, 2012). Kreiranje, organizacija i realizacija programa vježbanja za osobe s onesposobljenjem imaju mnoge specifičnosti ukoliko se kompariraju sa sličnim programima za zdrave osobe (Delibašić, Jagić i Ciliga, 2004). Tjelesna aktivnost predstavlja značajnu mjeru u prevenciji nastanka niza zdravstvenih problema kako kod osoba bez teškoća tako i kod osoba s razvojnim teškoćama.

72 Uticaj sportskih aktivnosti na podražavanje čulnih sistema Cilj sportskih aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju je omogućiti što bolji efekat fizičkih aktivnosti, poboljšati samopouzdanje, pozitivnu percepciju, poboljšati senzorne sposobnosti, razviti samostalnost i osjećaj za pomoć u grupi, druženje i prihvatanje u društvu od strane zajednice. Korist bavljenja sportom za djecu s teškoćama u razvoju vrlo je slična koristi koju ostvaruju djeca bez teškoća. Ti korisni efekti nisu samo ograničeni na tjelesno zdravlje, već podrazumijevaju i psihičko zdravlje, uključujući kognitivni, društveni, afektivni i moralni razvoj djece. Mogućnost učešća u nekoj aktivnosti dopušta djetetu da se dobro i pozitivno osjeća, te mu daje osjećaj zadovoljstva i samopouzdanja. Uspješno savladavanje određene vještine može kod djece dovesti do poboljšanja načina na koji razmišlja o sebi, samopoštovanja i vjere u sebe. Upotreba svih čulnih sistema kroz bavljenje organizovanim grupnim ili individualnim oblikom vježbanja, ključna je za podražaj i poticanje nervnog sistema na razvijanje i koordinirani rad. Tipične aktivnosti pri bavljenju nekim od oblika tjelesne aktivnosti podražavaju različite čulne sisteme (Paušić, Ćorak i Galić, 2013). Autori dalje navode tipične aktivnosti za podražavanje pojedinih senzornih sistema. Tipične aktivnosti koje podražavaju taktilni čulni sistem suaktivnosti u vodi, masaža, aktivnosti u parovima, aktivnosti bosih nogu, aktivnosti na različitim površinama, držanje predmeta različite teksture, provlačenje kroz tunele. Tipične aktivnosti koje podražavaju kinestetički čulni sistem su imenovanja dijelova tijela, pokretanje dijelova tijela s namjerom, aktivni pokreti koji razvijaju znanje o dijelovima tijela, njihova pozicija u prostoru, sposobnost kontroliranja pokreta (brži sporiji, visoko nisko, snažno slabo,...) Tipične aktivnosti koje podražavaju vestibularni čulni sistem su ljuljanje i održavanje na rukama, na ljestvama, na stolici, jednostavno skakanje na trambulinu, aktivnosti na balans dasci, aktivnosti na gimnastičkoj lopti, sjedeća i stojeća postura. 71

73 Tipične aktivnosti koje podražavaju vizuelni čulni sistem su aktivnosti manipulacije objektom, uključujući manipulaciju loptom koja se može razlikovati po boji, veličini, brzini, udaljenosti, težini, zatim, prepoznavanje i praćenje objekata, gledanje, sortiranje, osnovne vizuelnomotorne aktivnosti, pronalaženje objekata. Tipične aktivnosti koje podražavaju auditivni čulni sistem su aktivnosti koje uključuju prepoznavanje zvuka, diskriminaciju različitih zvukova, lokalizacija izvora zvuka, zvukovne motoričke kretnje i igre, reagovanje na zvuk, proizvodnja zvuka i govora, igre s memorijom različitih zvukova i pjesama. Jedan od važnih segmenata tjelesnog vježbanja unutar navedenih čulnih sistema je pojam ravnoteže tijela. Ravnoteža je kompleksan zadatak motoričke kontrole koja uključuje detekciju i integraciju senzornih informacija kako bi se procijenila pozicija i kretanje tijela u prostoru, te izvedba pravilnih mišićno-koštanih odgovora, sa svrhom, kontrole pozicije tijela u odnosu na okolinu i izvedbu motoričkog zadataka. Ravnotežna kontrola zahtijeva interakciju između nervnog i koštano-mišićnog sistema i kontekstualnih učinaka. Percepcija pozicije tijela i tijela kroz kretanje u prostoru zahtijeva kombinaciju informacija s perifernih receptora različitih senzornih sistema, a što uključuje vizuelni, somatosenzorni (propioceptivni, zglobni receptori, te receptori na koži) i vestibularni sistem. Stoga su, vježbe i tjelesne aktivnosti koje uključuju provokaciju ravnotežne kontrole važne u poticanju razvoja djeteta s teškoćama, upravo iz razloga što uključuju interakciju više senzornih sistema. U odnosu na funkcionalne zadatke postoji statička ravnotežna kontrola, dinamička ravnotežna kontrola i automatska posturalna reakcija (Paušić, Ćorak i Galić, 2013). 72 Motoričke sposobnosti osoba oštećenog sluha Uspješnost obavljanja bilo kojeg zadatka zavisi o interakciji većeg broja antropoloških obilježja čovjeka, njegovih bazičnih i specifičnih sposobnosti, osobina i znanja (Marković, Marković i Metikoš, 2006). Djeca, učenici i mladi s teškoćama u razvoju mogu imati i niži nivo

74 koordinacije, smanjenu izdržljivost, ograničenu mehaničku efikasnost te osteopeniju što može povećati rizik nastanka specifičnih ozljeđivanja (Ciliga i Trošt-Bobić, 2013). Odgovarajući kineziološki sadržaji za djecu i odrasle s onesposobljenjem treba da idu u pravcu razvoja aerobnih sposobnosti, fleksibilnosti, ravnoteže, posturalne kontrole, agilnosti, mišićne snage i izdržljivosti. Uopšteno se u radu s osobama s onesposobljenjem preporučuju kineziološke aktivnosti dužeg trajanja, veće frekvencije i nižeg intenziteta u odnosu na aktivnosti planirane za rad sa standardnom populacijom (Ciliga i Trošt-Bobić, 2013). Prije uključivanja u aktivnost potrebno je uzeti u obzir trenutno zdravstveno stanje djeteta, nivo takmičenja u biranoj aktivnosti, specifičnosti uloge u izabranom sportu, dostupnost zaštitne opreme, kao i mogućnost prilagođavanja pojedine aktivnosti u smislu što sigurnijeg vježbanja (Ciliga i Trošt-Bobić, 2013). Kada se govori o specifičnosti razvoja gluhe djece, treba polaziti od pretpostavke da se gluha djeca i djeca koja čuju, uopšteno uzevši, rađaju sa približno sličnim genetskim osobinama, da sama gluhoća bilo da je urođena ili stečena u ranom djetinjstvu, ne mora uzrokovati devijacije u motoričkom razvoju individue (Radovančić, 1976). Međutim, ako se uzme u obzir ova činjenica, ne smije se zaboraviti da gluha djeca zbog čestih vježbi auditorne rehabilitacije i govornog razvoja mogu biti manje fizički stimulisana, čime se postavlja otvoreno pitanje, da li usmjerenost na uvježbavanje govora, zanemaruje tjelesne aktivnosti i proces diferenciranja pokreta, čime se nedovoljno obogaćuje senzomotorna i psihomotorna aktivnost, a koje spadaju u domen somatskog razvoja pojedinca (Hasanbegović i Mehmedinović, 2012). S antropomotoričke i razvojno-psihološke tačke gledišta postoje neznačajne razlike između čujuće populacije i populacije osoba s oštećenjem sluha, stoga je i kod njih moguće primijeniti opće poznate modele učenja. Kako bi se osigurali sigurni uslovi i kontinuirani razvoj obrazovnog i trenažnog procesa, upotrebljavaju se ista načela kao i za populaciju bez onesposobljenja. S obzirom na moguće kašnjenje u psihosocijalnom i motoričkom razvoju djece s oštećenjem sluha, te s obzi- 73

75 rom na razliku u sposobnostima održavanja ravnoteže, a što je rezultat oštećenja vestibularnog sistema, osobe s oštećenjem sluha mogu postići temeljni nivo motoričkih sposobnosti u približno istom slijedu i stepenu kao i čujuće osobe ukoliko imaju osigurane odgovarajuće uslove za vježbanje (Vuljanić, 2015). Tjelesni i zdravstveni odgoj, kao faktor podizanja psihofizičkih sposobnosti djece i afirmacije njihove ličnosti, ima važnu ulogu u rehabilitaciji osoba s oštećenjem sluha. Za funkcionisanje biopsihosocijalnog sistema gluhog i čujućeg djeteta u tjelesnom odgoju, neophodna je snaga, bez koje ne bi postojala ni jedna motorička aktivnost. Zbog toga, rehabilitaciju djece sa oštećenjem sluha treba početi aktivnostima, odnosno prirodnim oblicima kretanja kako bi se jačala snaga, a time pomogli i pojedini osjeti u spaciocepciji, naročito propriocepciji. Upravo zbog toga, bavljenjem sportom, tjelesnim vježbanjem prirodnih oblika kretanja, odnosno njihovim učenjem, mogu se razvijati motoričke vještine (Hasanbegović, Mehmedinović 2012) Učenici s teškoćama u razvoju mogu se uključiti u kineziološke aktivnosti u školama kroz prilagođene sadržaje nastave tjelesne i zdravstvene kulture. U manjem broju osnovnih i srednjih škola učenici s teškoćama u razvoju integrisani su u redovni program nastave tjelesne i zdravstvene kulture, kroz individualno prilagođavanje biranih sadržaja od strane nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture. Tako na primjer, dijete s gluhoćom može biti uključeno u gotovo sve sadržaje redovne nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Bitno je da profesor osigura uslove u kojima će opis, a pogotovo demonstracija zadataka biti primjerena učenicima s gluhoćom. Učenici s težim oštećenjima se češće upisuju u specijalne ustanove za odgoj i obrazovanje djece i mladeži s teškoćama u razvoju ili pak u redovne škole (Ciliga i Trošt-Bobić, 2013). U ustanovama za odgoj i obrazovanje djece i omladine s teškoćama u razvoju provodi se nastava tjelesne i zdravstvene kulture koja je prilagođena zdravstvenom statusu polaznika. Profesori tjelesne i zdravstvene kulture treba da maksimalno motiviraju učenike s teškoćama u razvoju i ponašanju za redovnim bavljenjem kineziološkim aktivnostima i izvan škole. Potrebno je odgajati učenike s teškoćama u razvoju i 74

76 ponašanju u duhu aktivnog načina života kroz sadržaje koji im pružaju zadovoljstvo, ali i kroz njihovo podučavanje o velikom broju pozitivnih učinaka redovnog tjelesnog vježbanja na njihovo psihofizičko zdravlje, kao i na njihovu samostalnost u životu. Potrebno je napomenuti da se iz dana u dan razvijaju nove vrste rekreacijskih i takmičarskih aktivnosti za osobe s onesposobljenjem, a najčešće su rezultat prilagođavanja postojeće standardne sportske aktivnosti te interesa i entuzijazma pojedinaca s onesposobljenjem za bavljenjem kineziološkim aktivnostima (Ciliga i Trošt-Bobić, 2013). Tehnike treniranja baziraju se na potrebama sportista s oštećenjem sluha, dobnom rasponu grupe, nivou vještine, dostupnosti opreme, dostupnosti lične pomoći, te ličnim sklonostima sportista s oštećenjem sluha. Izbor primijenjene komunikacije i trenažnih metoda zavisi od mnogo faktora, a najvažniji su sposobnost inteligencije i kretanja, stepen slušnog oštećenja, vrijeme dijagnoze, kvalitet rehabilitacije te pojava dodatnog onesposobljenja (Vuljanić, 2015). Stručni kadar za realizaciju sportskih aktivnosti djece oštećenog sluha Voditelj sportsko-rekreativnih programa i aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju je osoba koja mora imati stručno-pedagoško, specifično kineziološko-defektološko metodološko znanje, znanje anatomije i fiziologije djece, te znanja iz područja rada s roditeljima. Treba razumjeti i naučni i stručni rad, te ga usmjeravati u pravcu postizanja pozitivnih rezultata. Voditelj bi trebao imati teorijska znanja iz područja kineziologije i edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti: funkcionalne anatomije, biomehanike, metodike tjelesne i zdravstvene kulture, kineziterapije, dijagnostike motoričkog statusa, psihologije i pedagogije, perceptivno-motoričkog razvoja i stimulacije, rehabilitacije putem pokreta, rehabilitacije igrom i senzorne integracije. Kineziološka znanja su potrebna kako bi znao provesti proces vježbanja i kako bi se odabrali pravilni metodički postupci u učenju i izvođenju motoričkog zadatka, a 75

77 znanja edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti su potrebna za pravilan metodološki pristup u radu sa djecom s teškoćama (Iveković, 2014). Za izvođenje nastave fizičkog odgoja u školama za učenike s oštećenjem sluha i govora potreban je i adekvatno osposobljen surdoaudiološki i sportskopedagoški stručni kadar. Nažalost, obrazovni sistem u BiH i šire ne educira takav stručni kadar. U osnovnim i srednjim školama za djecu s oštećenjem sluha i govora nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja izvode kvalifikovani nastavnici ili profesori tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Nastavnicima i profesorima koji realizuju nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja nedostaje nužno surdoaudiološko obrazovanje i poznavanje surdopsiholoških karakteristika ovih učenika, kao i mnogih drugih specifičnosti za uspješno provođenje tjelesnog odgoja ove populacije. Rješenje ovog problema jedino je moguće posebnom edukacijom i doedukacijom nastavnika tjelesnog odgoja za rad sa učenicima s oštećenjem sluha i govora. Vrlo je mali broj visokostručnih kadrova educiranih i motivisanih za rad s djecom s razvojnim teškoćama i to predstavlja jedan od limitirajućih faktora za sportske aktivnosti ove djece. Trenutna situacija je porazna, jer većina voditelja sportsko rekreativnih programa za djecu s teškoćama, nema nikakvih dodirnih tačaka s krovnom institucijom za sport. Na žalost, i u domenu osnovnih i srednjih škola, u kojima dio djece pohađa nastavu tjelesne i zdravstvene kulture prema prilagođenim programima, kod djela nastavnika registrovana je nemotivisanost, nestručnost i odsustvo etičnosti u radu s takvom djecom (Ciliga i Andrijašević, 2004). Specifične karakteristike za bavljenje sportom osoba oštećenog sluha Savremeni pristup u rehabilitaciji i edukaciji djece sa smetnjama u razvoju podrazumjeva, usmjeravanje na djetetove sposobnosti i poboljšanje kvaliteta života djeteta i njegove porodice. Kvalitet života obično obuhvata fizičke (tjelesne), psihičke i socijalne aspekte funkcionisanja. 76

78 Iako su tjelesna aktivnost i sport područja koja ne zavise puno od slušnih signala, primanje povratnih informacija o kretanju može u mnogome biti otežano (Winnick, 2011, prema Vuljanić, 2015). Tjelesna aktivnost i sport osoba s oštećenjem sluha predstavljaju određeni metodološki i didaktički problem, koji se javlja zbog specifičnih karakteristika koje posjeduju osobe s oštećenjem sluha. Osobe s oštećenjem sluha posjeduju određene specifičnosti kojih treba biti svjestan prilikom rada s njima. Jedna od tih specifičnosti je karakteristična za informacijsku percepciju. Kako auditivni analizator ima ulogu u informacijskoj percepciji više od 10%, informacijska percepcija osoba s oštećenjem sluha zamijenjena je percepcijom kompenzacijskih mehanizama, prije svega percepcijom vidnog analizatora, koji je i dominantni analizator ovih osoba s više od 80% percepcije, te percepcijom taktilno-kinestetičkog analizatora. Oštećenje sluha ne znači samo izostanak važnih informacija iz okruženja, već ono djeluje na čitavu strukturu ličnosti osobe s oštećenjem sluha. Osobama s oštećenjem sluha nedostaje mogućnost ritmičke svijesti potpomognute zvučnim signalima, stoga njihovi pokreti mogu biti poprilično neskladni i neritmični. Kao rezultat nedostatka povratne informacije, također nedostaju uslovi za održavanje njihovog pokreta pod kontrolom. S obzirom na jaku koncentraciju na prostornu orijentaciju, posebno u slučaju rijetkih pokreta, kod nekih se osoba s oštećenjem sluha može uočiti velika mišićna napetost u stojećoj poziciji i kretanju. Navedena komplicirana orijentacija, te mišićna napetost rezultiraju bržim zamaranjem. U slučaju oštećenja vestibularnog sistema, često su s time povezani problemi s koordinacijom (Kurkova, 2005, prema Vuljanić, 2015). U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture izazov je i za nastavnike i za djecu s teškoćama u razvoju, kako i na koji primjeren način tu djecu uključiti u redovan odgojno-obrazovni proces. U ukupnoj populaciji djece u osnovnoj školi, 20 do 25% je djece s posebnim odgojnim i obrazovnim potrebama. Njihove posebne odgojno-obrazovne potrebe su raspoređene od lakših do jako izraženih, te od kratkotrajnih do doživotnih (Kavkler, 2003). Zbog takvih spoznaja nastava tjelesne i zdravstvene kulture, u svim svojim segmentima, predstavlja važnu kariku u 77

79 odgoju, obrazovanju i rehabilitaciji djece s teškoćama u razvoju.kod djece i mladih kroz uključivanje u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture razvija se osjećaj pripadnosti grupi, jača samopouzdanje i pozitivna slika o sebi, a posebno su korisni i rehabilitacijski učinci te korištenje i razvijanje sačuvanih psihofizičkih sposobnosti (Papeš-Ibrišević i sur., 2010). Učenici s oštećenjem sluha redovnim pohađanjem nastave tjelesne i zdravstvene kulture značajno unapređuju nivo samopouzdanja i kvalitetniju komunikaciju. Metode podučavanja treba osavremeniti postupcima koji omogućuju veći nivo individualizacije, a to će povećati kvalitetu obrazovanosti svih učenika uključujući i nadarene, ali i one s teškoćama u učenju (Pastuović, 2001). Komunikacijski aspekt rada sa sportistima s oštećenjem sluha znatno je limitiran, stoga je za osiguravanje optimalnog i kontinuiranog trenažnog procesa izuzetno važno poznavati sve specifičnosti rada s njima. 78 Zadaci tjelesnog i zdravstvenog odgoja gluhih osoba Prema Juras (1971), tjelesni i zdravstveni odgoj gluhih osoba ima obrazovni, estetski i moralni zadatak. Pored opšteg i stručnog obrazovanja, te rehabilitacije, za osobe oštećenog sluha neophodno je formirati i određene vještine. Vještine se mogu lakše, bolje i uspješnije formirati ako je osoba svestrano fizički spremna za taj zadatak, a ta spremnost se upravo postiže kroz pravilan fizički odgoj. Poznato je, da se kroz razvijanje psihomotorike razvijaju i ostale psihičke aktivnosti, jer nema sasvim izolovane motoričke aktivnosti. Zadatak estetskog odgoja putem tjelesnog i fizičkog odgoja za osobe oštećenog sluha realizuje se kroz razvijanje smisla za skladan razvoj tijela, oplemenjivanje pokreta, ritmičnosti i elastičnosti čitavog tijela. Posebno je bitan zadatak tjelesnog i fizičkog odgoja osoba oštećenog sluha u razvijanju interesa za folklorne aktivnosti, izvođenje umjetničke gimnastike, umjetničkog klizanja i plesova na koturaljkama. Kroz ove aktivnosti osobe oštećenog sluha direktno doživljavaju estetski užitak. Ovim aktivnostima se do-

80 prinosi kompleksnom estetskom odgoju osoba oštećenog sluha. Fizički i tjelesni odgoj osoba s oštećenjem sluha i govora ima ulogu i u oplemenjivanju cjelokupne ličnosti ovih osoba potrebnim moralnim kvalitetama. Moralni kvaliteti ovih osoba u okviru tjelesnog odgoja razvijaju se kroz međuodnose s takmičarima, na direktan i konkretan način. Takvi vidovi međuljudskih odnosa na sportskim terenima, omogućavaju nastavnicima da učenike primjerno upućuju u osnovne moralne norme plemenitog sportskog ponašanja. Na taj način se neposredno razvija pozitivan društveno moralani lik osobe s oštećenjem sluha i govora. Fizički i tjelesni odgoj djece oštećenog sluha u predškolskom periodu Tjelesni i zdravstveni odgoj, odnosno fizički odgoj u procesu rehabilitacije djece s oštećenjem sluha sastavni je dio cjelokupnog složenog surdoaudiološkog procesa. U predškolskom periodu razvoja djece s oštećenjem sluha potrebno je specifično stimulisati razvoj psihomotorike, odnosno senzomotorne kulture. Glavna aktivnost za postizanje ovog cilja je dječija igra. Igra se treba pretežno odvijati na svježem zraku, suncu, otvorenim prostorima i u vodi. Potrebno je stručno potpomagati osnovne biološke procese, kao što su biološki rast, opšti tjelesni razvoj djeteta i jačanje njegove zdravstvene otpornosti. Posredstvom intenzivnijeg kretanja djeteta, dinamizira se njegovo disanje, krvotok i živčani sistem, a to sve povoljno djeluje na podizanje dječije opće tjelesne kondicije. Gluho dijete očekuju posebni fizički i intelektualni napori tokom rehabilitacijskog procesa i dijete treba biti fizički i psihički doraslo za ove složene i zahtjevne procese. Također je posebno pitanje primjena korektivne gimnastike kod velikog broja ove djece. Poželjno je da sva gluha djeca budu obuhvaćena adekvatnom ritmikom, kao posebnim obaveznim oblikom njihvog fizičkog odgoja. Predškolski period ove djece treba biti što bolje iskorišten u pripremi za nastavak njihovog osnovnoškolskog procesa (Juras, 1971). 79

81 80 Fizički i tjelesni odgoj djece oštećenog sluha u osnovnoškolskom periodu Osnovna škola zauzima dominantnu ulogu u odgojno-obrazovnom i rehabilitacijskom procesu gluhih učenika, a tjelesni odgoj je sastavna i obavezna disciplina tog složenog edukacijsko-rehabilitacijskog postupka. Tjelesni odgoj u školama za gluhe učenike sprovodi se uglavnom u dva oblika, kao obavezna nastavna disciplina i kao slobodne aktivnosti gluhih učenika. Oba oblika odvijaju se plansko pedagoški, didaktički usmjereno i sigurno metodički organizovano. Realizacijom tjelesnog odgoja teži se zdravstvenoj i radnoj otpornosti učenika, razvijanju snage, spretnosti, brzine i izdržljivosti učenika. Tjelesni odgoj gluhih učenika realizuje se postepeno, u odnosu na uzrast učenika. Nastavni program tjelesnog odgoja se izričito ne razlikuje od programa u redovnim osnovnim školama. Kako u redovnim, tako i u školama za gluhe učenike nastavni program tjelesnog odgoja sadrži osnovne vježbe oblikovanja tijela, fiksacije statičke stabilnosti, oplemenjivanje pokreta i kretanja, trčanje, skokove, bacanje, puzanje, penjanje, dizanje i nošenje, vježbe, plesove, plivanje, sport, izlete i logorovanje u prirodi. U okviru tjelesnog odgoja neophodno je sprovoditi adekvatne vježbe korektivne gimnastike i vježbe ritmike. Tjelesni i zdravstveni odgoj kroz slobodne aktivnosti u školama za gluhe učenike realizuje se kroz sportske igre kao što su nogomet, rukomet, košarka, odbojka, stoni tenis, tenis... Da bi škola za gluhe učenike uspješno mogla ostvariti predviđeni nastavni program tjelesnog i zdravstvenog odgoja, potrebno je osigurati neophodne uslove za njegovo provođenje, sportske prostori i potrebne sportske rekvizite (Juras, 1971). Fizički i tjelesni odgoj djece oštećenog sluha u srednjoškolskom periodu Tjelesni i zdravstveni odgoj se realizuje i u srednjim i srednjim stručnim školama za učenike oštečenog sluha kroz nastavne planove i programe za ove učenike. Pored redovnih aktivnosti predviđenih nastavnim planom i programom, tjelesni i zdravstveni odgoj kroz sred-

82 njoškolsko obrazovanje realizuju se i kroz slobodne aktivnosti. Svaki pojedinac se uključuje prema svom ličnom interesu u pojedine sportske aktivnosti kao što su nogomet, košarka, rukomet, tenis... U ovom uzrasnom periodu, kroz sportske aktivnosti se gluhi učenici motiviraju za samostalni izbor određene sportske grane kao što su atletika, plivanje, nogomet... Često se, upravo ovim putem realizuje integracija gluhih osoba u sredinu čujučih vršnjaka kroz razna sportska takmičenja i druženja. Ove aktivnosti osoba oštećenog sluha predstavljaju i vid socijalne rehabilitacije kojom se postiže socijalna afirmacija i integracija. Zbog toga je važno, ovaj vid rada s djecom oštećenog sluha intenzivno podržavati. Edukacijsko rehabilitacijska znanja stečena kroz tjelesni i zdravstveni odgoj omogućavaju gluhim učenicima, da i preko raznih sportskih udruženja kao i sportskih udruženja gluhih učestvuju u odgovarajućim sportskim takmičenjima kako na lokalnim tako i na međunarodnim i svjetskim takmičenjima, kao što su sportske olimpijade gluhih. Tjelesni i zdravstveni odgoj u srednjim školama za učenike oštećenog sluha ima za cilj i stvaranje uslova za sticanje radne navike i radne sposobnosti nakon završetka stručnog obrazovanja. Također, tjelesni i zdravstveni odgoj je i intenzivno korektivno sredstvo eventualno mogućih profesionalnih somatskih devijacija ovih osoba. Tjelesna i fizička kultura mora postati nužna i redovna aktivnost gluhih osoba, kako za sticanje dobrog zdravlja i dobre radne kondicije, tako i sredstvo za aktivnu rekreaciju i životno zadovoljstvo (Juras, 1971). Ako su osobe s oštećenjem sluha i govora kroz svoje osnovno i srednješkolsko obrazovanje bile sistemski i stručno usmjeravane i tretirane u formiranju pozitivnih stavova prema tjelesnom i zdravstvenom odgoju i sportu, tada će mnoge osobe s oštećenjem sluha i govora i nakon završetka odgojno-obrazovnog i rehabilitacionog procesa imati potrebu za sportskim aktivnostima i tu potrebu zadovoljavati kao rekreativni sport kroz razne slobodne aktivnosti. 81

83 Uticaj oblika obrazovnog sistema gluhih na razvoj sporta gluhih osoba Posmatrano kroz istoriju, osobe s oštećenjem sluha su se uglavnom obrazovale u ustanovama za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba s oštećenjem sluha i u specijalnim odjeljenjima pri redovnim školama. Obzirom na pokret inkluzivnog obrazovanja u svijetu, pa i kod nas, u zadnjih dvadesetak godina sve se više osoba oštećena sluha obrazuje u redovnim školama. U zadnjih dvadesetak godina, karakteristike prosječnih gluhih sportista se mijenjaju. Ranije je najveći broj gluhih sportista isključivo pohađao specijalizirane škole za gluhu djecu, unutar kojih su se po prvi put upoznali i sa sportskim aktivnostima. Gluhe osobe, odnosno sportisti iz tih škola se nisu takmičili s čujućim osobama, a u svojoj međusobnoj komunikaciji koristili su znakovni jezik. Obzirom da je znakovni jezik načelno međunarodno univerzalan, sportisti su međusobno mogli komunicirati bez pomoći prevodioca (Hraski, 2014). Danas, prosječni gluhi sportisti ne pohađaju specijalizirane škole za gluhe koje osim edukacije obuhvataju i osnovne aktivnosti za gluhe, pa tako i sport. Kao takve, one više nisu glavni oslonac obrazovanja i socijalizacije kao što su nekad bile. Danas se sve veći broj gluhe djece uključuje u redovni sistem obrazovanja, zajedno sa svojim čujućim vršnjacima. Ovaj trend je tokom posljednjih dvadesetak godina evidentan u SAD-u, Kanadi, Engleskoj, Australiji, Novom Zelandu, te u Francuskoj, Njemačkoj i drugim zemljama zapadne Europe. Sa smanjenim brojem učenika u specijaliziranim školama smanjen je i broj različitih sportskih aktivnosti za ovu djecu. Takva novonastala situacija je dovela do toga, da se učenici iz specijaliziranih škola teško uključuju, u za njih adekvatne sportske aktivnosti kroz koje se mogu razviti u prave, vrhunske gluhe sportaše.paralelno s padom broja djece u specijaliziranim školama za gluhu djecu, vidljiv je velik porast broja gluhe djece koja se integrirano obrazuje u redovnim školama. Takva djeca danas čine većinu u populaciji mladih gluhih sportista i sa sobom nose drugačije standarde vlastitih i društvenih očekivanja (Hraski, 2014). 82

84 Pohađajući redovne škole, ova djeca u svojoj svakodnevnoj komunikaciji ne koriste znakovni jezik, te se umjesto njega oslanjaju na govornu komunikaciju. Prosječan gluhi sportista najčešće je jedina gluha osoba u nekom lokalnom sportskom klubu. Bez poznavanja znakovnog jezika oni ne mogu ostvariti očekivanu socijalnu interakciju na međunarodnim sportskim takmičenjima gluhih. Također, bez poznavanja znakovnog jezika, ne mogu uspješno komunicirati s osobama koje vode sportske organizacije gluhih na lokalnim i međunarodnim razinama (Hraski, 2014). Kako položaj gluhih učenika u redovnim školama pretpostavlja njihovo učešće u sportu s čujućim vršnjacima, to predstavlja priličan problem za formiranje i okupljanje takmičarskih lokalnih i nacionalnih ekipa gluhih, koje treba formirati iz daleko šire baze. Problem je dodatno pojačan činjenicom da mnogi redovni školski programi ne sadrže informacije o nastavnom planu i programu za gluhe. Prilikom učešća na takmičenjima čujućih sportista konkurencija znatno veća nego što je to na takmičenjima gluhih i nagluhih, te je uz nezaobilaznu roditeljsku podršku neophodna i dodatna edukacija trenera i nastavnika u redovnim školama (Hraski, 2014). Nadalje, treneri i nastavnici tjelesnog odgoja u redovnim školama često ignoriraju mogućnosti uključivanja gluhe djece u takmičenja za gluhe na lokalnom i međunarodnom nivou. Međutim, paralelno s poteškoćama pronalaženja i organizacije gluhih sportaša koji se nalaze u redovnim školama ide i jedna dobra činjenica, a to je, da su gluhi sportisti koji pohađaju redove škole često kvalitetniji od ostalih gluhih sportista, zbog viših standarda takmičenja na kojima učestvuju zajedno s čujućim sportistima (Hraski, 2014). Postupci trenera prije prvog dolaska sportista s oštećenjem sluha na trening Prema Vuljanić (2015), Reich i Lavay (2009) navode postupke koje trener treba poduzeti prije prvog sportaševog dolaska na trening: Informisati se o pojmu oštećenja sluha te načinima komunikacije osoba s oštećenjem sluha 83

85 84 Potrebno je informisati se o pojmu oštećenja sluha, definicijama, vrstama, stepenima oštećenja sluha. Neophodno je informisati se o načinu komunikacije, da li se radi o govornoj komunikaciji, znakovnom jeziku, čitanju govora s lica i usana, ručnoj abecedi, pisanom obliku komunikacije, totalnoj komunikaciji ili kombinaciji navedenog. Informisati se o slušnom statusu sportiste Poželjno je sastati se s roditeljima i sportistom te saznati informacije o vrsti, stepenu i vremenu nastanka oštećenja sluha, slušnom statusu roditelja, braće i sestara, korištenju slušnog pomagala ili kohlearnog implantata, primarnom načinu komunikacije, te teškoćama koje se javljaju prilikom komunikacije s čujućim osobama. Ocijeniti prostornu akustiku Loša akustika utiče na razumljivost govora, stoga može učiniti velike poteškoće osobama koje su nagluhe i koje nose slušno pomagalo. Jednostavan test za testiranje akustike je pljesak dlanovima u praznom prostoru, a prostor ima slabu akustiku ukoliko je proizvedeni zvuk neuobičajeno glasan i odjekujući. Opšte preporuke i prilagođavanja u radu sa sportistima s oštećenjem sluha Prema velikom broju autora, kako navodi Vuljanić (2015), opšte preporuke i prilagođavanja u radu sa sportistima s oštećenjem sluha su: Informisati čujuće osobe kako da komuniciraju sa sportistima s oštećenjem sluha. Procijeniti čujnu udaljenost koja je u različitim situacijama i prostorima promjenjiva. Najbolje je pravilo, biti što bliže sportisti za vrijeme davanja uputa ili informacija, po mogućnosti unutar 2 metra, čak i u tihom prostoru. Potrebno je govoriti prirodno i normalnom brzinom, bez pretjerivanja ili naglašavanja riječi. Osigurati pozicije za osobe s oštećenjem sluha koje će omogućiti, da ove osobe mogu primati upute u skladu sa svojim slušnim

86 sposobnostima. Za osobe koje koriste slušno pomagalo, uzeti u obzir njihovu sposobnost korištenja preostalog sluha. Tokom govora okrenuti se prema sportisti i držati kontakt očima. Bez obzira što sve osobe s oštećenjem sluha nisu iskusne u očitavanju govora s lica i usana, važno je da se vidi izraz lica i geste kako bi se razumio kontekst onoga što se govori. Također, treba izbjegavati žvakanje, te držati ruke ili bilo koje vizuelno pomagalo što dalje od usana. Nepoželjno je hodati okolo igrališta ili dvorane za vrijeme davanja uputa, jer to može dovesti do gubitka cjelokupne komunikacije. Potrebno je dozvoliti sportisti sa oštećenjem sluha da se kreće po igralištu ili dvorani kako bi izabrao mjesto gdje najbolje vidi i čuje trenera. Za vrijeme održavanja grupnih vježbi potrebno je okrenuti se i voditi vježbe u obrnutom položaju, jer je to lakše za sportistu s oštećenjem sluha u slučaju kada ne može pratiti verbalne upute. U slučaju, da se zbog davanja uputa nije moguće okrenuti leđima dok se demonstrira vježba, za demonstraciju treba zamoliti drugog sportistu. Obezbijediti adekvatno osvjetljenje u vanjskom i unutrašnjem prostoru. U vanjskom prostoru lice treba okrenuti prema suncu, jer u slučaju da su leđa okrenuta prema suncu, velika je vjerojatnost da će lice biti osjenčano, posebno ako se nosi kapa ili štitnik. U zatvorenim prostorima treba osigurati adekvatno osvjetljenje koje mora biti iza sportiste. Potrebno je ponoviti pitanja i komentare drugih sportista ili ih ugraditi u odgovor, jer često osobe s oštećenjem sluha ne razumiju ono što govore osobe koje se nalaze iza njih. Potrebno je eliminisati buku. Za vrijeme davanja uputa poželjno je isključiti ventilatore, klima uređaj i muziku ili se odmaknuti od izvora buke. Prilikom davanja uputa treba koristiti kratke i jasne verbalne iskaze, te što češće koristiti vizualnu demonstraciju. Pripremiti posebnu demonstraciju za osobe s oštećenjem sluha kroz slike, 85

87 86 video zapise i prezentacije i prije nego što se počne s verbalnom komunikacijom provjeriti da li su shvatili upute. Ukoliko sportista nosi slušno pomagalo ili ima kohlearni implantat, potrebno je znati situacije kada ih treba ukloniti. Potrebno ih je ukloniti tokom vodenih i kontaktnih sportova, a i u drugim situacijama gdje mogu biti oštećeni (prekomjerni znoj, vrućina i sunce). U slučaju kada ne nosi slušno pomagalo ili vanjski dio kohlearnog implantata, treba biti svjestan da će sportista imati većih komunikacijskih teškoća nego obično. Potrebno je komunicirati sa sportistom. Poželjno je poslije treninga ili takmičenja privatno porazgovarati sa sportistom i upitati ga o situacijama koje mu predstavljaju teškoće. Potrebno je konsultirati se s izvornim govornicima znakovnog jezika o metodama specifične komunikacije i koristiti osnovne znakove za kontrolu aktivnosti (kreni, stani, idi, ponovi i drugo). U principu, potrebno je da trener i svi sportisti nauče što više znakova za ključne pojmove koji se koriste u njihovom sportu. Primjer, ukoliko se radi o rukometu, trener i svi sportisti bi trebali znati znakove za pojmove kao što su dvorana, lopta, gol, odbrana, napad, dodati, trčati, stati, lijevo, desno i drugo. Ako sportista koristi znakovni jezik i ima prevoditelja, treba govoriti prema njemu, a ne prema prevoditelju. Komunikacija je u konačnici odgovornost samog trenera. Potrebno je da trener nauči oblike komunikacije sportiste s oštećenjem sluha te na taj način osigura što bolji prijenos potrebnih informacija. Uvesti strategiju stani i pogledaj. Strategija se bazira na vizuelnim signalima kao što su zastavice, signali rukama, mahanje, svjetla ili nešto slično. Strategiju je potrebno uvježbavati sve dok ne postane prirodna za sve da stanu i pogledaju kada se daje dogovoreni znak. Strategija kopiranje aktivnosti. Sportisti s oštećenjem sluha su jako učinkoviti u zadovoljavanju njihovih komunikacijskih potreba putem praćenja drugih sportista i promatranja aktivnosti

88 na treningu. Ovo je korisno u trenažnom procesu te se može upotrijebiti kao dio pristupa u obučavanju. Naučiti sportiste s oštećenjem sluha da koriste predvidljive obrasce aktivnosti poput zagijavanja, opšte pripremnih vježbi, mini igara, istezanja i drugoga. Potrebno je upozoriti prije promjene te rutine. Biti siguran da postoji kontakt očima prije dodavanja lopte. Koristiti visoko prepoznatljive i lako vidljive signale za komnikaciju na udaljenosti. Koristiti semafor i vizualni brojač ako se igra neka igra. Kad je moguće stati pokraj sportiste s oštećenjem sluha i dodirnuti ga po ramenu za povećanje pažnje. Provjeriti razumijevanje. Upitati sportiste s oštećenjem sluha jesu li razumjeli aktivnost prije početka te biti svjestan situacije da sportisti s oštećenjem sluha ponekad neće slijediti pravila, upravo zbog nerazumijevanja. Ukoliko se radi na taktičkom ili tehničkom dijelu nekog sporta, a pritom se koristi video prikaz, treba osigurati da on bude titlovan. Osigurati jasne upute, tada sportista s oštećenjem sluha neće morati čekati i gledati ostale sportiste prije sudjelovanja u aktivnosti. Autor dalje navodi, da bi najviši cilj u radu s djecom s teškoćama u razvoju trebao biti njihova priprema za što uspješniju integraciju u univerzalnu sportsku školu ili sportsku igraonicu ili u neki sportski klub namijenjen za djecu bez teškoća. Kada se dijete uspješno integrira u svoju grupu vršnjaka, pokazuje da je program u potpunosti bio prilagođen djetetu, da je način pristupa i komunikacije s djetetom bio primjeren, da su različiti motorički zadaci bili pravilno metodski i metodički metodski usvojeni. Prema Petrinović (2013) ciljevi kojima bi dugoročno trebalo posvetiti pažnju, a koji se odnose na osobe s onesposobljenjem su: osigurati osobama s onesposobljenjem izjednačene mogućnosti učešća u sportskim aktivnostima, 87

89 osigurati osobama s onesposobljenjem odgovarajuće upute, obrazovanje i sredstva potrebna za učešće u sportskim aktivnostima, osigurati adekvatni pristup sportskim objektima. Da bi se ovi ciljevi ostvarili neophodno je ispuniti slijedeće uslove: edukacija kadrova, praćenje novih tehnologija, savremena dijagnostika i trening, praćenje najnovijih naučno-istraživačkih spoznaja, razvoj novih spoznaja o funkcionalnoj klasifikaciji, kategorizacija vrhunskih sportista, razvoj sportske opreme, finansijska podrška projektima. Prilagođena tjelesna aktivnost je termin koji obuhvata individualizirani program vježbanja koji uključuje opštu tjelesnu kondiciju, bazična motorička znanja i obrasce kretnja, motoričke vještine, individualne i grupne sportove, a prilagođeni su prema jedinstvenim individualnim potrebama djeteta (Winnick, 2011). Planiranje i programiranje prilagođenog programa tjelesnog vježbanja za svakog učenika zavisi od postavljenih ciljeva. Generalni cilj prilagođenog tjelesnog vježbanja trebao bi biti omogućavanje osobama s teškoćama da postignu samoaktualizaciju. Programiranje nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja zavisi o eksplicitno definisanom cilju programa o kojem odlučuje svaki nastavnik na temelju egzaktnih pokazatelja o učenicima i maksimalnog uvažavanja uslova rada (Findak, 2001). Učitelji i nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture nisu osposobljeni za rad s učenicima s teškoćama pa bi im trebalo i trajno osigurati mogućnost dobivanja pravovremene stručne pomoći u neposrednom radu (Neljak, 2011). 88 Motivisanost djeteta za sportske aktivnosti Individualni sportsko-rekreativni program za djecu s teškoćama u razvoju odlično je sredstvo koje vodi do adaptivnijih oblika ponašanja, jer je u radu orijentacija na izvođenje zadatka, a ne na rezultat. Voditelj treba stalno stvarati motivacijsku klimu usmjerenu na zadatak. Pozitivnu motivacijsku klimu i ciljanu orijentaciju usmjerenu na izvođenje aktivnosti voditelj će potaknuti tako što će istovremeno organizovati nekoliko aktivnosti ili motoričkih zadataka, a dijete odlučivati u kojoj

90 će od njih učestvovati tog časa. Uključenost djeteta u odlučivanje povećava motivaciju djeteta i njegovo samopouzdanje. Voditeljev odgojni uticaj na dijete prije svega se ostvaruje uticajem na djetetov proces učenja, putem motivisanja, poticanja na vlastitu aktivnost kroz koju će se usavršavati. Svaki se pojedinac razvija kroz svoju aktivnost. Potrebno je znati prilagoditi aktivnost djetetu, a ne dijete aktivnostima. Kada voditelj uspije prilagoditi svoj način rada i pristupa svakom pojedinom djetetu, uticat će na poboljšanje učinkovitosti djeteta u svim područjima. Tako će djeca imati više iskustva i uspjeha i moći će zapažati svoj napredak (Iveković 2014). U dužem vremenskom periodu uključenosti djeteta u sportskorekreativni program, motivacija može varirati, pa su moguće i trajne promijene, bilo u negativnom, bilo u pozitivnom smjeru, a promjene motivacijske strukture mogu dovesti do promjena u sudjelovanju. Dijete s teškoćama koje tokom sportsko-rekreativnog susreta bira svojom voljom aktivnost, motorički zadatak ili rekvizit, vjerojatno je privučeno njihovim karakteristikama. Sudjelovanje proizvodi uzbuđenje, djeluje na osjećaj kompetentnosti, potkrepljujući tako osnovni motiv kojim je uključivanje bilo potaknuto. Aktivnost djeteta važan je faktor u razvoju i formiranju njegove ličnosti (Iveković, 2014). Motivisanost djeteta će biti veća ako aktivnosti uspiju zadovoljiti djetetove potrebe za stimulacijom različitih receptorskih sistema. Osim zadovoljavanja djetetovih potreba za stimulacijom, voditelj svojom stručnošću treba omogućiti djeci sigurne i ugodne trenutke tokom sportskih aktivnosti. Ako se radi o voditelju koji nije dovoljno stručan, on će svojim nestručnim radom napraviti mnoge pogreške koje za posljedicu mogu imati nezadovoljstvo djeteta, što će se reflektirati na njegovo angažovanje tokom rada, a samim tim i na njegov napredak. Voditelj je uz roditelje najvažniji situacijski faktor koji može uticati na oblikovanje motivacijske klime tokom sportskih aktivnosti, a posredno i na kognitivne i afektivne aspekte djeteta koji utiču na postizanje nekog rezultata, kao npr. uspješnog izvođenja motoričkog zadatka. Oba navedena situacijska faktora, voditelj i roditelj, trebaju biti svjesni činjenice, 89

91 da pozitivne promjene kod djece induciraju upravo oni sami, svojim ponašanjem (Iveković, 2014). 90 Potrebne karakteristike voditelja sportskih aktivnosti Prvenstveni cilj voditelja sportskih aktivnosti u radu sa djecom s razvojnim teškoćama ne smije biti maksimalan razvoj motoričkih sposobnosti i znanja kao što se to traži u sportu, već rad na povećanju njihovih motoričkih kompetencija kao što su bolje snalaženje u prostoru, procjena udaljenosti predmeta i rekvizita, pravilan i stabilan hod, smanjenju senzorne preosjetljivosti i poboljšanju senzorne integracije (Iveković, 2014). Rad s djecom s teškoćama u razvoju pred voditelja sportskih aktivnosti postavlja slične, ali ponekad potpuno različite zahtjeve od onih koji su prisutni u radu s djecom bez teškoća. Takav se rad treba odvijati po drugačijim načelima. Karakteristike koje treba posjedovati voditelj sportskih aktivnosti (Iveković, 2014) su: Educiranost i stručnost.voditeljmora posjedovati određena stručna znanja iz kineziologije i edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti. Stručna znanja će voditelju osigurati uspješnost u radu i što je veći nivo stručnosti voditelja, rad će biti kreativniji. Profesionalnost. Voditelj se prema svom radu i obavezama treba odnositi profesionalno. Treba čuvati za sebe podatke o svakom djetetu (vrsta teškoće, zdravstveni status, porodični problemi itd). Ne smije neprimjereno iznositi te informacije. Motivisanost, upornost i pozitivan stav. Važno je da voditelj od samog početka bude visoko motivisan za rad sa djecom s razvojnim teškoćama. Pomaci u radu sa ovom djecom su minimalni i postižu se nakon dužeg vremena i ulaganja puno energije. Jako je važno da voditelj ima pozitivan stav prema svakom djetetu i uvijek traži i vidi ono što dijete može izvesti, a ne ono što ne može. Komunikativnost. Potrebno je postići što bolju komunikaciju s roditeljima jer će to rezultirati boljim rezultatima u radu. Kroz adekvatnu komunikaciju voditelj će bolje upoznati dijete. S ne-

92 kom djecom je nemoguće ostvariti adekvatnu verbalnu komunikaciju s obzirom na njihove razvojne teškoće, zbog toga je bitno i potrebno stalno održavati otvorenu komunikaciju s roditeljima. Sposobnost prilagođavanja. Zbog specifičnosti djece s razvojnim teškoćama, voditelj mora biti spreman na promjene i prilagođavanja, odnosno biti što fleksibilniji. Svako dijete zahtjeva specifičan pristup u radu, privlače ih drugačije aktivnosti i rekviziti, zbog toga voditelj treba prilagođavati svoj rad, pristup i ponašanje svakom djetetu posebno. Kreativnost. Kreativnost u radu sa ovom djecom je veoma važna i potrebno je tokom svakog susreta iskoristiti djetetovu inicijativu i od toga kreirati vježbu koja je tom djetetu potrebna. Autor (Iveković, 2014) dalje navodi elemente uspješnog odnosa između voditelja sportskih aktivnosti i djeteta, a to su: Lična naklonost. Dijete treba da prihvati voditelja. Ako dijete ne prihvati voditelja neće se ostvariti uspješna saradnja između voditelja i djeteta, te se neće ostvariti ni postavljeni ciljevi i zadaci; Poznavanje. Voditelj treba znati prepoznati djetetove interese, prepoznati šta ga veseli i motivira u radu, znati prepoznati djetetove jake i slabe strane ili sposobnosti, specifično ponašanje i reakcije djeteta, poznavati porodičnu situaciju; Odgovarajuće metode rada. Voditelj treba biti jako fleksibilan jer će svako dijete zbog svojih specifičnosti iziskivati drugačiji pristup u radu i primjenu drugačijih metoda. Obaveze voditelja koje će dovesti do profesionalizacije rada u ovom području: utvrđivanje inicijalnog motoričkog statusa djeteta; pisanje mjesečnog operativnog programa; izvođenje susreta; pisanje izvještaja nakon svakog susreta; praćenje i vrednovanje napredovanja djeteta; analiza i vrednovanje uspješnosti mjesečnog operativnog programa; komunikacija s roditeljima; redovno i samostalno stručno usavršavanje. 91

93 92 Znakovni jezik u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja Dva su osnovna oblika komunikacije osoba s oštećenjem sluha, verbalna i neverbalna. Verbalnu komunikaciju čine glas, govor, jezik, čitanje i pisanje. Neverbalnu komunikaciju čine znakovni jezik i gestovni govor (gest, mimika, pantomima, ručne abecede, daktilologija i hirologija). Koji će se od komunikacijskih sistema razviti kao dominantan zavisi od više faktora, a prije svega od vremena nastanka i stepena oštećenja sluha. Obzirom da oštećnje sluha ostavlja direktne posljedice na govorno-jezički razvoj ovih osoba, njihova verbalna komunikacija je otežana ili onemogućena. Zbog nemogućnosti razvijanja oralno-glasovnog govora i jezika, ove osobe pribjegavaju upotrebi znakovnog jezika i gestovnog govora kao oblika neverbalne komunikacije. Znakovni jezik je prvi i prirodni jezik gluhih osoba i gluhe osobe ga usvajaju prirodno, spontanim putem kao što čujuće osobe usvajaju oralno-glasovni govor i jezik. U radu sa sportistima s oštećenjem sluha verbalna komunikacija mora biti svedena na minimum za razliku od vizualnih informacija i demonstracije koje moraju biti što češće i intenzivnije (Winnick, 2011). Iz navedenog razloga se u ponavljajućim pokretima osobito koristi opšta metoda, u kojoj je učenje nekog pokreta podijeljeno u pojedine faze pokreta i trenira se postepeno, odnosno faza po faza. Za potrebe takmičenja koriste se vizuelni svjetlosni signali, a ukoliko taj sistem nije dostupan, može se koristiti zastava ili se signal daje unaprijed, vizualno ili taktilno (Vuljanić, 2015). Radi ostvarivanja adekvatne komunikacije između nastavnika tjelesnog odgoja i učenika oštećenog sluha neophodno je pridržavati se određenih uputa. Prema Juriša, Ciliga i Tolja (2011) te upute su: Nastavnik treba da govori književnim jezikom, jer učenici s oštećenjem sluha, uz ogromne napore, kroz školu nauče samo književi jezik. Rečenice treba da budu kratke, sastavljene od jednostavnih riječi i opšte poznatih pojmova. Treba izbjegavati jezične finese.

94 Govoriti lagano, ne vikati. Neophodno je da nastavnik govori jasno i razgovijetno i pazi na izgovor. Treba da govori umjerenom brzinom, ni prebrzo, ni previše sporo. Vikanjem nastavnik neće ostvariti adekvatnu komunikaciju obzirom da se radi o učeniku s problemima sluha i govora. Nastavnik ne treba da govori iz daleka, ali ne i iz prevelike blizine, najbolja udaljenost je oko 1,5 metar. Lice nastavnika treba da bude u visini očiju gluhog djeteta. Glava nastavnika dok govori treba da miruje jer će tako učenik moći pratiti pokrete njegovih usana. Nastavni uvijek mora imati na umu da će ga učenik s oštećenjem sluha teško razumjeti. Ako ga učenik ne razumije treba ponoviti što je rekao, ako je moguće drugim, učeniku poznatim riječima a po potrebi to i napisati. Otežano razumijevanje na času tjelesnog odgoja je uslovljeno prije svega oštećenjem sluha, a i galamom koja je uvijek prisutna na času tjelesnog odgoja, zbog same prirode časa. Dobro bi bilo na nastavnik nauči znakovni jezik i gestovni govor ili bar osnovne pojmove znakovnog jezika koji će olakšati komunikaciju između nastavnika i učenika. Nastavnik bi trebao znati i jednoručnu i dvoručnu abecedu kako bi neke pojmove za koje nema dogovoreni znak mogao spelovati. Komunikacija sa učenikom mora biti direktna, licem u lice. Nastavnik ne smije okretati leđa učeniku dok mu govori i treba paziti da mu lice bude dobro osvijetljeno, okrenuto prema izvoru svjetla. Da bi razumio šta nastavnik govori, učenik s oštećenjem sluha se mora dobro koncentrisati i uložiti ogromne mentalne napore. Učenik mora jasno vidjeti usta nastavnika dok govori, jer tako može čitati govor s usana. Čitanje govora s usana je također veoma zahtjevan mentalni proces. Izraz lica treba da bude bez pretjeranih grimasa. Dok govori, nastavnik treba stajati, ne hodati. Ako nastavnik hoda i govori, učeniku s oštećenjem sluha će rijeći i koje čuje biti nejasne i nerazumljive, a čitanje govora sa usana otežano. 93

95 94 Sa učenicima s oštećenjem sluha nastavnik treba dogovoriti neki znak kojim će ih upozoriti u slučaju da govore preglasno. Zbog oštećenja sluha, ova djeca ne čuju sebe i samim time ne mogu ocijeniti koliko glasno govore. Obzirom na bučnu atmosferu na času tjelesnog odgoja koja otežava već otežan proces slušanja, ova djeca će govoriti dosta glasnije nego uobičajno. Nastavnik mora imati strpljenje u radu sa ovom djecom i u određenim situacijama, ukoliko se radi o nagluhom učeniku, naloge i upute više puta ponoviti kako bi ga učenik razumio. Nastavnik se treba koristiti svim raspoloživim pomoćnim sredstvima koja mogu pomoći da ostvari komunikaciju sa učenicima (svjetlosne signale, pisanje, ručne abecede...). Nastavnik treba da zna da ni sva djeca s oštećenjem sluha nisu naučila znakovni jezik, bez obzira što je to njihov prirodni jezik. Radi se o gluhoj djeci koja su živjela u sredini čujućih osoba i nisu imala komunikaciju sa gluhim osobama, te nisu imala mogučnost učenja znakovnog jezika. Učenik oštećenog sluha ne može istovremeno pratiti govorne ili gestovne i praktične upute. Zbog toga, nastavnik treba pokazati kako se neka aktivnost radi odnosno dati praktične upute, da to gluho dijete vidi, a nakon toga dati objašnjenja i savjete. Za gluhog učenika je najbolje vidljiv praktičan primjer sa kratkim i jasnim objašnjenjem. Ukoliko nastavnik želi da se obrati gluhom učeniku, prvo treba na pristojan način da skrene njegovu pažnju. Najbolji način za skretanje pažnje gluhog učenika je da ga lagano dodirne za ruku ili da ga upozori nekim svjetlosnim signalom kao što je paljenje i gašenje svjetla. Nikada ne treba skretati pažnju učenika na način da ga gađa nekim predmetom. Gluhi učenik ne može pratiti razgovore u grupi, zbog toga je veoma bitno da mu nastavnik objasni o čemu se razgovara, u suprotnom, učenik će se osječati neprihvaćenim i odbačenim. Nastavnik treba da nađe vremena da porazgovara sa gluhim učenikom.

96 Nastavnik ne treba razgovarati sa drugim učenicima o gluhom učeniku u njegovom prisustvu. Obzirom da gluhi učenik ne može adekvatno pratiti razgovor te grupe, može pogrešno razumjeti i pogrešno shvatiti. Olimpijske igre gluhih osoba Prve Olimpijske igre gluhih osoba održane su u Parizu godine pod nazivom Silent games, dvije sedmice nakon Olimpijskih igara za osobe bez onesposobljenja. Na igrama je nastupilo 148 gluhih sportista iz devet zemalja. Takmičenja su bila organizovana kroz sedam sportskih disciplina: atletika, biciklizam, ronjenje, nogomet, streljaštvo, plivanje i tenis. Pored takmičarskih sportova održano je i pokazno tkmičenje u sportskoj gimnastici. U vrijeme organizovanja prvih olimpiski igara za gluhe Belgija, Engleska, Francuska, Latvija, Nizozemska i Poljska su već imale organizovane nacionalne sportske saveze za gluhe, dok su Italija, Mađarska i Rumunija uzele učešće pored činjenice da nisu imale organizirane posebne sportske saveze gluhih. Glavni inicijator prvih olimpiskih igara gluhih bio je Francuz Eugène Rubens Alcais, koji je nakon olimpijade postao i suosnivač Međunarodnog odbora za sport gluhih Commité International des Sports des Sourds (Hraski, 2014). Istorijski posmatrano, prve Olimpijske igre gluhih osoba su predstavljale i prvo međunarodno takmičenje za bilo koju grupu osoba s onesposobljenjem. Poređenja radi, prve Paraolimpijske igre održane su godine u Engleskoj pod nazivom World Wheelchair and Amputee Games. Nakon velikog uspjeha ovih igara, četiri godine kasnije, održane su druge Silent games u Amsterdamu. Na njima je nastupilo ukupno 212 gluhih sportista iz deset zemalja. Iste godine u Amsterdamu su održane i Olimpijske igre čujućih. Od godine Silent games promijenile su naziv u World Games for the Deaf, a od godine održavaju se pod nazivom Deafolympic games (Hraski, 2014). Vremenom se povećao broj zemalja učesnica pa je na zadnjim ljetnim Olimpijskim igrama za gluhe održanim godine u Bugarskoj nastupilo 4603 gluha sportista iz 96 zemalja. Prve Zimske olimpijske 95

97 igre gluhih održane su u Seefeldu u Austriji godine. Od tada su održavane redovno, svake četiri godine, sve do godine kada su trebale bit održane u Slovačkoj, a otkazane zbog financijskih problema organizatora. Obzirom na kontinuitet Olimpijskih igara za gluhe koje se održavaju od godine, one se mogu smatrati drugom najstarijom serijom međunarodnih sportskih takmičenja, odmah iza Olimpijskih igara koje datiraju iz godine. Danas, organizacijom sporta gluhih osoba na međunarodnom nivou rukovodi International Committee of Sports for the Deaf, ICSD, (Hraski, 2014). 96 Pregled nekih istraživanja Hasanbegović i Mehmedinović (2012) su sproveli istraživanje čiji je bio cilj utvrditi da li postoji razlika u motoričkim vještinama između gluhe i čujuće populacije djece. Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 98 ispitanika sačinjen od dva subuzorka gluhe i čujuće populacije djece. Prvi subuzorak činila su gluha djeca osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, koji su obuhvaćeni edukacijsko-rehabilitacijskim tretmanom u Centru za vaspitanje, obrazovanje i rehabilitaciju slušno oštećene djece u Tuzli (N=29). Drugi subuzorak je formiran od čujuće djece osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, odabran metodom slučajnog izbora (N=69). Rezultati istraživanja upućuju na zaključak, da su kod gluhe djece zbog auditornih vježbi zapostavljene one motoričke vještine koje zahtijevaju dobru kontrolu malih mišića, odnosno zapostavljene su fizičke aktivnosti koje zahtijevaju visok stepen preciznosti pokreta rukama. Stoga je neophodno u radu sa ovom populacijom djece poboljšati i kreirati programe fizičkog vaspitanja koji će biti usmjereni na poboljšanje okulomotorne koordinacije. Grupa autora (Vuljanić, Ivanjec, Petrinović, 2015) je sprovela istraživanje čiji je cilj bio utvrdi, da li učešće u sportskim aktivnostima utiče na efikasnost motorike dece oštećenog sluha, na način, da je njihova motorika razvijena u istoj mjeri kao i kod djece bez oštećenja sluha koja su uključena u iste aktivnosti. Uzorak istraživanja je obuhvatao ukupno 80 djece uzrasta od 7 do 11 godina. Uzorak je podjeljen na 4 grupe

98 (čujuća djeca sportisti, čujuća djeca nesportisti, djeca oštećenog sluha sportisti, djeca oštećenog sluha nesportisti). Rezultati istraživanja su pokazali, da su djeca sa oštećenjem sluha postigla znatno niže rezultate u efikasnosti motorike u odnosu na djecu bez oštećenja sluha. Rezultati testova za procjenu snage i izdržljivosti gornjih dijelova tijela i nesavitljivosti gornjih dijelova tijela bili su jednaki za obje kategorije djece. S druge strane, djeca koja se bave sportom postigli su bolje rezultate na testovima efikasnosti motorike, samo rezultati testova za procjenu ravnoteže su jednaki kod djece sportista i djece nesportista. Postojala je razlika u efikasnosti motorike između čujuće djece sportista i djece sportista s oštećenjem sluha. Istraživanja Murphy i Carbone (2008) su pokazala, da su koristi od kineziološke aktivnosti univerzalne za svaku osobu, uključujući i osobe s teškoćama u razvoju, ponašanju i onesposobljenjem. Učešće djece s onesposobljenjem u sportskim i rekreativnim aktivnostima potiče njihovu društvenu uključenost, smanjuje zdravstvene tegobe, optimizira tjelesno funkcioniranje te poboljšava cjelokupni kvalitet života. Kakav je uticaj sportske aktivnosti tokom rehabilitacije u rehabilitacijskom centru istraživali su O Neill i Maguire (2004). Analizirali su demografske podatke pacijenta, njihovo bavljenje sportom prije i nakon nastanka ozljede, te mišljenje pacijenta na koji način sport u rehabilitaciji utiče na uspješnost samog procesa rehabilitacije u ustanovi. Ukupno 45,5% pacijenata bavilo se nekim sportom prije nastanka ozljede, 78,8% ispitanika je sport prepoznalo kao opštu korist u rehabilitacijskom procesu, a najveći učinak je imao na fizičko stanje tijela, kvalitet života, samopouzdanje i socijalne kontakte. Istraživanje Horgana (2005) pokazuje da 39% dječaka i 58% djevojčica u dobi od 7. do 18. godine ne ostvaruje preporučeni nivo tjelesnog vježbanja od najmanje jednog sata dnevno. Kakav bi rezultat trebalo očekivati kad bi u istraživanju sudjelovala mladež s poremećajima u razvoju i kad bi uzeli sve posljedice osjećaja nekompetentnosti za određenu kineziološku aktivnost u civilizaciji koja prije svega uspjeh mjeri rezultatom. Postoje brojni dokazi koji nepobitno potvrđuju da se naučno utemeljenim vježbanjem, pod uslovom da je dostupno i primje- 97

99 reno, može bitno uticati ne samo na regulaciju morfoloških, motoričkih i funkcionalnih obilježja, nego u značajnoj mjeri i na kognitivne funkcije, na konativne dimenzije odgovorne za modalitete ponašanja i efikasnu socijalizaciju najmlađih i mladih (Findak i sur, 2003). Juras (1971) je istraživao prednosti gluhih osoba koje su se bavile sportom u odnosu na gluhe osobe koje su bile sportski neaktivene. Prosječno je 68% gluhih ispitanika koji su se aktivno bavili sportom minimalno izostajalo sa radnog mjestu zbog bolovanja i uspješno su obavljali predviđene radne zadatke. Autor navodi očitovanje nekih pozitivnih crta ličnosti kod većine gluhih sportista. Prije svega, većina ih je bila pozitivno socijalno adaptirana kako unutar porodične sredine, tako i među gluhima, a posebno među kolegama na radnom mjestu i u kolektivu. Nije zabilježen slučaj izražene tendencije subjektivnog izolovanja, naglašene egocentričnosti, nepovjerenja prema okolini, afektivnog reagovanja i agresivnosti. Nasuprot tome, kod većine ispitanika bila je naglašena crta životnog optimizma, visokog stepena socijalizacije, radnog elana i zadovoljavajućeg nivoa frustracione tolerancije. Autor navodi, da je ova konstatacija od velikog značaja, ako se iz stručnih spoznaja zna da upravo negativne posljedice gluhoće na mentalnom i socijalnom planu doživljavanja gluhih ljudi budu više puta snažnije izražene s negativnom tendencijom kod spomenutih crta ličnosti. 98

100 Slika 14. Grupna fotografija za pozdrav Literatura 1. Ciliga D, Andrijašević M.Kadrovi i kineziološke aktivnosti osoba s invaliditetom. U: M. Andrijašević (ur.). Zbornik radova sa Konferencije Sport osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, (str ), Hrvatski sportski savez invalida. Kineziološki fakultet. Zagreb, Ciliga D, Trošt-Bobić T.Kineziološke aktivnosti i sadržaji za djecu, učenike i mladeži s teškoćama u razvoju i ponašanju te za osobe s invaliditetom. 3. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske. Hrvatski koneziološki savez Delibašić Z, Jagić M, Ciliga D. Ronjenje za osobe s različitim kategorijama invaliditeta. U: M. Andrijašević (ur.), Zbornik radova sa Konferencije Sport osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, Hrvatski sportski savez invalida. Kineziološki fakultet. Zagreb, 2004.p Durstine J.L, Painter P, Franklin B.A, Morgan D, Pitetti K.H, Roberts, S.O. Physical activity for the chronically ill and disabled. Sports Medicine, (3):

101 5. Findak V. Tjelesna i zdravstvena kultura u službi zdravlja djece, učenika i mladeži. U: Marjeta Mišigoj-Duraković (ur.). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Grafos. Str Zagreb, Findak V. Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga Hraski Ž.Sadašnjost i perspektive sporta djece s oštećenjem sluha. 23. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske. Hrvatski koneziološki savez Iveković I. Sportsko-rekreativni program za djecu s teškoćama u razvoju osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Zagreb, Republika Hrvatska Juras Z.Značaj fizičke kulture u procesu rehabilitacije osoba oštećenog sluha s aspekta defektologa surdoaudiologa. Jugoslavenski simpozij sa medunarodnim učešćem). Sport i rekreacija u psihofizičkoj rehabilitaciji invalida. Beograd, Juriša M, Ciliga D, Tolja A. Znakovni jezik u funkciji nastave.tzk Dvadeseta Hrvatska ljetna škola. Hrvatski koneziološki savez Kavkler M. Dispraksija malo znana specifična učna težava. Prvi slovenski kongres logopedov z medunarodno udeležo. Logopedija za vsa življenja obdobja (str ) Ljubljana. Zavod za gluhe i nagluše Ljubljana Marković G, Marković M, Metikoš B. Što uspješan fitness trener treba znati? U: Findak V. (ur.), 15. Ljetna škola kineziologa. Kvaliteta rada u područjima edukacije, sporta i sportske rekreacije. Hrvatski kineziološki savez, p Murphy N.A, Carbone P. Promoting the Participation of Children With Disabilities in Sports, Recreation and Physical Activities. Pediatrics, ; Newton VE, Macharia I, Mugwe P, Ototo B, Kan SW. Evaluation of the use of a questionnaire to detect hearing loss in kenyan pre-school children. Int J Paediatr Otorhinolaryngol (3): Neljak B. Kineziološka metodika u osnovnom i srednjem školstvu. Zagreb: SKIF Neljak B. Kineziološka metodika u osnovnom i srednjem školstvu.skripta, Kineziološki fakultet Sveučilište u Zagrebu Pastuović N. Hrvatska u 21. Stoljeću: Odgoj i obrazovanje Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju. Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske. Zagreb,

102 18. Papeš-Ibišević Z, Tičinović-Ivančić A, Puškarić-Saič B, Jureša V, Mandac V, Lančić F. Tjelovježba u školi i športske aktivnosti adolescenata. Pediatr Croat 54 (Supl 1), Zagreb, Paušić J, Ćorak A, Galić B. Individualno vježbanje djeteta s poteškoćama u razvoju. 22. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske. Supervision for children with Down syndrome. Pediatrics, (2): Petrinović L.Sport osoba s invaliditetom. 23. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske. Hrvatski koneziološki savez Radovančić B. Razlike između gluhih učenika i učenika koji čuju na osnovu nekih manifestnih motoričkih karakteristtika. Defektologija 12, 1-2. Zagreb, Radoman V. Karakteristike, razvoj i psihološka procena dece oštećenog sluha. U: Hrnjica S.i dr. Ometeno dete. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd, Sulman N, Naz S. Motivational factors influencing the participation of deaf students in sports activities. Interdisciplinary Journal of Contemporary Research in Business, (12): Trkulja-Petković D. Prilog boljem razumijevanju stresa invalidnih osoba. Sport za sve, XIV (6) Tasiemski T, Kennedy P, Gardner B.P, Blaikley R.A. Athletic identity and sport participation in people with spinal cord injury. Adapted Physical Activity Quarterly, , Vuljanić A.Metodološke, didaktičke i ostale posebnosti trenažnogprocesa sa sportašima s oštećenjem sluha. Udruga sportske rekreacije Kinesis, Zagreb, UDK: Winnick J. P. Adapted physical education and sport (5. Ed.). Champaign, IL: Human Kinetics

103

104 4. INTEGRACIJA U SPORTU ZA OSOBE S ONESPOSOBLJENJEM Dženan Podbičanin Sadržaj Rehabilitacijski sport Vrste takmičenja Paraolimpijske igre Funkcionalna klasifikacija Integracijski proces Izbor sportiste Dužnosti trenera Postizanje uspjeha Smanjena potreba za ekstra i/ili specijalističkim trenerima Svijest javnosti Sport i rekreacija osoba sa onesposobljenjem u Bosni i Hercegovini 103

105

106 INTEGRACIJA U SPORTU ZA OSOBE S ONESPOSOBLJENJEM Dženan Podbičanin Svaka osoba s onesposobljenjem želi postići potpunu socijalizaciju u društvo, izjednačiti se sa ostalima, pa i preteći ih u raznim vještinama. Sport je za njih jedan od načina na koji mogu aktivirati i potencirati svoje talente i mogućnosti te se na taj način što uspješnije uključiti u svakodnevni život. Sport razvija zabavu, zajedništvo, ohrabruje, oduševljava, pomaže u sticanju samouvjerenosti i lične sposobnosti. Da bi se osobama s onesposobljenjem omogućilo normalno odvijanje sportskih aktivnosti neophodno je izvršiti: prostornu adaptaciju odnosi se na dimenzije terena, visinu mreže, vremensku adaptaciju odnosi se na određeni vremenski period (npr. u košarci u okupacionim kolicima igrač koji je u napadu ne smije biti u reketu duže od 3 sekunde). Sportovi koji ne postoje u standardnoj populaciji su sjedeća odbojka, košarka u okupacionim kolicima, goolball i ne podliježu nikakvom prilagođavanju, jer ih jedino ove osobe i prakticiraju. Sport za osobe s onesposobljenjem se dijeli u dvije kategorije: vrhunski (takmičarski) sport, i rekreativna aktivnost. Za vrhunski sport su isti principi kao i za standardnu populaciju, a kod rekreativne aktivnosti sportska aktivnost se odvija jedan do dva puta sedmično, u zavisnosti od mogućnosti. Da bi se sportske aktivnosti za osobe s onesposobljenjem mogle uspješno realizovati potrebno je ispuniti određene preduslove, a to su: adaptiranost (prilagođenost) sportskih objekata i sportskih terena, motivisanost, 105

107 nabavka sportske opreme, finansijska podrška za nabavku sportskih pomagala ili opreme, edukacija stručnog kadra za rad sa osobama s onesposobljenjem, javni prevoz za osobe s onesposobljenjem. Kako pokret i sport nije i ne smije biti privilegija samo zdravog dijela populacije, tako su preporuke implementirane i u sve zakonske akte svake zemlje. Temeljne koncepcije savremene politike o onesposobljenju navedene su prvi put u Standardnim pravilima za izjednačivanje mogućnosti za osobe s invaliditetom. U decembru Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je ova međunarodna pravila koja su na neki način politički i moralni vodič koji su zemlje članice UN-a pristale slijediti. Cilj je osigurati svim osobama s onesposobljenjem prava na iste mogućnosti kao i za ostale građane. Standardna pravila UN-a opisuju u kojim područjima društvo treba poduzeti mjere kako bi se osobama s onesposobljenjem garantovale jednake mogućnosti, a koje mogu poslužiti kao temeljna struktura za planiranje politike prema osobama s onesposobljenjem. Rehabilitacijski sport Dio sekundarne rehabilitacije u banjsko rekreativnom centru je sport. Npr. nakon saobraćajne nesreće osoba dolazi u bolnicu i tamo se odvija primarna rehabilitacija, a potom odlazi u banju i tamo se odvija tj. pruža sekundarna rehabilitacija, čiji je dio i sport. Ciljevi rehabilitacijskog sporta: da osoba nauči elemente određenih sportova, da osoba nauči osnove transfera na sportskim terenima (np. ulazak u bazen ), ukazati osobi na preostale motoričke sposobnosti, dati osobi informaciju kako da se u svojoj lokalnoj sredini uključi u sportska udruženja (lokacija, kome da se obrati ), na koji način da nabavi sportsku opremu i da se osoba usmjeri u određenu sportsku aktivnost (selekcija).

108 Vrste takmičenja Paraolimpijske igre održavaju se svake četvrte godine (ljetnje, zimske). Učestvuju osobe podijeljene u 6 grupa prema vrsti onesposobljenja. Održavaju se desetak dana nakon Olimpijskih igara. Olimpijske igre gluhih održavaju se u godini nakon Olimpijskih igara i Paraolimpijskih igara. Također postoje ljetnje i zimske. MOO je g. odobrio zahtjev za preimenovanje Svjetskih igara gluhih u Olimpijske igre gluhih (Deafolympics) Specijalna olimpijada je sportska manifestacija za osobe s intelektualnim onesposobljenjem. Održavaju se godinu prije Olimpijskih igara i Paraolimpijskih igara (ljetnje i zimske). Specijalna olimpijada je zamisao Eunice Kennedy Shriver, sestre američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja. Paraolimpijske igre Godine 1948, Sir Ludwig Guttmann je organizovao sportsko takmičenje za veterane Drugog svjetskog rata (s povredom kičmene moždine) u Stoke Mandevillu u Engleskoj (takmičenje sportista u okupacionim kolicima). Četiri godine kasnije, takmičari iz Holandije pridružili su se igrama i međunarodni pokret je rođen. Riječ paraolimpijski potiče od grčke riječi para (uz) i riječi Olimpijade i predstavlja ideju održavanja paralelnih igra paralelno i olimpijske kako bi se ilustrirovalo kako dva pokreta postoje rame uz rame. Prve Paraolimpijske igre održane su u Rimu g. U Torontu g., druga grupa sportista s onesposobljenjem se priključila, te je tako rođena ideja o spajanju različitih grupa osoba s različitom vrstom onesposobljenja na zajedničkom međunarodnom takmičenju. U istoj godini, po prvi put su održane Zimske Paraolimpijske igre u Švedskoj. Danas, Paraolimpijske igre su elitni sportski događaj za sportiste s onesposobljenjem. Paraolimpijske igre se održavaju uvijek u istoj godini kao i Olimpijske igre. Od g. grad domaćin izabran za domaćina Olimpijskih igara obavezan je biti domaćin i Paraolimpijskih igara. 107

109 108 Funkcionalna klasifikacija Klasifikacijski sistem mora dati svakoj individui osobi s onesposobljenjem jednaku mogućnost, šansu da se takmiči. Efikasna klasifikacija je preduslov za ostvarivanje ravnopravnog i fer takmičenja. Rani klasifikacijski sistemi bili su bazirani na medicinskoj dijagnozi. Danas su zastupljeni sljedeći modeli: specifičnosti sporta (različite kategorije onesposobljenja na taj način se mogu takmičiti zajedno), uopšteno prema tipu i stupnju oštećenja (osobe istih oštećenja takmiče se zajedno) sportisti se kategorizuju po grupama s obzirom na stepen preostale funkcije koja je uzrokovana onesposobljenjem. Klase su definisane posebno za svaki sport i dio su službenih pravila sporta. Program funkcionalne klasifikacije je otvoreni proces koji je još u razvoju. (Sportista tokom svoje sportske karijere može mijenjati pripadanje određenoj klasi). Integracijski proces Prema Littleu (1994): Integracija je uključivanje osoba s onesposobljenjem u različite aspekte društvenog života, pa tako i u sport. Integracija ne znači to da se sportista s onesposobljenjem mora takmičiti sa ili protiv standardnih sportista, već mu se omogućuje bavljenje sportom ili rekreacijom na nivou na kojem su razvijene njegove sposobnosti, po vlastitom izboru. Ako sposobnost sportiste ukazuje na uključivanje na viši nivo aktivnosti, sa ili protiv standardnog sportiste, tada to pripada dijelu procesa integracije. Termin integracija odnosi se na proces razvijanja socijalnih i fizičkih sposobnosti, primarnih za sudjelovanje u zajednici. Integracija, u kontekstu sporta, podrazumijeva proces razvoja socijalnih i specifičnih sportskih sposobnosti, koje će omogućiti pojedincu pomak iz segregacije u potpunu integraciju.

110 Potpuna integracija može biti etički najpoželjnija opcija sportistima s onesposobljenjem, ali ne mora neophodno biti najbolja opcija za pojedinog sportistu, ili grupu sportista, koji se žele baviti specifičnim sportom, kao što je košarka u kolicima ili goalball. Faktori, dolje navedeni, mogu uticati na uspjeh integracijskog procesa, koji je povezan s postizanjem potpune integracije : Prisutna je potreba sportiste za postizanjem uspjeha, i razvijanjem pozitivnog mišljenja o sebi. Sportista može biti sretan zbog sudjelovanja u sportu gdje može pobijediti na nižem rangu takmičenja, ali izgubiti entuzijazam kada se takmiči na višem nivou, gdje postaje izložen mogućem porazu. Pristup sportskim objektima, neprikladna razvijenost sportskih sposobnosti (nepripremljenost), neprilagođenost okolini. Izbor sportiste Koji će nivo takmičenja sportista izabrati zavisi od slijedećih faktora: njegove funkcionalne sposobnosti, sporta u kojem učestvuje, mogućnosti unutar njegove lokalne zajednice i njegove lične sklonosti. Također je moguće da jedan sportista s onesposobljenjem bude uključen u više različitih nivoa. Npr. sportista se može takmičiti sa svojim lokalnim klubom na standardnim takmičenjima, iako može nastojati postići vrhunac sportske forme tokom nacionalnih i/ili međunarodnih takmičenja protiv sportista u svojoj kategoriji osoba s onesposobljenjem. Sportista može trenirati u integriranoj grupi, ali se takmičiti na takmičenjima sa sportistima s onesposobljenjem iste kategorije i može se specijalizovati u određenom sportu (goalball), ali se takmičiti i u drugim sportovima (golf) unutar lokalne zajednice, u cilju socijalizacije. 109

111 Dužnosti trenera Treneri osoba s onesposobljenjem treba da budu svjesni da: uključenje u trening i/ili takmičenja zavisi od sposobnosti sportista, težini njihovih oštećenja i zahtjevima sporta, vezanim za vrstu onesposobljenja sportiste; kad god je moguće i korisno za sportistu, trener bi ga trebao potaknuti na sudjelovanje u redovnim sportskim klubovima i na standardnim sportskim takmičenjima unutar njihove lokalne zajednice (lokalni atletski klub, plivački ili kuglaški klub); za neke sportiste može biti korisno da su uključeni u integrisane grupe, u cilju treniranja, nego da se takmiče na odvojenim takmičenjima; integraciju u okviru treninga, generalno je, lako organizovati, dok je uključenje u igru ili takmičenje mnogo kompleksnije; neki sportisti s onesposobljenjem mogu biti gurnuti u potpuno integrisan sport prebrzo ili nepotrebno i izbori navedenih nivoa integracije moraju ostati na sportisti. 110 Slika 15. U žaru sportske borbe

112 Postizanje uspjeha Postizanje uspjeha u kontekstu, prije navedenom, ne podrazumijeva samo pobjedu, već i učenje kako podnijeti poraz ili gubitak, što je vrlo važno za sve sportiste. Uspjeh u ovom kontekstu podrazumijeva: potpuno zadovoljenje ličnih potreba (zabaviti se), postizanje ličnih ciljeva (vremenski povećati posjed lopte, povećati udaljenost-bacanja, ili poboljšati vrijeme). Postizanje uspjeha tokom početne faze uključenja sportiste u sport obično će pomoći motivisati sportistu da napreduju i radi više. Npr. to također može pomoći treneru da osjeti kako ipak može uspješno raditi sa sportistom s poremećajima u razvoju. Ako za sportistu nije moguće da pobjedi u takmičenju, tada bi cilj trebao biti poboljšanje izvođenja (biti brži ili baciti dalje). Postizanje ovih ciljeva može postati mjerilo uspjeha sportiste i trenera. Smanjena potreba za ekstra i/ili specijalističkim trenerima U većini sportova manjka pouzdanih i ozbiljnih trenera, čak samih trenera koji su se specijalizirali za treniranje sportistima s onesposobljenjem. Uključivanje može pomoći tako da se smanji potreba za specijaliziranim trenerima, koji možda čak i ne postoje. Npr. dobar, iskusan trener obično može voditi grupu u kojoj su sportisti s onesposobljenjem i standardni sportisti isto kao što bi vodio bilo koju grupu sportista s različitim nivoima sposobnosti. Principi i veći dio tehnike su isti. Svijest javnosti Uključenje u sportske okvire može doprinijeti povećanju svijesti u javnosti o sposobnostima i takmičenju sportista s poremećajima u razvoju. Velik broj ljudi ima negativan stav prema osobama/sportistima s onesposobljenjem. Uključivanje osigurava priliku razbijanja takvih stavova i podupiranje pozitivnog djelovanja između sportista bez i s onesposobljenjem. 111

113 Sport i rekreacija osoba sa onesposobljenjem u Bosni i Hercegovini Prema dosadašnjim naučnim saznanjima sport i sportska rekreacija imaju veoma značajnu ulogu u cjelokupnom procesu rehabilitacije osoba s onesposobljenjem, a također i u razdoblju njihove kasnije socijalne adaptacije i integracije u društvu. Prema tome, sport i sportsku rekreaciju za osobe s onesposobljenjem potrebno je provoditi od najranije mladosti u njihovom roditeljskom domu, predškolskim ustanovama, a naročito u razdoblju osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. U zreloj životnoj dobi osoba s onesposobljenjem sportsko-rekreativna aktivnost igra vrlo značajnu ulogu za njihovo pozitivno socijalno adaptiranje u društvu. Zakon o sportu u Bosni i Hercegovini ( Službeni glasnik BiH, broj 27/08) je obavezao entitete i niže organe vlasti da usaglase postojeće zakonske propise i donesu nove koji će sport kao veoma značajan dio kulture i ukupnih materijalnih vrijednosti organizovati na način da sport i sportisti naše zemlje mogu ravnopravno i u skladu s međunarodnim standardima i poveljama učestvovati i koristiti sve pozitivne funkcije sporta. Iako ova problematika do sada nije bila zakonski riješena na nivou Federacije, Federalno ministarstvo kulture i sporta, dugi niz godina ima posebne programe namijenjene osobama s onesposobljenjem. Ti programi su u okviru mogućnosti i finansijski podržani, u cilju daljnjeg razvoja i omasovljenja sportskih aktivnosti osoba s onesposobljenjem. Na nivou Federacije je formiran i jedan broj sportskih asocijacija koje su nosioci ukupne sportske aktivnosti osoba s onesposobljenjem. Formiran je i Paraolimpijski komitet Bosne i Hercegovine, kao krovna organizacija, koja omogućava učešće na najznačajnijim međunarodnim sportskim takmičenjima. Naši sportisti osobe s onesposobljenjem su i nosioci najvećih priznanja sa paraolimpijskih igara svjetskih i evropskih prvenstava. 112

114 Svih deset Kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine imaju određene propise u oblasti sporta koji su još uvijek, može se slobodno reći, diskriminirajući prema osobama s onesposobljenjem. Teorija savremene rehabilitacije sa aksiomom nije važno šta je osoba s onesposobljenjem izgubila nego šta joj je ostalo, u sportu i sportskoj rekreaciji našla je svoju najjaču potvrdu. Ove aktivnosti su dalekosežnog značaja za psiho-fizičko prilagođavanje, za pobjedu nad sopstvenim osjećanjem nesposobnosti i za sopstvenu socijalnu reintegraciju. Kao najprirodniji oblik liječenja sport ima izuzetne efekte, osobe s onesposobljenjem vraća u društvene tokove i omogućava im da osjete radost vraćene snage i sposobnosti za život, saznanje da onesposobljenje ne znači i nesposobnost. Sport je dio nasljedstva svakog muškarca i žene i njegovo odsustvo se nikada ne može nadoknaditi... Definicija sporta koju je donijelo Vijeće Evrope: Svi oblici tjelesne aktivnosti, kroz slučajno ili organizovano sudjelovanje, ciljaju prema izražavanju i poboljšanju tjelesne spremnosti i mentalnog blagostanja, stvaranju društvenih odnosa i postizanju rezultata u takmičenjima na svim nivoima, još više nas obavezuju kada su u pitanju osobe s onesposobljenjem. Pristupačnost okruženja, prilazi sportskim i rekreativnim terenima, razvoj sportova karakterističnih za osobe s onesposobljenjem su preduslov za šire njihovo uključenje u sportske i sportsko-rekreativne aktivnosti i na tom planu moramo učiniti mnogo više. Poseban problem predstavlja nedostatak stručnih osoba koje treba da budu nosioci ovih aktivnosti. Fakulteti za sport i tjelesni odgoj (trenutno u Federaciji BiH djeluje pet), još uvijek, ne educiraju kadar sposoban za ovaj izuzetno odgovoran i složen posao. Zbog ovog problema odnos prema sportu i sportskoj rekreaciji osoba s onesposobljenjem, kod nas je još uvijek neadekvatan, a u nekim sredinama i nepravilan. Potrebno je da imamo posebne programe edukacije ljudi koji će raditi sa osobama s onesposobljenjem jer sport i sportska rekreacija predstavljaju suštinsku potrebu koju treba shvatiti kao proces trajnog osposobljavanja i prilagođavanja uslovima života. 113

115 Zaključak Osobe kod kojih su kretanje, osjećaji i aktivnost ograničeni, tj. osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, intelektualna ili senzorna oštećenja, u većini slučajeva nisu u mogućnosti uključiti se u redovne sportske sadržaje pri klubovima i sportskim društvima. Ukazujući na prava osoba s onesposobljenjem u savremenom društvu potrebno je omogućiti i pravo bavljenja sportom, imajući na umu prvenstveno njegovu zdravstvenu, biološku, socijalnu, kulturnu i ekonomsku vrijednost. Potreba za poboljšanjem zdravstvenog statusa putem tjelesnog vježbanja kao i potreba za dokazivanjem i nadmetanjem prisutna je i kod osoba s onesposobljenjem te je zadatak svakog modernog društva omogućiti im u što većem broju uključivanje u sportske sadržaje gdje onda govorimo o integraciji u sportu osoba s onesposobljenjem. Termin integracija se u sportu koristi za situacije gdje se osobe s onesposobljenjem takmiče unutar svoje lokalne zajednice. Osobe s onesposobljenjem kroz integraciju u sportu prepoznaju vlastite potencijale i zastupaju donošenje promjena u društvu kako bi im se omogućilo da u potpunosti shvate svoju prisutnost i uticaj u zajednici. Sport mijenja percepciju shvatanja osoba s onesposobljenjem, fokusirajući pažnju na njihove sposobnosti i okreće njihovo onesposobljenje u jedan sasvim drugačiji način življenja. Bavljenje sportskim aktivnostima omogućuje im sticanje različitih vještina i motoričkih dostignuća, gradi samopouzdanje potrebno za savladavanje drugih životnih izazova kao što su obrazovanje ili zapošljavanje. Također omogućuje razvoj socijalnih vještina, uspostavljanje prijateljstva izvan porodice, stvara odgovornost i mogućnost preuzimanja liderske uloge osoba s onesposobljenjem. Kroz sport savladavaju bitne socijalne interakcijske vještine, razvijaju samostalnost i postaju odlučniji u uvođenju promjena u njihovim životima koje će ih učiniti zadovoljnijima. 114

116 Literatura 1. Ciliga D., Andrijašević, M. Kadrovi i kineziološke aktivnosti osoba s invaliditetom. U: M. Andrijašević (ur.), Zbornik radova Konferencije Sport osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, (str ), Topusko, studeni Zagreb: Hrvatski sportski savez invalida, Kineziološki fakultet. 2. Ciliga D. i Petrinović L. Sport osoba s invaliditetom. Zbornik radova, Zagrebačkog sajma sporta i nautike, Council of Europe. European Charter for Sport for All: Disabled persons. Strasbourg: Council of Europe Ciliga D, Trkulja Petković D. Delibašić Z. Kvaliteta rada u području sporta i sportske rekreacije osoba s invaliditetom. 15. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske Miholić D. i sur. Šport i rekreacija. U: Zbirka priručnika Studenti s invaliditetom sv. 7 Slobodno vrijeme, Sveučilište u Zagrebu: Zagreb, p Trkulja Petković D. Prilog boljem razumijevanju stresa invalidnih osoba. Sport za sve, XIV(6)

117

118 5. INTERAKCIJA ZAJEDNICE Bekir Mujezinović Pojam zajednice Socijalna isključenost i siromaštvo Inkluzija ili socijalna uključenost Obiteljski kvalitet života Društvene reforme u Bosni i Hercegovini 117

119

120 Bekir Mujezinović INTERAKCIJA ZAJEDNICE Pojam zajednice Pojmovnom određenju zajednice moguće je pristupiti na različite načine. Razmatranje koncepta zajednice počelo je veoma davno. Ne ulazeći u daleke istorijske analize ovog pojma u radovima antičkih filozofa (npr. Aristotel), ili pak mislilaca poput Konfucija, Ibn Khaldun-a ili Sv. Tome Akvinskog, treba napomenuti da se konceptom zajednice sociolozi bave već više od dvije stotine godina. Međutim, do danas ne postoji jasna definicija koja bi mogla dati definitivan odgovor na pitanje šta je to zajednica. Važan doprinos razumijevanju koncepta zajednice dali su sociolozi poput Comte-a, Tonnies-a, Le Play-a, Marx-a i Durkheim-a. Njihovi radovi, u kojima se dotiču pojma zajednice, ostavili su značajan trag u kasnijim pokušajima definiranja ovog pojma. Unutar socijalnog planiranja izraz zajednica često se koristi da bi se označio međusobni odnos prostora, socijalne jedinice, te ekonomskih i političkih faktora. Članovi zajednice ili stanovnici su glavni sastavni dio i resurs zajednice. Zajednice se bitno razlikuju u tome koliko su njeni stanovnici spremni da se uključe u različite oblike zajedničkih aktivnosti. Najčešće korištenje termina zajednica dovodi se u vezu s lokalitetom. Imajući u vidu da lokalne vlasti često definišu odgovornost ljudi, te da one organizuju socijalne servise, to je lokalnost važan faktor u određenju službi koje vode brigu o ljudima u zajednici. 119

121 U skladu sa pomenutim obilježjima, pojam zajednice može se vezati uz njene tri temeljne dimenzije: teritorijalnu, funkcionalnu i kategorijalnu. Prvo, pod zajednicom se podrazumijeva određena i ograničena teritorija, odnosno geografski prostor. S tim u vezi pojam zajednice dodatno se određuje prefiksom lokalna i kao takav bitno je označen nadležnošću lokalne uprave kao najnižeg nosioca političke vlasti. Za teritorijalno obilježavanje zajednice bitno je odrediti njene granice koje će jasno ukazivati na to gdje počinje, a gdje prestaje lokalna zajednica i kao teritorij koji lokalno stanovništvo doživljava kao mjesto koje neposredno utiče na kvalitet života. Drugo, pod pojmom zajednica se mogu podrazumijevati svi oni pojedinci i grupe koje povezuje određena pripadnost zajedničkim funkcijama koje obavljaju tokom svog života i koje bitno utiču na njihov svakodnevni život. Tako se pod zajednicom može smatrati npr. školska zajednica, privredna zajednica, religijska zajednica, politička zajednica itd. Funkcionalno određenje zajednice omogućava tačno lociranje pojedinaca i skupina obzirom na njihove funkcije koje obavljaju kao pripadnici takve zajednice. Treće, pod zajednicom se mogu smatrati sve one kategorije stanovništva koje povezuju obilježja kao što su to pol, dob, onesposobljenjeili neko slično obilježje. Prema tome zajednicu mogu činiti žene okupljene u borbi za svoja prava, osobe s cerebralnom paralizom, pripadnici treće životne dobi itd. Kategorijalno poimanje zajednice slično funkcionalnom ne mora biti vezano uz pripadnost određenom geografskom području već dijelovi takve zajednice mogu egzistirati neovisno o njemu. Kategorijalne zajednice obično nastaju sa ciljem ostvarivanja određenih prava, a pripadnici takvih zajednica često su okupljeni u različite organizacije i udruženja. Jedno od značajnih obilježja kategorijalnih zajednica koje dolazi više do izražaja u odnosu na teritorijalne i funkcionalne zajednice jeste visok stepen emocionalne privrženosti članova prema zajednici

122 Socijalna isključenost i siromaštvo Socijalna isključenost je višedimenzionalni proces koji slabi povezanost pojedinca i zajednice. Osobe mogu biti isključene iz pristupa dobrima (npr. pravo na novčanu naknadu) i uslugama (npr. pravo na obrazovanje), te iz sudjelovanja na tržištu rada, odnosno mogu biti isključene iz ostvarivanja ljudskih i socijalnih prava. Što je više obilježja po kojima je osoba isključena, to ona postaje ranjivija. Uopšteno govoreći, pojedinci, društvene grupe ili područja mogu se smatrati socijalno isključenim ako se nalaze u nepovoljnom položaju u političkom, ekonomskom ili socijalnom smislu. Socijalna isključenost je jedan od najvećih problema savremenog društva koji zahtjeva nove pristupe u poređenju sa dosadašnjim tretiranjima siromaštva i marginalizacije. Iako se pojam socijalne isključenosti u današnje vrijeme jako puno upotrebljava mnogi ga smatraju nejasnim i višeznačnim. Sam pojam se prvobitno pojavio u Francuskoj i tada je prvi put rečeno da se socijalna isključenost odnosi na sve slučajeve kidanja socijalnih veza, a tri su glavne dimenzije isključenosti: ekonomska (nezaposlenost, oskudica finansijskih sredstava) nepriznavanje socijalnih, građanskih i političkih prava, te rupture u socijalnim odnosima (Šućur Z, 2004). Uzroci socijalne isključenosti često su povezani s nedovoljnom zaposlenošću, niskim obrazovnim nivoom i zastarjelim znanjima i sposobnostima. S povećanim rizikom od socijalne isključenosti posebno se suočavaju osobe sa tjelesnim onesposobljenjem, mlade osobe, nezaposlene osobe, povratnici, raseljene osobe, Romi, samohrane majke i osobe treće životne dobi. Grupe koje su duže vrijeme na margini, i objektivno i subjektivno, bez šanse su da utiču na kvalitet života, odnosno da upravljaju društvenim procesima i svojom egzistencijom. Socijalna isključenost je proces koji predstavlja oslabljenu povezanost individue i njegove društvene zajednice, a što je više karakteristika koje tu individuu diferencira od ostatka zajednice ona postaje ranjivija. 121

123 Socijalna isključenost nije slobodan izbor, već predstavlja pokazatelj nejednake raspodjele socijalnog i materijalnog bogatstva, slabljenja socijalne solidarnosti, potiskivanje pojedinaca i društvenih grupa na margine društva što onemogućava njihovo učestvovanje u društvenim aktivnostima (Ćeranić 2010). Često se u socijalno isključene ubrajaju oni članovi društvene zajednice koji iz razloga izvan njihove kontrole nisi u mogućnosti, a žele da participiraju u normalnim aktivnostima njihove zajednice. U skladu s tim, društvene institucije su dužne pomoći pojedincima ili društvenim grupama koji su izloženi riziku da postanu isključeni i pružiti im mogućnost da steknu prilike i resurse za aktivno sudjelovanje u društvenom, kulturnom i privrednom životu. Najvažniji faktori za ekonomsku uključenost su zaposlenost i učešće na tržištu rada. Politička uključenost podrazumijeva aktivno sudjelovanje u političkom životu zajednice, dok društvena uključenost podrazumijeva nesmetan pristup ustanovama, institucijama, kulturnim i sporskim centrima, pozorištima, kinima i sl. Mnogi autori ne vide jasnu razliku između isključenosti i siromaštva. Socijalna isključenost predstavlja mnogo širi pojam od siromaštva. To je proces kroz koji se određeni pojedinci ili grupe potiskuju na rub društva i time se spriječavaju da žive pristojnim životom uz puno sudjelovanje u društvu zbog njihovog etničkog porijekla, dobnih ili polnih razlika, onesposobljenja, finansijskih problema, nedostatka formalnog zaposlenja i nedostatka obrazovanja. Istovremeno, to im otežava ili onemogućava pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama i aktivnostima zajednice. Isključeni imaju malo ili nimalo pristupa moći i procesima odlučivanja, te stoga nisu u mogućnosti da kontrolišu odluke koje utiču na njihov svakodnevni život. Siromaštvo najjednostavnije možemo objasniti kao nedostatak osnovnih uslova za život. Biti siromašan znaći nemati novca ili nekih drugih materijalnih sredstava kojima se mogu obezbijediti osnovni uslovi za život. Tu se prvenstveno misli na hranu, odjeću i stan. Sociolozi i istraživči koriste dva pristupa siromaštvu: apsolutno i relativno siromaštvo (Giddens, 2007). Apsolutno siromaštvo podrazu- 122

124 mijeva izostanak osnovnih uslova koje treba ispuniti kako bi se održala zdrava egzistencija. Radi se o ljudima koji nisu u mogućnosti da obezbijede hranu, piće, odjeću, dom i time zadovolje neke fundamentalne ljudske potrebe za opstanak. Koncept relativnog siromaštva je nešto drugačiji, on siromaštvo određuje u odnosu na ukupan standard nekog društva. Postoje mišljenja koja isključenost podređuju pojmu siromaštva, ili pak siromaštvo definišu kao oblik socijalne isključenosti. Zoran Šućur (2004) spominje objašnjenje koje daje danski sociolog Peter Abrahamson, koji smatra da je isključenost samo drugi izraz za siromaštvo. Abrahamson kaže da na kraju 20. i početkom 21. vijeka mnogi političari i vlade u razvijenim zemljama ne vole koristiti pojam siromaštvo, jer siromaštvo predstavlja pokazatelj neuspješnosti njihove vlasti i modela socijalne države što ga podržavaju. Većina sociologa ne poistovjećuje siromaštvo i isključenost, već siromaštvo definiše kao jedan od oblika socijalne isključenosti (Šućur Z, 2004). U pokušaju da se ustanovi razlika između pojmova siromaštva i socijalne isključenosti Evropska komisija godine u svom Izvještaju o intenziviranju borbe protiv socijalnog isključivanja kaže da je termin socijalna isključenost sveobuhvatniji od termina siromaštvo. Evropska komisija ističe da termin socijalna isključenost adekvatnije obuhvata multidimenzionalni karakter mehanizama koji isključuju pojedinca ili grupu iz socijalnih interakcija zajednice i sprječava ih u ostvarivanju prava na socijalnu integraciju (Atkinson, Cantillon i Marlier 2005). Evropska unija, kao svoje ključno obilježje, ističe solidarnost. Solidarnost je postavljena kao ključni cilj evropskog modela društva, koje će ljudima omogućiti korištenje ekonomskog i socijalnog napretka. Izgradnja boljeg socijalnog uključivanja u Evropi je važna za postizanje ciljeva Evropske unije, kao što su održivi privredni razvoj, otvaranje većeg broja radnih mjesta, te veće socijalne kohezije. Međutim, neke analize i istraživanja provedena u BiH, upozoravaju na negativne trendove, tj. na činjenicu da se negativni društveni uslovi 123

125 održavaju ili čak intenziviraju, a odnose se na sve kategorije obuhvaćene anketiranjem, ali i na širu populaciju građana BiH. To znači da su određene grupe kontinuirano i tokom dugog vremena izložene negativnim uticajima. Stanje socijalne isključenosti poprima trajni karakter i strukturira se kao model odnosa u društvu na koji se svi akteri postepeno navikavaju. Za neke grupe iz uzorka možemo govoriti o stanju dugoročne socijalne isključenosti. Radi se o nedostatku kapaciteta za promjenu nepovoljnog stanja, odnosno blokadi potencijala za razvoj individualne egzistencije. Kao posljedica javlja se trend rastućeg broja izolovanih osoba iz društvene zajednice. U procesu uključivanja osoba koje su zahvaćene socijalnom isključenošću najbitnije je identifikacija uzroka nastanka tog stanja. Tek nakon toga može se adekvatno djelovati kako bi se problem rješio ili ublažio. Inkluzija ili socijalna uključenost Inkluzija je postala opšti termin za snažni međunarodni pokret koji zahtjeva poboljšanje uslova života osoba s intelektualnim i drugim onesposobljenjima. Inkluzija nastoji da osigura da osobe s onesposobljenjima ne samo žive u zajednici, već takođe budu vrijednovane, prihvaćene, poštovane, uključene i imaju iste životne mogućnosti kao osobe bez onesposobljenja (Švraka E, 2010). Inkluzivni pokret u svijetu nastaje uglavnom sredinom prošlog vijeka, sa idejom o ostvarivanju prava na obrazovanje za sve. Ove ideje istaknute su još godine u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, kao i godine u Konvenciji o pravima djeteta. Kasnije se ove smjernice razrađuju u drugim dokumentima Ujedinjenih nacija i u drugim međunarodnim dokumentima u kojima su formulisane strateške smjernice i standardna pravila izjednačavanja položaja marginalizovanih i isključenih grupa. Poslednjih decenija prošlog vijeka, inkluzija je od jednog pokreta za afirmaciju marginalizovanih, ugroženih i iz obrazovanja isključenih društvenih grupa prerasla u široko prihvaćenu opštedruštvenu viziju. 124

126 U oblasti intelektualnih i razvojnih onesposobljenja od ranih ih, došlo je do brojnih pozitivnih promjena. Napredovalo se u javnom prihvatanju onesposobljenja od kada su Ujedinjene Nacije proglasile godinu, međunarodnom godinom osoba s onesposobljenjima i napori uključivanja osoba s onesposobljenjima u društvo su neznatno napredovali (Švraka E, 2010). Model inkluzije pruža svakoj zajednici priliku da podstiče razvoj cijele zajednice kroz poštovanje i uvažavanje svakog njenog člana. Ovo ne znači izjednačavanje svih ljudi, već uvažavanje različitosti svakog pojedinca. Inkluzija se odnosi na smanjenje diskriminacije i uklanjanje barijera, te kao takva teži stalnom poboljšanju u praksi. Upravo se u ovome i sastoji vrijednost ovog modela, jer nam kroz razvoj opšte tolerancije omogućava da na osobe s onesposobljenjem ne gledamo kroz oštećenja, ograničenja i teškoće, već kroz njihove sposobnosti i interese. S druge strane, to znači da je položaj osoba s onesposobljenjem društveno uslovljen i da su društvene prepreke te koje ustvari onesposobljavaju ljude. Upravo se zato rješenje i vidi u prilagođavanju društva i stvaranju uslova da svaki pojedinac ima jednaka prava i mogućnosti bez obzira na individualne razlike. Slika 16. Šahisti budno prate bodovanje sudije 125