Kao kada se sunce zagrli sa morem i od silne iskrenosti njihove rasprši se hiljade svijetlih dijamanata po plavoj vodi - svemu daju Divan sjaj! - i blistaju, i jedno, i drugo puni poštovanja, hvale, a i svoji... I mi se konačno tako Krasno Sreli! Jata zanosnih akrobata - Riječi poslasmo u vasionu... Ali Ti ne pamtiš više ona lutanja naša i ulice malepune vlage i velikih ideala?! Kako smo sve Dobro htjeli... željeli... smjeli... Svjedoci istih dana različito svjedočimo... Sa malo odgovora znanih slabiji nekada od travčica Tvojih... Milostivi Oče Moj! Zar se tako lako zaboravljaju ti Susreti?!? Zagrljaji i šutnja puna disanja i Ljubavi?! Čitavi neki Životi!!? Opet je jesen oblačim stari, kišni mantil saučesnika i zavoj u mojim ispovjestima šetanja dugih. Kada sklopim kapke - ja sve pamtim dobro: tu beskrajnu želju da dijelimo skupa Slobodu, rečenice, nikad završene i onaj, nekada miris ručka u našim kosama... i zanos dječiji... A Ti se ne sjećaš?! I nije Ti žao?! Iz zasjeda lukavi vrebaju- nagovaraju - da smo uvijek nečeg novog, opipljivog gladni. Među ovim našim zidovima nezidanim zaklinjanja, zavjeti i preklinjanja, obećanja, snovi, želje i verovanja naša. I ako se već sjutra slabo čega sjetišjel to znači da sam bila sama?! Iz istih Velikih hramova, sa istih službi bez nadahnuća?! druga ćemo iskustva nositi i osjećaje, i saznanja?! I idući nekada pod ruku mi ćemo druge krajeve Zemlje pohoditi i srce zbunjeno i prazno!?! sve skupa i sve sami! O umuknite, bar noćas! Vi, zaboravni! Vi, malodušni! Vi, nevjerni, hladni! Vi bi mi sve ukrali! Jer evo, baš večeras, nadolaze prirodno, kao noć toliko Divnih glasa i moga Anđela čuvara. Zbor čudesni! - Krasnih, kao i svi, što od Gospoda dolaze - kao tek rođena djeca... Pa se samo krstimda ih ne uplašim (i otjeram) ovoliko zemaljska. I plačemod Radosti... Zabranjeno je zaboravljati!!! 1
- koliko smo bili Lijepi! - koliko smo pozvani biti bolji! - da smo nekada toliko silno Voljeli! i da su Voljeli i nas! To je važna Istina! Kako možeš zaboraviti?! Pa od čega smo drugog živjeli?! Čemu se Radovali?! Ako zaboraviš... Suza će porasti viša od mene. Šta sa ovom grudvom Ljubavi od koje nekada jedva mogu disati?! Ako zaboraviš... Neće mi pomoći beskraj i bezvremenost! Džaba vapaji... Ako zaboraviš... Ako posumnjaš... Kako ću Te opet Sresti??!? A dovoljno je da jednog običnog svitanja kroz otvoren prozor Gospod Ti pošalje neki- drugačiji san - da se sjetiš - da prepoznaš Ljubav! Nikoleta Petrović 2 3
4 5
6 7
NOVICA KOVAČ Rođen u Nikšiću 1980 god. Završio Fakultet likovnih umjetnosti u Cetinju 2005 god. Živi i radi u Kotoru i Budvi. Samostalne i značajnije izložbe: 2002. Nikšić, Umjetnički klub Skaska 2005. Bar, Umjetnička galerija Velimir A. Leković, XVIII Barski ljetopis 2005. Nikšić, Dvorac Kralja Nikole 2008. Pogorica, Perjanički dvor 2009. Kotor, Gradska galerija 2010. Igalo, Spa galerija 2010. Herceg Novi, Galerija Josip Bepo Benković 2011. Kotor, Shopping Centar Kamelija 2013. Pljevlja, Galerija Vitomir Srbljanović 2013. Cetinje, XXXV Crnogorski likovni salon 2015. Herceg Novi, 48 HercegNovski zimski salon 2015. Nikšić, Galerija A,Trim centar 2016. Podgorica, Galerija Centar 2000. U saradnji sa Veselinom Vlahović ilustrovao dvije bajke za djecu iz ciklusa Doktor Mačak. To je prva ilustrovana autorska bajka za djecu u Crnoj Gori. 2010. Predstavnik Crne Gore u IWANO projektu. 2016. Koautor knjige za djecu Vrtuljak, koju je objavio zajedno sa suprugom Nikoletom Petrović Kovač. Kontakt: Adresa: Plagenti, Kotor, Crna Gora Tel: +381 (0) 68 267 686 E-mail: kovacnovica@yahoo.com 8