Tema: Informacije o tužbama potrošača protiv banaka temeljem ugovora o kreditima Poštovani klijentice i klijenti, S obzirom na velik broj upita vezanim uz pokretanje parničnih postupaka protiv banaka temeljem ugovora o kreditima uz primjenu valutnih klauzula u valutama CHF i EUR, radi boljeg razumijevanja pravne situacije u nastavku dajemo pregled aktualnog stanja s obzirom na činjenice koje danas znamo. Navedene informacije su sažetak trenutne pravne situacije i temelje se na dosadašnjoj sudskoj praksi i našim predviđanjima rezultata u aktualnim postupcima. Ovo je izuzetno složena pravna tematika koju pratimo od samog početka aktualizacije problema, dakle od 2008 godine tako da smo s njom, kao što znate, izvrsno upoznati. Kako bi mogli prihvatiti sve vaše mandate organizirali smo poseban tim odvjetnika koji se bavi ovim problemima. S obzirom na nesporne činjenice, naše je mišljenje da bi svaki prosječni potrošač koji je s bankom sklopio ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ali i u valuti EUR, trebao imati pravo na naknadu od banke čija visina ovisi o pojedinostima svakog slučaja. Ovo mišljenje temelji se na pretpostavci da prosječni potrošač nije sa bankom pojedinačno pregovarao o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzulu u CHF pa je stoga bio nedovoljno upućen u sve potrebne detalje kako promjena kamatne stope i valutna klauzula funkcioniraju. Kao i dosada, naši pravni stručnjaci vam mogu pomoći u razumijevanju svih potrebnih okolnosti vezano uz pokretanje navedenih postupaka. S obzirom da su neki od vas istaknuli potrebu financiranja vođenja tih postupaka, mogu spomenuti da smo i to osigurali a što znači da postoji mogućnost financiranja troškova vođenja postupka. Za sva daljnja pitanja i/ ili pojašnjenja naši pravni stručnjaci vam, kao i uvijek, stoje na raspolaganju putem kontakata navedenih u memorandumu ili putem e-maila: krediti@cipcic-bragadin.com. S poštovanjem, Silvije Čipčić-Bragadin, direktor
OPĆA PITANJA VEZANA UZ TUŽBE PROTIV BANAKA TEMELJEM UGOVORA O KREDITU 1. OSNOVE TUŽBE Ažurirano: 24.09.2018. Pravomoćnim presudama nadležnih sudova radi povreda kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da su banke povrijedile prava potrošača na više načina. Tim presudama određeno je nekoliko osnova temeljem kojih je moguće podnijeti tužbe protiv banaka. OSNOVA A) -NIŠTETNOST ODREDBI UGOVORA O KREDITU U DIJELU KOJI SE ODNOSI NA PROMJENU REDOVNE KAMATNE STOPE koja je promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke ukoliko se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. O OSNOVI A) Ova osnova je testirana na svim sudovima uključujući i Ustavni sud i Vrhovni sud RH te je stav jasan- temeljem ove osnove banka treba vratiti potrošaču dio novaca koji se odnosi na preplaćene kamate uvećano za zatezne kamate od dana svake uplate. Visina potraživanja ovisi o iznosu kredita i razlici između početno ugovorene kamatne stope i kamatne stope koju je banka obračunavala temeljem svojih odluka. ŠTO SE MOŽE NADOKNADITI? Mogu se nadoknaditi preplaćeni iznosi kamata uvećano za zatezne kamate tekuće od svake uplate banci pa sve dok banka ne isplati potrošaču novce. Ovo je primjenjivo i na ugovore sa valutnom klauzulom CHF i na EUR. ROK ZA PODNOŠENJE TUŽBE? 13.06.2019. godine nastupa rok za dio tužbe radi isplate po ovoj osnovi. Nakon toga rok nastupa djelomična zastara za najstarije iznose uplata osim za zahtjeve protiv Sberbank d.d. u kojima je rok 14.06.2023. RIZIK OD NEUSPJEHA? Smatramo da rizik od neuspjeha iz pravne sfere stava iznimno nizak (skoro da ga ni nema) ukoliko potrošač nije sa bankom individualno pregovarao o kamatnoj stopi i parametrima promjene. Stav je potvrđen u više presuda i na više sudova i praksa je ustaljena. Naša 2
3 procjena je da je ovaj oblik tužbe najsigurniji ali potencijalno nosi najmanji iznos naknade koju bi banka trebala platiti potrošaču. Primjeri dosuđenih naknada: IZNOS KREDITA BANKA SVEUKUPNO NAKNADA 101.000 CHF Zagrebačka banka cca. 46.312,45 kuna 107.590 EUR Addiko banka cca. 79.650,00 kuna OSNOVA B ) NIŠTETNOST ODREDBE O VALUTNOJ KLAUZULI U CHF, ukoliko banke potrošače nisu u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na valjanoj obavijesti tijekom pregovara i zaključenja ugovora o kreditu. O OSNOVI B) Ova osnova utvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda od 14.16.2018. godine kojom su odbijene žalbe banaka u tom dijelu i potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu. Banke su podnijele reviziju i ovaj će se stav testirati na Vrhovnom sudu. ŠTO SE MOŽE NADOKNADITI? Mogu se nadoknaditi iznosi stvarnog povećanja anuiteta/rata kredita koja proizlaze temeljem promjene tečaja CHF i anuiteta/rata kredita koji su plaćeni banci. Pri procjeni visine trebalo bi se smatrati kao da je potrošač uzeo kredit bez valutne klauzule sa fiksnom redovnom kamatnom stopom. ROK ZA PODNOŠENJE TUŽBE? Za tužbe po ovoj osnovi zastara za najstarije iznose uplata nastupa 14.06.2023. RIZIK OD NEUSPJEHA? Smatramo da je rizik od neuspjeha u tužbama po ovoj osnovi u ovom trenutku srednje nizak ali je on opet znatno veći nego kod osnove tužbe pod A gore. Naime, iako postoji pravomoćna sudska odluka koja obvezuje sve druge sudove da procjenjuju način pregovora potrošača oko valutne klauzule u CHF sa bankom, banke su podnijele revizije protiv pravomoćne presude Visokog Trgovačkog Suda. S obzirom na izražena stajališta Ustavnog suda naše mišljenje je da su šanse za uspjeh banaka sa revizijama relativno niske te da banke sa revizijama neće uspjeti. Napominjemo da je ovaj stav još podložan testu pred Vrhovnim sudom te ukoliko Vrhovni sud donese drugačiju odluku od očekivane ona može imati utjecaj na uspjeh u parnicama potrošača u tom dijelu odnosno da potrošač u tom slučaju ne uspije sa svojim zahtjevom. Ova osnova tužbenog zahtjeva postala je pravomoćna tek 14.06.2018. 3
4 godine što znači da bi eventualna zastara zbog naknade u odnosu na ovu osnovu počela teći tek od 14.06.2023. godine a što još uvijek daje dovoljno vremena za podnošenje parnica nakon odluke o eventualnoj reviziji. Iz tog razloga smatramo da je primjerenije odrediti rizik ovog postupka kao srednje velik jer nema razloga žuriti sa ovim dijelom tužbe premda je prema našem mišljenju ovakav zahtjev realan i nosi viši iznos naknade za klijenta ali i određeni, iako ne veliki, rizik od neuspjeha. 2. KOJE SU BANKE U PITANJU? Addiko bank d.d., Erste & Steiermarkische bank d.d., OTP Banka Hrvatska d.d, Privredna Banka Zagreb, Raiffeisenbank Austria d.d., Sberbank d.d., Splitska banka d.d., Zagrebačka banka d.d. 3. TKO SVE MOŽE TUŽITI BANKE? Ovisno o osnovi u pravilu svi potrošači koji su navedenim bankama sklapali: ugovore o kreditima sa valutnom klauzulom u CHF, ugovore o kreditima sa valutnom klauzulom u EUR do 10.01.2013. godine. Nakon 10.01.2013. godine banke su uglavnom ugovarale parametre u svezi promjene kamatne stope zbog promjena zakonodavstva. 4. POSTOJI LI OGRANIČENJE VEZANO UZ NAMJENU KREDITA? Ne postoji. Moguće je dobiti naknadu neovisno o namjeni kredita. Nije bitno je li ugovor po namjeni bio npr. stambeni, nenamjenski, za kupnju auta ili neki drugi, ukoliko ugovor sadrži nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnu klauzulu u CHF o kojoj potrošači nisu bili adekvatno obaviješteni. 5. UTJEČE LI KONVERZIJA KREDITA NA PRAVO NA NAKNADU PRIJE KONVERZIJE? Prema našem mišljenju i postojećoj sudskoj praksi konverzija kredita ne utječe na pravo na naknadu. Potrošači koji su napravili konverziju kredita trebaju imati isto pravo na naknadu kao i oni koji tu konverziju nisu napravili, ovisno o izračunu. Ovo iz razloga što su potrošači koji su imali kredite uz valutnu klauzulu u CHF konverzijom uskladili svoj ugovorni odnos sa situacijom kao da su uzimali kredite uz valutnu klauzulu u EUR, ali i kod kredita u EUR je utvrđeno da su promjene kamatnih stopa kako su ih banke činile- ništave. Povrh navedenog, obračun koji je sačinila banka je opet uključivala iznose koje je banka neopravdano naplaćivala. 6. KOLIKO PARNICA MOŽE TRAJATI? Ovakve parnice u pravilu traju između 1-3 godine do pravomoćne presude. 4
5 7. ŠTO ČINE PARNIČNI TROŠKOVI I KOLIKO PARNICA MOŽE KOŠTATI? Parnični troškovi u ovim parnicama u pravilu čine: troškovi sudskih pristojbi, odvjetnička nagrada i troškovi vještaka. Sudske pristojbe i odvjetnička nagrada u sudskom postupku odmjeravaju se prema vrijednosti spora. U velikoj većini predmeta taj iznos je u rangu do 100.000,00 kuna te u tom rangu odvjetnička radnja (tužba, ročište, podnesak i d. ) iznosi 1.250,00 kuna. Eventualna žalba iznosi 1.562,50 kuna. Slijedom navedenog stranke mogu očekivati okvirno do 15.000,00-20.000,00 kuna troška s osnove odvjetničkih nagrada, osim ako drugačije nije dogovoreno sa odvjetnikom. Sudske pristojbe također ovise o vrijednosti spora i određuju se na način da u razredu od 9.000-12.000,00 kuna sudske pristojbe na tužbu iznose 400,00 kuna, u razredu od 12.000-15.000,00 kuna one iznose 500,00 kuna, a za predmete vrijednosti od 15.000,00 kuna na više, pristojbe iznose 500,00 kuna + 1 % na razliku iznad 15.000,00 kuna ali ne više od 5.000,00 kuna. Valja napomenuti da se isti iznos plaća i za sudske pristojbe na sudsku odluku ( npr. na presudu), dakle gore navedene iznose treba minimalno udvostručiti a što znači da stranke mogu očekivati plaćanje ukupne sudske pristojbe za tužbu i presudu u predmetnima vrijednosti spora do 100.000,00 kuna, u visini od okvirno od 800,00 kuna pa do 2.700,00 kuna. Trošak provođenja financijskog vještačenja u pravilu se određuje po složenosti vještačenja i u ovakvim parnicama ono u pravilu iznosi do 2.000,00 kuna. Slijedom navedenog, stranke mogu očekivati ukupne parnične troškove prvostupanjskog postupka u rangu od cca 17.800,00 19.700,00 kuna sveukupno. 8. TKO JE DUŽAN PREDUJMITI PARNIČNE TROŠKOVE A TKO IH SNOSI U KONAČNICI? Ona strana koja inicira postupak je dužna osigurati i predujmiti parnične troškove, dakle sudske pristojbe, troškove vještaka i ovisno o dogovoru, troškove svojeg odvjetnika. Ona strana koja je izgubila parnicu dužna je nadoknaditi sudske pristojbe, troškove vještaka ali i troškove odvjetnika koje je imala druga strana, sve sukladno odluci suda. Povrh toga, ovisno o dogovoru sa svojim odvjetnikom strana može imati i određene troškove svojeg odvjetnika. Ako je svaka strana uspjela samo djelomično u parnici, tada se troškovi nadoknađuju proporcionalno uspjehu u parnici, sve sukladno odluci suda. Npr. ako je svaka strana npr. uspjela u polovici zahtjeva tada svaka strana snosi troškove na jednake dijelove. Odvjetničke troškove stranke dogovaraju sa svojim odvjetnicima, sudske pristojbe stranke plaćaju prilikom podnošenja tužbe i nakon donošenja presude a troškove vještačenja stranke plaćaju tijekom postupka. 5
6 9. KAKO JE MOGUĆE DOGOVORITI PLAĆANJE PARNIČNIH TROŠKOVA? Svaki odvjetnik i odvjetničko društvo imaju mogućnost dogovoriti s klijentom uvjete poslovanja kao i visinu nagrade za odvjetnički rad. Naše odvjetničko društvo u tom pogledu je fleksibilno i nudi nekoliko modela suradnje. U ovakvim parnicama ovisno o pojedinačnom predmetu osim redovnog načina naplate troškova tijekom postupka moguće je dogovoriti razne modele koji, primjerice uključuju: U odnosu na sudske pristojbe: Financiranje predujmljivanja plaćanja sudskih pristojbi ( u pravilu od 800,00 kn - 2.700,00 kn). To znači da ovisno o slučaju mi možemo osigurati plaćanje predujma sudskih pristojbi za klijenta. U odnosu na troškove vještaka: Predujmljivanje plaćanja troškova vještaka ( u pravilu do 2.000,00 kuna). To znači da ovisno o slučaju mi možemo osigurati plaćanje predujma tih troškova za klijenta. U odnosu na odvjetničku nagradu: Model A) Odgoda plaćanja odvjetničke nagrade- Sukladno ovom modelu klijent ne plaća odvjetničku nagradu određeno vrijeme, najčešće do završetka postupka. Nakon proteka roka odgode plaćanja, klijent je dužan platiti odvjetničku nagradu bez obzira na uspjeh u parnici. U ovom modelu odvjetnička nagrada obračunava se u višem iznosu u odnosu na odvjetničku nagradu koja bi se redovno naplaćivala tijekom postupka. Ovaj model se može kombinirati i s modelom B niže. Model B) Plaćanje odvjetničke nagrade u razmjeru s uspjehom u postupku- Sukladno ovom modelu odvjetnička nagrada plaća se u postotku uspjeha u postupku. Ukoliko klijent ne uspije u sporu, nije dužan platiti odvjetničku nagradu. Ovaj model može se kombinirati s modelom A gore i u ovom modelu odvjetnička nagrada u konačnici obračunava se u višem iznosu u odnosu na odvjetničku nagradu koja bi se redovno naplaćivala tijekom postupka. 6