Microsoft Word - Prelomzapdf - pdfMachine from Broadgun Software, a great PDF writer utility!

Транскрипт

1 1

2 Aleksandar Trajkovski Kako promijeniti život? Novi Travnik,

3 Kršãanska baptistièka crkva Novi Travnik 3

4 1 Bijaše meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On doðe Isusu obnoã i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime." Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" Kaže mu Nikodem: "Kako se èovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uãi u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uãi u kraljevstvo Božje. Što je od tijela roðeno, tijelo je; i što je od Duha roðeno, duh je. Ne èudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' Vjetar puše gdje hoãe; èuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roðen od Duha." Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" Odgovori mu Isus: "Ti si uèitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedoèimo za ono što vidjesmo, ali svjedoèanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ãete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siðe s neba, Sin Èovjeèji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Èovjeèji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vjeèni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. (Iv 3:1-16) Zapoèinjemo prouèavanje jednog od najpoznatijih i najzanimljivijih poglavlja u Novom zavjetu. U ovom poglavlju se nalazi i jedan od najpoznatijih i vjerovatno najviše citiranih stihova u Bibliji, Ivan 3:16. (Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni.) Zašto je ovo poglavlje tako zanimljivo i važno? Zato što govori o tome kako èovjek može i mora uãi u kraljevstvo nebesko, odnosno kako može biti spašen. Sumnjam da razumnom èovjeku može išta biti važnije i 4

5 zanimljivije od spasenja. Idemo onda detaljnije pogledati treãe poglavlje Evanðelja po Ivanu. 1. Kontekst Tekst koji prouèavamo govori o samom poèetku Kristove javne zemaljske službe. U drugom poglavlju Ivan opisuje kako je Krist pretvorio vodu u vino, u Jeruzalemu istjerao trgovce iz hrama i èinio èudesa ili znamenja zbog kojih su mnogi povjerovali u njegovo ime. Jedan od onih koji su vidjeli ta èudesa i znamenja bio je i Nikodem. 2. Èovjek Nikodem Poglavlje zapoèinje rijeèima: Bijaše meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. Zbog toga ãemo najprije razmotriti èovjeka Nikodema. Iz teksta saznajemo da je bio farizej, što u prevodu znaèi odvojen. U Novom zavjetu vidimo da su se farizeji odvajali od grešnika. Prigovarali su Isusu što prima grešnike i blaguje s njima. Trudili su se da striktno vrše Mojsijev zakon. Èak su dodali mnoštvo svojih zakona kako bi osigurali da sluèajno ne prekrše Mojsijev zakon. S druge strane, pronalazili su rupe u zakonu i tražili naèine kako da izbjegnu obavezu vršenja zapovijedi koje im se nisu sviðale. Poznati primjer takve prakse je njihovo tumaèenje zapovijedi "Poštuj oca i majku". Zakon im je propisivao da brinu za roditelje, a oni su tvrdili da je ono èime bi mogli pomoãi roditeljima veã posveãeno Bogu. Tako su, navodno, bili osloboðeni svoje dužnosti prema ocu i majci. Narod je imao visoko mišljenje o farizejima. Smatralo se da ukoliko samo dvoje ljudi ode u raj, jedan od njih ãe biti farizej. Naravno, bilo je jasno da svi farizeji nisu onakvi kakvima se predstavljaju. Ovo je posebno znao Isus koji ih je nazivao licemjerima, okreèenim grobovima i zmijskim porodima. Nikodem je dakle bio farizej, èovjek koji je pripadao najreligioznijoj skupini vjernika u ono vrijeme u Izraelu. Osim što je bio farizej Nikodem je bio i ugledan Židov. Šariãev prijevod kaže da je bio vijeãnik židovski. Ruben Kneževiã prevodi sa glavar židovski. Nikodem je bio vlast u Izraelu, èlan Velikog vijeãa koje se sastojalo od 70 osoba. Prema tome, nije bio 5

6 samo ugledan Židov, kao što stoji u našem prvom prijevodu, nego židovski poglavar. Isus ga u desetom stihu još naziva i uèiteljem u Izraelu. Oèito je bio visoko obrazovan i uvažen uèitelj, a kao poglavar i uèitelj bio je sigurno bogat èovjek. Iz Evanðelja saznajemo da je donio oko 100 litara pomasti kad su Isusa polagali u grob. William Barclay piše da je Nikodem donio dovoljno pomasti za sahranu kralja. To je dakle Nikodem, èovjek o kome govori naš tekst, najreligiozniji, najobrazovaniji, najbogatiji i vodeãa vlast u Izraelu. I šta? Nije spašen! Nije ušao u kraljevstvo nebesko, niti zna kako tamo dospjeti Uz svu religioznost, školovanje i uz svo bogatstvo, ugled i položaj èovjek nije spašen, niti zna kako može biti spašen. Razmislimo o ovome! Iz Nikodemovog primjera vidimo da ni religija, ni obrazovanje, ni bogatstvo, a niti vlast ne donosi spasenje. Ništa od navedenog nam ne osigurava ulazak u kraljevstvo nebesko. A nije li upravo sve ovo ono u šta se mnogi uzdaju? 2. Razgovor Isusa i Nikodema Nikodem dolazi Isusu Ivan piše da je Nikodem došao k Isusu noãu. Mnogi pisci su pokušali da objasne zašto noãu. Tekst nam ne daje odgovor. Možemo samo pretpostavljati. Jedna pretpostavka je da Nikodem nije želio da ga drugi vide. Ovo ne mora biti uopãe istinito, meðutim zbog nekoliko razloga sklon sam vjerovati da ova pretpostavka nije daleko od istine. Jedan razlog je što Ivan bar dva puta ponavlja da je Nikodem došao noãu. A doðe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noãu - i donese sa sobom oko sto litara smjese smirne i aloja. (Iv 19:39) Buduãi da Ivan dva puta ponavlja da je Nikodem došao noãu, teško se oteti dojmu da time želi nešto reãi. A šta bi drugo na taj naèin želio reãi osim da Nikodem nije htio da ga svi vide kako dolazi Isusu. Zašto Nikodem nije htio da ga svi vide? Iz Evanðelja saznajemo da Isus nije imao podršku vlasti i farizeja. Ne samo da nije imao njihovu podršku, nego su htjeli i da ga ubiju. Vjerovatno je ovo protivljenje vlasti i farizeja poèelo odmah u 6

7 Jeruzalemu, nakon što je Isus istjerao trgovce iz hrama. Nikodem je shvatio da je Isus došao od Boga, ali svoje vjerovanje nije želio još javno oèitovati. I danas je slièna situacija. Mnogi priznaju da je ispravno ono što propovijedamo o Isusu Kristu, ali ne žele iãi dalje od toga. Žele zadržati svoj stari naèin života. Nikodem zapoèinje razgovor On doðe Isusu obnoã i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime." (Ivan 3:2) Nikodem Isusa oslovljava s rijeèju Rabbi Uèitelju. Kaže da znaju da je od Boga došao. Ne kaže da on zna, nego da oni znaju. Ko su "oni"? Ivan nam daje odgovor. Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopãeni iz sinagoge. Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. (Iv 12:42-43) Drugim rijeèima Nikodem kaže: "Znamo mi, mnogi od nas u Velikom vijeãu, da si od Boga došao." Moguãe je da Nikodem misli i na ostale, ali barem znamo da misli na mnoge èlanove Velikog vijeãa. Kako su èlanovi Velikog vijeãa spoznali da je Isus od Boga došao kao uèitelj? Nikodem jasno kaže: "... jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime." Vidjeli su èudesa koja nikada nisu vidjeli ranije, niti èuli da neko može takvo što èiniti. Bilo im je sasvim jasno da je Isus došao od Boga kao uèitelj te da je ono što je govorio Božija rijeè. Ali šta? Nisu to htjeli da priznaju. Bojali su se da ne budu izbaèeni iz sinagoge. Više im je bilo stalo do toga šta ãe ljudi misliti nego Bog. Više im je bilo stalo da ugode ljudima nego Bogu. Ovo nije bio sluèaj samo sa èlanovima Velikog vijeãa, nego i s mnogim drugima, kako u ono vrijeme tako i danas. Moramo zastati i ozbiljno razmisliti! Pred nama je jasna slika. Vidimo ljude na vlasti, bogate, ugledne, religiozne i obrazovane, koji su vidjeli da Isus èini silna èudesa koja niko ne može èiniti ako Bog nije s njim. Osim što su vidjeli èudesa, èuli su i Kristovu pouku od koje su ostajali zaneseni. Ali i pored svega toga nisu ga htjeli primiti. Nisu ga htjeli javno priznati jer 7

8 im je više bilo stalo do slave ljudske nego do slave Božije. I šta se desilo? Jesu li ostali neutralni u smislu da su Isusa pustili da radi svoje a oni svoje? NE! Kada su vidjeli da ljudi idu za Isusom, odluèili su da ga ubiju. Evo šta se desilo nakon što je Isus Lazara uskrsnuo od mrtvih. Stoga glavari sveãenièki i farizeji sazvaše Vijeãe. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj èovjek èini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi ãe povjerovati u nj pa ãe doãi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" A jedan od njih - Kajfa, veliki sveãenik one godine - reèe im: "Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan èovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" To ne reèe sam od sebe, nego kao veliki sveãenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluèe da ga ubiju. (Iv 11:47-53) Pogledajte šta kažu: "Ovaj èovjek èini mnoga znamenja." Znali su da su znamenja od Boga. Bili su svjesni da je Isus u najmanju ruku Božiji prorok, a možda èak i Mesija. Nije postojala nikakva sumnja o tome je li Isus od Boga ili nije. Nisu imali nikakav intelektualni problem vjerovati da je Isus od Boga. Šta su onda uèinili? Prihvatili ga? Ne. Odluèili su ga ubiti. Kako je to moguãe? Kakvi su to grozni ljudi? Kakvi su to zlikovci? Ako pomnije razmislimo vidjet ãemo da nisu samo oni imali ovako zle namjere. Zar nije sav narod zajedno s glavarima vikao "Razapni ga!!!". Èuli su najbolje propovijedi, vidjeli najveãa èudesa a ipak uzvikivali "Razapni ga." Zar je to moguãe? Mislim da nas ovo ne bi trebalo èuditi. Ne bi nas trebalo èuditi da vidimo ljude koji bi ubili i samog Boga kada bi mogli. Evo šta je Isus jednom prilikom rekao pismoznancima i farizejima, najreligioznijim ljudima onog vremena. "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proroèke.' Tako sami protiv sebe svjedoèite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!" "Zmije! Leglo gujinje! Kako ãete uteãi osudi paklenoj? Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ãete od 8

9 njih ubiti i raspeti, druge bièevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas doðe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste izmeðu Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve ãe to doãi na ovaj naraštaj!" "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvoèka okuplja piliãe pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuãa. Doista, kažem vam, odsada me neãete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" (Mt 23:29-39) Vidimo da su ljudi zli od samog poèetka, od pada u grijeh u edenskom vrtu. Uvijek su ustajali na Božije proroke, progonili ih i ubijali. Danas ljudi èine isto. Ne traže Boga, ne vole ga, ne žele i ne mare za njega, a ako je potrebno otvoreno ãe se boriti protiv njega. Takvi su ljudi. Nemojte misliti da se ovo odnosi samo na Židove ili neke pojedince, odnosi se na sve ljude. Evo šta kaže Božija rijeè: Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, kao što je pisano: Nema pravedna nijednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da èini dobro - nijednoga nema. Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutièin, usta im puna kletve i grkosti; noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred oèima. A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. (Rim 3:9-19) Niko nije pravedan, niko nije razuman, niko Boga ne traži, niko ne èini dobro. Ovaj opis ukljuèuje sve ljude: bogate i siromašne, obrazovane i neobrazovane, uèitelje i uèenike, religiozne i ateiste. Nema pravednog nijednog. Kada smo bili djeca mislili smo da su ljudi veãinom dobri te da tu i tamo postoji poneko zao. Možda kao ona zla maãeha iz prièe o Snjeguljici. Što smo bili stariji poèeli smo susretati sve više i više zlih, a sve manje i manje dobrih. Na kraju smo se poèeli pitati: "Pa gdje nestadoše oni dobri ljudi?" Nije se svijet iskvario, uvijek je bio iskvaren. Ljudi su uvijek bili zli samo mi to nismo shvaãali dok na kraju nismo shvatili da smo i sami zli. Da li 9

10 biste i vi, da ste bili u Jeruzalemu u Isusovo vrijeme, zajedno s masom vikali "Raspni ga!"? Pogledajmo još nekoliko tekstova koji govore o èovjekovoj pokvarenosti: Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloãa. (Post 6:5) Evo, grešan sam veã roðen, u grijehu me zaèe majka moja. (Ps 51:7) Na krivu su putu bezbošci od krila majèina, na krivu su putu lašci od utrobe. (Ps 58:4 ) Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." (Prop 3:18) Kad je nagrnulo mnoštvo, poèe im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neãe dati doli znak Jonin. (Lk 11:29) Ako je tako s ljudima, ko se onda može spasiti? Ko može uãi u kraljevstvo nebesko? Jednom su apostoli pitali Isusa isto to. Evo šta je rekao: A Isus reèe svojim uèenicima: "Zaista, kažem vas, teško ãe bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." Èuvši to, uèenici se silno snebivahu govoreãi: "Tko se onda može spasiti?" A Isus upre u njih pogled pa im reèe: "Ljudima je to nemoguãe, ali Bogu je sve moguãe." (Mt 19:23-26) Jeste li ikada primijetili ove rijeèi? Ko se može spasiti? Ljudima je to nemoguãe. Ovo su Isusove rijeèi. Nemoguãe je ljudima da se spasu. Samo ih Bog može spasiti. Evo šta je Isus rekao Nikodemu na njegov lijepi uvod: Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" (Iv 3:3) Tko se ne rodi nanovo odozgor. Drugim rijeèima: koga Bog ne rodi nanovo, koga Bog ne spasi. Ljudima je nemoguãe, ali je Bogu sve moguãe. Kada je Nikodem èuo Isusove rijeèi, zaèudio se. "Kako to može biti" pitao se. I mi se pitamo: kako to može biti? Odgovor nalazimo u narednom 10

11 poglavlju. Ali prije toga se zapitajte da li ste spašeni? Ako niste sigurni da ste spašeni, tražite od Boga da vas spasi. 11

12 2 Tekst koji proèavamo bilježi razgovor izmeðu Isusa i Nikodema. Vidjeli smo ko je Nikodem i koji je njegov problem. On je Židov, pripadnik Božijeg izabranog naroda. On je farizej, pripadnik najreligioznije skupine u Izraelu. On je èlan židovskog Velikog vijeãa, vrhovne vlasti u Izraelu. On je istaknuti uèitelj, visoko obrazovan èovjek. On je bogat. Bez obzira na to što je Nikodem sve ovo, on je još uvijek samo èovjek. Zašto je to važno? Zato što smo jasno vidjeli da je ljudima nemoguãe uãi u kraljevstvo Božije, nemoguãe im je da se spasu. Samo Bog ih može spasiti. Isus je rekao: "Ljudima je nemoguãe, ali Bogu je sve moguãe." Isus je Nikodemu rekao: Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! (Iv 3:3) Ko se ne rodi nanovo, odozgor. Drugim rijeèima: koga Bog ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božijeg. Ali pitanje je kako to može biti? Možemo li èiniti dobro i poštivati Boga pa da nam on zbog toga iskaže milost i nanovo nas rodi? Nipošto. Vidjeli smo da je svaki èovjek grešan i pokvaren. Prekršio je Božiji zakon i zaslužuje smrt. Buduãi da je Bog pravedan, on krivca ne smije pustiti nakažnjenog. Ne postoji nikakva moguãnost da se svojim dobrim djelima iskupimo za grijehe koje smo poèinili. Drugi razlog zašto dobra djela ne pomažu je taj što naša dobra djela nikada ne mogu biti dovoljno dobra....težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. (Rim 8:6-8) Koliko god se trudili èiniti dobro uvijek ãemo ponovo sagriješiti, a i ono što mislimo da smo dobro uradili nikada nije dovoljno dobro u Božijim oèima. Postoji li možda kakav religiozni obred kroz koji bi nas Bog nanovo rodio? Ovako nešto je smiješno i pomisliti. Ako dobra djela ne mogu biti dovoljno dobra i vrijedna u Božijim oèima, kako bi mogli biti obredi ili ceremonije. 12

13 Niko nije èinio boljih i brojnijih obreda od Nikodema, ali ipak nije mogao biti spašen. Možemo li zaraditi dovoljno novca pa nekako kupiti nanovo roðenje i spasenje? Besmislice. Nikodem je imao novca ali mu ništa nije pomoglo. Ta nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neãe platiti... (Ps 49:8-9) Moramo zapamtiti ovu kratku reèenicu: Nanovo roðenje i spasenje ne možemo zaslužiti niti zaraditi. To je nešto što moramo primiti kao dar. Kako primiti dar spasenja? Vidjet ãemo na kraju poglavlja. Sada razmotrimo neke detalje o nanovom roðenju. 1. Nanovo roðenjem se ulazi u kraljevstvo Božije Bijaše meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On doðe Isusu obnoã i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime." Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" Kaže mu Nikodem: "Kako se èovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uãi u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uãi u kraljevstvo Božje. Što je od tijela roðeno, tijelo je; i što je od Duha roðeno, duh je. (Iv 3:1-6) Nanovo roðenje Nikodem je došao Isusu s pohvalom: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj." Ovo što je rekao je istina, ali ne potpuna. Isus je došao od Boga kao uèitelj. Ali on je puno više od uèitelja, On je Mesija, Sin Božiji, Bog u tijelu. To Nikodem još nije bio spreman da prizna, a trebao je. Isus ne reagira na njegovu pohvalu nego odmah ide na srž problema, a to je nanovo roðenje. Svoju izjavu o nanovom roðenju zapoèinje rijeèima zaista, zaista. Ne samo jednom zaista, nego dva puta. On time naglašava sigurnost i važnost onoga što ãe reãi. 13

14 Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! Naš tekst kaže "nanovo, odozgor". U izvornom tekstu je samo jedna rijeè i znaèi odozgor, ali se može prevesti i s nanovo. Naš prevodioc je odluèio da u prevod stavi obje rijeèi i mislim da je to dobro uradio. Radi se dakle o nanovo roðenju ili ponovnom roðenju koje je odozgor. Odozgor znaèi s neba ili od Boga. A onima koji ga primiše podade moã da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. (Iv 1:12-13) Kraljevstvo Božije Ko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božijeg. Vidjeti kraljevstvo je isto što i uãi u kraljevstvo, kao što piše u petom stihu. A uãi u kraljevstvo je isto što i imati život vjeèni, kao što piše u 15. i 16. stihu. Dakle, ko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može biti spašen, ne može imati život vjeèni, ne može vidjeti kraljevstva nebeskog. Kraljevstvo Božije je kraljevstvo u kojem kraljuje Bog. Ono postoji sada, ali je nevidljivo našim oèima. Postojat ãe i u buduãnosti i bit ãe vidljivo i oèito svima. U molitvi Oèe naš piše "Doði kraljevstvo Tvoje, budi volja tvoja kako na nebu, tako i na zemlji." Bog kraljuje na nebu i njegova volja se vrši na nebu. To je za nas nevidljivo. Doãi ãe vrijeme kada ãe ono što je na nebu biti i na zemlji i to ãe biti veoma vidljivo. Postoji još jedna istina u vezi kraljevstva Božijeg a to je da su neki koji sada žive na zemlji veã ušli u kraljevstvo Božije odnosno postali graðani kraljevstva. To znaèi da su veã spašeni i da imaju život vjeèni. Isus je ovako rekao: Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju rijeè i vjeruje onomu koji me posla, ima život vjeèni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (Iv 5:24) Ko sluša i vjeruje ima život vjeèni. Isus ne kaže imat ãe, niti možda ãe imati, nego ima. Nemojte se varati. Takav èovjek zaista, zaista, ima život vjeèni. Isus Krist je rekao da mu je dana sva vlast nebeska i zemaljska. On veã vlada nebom i zemljom. Na nebu to svi vide i znaju ali na zemlji to 14

15 vide i znaju samo oni koji su veã ušli u kraljevstvo nebesko. To su oni koji vjeruju u Isusa i koji ga slušaju. Božija se volja vrši u njihovim životima. Bog vlada nad njima. Mnogi bi voljeli da su državljani neke bogatije i naprednije zemlje nego što je Bosna i Hercegovina. Neki se nadaju da ãe im biti bolje u Europskoj uniji. Ne pratim politiku ali do sada nisam èuo da nam Europa obeãava nešto posebno. Neki su veã u Europi pa su skoro bankrotirali. Teško ãe nam prelazak iz jedne u drugu državu puno pomoãi. Ali evo Biblija nas uèi da postoji moguãnost da postanemo graðani kraljevstva nebeskog. Zanima li vas ta moguãnost? 2. Nanovo roðenje je od Duha, a ne od tijela Kaže mu Nikodem: "Kako se èovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uãi u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uãi u kraljevstvo Božje. Što je od tijela roðeno, tijelo je; i što je od Duha roðeno, duh je. (Iv 3:4-6) Vidimo da Nikodem nije dobro razumio što mu Isus govori. On je razumio da se radi samo o ponovnom roðenju, a ne o ponovnom roðenju koje je odozgor. Èini se da ovdje ima nešto zanimljivo u vezi Nikodema. Bez obzira što je istaknuti uèitelj u Izraelu, nije ga stid poniziti se i pitati, priznati svoje neznanje. Nikodem pita: Kako? Danas su mnogi preponosni da išta pitaju. Èini se da misle kako sve znaju. Isus odgovara Nikodemu: Treba se roditi od vode i Duha, a ne od tijela. Voda i Duh Šta znaèi kada Isus kaže od vode i Duha? Neki ãe spremno odgovoriti da voda oznaèava krštenje. Prema njihovom tumaèenju Isus uèi da se èovjek mora krstiti da bi ušao u kraljevstvo nebesko. Takvo tumaèenje je u najmanju ruku upitno. Krštenje je dobro i potrebno ali ga Isus uopãe ne spominje u tekstu koji prouèavamo. Posjetit ãu vas još jednom ko je bio Nikodem. On je bio Židov, pripadnik Božijeg izabranog naroda. Trudio se 15

16 da u svemu živi prema Bibliji i da vrši sve obrede koje je Bog propisao. Èitajte Stari zavjet pa ãete vidjeti koliko obreda je Nikodem morao vršiti. Zar ãe neko tvrditi da Isus kaže Nikodemu da ga nijedan od obreda koje je Bog propisao i koje je Nikodem vršio ne može spasiti nego mu treba neki novi obred? Malo smiješno tumaèenje. Osim toga Nikodem je u Starom zavjetu imao obredna pranja koja je i vršio, ali ga nisu mogla spasiti. Drugi kažu da se voda odnosi na tjelesno roðenje. Sami možete zakljuèiti na koji naèin razmišljaju ovi tumaèi. Ni ovo tumaèenje, kao ni prethodno, nije ispravno jer èovjek se mora nanovo roditi od vode odozgo, a ne od vode odozdo. Treãi kažu da voda predstavlja Rijeè Božiju. Ovakvo tumaèenje sigurno u sebi sadrži dio istine. Mislim da je tekst najbolje protumaèiti na sljedeãi naèin. Nikodem je bio istaknuti uèitelj u Izraelu, dobar poznavaoc Starog zavjeta. On treba da zna i razumije ono što Isus govori jer je to objašnjeno još u Starom zavjetu. Zato mu Isus i kaže: Odgovori mu Isus: Ti si uèitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? (Iv 3:10) Ako dakle želimo ispravno razumjeti o èemu ovdje Isus govori onda moramo iãi u Stari zavjet i vidjeti šta tamo piše o roðenju od vode i Duha. Po proroku Ezekijelu Bog je Izraelcima govorio ovako: Tada ãu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ãu vas vodom èistom da se oèistite. (Ezek ) Aha, evo vode o kojoj Isus govori. Od èega se Izraelci trebaju oèistiti vodom èistom, od kakvih neèistoãa? Daljnji tekst objašnjava i kaže: Oèistit ãu vas od svih vaših neèistoãa i od svih kumira vaših. Tekst govori o moralnim neèistoãama, o idolopoklonstvu i drugim grijesima. Mogu li se grijesi oprati vodom? Jasno je da ne mogu i da ovdje Bog koristi slikovit jezik. On dalje u tekst objašnjava šta ãe uraditi da bi ih oèistio od neèistoãa i kumira: 16

17 Dat ãu vam novo srce, nov duh udahnut ãu u vas! Izvadit ãu iz tijela vašega srce kameno i dat ãu vam srce od mesa. Da li neko ima stvarno srce od kamena? Jasno je da nema i da Bog koristi slikovit jezik. Kameno srce oznaèava tvrdo i tvrdoglavo srce koje neãe da sluša Boga. Srce od mesa oznaèava poslušno srce. U sljedeãoj reèenici Bog govori otvoreno i bez ikakvih slika: Duh svoj udahnut ãu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ãete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ãete moj narod, a ja ãu biti vaš Bog. Izbavit ãu vas od svih vaših neèistoãa i dozvat ãu žito i umnožiti ga, i nikad vas više neãu izvrãi gladi. (Ezek 36:24-29) Šta ustvari Bog kaže preko proroka Ezekiela? Kaže da ãe nadnaravno Duhom svetim djelovati na srca ljudi i da ãe od grešnika, ljudi koji neãe da slušaju Boga, napraviti vjernike, ljude koji ãe biti poslušni Bogu. On ãe to uèiniti na jedan nadnaravan naèin. Rijeè voda se koristi u simboliènom smislu i oznaèava oèišãenje od grijeha. Bog ãe ljudima oprostiti grijehe i dati im novu snagu da mogu živjeti po njegovim zapovijedima. To je ono na šta Isus ovdje podsjeãa Nikodema. Zar nanovo roðenje nije èudesno? Bog od grešnika pravi pravednike, od idolopoklonika i bezbožnika vjernike. Zakljuèak Ne govore li danas mnogi da su vjernici? Ako bismo pitali ljude na ulici da li su vjernici, veãina bi odgovorila potvrdno. Ali zar ti navodni vjernici ne psuju Boga? Zar ti isti vjernici ne èine blud, preljub i svaku vrstu nemorala? Lažu, kradu, varaju, zarobljeni su požudom, pohlepom, alkoholom i drogom. Zlobe, mržnje, zavisti na svakom koraku, a svi veliki vjernici. Zar nije jasno da takvi ljudi nisu oèišãeni, obnovljeni i nanovo roðeni? Ja ovo ne govorim da bih nekoga vrijeðao nego da bih pomogao i pouèio. Krajnje je vrijeme da se osvijestimo i prestanemo dozvoljavati da nas ljudi lažu i isto tako da prestanemo lagati sami sebe. Moramo pogledati u svoje srce i iskreno se upitati jesmo li stvarno vjernici ili nismo? Je li nas Duh 17

18 Sveti nanovo rodio ili nije? Ako se nanovo ne rodimo neãemo vidjeti kraljevstva nebeskog. Isus je rekao: Što je od tijela roðeno, tijelo je. Što je od Duha roðeno Duh je. Kako to može biti pitamo se zajedno s Nikodemom? Moramo znati da mi sami to ne možemo postiãi niti zaslužiti. Tijelo ne može proizvesti duh koliko god se trudili. To je nešto što èini Bog. Samo On nas može nanovo roditi i spasiti i niko drugi. Zato je krajnje vrijeme da spasenje prestanemo tražiti u sebi, u svojoj dobroti, religioznosti i nacionalnosti. Vrijeme je da se okrenemo od sebe k Bogu. Od njega moramo tražiti spasenje. On nam je spasenje omoguãio kroz oproštenje grijeha u Isusu Kristu. Isus je umro na križu da bi nama grijesi mogli biti oprošteni. On je našu krivicu i kaznu preuzeo na sebe. Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siðe s neba, Sin Èovjeèji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Èovjeèji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vjeèni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. (Iv 3:13-16) Bog je onaj koji nas nanovo raða, a od nas traži vjeru, da vjerujemo u njegovog Jedinoroðenca koji je umro na križu umjesto nas. Drugo lice vjere je pokajanje ili obraãenje. Prava, istinska, spasonosna vjera mora ukljuèivati pokajanje i obraãenje od grijeha. Apostol Ivan u prvom poglavlju svog evanðelja obraãenje i vjeru oznaèava kao primanje Krista. K svojima doðe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moã da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. (Iv 1:11-13) Dakle, Bog nas poziva da se pokajemo za svoje grijehe i okrenemo Kristu koji je umro na križu umjesto nas i prihvatimo ga za svog Gospodara i Spasitelja. 18

19 3 Bijaše meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On doðe Isusu obnoã i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime." Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" Kaže mu Nikodem: "Kako se èovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uãi u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uãi u kraljevstvo Božje. Što je od tijela roðeno, tijelo je; i što je od Duha roðeno, duh je. (Iv 3:1-6) Nastavljamo naše prouèavanje nanovo roðenja. Do sada smo vidjeli da niko ne može uãi u kraljevstvo nebesko ako se ne rodi nanovo, odozgo, od Boga. To je nešto što èini Bog ne zbog naših djela ili zasluga nego zbog svoje milosti. Nanovo roðenjem Bog od nevjernika pravi vjernike, od grešnika pravednike. Želim da ovdje zastanemo prije nego što idemo dalje. Kada propovijedamo Evanðelje susreãemo ljude koji su zarobljeni grijehom. Svi ljudi su zarobljeni u grijehu samo su neki toga svjesni a neki nisu. Èesto ãemo naiãi na ljude koji su svjesni da su robovi grijeha. To su obièno alkoholièari, narkomani, srebroljubci, bludnici i preljubnici. Neki od onih koji su svjesni svoga ropstva žele da se oslobode. Recimo da se narkoman želi osloboditi droge. Šta mu ovosvjetski ljekari mogu ponuditi? Poznato nam je da postoje komune u kojima proces osloboðenja može trajati po nekoliko godina i opet je na kraju upitno koliko ãe biti efikasan. Ali šta saznajemo iz Biblije? Vidimo da Bog živo i aktivno djeluje i danas i može uèiniti èudo nanovo roðenja koje ãe u samo jednom trenutku u potpunosti promijeniti èovjeka i od njega uèiniti vjernika poslušnog Bogu. To znaèi da Bog može i narkomana, ma koliko on bio ogrezao u drogi, lažima i kriminalu, u trenutku promijeniti i potpuno osloboditi okova grijeha. 19

20 Dogaða li se takvo nešto i danas? Itekako. U ovom poglavlju ãemo vidjeti šta se dogaða prilikom nanovo roðenja i kako. Èitali smo i tekst iz Starog zavjeta koji govori o nanovo roðenju, Ezekiel 36: Tamo Bog govori Izraelcima sljedeãe: Tada ãu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ãu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit ãu vas od svih vaših neèistoãa i od svih kumira vaših. Dat ãu vam novo srce, nov duh udahnut ãu u vas! Izvadit ãu iz tijela vašega srce kameno i dat ãu vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ãu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ãete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ãete moj narod, a ja ãu biti vaš Bog. Izbavit ãu vas od svih vaših neèistoãa i dozvat ãu žito i umnožiti ga, i nikad vas više neãu izvrãi gladi. (Ezek 36:24-29) Ovo je proroèanstvo koje je Bog uputio Izraelcima preko proroka Ezekiela dok su još bili u babilonskom ropstvu. Proroèanstvo se djelimièno ispunilo njihovim povratkom iz Babilona i djelimièno se ispunjava u životima svih vjernika do danas. Meðutim, još nikada se nije ispunilo u potpunosti jer proroèanstvo govori o sveopãem nacionalnom obraãenju i o potpunoj obnovi. To je ono o èemu govori Pavao Korinãanima: Jer ne bih htio, braão, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomièno je otvrdnuãe zadesilo Izraela dok punina pogana ne uðe. I tako ãe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doãi ãe sa Siona Otkupitelj, odvratit ãe bezbožnost od Jakova. I to ãe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. (Rim 11:25-27) Nas trenutno zanima važnost ovog proroèanstva i njegovo ispunjenje u našim životima. U prethodnom poglavlju smo vidjeli da Isus Nikodemu govori o nanovo roðenju za koje je on trebao znati jer o tome, izmeðu ostalog, govori i prorok Ezekiel. Iz Ezekijelovog teksta uèimo veoma važne istine o nanovo roðenju. Ono ukljuèuje tri stvari: oèišãenje, oživljenje i osnaženje. Imamo tri "O". Da nam je lakše zapamtiti. 20

21 1. Oèišãenje Poškropit ãu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit ãu vas od svih vaših neèistoãa i od svih kumira vaših. (Ezek 36:25) Jasno je da Ezekijel govori o duhovnom a ne fizièkom oèišãenju. Radi se o oèišãenju od neèistoãa duše a ne tijela. To je oèišãenje od grijeha. Kada kaže: "Poškropit ãu vas vodom èistom da se oèistite", ne govori o doslovnoj vodi kojom se pere tijelo, nego koristi slikovit jezik. Prvi dio stiha je slika a drugi je stvarnost. Kada Bog slikovito kaže: "Poškropit ãu vas vodom èistom da se oèistite", koristi jezik koji podsjeãa na starozavjetne obrede oèišãenja škropljenjem vodom pomiješanom s pepelom žrtve okajnice ili škropljenjem s krvlju žrtava. Ovo škropljenje vodom ili krvlju samo po sebi nije imalo nikakvu moã da oèisti èovjeka od neèistoãe ili od grijeha. Ono je bilo samo simbolièna slika onoga što se trebalo dogoditi u stvarnosti. Nikodem je vršio obrede škropljenja i žrtvovanja ali mu Isus kaže da on ne može u kraljevstvo nebesko. Zašto? Jer Nikodem nije shvatio da su ti obredi samo simboli stvarnosti. Oni imaju svrhu da pouèe i upute na stvarnost, a sami u sebi ne posjeduju nikakvu moã. U poslanici Hebrejima piše ovako: Buduãi da Zakon ima tek sjenu buduãih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom oèišãeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? Ali po njima se iz godine u godinu podsjeãa na grijehe. Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. (Heb 10:1-4) 1 Jasno je dakle da nikakvi obredi, obièaji, ceremonije i žrtve ne mogu odnijeti grijehe. Oni samo slikovito upuãuju na onoga koji može. Isti je sluèaj s krštenjem. Ono samo po sebi nema nikakvu snagu ili moã ili djelotvornost, kao što neki nauèavaju. Krštenje je samo slika stvarnosti koja se dogodila ili koja se treba dogoditi. Ta stvarnost koju krštenje predstavlja je ono što je stvarno djelotvorno. Razmislimo sada o drugom dijelu stiha koji prouèavamo. Bog kaže: "Oèistit ãu vas od svih vaših neèistoãa i od svih kumira vaših." Grijeh je onaj koji nas je oneèistio i Bog nas želi i može oèistiti od grijeha. Ovo se 21

22 odnosi na oproštenje grijeha i na osnaženje, o èemu ãemo govoriti malo kasnije. Ovdje treba naglasiti da oproštenje grijeha nije isto što i nanovo roðenje. Ali gledano u širem smislu, nanovo roðenje ukljuèuje oproštenje grijeha. Bog nam može oprostiti grijehe samo i jedino zato što je Isus Krist platio kaznu umjesto nas. On je prolio krv da bi nas njome otkupio za sebe. Oproštenje primamo obraãenjem i vjerom u Isusa Krista. Oproštenje ne zaslužujemo dobrim djelima, trpljenjem, pokorom a niti ga možemo platiti novcem. Oproštenje primamo od Boga samo i jedino onda kada se pokajemo za svoje grijehe i vjerujemo da je Isus Krist platio kaznu umjesto nas. 2. Oživljenje Dat ãu vam novo srce, nov duh udahnut ãu u vas! Izvadit ãu iz tijela vašega srce kameno i dat ãu vam srce od mesa. (Ezek 36:26) Bog uklanja kameno i neživo srce, a umjesto njega stavlja živo srce od mesa. Rekli samo da se ovdje radi o slikovitom naèinu izražavanja. Teško je iz ove slike precizno odrediti šta se taèno dešava prilikom nanovo roðenja. Tekst koji slijedi daje nam znaèajan uvid ali njega ãemo pobliže pogledati kada budemo govorili o osnaživanju. Sada ãemo pogledati još jedan biblijski tekst koji govori o oživljavanju. I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoã živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Meðu njima smo i mi nekoã živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajuãi prohtjevima tijela i ãudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. Ali Bog, bogat milosrðem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošãu ste spašeni! - (Ef 2:1-5) Tekst govori o smrti i životu, o smrti i oživljavanju. Apostol piše vjernicima i kaže da su bili mrtvi zbog prijestupa i grijeha te da ih je Bog s Kristom oživio zbog svojeg milosrða i ljubavi. Smrt vjernika nije bila fizièka nego duhovna. Oni su bili mrtvi zbog prekršaja i grijeha. Nad njima je bila smrtna osuda Božijeg Zakona i njihov odnos s Bogom je bio 22

23 prekinut. To je duhovna smrt. Iz takve smrti Bog ih oživljava. Dolazi do oproštenja grijeha i ponovnog uspostavljanja odnosa izmeðu Boga i èovjeka. To je oživljavanje. To je vjeèni život. Ovo oživljavanje je moguãe samo i jedino zbog Kristovog djela na križu jer tekst kaže oživi zajedno s Kristom. Nanovo roðenje odnosno oživljenje osim što ima svoju legalnu stranu, ima i duhovnu. Ne samo da Bog èovjeku oprašta grijehe i uspostavlja odnos s njim, nego ga mijenja iznutra. Duh Sveti u èovjeku èini korjenitu promjenu koju teško možemo shvatiti i razumjeti. Ta promjena je toliko velika da je Isus naziva ponovnim roðenjem. Apostol Pavao je naziva novim stvorenjem. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (2Kor 5:17) Što je od tijela roðeno, tijelo je. Što je od Duha roðeno, duh je. Nanovo roðeni èovjek je dobio novi život, dobio je novu narav, postao je novi stvor. Staro je uminulo a novo je nastalo. 3. Osnaženje Duh svoj udahnut ãu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe. (Ezek 36:27) Ovdje vidimo osnaženje. Duh koji nanovo raða èovjeka ostaje da prebiva u njemu osnažujuãi ga da živi sveto i pravedno. Ovo je druga strana oèišãenja. Ne možemo reãi za èovjeka da je oèišãen od grijeha ukoliko je oproštenje grijeha sve što je primio. On je oèišãen onda i samo onda kada je primio snagu da nadvlada grijeh. To je upravo ono što se dogaða prilikom nanovo roðenja. Duh Sveti èovjeka mijenja, pretvara ga u novo stvorenje i daje mu snagu da nadvlada grijeh tj. oslobaða ga od vlasti grijeha. Isus je to ovako objasnio: Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god èini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kuãi zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ãete biti slobodni. (Iv 8:34-36) Apostol Ivan je za nanovo roðenog èovjeka rekao ovako: 23

24 Tko èini grijeh, od ðavla je jer ðavao griješi od poèetka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela ðavolska. Tko god je roðen od Boga, ne èini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je roðen od Boga. (1Iv 3:8-9) Kada apostol Ivan kaže da nanovo roðeni èovjek ne može griješiti, on ne kaže da ne može sagriješiti ili pogriješiti, nego da ne može griješiti. Radi se o trajnom sadašnjem vremenu. To znaèi da ne može konstantno živjeti u grijehu odnosno da ne može biti zarobljen grijehom. Iako nije bezgrešno savršeni istinski vjernik, nanovo roðeni èovjek je pobjednik nad grijehom. 4. Jesam li nanovo roðen? Nakon svega što sam rekao vjerovatno ãemo se pitati jesmo li nanovo roðeni? U ovom poglavlju smo vidjeli par jasnih znakova nanovo roðenja. Prvi je vjera u Isusa Krista. Vidjeli smo da nanovo roðenje ukljuèuje oproštenje i oèišãenje. Oproštenja nema i ne može biti bez Krista koji je umro na križu umjesto nas. Bog oprašta onome koji se kaje i obraãa od grijeha vjerujuãi u Isusa Krista odnosno prihvaãajuãi ga za svog Gospodara i Spasitelja. Prema tome, ako je neko nanovo roðen, on vjeruje u Isusa Krista. Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je roðen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i roðenoga. (1Iv 5:1) Ovdje se lako možemo preispitati. Da li stvarno vjerujemo da je Isus Krist umro na križu za naše grijehe, da je uskrsnuo treãi dan? Da li ga prihvaãamo za Gospodara i Spasitelja? Ako da, onda je to dobar znak. Drugi znak koji sam spomenuo je sloboda od ropstva grijehu i poslušnost Bogu. Èovjek koji konstantno živi u oèiglednom grijehu ne treba se pitati da li je nanovo roðen i ima li život vjeèni odnosno je li spašen. Jasno je da nije. Evo još par tekstova koji to potvrðuju: A oèita su djela tijela. To su: bludnost, neèistoãa, razvratnost, idolopoklonstvo, vraèanje, neprijateljstva, svaða, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, stranèarenja, zavisti, pijanèevanja, pijanke i tome 24

25 slièno. Unaprijed vam kažem, kao što vam veã rekoh: koji takvo što èine, kraljevstva Božjega neãe baštiniti. (Gal 5:19-21) Ili zar ne znate da nepravednici neãe baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici (tranvestiti, pedofili, homoseksualci), ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice,ni psovaèi,ni razbojnici neãe baštiniti kraljevstva Božjega. To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. (1Kor 6:9-11) Ne samo da nanovo roðen èovjek ne živi u grijehu, nego je poslušan Bogu i njegovoj Rijeèi: Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ãeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja èinim u ime Oca svoga - ona svjedoèe za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vjeèni te neãe propasti nikada i nitko ih neãe ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veãi je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oèeve. Ja i Otac jedno smo." (Iv 10:24-30) Dakle, karakteristika onih koji su nanovo roðeni je da slušaju glas Isusa Krista. A gdje se njegov glas može èuti? Božija rijeè Biblija je glas Isusa Krista. Varaš se ako ne èitaš Bibliju i ne slušaš njegov glas. Postoje još neki znaci koji su povezani s ovim što sam rekao i zapisani su u prvoj Ivanovoj poslanici. Šta ãe biti s onima koji nisu nanovo roðeni? Koji žive u svakoj vrsti ropstva i grijeha? Božija rijeè takvima vrlo jasno poruèuje: Pokajte se i obratite da vam se izbrišu grijesi. Vjerujte u Isusa Krista i spasit ãete se. Tražite Jahvu dok se može naãi, zovite ga dok je blizu! Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji ãe mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. (Iza 55:6-7) 25

26 4 Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" Odgovori mu Isus: "Ti si uèitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedoèimo za ono što vidjesmo, ali svjedoèanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ãete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siðe s neba, Sin Èovjeèji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Èovjeèji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vjeèni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuðuje se; a tko ne vjeruje, veã je osuðen što nije vjerovao u ime jedinoroðenoga Sina Božjega. (Iv 3:9-18) Do sada smo vidjeli neke veoma važne èinjenice u vezi nanovo roðenja. (1) Nanovo roðenje je suštinski važno jer bez njega niko ne može u kraljevstvo nebesko. (2) Nanovo roðenje je odozgo, od Duha Svetog, od Boga, a ne od ljudi. (3) Nanovo roðenje ukljuèuje oèišãenje, oživljenje i osnaženje. (4) Nanovo roðenje je moguãe samo i jedino zbog Kristovog djela na križu. Danas ãemo nauèiti više o nanovo roðenju. 1. Sveto Trojstvo Prije nego što idemo dalje biãe dobro da nešto kažem o Svetom Trojstvu, buduãi da govorimo o Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Biblija nas uèi da postoji samo jedan jedini Bog. Prije par dana dobijem poruku od nekog Ferida koji mi je pisao ovako: "U ime Boga, reci: Bog je jedan." Sasvim je sigurno da je Bog jedan. Nipošto ne može biti drugaèije. Meðutim, Biblija nas uèi da je taj jedan jedini Bog u svojoj biti trojedin. To znaèi da vjeèno postoji kao tri osobe. Ne tri Boga, nego tri božanske osobe. Te tri osobe nisu tri dijela Boga, nego svakoj osobi pripada punina 26

27 božanstva. Ipak božanske osobe razlikujemo. Jedan naèin kako ih razlikujemo jeste po djelovanju. Iz našeg današnjeg teksta vidimo da je Bog tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinoroðenca. Bog Otac je dao Boga Sina. Tako da je Bog Sin onaj koji se utjelovio i umro na križu umjesto nas, a ne Bog Otac niti Bog Duh Sveti. Prema tome, kada govorimo o spasenju èovjeka, vrlo èesto možemo jasno razgranièiti šta èini Bog Otac, šta èini Bog Sin i šta èini Bog Duh Sveti. Najkraãe reèeno, Bog Otac je onaj koji daje Sina i šalje ga na ovaj svijet da umre na križu. Bog Otac i Sin šalju Duha Svetoga da ono što je Bog Sin omoguãio na križu primjeni praktièno na živote pojedinaca. Isus, u svom odgovoru Nikodemu, najprije spominje Duha Svetog, zatim Sina i na kraju Oca. 2. Kako se to može zbiti? Naš današnji tekst zapoèinje Nikodemovim pitanjem: "Kako se to može zbiti?" Nakon što je shvatio da niko ne može u kraljevstvo nebesko ako se ne rodi nanovo, Nikodem postavlja vrlo praktièno pitanje: "Kako?" I nas sigurno zanima odgovor na ovo pitanje. Zato ãu dati trostruk odgovor ili ãu odgovoriti na tri pitanja: Kako legalno, kako duhovno i kako praktièno? Možda ãe neki reãi da veã znaju ove stvari i da nije potrebno da više o tome govorimo. Vjerujte ja sam proèitao i preslušao predavanja puno više od vas i ako meni nije dosadno ne bi trebalo biti ni vama. Ovo su najvažnije stvari i trebaju nam biti najzanimljivije. Kako legalno Šta znaèi kada kažem legalno? Legalno znaèi u skladu sa zakonom ili zakonski odnosno pravno. Možda se pitate kako nanovo roðenje može imati veze sa zakonom? Nanovo roðenje itekako ima veze sa zakonom ali ne državnim nego Božijim. Bog ne može tek tako èovjeka nanovo roditi odnosno dati mu novi vjeèni život. Zašto? Zato što je èovjek sagriješio protiv Božijeg zakona i zakon ga osuðuje kao prijestupnika. Zakon za grešnika zahtijeva smrtnu kaznu. Buduãi da je Bog zakonodavac i pravedan sudac on èovjeka mora osuditi na smrt (fizièku, duhovnu i vjeènu). Ako bi Bog tek tako èovjeku oprostio i dao mu vjeèni život onda ne bi bio pravedan. Buduãi da je Bog pravedan, on krivca ne može i neãe pustiti 27

28 nekažnjenog. Zato ãe Bog kazniti ili krivca, tj. svakog od nas, ili Krista umjesto nas. Drugim rijeèima, ili ãemo mi sami platiti za svoje grijehe ili ãe Bog platiti umjesto nas. Kada ne bi bilo Kristovog djela na križu, Bog bi morao kazniti svakoga i nikoga ne bi mogao nanovo roditi i dati mu život vjeèni. Tako nanovo roðenje ima svoju pravnu stranu i zato može biti samo i jedino zbog Kristovog djela na križu. Zbog toga Isus u razgovoru s Nikodemom, u razgovoru o nanovo roðenju, govori i o Kristovom djelu na križu. A kako to može biti da je Bog odluèio platiti kaznu umjesto nas? Tekst koji danas prouèavamo otkriva nam da je to uradio zbog ljubavi. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. (Iv 3:16) Bog je pravedan i svet i mora nas kazniti ali je i milostiv i pun ljubavi i želi nas spasiti. Božiju pravednost je moguãe pomiriti samo i jedino na križu Isusa Krista. Kako duhovno Ili šta se dogaða prilikom nanovog roðenja? Veã sam govorio o nanovom roðenju kao o oživljavanju. Bog nas nanovim roðenjem oživljava odnosno u nas usaðuje novi život. Taj novi život je božanski život. Postajemo dionici božanske naravi. Postajemo Božija djeca. Prije nanovo roðenja smo Božija stvorenja. Nanovo roðenjem postajemo Božija djeca. K svojima doðe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moã da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. (Iv 1:11-13) "Svi smo mi djeca Božija", kažu neki. To nikako nije istina. Božija djeca su samo oni koji su nanovo roðeni od Duha Svetog. Ovaj duhovni aspekt nanovo roðenja (koji je nanovo roðenje u pravom smislu rijeèi) ima i svoju sociološku stranu. Ovim želim reãi da nanovo roðenje ima veze s odnosima. Prilikom nanovo roðenja mi upoznajemo 28

29 osobe koje prije nismo znali i stupamo u blisko zajedništvo s njima. Osobe koje upoznajemo su Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Stupamo u blisko zajedništvo s njima. Osim toga stupamo u zajedništvo sa svom drugom Božijom djecom. Evo nekoliko biblijskih tekstova koji o tome govore. To Isus doreèe, a onda podiže oèi k nebu i progovori: "Oèe, došao je èas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašãu koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vjeèni svima koje si mu dao. A ovo je život vjeèni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. (Iv 17:1-3) Iz teksta vidimo da nanovo roðeni èovjek, onaj koji ima život vjeèni, upoznaje Boga odnosno imati vjeèni život znaèi upoznati Boga. Nanovo roðeni èovjek ne samo da je èuo nešto o Bogu, da vjeruje nešto o Bogu, da je iskusio ili doživio nekakvo Božije djelovanje, nego i osobno upoznaje Boga i stupa u zajedništvo s njim. Evo šta apostol Ivan kaže u prvoj Ivanovoj poslanici: Što bijaše od poèetka, što smo èuli, što smo vidjeli oèima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Rijeèi, Životu - da, Život se oèitova, i vidjeli smo i svjedoèimo, i navješãujemo vam Život vjeèni, koji bijaše kod Oca i oèitova se nama - što smo vidjeli i èuli, navješãujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. (1Iv 1:1-3) Iz teksta jasno vidimo da nanovo roðeni èovjek ima zajedništvo s Ocem i Sinom, ali ne samo s Ocem i Sinom, nego i sa drugom Božijom djecom. Dalje u Poslanici apostol otkriva kakav je naš odnos s Bogom i Božijom djecom. To je odnos ljubavi. Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je roðen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. (1Iv 4:7-8) Iz teksta vidimo da apostol povezuje nanovo roðenje i poznanje Boga. Vidimo i još jedan znak nanovo roðenja. U prethodnoj propovijedi smo vidjeli dva znaka nanovo roðenja a to su vjera u Isusa Krista i uklanjanje od grijeha. Danas vidimo i treãi znak a to je ljubav, ljubav prema Bogu i 29

30 ljubav prema Božijoj djeci. Bog nas je spasio zbog svoje ljubavi prema nama, a ne zbog naše ljubavi. Mi ljubimo jer je on prije ljubio nas. Vratimo se još jednom na Prvu Ivanovu 1:1,2. Što bijaše od poèetka, što smo èuli, što smo vidjeli oèima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Rijeèi, Životu - da, Život se oèitova, i vidjeli smo i svjedoèimo, i navješãujemo vam Život vjeèni, koji bijaše kod Oca i oèitova se nama - (1Iv 1:1-2) Ivan kaže da su oni vidjeli, razmotrili, opipali Rijeè Život. Šta su ustvari vidjeli, razmotrili i opipali? Isusa Krista. Isus Krist je život, život vjeèni. To da je neko nanovo roðen, da je oživljen, da ima život vjeèni možemo reãi i na drugi naèin: da ima Isusa Krista. Apostol Ivan je to ovako izrazio: I ovo je svjedoèanstvo: Bog nam je dao život vjeèni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vjeèni. (1Iv 5:11-13) Šta se dakle dogaða prilikom nanovo roðenja? Dogaða se oživljavanje, upoznavanje i ujedinjavanje. To je upoznavanje Boga i ujedinjavanje s njim. Kako praktièno Kako to može biti? Gledali smo kako to može biti legalno, duhovno i sada ãemo vidjeti kako praktièno. Vidjeli smo šta je nanovo roðenje i šta se dešava prilikom nanovo roðenja a sad nas zanima praktièna strana. Kako dolazi do nanovo roðenja? Kada Bog nanovo raða èovjeka? Kako možemo biti nanovo roðeni? Kako propovijedati nanovo roðenje? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedoèimo za ono što vidjesmo, ali svjedoèanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ãete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? (Iv 3:11-12) U tekstu vidimo dva važna pojma a to su svjedoèanstvo i vjera. Isus kaže: govorimo, svjedoèimo ali ne primate, ne vjerujete. Ovdje Isus Nikodemu 30

31 objašnjava kako to može biti i govori o svjedoèanstvu i vjeri. O kakvom se svjedoèanstvu radi? O èemu Isus govori? To ne bi trebalo biti teško protumaèiti. Ako se vratimo par poglavlja unazad vidjet ãemo o kakvom svjedoèanstvu govori apostol Ivan. Govori o svjedoèanstvu Ivana Krstitelja koji je svjedoèio o tome ko je Isus Krist i o djelu koje ãe uèiniti na križu. To svjedoèanstvo se zove Evanðelje ili Radosna vijest o Isusu Kristu. Svjedoèanstvo u Novom zavjetu èesto oznaèava propovijedanje Evanðelja. Evo šta je Ivan svjedoèio. (Pogledat ãemo samo nekoliko stihova, a sami proèitajte prvo poglavlje Evanðelja po Ivanu) Ivan svjedoèi za njega (za Isus Krista). Vièe: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" (Iv 1:15) Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Meðu vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obuãi." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reèe: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi èovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato doðoh i krstim vodom da se on oèituje Izraelu." I posvjedoèi Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reèe mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedoèim: on je Sin Božji." (Iv 1:26-34) Ivan je svjedoèio da je Isus Krist Sin Božiji, Bog u tijelu, i da je Jaganjac Božiji koji uzima grijehe svijeta. Ne samo da je Ivan svjedoèio o Kristu nego su svjedoèili i svjedoèe mnogi drugi. Isus je rekao govorimo, svjedoèimo. Svjedoèi Ivan, svjedoèe Isusovi uèenici, svjedoèi sam Isus, svjedoèe starozavjetni proroci, svjedoèi Bog Otac i Duh Sveti. Svi svjedoèe, ali šta? Našeg svjedoèanstva ne primate, ne vjerujete. Ustvari neki vjeruju a neki ne vjeruju. Nas ãe sada zanimati kakva je veza izmeðu svjedoèenja, tj. propovijedanja Evanðelja, vjere i nanovo roðenja? Zašto Isus kada govori o nanovo roðenju govori o propovijedanju i o vjeri? Vjerujem da nam ovdje može pomoãi apostol Petar. Evo šta je on napisao u svojoj poslanici: 31

32 Pošto ste posluhom istini oèistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. Ta nanovo ste roðeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: rijeèju Boga koji živi i ostaje. Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, ali Rijeè Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak rijeè jest evanðelje koje vam je naviješteno. (1Pt 1:22-25) Petar kaže da je nanovo roðenje iz sjemena koje je Rijeè Božija a ta rijeè je Evanðelje. To znaèi da se nanovo roðenje može dogoditi samo i jedino u srcu èovjeka koji je èuo Evanðelje, koji je èuo ko je Isus Krist i šta je uèinio na križu. Dakle, ne samo da nanovo roðenja nema i ne može biti bez Krista i Njegovog djela na križu, nego nanovo roðenja nema i ne može biti bez propovijedanja Krista i njegovog djela na križu. To je sjeme iz kojeg dolazi nanovo roðenje. A da li to sjeme donese nanovo roðenje u srcu svakog koji èuje Evanðelje? Nipošto. Iz usporedbe o sijaèu saznajemo da samo neko sjeme donese rod. Poziv. Ovdje je vrijeme da u upotrebu ili u svakodnevni govor uvedemo jednu novu rijeè a to je poziv. Šta je to poziv? To je svjedoèanstvo, to je propovijedanje Evanðelja. Kada ljudima govorimo o Kristu odnosno kada propovijedamo Evanðelje mi ljude pozivamo na obraãenje i vjeru. Evanðelje je dakle Radosna vijest koja u sebi sadrži zapovijed odnosno poziv: Obratite se i vjerujete Evanðelju. Novi zavjet nam otkriva da postoje dvije vrste ovog poziva a to su opãeniti (ili opãi) i posebni. Opãeniti poziv je upuãen svim ljudima. Posebni poziv je upuãen izabranima. Opãeniti poziv je kada propovijedamo Evanðelje i sve ljude pozivamo da se pokaju i vjeruju. Posebni poziv je kada Duh Sveti uzme tu rijeè koju smo propovijedali i uèini je živom i djelotvornom u srcima ljudi, kada im otvori srca da se mogu pokajati i vjerovati. Kada Isus kaže: "Mnogo je zvanih a malo izabranih", onda misli na ovaj opãeniti poziv. A kada Pavao Korinãanima kaže pogledajte sebe koji ste pozvani, onda misli na posebni poziv, poziv koji je u njihovim srcima urodio obraãenjem i vjerom. Ovaj posebni ili unutrašnji poziv je neopoziv i neodoljiv. Njega èovjek ne odbija. On sigurno dovodi do obraãenja i vjere. Primjer: U dan subotni iziðosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da ãe biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim 32

33 ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavaèica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. (Dj 16:13-14) Neki teolozi smatraju da je posebni poziv ustvari sinonim za nanovo roðenje. Tako, ako nanovo roðenje poistovjetimo s posebnim pozivom onda imamo da ono prethodi obraãenju i vjeri. Ako izraz nanovo roðenje gledamo u širem smislu, kao što ga ja gledam, onda možemo reãi da se ono dogaða u istom trenutku kad i spasonosna vjera. Mislim da su stari reformirani teolozi bili u pravu kada su ono što se danas naziva nanovo roðenjem nazivali posebnim pozivom, a nanovo roðenje gledali u širem smislu (tako da ukljuèuje oproštenje i opravdanje). U svakom sluèaju se moramo držati principa koje nauèava reformirana teologija, da je nanovo roðenje samo i jedino Božije djelo, da je uzrok nanovo roðenja Bog i da su obraãenje i vjera Božiji dar. Zanima nas još jedno praktièno pitanje a to je kako ljudima propovijedati nanovo roðenje? Rekli smo da ono ne dolazi od ljudi nego od Boga. Ne uzrokujemo ga mi nego ga uzrokuje i ostvaruje Bog. Kakvog onda smisla ima reãi ljudima da se moraju nanovo roditi? Mislim da je odgovor jednostavan. Mi ne pozivamo ljude da se nanovo rode. Nigdje u Bibliji ne vidimo da neko poziva nekoga da se nanovo rodi. Isus Nikodemu govori da je nanovo roðenje neophodno, ali da ono dolazi od Boga a ne od ljudi, od Duha a ne od tijela. Dakle, ne govori mu da ga on treba nekako prouzrokovati ili ostvariti. Ono što Isus Nikodemu govori je da treba vjerovati. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. (Iv 3:16) Drugim rijeèima Isus mu kaže da se treba obratiti i vjerovati da je on Mesija, Bog u tijelu, Jaganjac Božiji koji uzima grijehe svijeta. Na svim drugim mjestima u Novom zavjetu vidimo isti poziv, poziv na obraãenje i vjeru. Nigdje u Bibliji ne vidimo da Bog poziva ljude da èekaju na nanovo roðenje pa da se tek onda pokaju i vjeruju. Ljudi trebaju, èim èuju i razumiju Evanðelje, odgovoriti obraãenjem i 33

34 vjerom. Nanovo roðenje je Božije djelo a nama Bog zapovijeda da se obratimo i vjerujemo u Krista. Ako neko kaže da vjeruje i da se obratio a u njegovom životu nama znakova nanovo roðenja onda se treba obratiti ponovo, treba tražiti Boga dok ga ne naðe. Zakljuèak U ovom poglavlju smo gledali odgovor na pitanje: Kako to može biti? Vidjeli smo kako legalno, kako duhovno i kako praktièno. Vidjeli smo da nam Bog prilikom nanovo roðenja daje novi božanski život. Oprašta nam grijehe. Ujedinjuje nas s Bogom Ocem i Sinom u Duhu Svetom. Ulijeva u nas ljubav, da ljubimo Boga i Božiju djecu i daje nam snagu da vršimo Božije zapovijedi. Vidjeli smo i to da je nanovo roðenje povezano s propovijedanjem Evanðelja. Pozvani samo da propovijedamo Krista i ono što je on uèinio za nas te da sve ljude pozivamo na obraãenje i vjeru. To je opãeniti poziv koji Bog u srcima izabranih pretvara u posebni poziv i grešnicima omoguãava da se pokaju i vjeruju. Šta je onda dužnost grešnika, ljudi koji još nisu nanovo roðeni? Da se obrate i povjeruju u Isusa Krista, da ga prihvate za svog Gospodara i Spasitelja. Ako si èuo i razumio Evanðelje nemoj ništa da èekaš. Obrati se i vjeruj u Gospodina Isusa Krista. Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji (Heb 3:7-8) "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanðelju!" (Mk 1:15) Oni ãe mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ãeš se - ti i dom tvoj!" (Dj 16:31) 34

35 5 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuðuje se; a tko ne vjeruje, veã je osuðen što nije vjerovao u ime jedinoroðenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uèinjena." (Iv 3:16-21) 1. Totalna pokvarenost i nemoguãnost Više puta sam govorio o tome da je èovjek u Božijim oèima grešan. Ovo se odnosi na sve ljude bez izuzetka ili s izuzetkom Bogo-èovjeka Isusa Krista. Svi ostali ljudi su grešni. Grešni su od samog zaèeãa i roðenja, prije nego što su uèinili bilo šta dobro ili zlo, jer posjeduju grešnu prirodu. To grešno stanje u kojem je èovjek roðen naziva se izvornim ili naslijeðenim grijehom. Izvorni grijeh ukljuèuje izvornu krivicu i izvornu pokvarenost. Ne samo da su ljudi roðeni kao grešnici nego i žive kao grešnici jer svakodnevno svojim mislima, rijeèima i djelima krše Božiji zakon. Teološkim jezikom reèeno ljudi su potpuno ili totalno pokvareni. Kada kažemo da su ljudi potpuno pokvareni to ne znaèi da su oni toliko loši da ne mogu biti gori. Biblija nam govori da ljudi idu iz zla u gore, napreduju u pokvarenosti. A zli ljudi i varalice napredovat ãe na gore, varajuãi i varajuãi se. (2Tim 3:13, Šariã) Dakle, izraz potpuna pokvarenost ne znaèi da su ljudi toliko zli da ne mogu biti gori, nego znaèi da je svaki dio èovjekovog biãa zaražen grijehom i da je svaki èovjek zaražen grijehom. Ne možemo reãi da je èovjekovo tijelo grešno a da mu je duh ili duša bezgrešna. Èovjek je u potpunosti, totalno 35

36 grešan odnosno pokvaren a to ukljuèuje tijelo, duh, dušu, srce, razum, želje, osjeãaje, motive. Buduãi da je èovjek totalno pokvaren nalazi se u stanju totalne nemoguãnosti. Izraz totalna nemoguãnost oznaèava nekoliko stvari. Prvo, da èovjek nema moguãnost da spasi sam sebe. U jednom poglavlju sam citirao Isusove rijeèi koje je rekao kada je odgovarao na pitanje Ko se može spasiti? Njegov odgovor je bio: Ljudima je nemoguãe (Mk 10:27). Oèigledno je dakle i bez svake sumnje da je èovjek u stanju potpune nemoguãnosti jer je Isus rekao da je ljudima nemoguãe. Drugo, èovjek ne prima niti može spoznati duhovne stvari. Naravan èovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuðivati. (1Kor 2:14) Naravan èovjek je onaj èovjek koji nije nanovo roðen. On ne prima što je od Duha Božijeg jer mu je to ludost. On ne može spoznati jer se duhovne stvari mogu prosuðivati i spoznati samo pomoãu Duha Božijeg kojeg naravan èovjek nema. Jasno je da ove duhovne stvari koje naravan èovjek ne spoznaje i koje su mu ludost ukljuèuju i samo Evanðelje jer u prvom poglavlju poslanice Korinãanima Pavao kaže ovako: Jer Krist nije poslao mene da krstim, nego da propovijedam evanðelje ne mudrim rijeèima, da ne izgubi silu križ Kristov. Jer je rijeè o križu ludost onima, koji propadaju, a nama, koji se spasavamo, sila Božja. (1Kor 1:17-18, Šariã) a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. (1Kor 1:23-24) Dakle za naravne ljude, ljude koji nisu obraãeni i nanovo roðeni, Evanðelje je ludost i ne mogu ga spoznati. Oni su u stanju potpune nemoguãnosti. Treãe, èovjek je u stanju potpune nemoguãnosti i zato što ne može uèiniti ništa što bi bilo u potpunosti ugodno Bogu. On se jednostavno ne može pokoriti Božijem zakonu. 36

37 Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. (Rim 8:5-8) Dakle, èovjek je u stanju potpune nemoguãnosti a to znaèi da (1) nije u stanju da spasi sam sebe, (2) nije u stanju da ugodi Bogu odnosno da vrši Božiji zakon i (3) nije u stanju da primi Evanðelje jer je ono za njega ludost. Kada kažemo da èovjek nije u stanju da primi Evanðelje onda to znaèi da nije ustanju da doðe Kristu, nije u stanju da se obrati i vjeruje u Krista,. To nam potvrðuje i sam Isus u Evanðelju po Ivanu: Nitko ne može doãi k meni ako ga ne povuèe Otac koji me posla; i ja ãu ga uskrisiti u posljednji dan. (Iv 6:44) I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doãi k meni ako mu nije dano od Oca." (Iv 6:65) Vidite li sada u kakvom jadnom stanju se nalazi èovjek? Dvije napomene: Prvo, važno je da ispravno razumijemo narav èovjekove potpune nemoguãnosti. To što se èovjek nalazi u ovakvom stanju nipošto nije izgovor ili opravdanje za njegovu nevjeru i neposlušnost. Bog ga još uvijek drži krivim za njegov grijeh i nevjeru. Isus je Nikodemu rekao ovako: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuðuje se; a tko ne vjeruje, veã je osuðen što nije vjerovao u ime jedinoroðenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uèinjena." (Iv 3:16-21) 37

38 Iz teksta vidimo dvije zanimljive stvari. Prvo, Isus kaže da je onaj koji ne vjeruje veã osuðen zbog svoje nevjere. Dakle, sama nevjera je grijeh. Drugo, ljudi ne dolaze Bogu ne zato što bi htjeli a ne mogu, nego zato što uopãe ne žele Bogu. Oni ne vole Boga. Više vole grijeh nego Boga. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet (Isus je svjetlost), ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; (Iv 3:19-20) Prema tome, èovjekova nemoguãnost nije (samo) prirodna nego prvenstveno moralna. Èovjek ne dolazi Isusu zato što ne želi, on ljubi tamu a mrzi svjetlost, ljubi grijeh a mrzi Isusa. U tome je problem. Bog ne sudi ljudima zato što bi oni htjeli Bogu a ne mogu, nego zato što ne žele Boga. Neki teolozi negiraju da je èovjekova nemoguãnost prirodna. Ona je samo i jedino moralna. Pitanje je da li možemo negirati prirodnu nemoguãnost. Bilo kako bilo, iz teksta koji prouèavamo vidimo da nas Bog drži odgovornim za moralnu nemoguãnost a ne za prirodnu nemoguãnost. Drugo, kada kažemo da je èovjek u stanju potpune nemoguãnosti da ugodi Bogu odnosno da se pokorava Božijem zakonu, mi ne kažemo da èovjek nije u stanju da uèini bilo šta dobro. Ljudi su stvoreni na sliku Božiju i mogu uèiniti mnoge dobre stvari gledano ljudskim oèima. Ali sami po sebi nikada ne mogu biti dovoljno dobri da bi ugodili Bogu. Vidjeli smo da je svaki èovjek grešan. U potpunosti je zahvaãen grijehom. U stanju je potpune nemoguãnosti. On voli tamu a ne svjetlost. Kako onda može biti da se neki ljudi ipak pokaju za svoje grijehe i obrate Bogu po vjeri u Isusa Krista? Odgovor je u biblijskom uèenju o posebnom pozivu. 2. Posebni poziv Šta je posebni poziv. U prethodnom poglavlju sam govorio o pozivu. Rekao sam da postoji opãi i posebni poziv. Opãi poziv se još zove i vanjski, a posebni unutrašnji. Opãi poziv je kada propovijedamo Evanðelje i sve ljude pozivamo na pokajanje i vjeru. Posebni poziv je kada Bog Duhom Svetim djeluje u srcima izabranih i omoguãava im da povjeruju u 38

39 propovijedanu rijeè. Bog mijenja njihove težnje i sklonosti tj. mijenja vladajuãe odreðenje njihove duše. Na nadnaravan naèin u njihovim srcima proizvodi želju za svjetlom koje su do sada mrzili a mržnju prema grijehu koji su do sada voljeli. Proizvodi htjenje i djelovanje, želju i snagu za pokajanje i vjeru. Bog ne samo da poziva grešnika, nego èini da on može i hoãe odgovoriti na poziv. To je posebni poziv. Narav posebnog poziva Rekao sam da je ovaj poziv neopoziv (Rim 11:29) i neodoljiv. Šta znaèi kada kažemo da je poziv neodoljiv? To znaèi da mu se grešnik ne može oduprijeti. Koliko god èovjek mrzio Boga i koliko god se odupirao ipak na kraju mora popustiti, ipak na kraju dolazi do obraãenja i vjere. Dakle, posebni poziv je neopoziv i neodoljiv. On nas sigurno i neizostavno dovodi do prvog svetog èina naše duše obraãenja i vjere. Zašto posebni poziv nije isto što i nanovo roðenje? Mnogi teolozi poistovjeãuju posebni poziv s nanovo roðenjem. Nanovo roðenje je isto što i posebni poziv. Ili nanovo roðenje smatraju dijelom posebnog poziva. Npr. baptistièki teolog Strong, u svojoj Sustavnoj teologiji (na strani 793, drugog sveska), piše da su nanovo roðenje i posebni poziv identièni. Nanovo roðenje definira ovako: Nanovo roðenje je ono djelo Božije kojim je vladajuãe odreðenje duše uèinjeno svetim, i po kojem je, kroz istinu kao sredstvo, prvi sveti èin ovog odreðenja osiguran. (A. H. Strong, Systematic Theology, 2:809.) Jednostavnijim rijeèima reèeno, Strong kaže da je nanovo roðenje Božije djelo kojim on mijenja naše sklonosti, kroz propovijedanje Evanðelja i djelovanjem Duha proizvodi u nama htjenje i djelovanje, proizvodi u nama želju za obraãenjem i pomaže nam da se stvarno obratimo. To je upravo ono što ja nazivam posebnim pozivom. Zašto ne mislim da je poseban poziv isto što i nanovo roðenje? Iz nekoliko razloga a evo nekih. Prvo, posebni poziv je onaj koji uzrokuje obraãenje i vjeru. Ako je nanovo roðenje isto što i posebni poziv onda nanovo roðenje uzrokuje i vremenski ili logièki prethodi obraãenju i vjeri i to je upravo ono što mnogi nauèavaju. Šta je problem? Problem je što Biblija na mnogim 39

40 mjestima uèi da spasenje logièki slijedi obraãenje i vjeru. Npr. obratite se da se spasite ili milošãu ste spašeni po vjeri. Ukoliko nanovo roðenje vremenski ili logièki prethodi obraãenju i vjeri onda ono nije isto što i spasenje jer spasenje logièki slijedi obraãenje i vjeru. Prema tome slijedi da možemo imati nanovo roðenog èovjeka koji nije spašen što izgleda neprihvatljivo. Puno sam èitao i nigdje nisam uspio pronaãi adekvatan odgovor od strane teologa koji nauèavaju da nanovo roðenje prethodi vjeri. Najbolji odgovor daju oni koji insistiraju da nema vremenske razlike izmeðu nanovo roðenja i vjere. Oni se dogaðaju u istom trenutku. Nanovo roðenje samo logièki prethodi vjeri, ne vremenski. Meðutim, za mene ovo nije dovoljno zadovoljavajuãe jer opet ostaje èudna razlika izmeðu nanovo roðenja i spasenja, jedno logièki prethodi a drugo logièki slijedi vjeru. To je jedan razlog zbog kojeg vjerujem da ono što prethodi vjeri trebamo nazvati posebnim pozivom, a ne nanovo roðenjem. Drugi razlog je što Biblija o nanovo roðenju govori i kao o oèišãenju. Oèišãenje mora ukljuèivati oproštenje grijeha. Oproštenje grijeha mora logièki slijediti obraãenje i vjeru a ne može im prethoditi. Treãi razlog je što Biblija govori o primanju Duha kao o neèemu što logièki slijedi vjeru. Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? (Gal 3:2) Vidimo da primanje Duha logièki slijedi vjeru a ne obratno. Ako kažemo da se primanje Duha dešava nakon nanovo roðenja opet nismo riješili problem nego smo ga još pogoršali. Zašto? Jer Biblija uèi da onaj koji nema Duha Kristovog nije Kristov. Tako ispada da èovjek može biti nanovo roðen a ne biti Kristov. Dakle, po svemu sudeãi nanovo roðenje nije isto što i posebni poziv. Posebni poziv logièki prethodi vjeri a nanovo roðenje logièki slijedi vjeru. Posebni poziv na neki naèin uzrokuje vjeru ali vjera ne uzrokuje nanovo roðenje. Ono se ipak dešava u trenutku kada povjerujemo u Krista. 40

41 Izabranje Zašto Bog posebnim pozivom ne uzrokuje vjeru u srcima svih ljudi? Zar ovo nije dobro pitanje? Buduãi da su svi sagriješili, buduãi da su svi u stanju potpune nemoguãnosti, buduãi da svi više vole tamu nego svijetlost, otkuda to da Bog samo neke poziva posebnim pozivom? Da li su možda ipak neki grešnici bolji od drugih pa je zbog toga Bog odluèio da ih pozove i spasi? Nipošto? Bog ne spasava grešnike zbog njihove pravednosti. Bog spasava grešnike zbog svoje milosti. Ovdje dolazimo do uèenja o izboru i predodreðenju. Božiji izbor i poziv su za nas velika tajna. Zašto je Bog neke izabrao a neke nije? Odgovor kalvinistièkih teologa je: zbog nama nepoznatih razloga. Ovo se u teologiji naziva bezuslovni izbor. Izraz bezuslovni izbor ne znaèi da Bog nije imao svoje razloge zbog kojih je neke izabrao a neke nije, nego znaèi da mi te razloge ne znamo. Razlog ne može biti naša dobrota jer je nemamo, niti može biti to da je Bog unaprijed znao da ãemo mi povjerovati, jer smo vidjeli da smo povjerovali samo zato što je Bog uèinio da povjerujemo. Evo jednog primjera Božijeg izbora i kako je to povezano s posebnim pozivom i nanovo roðenjem. Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuãa ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije više milost! (Rim 11:1-6) Pogledajte o èemu se ovdje radi. Bog je izabrao izraelski narod za svoj narod. Dao im Zakon. Dao im proroke da ih opominju i zovu na obraãenje. Ali šta se desilo? Oni nisu marili za Boga. Proroke su pobili a žrtvenike porušili. I šta Bog kaže? Ostavih sebi sedam tisuãa ljudi koji ne prignuše koljena pred Balom. Neki nepažljiv èitatelj bi možda ovako pomislio: Evo sav Božiji narod je zastranio. Samo sedam tisuãa ljudi je ostalo vjerno Bogu. Zato ih je Bog spasio i zato ih voli i naziva svojima. Meðutim, ako 41

42 tekst pogledamo samo malo pažljivije vidjet ãemo da to nije tako. Pogledajte samo 5. i 6. stih. Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije više milost! (Rim 11:5-6) Drugim rijeèima Pavao kaže ovako. Sav narod je zastranio i zastranili bi i onih sedam tisuãa ljudi da ih Bog nije izabrao i saèuvao da ne zastrane. To što oni nisu prignuli koljena pred Balom nije uzrok Božijeg izbora nego posljedica. Bog ih je izabrao, pozvao posebnim pozivom, nanovo rodio i tako ih osnažio da bi ostali èvrsti i ne poklonili se pred Balom. Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraðuje s onima koji ga ljube, (ko su oni koji Boga ljube? Tekst dalje kaže) s onima koji su odlukom njegovom pozvani (Oni koji Boga ljube su oni koje je pozvao posebnim pozivom i nanovo rodio). Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblièeni slici Sina njegova te da on bude prvoroðenac meðu mnogom braãom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. (Rim 8:28-30) Bog voli sve ljude i želi ih spasiti. Šalje propovjednike, evangelizatore i druge vjernike da propovijedaju Evanðelje. I šta se dešava? Ljudi odbijaju. Ne žele da se pokaju i obrate Bogu. Vole tamu, vole grijeh. Ne vole Boga. Bez obzira što su odbili mnogi koji su pozvani, Bog ipak odluèuje posebnim pozivom neke pozvati i spasiti. Na njima želi pokazati bogatstvo svoje milosti i ljubavi. Na drugima, koji su više voljeli tamu i grijeh, želi pokazati svoju pravednost i gnjev. Bog nikada nije bio niti ãe biti nekome dužan spasenje. Što ãemo dakle reãi? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! Ta Mojsiju veli: Smilovat ãu se komu hoãu da se smilujem; sažalit ãu se nad kim hoãu da se sažalim. Nije dakle do onoga koji hoãe ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji se smiluje. Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moã i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. Tako dakle: smiluje se komu hoãe, a otvrdnjuje koga hoãe. Da, reãi ãeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim naèinio?" Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini posudu sad èasnu, sad neèasnu. A što ako je Bog, hoteãi 42

43 oèitovati gnjev i obznaniti svoju moã u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje unaprijed pripravi za slavu, na nama koje pozva ne samo izmeðu Židova nego i izmeðu pogana? (Rim 9:14-24) O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuèivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteèe da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. (Rim 11:33-36) Zakljuèak Tako stoje stvari s nama i s Bogom. Ljudi su veliki grešnici i u stanju potpune nemoguãnosti. Bog ljude poziva k sebi ali oni ne žele Bogu. On ipak odluèuje neke pozvati posebnim pozivom i spasiti spasenjem koje je na križu omoguãio Isus Krist. Šta ovo znaèi za nas? Ove istine nas trebaju duboko poniziti. Konaèno trebamo shvatiti da nam Bog nije dužan ništa osim kaznu. Oproštenje i spasenje su èista Božija milost. Posebno želim opomenuti one koji ne vjeruju, koji se nisu pokajali i koji nisu nanovo roðeni. Posebno one koji slušaju Rijeè Božiju i osjeãaju da ona u njima proizvodi htjenje i djelovanje, koji osjeãaju da ih Duh potièe na pokajanje. Ne oklijevajte, ne èekajte, ne budite srca tvrda. Obratite se i vjerujte Evanðelju, vjerujte u Isusa Krista, prihvatite ga za svog Spasitelja i Gospodara. Važno upozorenje imam i za one koji kažu da vjeruju a u svom životu ne vide znakove nanovo roðenja o kojima Biblija jasno govori. Nemojte se varati. Okanite se grijeha i potražite Boga. Tražite ga svim srcem. Nemojte imati mira dok ga ne naðete. Ne puštajte ga dok vas ne blagoslovi i dok vas ne rodi nanovo. Drugi dio prièe je duhovni rast a o tome u posebnoj brošuri. 43

44 Preporuèujemo: Obraãenje, vjera i nanovo roðenje. Brošura koja, osim što ukratko objašnjava nanovo roðenje, detaljno iznosi biblijsko uèenje o obraãenju i vjeri. Nepogrešivost Biblije je brošura u kojoj odgovaramo na optužbe o navodnim greškma i kontradikcijama u Bibliji. Ovo je skraãena verzija (dva poglavlja iz) knjie Bibliologija. 44

45 Postoje li sotona i demoni? Kratka brošura u kojoj se iznosi biblijsko uèenje o demonima. Odgovara na pitanja: Ko su sotona i demoni? Odakle dolaze? Šta rade? Kako im se suprotstaviti? Sveto Trojstvo. Popularna knjiga u kojoj se tumaèi biblijsko uèenje O Svetom Trojstvu. 45

46 Kako mogu biti spašen? Kratka brošura u kojoj se objašnjava spasenje na temelju Isusove prièe o farizeju i cariniku.. Gdje poslije smrti? Tumaèenje Isusove pouke o bogatašu i Lazaru. Postoji li pakao? Ko ãe iãi tamo? Kako izbjeãi pakao? Brošura. 46

47 Ko je Isus Krist? Je li Bog? Ili samo èovjek? Zašto je umro na križu? Brošura. Kako pobijediti brige? Tumaèenje Isusove pouke o brigama. Brošura. 47

48 Oèenaš. Knjiga u kojoj se tumaèi poznata molitva. Zašto nisam rimokatolik? Autor iznosti biblijske razloge zbog kojih nije rimokatolik. Brošura. 48