Microsoft Word - PJESME - antologija.doc

Транскрипт

1 1

2 Urednik Milenko \ukanovi} Recenzenti Prof. dr Ostoja \uki} Mr Mom~ilo Spasojevi} 2

3 ВАСИЛИЈЕ ШАЈИНОВИЋ АНТОЛОГИЈА РАТНЕ ЛИРИКЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ Добој

4 4

5 PREDGOVOR 5

6 6

7 Pred najstro`om kritikom, samo antologije mogu dati ~itaocu dobro pesni{tvo. Bogdan Popovi} Kwiga koju ~italac ima u rukama, druga je po redu antologija srpske poezije s kwi`evnog prostora Republike Srpske. Prvu je godine pod nazivom Antologija savremene srpske poezije Republike Srpske sastavio Radivoje Miki} ozna~iv{i je antologijom jednog regionalnog vida srpske kwi`evnosti ~iji je ciq da ~itaocu predstavi ono {to je najboqe u pesni~kom stvarala{tvu pesnika koji su ro eni, `iveli ili `ive na prostoru nekada{we BiH a sada- {we Republike Srpske. Istini za voqu, iza Miki}eve antologije, pojavila se jo{ jedna kwiga s izborom poezije srpskih pjesnika sa prostora nekada{we Bosne i Hercegovine i dana{qe Republike Srpske a koja se u svom naslovu deklari{e kao antologija. Rije~ je o kwizi Nasukani na list lirike antologija srpskog pjesni{tva u Bosni i Hercegovini druge polovine 20. vijeka, koja je {tampana godine a ~iji su Male{evi} i An elko Anu{i}. Me utim, odmah po izlasku navedene kwige, kwi`evna kritika je jednodu{no tu nesu enu antologiju proglasila pjesni~kom panoramom. Paradoksalno je da su dvojica autora previdjela novouspostavqeni kwi`evni prostor Republike Srpske a zastupili u navedenoj kwizi jedan broj mla ih pjesnika s iskqu~ivo tog prostora. Naime, najmla a generacija srpskih pjesnika, koja se javila od godine naovamo i ~ije je ro ewe, odnosno stvarawe vezano za Republiku Srpsku, neosporno pripada kwi`evnom prostoru Republike Srpske. 7

8 8 Kwi`evni prostor Bosne i Hercegovine koji je postojao do izbijawa gra anskog rata godine i na kome su paralelno, svaka na svojoj tradiciji a na istom srpskohrvatskom jeziku, stvarane kwi`evnosti Srba, Hrvata i Muslimana, od po~etka posqedwe decenije 20. vijeka vi{e ne postoji. Navedeni prostor se podijelio na srpski kwi`evni prostor, tj. prostor Republike Srpske, na jednoj strani, i kwi`evni prostor Federacije Bosne i Hercegovine, na drugoj strani. U okviru drugog kwi`evnog prostora egzistiraju hrvatska kwi`evnost (na hrvatskom jeziku) i kwi`evnost Bo{waka (muslimana) na wihovom jeziku. Antologija ratne lirike Republike Srpske za svoj okvir uzima kwi`evni prostor Republike Srpske kao ve} definisan i definitivan prostor na kome su, i vezano za koji su, uistinu, srpski pjesnici ispjevali antologijske ratne pjesme. Dakle, ova antologija sadr`i izabor najboqih lirskih pjesama nastalih u periodu ~ije teme i motivi direktno ili indirektno impliciraju rat vo en za slobodu srskog naroda u Bosni i Hercegovini, te obuhvata pjesme sa slikom svijeta kakva se reflektuje i prelama u ~ovjeku koji peva posle ra-ta. Pored toga, ovaj izbor obuhvata liriku s tematskomotivskom poetizacijom otaxbine, zavi~aja, narodnog predawa, tradicije, istorije, kulture, reli-gijskih i duhovnih vrijednosti i osobenosti srpskog naroda. Navedeni tematsko-motivski krugovi, uistinu, u su{- tini i odre uju ratnu liriku koja je Republici Srpskoj stvarana u periodu od do godine. Druga i druga~ija lirika s kwi`evnog prostora Republike Srpske nije se na{la u ovom izboru, iako je objavqena u periodu Dakle, ta druga i druga~ija lirika vremenski pripada nazna~enom pe-

9 riodu, ali slika svijeta koju ona sadr`i nema nikakve, ili gotovo nikakve, veze s ratom koji se na kraju proteklog vijeka i milenijuma vodio na prostoru Bosne i Hercegovine. Naime, znatan broj pjesama i pjesni~kih zbirki koje su napisane prije rata i tako datirane, {tampane su u ratnom i poratnom vremenu. Navedena ~iwenica, po sebi, rje~ito svjedo~i o povoqnoj kwi`evnoj klimi nastaloj u novostvorenoj Republici Srpskoj, koja je svojim postojawem i demokratskim ustrojstvom omogu}ila da pjesnici objave i ono {to nisu mogli ili nisu smjeli objaviti u predratnom vremenu, ili ih je, pak, autocenzura u tome spre- ~avala. Sastavqa~ je bio u obavezi i on se u tom smislu i potrudio da do e do svih pjesni~kih izdawa koja su se pojavila u vremenu nazna~enom i obuhva}enom ovim izborom. On iskreno `ali ako nije mogao uzeti uvid u kompletnu pjesni~ku produkciju navedenog perioda i navedenog kwi`evnog prostora. Naime, op{tepoznato je da tu produkciju nije uvijek pratilo dostavqawe ovabeznog primjerka Narodnoj biblioteci Republike Srpske. Sastavqa~ se u navedenom pogledu dovijao kako je znao i umio e da bi do{ao do izdawa ratne lirike koja je predmet ovog antologijskog izbora. Zahvalan je svima koji su mu pomogli da do e do izdawa ratne i poratne lirike, kako, kako qudima iz javnih bibliotekama u Republici Srpskoj i Republici Srbiji, tako i vlasnicima privatnih biblioteka u kojima je na{ao poprili~an broj kwiga za ovaj izbor. U tragawu za antologijskim pjesmama ratne lirike, sastavqa~ je uzeo uvid u mno{tvo autorskih i zajedni~kih zbirki poezije koje su objavqene u periodu od do godine. Iz istog razloga i{~itao je pjesni~ke priloge u ogromnom broju ratnih i po- 9

10 ratnih listova i ~asopisa. U re~enom smislu wemu su od koristi bili i uvidi u aktuelne tekstove iz oblasti srpske kwi`evne kritike, istorije kwi`evnosti, kulture i politike. I prije nego se osvrne na izabranu poeziju u ovoj antologiji, sastavqa~ smatra neophodnim da dadne jo{ neke napomene o prilikama koje su prethodile i koje su pratile stvarawe srpske ratne lirike Republike Srpske. Rije~ je, dakle, o dru{tveno-istorijskom kontekstu u kome je nastala ratna lirika Republike Srpske. Mada o ratu vo enom na prostoru Bosne i Hercegovine od do godine istorijska nauka jo{ nije izrekla svoju kona~nu ocjenu, niti dala wegovu op{teprihva}enu kvalifikaciju, za srpsku stranu ovaj rat je od samog po~etka bio odbrambeno-oslobodila~ki rat. Nekoliko ~iwenica koje slijede upravo ide u prilog navedenom srpskom stanovi{tu. Naime, nesporna je ~iwenica da se u navedenom ratu srpski narod borio i izborio za pravo na samostalan entitet, Republiku Srpsku, koja je na kraju godine Mirovnim sporazumom u Dejtonu ozvani- ~ena na ome enom prostoru od 49% bosanskohercegova~ke teritorije. Tako e je evidentna ~iwenica da se srpski narod u Bosni i Hercegovini godine jednodu{no, za razliku od vremena Drugog svjetskog rata kada se podijelio, opredijelio za borbu s ciqem da opstane i ostane svoj na svome, slobodan od svakog zavojeva~a i porobqiva~a. Takav plemeniti ciq je jedino i mogao da pokrene i okupi svekoliki srpski narod u Bosni i Her

11 cegovini. I, ako se izuzme {a~ica upla{enih i smu- {enih, do ~ijeg uma i srca nije dopirao zov ota~atstva, srpski umjetnici a me u wima pjesnici ponajprije i ponajvi{e, odreda su se svrstali pod barjak svoga naroda - barjak ~ojstva i slobode. O masovnom odzivu umjetnika, nau~nika i srpske inteligencije uop{te, pokretu za stvarawe slobodne srpske republike u BiH, svjedo~i kwiga Duhovna topografija Republike Srpske Ne a [ipovca (Beograd 1997.) U toj kwizi kao me a{i Republike Srpske stoje, izme u ostalih, Vojislav Maksimovi}, Nikola Koqevi}, Qubomir Zukovi}, Aleksa Buha, Petar Mandi}, Slavko Leovac, Milorad Ekme~i}, Milan Vasi}, Vojin Komadina, Svetozar Koqevi}, Radovan Vu~kovi}, i ini znameniti Srbi koji su iz okupiranog Sarajeva izi{li na slobodnu srpsku teritoriju. Pjesnike ne nabrajamo jer oni, sa odabranim pjesmama, slijede u ovom antologijskom izbo-ru. Sastavqa~ je u prilici da, nakon {to je i{~itao obimnu literaturu o dru{tvenim, politi~kim, kulturnim i umjetni~kim prilikama u Republici Srpskoj u kojoj je u periodu iznikla autenti~na i osebujna srpska lirika koju su kompetentni tuma~i ozna~ili kao vrhunac jedne tradicije, navede i citira, izme u ostalih, jo{ neke kwige ~iji su autori nezaobilazni me a{i Republike Srpske. To su, prije svih, kwige U vremenu srpskog bu ewa (1991.) Vojislava Maksimovi}a, Otaxbinske teme - (1995.) Nikole Koqevi}a, Srpska je ro ena (1996.) Qubomira Zukovi}a, te Argumenti za Srpsku (1996.) i Srpska u kontekstu(2008.) Alekse Buhe. Autori navedenih kwiga, eminentni stru~waci za kwi`evnost, kulturu i filozofiju, predratni su profesori sarajevskog univerziteta, akteri stvarawa Republike Srpske i weni ponajboqi duhovni zato~nici. 11

12 12 Tako je Vojislav Maksimovi}, korifej obnove zapretanih srpskih nacionalnih vrijednosti u Bosni i Hercegovini, narodni poslenik i prvi predsjednik obnovqenog Srpskog prosvjetnog i kulturnog dru{- tva Prosvjete u Sarajevu, dodine, u uvodu svoje kwige U vremenu srpskog bu ewa postavio pitawe o razlozima zbog kojih su srpski intelektualci u Bosni i Hercegovini, decenijama poslije Drugog svjetskog rata, }utali na fatalne poteze vlasti koje su na voluntaristi~ki na~in upravqale ovom jugoslovenskom republikom a na {tetu srpskih nacionalnih interesa. Pored toga, Maksimovi} sugeri{e {ta je Srbima vaqalo daqe ~initi: Pred sumwama i nedoumicama, pred neumitnim ~iwenicama i stawima moramo se osloboditi uzdr`anosti, skrivawa istine, zebwe i straha. Tako jedino i shvatam poziv pisca, koji treba da se probudi prije ostalih. A to bu ewe mora da se desi ispred stra{nog svanu}a, prije nego nastupi dan u kome }e zavladati bezna e i haos. Potom on, nalaze}i paralelu izme u stawa srpskog duha na po~etku 20. vijeka i na wegovom kraju, citira znamenitog Jovana Skerli}a: Mi se kao biqke ose}amo vezani za zemqu iz koje smo nikli i koju, pored svega, volimo kao kolevku svoju, kao okvir svoga `ivota i popri{ta svoga roda, kao grobove svojih starih i dragih, gde }emo i mi jednog dana utru eni le}i. Na{a otaxbina je u dnu celoga na{eg bi}a, ona je ono {to je najosnovnije i najintimnije u nama; mi je volimo vi{e nagonom no razumom, volimo je svom slabo{}u koju ~ovek ima za svoje najro enije. Na{a du{a samo u wenoj sredini nalazi svoju ravnote`u, i svu na{u misao, svu na{u du{u, mi mo`emo kazati samo na jeziku koji smo od matere nau- ~ili.

13 Maksimovi} na kraju uvoda u tekstove koji su slijedili poziva na djelovawe: Vrijeme je da progovorimo glasno i odva`no. Bez na{ih rije~i, la`na }e izgledati na{a istorija, jer }e je da pi{u drugi umjesto nas. Nikola Koqevi} je tokom Odbrambeno-otaxbinskog rata, pored svoje du`nosti potpredsjednika Republike Srpske, nalazio vremena da proprati zbivawa na kwi`evnoj sceni Srpske. Tako on u svojoj besjedi na Sarajevskim danima poezije, krajem okto-bra godine, ne propu{ta da naglasi: Poezija je za srpski narod zaista hleb nasu{ni. Zatim je evocirao sje}awe na protekle sarajevske festivale poezije na kojima su nastupali znani i mawe znani pjesnici, a ono {to tom festivalu daje va`nost jeste ~iwenica da su se upravo tu, potkraj {ezdesetih godina, pojavili mladi srpski pjesnici koji su krenuli u hlorofil stiha u visine ep-skom tradicijom osun~ane, a svojim darom i du{om lirski osen~ene, drevnom re~ju posve}ene, a strogom lirskom disciplinom osve{tane poezije. Imenuju}i pri tome Rajka Petrova Noga kao prvog u nizu tih pjesnika, Koqevi} navodi ovome sqedbenike u Radovanu Karaxi}u, Todoru Dutini, \or u Sladoju, Vladimiru Nasti}u, Milanu Nenadi}u i Dejanu Gutaqu, a dijelom i u Stevanu Tonti}u i Branku ^u~ku. UOtaxbinskim temama, polaze}i od Skerli- }evog shvatawa da je kwi`evnost najvi{i izraz narodnog `ivota, Koqevi} }e ustvrditi kako sve ono {to se zna~ajno de{ava qudima ~ije je istorijsko trajawe povezano istim jezikom, duhovnom qestvicom vrijednosti i svekolikim oblicima kulture, svoj najbogatiji i najdu{evniji izraz dobija u kwi`evnosti. 13

14 Na kraju kwige Koqevi} govori o zbirci pjesmama Jutro u Gestapou Dejana Gutaqa apostrofiraju}i u woj temu ratne smrti. Nikada nisam ~itao poeziju u kojoj je smrt bogatija, u`asnija i raznovrsnije pjesni~ki prisutna Ratna smrt kod ovog pesnika je pre svega rastav-qawe `ivog organizma na sastavne delove, nagla{ava Koqevi} s vidnim ushi}ewem. Tako osvjedo~eni predratni kwi`evni teoreti~ar, {ekspirolog i poznavalac angloameri~ke nove kritike, u vihoru srpskog odbrambeno-otaxbinskog rata u Bosni i Hercegovini me u prvima postaje autenti~ni tuma~ ratne poezije s prostora Republike Srpske stavqaju}i tu poeziju u kontekst ukupne srpske kwi`evnosti i ocjewuju}i je mjerilima koja va`e u svjetskoj kwi`evnosti. Qubomir Zukovi}, dugogodi{wi ministar prosvjete i kulture u Srpskoj, autor je imena najmla- e srpske zemqe, Republike Srpske. Navedenu ~iwenicu Zukovi}, ime u ostalog, navodi u svojoj kwizi Srpska je ro ena, u kojoj jednostavnim i lakorazumqivim jezikom govori o mnogim doga ajima iz vremena ra awa Srpske. A kada je o poeziji rije~, ovaj zaqubqenik i vrstan poznavalac Wego{a, pjesni~ko djelo vladike Rada uzima kao poetsku mjeru za srpsku ratnu poeziju. Otvaraju}i Sarajevske dane poezije godine Zukovi} predla`e da se oni otada zovu Novosarajevski dani poezije i to ovako obrazla`e: Nama nije stalo do tradicija ustanovqenih u socijalisti~koj Bosni i Hercegovini, jo{ mawe onih ~ije su temeqe postavili Turci i Austrijanci, ali nam je i te kako stalo do srpskih pjesnika i nepatvorenog poetskog izraza. Aleksa Buha, narodni poslanik u prvom sazivu vi{estrana~ke Skup{tine BiH, a potom ministar 14

15 inostranih poslova u Vladi Republike Srpske u ratno i neposredno poratno vrijeme, djelatnik Prosvjete i, prije svega, filozofski pisac, u svojim kwigama daje pregled doga aja, te`wi i argumenata za stvarawe i postojawe Republike Srpske. ^ini to dijelom kao diplomata od zanata a zatim i kao nau~nik u teorijskom smislu elaborira postulate nacije i dr- `ave, koji se temeqe na op{teva`e}im principima. Otuda u obadvije navedene kwige ovaj autor ima istu temu s tim da u kwizi Srpska u kontekstu u formi ogleda produbqenije govori i zakqu~uje o nepobitnim argumentima u prilog stvarawa i postojawa Republike Srpske. Zukovi}, Koqevi}, Maksimovi} i Buha su od godine kao srpski predstavnici u najvi{im organima vlasti Bosne i Hercegovine ~asno i uspje{no zastupali nacionalne interese svoga naroda. Neumorno, sa dokazanim rodoqubqem, ~inili su to tokom i poslije rata, sve dok ih drugi nisu na izabranim mjestima zamijenili. Za sagledavawe konteksta ratne kwi`evnosti Republike Srpske sastavqa~ ove antologije je imao uvide i u mnoge druge kwige, eminentno kwi`evnoistorijske i kwi`evnokriti~ke provenijencije, prihvatao odre ena stajali{ta wihovih autora, dok je neka stanovi{ta odbacivao kao neutemeqena. Ovom prilikom nave{}emo kwige dvojice teoreti~ara kwi`evnosti koji su cjelovitije od drugih razmatrali srpsku ratnu poeziju stvaranu u posqedwoj deceniji 20. vijeka. Rije~ je o kwigama Pla{tanica stiha (2005.) Davora Mili~evi}a i Zavjetno pam}ewe pjesme (2007.) Ranka Popovi}a. Oba autora su tokom rata i u poratno vrijeme djelovala u kulturi i kwi`evnosti Republike Srpske, pratili u woj kulturna i kwi`evna doga awa, kao i pojedina poetska 15

16 ostvarewa, te ista u mnogo prilika, kao recenzenti ili urednici, ocjewivali i publikovali. Tako Davor Mili~evi} u eseju Srpska ratna poezija: vrhunac jedne tradicije (Godi{wak SPKD Prosvjeta [amac za godinu) sagledava odnos rata i poezije na sqede}i na~in: Rat i poezija u srpskoj istoriji oduvijek su u odnosu uzajamnog pro`imawa, svjedo~ewa i obja{wavawa, kao {to je izgleda i jedino mogu}e u tradiciji naroda ~ija se sudbina tako ~esto rje{avala na drasti~an na~in. Smatraju}i, pak, kako nije potpuno ta~no uvrije`eno vjerovawe da su Srbi poetsku rije~ najvi{e wegovali u doba stradawa i patwe, Mili~evi} zakqu- ~uje da su stihovi iskovani u vremenima kada su, uz golu egzistenciju, na probi bile duhovna izdr`qivost i vjerodostojnost, morali da dominantno odjekuju cjelokupnim srpskim pjesni{tvom. Potvr uje to ve} letimi~an pogled na istoriju srpske kwi`evnosti, a na{e ukupno trajawe svjedo~i da je zna~aj tih stihova rastao do mjere da je pjesni~ka realnost ba{tiwena u wima postojala vanpoetska norma pona{awa za budu- }e generacije u novim kriznim trenucima, sistem vrijednosti u koji se iskreno vjeruje, sa kojim se lako i, ~ini se, sa sla{}u identifikuje, zbog kog se, uostalom, odri~e individualnih ciqeva, a prirodom stvari i `ivot daje. Mili~evi} se, zatim, sa izre~enih teorijskih postavki spu{ta na teren najnovije srpske ratne poezije. Zapa`awa koja pri tome otkriva, nisu samo zanimqiva nego i ta~na. Naime, on podvla~i sqede}e ~iwenice: U proteklom ratu pisala se i objavqivala poezija, a {to je jo{ va`nije, nalazilo se i vremena i energije za okupqawe pjesnika, rijetke i dragocjene 16

17 prilike da se sravni odnos poetske rije~i, a i autora samih, i prema stvarnosti i prema tradiciji. U susretu pjesnika u`ivo sa slikama razarawa u turobnim ratnim predjelima i u, za takvo okru`ewe, gotovo nestvarnom kontaktu sa publikom, svakako se provjeravala stamenost i iskrenost wihovih li~nih poetika, a svaki eventualni pomak ili otklon od ranije zauzetih pjesni~kih busija morao se osjetiti u stihovima napisanim tokom ovog rata. Dvije stvari, kao {to su masovno prisustvo publike na pjesni~kim ve~erima koje su prerastale u spontane i uzbudqive poetske maratone, te strogo formalno ustrojstvo stihova s apsolutnom dominacijom klasi~nih oblika, naro~ito soneta, name}u se kao fenomeni ove poezije. Prvi fenomen bi se dao objasniti ve} pomenutim tradicionalnim okretawem Srba poeziji u kriznim vremenima. Formalno ustroj-stvo ratnih pjesama kritika je po pravilu tuma~ila `eqom autora da se time odupru op{tem rasulu i besmislu u svijetu oko sebe. Mili~evi} }e u Pla{tanici stiha, koja ima podnaslov o pravoslavnom duhu u savremenoj srpskoj kwi`evnosti, dijelom ponoviti neke stavove izre- ~ene u eseju Srpska ratna poezija: vrhunac jedne tradicije, dok je najve}i dio navedene kwige posve-}en istra`ivawu pravoslavnog duha u poeziji sa-vremenih srpskih pjesnika me u kojima su i Rajko No-go, Radovan V. Karaxi}, Milan Nenadi}, Dejan Gutaq, \or o Sladoje. Zavjetno pam}ewe pjesme Ranka Popovi}a s podnaslovom Stvarnosni kontekst srpske poezije s kraja 20. vijeka, kako sam autor priznaje na po~etku ove kwige, nastalo je iz studije koju je autor pisao kao svoju doktorsku disertaciju pod radnim naslovom 17

18 Rat, istorija i politika u srpskoj poeziji posqedwe decenije 20. vijeka. Sama ~iwenica da je Popovi} u ovoj kwizi sagledavao cjelokupnu srpsku kwi`evnost na kraju pro- {log vijeka, te da se malo, u odnosu na veli~inu studije, taknuo prave ratne kwi`evnosti stvarane na prostoru Republike Srpske, navodi na zakqu~ak kako re~ena kwiga nije ovom sastavqa~u bila od ve}e koristi. Naprotiv, tezom da je najnovija srpska ratna kwi`evnost u velikoj mjeri sli~na onoj iz vremena Prvog svjetskog rata, a u vi ewu Ive Andri}a u ~lanku Na{a kwi`evnost i rat, objavqenom u Kwi`evnom jugu godine, a kod Popovi}a citiranog u cjelini, ovaj autor je ostao prosto zaprepa{ten. Naime, jasno je svakome iole obavje{tenijem istra`iva~u kako je Andri} u navedenom ~lanku podrazumijevao ratnu kwi`evnost na srpskohrvatskom kwi`evnom prostoru koji je bio u okviru Austro-Ugarske, tako da ta ~iwenica apsolutno iskqu~uje paralelu koju on povla~i izme u ratne kwi`evnosti u doba Prvog svjetskog rata i ratne kwi`evnosti stvarane u Republici Srpskoj tokom posqedweg rata u Bosni i Hercegovini. Sastavqa~ se nije slo`io s jo{ nekim Popovi}evim stavovima iz pomenute kwige a izra- `enim indirektno kroz citate pjesnika Milana Nenadi}a i kwi`evnog kriti~ara Simeuna Simi}a o ratnoj kwi`evnosti stvaranoj u Republici Srpskoj u vrijeme Odbrambeno-otaxbinskog rata. No, nije samo Ranko Popovi} u kwizi Zavjetno pam}ewe pjesme dovodio u pitawe vrijednost ratne poezije Republike Srpske. ^inili su to raznim povodima razni autori, o ~emu, kao dokazi postoje tekstovi tih autora. Treba podsjetiti, na primjer, na rasprave otvarane posqedwih godina u nekoliko navrata u dnevnom listu Glas Srpske, u kojima su aktuelni 18

19 poetski stvaraoci i kwi`evni kriti~ari, pau{alno i sa ne~asnim namjerama, negirali vrijednost ratne poezije Republike Srpske. Naravno, treba uva`iti one kriti~ke primjedbe o tome kako se u Republici Srpskoj u ratno i neposredno poratno vrijeme pjevalo svakojako, a vrlo ~esto lo{e. Dakle, sastavqa~ je imao uvid, ne samo u poetsku nego i prikaziva~ku produkciju koja se odnosi na liriku stvaranu u Republici Srpskoj u vremenu No, kako je sam izbor pjesama iskqu~ivo antologi~areva stvar, a isto tako i wegova odgovornost za primjenu estetskih kriterija, sastavqa~u je ~itava citirana literatura slu`ila samo kao orijentir a ne kao nekakvo sveto slovo. Naravno, sastavqa~ je `elio da bude {to objektivniji u procjeni pojedinih pjesama pa je u navedenom smislu oslu{nuo ocjene o poeziji koju je imao pred sobom, kao {to je i odre ene staavove kwi`evnoteorijskih stru~waka uva`avao. Uvjeren je kako se time nije ogrije{io o norme selektivnog pristupa poeziji iz koje je birao antologijske pjesme, ve} naprotiv. 3. Na po~etku ove antologije stoje pjesme Rajka Petrova Noga. Ne slu~ajno i ne po nekakvom formalnom kriteriju, ve} po tome {to one, uistinu, pripadaju samom vrhu ratne lirike Republike Srpske. Nogova posve}enost poeziji, a upravo ta ~iwenica karakteri{e velike pjesnike, o~ituje se ponajprije u tragawu i stvarawu osobenog poetskog izraza, pronala`ewu ritma i melodije koji wegov stih ~ine posebnim i prepoznatqivim me u savremenim srpskim liri~arima. Uz to, Nogo je jedan od rijetkih srpskih pjesnika iz druge polovine 20. vijeka i po- 19

20 ~etka 21. vijeka koji ima prepoznatqive poeti~ke sqedbenike. I to ne bilo kakve, ve} pjesnike od formata, kakav je u prvom redu \or o Sladoje. Nogo je danas neosporno nacionalni bard koji je uspio ne samo da prevlada jaz izme u epskog naslije a i lirske pozicije nego je upravo na tom paradoksu ispjevao poeziju univerzalnih zna~ewa, ~ije je ishodi{te potpuno zavi~ajno. On je kqu~ne teme i motive iz bogate srpske epike prenio u svoje lirske pjesme spajaju}i tako pro{lost iz drevnih srpskih mitova i istorije sa sada{wo{}u na na~in da se iz pomenutog sprega ukazuje budu}nost. I da se poslu`imo Eliotovim mjerilima za istinskog pjesnika, Nogo, zaista, pripada pjesnicima koji su ponajprije stekli istorijsko ~ulo a onda ga razvijali kako bi osjetili jedinstvo bezvremenog i vremenskog po~ev{i, naravno, s osje}awem svoje generacije u kostima. Nogove pjesme u ovom antologijskom izboru, svaka ponaosob, i sve skupa, pro`ete su duhovnim smislom ~ovjekovog postojawa na vjetrometini zala i udesa. I kada je u tim pjesmama rije~ o Srbinu i srpskom udesu iz ratne svakodnevnice minulog Otaxbinskog rata, ili Srbinu i Slovenu iz istorije i mitologije, svaka od tih pjesma kao produ`ena metafora pjesni~kog osje}awa univerzalizuje temu i, u kona~nom, pokazuje apokalipti~nu sliku svijeta i ~ovjeka okrenutog nebu kao svom ishodi{tu. Takve su i pjesme Danak, i Izvje{taj Vladike zahumsko-hercegova~kog, i Kraj nametne gromile, Na Karakaju, Tropar u dva glasa, Tu`balica, Pismo grobolomcu, Vrata spasa i, posebno, pjesma Beli vuk, koja na najupe~atqiviji na~in odslikava ratnu stvarnost i pokazuje wenu vezu s istorijom i tradicijom podijeqenih svjetova koji ne egzistiraju mirno jedni pored drugih nego se otimaju 20

21 za prevlast i danas isto onako kako su se otimali kroz istoriju i kroz predawe, ponajvi{e na planu duhovnih odre ewa i opstajawa u jeziku kao analogiji poimawa i `ivqewa. Pjesme Nedremano oko, Tajna ve~era, s univerzalnom porukom, pripadaju duhovnoj poeziji koju Nogo vra}a u srpsku kwi`evnost gdje joj je oduvijek bilo mjesto, dok pjesma Kenotaf tematizuje izgubqeni dom, univerzalizuje neraskidivu povezanost ~ovjeka i wegovog jezika, pjesnika i rije~i kao jedinog stvarnog doma onoga koji pjeva, te ~ovjeka i zavi~aja kao wegovog izvori{ta. Stalno se vra}am ku}i po `eravicu re~i ka`e ovaj ba{tinik tradicije i zavi~ajnosti, virtuoz poetskog jezika, wegove melodije i ritma, ostvarenih ponaj~e{}e u klasi~nom vezanom stihu i klasi~noj formi soneta. Na drugoj strani, kenotafi bukvalno pripadaju stvarnosti ratnog i poratnog vremena. Oni vi{e od nepomirenih svjetova iz pjesme Beli vuk, svjedo~e o drami opirawa ni{tewu ~ovjeka kome su oteli ili zaturili mrtvo tijelo i on se u podignutom praznom grbu, odvojen od sopstva, ne mo`e smiriti niti pomiriti s tom neumitnom ~iwenicom. Du{a pokojnika se ne}e smiriti dok se ne sastavi s tijelom i sahrani prema preda~koj tradiciji, nego }e lutati pohode}i svoje zemno izvori{te sve dok zavi~aj, kao domovina rije~i, ne i{~ili ili se poriv tragawa ne ugasi. Tragika ~ovjeka, pa sqedstveno tome i pjesnika, koja rod qudski prati jo{ od starozavjetnih vremena, osnovna je tema Nogove poezije. Ta tragika je ve} utkana u vijekovnu usmenu tradiciju srpske narodne poezije, prisutna je u bogatoj srpskoj istoriji i legendi, a potvrdila se i u savremenom dobu i istoriji 21

22 na kraju dvadesetog vijeka, kako u `ivotnoj zbiqi, tako i u pjesni~koj transpoziciji stvarnosti, u lirici koja poetskom rije~ju svjedo~i kako se u odre enom vremenu do`ivqava svijet. ^itawe i tuma~ewe Nogove poezije i jedan savremen hermenuiti~ki pristup u tom smislu, upravo mogu pokazati svu polifonost pjevawa ovog, bez sumwe, najzna~ajnijeg savremenog srpskog lirika. Poeziju Vladimira Nasti}a, kao i poeziju Rajka Petrova Noga, predodredio je zavi~aj, me utim, na sasvim druga~iji na~in. Dok je osnova Nogove zavi- ~ajnosti mitsko predawe i tradicija pohrawena u jeziku, za Nasti}a bi se moglo re}i da je [anti}ev potomak. Mo`da i stoga {to se ovome put ukr{tao sa [anti}evim na istom hercegova~kom zavi~ajnom prostoru i {to ga je rano o~arala jednostavna zvu~na melodija [anti}eva stiha. Ovaj izgnanik iz Sarajeva najve}i dio ratnog i poratnog vremena je proveo u Fo~i ili Srbiwu, kako se jedno vrijeme zvani~no zvao ovaj grad na rijeci ]ehotini (Tiotina, u srpskom narodnom izgovoru). Sa trima zbirkama pjesama nastalim u ratnom i neposredno poratnom vremenu ([take, 1994., Kad grobovi ni~u,1996., Legenda o poqu 1998.) Nasti} ide u red najproduktivnijih pjesnika navedenog perioda. Prva zbirka [take podsje}a na Disovu zbirku Mi ~ekamo cara (1914.), pogotovo pjesma [take u odnosu na Disovu [tapovi i {take, koje i po tonu ode i po melodiji stiha imaju znatne sli~nosti. Me utim, nastale osam decenija poslije Disovih pjesama, Nasti}eve pjesme se po mnogo~emu razlikuju, a posebno po aktuelizaciji niza tema i motiva koji se odnose na aktuelne ratne pojave. Posebno je to slu~aj sa zbirkom Kad grobovi ni~u, iz koje je odabran prete`an broj izabranih pjesama. Pjesma Sjenima Alekse [anti}a 22

23 pokazuje ne samo Nasti}evu vezanost za [anti}a nego i potcrtava bol za nestalim, pro{lim, sli~no [anti}evom bolu u pjesmi Pretprazni~ko ve~e. Me utim, najpotresniji Nasti}evi ratni stihovi su oni najli~niji. U wima se, kako je to tipi~no za lirsku pjesmu, pjesnikov do`ivqaj neposredno fiksirao u jezi~ki izraz. Pjesni~ko i lirsko ja se podudaraju, dokumentarno i literarno spaja: U ovom gradu srce mi se ledi. Gubim posqedwe zube i vid, o~i. Slika na zidu Laza Kosti} me gledi O, Santa Marija... Umirem u Fo~i. Isto tako, Nasti} pjesni~ki bqesne kad iskosi poziciju, kad aktivira humor, kad odlu~i da nam u trenutku predaha od krupnih i tragi~nih tema saop{ti, recimo, [ta Srbin prodaje u ratu. Humorna obasjawa u osnovi ne poni{tavaju tragi~nu sliku rata, ali znatno {ire prostor poetskog izraza, prizivaju}i paradoks kao eminentno pjesni~ko sredstvo i odstrawuju}i pogubne nanose reporterskog stila. Ubjedqiva su i povremena molitvena ozarewa, bilo da je to izraz blizak drevnom pravoslavnom obrascu, bilo da je vapaj za smr}u kao jedinim smirewem. Poetski izraz Nasti}ev u wegovim ratnim pjesmama se zgusnuo, patwom oplemenio i ratnim stradawem wegovog naroda okupio oko jedne ~vrste ta~ke sveta koji se okre}e, kako bi to rekao klasik moderne poezije T.S. Eliot. Ta ta~ka je neprebolna svest o umirawu i stradawu za Otaxbinu. Biografija je op{tosti istorije dala snagu i neposrednost duha i daha li~no do`ivqenog. A istorija je trepetu jedne qudske du{e dala zamah orkana. Spremnost na `rtvu 23

24 ali i lekovitost tuge, pro`imaju ovde svaki katren i gotovo svaki stih. (N. Koqevi}) Milan Nenadi} je zauzeo visoko mjesto u ovoj antologiji kvalitetom pjesama ispjevanih u vremenu od godine pa nadaqe. Pjesmom rekvijemom Srpski mladi}i Nenadi} je pokazao kako istinski pjesnik ne mo`e biti ravnodu{an prema sudbini koja se de{ava wegovim saplemenicima. Naprotiv, istinski pjesnik }e saosjetiti, posebno s nevinim stradalnicima, i izliti svoj bol nad pupoqcima na pravdi spaqenim dok spavaju snom preda~kih sjenki. U pjesmi Blistaju gre{ke majko Nenadi} }e priznati: Bez svesti o sebi, bez svesti o gluvo}i vremena... Izgubio sam pravo da taknem vodu svetu I okom s odstojawa (Kamoli usnom, smeran) Gre{an sam majko, u svemu. Gre{nik sam, neizmeran. U predgovoru svoje kwige Suvi pe~at (1998.) ovaj pjesnik }e, tako`e, pritnati: Moja generacija je kasno po~ela da boluje Wego{evu umnu strogo}u (tek od kada su u Bosni po~eli da ga izbacuju iz {kolskih uxbenika). Svest o pesnikovom poslawu i nacionalnom pripadawu kasno smo otkrili (zna se za{to) kod Du~i}a. Blistavost proze i poezije Crwanskog odmicana nam je, i primicana, u gvozdenim rukavicama. Na{a pro{lost, visokim stilom promi{qena u Andri}evom delu, trgla nas je iz ve{ta~kog sna tek kad se, posle udarca maqem u Vi- {egradu, podno postamenta, zakotrqala wegova bronzana glava, mada je i pre toga uzletela u na{ slu{ni prostor bolesna izjava da je wegovo delo nanelo vi- {e zla Bosni nego sve vojske koje su je pregazile. 24

25 Nenadi}eve pjesme Finale uto~i{ta i Razboji{te, jedinstveni su primjeri slika bezna a i apokalipse koja se nagovje{tava u predawu o stra{- nom sudu, kako je i naslovwen jedan ciklus Nenadi- }evih pjesama: Zemqa nam je tuga, o~aj uto~i{ta, Na{a crna lista za uzlet na Ni{ta. (Finale uto~i{ta) Stvoriteq mudro }uti, ne tro{i snagu su stigli mrtve ne poma`e ni ~udo. (Razboji{te Pad Grahova) I dok su Nogo, Nasti} i Nenadi}, slovili u predratnom vremenu kao afirmisani pjesnici za Dejana Gutaqa se tek bilo ~ulo. Istina, wegove zbirke Mrtva~nice (1988.) i Ginekol{ka no} nisu se mogle tek tako prenebrenuti, bar kad je wihova tematika i wihov neoavangardisti~ki koncept u pitawu. Opsesija smr}u koju susre}emo kod Gutaqa u predratnim pjesmama potpuno }e eskalirati u ratnom vremenu, vremenu masovne smrti. Ratni ~lan presjedni{tva Republike Srpske, a vi{e od toga teoreti~ar kwi- `evnosti, Nikola Koqevi}, }e po`uriti da, nakon ~itawa u rukopisu zbirke ratnih stihova Dejana Gutaqa, u pismu pjesniku usklikne: Tvoji stihovi hici ostavqaju takve svetlosne prostrelne rane na koje je ~ovek ponosan, ali i ~iji o`iqak }e (nadajmo se) uvek ostati duhovno vidqiv. Zatim, Koqevi} nadahnuto obrazla`e kako pjesme Dejana Gutaqa primoravaju ~ovjeka da ratnu smrt do`ivi izbliza, uvijek kao prvu i uvijek u prvom 25

26 26 trenutku wenog najrazornijeg efekta. Koqevi} daqe priznaje: Nikada nisam ~itao poeziju u kojoj je smrt bogatija, u`asnija i raznovrsnije pesni~ki prisutna. kao da je sama smrt `iva, zahvaquju}i pesnikovom do- `ivqaju i izrazu. Ali, tek na kraju pisma pjesniku ratne smrti, u post skriptumu, Koqevi} }e se, kao ~italac i tuma~, potpuno otkriti priznaju}i da je Gutaqeva pjesma Sarajevo ne samo po wegovom ukusu nego i objektivno: Ta pesma }e ostati uzoran obrazac otaxbinske pesme iz najte`ih vremena rata s onima koji su do ju~e bili susedi, a ~esto i prijateqi. Ispjevana u ispovjednom tonu, na granici sna i jave lirskog subjekta, po ~emu je sli~na pjesmi Laze Kosti}a Me u javom i med snom, samo {to je bez Kosti}eve metafizi~ke dileme kako se razabrati u tankom zamr{enom pletivu, ova Gutaqeva pjesma je toliko surovo konkretizovana ratnom istorijom da je razabirawe neizbje`no, a imperativ jave neodoqiv. U snu ponekad svratim u Sarajevo lepi grad Da rakiju pijem s dru{tvom pred zoru Opet se vetar sre}e javqa, mirisan i mlad Kotrqa wene sandale bele po Marijin-dvoru... O bo`e koliko sam zamrzeo Sarajevo, lepi grad nad kojim se prole}no nebo nesigurno klima Bolesnik koji {iri nepodno{qov smrad Govori posqedwu `equ: SMRT SRBIMA. Qepota i ratni u`as, kao dva krajwa pola stvarnosti, uop{teni su i produbqeni u ovoj pjesmi tako {to se pojavquju kao pro`imawe i sukobqavawe pro{losti i sada{wosti, sje}awa i neposrednog do-

27 `ivqaja i, kona~no, sna i jave. U qudski naizdr`ivoj stvarnosti, od wenog razara~kog dejstva, pjesnik poku{ava da se odbrani zaobqenom i toplom cjelovito{}u idealizovanog sna. Me utim, ovo nije pjesma o poku{aju bijega u san ve} u su{tini pjesma o neizbje`nom otre`wewu. Gutaqeva opsesija Sarajevom evidentna je, osim u navedenoj, i u drugim pjesmama kao {to su Zbogom Sarajevo, Mrtva metropola, Napu{tawe Grbavce.U svakoj od wih lirski subjekt ispovijeda kako je pregorio vezanost za grad svoje nekada{we idile i sre}e. Van svake je sumwe ~iwenica da je minuli Odbrambeno-otaxbinski rat, kao inspiracija, doprinio da se, i do rata zna~ajna pjesnikiwa, Ru`ica Komar potpuno pjesni~ki ostvari. Razlog za navedenu konstataciju nije prvenstveno sadr`an u ~iwenici da je u neposredno poratno vrijeme objavila sedam zbirki poezije (Kameno gnijezdo, Maturski ples, Sun~ev izlazak, O~i moje majke, Miris ulice, Bajka o jednom danu, Obra}awe pjesnikuwi, 2002.), a veliki broj pjesama u tim zbirkama ispjevala tokom rata, nego u izuzetnoj lirskoj nadahnutosti i refleksivnosti wenih pjesama. Mo`e izgledati neumjesno pore ewe po kvalitetu ove pjesnikiwe s Darom Sekuli}, koja je, bez sumwe, svojevremeno na temama zavi~aja i rata ( Drugog svjetskog), ispjevala liriku zavidnog nivoa. Me- utim, takvo pore ewe je neophodno iz jednog bitnog razloga; dok je Sekuli}eva, rano otrgnuta od zavi~aja, lutala i plutala svijetom sabiru}i krhotine `ivota razbijenog stra{nim ratom i pogromom nad wenim saplemenicima u Hrvarskoj, te idealizovala u pjesmama zavi~aj kakav je ponijela u svojoj uobraziwi, s Komarovom stvari stoje potpuno druga~ije. Wu je vihor rata zatekao izvan zavi~aja i ona se nije dvojila 27

28 28 kad je trebalo da odlu~i u kom }e smjeru da ode iz sarajevskog pakla; vratila se kamenom gnijezdu svoje Hercegovine o kojoj je, zapjevala mu{ki, poput A. [anti}a, J. Du~i}a, V. Nasti}a, S. [anti}a, S. Mandi}a i dr. Hercegovine da nema, Stvorili bi je znani i mawe znani bogovi, Ili, pjesnici, prema svojoj boli i radosti, Hercegovinu zemqu ponornu, Izmislili bi mudraci i prosjaci. Ko }e ako ne pjesnik ovako rodoqubivo pjevati o zemqi svojoj ota~koj!? Ko, ako ne}e pjesnik, ovjekovje~iti kako: U zenitnom bolu nasred Baqaka Kru`e jauci u ti{ini, u istom ~asu Poginu osam vojnika. a u Slici sarajevskoj sestrinski toplo i sau~esni~ki obratiti se pjesnikiwi Odsawanog doma : Licem uz lice, zanemaruje{ policijske ~ase i vrijeme olova, u kamen, `ivi ste}ak upisuje{ Dom kad se izgovori odzvawa kao mir. Povratak pjesnikiwe u Sarajevo, osam godina nakon izgnanstva, poslu`i}e kao inpiracija za niz pjesama u kojima su ona i weni prijateqi, omenovani kao stranci i prosjaci na svom ku}nom pragu u gradu na Miqacki: Poslijeratne slike Sarajeva u zbirci Miris ulice, prelomqene u svijesti pjesnikiwinog lirskog subjekta s evokacijom na predratne dane, upe~atqive

29 su a wihove neizre~ene poruke koje isijavaju iz konteksta nedvosmisleno zna~e isto {to i eksplicitna poruka DejanaGutaqa u pjesmi Sarajevo: nikad vi{e! Saosje}awe s onima koji su fizi~ki pre`ivjeli rat, a duhovno su oboreni od `ivota-krvnika, ~est je motiv u poeziji Komareve. A nemani su u proteklom ratu ru{ile i uni{tavale sve srpsko i pravoslavno pred sobom. U pjesmi (Majci nestalog sina), pjesnikiwa u obra}awu Svevi{wem pita kako On misli razrije{iti udes koji je zahvatio weno okru`ewe i wu samu, a posebno: Bo`e, ho}e{ li sa dna okeanskog i nebeskog srca, opet zlo~ince pomilovat... Filozof i pjesnik, kontemplativac i lirik, Tomislav [ipovac u svojoj poeziji na najboqi na~in ostvaruje spoj poetskog nadahnu}a sa refleksivno{- }u. On u prete`no tradicionalnoj formi soneta primjewuje jedan osebujan poetski govor kao izraz svog sna`nog do`ivqaja svijeta potcrtavaju}i tako dramatiku li~nog i kolektivnog isku{ewa u prelomnim vremenima. [ipovac je jedan od onih srpskih pjesnika koji je na po~etku rata dopao u ruke svojih neprijateqa i potom spasao iz wihovih negvi. Isto tako, on je uprkos poodmaklim godinama, s pu{kom u ruci ~esto bdio na liniji fronta srpske odbrane, do`ivqavao i pro- `ivqavao ofanzive i zati{ja pred bitke. Pjesme Smrt srpskog vojnika, Propast Sarajeva, O`votvorewe, Ofanziva, Ho}u li umeti da se smejem, Molitva i druge u ovom izboru sadr`e neposredne o`ivqene slike ratnog popri{ta i wihovo prelamawe u svijesti pjesnikovog lirskog subjekta. 29

30 Pjesma Smrt srpskog vojnika, upravo je primjer osebujnog pjesni~kog izraza, ali i primjer ostvarene melodije i ritma, primjerenih stawu egzistencijalgog udesa koji je izazvao rat sa svim onim {to ga ~ini stra{nim i pogubnim za ~ovjeka. U pjesmi Propast Sarajeva ovaj pjesnik, izgnanik iz Sarajeva, dok sa nekog uzvi{ewa posmatra u dolini voqeni grad s pomije{anim osje}awem qubavi i nelagode prema wemu, bez mr`we u sebi }e ispjevati stihove: Tri pjesme iz zbirke Podnebqa Vojislava Maksimovi}a (Poruka, Kuda? Kuda? i Molitva) na{le su se u ovom izboru jer su ratna ostvarewa sna`ne in- 30 Nisam Neron; vatre sevci i odblesci Ne bude u meni nasladu uboge, sulude, uklete I nevine, ~ije glave i{tu meci. I pjesma Ho}u li umeti da se smejem o~ito je nastala u trenucima kada pjesnik s pu{kom u ruci u rovu o~ekuje i sluti te{ku i neizvjesnu bitku iz koje, i ako pre`ivi, nije siguran ho}e li se vi{e umjeti radovati. Kod ovog pjesnika, kao i kod drugih pjesnika koji su s pu{kom, u ruci ili na drugi na~in bdjeli na braniku svoje otaxbine, susre}emo molitvenu pjesmu sa rije~ima upu}enim Svevi{wem, ne da se tra`i (nemogu}e) rje{ewe za svoj polo`aj nego se moli Bog da u~ini svojom mo}i da pjesnika o~ovje~i i vrati pod svoje okriqe: Gde ne pale oblak niti nebo lo`e I ne razbijaju kolevke detiwe.

31 spiracije s nagla{enom liri~no{}u a u formalnom smislu su poetski vrlo umje{no oblikovane. Iako zastupqeni tek sa po jednom pjesmom, Qubomir Zukovi} (Cena pesme), Davor Mili~evi} (Ikona) i Nedeqka Ra{ule (Nema mene, reko moja mila), te iako se ne radi o stvaraocima eminentno pjesni~ke vokacije, sva trojica wih, naravno, svaki na svoj na- ~in su ispjevali reprezentativne pjesme; Zukovi}eva je wego{evski refleksivna, dok Mili~evi}evu i Ra- {ulinu pro`ima sna`an do`ivqaj vlastitog ratnog iskutva i udesa. U ratnoj poeziji \or a Sladoja nailazimo na spoj niti pro{losti i sada{wosti, mita i stvarnosti na kome on ostvaruje jezi~ko tkawe s dominiraju}im motivom nostalgije za vremenima smislenog nacionalnog postojawa, pa makar ono bilo ispuweno i patwom. U pjesmi Izvje{taj o carstvu nebeskom on sravwavawe epskog naslije a i nove istorijske pozicije daje u jednom okviru kao podudarawe ~iji je efekat u slici patwe kao vje~ne srpske sudbine: Isti crni glasnik sti`e sa Kosova Traje, ne prestaje patwa ne~esova. U Vaznesewu, u formi molitve Gospodu, Sladoje pokazuje upravo kako tradicionalne vrijednosti za wega imaju primat, dok u pjesmi Ogwena Marija i na- {e tu`ne sestre pravi spoj predawa i sada{wosti. Koriste}i se rimovanim distihom, kakav je upravo elegijski distih, Sladoje, poput Noga, u slikama prirode i wene nepatvorene qepote otkriva pravu mjeru za ~ovjekovu egzistenciju. Uz to on s nevi enom lako}om ostvaruje melodiju stiha bilo da se radi o dugom ili kratkom stihu. Pjesma Poratno proqe}e i Qubistiwa to potvr uju na isti na~in, mada, prva 31

32 pjesma ispjevana u {estercima ima komi~an ton dok je druga na svoj na~in poetski dinami~na. Ratna poezija Branka Br anina Bajovi}a je tematski vrlo razu ena i plodna, a isto tako ona potvr- uje ve} od ranije poznato wegovo majstorstvo u gra- ewu stiha. Imaju}i pred sobom pjesni~ke zbirke Na sarajevskoj cesti (1997.), Trnov vijenac (2000.), Prorok na gori qeqenovoj (2001.) i Preobra`ewe potowe (2002.), sastavqa~ se odlu~io da izdvoji i u Antologiju unese cijeli pjesni~ki ciklus, odnosno, poemu Lament iz Proroka na gori qeqenovoj i pjesmu Odstupnica. iz Preobra`ewa potoweg. Lament je po mnogo ~emu jedinstveno poetsko ostvarewe ratne lirike u Republici Srpskoj. Tema Lamenta je nepremostivi jaz koji dijeli Srbe od Bo{waka (muslimana), tema vajkada{wa, a iznova aktuelizovana u vremenu posqedweg rata u Bosni i Hercegovini. Sli~no kao {to to ~ini Nogo u pjesmi Beli vuk, dakle, u zanosu podstaknutom protivrje~nostima u kojima umjetnik tra`i rje{ewe i ostvaruje djelo, Bajovi} u baroknoj retorici lamenta na upe~atqiv a sasvim druga~iji na~in ~ini isto. Wegov lament je formom gra en po uzoru na Lamena nad Beogradom Milo{a Crwanskog, ~ime Bajovi} pokazuje sklonost intertekstualnosti, postupku koji je ~est u savremenoj kwi`evnosti. Me utim, osim forme, Bajovi}ev Lament nema ni tematske ni sadr`inske sli~nosti s pomenutim djelom Crwanskog. Suprotstavqaju}i u stihu, maltene, cijeli srpski istorijski rodoslov arsenalu pogrda na ra~un Srba, pjesnik ~itaocu otkriva korijene sudbonosnog nesporazuma izme u nas i wih. Taj nesporazum, o~ito, i jeste proizveo ratni u`as vidqiv u empirijskoj stvarnosti, mada ga pjesnik eksplicitno ne pomiwe. Kao malo koji na{ pjesnik, ne samo ovog antologij- 32

33 skog izbora, ve} uop{te, Bajovi} u Lamentu svoj lirski govor podre uje ritmi~ko-sintaksi~koj organizaciji pjesama, ~ime ostvaruje remek-djelo sa punim skladom wegove forme i wegovog sadr`aja. Aleksandar Sa{a Grandi} je pjesnik s biografijom u~esnika rata i ratnog vojnog invalida. Otuda wegove zbirke Od ki~me korabqica (1997.) i Rastok (2002.) i ~ine svojevrsnu liriku Itake, poput lirike Milo{a Crwanskog ispjevane u Prvom svjetskom ratu i u godinama poslije tog rata. Zapravo i Grandi} je, kao i Crwanski, iznova opjevao najdubqi i najtragi~niji ~ovjekov do`ivqaj povratak iz rata. U pjesmi Veteran pjesnik gorko pita: Vratiti se gde? Susresti se - s kim? zapo~eti {ta? Novu smrt ili `ivot? Poput Crwanskog, Grandi} koristi slobodan stih u kome je jedino i mogu}e ekspresiju dovesti do vrhunca. O~igledno je to i u sqede}im stihovima iz zbirke Rastok: Za{to re~ ti samire u o~iwoj jabuci; za{to besuzne ti o~i sunovratno po~ivaju: za{to zastudele grudi drhtaje ti Gruji} spada u onaj mali broj pjesnika Republike Srpske koji su i prije rata stvarali poeziju visokog umjetni~kog dometa ali su je malo objavqivali. Tako se i desilo da je prva zbirka ovog pjes- 33

34 nika pod nazivom Soneti sau~e{}a ugledala svjetlo dana na Palama godine, me utim, u woj nema nijedne ratne pjesme. Tek godine Gruji} u Beogradu objavquje Ru`e Jerihona, zbirku u kojoj su tako e zastupqene neke predratne pjesme a zatim pjesme iz ratnog i poratnog vremena. Upravo me u ovim potowim pjesmama, sastavqa~ je prona{ao nekoliko wih koje mogu da ponesu epitet antologijske, a prije svih to je du`a pjesma pod nazivom Petrovdanska rapsodija, posve}ena pjesniku Dejanu Gutaqu. U ovoj pjesmi sa nagla{enom narativnom podlogom Gruji} pjeva o raskidu sa starim vremenom i nadom koju su on wegova generacija neko} gajili. U pjesmi je slika ratnih posqedica vidqiva je na svakom koraku i stoga je upitan svaki poku{aj ~ovjeka da osmisli svoje postojawe u svijetu koji opet nije prepoznao Hrista. I Gruji}, kao i veliki broj drugik ratnih liri~ara Republike Srpske, neminovno se oku{ao i u obradi istorijsko-mitskih tema. Pjesmom Zdravica on evocira kne`evu ve~eru uo~i sudbonosne bitke: Na~in na koji o Kosovu pjeva Gruji} razlikuje ga od svih drugih koji su o Kosovu pjevali. Naime, on ukida vremenske i prostorne razlike izme u ~itaoca i de{avawa za kne`evom sofrom. Vrijeme de{avawa je sada{we, ~italac direktno prisustvuje kosovskoj ve~eri, u toku je stvarawa mita. Lazar je u ovoj pjesmi jedini akter ve~ere dok su ostali u~esnici, zajedno sa ~itaocima, posmatra~i. 34 Damaskija zora Sutra }e sinuti Iz vena }e gora~ Bo`uri linuti

35 (Ogroman kao strah stoji Se~ivom ih oka stri`e): Ko se sebe boji ~a{u nek ne di`e Zaista, nesumwiva antologijska pjesma! Pjesni~ka narativnost, sigurnost u obradi teme, te klasi~an dvanaestera~ki stih, osnovne su odlike poezije Gorana Vra~ara. U obadvije svoje kwige ratne lirike (Svetla Sarajeva, i S ove strane Drine 1999.), Vra~ar se doima kao zreo pjesnik kod koga nema po~etni~kog zamucavawa niti kolebawa. Osvojiv- {i klasi~an stih i strofu, ovaj liri~ar je ispjevao niz pjesama s aktuelnom ratnom tematikom. Mnoge od wih, iako ne vrhunske, ali tematski vrlo za-nimqive i besprekorne kada je wihova forma u pitawu, odska~u od sivila prosje~nosti i letargije ogromnog broja ratnih stihotvorenija. Uvjereni smo da }e se ~italac slo`iti, bar najve}im dijelom, kako je pjesma Vreme da se gine, zaista antologijska: ne pamte}i dobro u zlo smo se kleli do~ekav{i svoje vreme da se gine, premladi da znamo {ta smo zapo~eji sawali smo snove boje otaxbine. Jo{ jedan nesporan kvalitet imaju pjesme Gorana Vra~ara, uvr{tene u ovu antologiju: otvoren izliv rodoqubqa prema Srbiji i wenim qepotama koje pjesnik zapa`a u malim, sasvim obi~nim stvarima. Pjesme Zemqa, S ove strane Drine, Srbija, ve} samim svojim naslovima pokazuju Vra~arevo patriotsko stremqewe. Dakle, bez patetike i prejake retorike, s mjerom i poetskom uvjerqivo{}u, ovaj pjesnik je 35

36 36 utisnuo vidqiv trag u ratnu liriku Republike Srpske, a kad je rodoqubiva pjesma u pitawu Goran Vra- ~ar je jedan od vode}ih liri~ara ovog `anra. U poslijeratnoj poeziji Ranka Risojevi}a (zbirke Samo}a, Molitve i Odbrana svijeta 2000.) u velikoj mjeri je prisutna tematika rata i o`iqaka koje je rat ostavio. Dosqedan svom predratnom pjesni~kom postupku zasnovanom na slobodnom stihu i wegovoj refleksivnosti, ovaj pjesnik isti taj postupak primjewuje i kada pjeva o temama vezanim direktno ili indirektno za rat. Risojevi} umije da i u naoko jednostavnoj pojavi ili predmetu otkrije wihovu su{tinu i da tu su{tinu osvijetli poetskom rije~ju. Upravo u refleksivnosti poetskog izraza le`i snaga Risojevi}evih stihova. U navedenom smislu je ilustrativna pjesma Glava, ~iji po~etak glasi: Vi~e glava u rukama koqa~a, gdje joj je zaturio tijelo? Oko prsta zamotao kosu, je li ovo dovoqno za vje~nost ili treba jo{ - ima on, u koferu, tri glave ~ak izgubqene i one u potrazi za tijelima. Jasno je da je navedena pjesma po tematici ratna pjesma, te da se u wenom dubqem sloju mogu otkriti zna~ewa koja impliciraju zlo~in i bestijalnost ~ovjeka-krvnika. Zgusnutom sintaksom su pisane i ostale ovdje odabrane Risojevi}eve pjesme: Gluva no}, Smrt je majstor zavr{nih radova, Snajper, Golgota 1955, Molitva prognanika, Molitva za moju bra}u. Posqedwa od navedenih pjesama mogla je nositi naslov Molitva za moju gre{nu bra}u jer govori o nespora-

37 zumu i nerazumijevawu lirskog subjekta koji je druga- ~iji od kolektiviteta kome pripada. Pjesma Vita Markovi}a Ima me na{la se u ovom izboru iz razloga {to i tematski i stilski odgovara zahtjevima ovog antologijskog izbora. Kao {to smo naprijed istakli kako je evidentno da je Ru`ica Komar, u ratnom i poslijeratnom vremenu mahom pisala mu{ku poeziju, istu ~iwenicu zapa`amo i kod Stevke Kozi} Preradovi}. Ova pjesnikiwa u jednoj svojoj pjesmi koja nosi naziv Ravnopravni upravo potcrtava izjedna~enost u zajedni~kom isku{ewu qudi u nevoqama koje su se jednako tovarile na vrat svima. U pjesmi Strahovidi pjesnikiwa otvoreno govori o egzistencijalnoj jezi izazvanoj ratom koji se, istina, vodi daleko od doma{aja lirskog subjekta ove pjesme, ali ne tako daleko da ga qudski um ne mo`e naslutiti i pojmiti: ipak, ako do u...ako oni do u i kur{umi stvarni stignu do qudskih skrovi{t a trepavicom pro u; samo meni, o~vrsloj unaprijed, u ovakvoj mori samo meni Sunca mi jedinog ne}e biti ni{ta! Kao darovit srpski pjesnik iz Bosne i Hercegovine, Predrag Bjelo{evi} se afirmisao dosta mlad o ~emu svjedo~i niz wegovih zbirki pjesama objavqenih do po~etka rata godine. Upravqaju}i se po drevnoj mudrosti da u ratu muze }ute, ovaj pjesnik nije objavqivao tokom ratnih godina, {to ne zna~i da je u jednom vremenu bio prestao pisati. Tako se i desilo da je neposredno po zavr{etku rata objavio Vodenu ko- 37

38 38 {uqu (1996.), kwigu sa izabranim i novim pjesmama koje su datirane sa i godinom. Zbirku pod naslovom U strahu od svjetlosti, sa poslijeratnom poezijom, {tampao je godine. U ovom izboru podjednako su zastupqene Bjelo{evi}eve ratne i poslijeratne pjesme. Nema sumwe da je ratna i poratna poezija Predraga Bjelo{evi}a visokog umjetni~kog dometa, da je to poezija modernog senzibiliteta i modernog pjesni~kog izraza, takve semanti~ke organizacije stiha da se mo`e i mora tuma~iti kao slojevita struktura. Pjesma Ujatu komaraca prepoznao sam brata svojom aktuelno{}u, ali i univerzalno{}u zna~ewa, po~ev od samog naslova, uvodi ~itaoca u jednu nesvakida{wu poetiku. A pjesma Radost ponovnog pjevawa je istinska oda poeziji kao inkarnaciji smisla ~ovjekovog postojawa. Tu Bjelo{evi} eksplicitno ka`e da pjeva: ne zato da bih zaveo jato ve} da bih osjetio sklad leprha krila pred ~ijim trepetom zastaje dah oluji i posti eni se talasi vra}aju u svoju utrobu Znano je kako istinske poezije nema bez ~ovje~nosti i humanizma. A upravo su isku{ewa rata bila prilika pjesnicima Republike Srpske da svoje stihove protkaju tim esencijalnim qudskim vrijednostima. Po na- {em sudu, pjesnik Predrag Bjelo{evi} je to umjetni~ki izrazio na najboqi mogu}i na~in. Sve pjesme Nikole Guzijana u ovom antologijskom izboru uzete su iz zbirke Pusto poqe (1998), osim pjesme Poslije otaxbine koja pripada zbirci ^isto stawe (2000.).

39 Prvom poslijeratnom zbirkom pjesama Guzijan je ispoqio artisti~ku te`wu prema vezanim oblicima i pokazao da je devetogodi{wa pauza izme u wegove predratne i poratne pjesni~ke zbirke dovela do vidnog sazrijevawa ovog pjesnika. Pjesme iz Pustog poqa su istinski zrela poezija u ~ijoj je osnovi vra}awe sopstvu pjesnikovog lirskog subjekta. Tako pjesma Oblog, ispjevana u duhu narodne tradicije i mitskog poimawa `ivota, najrje~itije potvr uje Guzijanovo vra}awe djetiwstvu i svome izvoru. Du`a pjesma Re~i najrje~itije potvr uje pjesnikovu vezanost za zavi~ajni jezik i sve one narodne blagodati satvorene tim jezikom: Pokad{to s vrha jezika dla~ice pribira{ zvu~ne upitnik ne ~uje{ od usklika {to tvori re~i kqu~ne Od dla~ica gnezdo savije{ uto~i{te od svetine dok lice pepelom mije{ ponavqa{ basme detiwe Drugi dio ove du`e pjesme dat je u obra}awu majci i u molbi lirskog subjekta da ga ova uvede u mol~awe/ gde se tope re~i/ i Jagwe tvori tkawe/ gde se du{a le~i. U zbirci ^isto stawe Guzijan se vratio sintaksi slobodnog stiha, podesnijoj za primjenu refleksivnog poetskog govora. Zoran Kosti} je jedan od rijetkih srpskih pjesnika koji su, privu~eni velikim istorijskim doga ajem stvarawa Republike Srpske, odlu~ili da se dosele na weno tlo i ukqu~e u misiju wenog kulturnog os- 39