ISPRNITANO U SKRIPTARNICI. NE KOPIRATI. ŠTREBERAJ ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA I.DIO i II.DIO
Ovo je samo pregled, a cijela skripta (44 str.) te čeka u našoj SKRIPTARNICI! 2
Malo o ispitu Hej hej! Odlučio si se napokon riješiti i tog afi-ja?! Well done! Prvi korak si napravio, a sad samo pozorno slijedi upute svog instruktora i neće bit nikakvih problema. Za početak par informacija o tome što te sve čeka na ispitu. Teorija. Sastoji se od pitanja na zaokruživanje (5 bodova) i pitanja na nadopunjavanje (20 bodova). Kod pitanja na zaokruživanje, samo je jedan odgovor točan. U pitanjima na nadopunjavanje često bude i ponuđenih odgovora u zagradama, pa samo ispravan moraš nadopisati na praznu crtu. Zadaci. Prvih 5 zadataka se odnose na pokazatelje i svaki zadatak nosi po 1 bod (dakle, moguće je ostvariti ukupno 5 bodova). Idućih 5 zadataka se odnosi na gradivo 1.kolokvija (bilanca, račun dobiti i gubitka i izvještaj o novčanom toku) i svaki zadatak nosi po 2 boda (ukupno moguće ostvariti 10 bodova). Zadnja skupina zadataka se rješava na temelju priložene bilance i računa dobiti i gubitka za dvije godine. U toj zadnjoj skupini je ukupno 5 zadataka, koji se odnose na horizontalnu, vertikalnu analizu i pokazatelje, ali svaki zadatak traži odgovor na 2 pitanja, tako da sveukupno možeš skupiti 10 bodova. Uvjet za polaganje ispita. 60% od cjelokupnog ispita (znači, nije kao što je bilo u računovodstvu, posebno teorija posebno zadaci, već se sve zajedno gleda). Znači od ukupnih 50 bodova koliko možeš ostvariti na ispitu, za prolaz ti treba 30 bodova). Koliko vremena mi treba da naučim za ispit? Optimalno bi bilo da kreneš učiti cca. 2 tjedna prije ispita (da ti se slegnu sve te silne formule ), ali mnogi naši studenti su uz predani rad ispit položili i za upola manje vremena. Koliko vremena imam na ispitu? Ispit se piše 1h. To ti je dovoljno vremena ako si dobro naučio. Ako se nisi najbolje spremio i ako zapneš na kojem zadatku, vremena će ti biti premalo. Malo o skripti Ono što se od tebe traži na ovom ispitu je da razumiješ gradivo, a ne da samo nabubaš napamet sve pokazatelje. Jako je bitno da kužiš kako su oni međusobno povezani i da stvarno razumiješ što se na temelju svakog pokazatelja može zaključiti. Tako je nastala ova skripta PAZI! Bilo bi dobro da se odmah u startu razumijemo. Službena literatura za ovaj ispit je udžbenik: Analiza financijskih izvještaja. Ova skripta predstavlja samo pregled najvažnijih dijelova gradiva i NIJE službena ispitna literatura! U Štreberaju znamo da je razumijevanje gradiva ključno za polaganje ovog ispita. Isto tako, znamo da ne voliš učiti iz literature koja je pisana prekompliciranim jezikom. Zato smo ti spremili ovu skriptu koja je nastala kao kompilacija razne dostupne literature, začinjena mudrostima naših instruktora, koje će ti pomoći da gradivo bez problema savladaš S RAZUMIJEVANJEM. 3
1. UVOD U RAČUNOVODSTVO 1.1. Korisnici računovodstvenih informacija Kao što svatko od nas u životu pred sobom ima nekakve ciljeve (primjerice, položiti ispit iz računovodstva ), tako i svako poduzeće na ovom svijetu posluje sa svrhom ostvarivanja određenih ciljeva. Pri tome nastoji zadovoljiti očekivanja različitih interesnih skupina, kao što su: vlasnici, menadžeri, zaposlenici, kupci, dobavljači, kreditori, država i sl. Što njih sve zapravo zanima? Njih zanimaju informacije o poduzeću, a te informacije su sadržane u financijskim izvještajima. Računovodstvene informacije su važne za funkcije planiranja i kontrole, kao i za realizaciju brojnih drugih menadžerskih funkcija, aktivnosti i zadataka. Menadžer si misli: Moj posao je da ovo poduzeće dobro radi, stoga moram konstantno kontrolirati poslovanje kako bih pravovremeno uvidio ako postoje neki problemi. I da, ako budem dobar, možda dobijem i novi automobil. Investitori trebaju financijske informacije kako bi procijenili sigurnost svojeg ulaganja kroz sadašnju i buduću financijsku snagu poduzeća. Investitor si misli: Imam višak raspoloživih novčanih sredstava i želim ih uložiti u dionice nekog dioničkog društva. Zanima me je li ovo poduzeće dobro za ulaganje, odnosno, kakvo je njegovo poslovanje? Je li profitabilno? Je li poduzeće u financijskim problemima? Ima li problema s naplatom? Sve su to informacije koje me zanimaju, kako bih odabrao najbolje poduzeće za ulaganje. Kreditore (zajmodavce) zanima sigurnost povrata glavnice s pripadajućim kamatama, pri čemu se razlikuju interesi onih koji su angažirali kratkoročna sredstva od onih koji su dali dugoročne kredite Banka si misli: Ok, ovo poduzeće želi kredit. Ajmo vidjeti kako posluje to poduzeće, odnosno hoće li nam ono biti sposobno uredno vraćati rate kredita?. 4
Državu i njezine institucije zanimaju informacije koje se odnose na kreiranje i ostvarivanje porezne politike, prije svega u smislu ispravnog obračuna i pravovremene uplate proračunskih prihoda od strane poreznih obveznika. Država se pita: Kolika je dobit ovog poduzeća, da znam koliko ću poreza na to naplatiti? Već smo prethodno zaključili da su informacije potrebne u poslovnom odlučivanju, zbog čega se javlja potreba za oblikovanjem upravljačkog informacijskog sustava poduzeća. Najznačajniji dio upravljačkog informacijskog sustava je usmjeren na obradu financijskih transakcija i podataka, a naziva se računovodstveni informacijski sustav RIS. Računovodstveni informacijski sustav je jedan od podsustava koji zauzima središnje mjesto i ulogu u upravljačkom informacijskom sustavu. Predstavlja podršku različitim razinama menadžmenta kod donošenja različitih odluka, a sastoji se od prikupljanja podataka, obrade podataka, upravljanja bazom podataka i generiranjem informacija. 1.2. Pojam i osnovna obilježja računovodstva Najveći dio informacija potrebnih u procesu poslovnog odlučivanja nastaje u računovodstvu, zbog čega je računovodstvo najznačajniji dio ukupnog informacijskog sustava. Kroz dugi povijesni razvoj računovodstvene teorije i prakse, brojni teoretičari, institucije i profesionalna udruženja su na različite načine definirali računovodstvo. Jedna od definicija glasi: Računovodstvo je vještina bilježenja, razvrstavanja, skraćenog prikazivanja i interpretiranja u novčanom obliku izraženih poslovnih događaja i interpretiranje iz toga proizašlih rezultata. Mnogi od nas poistovjećuju pojmove računovodstvo i knjigovodstvo, što također rade i neki autori, ali postoje i oni koji smatraju da je knjigovodstvo dio računovodstva, pa je na temelju navedenog proizašla i sljedeća definicija: Računovodstvo je zaokruženi sistem evidencije u kojem se na poseban način planiraju, evidentiraju, kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i s tim u vezi sastavljaju računovodstvene informacije. U ovoj definiciji se zapravo krije od čega se sve sastoji tradicionalni obuhvat (tradicionalna struktura) računovodstva: Računovodstveno planiranje Knjigovodstvo Računovodstvena kontrola Računovodstvena analiza Računovodstveno informiranje 5
Računovodstvenim planiranjem se iskazuju planirani budući događaji izraženi u novcu, koji će poslije biti evidentirani u knjigovodstvu (npr. planira se zarada, prodajna cijena proizvoda, količina nabave proizvode, troškovi koji će se pojaviti tijekom poslovanja...). Najznačajniji proizvod procesa planiranja su planski ili budžetirani financijski izvještaji. Knjigovodstvo je dio računovodstva orijentirano na prošlost, a evidencija se provodi u poslovnim knjigama primjenom metode dvojnog knjigovodstva. Također je najvažniji evidencijski dio računovodstva. Neće svi poslovni događaji biti evidentirani u knjigovodstvu, već samo oni koji zadovoljavaju sljedeće kriterije: poslovni događaj treba nastati treba imati mjerljivu vrijednost (moguće ga je vrijednosno izraziti) treba utjecati na promjenu postojećeg stanje temeljnih računovodstvenih kategorija (utjecati na povećanje ili smanjenje imovine, obveza, kapitala, prihoda, rashoda i financijskog rezultata) treba postojati vjerodostojna knjigovodstvena isprava. Primjerice, Štrebsy Fon je prodao mobitel (poslovni događaj je nastao) u vrijednosti od 2.500kn (ima mjerljivu vrijednost) za što je ispostavljena izlazna faktura br.52 (postoji vjerodostojna isprava). Štrebsy Fon-u su se povećali prihodi od prodaje, ali i potraživanja od kupaca jer faktura nije još naplaćena (promijenilo se stanje temeljnih računovodstvenih kategorija). Računovodstvena kontrola slijedi nakon knjigovodstva i brine o tome koliko je ispravno i pouzdano ono što je proizašlo iz procesa planiranja i knjigovodstva. Znači, u ovoj fazi se kontrolira ispravnost utvrđenih obračuna i provedenih knjiženja. Ona treba ispitati jesu li se neki događaji propustili evidentirati i jesu li neki događaji lažno evidentirani. Računovodstvena analiza uspoređuje ostvarene poslovne aktivnosti sa onima koje su planirane, također se mogu vršiti usporedbe s rezultatima poslovnih subjekata koji posluju u istoj djelatnosti. Na taj način je moguće otkriti uzroke njihovih odstupanja i donijeti određene mjere za njihovo otklanjanje. Računovodstveno informiranje objedinjuje sve prethodne faze, te ima zadatak prezentiranja informacija zainteresiranim korisnicima (internim ili eksternim). Način informiranja: pismeni ili usmeni. Najvažniji pismeni oblik su financijski izvještaji (bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o promjenama vlasničke glavnice, izvještaj o novčanom toku te bilješke uz te izvještaje). U poduzećima se svakodnevno događaju brojne transakcije koje je potrebno zapisati i sistematizirati, kako bi se svi ti podaci u konačnici pretvorili u informacije, koje će potom služiti za donošenje određenih poslovnih odluka. 6
Kako zapravo izgleda računovodstveni proces i od kojih se faza sastoji? ULAZ Prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima PROCES OBRADE Klasificiranje poslovnih događaja, evidencija u poslovnim knjigama i sastavljanje probne bilance IZLAZ Sastavljanje financijskih izvještaja Iz ovog prikaza vam je važno znati što se u kojoj fazi događa. Dakle, u prvoj fazi, fazi ulaza, se prikupljaju podaci o nastalim poslovnim događajima. Faza (proces) obrade obuhvaća analizu poslovnih događaja, njihovo evidentiranje u poslovnim knjigama te sastavljanje probne bilance. U posljednjoj fazi, fazi izlaza, sastavljaju se financijski izvještaji namijenjeni korisnicima računovodstvenih informacija. Pored tradicionalnog koncepta računovodstva, postoji i drugi koncept prema kojem je težište promatranja na korisnicima informacija, pri čemu se svi procesi smatraju korisnima samo ako zadovoljavaju potrebe korisnika. Eksterni korisnici se nalaze izvan poduzeća i zbog toga informacije koje se njima prezentiraju moraju biti pouzdane i sastavljene u skladu s unaprijed poznatim pravilima. U tu svrhu postoje propisana pravila prema kojima financijski izvještaji trebaju biti sastavljani, a prije svega se misli na računovodstvene standarde. Oni se dijele na: međunarodne računovodstvene standarde (dužna su ih primjenjivati velika poduzeća i ona koja kotiraju na burzi) i nacionalne računovodstvene standarde (primjenjuju ih mala poduzeća koja posluju lokalno). Prethodno smo spomenuli tko su sve korisnici financijskih izvještaja, a sada ćemo naučiti obilježja izvještaja ovisno o tome sastavljaju li se za interne ili eksterne korisnike. KORISNICI Interni Eksterni OBILJEŽJA IZVJEŠTAJA - nestandardizirani, nisu propisani zakonom - detaljni su, analitički - pored stvarnih sadrže i planirane veličine - sastavljaju se svakodnevno ili periodično - propisani zakonom (forma, sadržaj i vrijeme) - sintetizirani, globalni, usmjereni na cjelokupno poslovanje - sadrže samo stvarne podatke - najznačajniji temeljni financijski izvještaji 7
Svejedno da li je riječ o internim ili eksternim korisnicima, računovodstvo mora osigurati sve potrebne informacije. Računovodstvo se s aspekta korisnika dijeli na: 1. Financijsko računovodstvo je primarno okrenuto vanjskim korisnicima, pruža povijesne podatke, a u praksi se naziva eksterno računovodstvo. Financijski izvještaji su krajnji proizvod ovog računovodstva. Za ovo se računovodstvo može reći da je: Unificirano (obvezna je primjena Zakona o računovodstvu, Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja ) Sintetičko (prikazuje cjelinu poslovanja) Prikazuje samo povijesne podatke (ono što je nastalo). 2. Upravljačko računovodstvo osigurava informacije primarno za unutarnje (interne) korisnike. Planiranje i kontrola se ističu kao najvažnije aktivnosti ovog računovodstva. Za uspješno poslovanje, nužno je postavljanje planova koje želimo ostvariti, a koji su proizašli na temelju određenih događanja u prošlosti. 3. Računovodstvo troškova je orijentirano na praćenje i kontrolu troškova poslovanja i tipično je interno orijentirano računovodstvo. 8
2. TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI Tvoji roditelji na kraju svake akademske godine žele vidjeti tvoj indeks, iz kojeg se vidi koliko si predmeta položio, što je zapravo rezultat tvog uloženog napora i truda. Tako i svako poduzeće, kao pravna osoba, mora biti transparentno javnosti i prezentirati svoje temeljne financijske izvještaje. Iz njih ćemo onda moći zaključiti kako poduzeće posluje, je li dovoljno uspješno u djelatnosti koju obavlja i još puno drugih informacija koje nas zanimaju. 2.1. Pojam i vrste financijskih izvještaja Sigurno se sjećaš da su financijski izvještaji nositelji računovodstvenih informacija, a njihov je cilj informirati zainteresirane korisnike o financijskom položaju poduzeća i o uspješnosti poslovanja. Trebaš znati da ima pet temeljnih financijskih izvještaja, a to su sljedeći: 1. BILANCA (IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM POLOŽAJU PODUZEĆA, SIGURNOSTI I LIKVIDNOSTI POSLOVANJA) 2. RAČUN DOBITI I GUBITKA (IZVJEŠTAJ O USPJEŠNOSTI POSLOVANJA) 3. IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU (IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U FINANCIJSKOM POLOŽAJU PODUZEĆA) 4. IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA KAPITALA 5. BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE Ovo u zagradama je radi pitanja iz teorije. Primjerice, pitanje može biti: Navedite izvještaj koji prikazuje promjene u financijskom položaju poduzeća? Zato, nemoj to zanemariti! Dobro? 2.2. Bilanca izvještaj o financijskom položaju Sva što neko poduzeće posjeduje, odnosno, sve što ima, naziva se imovina poduzeća. Poslovnom subjektu je potrebna određena imovina kako bi obavljao svoju djelatnost, a ta imovina mora imati svoje porijeklo (izvore). Tako je, primjerice, u bilanci Štreberaja prikazana sva imovina koju Štreberaj ima, a potrebna je za poslovanje: klupe, stolice, ploče, markeri, projektori, laptopi, novac na računu u banci... itd. Štreberaj svakako mora opravdati otkud mu sva ta imovina, što će biti prikazano u pasivi bilance kao kapital i rezerve (ako su neku imovinu uložili vlasnici ili je došlo do povećanja imovine pozitivnim poslovanjem) i obveze (ako je imovina nabavljena zaduživanjem). Bilanca je temeljni financijski izvještaj koji prikazuje imovinu, kapital i obveze na točno određen dan. Prema navedenoj definiciji možemo zaključiti da su osnovni elementi od kojih se sastoji bilanca: Imovina resurs koji je pod kontrolom poduzeća, proizlazi iz prošlih događaja i od kojeg se očekuju buduće ekonomske koristi. 9
Obveza postojeći dug poduzeća, proizašao iz prošlih događaja, a za čije se podmirenje očekuje smanjenje resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi. Kapital (glavnica) ostatak imovine nakon odbitka svih obveza poduzeća. Kako bilanca prikazuje trenutno stanje, trenutačnu sliku s određenim danom, za nju se kaže da je STATIČNI (STATIČKI) financijski izvještaj. Bilanca se sastoji od AKTIVE i PASIVE. Aktivu bilance čini imovina kojom raspolaže poslovni subjekt, a pasiva se sastoji od glavnice (kapitala) kao vlastitog izvora financiranja i obveza koje predstavljaju tuđe izvore financiranja. Da bi se neka sredstva mogla unijeti u bilancu kao imovina poduzeća, postoje određeni uvjeti koji trebaju biti zadovoljeni. Uvjeti priznavanja imovine: Resurs je pod kontrolom poduzeća Ima mjerljivu vrijednost Od resursa se može očekivati buduća ekonomska korist. PODJELA IMOVINE PREMA POJAVNOM OBLIKU MATERIJALNA IMOVINA NEMATERIJALNA IMOVINA PODJELA IMOVINE PREMA STUPNJU UNOVČIVOSTI (VREMENSKOM I FUNKCIONALNOM) KRITERIJU KRATKOTRAJNA IMOVINA (tekuće, obrtna) DUGOTRAJNA IMOVINA (stalna, fiksna) Sva imovina koju neko poduzeće ima, mora imati svoje podrijetlo, svoj izvor. Znači, sve što imam u poduzeću je prikazano u AKTIVI bilance, a sve to što imam moram opravdati otkud mi to?! Odakle mi neka imovina koju imam, prikazano je u PASIVI bilance nekog poduzeća. Primjerice, Štreberaj na svom žiroračunu ima 10.000 kn. To je prikazano u bilanci na strani aktive, pod kratkotrajnom imovinom novac u banci i blagajni. Ali, tih 10.000 kn također mora biti prikazano i u pasivi bilance ili kao kapital poduzeća ili kao neka od obveza poduzeća. Ako je Štreberaj uzeo kratkoročni kredit banke onda će to biti prikazano kao kratkoročna obveza na strani pasive. No, ukoliko su vlasnici Štreberaja dodatno uložili višak novca u svoje poduzeće, onda će to biti prikazano na poziciji kapital i rezerve upisani temeljni kapital 10.000 kn. 10
Ovo je samo pregled, a cijela skripta (44 str.) te čeka u našoj SKRIPTARNICI! 11