NP

Europski parlament 2014-2019 Odbor za pravna pitanja 9.11.2015 OBRAZLOŽENO MIŠLJENJE NACIONALNOG PARLAMENTA O SUPSIDIJARNOSTI Predmet: Obrazloženo mišljenje Zastupničkog doma Parlamenta Češke Republike o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma premještanja u krizama i izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrďivanju kriterija i mehanizama za odreďivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za meďunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (COM(2015)0450 C8-0269/2015 2015/0208(COD)) U skladu s člankom 6. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti nacionalni parlamenti mogu u roku od osam tjedana od datuma slanja nacrta zakonodavnog akta poslati predsjednicima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije obrazloženo mišljenje u kojem navode zašto smatraju da dotični nacrt nije u skladu s načelom supsidijarnosti. Zastupnički dom Parlamenta Češke Republike poslao je obrazloženo mišljenje u prilogu o navedenom Prijedlogu. U skladu s Poslovnikom Europskog parlamenta Odbor za pravna pitanja odgovoran je za poštovanje načela supsidijarnosti. NP\1078078.doc PE571.615v01-00 Ujedinjena u raznolikosti

PRILOG Parlament Češke Republike ZASTUPNIČKI DOM 2015. Sedmi parlamentarni saziv Rezolucija br. 189 Odbora za europske poslove s 38. sjednice оdržane 14. listopada 2015. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma premještanja u krizama i izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrďivanju kriterija i mehanizama za odreďivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za meďunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (dok. 11843/15), COM(2015) 450 završna verzija. Nakon što je saslušao izvješće zamjenice ministra unutarnjih poslova Monike Pálkove i izvješće izvjestiteljice Kristýne Zelienkove te nakon razmatranja predmeta, Odbor za europske poslove odobrava odluku priloženu ovoj Rezoluciji. Josef Šenfeld Kristýna Zelienková Marek Černoch Ovjerovitelj Izvjestiteljica Izvjestitelj Ondřej Benešík Predsjednik PE571.615v01-00 2/10 NP\1078078.doc

Prilog Rezoluciji br. 189 Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma premještanja u krizama i izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrďivanju kriterija i mehanizama za odreďivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za meďunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva COM(2015) 450 završna verzija Vijeće br. 11843/15 meďuinstitucijski predmet 2015/0208/COD Pravna osnova: članak 78. stavak 2. točka (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije Datum kad je Odbor za europske poslove dostavio Prijedlog Zastupničkom domu: 14. rujna 2015. Datum razmatranja u Odboru: 24. rujna 2015. (prva faza) Postupak: redovni zakonodavni postupak Privremeno stajalište Vlade (u skladu s člankom 109.a stavkom 1. Poslovnika Zastupničkog doma): od 1. listopada 2015., dostavljeno Odboru za europske poslove 12. listopada 2105. preko sustava ISAP. Procjena u pogledu načela supsidijarnosti: Prijedlog nije u skladu s načelom supsidijarnosti (vidi niže u tekstu). Obrazloženje i predmet: Navedeni Prijedlog dio je drugog zakonodavnog paketa predloženog zbog trenutačne migracijske krize u Europi. Oba paketa usvojila je Komisija na temelju Europskog migracijskog programa 1 koji je predstavila 12. svibnja 2015. i u kojemu iznosi svoj plan inicijativa u području migracije za sljedećih pet godina. Program je podijeljen u tri osnovna dijela: u prvome je riječ o hitnom rješavanju trenutačne opasne situacije u Sredozemlju, dok preostala dva dijela sadrže dugoročnije strateške mjere čiji je cilj učinkovito upravljanje migracijom u budućnosti. Kad je riječ o izravnoj reakciji, Komisija je predložila da EU poduzme nekoliko konkretnih mjera za koje smatra da bi mogle pomoći u zaustavljanju ili ublažavanju aktualne migracijske krize i njezinih učinaka (u to vrijeme prvenstveno u 1 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija Europski migracijski program (COM(2015) 240, završna verzija). NP\1078078.doc 3/10 PE571.615v01-00

južnoeuropskim državama). Na temelju tih prijedloga izraďen je prvi paket mjera od 27. svibnja 2015. nakon kojeg je Komisija 9. rujna 2015. predstavila drugi paket. Prijedlog je nastavak privremenog mehanizma premještanja odobrenog odlukama Vijeća od 14. rujna 2015. (premještanje 40 000 osoba iz Italije i Grčke) te od 22. rujna 2015. (premještanje 120 000 osoba iz Italije, Grčke i po mogućnosti iz drugih država članica). Komisija sad želi trajno uvesti sličan mehanizam koji se može fleksibilno aktivirati kad god se ispune uvjeti za kriznu situaciju, odnosno, kad god se države članice više ne budu mogle nositi s povećanim priljevom podnositelja zahtjeva za azil na svojem teritoriju. Komisija je odlučila uvesti trajni mehanizam premještanja izmjenom Dublinske uredbe 2. Taj bi mehanizam stoga trebao biti izniman postupak u okviru dublinskih propisa koji se trenutačno primjenjuju, a koji bi se mogao primjenjivati samo u ograničenoj mjeri u iznimnim situacijama sličnima onoj do koje je došlo na južnoj vanjskoj granici u posljednjih šest mjeseci (kolaps talijanskog i grčkog sustava azila). Prijašnja dva dokumenta kojima je uveden privremeni mehanizam premještanja temeljila su se na članku 78. stavku 3. UFEU-a kojim se omogućuje jednokratno reagiranje na kriznu situaciju koju karakterizira iznenadni priljev državljana trećih zemalja. No da bi se uveo trajni mehanizam, Komisija je iz očitih razloga imala obvezu krenuti od drugačije pravne osnove, odnosno, od članka 78. stavka 2. točke (e) UFEU-a kojom se Vijeću i Europskom parlamentu omogućuje da u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom usvoje mjere za zajednički europski sustav azila u pogledu kriterija i mehanizama kojima se odreďuje koja je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil ili supsidijarnu zaštitu (tj. pravne osnove za donošenje i izmjenu dublinskih propisa). Sadržaj i utjecaj: Bit je Prijedloga uvrštavanje novog Poglavlja VII. u tekst Dublinske uredbe kako bi se uredili uvjeti za aktiviranje mehanizma premještanja u krizama. To poglavlje sadrži četiri nove odredbe od članka 33. točke (a) do članka 33. točke (d). U skladu s člankom 33. točkom (a) Komisija može aktivirati mehanizam ako utvrdi da je država članica suočena s kriznom situacijom zbog koje je primjena dublinskih propisa grožena zbog iznimno velikog pritiska prouzročenog velikim i nerazmjernim priljevom državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva. U tome Komisiji pomažu EASO 3 i Frontex 4 koji se brinu za to da se Komisiju redovito izvješćuje o razvoju situacije. Komisija zatim utvrďuje postoji li krizna situacija, odnosno, postoji li iznimno velik pritisak u odnosu na veličinu države članice i njezin dobro pripremljen sustav azila koji funkcionira u skladu sa svim relevantnim propisima EU-a. Pri toj procjeni Komisija uzima u obzir povećanje ukupnog broja podnositelja zahtjeva i nezakonitih ulazaka državljana trećih zemalja u proteklih šest mjeseci u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine. Ona takoďer uzima u obzir broj zahtjeva za azil po stanovniku u proteklih 18 mjeseci u odnosu na prosjek EU-a. 2 Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvoďenju kriterija i mehanizama za utvrďivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za meďunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva. 3 Europski potporni ured za azil: https://easo.europa.eu/. 4 Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama: http://fi-ontex.europa.eu PE571.615v01-00 4/10 NP\1078078.doc

Ako na temelju navedenih činjenica zaključi da su ispunjeni uvjeti za kriznu situaciju, u skladu s člankom 45. Dublinske uredbe može donijeti delegirani akt 5 kojim se odreďuje broj osoba koje treba premjestiti iz dotične države članice te razdoblje primjene mehanizma premještanja u krizama 6. Potom se na temelju ključa raspodjele odreďuje broj osoba koje treba prihvatiti svaka država članica. Pri utvrďivanju ukupnog broja osoba koje će se premjestiti Komisija ponajprije uzima u obzir kapacitet sustava azila odreďene države članice, njezine prijašnje mjere solidarnosti, uključujući razmjer u kojemu je ta država članica imala koristi od solidarnosti, te broj zahtjeva za azil po stanovniku u proteklih 18 mjeseci (posebno u posljednjih šest mjeseci) u odnosu na prosjek EU-a. Ukupan broj osoba ne smije biti veći od 40 % broja zahtjeva za azil predanih u toj državi članici u proteklih šest mjeseci. Ključ raspodjele utvrďenih osoba meďu državama članicama detaljnije je utvrďen u Prilogu Prijedlogu (i sadrži detaljnu formulu za izračun). Tim se ključem, kao i u slučaju prvih dvaju (privremenih) mehanizama premještanja, prije svega uzimaju u obzir kriteriji kao što su broj stanovnika dotične države članice (ponderiranje 40 %), njezin trenutačni ukupni BDP (ponderiranje 40 %), prosječni broj spontanih zahtjeva za azil i preseljenih osoba na milijun stanovnika u posljednjih pet godina (ponderiranje 10 %) te trenutačna stopa nezaposlenosti (ponderiranje 10 %). Kao što je slučaj i s drugim privremenim mehanizmom premještanja, Prijedlogom se zatim prilagoďava postupak u situacijama kad neka država članica zbog prihvatljivog razloga ne može sudjelovati u premještanju. U roku od jednog mjeseca od stupanja na snagu delegiranog akta ta država članica može obavijestiti Komisiju da ne može prihvatiti podnositelje zahtjeva. Svoje postupanje takoďer mora propisno obrazložiti. Komisija ocjenjuje navedene razloge i donosi odluku u skladu s kojom se ta država članica može izuzeti iz obveze sudjelovanja u premještanju. To izuzeće takoďer znači da država članica ima obvezu dati financijski doprinos u proračun EU-a u iznosu od 0,002 % BDP-a. U slučaju djelomičnog sudjelovanja u premještanju (u manjem omjeru nego što je Komisija prvobitno utvrdila) taj se doprinos razmjerno umanjuje. Navedeni doprinos namijenjen je za financiranje pomoći za podupiranje napora koje poduzimaju sve ostale države članice radi prevladavanja krizne situacije i posljedica nesudjelovanja te države članice u premještanju. Nakon donošenja spomenute odluke Komisija nastavlja s preraspodjelom osoba dodijeljenih toj državi članici u druge države (izmjenom delegiranog akta). Mehanizmom premještanja mogu se obuhvatiti samo osobe koje su podnijele zahtjev za azil u dotičnoj državi članici i koje nedvojbeno traže meďunarodnu zaštitu, a ta bi država članica, u skladu s dublinskim propisima, takoďer bila odgovorna za ocjenjivanje njihovih zahtjeva za azil. Te osobe takoďer moraju biti državljani zemalja za koje je najmanje 75 % odluka o azilu donesenih diljem EU-a bilo pozitivno 7. Država članica iz koje se osobe premještaju u druge države članice zauzvrat mora ispuniti obveze iz članka 33. stavka (d) Prijedloga. Na dan stupanja delegiranog akta na snagu ona mora predstaviti Komisiji plan u kojemu se utvrďuju mjere za propisnu primjenu mehanizma premještanja. Država članica mora u potpunosti provesti te mjere. Ako ne ispuni svoju obvezu, Komisija može obustaviti primjenu mehanizma premještanja (opet delegiranim aktom). Ovlast Komisije da donosi delegirane akte o tom pitanju Prijedlogom se ograničava na razdoblje od pet godina pod uvjetom da se prije isteka tog razdoblja sastavi detaljno izvješće 5 Naime delegirani akt. Delegiranje ovlasti Komisiji omogućeno je člankom 290. UFEU-a. 6 U Prijedlogu se pretpostavlja da ono neće biti duže od dvije godine. NP\1078078.doc 5/10 PE571.615v01-00

u kojemu se procjenjuje njezina uspješnost. Ako ni Europski parlament ni Vijeće nemaju prigovora na produženje tog razdoblja (najkasnije tri mjeseca prije njegova isteka), ono se automatski produžuje za još pet godina. No obje te institucije mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje te ovlasti Komisiji. Još jedan zaštitni mehanizam protiv proizvoljnih akata Komisije je i mogućnost tih dviju institucija da daju prigovor na konkretan delegirani akt u roku od dva tjedna nakon što su o njemu obaviještene (na njihovu inicijativu taj se rok može produžiti za još dva tjedna). MeĎutim ako se to dogodi, delegirani akt ne može stupiti na snagu. Njegova se primjena stoga ograničava na razdoblje od dvije godine. U pogledu posebnog postupka premještanja u Prilogu Prijedlogu utvrďuju se detaljna postupovna pravila čiji sadržaj odgovara pravilima o primjeni privremenog mehanizma premještanja u korist Italije i Grčke koji je Vijeće odobrilo 22. rujna 2015. 7 Svaka država članica odreďuje svoju kontaktnu točku koja djeluje kao tijelo za potporu i koordinaciju tijekom cijelog postupka te o njoj obavještava EASO. Države članice preko tih kontaktnih točaka podnose izvješća o broju osoba koje mogu premjestiti na svoj teritorij najmanje jedanput svaka tri mjeseca. Na temelju tih informacija država članica koja obavlja premještanje potom, uz pomoć EASO-a i službenika za vezu 8 iz pojedinačnih država članica, odreďuje koji se podnositelji mogu premjestiti u te države članice. 9 U skladu s člancima 21. i 22. Direktive 2013/33/EU 10 osjetljive kategorije podnositelja zahtjeva za azil imaju prednost. 11 U obzir se uzimaju i najbolji interesi djece te načelo jedinstva obitelji (članove obitelji treba premjestiti u istu državu članicu). U obzir treba uzeti i druga obilježja dotičnih osoba koja bi mogla olakšati njihovu integraciju u državi članici koja ih prima (poznavanje jezika, razne kulturne ili socijalne veze). U tom cilju države članice takoďer mogu navesti svoje preferencije koje državi članici koja obavlja premještanje, nakon savjetovanja s EASOm i službenicima za vezu, služe kao osnova za sastavljanje popisa mogućih podnositelja zahtjeva koji će se premjestiti u odreďenu državu članicu. Informacije o odabranim podnositeljima i ostali relevantni podaci zatim se šalju kontaktnim točkama dotičnih država članica koje moraju dati suglasnost za premještanje odabranih osoba. Nakon toga država članica koja obavlja premještanje donosi odluku o premještanju odreďenih podnositelja zahtjeva u odreďenu državu članicu te o toj odluci u pisanom obliku obavještava dotične podnositelje zahtjeva. U Prijedlogu se utvrďuju razlozi zbog kojih odreďena država članica može odbiti premještanje nekog podnositelja zahtjeva. U skladu s točkom 8. Priloga država članica može tako postupiti samo ako postoje opravdani razlozi za sumnju da bi ta osoba mogla biti prijetnja za nacionalnu sigurnost ili javni poredak, ili ako postoje ozbiljni razlozi za odbijanje statusa izbjeglice u skladu s člankom 12. Direktive 2011/95/EU 12 ili za ukidanje prava na supsidijarnu zaštitu u skladu s člankom 17. navedene Direktive. 7 To se ocjenjuje u skladu s najnovijim tromjesečnim podacima Eurostata. Kad je riječ o osobama bez državljanstva, država prethodnog uobičajenog boravišta ima presudnu ulogu. 8 Usvojeni tekst odluke dostupan je OVDJE na engleskom. 9 Države članice na vlastitu inicijativu odlučuju o njihovu odabiru. 10 Uvjet je da im se uzmu otisci prstiju i da se pohrane u sustav Eurodac. 11 Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrďivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za meďunarodnu zaštitu. 12 Posebno maloljetnici, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovine ljudima, osobe s teškim tjelesnim ili psihičkim oboljenjem te osobe koje su bile podvrgnute mučenju, silovanju ili drugim oblicima teškog psihološkog, fizičkog i spolnog nasilja. PE571.615v01-00 6/10 NP\1078078.doc

Kad je riječ o premještanju, odabrane osobe treba premjestiti što je prije moguće nakon donošenja odluke o premještanju. Država članica koja obavlja premještanje ima obvezu državi članici koja prima podnositelje dostaviti podatke o datumu i vremenu premještanja te sve druge relevantne informacije. Premještanje treba obaviti najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kad dotična država članica prijavi svoj kapacitet za primanje odreďenog broja podnositelja zahtjeva. U iznimnim okolnostima taj se rok može produžiti za još dva tjedna. Ako se pojave bilo kakve objektivne praktične komplikacije u državi članici koja obavlja premještaj, a koje sprečavaju transfer, taj se rok može opet produžiti za najviše jedan tjedan. 13 Ako se premještanje ne obavi u navedenim rokovima, država članica koja ga provodi odgovorna je za donošenje odluke o zahtjevu za meďunarodnu zaštitu. Ako podnositelji zahtjeva za meďunarodnu zaštitu izbjegnu premještanje, isključuje ih se iz mehanizma. Država članica koja obavlja premještanje zadužena je za njihovu identifikaciju i registraciju te za uzimanje njihovih otisaka prstiju koji se čuvaju u sustavu Eurodac. U pogledu pitanja sekundarnog kretanja premještenih osoba Prijedlog sadrži odredbe u kojima se navodi da ako uživatelji meďunarodne zaštite podnesu zahtjev ili nakon što su premješteni borave u drugoj državi članici bez odobrenja, moraju se odmah vratiti (čak i prisilno), a država članica u koju su premješteni dužna je ponovno ih prihvatiti (u skladu s postupcima iz Dublinske uredbe). MeĎutim u preambuli Prijedloga spominju se druge mjere koje bi mogle pomoći u sprečavanju sekundarnog kretanja takvih osoba. U skladu s mišljenjem Komisije rješenje bi bilo usklaďivanje uvjeta za prihvat podnositelja zahtjeva za azil diljem država članica. Štoviše, Komisija smatra da bi u državama članicama trebalo uvesti obvezu podnošenja redovitih izvješća. U tom slučaju država članica koja prihvaća podnositelje zahtjeva trebala bi pružati samo sredstva u naturi (smještaj, hranu i odjeću), a ne i novac koji bi im omogućio da se bez odobrenja sele u druge države članice. MeĎutim, tijekom ocjenjivanja zahtjeva za meďunarodnu zaštitu država članica koja prihvaća podnositelje ne bi trebala izdavati putne isprave (osim zbog ozbiljnih humanitarnih razloga). Utjecaj na državni proračun i pravni poredak Češke Republike Dublinska uredba primjenjuje se izravno te stoga nema potreba za interveniranjem u češki pravni poredak. No ne može se isključiti utjecaj predloženog mehanizma na izmijenjeni akt br. 325/1999 zb. o azilu. Kad je riječ o utjecaju na državni proračun, predloženi mehanizam svakako će dovesti do povećanja potrebe za javnim financijama, povezanog ponajprije s prihvatom premještenih osoba (administrativni troškovi, uspostava smještajnih objekata, osiguranje u njihovoj blizini, socijalni troškovi itd.). Ti se troškovi, meďutim, trenutačno ne mogu procijeniti jer će ovisiti o tome koliko često, u kojoj mjeri i koliko dugo će Komisija provoditi premještanje. Stajalište Vlade Češke Republike Vlada Češke Republike općenito se ne slaže. Postupak premještanja smatra ishitrenim rješenjem jer se dosad nije pokazalo je li taj koncept uspješan (dosad nije aktiviran prvi privremeni mehanizam premještanja kojim je obuhvaćeno 40 000 osoba u Italiji i Grčkoj). Svi 13 Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje meďunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite. NP\1078078.doc 7/10 PE571.615v01-00

dosadašnji pokušaji zapravo pokazuju da je koncept neuspješan. Najprije bi trebalo ocijeniti funkcioniranje već odobrenih privremenih mehanizama premještanja, a tek onda, na temelju rezultata, pokrenuti druge inicijative u tom području. Prema mišljenju Vlade Češke Republike EU bi se trenutačno najprije trebao usredotočiti na rješavanje problema uzroka migracijske krize i sistemske mjere. Češka Republika još nije sigurna zašto se za rješavanje trenutačne migracijske krize ne pribjegava mehanizmu privremene zaštite koji je već dio europskog prava i praktično služi istoj svrsi. Štoviše, u samom Prijedlogu ima mnogo nejasnoća. Osim odabira pravne osnove i uključivanja kriznog mehanizma u okvir Dublinske uredbe, postavljaju se, na primjer, i pitanja u pogledu kriterija za utvrďivanje postojanja krizne situacije te neujednačenih ključeva raspodjele ukupnog broja osoba meďu pojedinim državama članicama (npr. njihove prijašnje mjere solidarnosti, funkcionalnost nacionalnog sustava azila itd.). TakoĎer je nejasno kako spriječiti sekundarno kretanje premještenih osoba. Raspored razmatranja Prijedloga u europskim institucijama Vijeće za pravosuďe i unutarnje poslove raspravljalo je o Prijedlogu 8. listopada 2015. Raspored budućih rasprava još nije poznat. Rasprave o tom pitanju održat će se i na razini Europskog vijeća 15. i 16. listopada 2015. Rasprave su takoďer počele u Europskom parlamentu. O tom se pitanju 22. rujna 2015. raspravljalo u odboru LIBE koji je naveo niz komentara i pitanja. Zabrinutost je, izmeďu ostalog, izražena u pogledu uvrštavanja mehanizma premještanja u krizama u okvir Dublinske uredbe. Zaključak: Odbor za europske poslove 1. Odlučno odbacuje uvoďenje bilo kakvog trajnog mehanizma obvezne preraspodjele izbjeglica u EU-u, a posebno način primjene te mjere koji je Komisija odabrala. 2. Smatra da je predloženi mehanizam nedopustivo uplitanje u sustave azila država članica, posebno uzimajući u obzir činjenicu da ga se namjerava učiniti obveznim te da je nesudjelovanje u njegovoj primjeni zbog objektivnih i ozbiljnih razloga povezano s obvezom uplaćivanja odreďenog iznosa u proračun EU-a. 3. U potpunosti podupire stajalište Vlade o tom pitanju od 1. listopada 2015. 4. U skladu s člankom 6. stavkom 2. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti priloženog Ugovorima, donosi obrazloženo mišljenje o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma premještanja u krizama i izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrďivanju kriterija i mehanizama za odreďivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za meďunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (COM(2015) 450, završna verzija), posebno zbog sljedećih razloga: (a) U Ugovoru o funkcioniranju Europske unije navodi se način rješavanja kriznih situacija u pojedinim državama članicama nakon iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja u članku 78. stavku 3. kojim se dopušta jednokratno usvajanje privremenih mjera za pogoďene države. U svakom slučaju za njihovo usvajanje potrebno je PE571.615v01-00 8/10 NP\1078078.doc

odobrenje Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom nakon savjetovanja s Europskim parlamentom. Pravnom osnovom koju je odabrala Komisija ni na koji se način ne pretpostavlja rješavanje krizne situacije. Naprotiv, namjera je upravljati standardnim migracijskim tokovima uz istodobno dopuštanje donošenja odreďenih hitnih mjera koje su iznimka od pravila koja se na toj osnovi donose u kriznim situacijama. Uvrštavanjem trajnog mehanizma premještanja za krizne situacije u okvir Dublinske uredbe potpuno se negira smisao članka 78. stavka 3. UFEU-a, kao i postojeće mjere premještanja koje je donijela Komisija i o kojima je odlučilo Vijeće, a o kojima bi sad odlučivala isključivo Komisija. (b) Štoviše, članak 78. stavak 3. UFEU-a podrazumijeva donošenje privremenih mjera, odnosno, njihovo usvajanje u posebnim slučajevima radi rješavanja konkretne situacije te na način koji se u danom trenutku čini najprikladnijim. MeĎutim, uspostava trajnog mehanizma premještanja u suprotnosti je s tim ciljem s obzirom na činjenicu da bi ga se, u načelu, moglo automatski aktivirati ako Komisija procijeni da se odreďena država članica suočava s kriznom situacijom. On će se jednako primjenjivati u svakom pojedinačnom slučaju u skladu s općim okvirom koji je Komisija definirala za takve situacije. (c) Prema mišljenju Odbora donošenje odluka o hitnom premještanju delegiranim aktima Komisije takoďer je u suprotnosti s člankom 290. stavkom 1. UFEU-a u skladu s kojim se zakonodavnim aktom Komisiji može delegirati ovlast za donošenje nezakonodavnih akata opće primjene radi dopune ili izmjene odreďenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni. MeĎutim, aktiviranje predloženog mehanizma hitnog premještanja imat će znatan učinak na sustave azila svih država članica te će u znatnoj mjeri utjecati na nacionalne politike u tom području. Stoga se predloženim izuzećem iz Dublinske uredbe, prema mišljenju Odbora, dopunjuju elementi Uredbe (EU) br. 604/2013 koji su iznimno u potpunosti nužni i koji, u skladu s navedenim odredbama UFEU-a, ne mogu biti predmet delegiranja ovlasti Komisiji. (d) Jedan od temeljnih izraza nacionalne suverenosti je pravo svake države da odabere koje će osobe dugoročno ili trajno boraviti na njezinu teritoriju. U tom pogledu te u pogledu kulturnih i povijesnih faktora čini se nužnim težiti tome da napori za ostvarivanje ciljeva utvrďenih u Prijedlogu budu rezervirani za države članice na središnjoj razini. Drugim riječima, ciljevi predloženog djelovanja ne mogu se dostatno ostvariti na razini EU-a, nego na razini država članica. 5. Poziva Vladu Češke Republike da nastoji aktivno blokirati usvajanje tog Prijedloga. 6. Poziva Vladu Češke Republike da obavijesti Odbor za europske poslove o Pododbor za migracijsku politiku i politiku azila o napretku i rezultatima pregovora o tom Prijedlogu. 7. Ovlašćuje predsjednika Odbora za europske poslove da u skladu s Poslovnikom Zastupničkog doma ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Zastupničkog doma, predsjedniku Senata, predsjedniku Europskog parlamenta, predsjedniku Vijeća i predsjedniku Komisije. Josef Šenfeld Kristýna Zelienková Marek Černoch NP\1078078.doc 9/10 PE571.615v01-00

Ovjerovitelj Izvjestiteljica Izvjestitelj Ondřej Benešík Predsjednik 14 14 Produženje će ovisiti o sporazumu izmeďu države članice koja obavlja premještanje i države članice koja prihvaća podnositelje zahtjeva za azil. PE571.615v01-00 10/10 NP\1078078.doc