Pomišljaj LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE PomišljBILICE GODINA 12. VELIKA GOSPA, 2014. BROJ: 1. (26.) ŽUPA UZNESENJA 1966. 50 MARIJINA - BILICE 2016.
Pomišljaj LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE Godina 12. VELIKA GOSPA, 2014. Br. 1. (26.) Često uočimo da nas naša molitva ne mijenja. To nas zabrinjava i odmah zaključujemo da mi moramo mijenjati molitvu i svoj način molitve. Moramo biti svjesni da samo u molitvi spoznajemo ono što nigdje i nikada ne ćemo moći spoznati. Većina ljudi je napeta i pod stresom. Uzrok naših napetosti i tjeskoba je u nedostatku otvorenosti i povjerenja u Boga. Napetost nam otežava prihvaćanje Božje ljubavi. Molitva nije samo jednostavno vježbanje, nego život. Tko se želi posvetiti molitvi mora čvrsto odlučiti da često tijekom dana uzdigne svoj duh, a ponajprije svoje srce k Bogu. Ako to propustimo i dopustimo svojim mislima i osjećajima da lutaju, iskustvo će nam pokazati da je molitva nemoguća. Molitva se tiče našeg srca i života. Ona je plod ljubavi, a ljubav se ne može ograničiti na neko određeno vrijeme. O molitvi, izgleda, znademo malo. Imamo puno napisanih knjiga i studija o molitvi. Ali jedno je govor o molitvi, a moliti je nešto posve drugo. Možemo znati da je molitva potrebna i da je sve dobro i korisno što nam Isus i Marija govore, ali ćemo ostati bez života u sebi ako ne poslušamo i ne provodimo u život ono što nam oni govore. Nisu nam potrebni govori i studije o molitvi nego trebamo živa svjedočanstva o molitvi. A molitva izvire upravo iz unutarnjeg područja o kojem u se malo govori ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ Po molitvi bliže smo Isusu i kamo većina ljudi još nikada nije sišla. Molitva je otajstvo čije je mjesto duboko zakopano na izvorima našega srca. Molitva je u naravi čovjeka koji je stvorenje Božje stvoreno na sliku Božju. U molitvi čovjek spoznaje komu je okrenuto cijelo njegovo biće. I same od sebe riječi mu naviru na usne. Ne zna odakle dolaze, ali vidi da su to njegove vlastite riječi. Može ostati i u šutnji. U šutnji koja nije više nedostatak riječi, već šutnja koja doseže iznad riječi, koja je jedan novi oblik razgovora u kojemu čovjek zna samo to da je cijela osoba prisutna. Iz takve šutnje može proisteći krik koji nam Duh nadahnjuje. Nigdje kao u molitvi ne ćemo moći spoznati kratkoću svoga života i vječnosti za koju smo stvoreni. Nebo ne trebamo tražiti bilo gdje, nego u nama. U Isusu sam Bog dolazi na zemlju i posjećuje nas. Svraća k nama kao putnik, u našu kuću, u kuću našega srca, da nam iskaže milosrđe. Nebo je već u nama jer je u nama Krist. Ali mi smo ujedno na putu za nebo gdje ćemo gledati Krista u njegovoj slavi. Isus želi da postanemo sveti. Biti svet, jednostavno znači postati ono za ono za što smo stvoreni. Biti svet znači biti jedinstven, zdrav i normalan čovjek, stvoren na Božju sliku. Zamolimo našu Gospu od Pomišljaja da nas povede i uvede u radost koju samo Bog i nama može i želi svakako darovati. To vam želi vaš župnik fra Tomislav POMIŠLJAJ 1
MOLITVA OSTANI SA MNOM, GOSPODINE! Ostani sa mnom, Gospodine, jer mi je potrebna Tvoja prisutnost da Te ne bih zaboravio. Ti znadeš kako mi je lako napustiti Te. Ostani sa mnom, Gospodine, zato što sam slab i trebam Tvoju snagu da ne padam tako esto. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moj život i bez Tebe gubim svoj žar. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moje svjetlo i bez Tebe sam u tami. Ostani sa mnom, Gospodine, da mi pokažeš svoju volju. Ostani sa mnom, Gospodine, da ujem Tvoj glas i slijedim Te. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Te želim mnogo voljeti i biti uvijek u Tvojoj blizini. Ostani sa mnom, Gospodine, ako želiš da Ti budem vjeran. Ostani sa mnom, Gospodine, jer iako je moja duša siromašna, želim da za Tebe bude mjesto utjehe, uto ište Ljubavi. Ostani sa mnom, Isuse, jer kasno je i dan se privodi kraju, a život prolazi smrt, sud i vje nost približavaju se. Potrebno mi je još snage da ne posustanem na putu i zato Te trebam. Kasno je i smrt je sve bliža. Plašim se tame, iskušenja, suho a, križa, žalosti. O, kako Te trebam, moj Isuse, u ovoj no i progonstva! Ostani sa mnom, Isuse, u životu i svim opasnostima, trebam Te. Dopusti da Te prepoznam poput Tvojih u enika u lomljenju kruha, tako da Euharistija bude svjetlo koje razgoni mrak, snaga koja me ja a, jedina radost moga srca. Ostani sa mnom, Gospodine, jer u asu svoje smrti želim ostati sjedinjen s Tobom, ako ne po pri esti, tada barem po milosti i ljubavi. Ostani sa mnom, Isuse, ne tražim božansku utjehu jer je ne zaslužujem, ve Tvoju prisutnost, o da, to Te molim! Ostani sa mnom, Gospodine, jer samo Tebe tražim, Tvoju ljubav, Tvoju milost, Tvoje srce, Tvoj Duh, jer Te volim i ne tražim drugu nagradu osim da te volim sve više i više. U vrstoj ljubavi voljet u Te svim svojim srcem dok sam na zemlji i nastavit u Te voljeti savršeno u vje nosti. Amen. Padre Pio 2 POMIŠLJAJ
Draga bra o i sestre, pozdravljam sve hodo asnike u svetištu Božanske Ljubavi i one koji su povezani iz svetišta u Lurdu, Nazaretu, Lujanu, Vailankanni, Guadalupi, Akitu, Nairobiju, Banneuxu, Czestochowi i Marian Valley. Ve eras se osje am sjedinjen sa svima vama u molitvi svete krunice i u euharistijskom klanjanju pod pogledom Marije Djevice. Pogled! Koliko je on važan! Kolike se stvari mogu re i jednim pogledom! Naklonost, ohrabrenje, ljubav, ali i prijekor, zavist, oholost, pa ak i mržnja. esto pogled re e više od rije- i, ili kaže to što rije i ne uspijevaju ili se ne usu uju re i. Koga gleda Djevica Marija? Gleda sve nas, svakoga od nas. I kako nas gleda? Gleda nas kao Majka, s nježnoš u, s milosr em, s ljubavlju. Tako je gledala sina Isusa, u svim trenucima njegova života, radosnim, svijetlim, žalosnim, slavnim, kao što razmatramo u otajstvima svete krunice, jednostavno s ljubavlju. Kad smo umorni, obeshrabreni, zdrobljeni problemima, gledamo u Mariju, osje amo njezin pogled koji kaže našem srcu: Hrabro, sinko, ja sam tu i podupirem te! Gospa nas dobro poznaje, ona je mama, zna dobro koje su naše radosti i poteško e, naše nade i naša razo aranja. Kad osjetimo težinu svojih slabosti, svojih grijeha, pogledajmo Mariju, koja govori našem GLAS PAPE MARIJIN NAM POGLED POMAŽE Gospa od Pomišljaja POMIŠLJAJ 3
GLAS PAPE srcu: Ustani ponovno, idi k mom sinu Isusu, u njemu eš na i prihvat, milosr e i novu snagu za nastavak puta. Marijin pogled ne obra a se samo nama. Pod križem, u trenutku kad joj Isus povjerava apostola Ivana, i s njime sve nas, govore i: Ženo, evo ti sina (Iv 19,26), Marijin pogled upravljen je na Isusa. I Marija nam kaže, kao na svadbi u Kani: Što god vam rekne, u inite (Iv 2,5). Marija nam pokazuje Isusa, poziva nas da za nj svjedo imo, uvijek nas vodi svome sinu Isusu, jer je jedino u njemu spasenje, jedino on može pretvoriti vodu samo e, tegobe, grijeha, u vino susreta, radosti, praštanja. Jedino on. Blažena ti što povjerova! Marija je blažena zbog svoje vjere u Boga, zbog svoje vjere, jer je pogled njezina srca stalno bio usmjeren u Boga, u Sina Božjega kojega je nosila u krilu i promatrala na Križu. U klanjanju Presvetom Sakramentu, Marija nam kaže: Gledaj u moga Sina Isusa, drži pogled uperen u nj, slušaj ga, razgovaraj s njim. On te gleda s ljubavlju. Ne boj se! On e te nau iti da ga slijediš kako bi za nj svjedo io u velikim i malim djelima svoga života, u obiteljskim odnosima, na svom poslu, u trenucima slavlja; nau it e te izi i iz samoga sebe, iz same sebe, kako bi gledao druge s ljubavlju, poput njega koji te volio i voli, ne rije ima, nego djelima! O Marijo, daj da osjetimo tvoj pogled Majke, vodi nas svome Sinu, u ini da ne budemo krš ani iz izloga, nego oni koji znaju isprljati ruke kako bi s tvojim Sinom Isusom izgradili njegovo Kraljevstvo ljubavi, radosti i mira. Papa FRANJO, 12. listopada 2013. 4 POMIŠLJAJ
RIJEČ ZA TEBE POTRAŽI I DONESI SUNCE Jesi li dobro? Jesi li sretan? Sjediš li na suncu? Sjeti se onda i drugih pa i njima priušti njihovo mjesto na suncu. Jer ne smijemo zaboraviti: I naši susjedi, naši konkurenti, ak i naši neprijatelji, imaju pravo na malo sunca, na radost i na pregršt sre e u životu. Phil Bosmans Zato: Svim ljudima pripada da budu na suncu. Ne bacajmo nikada kamenje na put drugima ni klipove pod noge ako traže malo sunca. U srcima mnogih ljudi i suviše je mra no. Donesi sunce u svoju obitelj, u svoju ulicu, u svoje selo ili svoj grad. Donesi sunce slabima, bolesnima, siromasima, propalima, koji sjede uvijek u sjeni. Ali sunce možeš donijeti jedino ako ljubiš. S ljubavlju u tvojem srcu izlazi sunce, bez ljubavi ono zalazi. POMIŠLJAJ 5
IZ ŽIVOTA CRKVE IVAN XXIII. I IVAN PAVAO II. PROGLAŠENI SVETIMA U nedjelju 27. travnja 2014., na Nedjelju Božanskog milosr a, papa Franjo je u Vatikanu proglasio svetima dvojicu papa naših dana, Ivana XXIII i Ivana Pavla II. Ivan XXIII. pokrenuo je II. vatikanski koncil koji je zahvatio svaki dio katoli kog svijeta, a Ivan Pavao II. je papa koji je koncilsku ideju pronosio borave i kao Kristov namjesnik u to no 205 zemalja izvan Italije. Tamo gdje možda nije stigla koncilska ideja stigao je s njom Ivan Pavao II., a tamo gdje on nije uspio do i došla je koncilska ideja i s njom povezane vrjednote mira, pravednosti i pomirenja. Obred proglašenja zapo eo je nakon što je prefekt Kongregacije za proglašenje svetih kardinal Angelo Amato pra en postulatorima kauze zamolio Svetoga Oca da imena dvojice blaženika upiše u Knjigu svetaca. Nakon toga Sveti je Otac izgovorio formulu kojom se proglašavaju svecima, a Trgom sv. Petra i rimskim ulicama prolomio se dugotrajni pljesak. Nakon toga slijedila je procesija s relikvijama novih svetaca krvi Ivana Pavla II. koju je nosila Floribeth Mora Diaz iz Kostarike, žena koja je 2011. udesno ozdravila od aneurizme na mozgu po zagovoru Ivana Pvala II., a mo i s komadi em kože Ivana XXIII. nosili su njegovi ro aci (posebnom odlukom pape Franje za proglašenje svetim Ivana XXIII. nije bilo potrebno ispitivanje uda). Mo nike su predali Svetom Ocu, koji ih je poljubio, te su ih potom postavili ispred oltara, na kojem su svije e i cvije e donosili odabrani predstavnici. U povijesti Katoli ke Crkve dosad se nikad nije dogodilo da za oltarom budu etvorica papa dvojica nebeskih zaštitnika i dvojica na svojem zemaljskom hodu. Papa Franjo velebno misno slavlje predvodio je u zajed- 6 POMIŠLJAJ
IZ ŽIVOTA CRKVE ništvu sa 150 kardinala, 700 biskupa i 5000 sve enika. Trg sv. Petra mogao je primiti tek 500.000 hodo asnika. Stotine tisu a drugih bili su po okolnim ulicama i trgovima. Na proslavi je sudjelovalo 100 izaslanstava država svijeta, a me u njima je bilo dvadeset predsjednika država. Toga vikenda u Rimu su na snazi bile posebne mjere sigurnosti, za Papa Ivan XXIII. rođen je 25. studenoga 1811. kao Angelo Giuseppe Roncalli, na sjeveru Italije u mjestu Sotto il Monte. Bio je četvrto od ukupno trinaestero djece svojih roditelja. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu, a potom kreće putem svećeništva. Zaređen je 1904. godine u Rimu te vrši razne službe, od vojnog kapelana do duhovnika u sjemeništu. Godine 1925. je imenovan biskupom te obavlja dužnost vizitatora u Bugarskoj, potom u Turskoj i Grčkoj. Tada je u nekoliko navrata bio i u Zagrebu, a posjetio je i Đakovo, izjavivši za tamošnju katedralu da je to najljepša crkva na cijelom Balkanu! Kasnije postaje nuncij, 1953. i kardinal, a sve vrijeme ostaje blizak malim i običnim ljudima. Kada 1958., nakon smrti Pija XII., biva izabran za papu, već mu je 77 godina. Ivan XXIII je iznenadio i Crkvu i cijeli svijet kada je 1959. najavio sazivanje II. vatikanskog koncila, općega sabora svih biskupa svijeta! A takvih susreta u cijeloj povijesti Crkve je bilo tek 21, a u posljednjih 400 godina održana su samo tri. Odluka o sazivanju koncila je izazvala u Crkvi i čuđenje i oduševljenje, a papa Ivan XXIII. je sam kazivao kako ju je donio potaknut izvanrednim Božjim nadahnućem. Pa iako je umro nepunih osam mjeseci nakon svečanog otvaranja najvećeg koje se brinulo oko 2200 policijskih agenata, a hodo asnicima na usluzi bilo je više od 3000 volontera. Doga- aj je iz Rima pratilo 2360 akreditiranih medijskih djelatnika. Prvi je to put da se diljem Europe, uklju uju i i Hrvatsku, a možda i šire, kanonizacija mogla pratiti i u privatnim kinodvoranama bez naknade. FTB koncila u povijesti Crkve (11. listopada 1962.I, koji je potrajao sve do 1965. godine, upravo zahvaljujući Ivanu Dobrome je došlo do velike prekretnice: Crkva je širom otvorila vrata pitanjima i potrebama običnih ljudi, približivši se svijetu u kojem djeluje i time što je utrt put uvođenja narodnog jezika u liturgiji. Sv. papa Ivan XXIII. POMIŠLJAJ 7
IZ ŽIVOTA ŽUPE DESET ZAPOVIJEDI OPUŠTENOGA MIRA 1. Samo danas trudit ću se proživjeti dan ne želeći riješiti problem svoga života odjednom. 2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati samo sebe sama. 3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću ne samo na drugom svijetu, nego i na ovom. 4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama. 5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše. 6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem. 7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti. 8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost. 9. Samo danas čvrsto ću vjerovati čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu. 10.Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da dvanaest sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život. Sveti papa Ivan XXIII. A 8 POMIŠLJAJ
IZ ŽIVOTA CRKVE Papa Ivan Pavao II. rođen je 1920. kao Karol Jozef Wojtyla, u poljskom gradu Wadowicama. Imao je brata i sestru. Krakovski biskup postao je 1958. godine, a pet godina kasnije papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom. Kardinalom postaje 1967. i bio je najmlađi u kardinalskom zboru. Na konklavi 1978. Wojtyla je izabran za 264. papu i to je bilo prvi put da nakon 456. godina papom postaje netko tko nije bio Talijan. U 26 godina pontifikata posjetio je 130 država, prešao 1,2 milijuna kilometara, odnosno 30 puta obišao je zemaljsku kuglu. Tri je puta pohodio Hrvatsku (1994., 1998. i 2003., što je bilo i njegovo jubilarno stoto putovanje izvan Italije). Prvi je papa koji je ušao u džamiju i sinagogu. Napisao je 14 enciklika, 11 apostolskih pobudnica Zaslužan je za pad Berlinskog zida. Ivan XXIII. pozivao je na mir i prevladavanje podjela na blokove, a Ivan Pavao II je to proveo, srušio je blokove. Proglasio je 482 nova sveca i sada im se pridružuje. Blaženikom je proglašen 1. svibnja 2011. godine nakon što je Kongregacija za proglašenje svetaca priznala da je čudom ozdravila francuska časna sestra Marie Simon Pierre koja je bolovala od Parkinsonove bolesti. Sv. papa Ivan Pavao II. ISKRENI VJERNIK I VELIKI ČOVJEK Žrtvom atentata Ivan Pavao II. bio je 13. svibnja 1981. na Trgu sv. Petra. Na njega je iz neposredne blizine pucao mladi Turčin Ali Agca. Teško ranjeni papa operiran je šest sati u klinici Gemelli, ispred koje su za njegov život molile tisuće vjernika. Svoje ozdravljenje Ivan Pavao II. pripisao je zaštiti Majke Božje Fatimske, koja se na taj dan slavi u Katoličkoj Crkvi, a za posljednjega pohoda Fatimi okrunio ju je krunom u kojoj se nalazi i jedan od metaka kojima je bio pogođen. Samo pet dana nakon atentata 17. svibnja 1981. iz Gemelija je preko radijske veze molio s vjernicima na Trgu sv. Petra. Molim za brata koji me je pogodio, kojemu sam iskreno oprostio, rekao je tada Papa. Otišao je u pohod rimskom zatvoru Rebibbiji 27. prosinca 1983. i susreo se sa svojim atentatorom Alijem Agcom. Papa je 13. lipnja 2000. izrazio zadovoljstvo zbog pomilovanja Alija Agce, kojega je pomilovao talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi te je ekstradiran na služenje zatvorske kazne u Tursku. POMIŠLJAJ 9
ŽIVOT PO EVANĐELJU BLAŽENI SIROMAŠNI U DUHU, JER JE NJIHOVO KRALJEVSTVO NEBESKO Rije ju siromašni ne misli se na materijalno siromaštvo. Materijalna oskudica ne donosi nam ovo blaženstvo u duhu, niti nam pomaže na bilo koji na in ostvariti ga. Materijalno bogatstvo tako er nam ne donosi ovo blaženstvo, niti pomaže na bilo koji na in ostvariti ga. Siromašan duhom zna i biti potpuno predan Bogu. To od tebe i od mene traži da svakoga dana i uvijek moramo biti spremni prepoznati i ispunjavati ono što je volja Božja. Tako siromaštvo u duhu u svojoj biti postaje pravo unutarnje bogatstvo. A takvi su blaženi jer su radosni i neustrašivi. Oni u svojoj blagosti i poniznosti gledaju Krista i Oca i na taj na in mogli bismo re i posjeduju i sva carstva zemaljska i Kraljevstvo Nebesko. Za to imamo lijep primjer koji nam je dao Sv. Pavao, u II. poslanici Korin anima kad siromašne duhom opisuje kao Božje suradnike koji su: žalosni, a opet radosni, kao siromašni koji mnoge oboga uju, kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju (2. Kor. 6,10). Opet se ni ovdje ne misli na vlastiti tj. osobni posjed stvari i/ili imovine. Posjedovati carstva zemaljska zna i svoje misli i Radost zajedništva i susreta s Bogom i ljudima osjetila se u Taboru 10 POMIŠLJAJ
težnje okrenuti životu zajednice, a pri tome razborito upravljati onim dobrima koja nam je Bog povjerio ovdje na zemlji i u onom materijalnom statusu (stanju) u kojem nas On želi, stvara i oblikuje tijekom ovog zemaljskog života. Postoje dobra (talenti) koje je Bog poklonio svima i za koje emo svatko za sebe, potpuno osobno položiti upravlja ki ra un Stvoritelju i Darovatelju. Pri tome svatko e željeti uti one rije- i: Valjaš slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim u te postaviti! U i u radost Gospodara svoga! (Mt: 25, 21-22) Iz ovih tekstova i razmatranja, možemo dakle zaklju iti da je cilj onih siromašnih duhom služenje zajedni kom dobru pružaju i pri tome ruke prema Bogu; žele i ste i Kraljevstvo Božje u svojoj nutrini, ve sada i ovdje na zemlji. Njihovo unutarnje bogatstvo je život u Kristu, za Krista i po Kristu, a time i za bližnje. Siromašni u duhu kao da žive onu maksimu nama poznatu iz tradicije Benediktinskog crkvenog reda: Ora et labora, Deus adest sine mora (Moli i radi; Bog je tu i pomaže ti odmah). Pri tome, Bog prilago ava svoj stvarala ki projekt i plan spasenja ljudskoj ograni enosti, ali istovremeno pove ava talente, dakle sposobnosti ovjeka. Da bi Bog to inio, ovjeku je potrebno povjeriti sebe Bogu, predati se Njegovom Duhu. A Duh Božji je duh zajedništva jer Bog je radost, radost darivanja i dijeljenja u izobilju. Komparativno, glede boljeg razumijevanja ljudske egzistencije, spome- ŽIVOT IZ ŽIVOTA PO EVANĐELJU ŽUPE nut u i primjer doslovnog potpunog siromaštva sv. Franje Asiškog, koji je ak odložio i svoje haljine, pa odjeven u vre u posluživao gubavce. Ta krajnja poniznost i siromaštvo u stvari je izbor opet potpuna sloboda služenja Kristu. Naknadno, osnivanjem Klarisa (Reda siromašnih gospo a), te Tre eg franjeva kog reda (svjetovnog), koji u biti zna i ponizno prihva anje svoje životne sredine u svjetovnom pozivu i njegovim zahtjevima, vidi se univerzalnost ili sveobuhvatnost ove poruke: Blaženi siromašni u duhu!. Blaženi; jer oni teže Duhu Božjem i za svoj ovozemaljski život dobivaju od Boga ono što im je potrebno, a i povrh toga. Da, baš to želim i vama i sebi. A da bi to postigli ponajprije molim za milost oduzimanja svega onog što me udaljuje od Tebe O e i davanja samo onog što me vodi k Tebi. mr. sc. Nada Mikulandra POMIŠLJAJ 11 A
Treću godinu za redom, okupili smo se zajedno s našim župnikom fra Tomislavom i župnikom Njivica, don Olegom, ukupno nas 33, u autobusu za Samobor. Naše odredište nije bio samo grad Samobor i turistički razgled, iako Samobor jest grad koji bih i tako preporučila obići, već mala oaza u njemu u koju smo se išli duhovno obnoviti. Kuća susreta Tabor, smještena na brežuljku usred Samobora, obuhvaća veću dvoranu za seminare, euharistijsko slavlje i ispovijed, kapelicu sa svetohraništem za intimni susret s Gospodinom, sobe za spavanje i kuhinju sa zajedničkom blagavaonicom za potpuni osjećaj zajedništva. (Boraveći u ovoj prostoriji s ostalim hodočasnicima ponekad se osjećam poput jednog od apostola za vrijeme posljednje večere a ponekad kao jedan od žednih Isusove riječi koje je u pustinji Isus nasitio od sedam kruhova i malo ribe.) Odmah do prihvata za hodočasnike, u istom dvorištu, nalazi se crkva Marijina Uznesenja sa franjevačkim samostanom. Tabor nije tek tako iznikao usred Samobora, nego s istom snagom, kao i nekad gora Tabor, od 1997. godine kada ga je osluškujući Duha Svetoga podigao na noge pok. fra Zvjezdan Linić, poziva vjernike da se uvjere da je Isus onaj koji Jest kroz osobno preobraženje. Promatrajući mjesta kao što je Tabor, u njihovom postojanju možemo prepoznati prisutnost Boga živoga, koji i danas hoda s nama i ostavlja nam i gradi gore na koje se možemo uspeti da se preobrazimo, izvore vode žive sa kojih možemo piti da ne DUHOVNA OBNOVA S ISUSOM SE PRIKAZUJEMO OCU (Duhovna obnova, Samobor Tabor 31. sije nja 2. velja e 2014.) Fra Ivan Matić, voditelj duhovne obnove, nastavio je djelo koje je Bog započeo kroz fra Zvjezdana ožednimo ali i pustinje u kojima možemo biti kušani, razgoljeni u potpunosti pred svojim Bogom i svjesni svoje nagosti. Mogu reći da smo već stvorili hodočasničku kulturu i da smo nakon treće godine otvoreniji Duhu Svetomu, što se osjetilo od početka putovanja. Na početku, župnik je nakon pozdrava Hvaljen Isus i Marija! predvodio molitvu za sretan put, zahvalio vozaču i pozvao nas da nastavimo s molitvom krunice i pjesmom. Molitva krunice je bila meditativna, moljena s ljubavlju i pokornošću pa plodovi nisu izostali. Ove smo godine bili bogatiji i za jednu gitaru. Čim se Željko primio sviranja, glasovi kroz cijeli autobus krenuli su slaviti Boga pa se tako, uz manje pauze, slavilo sve do Tabora. Nakon što smo se smjestili u sobe i kratko 12 POMIŠLJAJ
DUHOVNA OBNOVA odmorili od puta, krenuli smo u kapelicu pripraviti srca za osobni susret s Bogom, za sve ono što nam je Bog želio darovati u ova četiri dana. Promatrajući poluprazan autobus i slobodna mjesta u kući Tabor (Jedva da se sjećam trenutka kada je u Taboru bilo slobodnoga mjesta) razmišljala sam nije li možda razlog tome sumnja u Gospodinov izbor fra Ivana, pitanja hoće li Tabor više ikad biti isti nakon fra Zvjezdana i le li ova slika praznih mjesta slika pomanjkanja vjere Čini mi se da je svatko od nas na svoj način iščekivao provjeriti Boga kroz lik i kao i apostolima kojima je vjera slabila kada je umro na križu. Već od prve pjesme Ja nosim Isusa u srcu, (Ovo je bila nova pjesma koju smo vrlo brzo zapamtili i otpjevali nebrojeno puta pa i u autobusu na povratku kući: Ja nosim Isusa u srcu. Isusa u srcu nosim ja. Aleluja! Kao izvor vode žive. Žive! Izvor vode žive. Žive! Izvor vode žive u meni. Raširi ruke i slavi Gospoda! Slavi Boga, slavi Boga, slavi ga! Raširi ruke i slavi Gospoda! ) koju je fra Ivan i odsvirao na gitari, prve molitve, predstavljanja i uvoda u program, bilo je jasno da i fra Ivan nosi franjevačku karizmu blisku običnu čovjeku (Prisjetimo se Prije odlaska trebalo je, za uspomenu,snimiti zajedničku fotografiju sa fra Ivanom djelo fra Ivana Matića. Mislim da neću reći krivo ako kažem da je svoje prve simpatije u nas probudio susretom na hodniku prije početka same duhovne obnove. Isijavao je onako kako isijava svaki čovjek koji je predan Bogu. Bog se svima nama potvrdio u svim pitanjima koja smo ponijeli sa sobom, važnosti ove karizme kroz molitvu: Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima! ili Ono što učiniste jednome od moje najmanje braće meni učiniste. ) te da Bog nastavlja svoje djelo koje je započeo kroz fra Zvjezdana. POMIŠLJAJ 13
DUHOVNA OBNOVA Biličanka Anita Međurečan sa kćeri Leom, stigle su iz Rijeke kako bi se susrele sa svojim Biličanima i s Bogom u Taboru Nikolina Šarić se rado uključi u posao oko organizacije liturgijskih slavlja i drugih pobožnosti u Taboru Svake večeri (četvrtak, petak, subota) program se, nakon večere nastavljao euharistijskim klanjanjem nakon čega se moglo otići na počinak ili još oko jedan sat nastaviti sa zajedničkom pjesmom i molitvom u kapeli. Svako jutro započinjali smo jutarnjom molitvom, a zatim odlazili u blagavaonicu na zajednički doručak. U petak smo se, nakon doručka, uz pomoć meditacija iz Evanđelja i molitve pripremali za sakrament izmirenja s Bogom (svete ispovijedi), koji je slijedio to popodne. Zajedništvo se moglo prepoznati i za vrijeme ispovijedi, kada smo svi zajedno dok smo čekali svoj red molili molitvu krunice za sve one koji su se u tom trenutku ispovijedali. Nakon našeg čina volje u kojemu smo teret grijeha predali Gospodinu, lica su nam sijala drugačije osmijehom, vedrinom, lakoćom. To je značilo da smo bili spremni za nastavak programa u kojemu smo se, uvijek pod svećenikovim vodstvom, pripremali za slijedeći korak našeg čišćenja molitve za ozdravljenje i oslobođenje. (To je ona molitva koja nažalost izaziva sablazan ili senzaciju zadnjih godina kako se u Hrvatskoj crkva počela buditi kroz duhovne obnove. Željela bih naglasiti da ova molitva nije nikakva magijska formula niti je svećenik čarobnjak. Apelirala bih na sve koji odlaze na duhovne obnove da od ovoga ne stvaraju legende i ne sablažnjavaju druge. Nije bit duhovne obnove je li netko pao i koliko ih je palo. Ovo je molitva odobrena od Katoličke Crkve. Svećenik u ime Isusa Krista polaže ruke iznad svake osobe, te moli na nakanu oslobođenja te osobe. Ova molitva nije egzorcizam. Ona nam je pomoć za ozdravljenje/oslobođenje od svih zarobljenosti koje nas priječe da živimo u slobodi djece Božje.) Uz meditacije i molitve svatko se imao priliku preispitati s čim je njegova duša opterećena, uznemirena, prepoznati strahove, tjeskobe, ovisnosti, navezanosti i slično. 14 POMIŠLJAJ
Dobro nam je ovdje biti - poručile su ove naše župljanke i župljani prije odlaska iz Tabora Subota je bila predviđena za bolesničko pomazanje. (Bolesničko pomazanje nije posljednje pomazanje. To je čin u kojem svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama / stavlja znak križa i moli: Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne ) Nakon što se u petak dogodilo ozdravljenje u duhu, nastavili smo s ozdravljenjem psihe i tijela. Svi koji su željeli malo prošetati po Samoboru i pojesti samoborske kremšnite, mogli su to učiniti upravo u subotu nakon ručka kada smo imali veću pauzu. Većina nas je odlučila posjetiti grob fra Zvjezdana i pomoliti se a zatim smo se nastavili družiti do 15,00 sati, kada se u dvorani pozdravlja Blažena Djevica Marija molitvom krunice. Slijedilo je i bolesničko pomazanje, te nakon euharistijskog klanjanja zazivi Duhu Svetomu. Tim smo molitvama postali protočniji Božjem djelovanju, kao apostoli na dan Pedesetnice kada je Duh Sveti sišao na njih. Našu posljednju večer u Taboru nastavili smo zajedničkom pjesmom a nakon toga ostali u tihoj molitvi pred svetohraništem. Svanula je i nedjelja a mi smo u srcu željeli ono što je Petar rekao na gori Tabor: Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice Od četvrtka smo se pripremali i za blagdan Svijećnice, koji je spadao u tu nedjelju. Fra Ivan nam je približio veličinu i ljepotu posvećenog života. U našim srcima je budio vjeru i nadu da svetost nije nemoguća ni nama, dapače da je svaki čovjek pozvan na svetost te da tu jakost upravo nose svjetovni redovi u koje se svaki vjernik (samac i udana/oženjen) može uključiti te tako postati produžena ruka Božja u svijetu, biti na korist i blagoslov članovima obitelji i cijeloj zajednici. Bilo je moguće čuti i svjedočanstva vjernika i svećenika. Oko 14,00 sati uputili smo se nazad svojim kućama, ispunjena srca i duha, umiveni u milosrđu Božjem. Znali smo da nas po povratku čeka onaj dio kada ne možemo slaviti uvijek i svugdje na glas u potpunoj slobodi, zato smo nastavili pjevati i svjedočiti sve do Bilica. Nikolina Šarić POMIŠLJAJ 15
MEDITACIJA MOLITVA ĆE BITI USLIŠANA Zaista, zaista, kažem vam: Što budete molili od Oca, dat će vam u moje ime Molite i primit ćete! Isus ovdje otvoreno govori o molitvi ovjeka, koji je zaista s Bogom ujedinjen. Taj ovjek sada govori i moli u ime Isusovo, jer on je po Kristu ujedinjen s Bogom. Od sada ne e više moliti uzalud; to je u isto vrijeme Duh Božji, koji je u tom ovjeku i u molitvi i djelima. I stoga Bog uslišava ovu molitvu: Tko se Boga boji i njegovu volju vrši, tog on uslišava. Tako dugo dok egoist u nama na svoju ruku traži i moli, uslišanje je zaista pod znakom pitanja. Bog bi naškodio svojoj djeci, kada bi im ispunjavao svaku i najmanju želju. Tako dugo dok smo u svojoj nutrini podijeljeni jednom polovicom egoisti, a drugom polovicom s pouzdanjem u Boga, - osje amo unutrašnju nesigurnost pri našim prošnjama i molitvama; sumnjamo ho emo li biti uslišani: Tko u svom srcu ne posumnja, nego vjeruje da e se njegova rije ispuniti, tako e mu biti. Tu sumnju u ispunjenje naših želja u molitvi ne možemo snažnom samo sugestijom otkloniti; nego samo punim sjedinjenjem s Bogom. Tek kada slijepi egoist u nama bude odstranjen, bit e znanje o uslišanju molitve u nama smireno i sigurno. Jer tada znamo, da je u toj molitvi Duh Božji u nama na djelu, i da e nas Bog uslišiti. Svakom od nas Bog je ve poklonio dio jedinstva s njim; ina e bismo mi ve odavno napustili molitvu. Svaki od nas smije imati puno povjerenje i pokucati: I ja vam velim: ustrajno molite, i dat e vam se; tražite, i na i ete; kucajte, i otvorit e vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca. (Lk 11,9) Jednom u nama više ne e biti raskola. Tada e Bog uslišiti svaku molitvu, ako mu kažemo: Abba, O e! Herbert Madinger 16 POMIŠLJAJ
OBITELJ I CRKVA PROBLEM RASTAVE BRAKA I CRKVA Široka i kompleksna tematika rastave braka i ponovnih ženidbi, zahtijevala bi vrlo opsežnu obradu. Ovdje tek ukratko želimo ukazati na činjenicu postojanja velikog broja osoba pogođenih rastavom i možebitnom drugom ženidbom kako u našem društvu tako i u našoj Crkvi. Statistike pokazuju da se u Hrvatskoj od ukupnoga broja sklopljenih brakova u prosjeku rastavlja svaki peti odnosno šesti brak, te da postoji tendencija rasta prema svakom četvrtom braku. To je jedan nepovoljni pokazatelj koji upućuje na to da popriličan broj bračnih parova svoje poteškoće i poremećene odnose rješavaju rastavom braka. Koji su najčešći razlozi rastave braka? Spomenuta kompleksnost ove problematike pokazuje se i u vrlo širokoj lepezi mogućih uzroka rastave braka. Uz gubitak životne orijentacije i relativiziranje temeljnih općeljudskih i vjerničkih načela na rastavu braka utječu i neki kulturno-sociološki čimbenici. Današnje obitelji ne uživaju više toliku podršku nekadašnjih višegeneracijskih obitelji, mjesta stanovanja, župe, zakona i običaja, nego su uglavnom oslonjene na zrelost bračnih drugova te uspjeh braka ovisi o njihovim ljudskim svojstvima. Isto tako i rađanje i odgoj djece zahtijevaju mnogo veću sposobnost i zrelost roditelja, a samim tim i njihovu opterećenost. Odnosi u bračnoj vezi su opterećeni i radi suvremenog stila života i rada, koji premalo prostora ostavlja za kvalitetan dijalog i zajedništvo supruga. Vrlo često se znakovi krize toga zajedništva opažaju prekasno. Površan i neozbiljan pristup životu, te brojni čimbenici suvremenog potrošačkog društva vrlo često samo prodube krize u braku, te pridonose bržoj odluci za rastavu braka. Tu se nameće i pitanje odgovornog pristupa mladih ljudi bračnom i obiteljskom životu i (ne)realnih očekivanja od braka. Bračna kriza je vrlo česta upravo u prvim godinama braka i pogađa mlade ljude koji se mogu susresti sa čitavim nizom neriješenih problema, Troje članova obitelji Samardžić (Ivana, Hana i Ivan) sudjelovalo je na duhovnoj obnovi u Taboru POMIŠLJAJ 17
OBITELJ I CRKVA primjerice, problem radnog mjesta, problem stanovanja, različita shvaćanja o odgoju djece, različita očekivanja od braka i obitelji, i sl.. U prilog tome idu i statistički podaci koji pokazuju da se od ukupnog broja sklopljenih brakova gotovo polovica njih rastavlja u prvih deset godina bračnog zajedništva. Daljnji uzroci rastave braka u Hrvatskoj povezani su s pojavom alternativnih modela zajedničkog života, koji ugrožavaju tradicionalne obitelji. Tipični znaci su pomanjkanje interesa za sklapanje braka, vanbračne životne zajednice, rađanje djece izvan braka, i dr. Svakako da u ovoj širokoj lepezi mogućih uzroka za rastavu braka valja još izdvojiti i fizičko i psihičko maltretiranje bračnoga druga, dugogodišnji odvojen život supružnika, te nemila ratna stradanja na ovim prostorima, pri čemu su vrlo često tzv. mješoviti brakovi stradavali. Problem rastave brakova sve je aktualniji problem i u samoj Crkvi, jer pošast rastave ne zaobilazi i same vjerničke krugove. Događa se da i vrlo angažirani vjernici dožive rastavu svojega braka. Napose u katoličkoj Crkvi je to jedan problem, jer ona čvrsto naučava i brani na Svetom pismu utemeljenu istinu o nerazrješivosti valjano sklopljenog braka, i ne priznaje valjanost drugog braka ukoliko je prvi brak valjano sklopljen. Neki vjernici se nakon rastave braka, a posebno nakon što su ponovno civilno sklopili drugu ženidbu, povlače iz života župne zajednice. Razlog tome je često puta, s jedne strane, nedovoljno poznavanje svoje novonastale situacije u odnosu na Crkvu, a s druge strane, ponekad i žaljenje što njihova životna odluka ne nailazi na razumijevanje u Crkvi. Pitanja oko teme rastave i ponovne ženidbe tište danas ne samo rastavljene te rastavljene i civilno ponovno vjenčane, nego i mnoge pastoralne djelatnike u njihovoj svagdanjoj praksi, koji se uvijek iznova moraju sučeljavati s tim područjem pastoralnog rada. Oni najviše osjećaju koliko je teško povezati istinu o nerazrješivosti braka s istinom o Bogu koji je milosrdan. Upravo radi spomenute činjenice da problem rastave zahvaća sve više i vjerničke krugove, te radi spomenutih poteškoća koje iz toga proizlaze, Crkva se u posljednjim desetljećima morala otvorenije suočiti s ovim problemom. Prepoznatljivi su i neki pomaci, napose kada je riječ o određenom razumijevanju za životnu situaciju tih vjernika i potrebe pastoralne skrbi za njih. I sama svjesna koliko je brak kompleksna ustanova i kakvih sve poteškoća u jednom braku može nastati, Crkva dopušta rastavu braka u smislu rastave od stola i postelje. Pri tom valja jasno naglasiti da se kod valjano sklopljenog braka i dalje radi o bračnoj vezi, ali radi kompleksnosti situacije koja je nastala u jednom braku, Crkva kao krajnje sredstvo dopušta takvu rastavu. Važno je istaknuti da osobe koje su rastavljene i koje su nastavile živjeti same, dakle koje nisu ulazile u neku drugu životnu zajednicu, nemaju nikakvih ograničenja s obzirom na sudjelovanje u životu Crkve. Na žalost brojni vjernici to ne znaju, te se radi takvog neznanja nakon rastave povlače iz života Crkve ili jedne župne zajednice, misleći da su isključeni iz Crkve i da nemaju pravo sudjelovanja u njezinom životu. Dakle, rastavljene osobe koje su nastavile živjeti same ili sa svojom djecom (ako su imale djecu u braku koji se raspao) mogu pristupiti i sakramentu ispovijedi i sakramentu svete pričesti, odnosno mogu u potpunosti sudjelovati u životu Crkve. Problem za katoličko naučavanje i dalje ostaje kada osobe nakon rastave braka stupaju u drugi civilno sklopljeni brak, a da prije toga na crkvenom sudu nisu dokazale nevaljanost svojeg prvog braka. Unatoč dramatičnoj situaciji u kojoj se po toj činjenici nalaze dotični vjernici, Crkva ostaje čvrsto uvjerena u nerazrješivost ženidbe i ne može priznati 18 POMIŠLJAJ
OBITELJ I CRKVA kao valjanu novu ženidbu, ukoliko je prijašnja valjana. Za katolički nauk takve osobe žive u suprotnosti s objektivnom vrednotom nerazrješivosti ženidbe, te su same sebe dovele u situaciju da imaju neka ograničenja s obzirom sudjelovanja u životu Crkve. To se prije svega odnosi na nemogućnosti pristupanja sakramentima ispovijedi i pričesti, te na nemogućnost izvršavanja nekih odgovornosti u Crkvi, kao što su kumstvo, čitač, izvanredni djelitelj pričesti, vjeroučitelj u školi, kateheta u župi, članstvo u biskupijskom i analogno tome i župnom pastoralnom vijeću. Međutim, iz relevantnih crkvenih dokumenata proizlazi da takva situacija neregularnosti ne prejudicira pripadnost Božjem narodu: to znači da dotični mogu iskusiti Kristovu ljubav i majčinsku blizinu Crkve unatoč situaciji u kojoj su se našli. Temelj pripadnosti Crkvi je krštenje i hrani se kršćanskom vjerom, koja ne prestaje. Stoga Crkva neprestano potiče pastoralne djelatnike i kršćanske vjernike, da rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima nastoje omogućiti da osjete Kristovu i ljudsku bliskost cijele Crkve. Pastoralni djelatnici i svi vjernici su pozvani sve učiniti, kako se nitko od rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih ne bi osjećao odijeljenim od Crkve. Pozvani su neprestano pridonositi stvaranju klime međusobnog prihvaćanja i poštovanja, te izbjegavanja bilo kakvih oblika osude i marginalizacije vjernika koji su doživjeli brodolom u braku, te su često puta imali sreću pronaći osobu s kojom će izgrađivati jedno novo zajedništvo u ljubavi. Rastavljeni i ponovno civilno vjenčani ne bi smjeli imati osjećaj da su na temelju njihova sadašnjeg životnog stanja promatrani kao neki javni grešnici. Daleko više bi ih trebalo ohrabriti, da iz sadašnje situacije, s obzirom na vjerski život, učine sve što je moguće, kako bi sebe sve više otvarali djelovanju milosti. Pastoralne mogućnosti u tom smislu su brojne, od uspostave i održavanja komunikacije sa dotičnim osobama, preko tematiziranja rastave liturgijskim molitvama i propovijedima, pa do pastorala osobnog razgovora i nastojanja oko integracije tih osoba u život župne zajednice. Budući da se neki vjernici nakon rastave nađu u vrlo teškoj situaciji, prilika je to i za dijakonijsko djelovanje u Crkvi, odnosno pružanje konkretne pomoći osobama koje se nađu u životnim poteškoćama. S druge strane, valja se nadati da će i teološka diskusija s obzirom na pitanje mogućnosti pripuštanja sakramentima za rastavljene i ponovno civilno vjenčane vjernike ići naprijed, ne dovodeći u pitanje kršćansku istinu o nerazrješivosti valjano sklopljenoga braka. Doc. dr. sc. Ivo Džinić, profesor pastoralne teologije na KBF-u u Đakovu POMIŠLJAJ 19
MLADI I CRKVA STVORENI SMO DA BISMO LJUBILI Dobro znamo kolike su poteškoće i kolike kušnje prisutne u životu supružnika Važno je zadržati živim povezanost s Bogom, koji je u temelju bračne veze. A prava veza je uvijek s Gospodinom. Kada obitelj moli, veza se održava. Kada suprug moli sa suprugom i supruga sa suprugom, ta povezanost postaje jaka; jedno moli za drugoga. Istina je da u bračnom životu ima mnogo poteškoća, mnogo; posao, nedostaje novca, djeca imaju problema. Mnogo problema. I često muž i žena postaju malo nervozni i svađaju se. Svađaju se, baš tako. U braku se uvijek svađa, a ponekad lete i tanjuri. No ne smijemo biti tužni zbog toga, ljudsko je stanje tako. A tajna je što je ljubav jača od trenutka u kojemu se svađa i zbog toga uvijek savjetujem supružnicima: ne završiti dan u kojemu ste se svađali a da se ne pomirite. Uvijek! A da biste se pomirili, ne treba zvati Ujedinjene narode da dođu doma i uspostave mir. Dovoljna je mala gesta, milovanje, ma bok! I do sutra! A sutra se počinje drugi put. I to je život, nositi ga tako naprijed, nositi ga s hrabrošću da ga se želi proživjeti zajedno. A to je sjajno, lijepo! Bračni je život prelijep i moramo ga uvijek čuvati, čuvati djecu. Tri su riječi koje se uvijek moraju izgovarati, tri riječi uvijek moraju biti u kući: smijem li, hvala, oprosti. Tri čarobne riječi. Smijem li: da se u životu supružnika ne bude nametljiv. Smijem li, kako ti se čini? Smijem li, dopuštam si. Hvala: zahvaliti supružniku. Hvala na onome što si učinio za mene, hvala na tome. Ta ljepota zahvaljivanja! A kako svi griješimo, tu je riječ koju je malo teže reći, ali je treba reći: oprosti. Smijem li, hvala i oprosti. S te tri riječi, s molitvom muža za ženu i obratno, s mirenjem uvijek prije nego što završi dan, brak će ići naprijed. Tri čarobne riječi, molitva i uvijek pomirenje. Neka vas Gospodin blagoslovi i molite za mene, završio je Papa svoju katehezu o ženidbi. Papa Franjo Sanja Mihaljević i Mate Slugan vjenčali su se u crkvi Gospe od Pomišljaja, 9. studenoga 2013. 20 POMIŠLJAJ
SVJEDOČANSTVO IZBAVLJENA IZ TAME - Moira Noonan Tijekom cijelog vijeka čovječanstva Gospodin se koristi različitim ljudima u svrhu evangelizacijskog djelovanja, dodirne njihove duše i zapali ih gorljivom ljubavlju, kako bi preko njih potaknuo promjene srdaca. Samo po našem predivnom Gospodinu Isusu Kristu neuki, neugledni, izgubljeni i pali mogu se ponovno uzdignuti, ponovno roditi, živjeti život u punini i biti Njegovi najdragocjeniji svjedoci u službi spašavanja drugih duša. Jedan takav primjer je Moira Noonan, Amerikanka, spisateljica, bivša pripadnica New Age-a (Novog Doba), spiritistička savjetnica, terapeutkinja, vidovnjakinja, osoba koja je prakticirala razne okultne i ezoterijske prakse. U razdoblju svog dvadeset petogodišnjeg duhovnog nomadizma kročila je u prakse kao što su stjecanje znanja i tehnike iz Tečaja čuda, šamanizma, izvantjelesnih iskustava (astralna projekcija), joga, razne metode samoaktualizacije, meditacije, vizualizacije, vidovnjaštva, kristala, kineske tehnike proricanja iz I Chinga, hipnoterapije, reikija, prošla je u školu iscjeljivanja Barbare Ann Brennan, primjenu spiritističke Ouija ploče, kanaliziranje poruka duhova vodiča i duhova prirode, višeg ja, Učenje unutarnjeg Krista, uživala društvo najpriznatijih Moira Noonan gurua, bila pripadnica Crkve religijske znanosti i Crkve jedinstva, gdje se spremala postati svećenicom, došla u doticaj s dijanetikom i masonerijom itd - i sve to na prestižnim newageovskim centrima u Americi. Moira, potječe iz katoličke obitelji koja se u Ameriku nastanila iz Irske, njeno ime Moira, staroirskog podrijetla znači Marija. Kao dijete pohađala je katoličke škole, a kasnije i katolički internat u samostanu Presvetoga Srca U Philadelphiji. Za vrijeme studija u 60-tim godinama, polako pod utjecajem jedne profesorice i njenog zaručnika Indijca prvi puta dolazi u dodir sa istočnjačkim religijama, transcendetalnom meditacijom i sve rjeđe odlazi u svoju Crkvu. Sjeća se da je još tada vjerovala u Isusa i Blaženu Djevicu Mariju, ali je bila uvjerena da joj treba živi učitelj ovdje i sada, a novi prijatelji su joj nudili raznolikost i sve zanimljivosti istočnjačkoga vjerovanja. Nakon studija je na poslovnom planu doživjela veliki uspjeh kao izdavačica. Preselila na Havaje i sve do svoje 28 godine već je bila kupila i prodala jednu novinsku kuću, bila izdavač turističkog časopisa, posjedovala vlastitu kuću i vozila dobar automobil. Upravljala je investicijama i kupovala nekretnine ostvarila američki san. Novac i uspjeh postali su njeni bogovi. Tada se dogodila velika prometna nesreća, nakon koje je Moira ostala gotovo paralizirana u velikim bolovima. Na nagovor svoje sestre napušta Havaje i odlazi u Wisconsin u jednu izvrsnu Kliniku boli koja je jamčila velike rezultate u pomaganju bolesnicima s kroničnom boli. Tu započinje njen hod sa New Ageom. Jedan od vodećih neurokirurga u zemlji vjerovao je da pacijentima može pomoći da učinkovitije kontroliraju bol, pomažući im da promijene svoj način razmišljanja i sustav vrijednosti. Tijekom pet mjeseci provedenih u klinici, Moira je slijedila strogi svakodnevni raspored POMIŠLJAJ 21
u kojem je njen um doslovno reprogramiran u skladu sa sustavom poznatim kao Nova misao. U biti to su bile autohipnoze, misao vodilja koju su učili bila je: Mi zapravo uopće nismo tijelo. Bol zapravo uopće ne postoji. To je samo misao i sve što trebamo učiniti jest izliječiti svoje misli. Govorili su im da je vjerovanje u Spasitelja koji će nas osloboditi od boli i zaštiti nas gubitak vremena. I tako se malo po malo na stražnja vrata ušuljalo New Ageovsko sveto trojstvo: Sebe, Mene i Mog ja. Ovo je ukratko Moirin put prema New Ageu. Odbačena je istina da u patnji može biti kreposti, odbačen je grijeh, a budući da nema grijeha nema potrebe SVJEDOČANSTVO da Bog oprašta. Sva kršćanska uvjerenja i vjera zamjenjuje se s tim zanimljivo prepakiranim, amerikaniziranim hinduizmom koji se prodaje radoznalim, mladima, a i malo starijim zapadnjacima. Kako je Moira zapala pod utjecaj New Agea, tako i sve više mladih diljem Europe i onih koji nisu uspjeli ustabiliti svoje korijene u kršćanskom nauku Isusa Krista, lako i brzo odlutaju u ovu primamljivu, lukavu i nadasve za dušu pogubnu avanturu. Za Moiru je započelo 25 godina lutanja, naizgled odlučne uspješne žene, pune samopoštovanja i pre sigurne u ispravnost svoga puta, znala je čitati misli, znala je ljudima reći njihovu prošlost, imala je mnoga mistična iskustva dakle bila je zadivljujuće uspješna u New Ageu. Međutim u stvarnosti nije imala mir, nije bila sretna, bila je zavedena, pomućenog uma, daleko od istine i daleko od svoga Boga. Početak izbavljenja iz tame Moire Nooman predstavlja Čudotvorna medaljica, koju je pronašla nakon pogreba svoje bake, i samoj sebi je rekla Ako je to njoj bilo važno i meni je. Ipak, konačni iskorak u vjeru dogodio joj se u Međugorju, gdje su je uzdrmale riječi: Naše obraćenje počinje onog dana kad shvatimo da nismo Bog. Trebalo je punih 25 godina da Nooman spozna da ona nije bog, nego grešnica. Tada pada na koljena pred fra Filipom Pavićem, hrvatskim franjevcem, i u skrušenoj Nakon svjedočanstva fotografirali smo se u župnoj crkvi u Njivicama: don Oleg Petrović, Danijela Grubišić, Moira Noonan, Lucija Subašić i fra Tomislav Brekalo 22 POMIŠLJAJ
SVJEDOČANSTVO 14 satnoj ispovijedi priznaje svoje grijehe. Tako je njeno obraćenje tijesno povezano baš s našim hrvatskim krajevima. Dakle od 1993., nakon niza vrtoglavih opasnih stranputica, Moira se vratila svojoj Crkvi. Od tada neumorno svjedoči za Krista, potpuno predana svojoj kršćanskoj zajednici, svjedočeći evangelizira, objašnjava dublje značenje i utjecaj pokreta New Agea, upozorava i naučava o zamkama kojih je sama bila žrtva. U listopadu prošle godine posjetila je i naš grad. Iskrenim svjedočenjem dodirnula je mnoge vjernike, nekima je otvorila oči, nekima je probudila nadu, u mnogima je probudila pitanja. Svoje svjedočenje uvijek započinje molitvom sv. Mihovilu Arkanđelu i često spominje svoj benediktinski samostan i naglašava da bez njihove ljubavi i duhovne skrbi ne bi tako hrabro upozoravala na zlo koje luta svijetom i vreba kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Na kraju izlaganja citirala je Sveto pismo: Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, podnesi patnje, propovijedaj Radosnu vijest, služenje svoje posve ispuni! (2 Tim 4, 3-5). Nazočni vjernici kupovali su knjižice gospođe Noonan a ona je rado svima stavila potpis i kratku poruku Posjet Šibeniku završila je obilaskom grada sa svojim domaćinom don Olegom Petrovićem, posjetom katedrali sv. Jakova i samostanu sv. Luce, gdje se nije mogla odvojiti od naših dragih sestara benediktinki jer je i sama Moira u Oblatama (3. red sv. Benedikta). Oduševljeno nam je naglašavala koliko je dobro što imamo benediktinski samostan u našem gradu, poručujući da pazimo na naše sestre i da se pridružimo Oblatama. Gospođa Noonan, odiše kršćanskim mirom i radošću te kao dijete s puno poštovanja gleda svakog svećenika kojeg susreće i ponizno moli za blagoslov, objašnjavajući mi kako su oni dragocjena Kristova baština i da ih moramo voljeti i poštivati. Premda je bezbroj puta ispričala svoja iskustva, još i danas dok priča o svom mračnom putu kroz New Age zaplače ali iz zahvalnosti kako ona kaže što imamo tako divnog Boga, što je mogao, kako piše u poslanici Rimljanima, u 8. poglavlju, učiniti dobro od moje prošlosti, što je pogledao na moj život u okultizmu i spasio me iz njega, što me je oslobodio od takvog zla, što se zauzeo za moju dušu, koja je bila usred takve bitke i bio moj ratnik i moj spasitelj. U zahvalnosti plačem i zahvaljujem Bogu iz dna duše zbog svojeg oslobođenja iz mjesta tolike tame. Hvala Bogu! Danijela Grubišić POMIŠLJAJ 23
SAKRAMENTI SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA I SKRB ZA BOLESNIKE Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite (Jak 5, 15-16). Ranije se ovaj sakrament nazivao posljednja pomast. Naziv je promijenjen u bolesni ko pomazanje, jer sakrament nije pridržan samo onima koji se nalaze pri koncu svoga života, nego je prikladno vrijeme za njegovo primanje im se vjernik, zbog bolesti ili starosti, nalazi na po etku smrtne pogibelji. Sakrament bolesni kog pomazanja daje bolesnomu milost Duha Svetoga, koja pripomaže spasu svega ovjeka, pridiže ga pouzdanjem u Boga, ja a protiv napasti Zloga i tjeskobe smrti, tako da bolesnik može ne samo svoje neda e hrabro podnositi nego se protiv njih i boriti, pa e da postigne i ozdravljenje, ako mu je to od koristi za duhovno spasenje; a po potrebi, pomazanje daje tako er oprost grijeha i dovršenje krš anske pokore (RBP 6). Treba uzeti u obzir na elo prema kojem ovaj sakrament ne treba shvatiti kao posljednje pomazanje nego kao pomazanje koje se daje bolesnicima u slu aju ozbiljne bolesti (usp. SC 73; LG 11). Budu i da je Krist htio podi i i spasiti bolesne, sakrament bolesni kog pomazanja: Treba podijeliti onim vjernicima ije je zdravlje ozbiljno ugroženo zbog bolesti ili starosti. Da se ustanovi stupanj ozbiljne bolesti treba imati na umu bez tjeskobe da je rije o teško i u zi kom ili psihološkom smislu; a i sama tjeskoba zbog bolesti koja po sebi nije tako ozbiljna može biti prilika da se podijeli pomazanje. Može se podijeliti prije kirurškog zahvata zbog teške bolesti ili ozbiljne životne opasnosti. Može se dati starcima, iako možda i nisu teško bolesni, ali su im malaksale sile. Može se ponoviti kad god bolesnik ozdravi od bolesti u kojoj je primio pomazanje ili je u toku bolesti došlo do pogoršanja. Može se dati bolesnoj djeci ako su došla do dobi rasu ivanja (od 7. godine), da im se podijeli snaga toga sakramenta. Može se dati onima koji su izgubili svijest ili se nalaze u komi, ali bi ga vjerojatno kao vjernici bili zatražili dok su bili pri sebi. I sam zahtjev uku ana može biti valjan razlog da se donese pozitivan sud. Naprotiv, ne smije se davati kad je bolesnik ve umro; u tom slu aju neka se pokojnik preporu i Gospodinu da mu udijeli oproštenje grijeha i da ga primi u svoje kraljevstvo. Samo u slu- aju sumnje je li osoba doista umrla, može se sakrament podijeliti uvjetno. 24 POMIŠLJAJ
SAKRAMENTI Bližnji bolesnika, a to su njihova djeca, odnosno roditelji, bliža rodbina te oni koji se za bolesnike skrbe, i dušobrižnici. Dužni su pobrinuti se da bolesnici pravodobno prime i okrijepe se sakramentom bolesni kog pomazanja. A podijeliti sakrament pravodobno zna i podijeliti ga dok se bolesnik ili ostarjela osoba nalaze još pri svijesti, i mogu e je posvijestiti joj zna enje sakramenta i pripremiti je za njegovo dostojno i djelotvorno primanje. Prema odredbi Zakonika nije dopušteno podjeljivati bolesni ko pomazanje onim osobama koje tvrdokorno ustraju u o itu teškom grijehu (kan. 1007). Takve se osobe, naime, ne smatraju ispravo raspoloženima za njegovo plodonosno primanje. Sakrament, dakle, treba uskratiti osobama koje tvrdokorno ili posve svjesno ustrajavaju u teškom grješnom stanju koje je javnosti poznato. Razumljivo, ta se zabrana odnosi na one koji nisu prethodno obavili ispovijed, a u nemogu nosti ispovijedi koji nisu na vani pokazali nikakva znaka pokajanja. Ukoliko se sumnja je li netko u teškom grijehu, je li to javno poznato, i ustrajava li u njemu tvrdokorno ili svjesno, bolesni ko pomazanje bi se moglo podijeliti. Ako se bolesnik mora ispovjediti, neka mu to sve enik omogu i prije slavlja pomazanja. Prikladna tvar sakramenta je maslinovo ulje. Njega blagoslivlja biskup na Misi krizme na Veliki etvrtak, a u nužnom slu aju može ga blagosloviti sam sve enik. Temeljni pojmovi kateheze bolesni kog pomazanja: Sakrament bolesni kog pomazanja ustanovljen je za bolesne a ne za umiru e, zato se podjeljuje za vrijeme bolesti, a ne tek na kraju života. To je sakrament cjelokupnog spasenja a ne samoga (tjelesnog) zdravlja. Bog u daru Duha posje uje cijelu osobu, tj. tijelo i duh, i ucjepljuje u Kristovo vazmeno otajstvo. Pomazanje je sakrament vjere a ne magija: treba ga podijeliti u vrijeme bolesti, a ne u posljednjem stadiju života (u besvijesti, u komi, kad bolesnik izdiše). Neka se ne daje svakome bez razlike, ali neka se i ne odbija olako. Treba poštivati i Božje djelovanje ondje gdje se pokazuje naša nemo. Bolesni ko pomazanje je sakrament cijele zajednice a ne samo pojedinca. Cijela Crkva pomazanjem preporu a bolesne Gospodinu. Ovaj sakrament u vrš uje nadu i živu vjeru u Krista trpe eg i proslavljenog. On bolesnicima daje okrepu vjere, a u uku anima budi smisao za nadzemaljske stvarnosti. POPUDBINA je hrana za put koja prati krš anina na putovanju s ovoga života u drugi. Popudbina Tijela i Krvi Kristove snaži vjernika prema Isusovim rije ima: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vje ni: i ja u ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6, 54). fra Tomislav (Prema DIREKTORIJU za pastoral sakramenata u župnoj zajednici) POMIŠLJAJ 25
BOLNIČKI KAPELAN O BOLESNIČKOM POMAZANJU Kršćansko dušobrižništvo pruža svojim vjernicima sakrament bolesničkog pomazanja. Tim sakramentom naglašava se da je tu na djelu Isusov Duh. U tom Duhu svi su umirući i tugujući povezani ne samo s Kristovom smrću, nego i s njegovim uskrsnućem. Taj obred nosi one koji se više ne mogu sami nositi. fra Mate Topić, bolnički kapelan u Šibeniku, mob.: 098/870 009 Svećenik je na smrtnoj postelji često anđeo smrti. Ukoliko podjeljuje bolesničko pomazanje, mora se često puta poći od toga da je to ujedno posljednje pomazanje. Svećenik nije na samrtnoj postelji privatna osoba, nego predstavlja nešto sveto. Sakramentom bolesničkog pomazanja čovjek se posvećuje za jedan drugi život.. Posvećeno ulje je: ulje koje liječi, čini dobro i simbolizira puninu i radost života; ulje koje daje jedan novi status; pomazanjem su SAKRAMENTI ljudi postajali kraljevi, proroci i svećenici. Isus je na taj način postao Krist. Bolnički kapelan postaje simbolom za sveto. On pobuđuje na razmišljanje o sudu i grijehu. Smrt otkriva ljudsku bespomoćnost pred živim Bogom. Samo Ljubav može pobijediti smrt. Pastoralni djelatnici trebaju svakako otkriti prostor i uputiti na mogućnost da se svi grijesi, promašaji i sva otuđenja od Boga uklone. Nakon pomazanja svećenik može otvoriti prostor da rodbina kaže što se tome trenutku priliči. Do izražaja može doći potresenost, ljubav, radost, zahvala, tišina Sve to ukazuje na to da u tom trenutku i drugo igra veliku ulogu, a ne samo grijeh. Bližnji žele svoga pokojnika staviti pred Boga s njegovim slabostima i grješkama. Oni žele biti ponosni na njega, povjeravaju ga Božjoj milosti i mole da nađe tu milost pred Bogom. Svećenik blagoslivlja toga čovjeka koji umire. Dakle, iako grijeh i krivica igraju važnu ulogu na rastanku čovjeka od svijeta, ne smije nastati dojam da su oni u toj situaciji najvažniji religiozni sadržaji. Na sreću tekstovi i molitve koje se mole kod tog obreda, upućuju na Crkvu koja suosjeća i donosi utjehu vjere. Na kraju obreda svećenik može pozvati prisutne da blagoslove svoga bližnjega. Oni mu mogu napraviti na čelu znak križa i izreći kod toga kratke molitve i želje. Posebno je dirljivo ako umirući ima još snage blagosloviti svoje mile i drage. Bolesničko dušobrižništvo je tu da bi omogućilo dostojnu smrt, rastanak i novi početak onih koji su ostali. Bolesničko pomazanje u Crkvi je jako važno! fra Mate Topić, bolnički kapelan 26 POMIŠLJAJ
SAKRAMENTI PAPA FRANJO O BOLESNIČKOM POMAZANJU Kada je netko bolestan, vjernici ponekad pomisle: Pozovimo svećenika do dođe. Ali drugi kažu: Ne, jer donosi lošu sreću, ne zovimo ga ili pak: Bolesnik će se preplašiti. Zašto se to misli? Zašto pomalo postoji ideja da nakon svećenika dolazi pogreb. A to nije istina, rekao je Papa i protumačio: Svećenik dolazi da bi pomogao bolesnome ili starcu; zbog toga je važan posjet svećenika bolesnicima. Potrebno je pozvati svećenika bolesniku i reći: Dođite, dajte mu pomazanje, blagoslovite ga. I sam Isus dolazi pridići bolesnika, da bi mu dao snagu, da bi mu dao nadu, da bi mu pomogao; kao i da bi mu oprostio grijehe. A to je prelijepo! I ne treba misliti da je to neki tabu, jer je uvijek lijepo znati da u trenutku bola i bolesti nismo sami: svećenik i oni koji su prisutni tijekom posljednje pomasti predstavljaju zapravo cijelu kršćansku zajednicu koja se kao jedno jedinstveno tijelo okuplja oko onoga tko trpi i njegove rodbine, krijepeći u njima vjeru i nadu te ih podupirući molitvom i bratskom toplinom. No najjača okrjepa dolazi iz činjenice da je u sakramentu prisutan sam Gospodin Isus koji nas uzima za ruku, miluje nas kao što je činio s bolesnicima i podsjeća nas da mu već pripadamo i da nas ništa pa čak ni zlo i smrt ne će moći nikada odvojiti od njega. Imamo li taj običaj da pozovemo svećenika da našim bolesnicima ne kažem oboljelima od prehlade, na dva-tri dana, nego kada je ozbiljna bolest a i našim starcima dođu i podijele taj POMIŠLJAJ 27
Prema vjerovanju ve ine religija zagrobno mjesto muka za zlikovce bilo da se radi o židovskom šeolu, gr kom hadu, latinskom infernusu ili tradicijskom krš anskom paklu nalazi se negdje u podzemlju, tj. u unutrašnjosti zemlje. Kako je poznato glavna karakteristika pakla jest veoma velika vru- ina, pakleni oganj koji užasno pe e i sažiže nesretnike, a oni ipak, na njihovu nesre u, ne mogu izgorjeti, nestati. Za proizvodnju tako visokih vru ina i velikog plamena potrebne su, razumije se, ogromne koli ine goriva. Stoga je logi no da pakao mora biti smješten tamo gdje je najviše fosilnog goriva pod površinom zemljine kore. Zašto onda pakao ne bi bio smješten u središtu zemlje gdje je vru ina najve a? Pa zbog toga što bi uslijed tolike visoke temperature osu enici u paklu potpuno izgorjeli, pretvorili bi se u samu energiju i time bili lišeni svih muka, a to nije svrha pakla. Kazna mora biti vje na, bez svršetka. ak i najcrnji avli, naviknuti i prili no otporni na vje ni oganj bili bi sprženi, a to im se ne smije priuštiti. Poznato je me utim da su rezerve podzemnih izvora energije kao ugalj, nafta, plin ili drvo na našem planetu ograni ene. Osim toga u zadnjim stolje ima ljudi su po eli ta goriva sve eš e i masovnije iz zemlje izvla iti i koristiti u vlastite svrhe, za razvoj svoje takozvane industrije. Taj užareni pakao je iz navedenih razloga smješten ne POUČNA PRIČA»BEZGRJEŠAN«ČOVJEK PRED VRATIMA PAKLA bi ovjek vjerovao! ispred sjevernog pola zemlje. Glavni je razlog gotovo neograni ena koli ina goriva ispod ledenog pokriva a i što se smatralo da e ljudima ta hladna mjesta biti nedostupna. Me utim znamo da u zadnje vrijeme neke jake kompanije i tamo vade naftu i plin. Kao što me u ljudima na zemlji nastaje sve ve a oskudica goriva, izvora energije, tako u isto vrijeme u podzemlju postoji problem nedostatka goriva za paklenu vatru. Uz spomenute ograni ene koli ine podzemnog fosilnog goriva za pakao je jednako velik problem što se sve više ljudi udaljuje od Boga i bira avla za svoga boga. Stoga sve više smrtnika odlazi u pakao što zahtjeva sve ve e paklene prostore. U vrhovnoj upravi pakla se u zadnje vrijeme razmišljalo ak da se pakao djelomi no preseli na neki drugi planet. Onda su zaklju ili da to zasada nije potrebno ve da e to u initi onda kada ljudi uskoro, uslijed svoga silnog znanstvenog napretka, presele na Mjesec, na Mars ili na Veneru. Ljudi e sigurno sa sobom ponijeti u srcu i svoj pakao, svoje grijehe. Najbolje je, dakle, pri ekati i onda tamo gdje e ve biti najviše kandidata, tj. zlih ljudi, graditi novi pakao ili bolje re eno paklenu lijalu. Neki znanstveniji avli ve pomišljaju kako bi mogli koristiti i sun anu energiju za grijanje u paklu, ali ne vjeruju da bi im Gospodin to dozvolio. Iako im je prepuštena velika 28 POMIŠLJAJ
POUČNA PRIČA autonomija ni avli ne mogu u paklu raditi što ho e. Budu i da pakao ve dugo postoji, od po etka avolske pobune, a vrijeme ini svoje, potrebno je ponekad paklene prostorije preure ivati. Jednoga dana u jeku najve e restauracije paklenih odaja ili krugova naišla velika grupa kandidata za avolsku vru u ku u i poredali se pred ulaznim vratima. Došli su ve inom iz južnih, toplijih krajeva zemlje, navikli su odrasli ljudi, kockari, bludnici, bogataši i tamo se pije, igra na karte, psuje do mile volje kao i ovdje kod nas. U raj ne bih želio i i. Tamo su samo neke pobožne žene, fratri i popovi, a najviše male djece. Nije to za mene. Zbog takvog razmišljanja i zbog te polarne hladno e u dugom redu jedva su, dakle, ekali u i unutra. Me utim avao uvar na vratima ih je uvjeravao da moraju malo pri ekati dok se prostorije za njih urede. Nastat Bijaše u pustinji gdje ga je iskušavao đavao (Psaltir iz 1222., Kraljevska biblioteka, Kopenhagen) na vru inu ali ne na hladno u. Stajali su u redu, u dugoj koloni, na ovoj polarnoj hladno i i jedva su ekali prispjeti u paklenu toplinu. Premda su na ulaznim vratima itali natpis: Kanite se svake nade, vi koji unutra ulazite, ipak su htjeli što prije u pakao. Bilo je naime me u njima dosta onih koji su se za života paklu rugali, smijali se na njegov ra un. Govorili su: Ja volim oti i u pakao nego u raj. Tamo e te se vi u paklu, nadodao je. Onda avao najednom kaže: Ovog trena ima samo jedno mjesto slobodno. Pustit u unutra onoga tko je me u vama najzaslužniji, tko je najve i grješnik. Iako je mudri avao uglavnom poznavao njihove grijehe po eo ih je po redu pitati što su sagriješili. Prvi re e: Ja sam u ratu ubio više stotina ljudi. Pucao sam iz topa, bacao POMIŠLJAJ 29
POUČNA PRIČA granate, palio ku e. Sve je to dobro, odgovori avao ali to si inio za svoju domovinu, ubijao si neprijatelje. Drugi kaže: Ja sam bio lije nik i izvršio sam mnogo poba aja, ubijao nero enu djecu. Žene sam na taj na in nagovarao da bih više zaradio novaca. Dobro si radio za našu ku u, re e avao, ali ti nisi žene na to prisiljavao, one su na to same pristajale i jednako su krive kao i ti. Ve inom su jednako krivi i o evi te djece koji su svoje žene ili djevojke na taj in nagovarali. Tre i kaže: Ja sam bio veliki psova. Psovao sam Boga Oca i cijelo Presveto Trojstvo. Posebno sam esto psovao Krista i sve njegove atribute: njegovu krv, njegovo srce, rane, ak i avle na križu. Jednako sam psovao Gospu, sve svece i sve sakramente. Psovao sam i pred mladima i pred djecom. Evala, dobri pakleni slugo, kaže mu avao, ali ni to nije dovoljno da budeš najve- i grješnik. Ti, naime, nisi bio svjestan što govoriš. Lajao si kao pas (neka nam oprosti ta ku na životinja!) bez razuma. etvrti se javi i otpo e nabrajati svoje grijehe: Ja sam bio ratni pro ter. Dok su drugi ginuli u borbi ja sam trgovao i bogatio se. Pokrao sam mnogo državnog, narodnog novca. Osnovao sam rmu, zaposlio radnike, nisam ih pla- ao godinama, a onda prijavio ste aj. Nije to ništa, odvrati avao imamo takvih koliko ho eš u današnje vrijeme. Kani se svake nade da bi mogao dobiti ovo slobodno mjesto u paklu. avao je dalje pitao sve one koji su digli ruke. Bilo je me u njima ateista, agnostika, lopova, preprodava a droge, bludnika, zavidnika itd., ali nijedan nije zaslužio u i u pakao. Na kraju toga dugog reda ugleda avao jednog ovjeka koji se nije javljao, šutio je. Što je s tobom?, upita ga avao. Zbog ega si ti prispio k nama?. Gospodine avle, odvrati ovjek, ja sam nekom, grješkom, zabunom ovdje prispio. Ja ne pripadam ovome društvu, nisam ja za pakao. To je nemogu e, odvrati avao, to se još nije dosada dogodilo, Božja presuda je nažalost nepogrješiva, reci što si u inio. Nisam ništa, nastavi ovjek. Ja sam živio u jednom gradi u u kome su se doga ala razna zla. Ljudi, moji susjedi, su se me usobno sva ali, tukli, ponekad i ubijali. Bilo je mnogo lopova, klevetnika, mrzitelja, psova a, zlo na svakom koraku. Jedni su se nepravedno bogatili dok su drugi umirali od gladi. Oko mene je bila prava Sodoma i Gomora. A što si ti u inio da smanjiš ta zla?, upita avao. Nisam ništa. Nisam se htio miješati, izbjegavao sam ih da se ne bi okaljao zlom. Bavio sam se svojim poslom, odgovori ovjek. Bravo prijatelju! povika avao. Ti si pravi kandidat za našu avolsku ku u. Kao najve i grješnik od svih spomenutih u i odmah unutra u ono zasada jedino slobodno mjesto. I odvede ga avao sa sobom na u enje svih ostalih u redu pred vratima pakla. (Prema ideji španjolskog sve enika i književnika: Calderon de la Barca) fra Ž. Mareti 30 POMIŠLJAJ
IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI ČASNA SESTRA JAKICA VUCO POSJETILA ŠKOLU U BILICAMA U osnovnoj podru noj školi u Bilicama, 7. velja e 2014., na satu vjeronauka etvrtog razreda, nazo ila je s. Jakica Vuco, predstojnica Katehetskog ureda Šibenske biskupije. BLAGOSLOVLJENA KAPELA U PODLUKOVNIKU Na spomendan Gospe Lurdske, 11. velja e 2014. župnik je u Podlukovniku blagoslovio novosagra enu kapelu koja je posve ena Gospi i Srcu Isusovu. Kapelu je sagradila obitelj Mirka i Anice Krni. Sagra ena je na obiteljskom zemljištu u blizini ku e u kojoj stanuju. Na blagoslovu se okupilo petnaestak lanova rodbine i prijatelja a sve nazo ne obitelj Krni je po astila obilatim ru kom. POMIŠLJAJ 31
IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI POSTAVLJENE POSTAJE KRIŽNOGA PUTA U petak, 7. ožujka 2014., prije po- etka pobožnosti križnoga puta, župnik je u nazo nosti oko 50 vjernika kod prve postaje blagoslovio novoizgra ene postaje križnoga puta. Kod svake postaje župnik je spomenuo imena donatora i naglasio da se danas posebno svi molimo za njih, njihove obitelji, svima se zahvalio i zatražio Božji blagoslov na sve donatore. Zahvaljuju i na elniku Op ine Josipu aleti, koji je pokrenuo akciju, nekoliko poduzetnika i ve i broj župljana se odazvao i svojim nov anim darom 32 POMIŠLJAJ
ZAHVALA DAROVATELJIMA: I. Isusa osuđuju na smrt MARZES d.o.o. - Rogoznica II. Isus prima na se križ VLATKO PETROVIĆ - Bilice III. Isus pada prvi put pod križem OPĆINA BILICE - Bilice IV. Isus susreće svoju svetu majku ČIGRA KOP d.o.o. - Šibenik V. Šimun pomaže Isusu nositi križ MILAN ĆALETA - Bilice VI. Veronika pruža Isusu rubac IVO BUVA HOLCER - Bilice VII. Isus pada drugi put pod križem ŽUPLJANI IZ STUBLJA MIKULANDRA - Bilice VIII. Isus tješi jeruzalemske žene NADA MIKULANDRA - Bilice IX. Isus pada treći put pod križem JURE MIKULANDRA - Bilice X. Isusa svlače i poje žučju ŽUPLJANI IZ PODTRTRA - Bilice XI. Isusa pribijaju na križ ŽUPLJANI IZ GATARA NOVOG NASELJA - Bilice XII. Isus umire na križu ŽUPA UZNESENJA MARIJINA - Bilice XIII. Isusa skidaju s križa BRAĆA KRISTIJAN I ANTONIO GRUBIŠIĆ - Bilice XIV. Isusa polažu u grob ŽUPLJANI IZ PODLUKOVNIKA - Bilice je sudjelovao u ostvarenju ovog djela. Odlu eno je da se kroz sve petke kroz korizmu pobožnost održava izvan crkve uz postaje koje su postavljene uz cestu koja vodi prema crkvi. Crkveni propisi odre uju da se pobožnost križnoga puta ne vrši u korizmene nedjelje. POMIŠLJAJ 33
IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI KRIZMENO SLAVLJE, 4. svibnja 2014. Iva AUŽINA, Ivica i Jagoda r. Bulat Filip BATLJAN, Zoran i Marija r. Petric Karlo BLAŽEVIĆ, Ivan i Antonia r. Slavica Ivan ĆALETA,Dino i Ivana r. Grubišić Lucija ĆALETA, Jere i Ankica r. Lučić Ines ĆALETA, Tino i Elena r. Šupe Lea GORETA, Ozren i Marija r. Hrgović Roko KARDUM, Željko i Klaudija r. Ercegović Valentino KOVAČEVIĆ, Vlade i Ljerka r. Đaković Ivan MIHALJEVIĆ, Joško i Jelka r. Validžić Ante-Bare MIKULANDRA, Luka i Darija r. Ćaleta Car Luka MIKULANDRA, p. Ivica i Milanda r. Grubišić Marko PAĆELAT, Nenad i Ivana r. Ćaleta Jakov PETROVIĆ, Vlatko i Ana r. Petričević Ivan ROGAČ, Mario i Anita r. Matić Josipa SLAVICA, Dragan i Marina r. Marin 34 POMIŠLJAJ
IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI SLAVLJE PRVE PRIČESTI, 18. svibnja 2014. Domagoj ČALETA, Joško i Jadranka r. Paić-Karega Tamara ČALETA, Goran i Kristina r. Zelić Luka ĆALETA, Ivica i Katarina r. Labura Antea ČALETA CAR, Jakov i Jelena r. Orlović Antonia ĆALETA CAR, Toni i Ivana r. Buha Iva DURBIĆ, Antonio i Ivana r. Slugan Roko ELEZ, Perica i Branka r. Buva Tonka KARDOV, Hrvoje i Katarina r. Ivanović Karlo KOVAČ, Tomislav i Emilija Poljanac Kovač Marin KRNIĆ, Marko i Josipa r. Jakšić Mario LUGOVIĆ, Zoran i Davorka r. Bolanča Adriana MARČIĆ, Blaško i Jelena r. Marešić Anđela MIKULANDRA, Josip i Julija r. Grubelić Marija MIŠKOVIĆ, Šime i Tanja r. Barbarić Natali MIKULANDRA, Paško i Ingeborg Illešova-Mikulandra Špiro RAJČIĆ, Dragomir i Višnja r. Slavica Alba SLAVICA, Daniel i Ivana r. Agić Dino SLAVICA, Jurica i Živana r. Vukšić Franka SLAVICA, Denis i Mirjana r. Milaković Mate SLAVICA, Nikica i Radmila r. Ercegović Vinko SLAVICA, Luka i Lucija r. Jokovljević Ema STJEPANČEVIĆ, Oliver i Irena r. Durbić Heidi ŠUPE, Paško i Dijana r. Slavica Jakov ŽIŽIĆ, Vinko i Kosmos-Marija r. Slavica POMIŠLJAJ 35
IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. JOSIPA Blagdan sv. Josipa proslavljen je u Bilicama 19. ožujka u 17,00 sati. Prije mise održana je procesija sa sve evim kipom kojeg su nosili mladi župljani koji nose ime današnjeg sveca. Misno slavlje je predslavio i preko mise propovijedao fra Miroslav Bustruc, župnik Bristivice. Na slavlju se okupilo oko 100 vjernika. Pjevanje je predvodio župni zbor pod ravnanjem zborovo e Bože Mihaljevi a. KORIZMENI NASTUP PJEVAČA SV. JAKOVA IZ ŠIBENIKA U nedjelju, 23 ožujka 2014. u 10,30 sati, misu je predvodio župnik fra Tomislav a sve pjevane dijelove sv. mise predvodili su Pjeva i sv. Jakova iz Šibenika. Svojim skladnim pjevanjem korizmenih pjesama i napjeva obogatili su liturgijsko slavlje. Nakon mise organizirano je i druženje za obiteljskim stolom. 36 POMIŠLJAJ
IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI KORIZMENI KRIŽNI PUT REDOVNICA ŠIBENSKE BISKUPIJE U BILICAMA Ove godine, nakon što se pro ulo da smo sagradili vanjske postaje križnoga puta do crkve, redovnice su izabrale upravo Bilice za mjesto ovogodišnje pobožnosti križnoga puta. Pobožnost je održana u nedjelju, 23. ožujka u 15,30 sati. Zbog lošeg vremena pobožnost je održana u crkvi. Križni put je napisao i predvodio o. biskup Ante Ivas. Prije pobožnosti župnik je redovnice upoznao s poviješ u Bilica, ali i sa sadašnjim materijalnim i duhovnim pothvatima u Župi. Nakon slavlja u crkvi oko 35 redovnica i o. biskup uputili su se u prostorije Pastoralnog centra. Sve redovnice kao i o. biskup prvi put su se našli u ovom našem objektu koji je još u izgradnji.tu su ih do ekale župljanke Bilica koje su ih po astile pi em i prekrasnim kola ima. POMIŠLJAJ 37
IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI SANITARNI ČVOR KOD GROBLJA I CRKVE U IZGRADNJI Pomalo, ali ustrajno i s ljubavlju, uz pomo župljana koji sudjeluju u dobrovoljnim akcijama, gradi se sanitarni vor kod crkve. Vjerujemo da e ovaj, dugo o ekivani objekt, biti u potpunosti završen do svetkovine Gospe od Pomišljaja. Zahvaljujemo Op ini Bilice koja je uo ila problem i odmah ga odlu ila na najbolji na in riješiti. Tako e na ovom groblju, koje postaje pomalo i gradsko groblje, biti uskoro riješen i ovaj veliki problem. Nadamo se da e se i ostali problemi oko funkcioniranja i održavanja groblja uskoro zapo eti rješavati. PROSLAVLJEN BLAGDAN GOSPE POMOĆNICE KRŠĆANA I ove je godine, na sve ani na in, uz sudjelovanje velikog broja vjernika, proslavljen blagdan Gospe Pomo nice krš ana. Misno slavlje je predslavio fra Blaž Toplak, profesor sa Franjeva ke klasi ne gimnazije u Sinju. U Božjoj prirodi, uz crkvicu, pod stoljetnim hrastovima, vjernici su slušali Božju rije, fra Blaževu homiliju, molili su i slavili Boga. Budu i da su vrata i prozori na crkvici dotrajali, uz pomo vjernika, napravili smo nova vrata i prozore. Nadamo se da e se vjernici uklju iti u akciju prikupljanja sredstava za obnovu krova koji je veoma propao i kojeg bi trebalo što prije izmijeniti novim. 38 POMIŠLJAJ
ZAPOVIJEDI VOZAČEV»DEKALOG«Hrvatska je zadnjih nekoliko godina uložila puno napora i materijalnih sredstava u poboljšanje prometnica i u tom segmentu ne zaostaje za drugim europskim zemljama. No kada je riječ o prometnoj kulturi, onda nam se čini da su na tom području ulaganja puno manja. Na našim autocestama sve je više kvalitetnih i skupih auta, ali i vozača s veoma niskim stupnjem prometne kulture. U prometnoj kulturi Hrvatska 3. Neka ti uljudnost, korektnost i razboritost budu na pomoći da izbjegneš nepredviđene situacije. 4. Budi milosrdan i priteci upomoć bližnjemu u potrebi, posebice ako je žrtva prometne nesreće. 5. Neka automobil za tebe ne bude sredstvo za pokazivanje moći, iskazivanje nadmoći i prigoda za grijeh. još uvijek zaostaje za mnogim europskim zemljama. A znademo da prometna kultura ima visoku cijenu: ugrožene i na smrt stradale živote. U odgoju vozača, posebno najmlađih, za odgovornost na cesti može pomoći vozačev dekalog koji najnoviji dokument, Smjernice za pastoral u prometu i na ulici, nudi kao važan putokaz do sigurnosti: 1. Ne ubij. 2. Neka cesta za tebe bude sredstvo zajedništva među ljudima, a ne smrtonosna klopka. 6. S ljubavlju uvjeravaj mlade i starije da ne sjedaju za volan kada za to nisu sposobni. 7. Pomaži obitelji žrtava prometnih nesreća. 8. Omogući žrtvi i vozaču agresoru da se, u pogodnom trenutku, susretnu kako bi mogli doživjeti oslobađajuće iskustvo oproštenja. 9. Na cesti štiti najslabije. 10. Osjećaj se odgovornima za druge. Onaj tko u prometu poštuje vozačevih deset zapovijedi, usvojio je najveći stupanj prometne duhovnosti i kulture. POMIŠLJAJ 39
Jutra Gospodnjeg, u subotu 24. svibnja 2014. u zapo elo je, sada ve tradicionalno dvodnevno hodo aš e Majci Božjoj, Me ugorskoj Kraljici Mira. Hodo asnici, ukupno nas 43, ve inom župljani (uz manji broj bra e i sestara iz drugih župa), zajedno sa našim župnikom fra Tomislavom, zaputilo se u susjednu nam Hercegovinu, ali je naše prvo odredište bio Sinj - posjet i pozdrav Gospi Sinjskoj u jednom od najve ih Marijanskih Svetišta južne Hrvatske. U Sinju nas je do ekao i ugostio fra Petar Klapež, gvardijan Samostana i upravitelj Svetišta koji nam je ukratko iznio povijest Svetišta i same slike udotvorne Gospe Sinjske koja se može ubrojiti me u ljepše slike što ih je stvorila krš anska umjetnost. Naslikana na platnu, danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub IZ ŽIVOTA ŽUPE HODOČASTILI SMO U SINJ I MEĐUGORJE koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Upravo je po nakitu i zavjetnim darovima slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše isti e zlatna kruna, na kojoj stoji natpis: IN PERPETUUM CORONATA TRI- UMPHAT ANNO MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi 1715.). Pod okriljem udotvorne Gospe Sinjske u Sinju djeluje i Franjeva ko sjemenište i Franjeva ka klasi na gimnazija, službeno otvorena davne 1854. godine, a u sklopu Samostana uvaju se i izlažu arheološka, numizmati ka i etnografska zbirka, te zbirka crkvenih predmeta. Naš posjet Svetištu u Sinju završili smo oko 11 sati, kada smo duhovno bogatiji, ali i s uspomenama na posebno simpati ne trenutke, nastavili svoj put prema Me ugorju. Hodočasnici iz Bilica u Samostanu Gospe Sinjske 40 POMIŠLJAJ
Hodočasnici iz Bilica na Brdu ukazanja u Međugorju Nekoliko sati kasnije, uz sun ano i vru e vrijeme, mole i krunicu, otajstva radosna, zapo eo je naš hodo asni ki put prema Brdu ukazanja, koji je posebno emotivno i dirljivo iskustvo. Teško je objasniti i uvijek mi se ini da tepam kao malo dijete kada rije ima pokušavam izraziti sve ono što Me ugorje jeste, naro ito ono što se o ima tijela ne vidi. Na ovom mjestu, dobro se sjetiti i rije i sv. Ivana Pavla II, koji je Me ugorje nazvao ispovjedaonicom svijeta... A to zna i pomirnica Zemlje i Neba ili mjesto gdje Nebo ljubi Zemlju, u najintimnijem privilegiranom susretu mene, mojeg brata ili sestre s Isusom, pod plaštem ljubavi i zaštite Nebeske majke, Me ugorske Kraljice mira. Njezina esta ukazanja, pratila su i prate mnoga udesna ozdravljenja, kako na duši, tako i na tijelu, o emu postoje brojna svjedo anstva; ona medicinska dokumentirana i ona duhovna koje sa se svjedo e pravim krš anskim životom vjernika. Posebno milosno vrijeme jesu trenuci kasnove ernje ure klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu, kada uz svega tri ili etiri re enice i pokoju pjesmu, Me- ugorje prekrije molitvena tišina u kojoj Isus ispunja naša srca samim sobom. Našim itateljima prenosim objavljenu Gospinu poruku od dana 25. svibnja 2014.: Draga djeco! Molite i budite svjesni da ste bez Boga zemlja. Zato, okrenite vaše misli i srce Bogu i molitvi. Uzdajte se u Njegovu ljubav. U Božjem duhu vi ste, dje ice, svi pozvani da budete svjedoci. Vi ste dragocjeni i ja vas pozivam, dje ice, na svetost, na život vje ni. Zato, budite svjesni da je ovaj život prolazan. Ja vas ljubim i pozivam na novi život obra enja. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu. mr. sc. Nada Mikulandra POMIŠLJAJ 41
NAŠI DOSELJENICI OBITELJ SCHIELBERG IZ POLJSKE PROSLAVILA 40. OBLJETNICU BRAKA Blagoslovljen si, Gospodine, jer si u dobru i zlu našega života bio dobrohotno s nama. Pomozi nam, molimo, da uzajamnu ljubav vjerno čuvamo, da budemo dobri svjedoci saveza što si ga sklopio s ljudima. U Bilicama, 29. prosinca 2013. godine, preko župne mise, na blagdan Sv. Obitelji, bra ni par Schielberg: Jerzy Henryk Jura (r. 1948.) i Malgorzata Jola Margareta (r. 1950.), proslavili su 40 obljetnicu braka. Vjen ali su se 1973. u crkvi sv. Križa u Varšavi. Godine 1981. stigli su u Njema ku gdje su dobili azil i tu se nastanili. Sada žive u gradu Waiblingenu. U Njema koj imaju svoju rmu ali ne još za dugo jer Jura uskoro ulazi u mirovinu. Sa Bilicama su kao turisti povezani ve 13 godina. Ve tri godine stanuju u svojoj ku i koju su sagradili u Stublju Mikulandrima (Mikulandre 26 A). Imaju dva sina i dvoje unu adi.hrvatski ve dobro govore a govorit e još bolje kada nakon Jurine mirovine budu eš e posje ivali i živjeli u Bilicama. Malgorzata Jola Margareta se bavi i slikanjem. U njihovoj ku i u Stublju mogu se vidjeti mnoge slike koje je Margareta slikala svojom rukom. Kažu da su im se svidjele Bilice zbog dobre klime, mora ali i dobrih, otvorenih, jednostavnih ljudi koji tu žive. Našim slavljenicima želimo dobro zdravlje i dugi boravak u našoj sredini do pedesete, šezdesete ili neke druge ve e obljetnice. 42 POMIŠLJAJ
STATISTIKA POPIS OBITELJI I STANOVNIKA PRIGODOM BLAGOSLOVA Prezime obitelji stanovnika Novo naselje (Gatare ) Alić 1 1 Arambašić 1 5 Aužina 1 4 Bačić 2 6 Bagić 1 4 Barun 1 5 Batić 1 3 Belamarić 1 3 Blaić 1 1 Bralić 2 10 Brocić 1 6 Bušac 3 8 Buva 1 3 Cigić 2 5 Ćaleta 2 10 Ćaleta Car 3 11 Crljen 1 3 Čular 1 4 Čvorak 1 5 Dragutin 2 7 Dražić 1 3 Duilo 2 4 Dulibić 2 6 Džaja 2 6 Dželalija 1 3 Đaković 2 5 Elez 1 4 Firi 1 4 Galić 1 2 Gatara 11 32 Goreta 1 5 Grgurević 1 2 Grubišić 6 20 Guina 1 4 Hajdić 1 4 Ivanović 1 4 Ivić 1 5 Jakovčev 1 2 Jakšić 2 5 Juras 2 6 Jurat 1 3 Jurić 1 2 Jurišić 1 4 Kardum 6 20 Karega 1 4 Prezime obitelji stanovnika Klarić 2 8 Kovač 3 9 Krnić 2 6 Laća 2 9 Lazinica 1 3 Levarda 1 2 Lovrić 1 2 Lugović 1 1 Malenica 1 5 Maras 1 3 Marčić 1 3 Marić 1 4 Maretić 1 4 Marjanović 1 4 Matić 2 6 Mihaljević 6 19 Mikulandra 1 2 Milaković 1 5 Mišković 1 4 Ninić 2 5 Paklar 1 2 Palinić 4 13 Pažanin 1 5 Pereković 1 5 Piližota 3 13 Podrug 2 6 Perkov-Baranović 1 3 Radaš 1 5 Radić 1 3 Roša 1 4 Samodol 1 4 Sladić 1 3 Slavica 21 59 Stipandžija 1 4 Stipić 1 2 Šalković 1 5 Škugor 1 5 Šprljan 1 3 Tomašković 1 2 Tomić 1 4 Topić 1 3 Višić 1 2 GODINE 1931. BILICE SU IMALE 172 OBITELJI A 2014. IMAJU OKO 700 OBITELJI! Prezime obitelji stanovnika Vlahov 1 4 Vrljević 1 2 Vukičević 1 6 Vuković 5 18 Zec 1 3 Zečević 1 2 UKUPNO: 170 558 Stubalj (Mikulandre, Ercezi...) Andrić 1 2 Arbutina 1 2 Ažman 1 1 Bačić 1 2 Balen 1 2 Bakmaz 1 2 Batljan 2 6 Bedrica 1 2 Bejić 1 2 Benat 1 3 Bilić 1 2 Blažević 3 9 Bočan 1 2 Bošnjak 1 5 Božić 1 2 Branković 1 1 Brne 1 2 Buha 1 2 Cota 1 1 Čavrag 1 1 Dabov 1 3 Delić 1 3 Dragutin 2 7 Durbić 3 9 Egić 1 2 Erceg 8 25 Golubović 1 3 Gracin 1 2 Grbešić 1 5 Grgić 3 5 Ivaniš 1 1 Iveković 1 4 Ivezić 1 1 Jajčević 1 2 Japundžić 1 2 Josipović 6 14 Jukić 1 1 POMIŠLJAJ 43
Prezime obitelji stanovnika Jurić 1 2 Kasipović 1 6 Kljajić 1 2 Knežević 1 2 Kovačević 2 6 Krečak 1 5 Kurtović 1 2 Kutija 1 2 Ledenko 1 2 Lipovac 3 3 Maler 2 3 Maretić 1 2 Marić 4 7 Martinović 4 12 Mechmann Mioč 1 3 Mihaljević 2 7 Mihaljčuk 1 2 Mikulandra 73 202 Neidert 1 2 Ostrouška 1 1 Pavić 1 1 Perač 1 4 Pezerović 1 2 Piters 1 2 Plenča 2 5 Pletikosa 3 10 Puljić 1 4 Radinković 1 1 Radman 2 5 Relja 1 3 Rončević 1 2 Sabljić 1 4 Schielberg 1 2 Schmiedbaucher 1 1 Slavica 1 3 Stjepančević 2 5 Šebek 1 4 Škobalj 1 4 Tomić 1 4 Verić 2 5 Vidović 1 2 Vlahov 2 5 Vuković 1 5 Wittendorf 1 3 Žiger 1 1 Živković 1 5 UKUPNO: 192 502 STATISTIKA Prezime obitelji stanovnika Podlukovnik Bedrica 1 5 Benat 1 4 Borić 1 2 Brkičić 1 4 Bujas 1 1 Cvjetković 1 2 Čokrlić 1 2 Ercegović 1 2 Jakšić 15 40 Juras 8 26 Krnić 5 17 Kulušić 2 7 Leva 1 5 Maretić 1 2 Martinović 2 5 Peran 1 4 Perišić 3 10 Piližota 1 1 Polimac 1 2 Rogač 2 7 Sekulić 5 16 Štefan 1 2 Šupe 1 2 Vučić 1 3 UKUPNO: 58 171 Vrulje (Ćaleta...) Bobanović 1 4 Buha 1 5 Ćaleta 22 70 Ćuka 1 5 Džaja 2 7 Erceg 1 1 Kalik 1 2 Klarić 1 3 Knežić 3 10 Kukolić 1 5 Lovrić 1 5 Oršolić 1 2 Petrović 4 11 Slavica 3 8 UKUPNO: 43 138 GODINE 1941. BILICE SU IMALE OKO 18 PREZIMENA A 2014. IMAJU OKO 250! Prezime obitelji stanovnika Grubišići (Buve, Šarići ) Buva 13 39 Ćaleta Car 1 4 Džaja 2 8 Erceg 1 4 Grubišić 26 67 Makaš 1 4 Nimac 1 3 Orlović 1 5 Svračak 1 4 Šarić 5 15 Šupe 1 3 Vrcić 1 2 UKUPNO: 54 158 Ćalete Cari Berić 1 2 Ćaleta 3 9 Čaleta 1 4 Ćaleta Car 35 109 Dolibašić 1 4 Samac 1 4 Slavica 4 16 Šišara 1 4 UKUPNO: 47 152 Slavice Matov 1 4 Rajčić 3 9 Samodol 1 5 Silov 1 4 Slavica 17 47 Slavica Svirčić 1 2 Žižić 1 4 UKUPNO: 25 75 Bosuć Blažević 3 9 Budiša 1 4 Buva 2 7 Čaplja 1 4 Grubišić 1 2 Gulin 1 2 Horvat 1 3 Jurić 1 4 Milošević 1 1 Mučić 1 4 Slavica 2 5 Višnjić 1 3 UKUPNO: 16 48 44 POMIŠLJAJ
STATISTIKA Prezime obitelji stanovnika Bure Bura 16 44 Milutinović 1 2 Radovčić 1 3 Slavica 1 3 UKUPNO: 19 52 Lugovići Đuzel 1 4 Gulin 1 2 Lugović 14 46 Slavica 2 7 UKUPNO: 18 59 Slavice Jolići Dulibić 5 18 Mihaljević 1 1 Milišić 1 6 Slavica 10 24 UKUPNO: 17 49 Mihaljevići Mihaljević 9 29 Šiket 1 3 UKUPNO: 10 32 Piližote Piližota 3 8 Vuković 1 4 Vukšić 1 5 UKUPNO: 5 17 Jurasi Juras 14 32 Ostojić 1 3 Paškalin 1 4 Uvodić 1 4 UKUPNO: 17 43 SVEUKUPNO: 691 2.054 (Ovaj popis nije konačan jer još ima obitelji (oko 60) koje, zbog raznih razloga, nisu pozvale župnika za blagoslov svoje obitelji. Molimo obitelji koje to do sada nisu učinile, ako žele blagoslov, da se jave župniku kako bi došao podijeliti blagoslov i njihovim obiteljima.) God. 1825. Bilice imaju 32 kuće, odlomak Vrulje 20 i Lukovnjak 19. God. 1857. Bilice imaju 144 katolika, Vrulje 38, odlomak Pokojci 170, Lukovnjak 148. God 1901. svi odlomci imaju 110 kuća i 702 čeljadi. God. 1931. Bilice s odlomcima imaju ukupno 1336 katolika i 64 hrišćana. Iste godine je ovaj broj obitelji: Bilice 42, Pomišalj 6, Stubalj 12, Dolačka Punta 15, Vrulje 23, Lišćerica 25, Pod Trtrom 19, Pod Lukovnjak 30, ukupno 172 obitelji katolika. Od sadašnjih obitelji većinom su: Bura, Buha ili Buva, Ćaleta, Džaja, Erceg, Gatara, Goreta, Grubišić, Jakšić, Juras, Krnić, Lugović, Mihaljević, Mikulandra (najviše njih), Piližota, Perišić, Petrović i Slavica (mnogo). (Dr. Krsto Stošić, SELA ŠIBENSKOG KOTARA, Šibenik, 1941., str. 120.) Godina stanovnika 1857. 182 1877. 350 1887. 424 1897. 649 1907. 885 1913. 913 1931. 1.336 STATISTIKA VJERSKOG ŽIVOTA ŽUPE BILICE Godina krštenje prva pričest krizma vjenčanje sprovod 2003. 18 16 2 24 2004. 16 17 45 (7. i 8.r.) 7 23 2005 16 22 8 25 2006. 19 28 45 (7. i 8. r.) 4 21 2007. 24 22 10 20 2008. 23 19 35 (7. i 8. r.) 10 28 2009. 30 16 13 22 2010. 26 27 53 (7. i 8. r.) 2 25 2011. 20 20 2 13 2012. 26 21 25 (8. r.) 7 23 2013. 24 14 18 (8. r.) 4 23 POMIŠLJAJ 45
POHODILI SMO ČLANOVI ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA POHODILI EKO-ETNO SELO ŠKOPLJANCI U RADOŠIĆU Prvu sjednicu novoizabranih lanova Župnog pastoralnog i ekonomskog vije a Župe Uznesenja Marijina Bilice, odlu ili smo održati 24. studenoga 2013. u Radoši u. U eko etno kompleksu obitelji Škopljanac u zaseoku Škopljanci u selu Radoši u, zale u Kaštela, lanove vije a sa župnikom fra Tomislavom Brekalom i po asnim gostom, bivšim lanom ŽPV-a Ljubom Grubiši em, srda no je primio i ugostio Marko Škopljanac i njegova obitelj. Stare kamene kuće obitelji Bože Škopljanca temeljito su obnovljene i dobile svoju novu namjenu Marko Škopljanac Božin srdačno je dočekao svoga bivšeg župnika i goste iz Bilica Marko nas je proveo kroz obnovljeno dalmatinsko selo sa petnaestak ku a. Predstavio nam je zaseok Škopljance kroz zanimljive pri e o borbama bikova, seoskoj olimpijadi, Ivanjskim no ima i izboru najljepše djevojke Dalmatinske zagore. Samo mjesto Škopljanci osim starih kamenih ku a, obuhva a šumu hra- Vijećnici iz Bilica napravili su zajedničku fotografiju u uličici između dviju kamenitih kuća 46 POMIŠLJAJ
IZ ŽIVOTA ŽUPE Marko Škopljanac je guslio i zapjevao gostima iz Bilica u bivšoj štali koja je preuređena u etnografsku zbirku i prostoriju za prijam gostiju sta medunca, koja je zašti eni spomenik prirodne baštine RH, etnografski zavi ajni muzej sa izvornim narodnim nošnjama Dalmatinske zagore i 800 uporabnih seoskih predmeta. Nakon ru ka, Marko je zapjevao i zasvirao na guslama i upotpunio ugo- aj i atmosferu boravka u jednom ruralnom mjestu, za injenom mirisima i okusima jela spremljenih po tradicionalnoj recepturi. ŽPV-e i ŽEV e broji jedanaest lanova. Njihova imena su objavljena u prošlom broju župnog lista PO- MIŠLJAJ. Nakon ru ka, održana je sjednica na kojoj je župnik izvijestio vije nike o nancijskom stanju Župe, o gradnji Pastoralnog centra, gradnji i postavljanju križnog puta i ostalim planovima za razvoj same Župe. Bilički zvonar Ljubo Grubišić pozorno je slušao guslara grijući se uz vatru lanovi vije a, kao i župnik su uo ili neke potrebe zajednice i župljana i iznijeli su prijedloge o kojima e se raspravljati na sljede oj sjednici (ispovjedaonica, humanitarni rad, angažiranost mladih i djece, facebook stranica Župe, zbor.). Milena Mikulandra POMIŠLJAJ 47 A
UDRUGE LOVAČKO DRUŠTVO»KAMENJARKA«BILICE Lovačko društvo Kamenjarka Bilice prije svoga osamostaljenja bila je u sustavu lovačkog društva Šibenik, koji je 2013. godine proslavio 100 godina postojanja. U vrijeme dok smo bili članovi LD Šibenik nekoliko članova s našeg područja su bili predsjednici društva, iz čega se vidi da su uvijek bili cijenjeni i poštovani kao članovi društva. Krajem sedamdesetih godina u lovačkom društvu je došlo do formiranja lovnih jedinica na četiri lovne jedinice: Šibenik, Perković, Dubrava i Bilice. Naravno svi su članovi imali pravo lova na cijelom teritoriju društva, ali se nekako u praksi lovilo kao i inače samo na teritoriju svoje lovne jedinice. Lovačko društvo Kamenjarka Bilice samostalno je 1997. godine ušlo u zakup zajedničkog lovišta XV/122 Bilice i kao takvo i danas gospodari s tim lovištem. Sadašnje granice lovišta su od grada Šibenika prema trafostanici u Bilicama, pa cestom za Dubravu do zaseoka Jurasi u Dubravi, te na Priviju pa na naplatne kućice Lovci su sudjelovali u akciji čišćenja lovišta od smeća koje se godinama nanosilo u prirodu Lovci su temeljito obnovili bunar koji se nalazi u blizini crkvice Gospe Pomoćnice kršćana do autoceste i autocestom do mora. Naravno daljnja granica ide morem do Šibenika. U lovištu imamo zeca, kamenjarku i fazana kao osnovne divljači, a u zadnje vrijeme su se pojavile i divlje svinje. Od predatora u lovištu trenutno imamo najviše čaglja koji se pojavio tek početkom devedesetih godina i u stalnom je porastu, a i lisica kojih je iz evidencije prije bilo više, kao i kuna. Jazavac je isto divljač koja obitava u našem lovištu, a tu su i druge pernate divljači kao vrana, svraka, šojka i druge. Prema lovno gospodarskoj osnovi se lovi i gospodari sa lovištem, a mi nemamo kao divljač navedenu divlju svinju, pa nam ta vrsta divljači predstavlja velike probleme, iz razloga što pravi štete na poljoprivrednim kulturama mještana, a mi ih nemamo pravo na odstrel. Moramo napomenuti da je lov samo hobi, koji jednostavno ili voliš ili ne voliš, a iz svega proizlazi da lovac može postati samo onaj tko taj hobi voli. Stječe se krivi dojam o lovcima, kao o ljudima koji samo misle kako uloviti jadne životinje, ali to jednostavno nije samo tako. Lovačke udruge i njihovi članovi vode brigu o kompletnom lovištu, o stanju divljači, grade se pojilišta i hranilišta, sadi djetelina, a po potrebi i naravno po mogućnosti 46 POMIŠLJAJ
UDRUGE uvijek se ide u nabavu žive divljači, bilo zeca ili fazana. U nabavu se ide i iz razloga kako bi se promijenila krv, odnosno kako bi divljač bila u konačnici otpornija i zdravija u lovištu. Stariji lovci pamte kako je u Bilicama bilo nešto manje od osamdeset članova, a danas lovačko društvo Kamenjarka Bilice broji 26 članova i to su rijetko mladi ljudi koji su zainteresirani za lov. Naravno u pitanju nije samo zainteresiranost za lov, jer lov nije jeftin sport. Za kompletnu lovačku opremu treba dosta sredstava odvojiti od prihoda, kao što je nabava oružja, opreme, municije, a neki članovi imaju od jednog pa više pasa koje redovno treba cijepiti, a i hraniti, pa kad se sve zbroji lov uopće nije jeftin. Još jednom naglašavam da lov jednostavno treba voljeti, a iznad svega treba naglasiti da druženja lovaca u prirodi i sa prirodom, nitko ne može zamijeniti. A kad tu još dođu lovačke priče, a naročito u vrijeme kad je marenda, onda nema toga teatra koji može to zamijeniti. Već sam gore naveo kako sada lovačko društvo broji 26 članova i da je članstvo u stalnom opadanju. Više je razloga smanjenju broja članova. Rijetki su mladi koji žele biti lovci, a prosjek starosti u našoj lovačkoj udruzi je oko šezdeset godina, pa stoga ljudi zbog zdravstvenih razloga odustaju od lova, a isto tako ima onih koji odustanu i Lovci su zarasle putove očistili kroz lovišta zbog financijske situacije, jer još jednom naglašavam da u ovoj besparici nije jeftino biti lovac. S vremenom se i u pravilniku o lovu dosta toga promijenilo. Lovci svake pete godine moraju na liječnički pregled kako bi zadržali oružje, a naravno i to se treba platiti negdje oko 700,00 kuna. U lovu se ne može sudjelovati bez određenih papira koje lovac treba imati uza sebe kako bi sudjelovao u lovu, pa te promjene najviše teško padaju starijim lovcima, koji su lovnim danima jednostavno išli u lov i odrađivali svoje obaveze. Lovci su uvijek sudjelovali u svim akcijama koje su pokrenute na teritoriju našeg mjesta, pa i šire. Ogromna većina su sudionici Domovinskog rata. Neki su bili premladi da budu sudionici, a neki su bili prestari, ali oružje koje se posjedovalo uvijek je bilo na raspolaganju drugim mještanima. Pokrenuta je akcija da se lovište očisti od smeća koje se nanosilo u prirodu bez ikakve kontrole. Tom prilikom se nakupilo mnogo smeća i sve je uredno sa tvrtkom koja to izvodi odvezeno u reciklažu. Dosta se zaraslih putova očistilo kroz lovište, kako bi bila bolja prohodnost i vidljivost. Kad se krenulo u rekonstrukciju mjesne crkve, među ostalim mještanima rijetki su lovci koji se nisu odazvali. Sudjelovali su u izgradnji sakristije, a na inicijativu župnika Zajednička fotografija nakon lova POMIŠLJAJ 47
većina lovaca krenula je u izgradnju zida oko groblja i crkve. Svake godine na Duhove ekipa lovaca sudjeluje u kosidbi parkinga i pristupnih putova do crkvice Gospe pomoćnice kršćana. Samoinicijativno su uredili bunar koji se nalazi nedaleko od crkvice, gdje je postojala opasnost da netko od slučajnih prolaznika upadne u isti. Sve ove poslove lovci su odrađivali s užitkom i bez UDRUGE ikakve naknade. Nema savršenstva, pa stoga ako i postoje kakve kritike na ime lovaca spremni smo ih saslušati i ako je to ikako moguće riješiti. Isto tako kao i svi ljudi tako i svaki lovac je različit i treba odgovarati za svoje postupke. Molio bih mještane da ne gledaju na lovce kao na ljude štetočine, jer i mi smo samo dio vas grješni ljudi. Sve naše aktivnosti, lov, hajka i neke druge se većinom događaju nedjeljom, pa smo spriječeni doći na nedjeljne mise, pa vas molimo da ne mislite da smo zbog toga išta manji vjernici. Budite uvjereni da će lovci i dalje sudjelovati u svim akcijama koje se pokrenu na našem području, pa nam ne preostaje nego da im zaželimo mir i zdravlje, a nadasve lovački pozdrav Dobra kob. Joško Erceg, predsjednik SV. HUBERT ZAŠTITNIK LOVACA Rođen je 658. god., kao sin vojvode iz Toulousa. Mlad služi na dvoru cara Pipina. Oženio se s predivnom ženom, koja je vrlo rano umrla. Skrhan žalošću zbog gubitka voljene žene prepustio se zabavama, alkoholu, lovu. Nije imao ni snage da se bori za život. Jednom je u lovu doživio nešto neobično, što je promijenilo cijeli njegov život. Dok je pokušao pogoditi jednog jelena, između njegovih rogova mu se ukazao svijetleći križ. Shvatio je to kao Božju opomenu što je zaboravio na svoju dušu i brigu za vječnost. To ga je toliko potreslo da se povukao u samoću. Tamo u samoći prirode, Hubert je doživio susret sa živim Bogom. To je izliječilo njegovu ranjenu dušu i promijenilo mu cijeli život. Kasnije je postao sveće- Blagdan sv. Huberta se slavi 3. studenoga nik i biskup te se zdušno dao u lov na ljudske duše jer one su najveće Božje blago. Kad razmišljamo o životu sv. Huberta, pitamo se što je to ponukalo lovce da sv. Huberta izaberu za svog zaštitnika? Očito da su iz njegova života iščitali nešto što je i njima vrlo važno i potrebno. Želimo to otkriti. Znamo da lovci u očuvanju prirode imaju važnu ulogu: oni čuvaju i pomažu prirodnu selekciju životinja da se neke ne namnože previše na štetu drugih. Pogotovo trebaju zaštiti i nas i prirodu od štetočina. Tijekom zime prehranjuju divljač. Čuvaju životinjski svijet od krivolovaca, čuvaju prirodu, a kod toga su i sami ponekad izloženi opasnostima. No uz to tjelesno dobro, kojim na ekološkom planu pridonose dobrobiti društva, postoji i duhovna korist. Možda niste o tome nikada razmišljali, ali kažem vam: uz ovu materijalnu korist postoji i duhovna korist lova. Pokušat ću vam to pokazati. Rekao sam da se Hubert povukao u prirodu i da je 50 POMIŠLJAJ
tamo susreo Boga. Gotovo da nema čovjeka koji nema nekakvih obiteljskih briga, problema i borbi. Đavao danas najviše napada naše obitelji s ciljem da ih razori. Vidimo da mu to dobro uspijeva. Zato danas ima toliko povrijeđenih i razočaranih ljudi, toliko nesretnih i žalosnih. Sigurno ni lovci od toga nisu izuzeti. Hubert je uspio pobijediti svoju obiteljsku tragediju uz Božju pomoć. Lovci provode puno vremena u prirodi. A u prirodi je Bog čovjeku nekako posebno blizak. Tako i lovci imaju šansu, poput svoga zaštitnika, susresti Boga da nebo uđe u njihova srca i da liječi njih i njihove obitelji. Povlačeći se u prirodu, lovci odlaze od buke ovog svijeta u mir i tišinu prirode. Kaže se da priroda oplemenjuje čovjekovo srce. Kad čovjek provede nekoliko sati u prirodi, odmah se nekako opusti, smiri, postane ljubazniji i osjetljiviji za dobro. Priroda, kao da čovjeku pomaže da uđe u ravnotežu: između buke ovoga svijeta i tišine, između stresa i žurbe i opuštenosti i mira, između materijalnog svijeta i duhovnog. Zašto je tome tako? Jer priroda govori o Bogu. U prirodi, u tom miru i tišini, tako je lako doći do Boga, osjetiti Boga. Sv. Hubert je to iskusio. To je ono što i našim lovcima danas treba. To je ono što sv. Hubert danas moli za svoje štićenike. Upravo s tog razloga želim predložiti svim lovcima: dok UDRUGE budete čuvali ravnotežu u prirodi brinući se za sva ona dobra koja sam na početku napomenuo, po primjeru vašeg zaštitnika, želim vam da u prirodi nađete Boga, da se susretnete s njime, da vam tamo on postane bliz. To je ono što je iskonska čovjekova potreba. Već je davno sv. Augustin rekao: Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je čovjekovo srce dok se ne smiri u tebi. Tako: postoji dio u tvome srcu koji može ispuniti samo Bog. Ako ga on ne ispuni, to mjesto će ostati prazno. Upravo stoga su mnogi nemirni, nesretni, frustrirani i nezadovoljni životom: jer im je srce gladno Boga. Ako nam boravak u prirodi pomaže da se opustimo, da postanemo prirodni, a ne usiljeni i napeti, neka vam to bude vrijeme kad ćete imati prigodu i susresti Boga, zavapiti mu, zahvaliti za sve lijepo što je stvorio, za svoj život, obitelj, prijatelje, prirodu. Ujutro, kad gledate izlazak sunca, ta slika neodoljivo napaja našu dušu. I kako da to ne izmami ushit u nama. Kako da na tome ne zahvalimo Bogu. Zato, dragi lovci, svoj boravak u prirodi možete i te kako iskoristiti za duhovno dobro. Obitelji su vam važne, a napadane su od zloga, bombardirane svakakvim zlom. Zašto vrijeme u prirodi ne biste upotrijebili da uputite molitve iz sveg srca prema onomu koji je svemoćan, koji je sama ljubav i koji nam želi priteći u pomoć u našim nevoljama? No da bi nam pomogao, Bog treba naše molitve. U molitvi, njegov se blagoslov spušta k nama. Njegova nam svemoguća snaga dolazi u pomoć Bez molitve mi Bogu ne dajemo prigodu da djeluje u našu korist. Zato je lov i boravak u prirodi dvostruka šansa: prvo, činite nešto dobra za društvo i prirodu; drugo, još više, možete učiniti duhovno dobro, izmoliti puno milosti za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Zato vas, dragi lovci, potičem: neka vam ne prođe ni jedan lov, a da za to vrijeme niste bar jednu molitvu uputili Bogu. Vjerujem da će tada vaš zaštitnik, sv. Hubert, biti sretan. A i vi i vaši! Jer plod takvog stava će biti predivan. Sv. Hubert je bio lovac. Ulovljen od Boga, postao je lovac za Boga, lovac i borac za ljudske duše. Dajte se i vi uloviti od Krista, da poput sv. Huberta budete Kristovi. Ulovljeni od Boga, da postanete lovci na Božje blagoslove. Tako, dok čuvate i štitite prirodu i životinje, čuvajte ono što vam je najvažnije: vaše obitelji. Jer što vam vrijedi sve što god postignete ako svoje najdraže izgubite. Bog vam može pomoći da ih sačuvate za nebo. Neka vam svojim zagovorom sv. Hubert pomogne da možete čuvati i držati ravnotežu između prirode i svoje duše. Vlč. Dražen Radigović ( Milosti puna, Marija Bistrica, broj 49, 2012.) POMIŠLJAJ 51
Kontraverzni istraživa i bosanski arheolog dr. Semir Osmanovi iz Visokog, po etkom ove godine, održao je predavanje o bosanskim piramidama. U drugom dijelu izlaganja dr. Osmanovi posvetio je svoje predavanje misterioznim kamenim kuglama koje se pojavljuju odavno širom svijeta, u Bosni ali i u Hrvatskoj. Dr. Osmanovi naglašava da je obradio gotovo sve pojave kamenih kugli širom svijeta, posebno u Kostariki, Meksiku i naravno u Bosni. Prve kamene kugle promjera do 60 cm na ene su i u Hrvatskoj na gradilištu autoceste A1 Zagreb Split Dubrovnik u travnju 2010. godine. Kugle su na ene nedaleko Vrgorca i granice s Bosnom i Hercegovinom. Radnici su ih nalazili u iskopanim kamenim blokovima na trasi autoceste. Pretpostavlja se da je na eno više od 100 kugli. Sudbina kugli, bar za ve inu njih, nije poznata. Znatan broj otkupili su za sitne novce turisti koji su prolazi po trasi autoceste. Mnogo kamenih kugli razbili su sami pronalaza i vjeruju i da se u njima ČUDA BOŽJE PRIRODE MISTERIJ KAMENIH KUGLI IZ BILICA u sredini nalazi dijamant ili neki skupi kamen. Ništa u njima nije na eno. Neke promjera i do 1,5 m završile su u Bosni u vrtovima ili dvorištima kao ukrasi. U predavanju o kamenim kuglama dr. Osmanovi je spomenuo da su tri kamene kugle prona ene i u Bilicama kraj Šibenika. Taj podatak me živo zainteresirao te sam odlu io potražiti te kugle u Bilicama i saznati malo više o njihovoj sudbini. Za vrijeme mog boravka u Šibeniku, na prvi dan prolje a, krenuo sam u Bilice u potragu za kamenim kuglama koje spominje dr. Osmanovi. Gospodin Bosni, kojeg sam slu ajno sreo u Bilicama, odveo me je na mjesto gdje se nalaze kamene kugle. Kugle se nalazile u dvorištu ku e Mile Samodola u Stublju. Mile je godinama skupljao kamene skulpture iz prirode pa su se tako i kamene kugle našle u njegovoj zbirci. Primijetio sam da se u vrtu nalazi ak pet kamenih kugli a ne tri kako navodi dr. Osmanovi Kugle u Stublju su promjera od 40 do 55 cm. Dvije ve e su potpuno sa uvane a dvije nešto manje su obojane kao nogometna lopta. Najve a je razbijena i u njoj je napravio kamenu zdjelu. Sve kugle, najvjerojatnije, potje u sa gradilišta autoceste Dalmatine. Na 4. kongresu geologa u Šibeniku, od 13. 16. listopada 2010., dr. Hrvoje Posilovi sa suradnicima predstavio je svoj znanstveni rad kojim je znanstvenim metodama utvrdio starost kamenih kugli iz okolice Vrgorca. Kugle datiraju 52 POMIŠLJAJ
ČUDA BOŽJE PRIRODE iz vremena iz gornje krede, mezozoika, te su stare 90 do 100 milijuna godina. Dr. Posilovi je na kongresu demonstrirao eksperiment kojim je objasnio proces postojanja kugli i prikazao model formiranja mineralne energije. S time je potvrdio da su kamene kugle nastale prirodnim procesom: Kamene kugle su nakupine minerala a podrijetlo kremenog materijala je organsko vjerojatno iz planktona ili spikula kremenih spužvi. Izuzetno pravilan sferi ni oblik kamenih kugli ujedno je i rijedak primjer matemati kih zakonitosti rasta i samoorganizacije tvari u prirodi, gdje je mogu e jasno vidjeti i protuma iti principe postanka geoloških oblika. Na temelju gornjih znanstvenih radova i na prijedlog dr. Hrvoja Posilovi a, prof. dr. Jasenke Sremac, dr. sc. Karmen Fio i prof. dr.sc. Blanke Cvetko Tešovi, Ministarstvo kulture RH rješenjem od 24. lipnja 2011., proglasilo je da kamene kugle s podru ja Vrgorca do granice s Bosnom imaju radi svoje rijetkosti, izgleda i izvanrednog znanstvenog zna enja svojstvo zašti enog minerala/ nakupine minerala te su stoga utvr ene i proglašene zašti enom prirodnom vrijednoš u. Kugle su u vlasništvu RH, pa su ih vlasnici kugli uzetih iz prirode dužni prijaviti Ministarstvu kulture RH, Upravi za zaštitu prirode. Uvjeti pod kojim se kamene kugle mogu dati pravnoj ili zi koj osobi na zaštitu i uvanje utvr uje Ministarstvo kulture. Kamene kugle mogle bi postati turisti ka atrakcija Bilica ako bi ih današnji vlasnik donirao i pristao da se prenesu možda u školsku ili župsku arheološku zbirku. Kako se gostionica u Stublju prodaje postoji opasnost da budu i vlasnik to ukloni ili proda nekome. Kugle bi svakako morale ostati u Bilicama. Pro- itao sam da neka mjesta uz Dalmatinu ve pripremaju, u suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture, prostorije u kojima bi se smjestile kamene kugle ali i ostali arheološki nalazi iz tih krajeva. To bi bila atraktivna turisti ka ponuda. U budu u zbirku starina u Bilicama, osim kugli, mogao bi se smjestiti i plutej oltarne pregrade iz starokrš anske crkve sa Dedi a Punte kao i drugi arheološki nalazi iz prošlosti ovoga kraja. Janko Lipovec POMIŠLJAJ 53
NA SPOMEN Dana 22. prosinca 2013. preminuo je u Zagrebu, ključar crkvice Gospe Pomoćnice kršćana u Bilicama. Na oproštaju od pokojnog Ante župnik je u homiliji o. pok. Anti naglasio ove riječi: Isus je jednom zgodom rekao: Tko nije protiv mene za mene je! Da pokojni Ante nije bio uz Boga onda sigurno ne bi radio ono što je radio u crkvici i oko crkvice Gospe Pomoćnice kršćana u Jerkulovcu. Po tradiciji njegova se obitelj i obitelj njegova pok. brata Čedomira s velikom ljubavlju i poštovanjem brigala oko održavanja i čišćenja crkve posebno na njezin blagdan, na Duhove. Pokojnog Antu sam promatrao s kojom ljubavlju i poštovanjem i najmanju travku oko crkvice kosi i uklanja kako bi teren bio što ravniji i izgledao kao tepih. I ta njegova angažiranost oko uređenja Božje i Gospine crkvice govori i o njegovoj vjeri, poštovanju, ljubavi prema Bogu i Gospi. Ključ Gospine crkvice grčevito je držao u svojim rukama i kad god je trebalo on bi sam došao, donio ključ, otvorio i zatvorio crkvicu. To mu nije bilo teško učiniti. Zbog toga ključa, vjerujemo da mu je Gospodin i sv. Petar otvorio vrata raja. U tom ključu, izgleda, nalazi se ključ njegove vjere. Gospodin mu je, vjerujemo, dao milost pred smrt da spozna čitav svoj život, svoje loše i dobre strane. Dao mu je šansu da Mu preda sve svoje grijehe i da se za njih iskreno pokaje. Gospodin je ljubav i Njemu je stalo do svakog (* 1947. Bilice, 2013. Zagreb) stvorenja i svatko mu je važan. Ključ Gospine crkvice u Jerkulovcu vjerujem da će odgovarati, govoreći simbolično našim ljudskim rječnikom, bravi na vratima raja. Ante je osim ovih vrlina, pokazao i svoju ljubav prema domovini Hrvatskoj pomažući i čineći ono što se od njega tražilo u Domovinskom ratu i što je on smatrao da zaista treba učiniti. Obnašajući brojne funkcije nastojao je, prema svojim mogućnostima, biti pri ruci svima i učiniti ono što je mogao Ante je bio redovni slušatelj HKR-a, ali i prijatelj koji je redovno svojim novčanim prilozima pomagao HKR. Prije smrti bolnički kapelan mu je podijelio sakrament bolesničkog pomazanja. Iz Antine pismene ostavštine izdvojit ću nekoliko rečenica: Mogu samo kazati da će od ljubavi ovisiti budućnost svijeta, a to je istina, jer Bog je Ljubav, a Bog je samo jedan i vječan. Dragi Bog je bio darežljiv prema nama. Hvala mu za sve što se u našem životu dogodilo. Dragi Bog je, kad je dijelio ljubav bio izdašan u našem slučaju. Hvala mu i slava. Bože, nemoj nikada mene i moju ljubav razdvojiti, jer ti Bože znaš, da je naš život jedno bez drugoga besmislen. Bože, usliši molitvu moju, ali neka bude volja Tvoja! Antino životno pravilo je glasilo: Nemoj se bojati, nema onog problema kojeg nas dvoje ne možemo riješiti, uz pomoć Božju! F.T.B. 54 POMIŠLJAJ
RODITELJI DJECA ŠKOLA UČITELJICE AKCIJA»ČITAJMO NAGLAS, ČITAJMO ZAJEDNO«Ova akcija organizirana je u sklopu Europske godina itanja naglas. Zamišljena je kao natjecanje u enika osnovnih škola, a cilj je poticati itanje, stvarati itala ke navike te poticati pozitivan natjecateljski duh. Zbog velikog interesa u enika O.Š. J. Dalmatinca održano je prednatjecanje u školskoj knjižnici pod budnim okom našeg žirija u sastavu: Olga Luci nastavnica razredne nastave; Marija Petkovi nastavnica hrvatskog jezika i Živana Bogdan Mandi knjižni arka. U enici 4. r.: Karla Vukovi, Frane Miškovi i Toni Slavica sudjelovali su na natjecanju u 1. kategoriji, a u enice Lana Nini (5. r.) i Iva Aužina (8 r.) u 2. kategoriji. U enici su trebali predstaviti djelo koje su sami odabrali, a potom jedan dio izražajno itati naglas 5 minuta. Naša Iva izborila je nastup na op inskom natjecanju. Ocjenjivala se kreativnost uvodnog dijela, jasno a i razgovijetnost, izražajnost u nastupu, složenost teksta, razumijevanje pro itanog i sveukupni dojam. Učenici 4. razreda: Karla Vuković i Frane Mišković Završno natjecanje održalo se 13. 11. 2013. na našem najve em književnom sajmu Interliberu u Zagrebu. Za pohvalu je da su na županijskom natjecanju pobijedile u enice naše O. Š. Jurja Dalmatinca: Lucija Kuli (3. r.) i Petra Šveljo (6. r.). estitamo svim sudionicima na nastupu i želja nam je da se dogodine prijavi što više u enika naše škole. BEZ ČITANJA NEMA NI UČENJA Promišljanje o razvoju čitanja staro je koliko i samo obrazovanje. Jedan od bitnih preduvjeta za uspjeh u učenju je mogućnost čitanja s razumijevanjem. U svom svakodnevnom poslu susrećemo se s ocjenom da djeca čitaju premalo iako je čitanje iznimno važan element cjelokupnog odgoja i obrazovanja. Čovjek je društveno biće sklono komunikaciji s drugima. Stoga je problem komuniciranja opći društveni problem i problem svakog pojedinca. Jedan od osnovnih ciljeva obrazovanja jest i osposobljavanje djece za što uspješnije izražavanje, komuniciranje. Često kod svojih učenika čujem: Znam učiteljice, ali ne znam kako to reći! ili pročitao sam ali mi opet ništa nije jasno! ili Napisao bih, ali ne znam kako POMIŠLJAJ 55
RODITELJI DJECA ŠKOLA UČITELJICE Učenici prvog razreda uče čitati početi! Zato je osobito važno kako se djeca pismeno ili usmeno izražavaju i koji jezik koriste pri komunikaciji. Djecu je potrebno poticati na čitanje knjiga i časopisa, motivirati ih za kontinuirano svakodnevno čitanje kako bi ono postalo navika. Znanstvenici, koji se bave psihofizičkim razvojem djece, su spoznali da je djetetu potrebno glasno čitati barem 15 minuta dnevno. To glasno čitanje pomaže cjelokupnom djetetovu razvoju. Aktivnostima čitanja treba početi od djetetova rođenja. Tako mu od najranije dobi izgrađujete poseban osjećaj povezanosti i bliskosti s njime, potičete ga na razvoj govora, mašte, pamćenja i kreativnosti, te mu pomažete da zavoli knjigu. Istraživanja kazuju da se mozak djeteta, kojem odrasli čitaju i pričaju, brže razvija. Mnogi roditelji misle kako je razvoj čitanja isključivo zadaća škole i učitelja. Učitelji smatraju da osim njih i roditelji imaju svoj dio odgovornosti za razvoj čitanja. Neki tvrde da su djeca opterećena školskim i izvanškolskim obvezama i da im nedostaje vrijeme za čitanje. Većina će reći da je čitanje dosadno i da treba izabrati neku jednostavniju aktivnost ili zabavu. Na žalost, djeca više ne rastu uz priče! Posljedice toga su da djeca gube kontakt s ljudima, sa stvarnošću, nemaju potrebe razgovarati i ne znaju razgovarati. Sve teže ili nikako ne uspijevaju izraziti svoje emocije. U razgovoru s roditeljima saznajem kako teče razgovor nakon što djeca iz škole dođu kući: Što je bilo u školi? - Ništa! ; Što ste radili? - Ništa! ; Kako se osjećate? - Dobro! ; Kako vam je bilo? - Lijepo! Ako je čitanje ključna vještina za uspješno učenje pitamo se kako će djeca učiti i kako ćemo ih naučiti učiti kad sve manje čitaju. Tko zna čitati, može i zna učiti! Ako djeca žele poboljšati svoju vještinu čitanja i unaprijediti tehniku treba što češće čitati i kod kuće i u školi. Svjesni smo da je tehnološki napredak i razvoj informatičke tehnologije nametnuo i nove načine komunikacije, ali osobnu komunikaciju ne može u potpunosti zamijeniti telefon, mobitel, elektronička poruka i sudjelovanje u različitim društvenim mrežama. Iako je informatička tehnologija višestruko korisna, knjiga i tiskovni materijal je neizostavan, snažan medij u razvoju komunikacijskih sposobnosti i razvoja uopće. 56 POMIŠLJAJ
RODITELJI DJECA ŠKOLA UČITELJICE ZAŠTO JE ČITANJE VAŽNO? 1. Čitanjem dolazimo do novih spoznaja, bolji smo pisci i govornici. 2. Čitanjem bogatimo rječnik i usvajamo pravopisna pravila. 3. Čitanjem razvijamo sposobnost suživljavanja. 4. Čitanjem putujemo različitim životnim iskustvima i obogaćujemo vlastita. 5. Čitanjem upoznajemo, prepoznajemo, razvijamo vrline. 6. Čitanjem postajemo maštovitiji. 7. Čitanje nas osamljuje, a povremena samoća nas oplemenjuje. 8. Čitanje iziskuje napor, a svladavanje napora razvija vrijednost. PISMA IVANI BRLIĆ MAŽURANIĆ Draga spisateljice Ivana Brlić Mažuranić! O Vama znam mnogo toga. Znam da ste rođena u Ogulinu 18. travnja 1874. godine, da ste imali sedmero djece, da ste proglašeni hrvatskim Andersenom i da ste umrli u Zagrebu 21. rujna 1937. godine. Vaša najpoznatija djela su: Zbirka pripovjedaka i pjesma za djecu Valjani i nevaljani ; poznati roman za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića ; pripovjetke Priče iz davnine, Basne i bajke, Srce od licitara i još mnogo drugih djela koja su prevedena na strane jezike. Po romanu Čudnovate zgode Šegrta Hlapića je napravljen crtani film. Budući da su Vaša djela poznata i priznata u cijelom svijetu za Vas vrijedi izraz zaiskrile su Ivanine priče. Od priče Šuma Striborova očekujem dobru priču interesantnog i zanimljivog sadržaja. Pozdrav! Sara, 4. r. Poštovana Ivana Brlić Mažuranić! Čitajući o Vama saznajem da ste najpoznatija hrvatska književnica. Čitao sam puno Vaših bajki. Najviše mi se svidjela priča Čudnovate zgode šegrta Hlapića. O Vama sam saznao i da ste pisali i govorili francuski, njemački, Miranda Dujić ruski i engleski i da ste bili dva puta predloženi za Nobelovu nagradu. Vaše knjige su čitane po cijelom svijetu. Poznavajući Vas očekujem da će priča Šuma Striborova biti jednako dobra kao Čudnove zgode šegrta Hlapića. Iskreno se veselim svim novim pročitanim knjigama. Lijep pozdrav! Frane Mišković, 4. r. POMIŠLJAJ 57
RODITELJI DJECA ŠKOLA UČITELJICE 100 GODINA HLAPIĆA Spisateljica Ivana Brlić Mažuranić napisala je roman o hrabrom dječaku koji kreće na pustolovinu života. Jedan od najpoznatijih likova dječje književnosti, šegrt Hlapić, malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao Sunce. Taj mali postolarski Šegrt otiskuje se u daleki svijet u borbi protiv nepravde i bori se za sve obespravljene. Da je stvaran, Šegrt Hlapić bi 13. listopada 2012. g. napunio 100 godina. Danas je popularan kao i prije sto godina. Zauvijek je ostao dječak koji osmoškolcima diljem Hrvatske uljepšava prve susrete s knjigom i školskom lektirom. Učenici naše škole priključili su se Hlapićomaniji i pogledali film o Hlapiću. Kako su film doživjeli pišu učenici 3. razreda. Danas smo posjetili kino. Uvijek mi srce brže zakuca kad uđem u tu prostoriju. Smjestimo se u tamnocrvene sjedalice i nestrpljivo čekamo početak. Svjetla se ugase i sve su oči uperene u platno. Čim sam vidjela Hlapića znala sam da će se nešto zanimljivo dogoditi. Iz trenutka u trenutak film je bio zabavniji. Gledala sam crtić Šegrt Hlapić, te čitala knjigu, a sad gledam i film. Bilo je i smijeha i tuge. Najviše mi se svidio kraj filma kada su se okupili majstor, majstorica, Gita i Hlapić. Njihova sreća i radost prešla je na sve nas koji smo sjedili u dvorani. Bio mi je čudan lik prosjakinje Jane. Ona je pušila, a nije imala za popravak opanaka. Hlapiću to nije smetalo jer je on bio dobričina i svima je pomagao. Pas Bundaš me na filmu oduševio. Takvog bi psa svatko poželio imati. Majstorica je u knjizi bila dobra, ali njezina dobrota je još istaknutija na platnu. Naročito mi se svidjela uloga djevojčice Gite, a i ostali glumci su bili odlični. Ipak knjiga ima mnogo više događaja i dok sam čitala više sam maštala. Heidi Šupe ŠTO NAS JE KNJIGA I FILM O HLAPIĆU NAUČIO? Važne životne pouke učenika trećeg razreda: Dobro je činiti dobra djela. (Antonia Ćaleta Car i Tonka Kardov) Pomozi prijatelju u nevolji. (Domagoj Ćaleta) Uvijek sa sobom nosi svoju torbicu i alat i poslužit će ti kad zatreba. (Iva Durbić) Voli životinje kao što je Hlapić volio Bundaša. (Ema Stjepančević) Čuvaj svoje čizmice. (Mate Slavica) Čuvaj se nepoznatih ljudi jer mogu biti opasni po život. (Špiro Rajčić) Nemoj krasti tuđe stvari. (Jakov Žižić) Lopovi završavaju u zatvoru. (Dino Slavica) Pruži pomoć slabijima od sebe. (Adriana Marčić) Budi dobar kao kruh i hrabar kao Kraljević Marko. (Mirnes Okanović) Budi veseo kao ptica. (Anđela Mikulandra) Budi mudar i oprezan. (Tamara Ćaleta) Budi uz svoju obitelj i poštuj oca i majku kao Gita i Hlapić (Marija Mišković) Ne bježi od kuće i ne skitaj noću. (Karlo Kovač) I male stvari nas čine sretnim. (Antea Čaleta Car) 58 POMIŠLJAJ
RODITELJI DJECA ŠKOLA UČITELJICE BILI SMO NA DANU OTVORENIH VRATA 93. ZRAKOPLOVNE BAZE ZEMUNIK Povodom Dana HRZ i PZO, 93. Zrakoplovna baza organizirala je 19. studenoga 2013. Dan otvorenih vrata u vojarni Zemunik. Pozvana su djeca Područne škole Bilice da ih posjete. Djeca su organizirano razgledala stare zrakoplove i helikoptere većinom zarobljene u akciji Oluja uz pratnju djelatnika vojarne koji su im objašnjavali sve o letjelicama i strpljivo odgovarali na mnogobrojna pitanja. Djeca su sudjelovala u radionici u kojoj su izrađivali papirnate avione i natjecali se u bacanju. Najbolji bacač papirnatih aviona bio je Krste Slavica. Na pisti su bili postavljeni info pultovi gdje su učenici dobili brošure i CD-e o hrvatskim vojnicima. Najveće oduševljenje djece nastupilo je ulaskom djece u kanader koji su razgledali uz vojne pilote koji gase požare. Vojnici PZO-a pokazali su djeci i protuzračno naoružanje. Šlag na kraju čitavog prijepodneva bio je letački program akro skupine Krila oluje. Djeca su bez daha i širom otvorenih očiju promatrala hrabre pilote kako izvode razne letačke figure na našim hrvatskom nebu. Mama Lalida Barišić, djelatnica Zrakoplovne baze Zemunik Bio je to nevjerojatan doživljaj! Oduševile su me akrobacije pilota. (Karla Vuković) Mene su oduševila brojna ratna vozila u ogromnom hangaru. (Toni Slavica) Toliko mi je bilo interesantno da sam poželio postati pilot. (Krste Slavica) Nisam zamišljala da je kanader tako velik! (Kristina Bušac) Pilot me je pokušao naučiti kako uzletjeti i to je bilo vrlo uzbudljivo. (Damir Čaplja) POMIŠLJAJ 59
RODITELJI DJECA ŠKOLA UČITELJICE PROSINAČKI»ŠUŠUR«* Sv. Nikola je pokucao na prozore naše škole i djeci udijelio slatke poklone. * U enici i u iteljice okitili su Boži no drvce a panoe zatrpali šarenim izmicama, jelkama i estitkama. * U školi je, 20. prosinca, održana Boži na priredba Radost u srcu, Boži u nama. Svojim bogatim programom u iteljice i djeca zabavili su brojne roditelje i drage goste. * U iteljice Irma i Miranda uz pomo fra Tome izradile su aranžmane za prodaju u župnoj crkvi, a skromne priloge poklonili potrebnima. * U humanitarnoj akciji Bombon i za kamen i sudjelovali su u enici i slatkišima razveselili udrugu Kamen i. Prikupile i pripremile: Irma Vuki evi i Miranda Duji 60 POMIŠLJAJ
Ja sam Nino Perišić, sin Brankov iz Bilica. Rođen sam 15. ožujka 2001. godine u Šibeniku gdje pohađam sedmi razred osnovne škole. Moj hobi je veslanje. Veslanjem sam se počeo baviti sasvim slučajno. Naime, moj prijatelj Šimun jednom me pozvao u veslački klub, u Dolac, da vidim što to oni rade. Sport mi se odmah svidio, a mnogi bi rekli da je to bila ljubav na prvi pogled. Od toga dana, i tako već dvije i pol godine, veslanje je sastavni dio moga života. Vrlo brzo nakon upisa počele su i regate kojima sam se jako veselio. Svoju prvu regatu pamtim i po prvoj medalji. Bila je to bronca, a osvojio sam ju s još tri klupska momka u našem Zatonu. Od tada se uspjesi polako nižu na regatama diljem Dalmacije: Split, Makarska, Dubrovnik, Metković. Medalja koju posebno volim i koju ću pamtiti do kraja života je ona s državnog pr- SPORT ZLATNI VESLAČ NINO IZ PODLUKOVNIKA venstva u Zagrebu 2013. godine. Najveću zlatnu medalju do sada dobio sam 15. rujna 2013. S njom sam osvojio i status državnog prvaka u kategoriji 1 XKMB (skif, kadet muški B-mlađi). Cijelu ovu sezonu obaram taj naslov i dobro me je krenulo. Prije koji dan, točnije 2. ožujka 2014. imao sam regatu u Splitu i uvjerljivo pobijedio. Od svih mjesta gdje imamo regate najdraži mi je Zaton jer sam tu kao doma, pred svojim sugrađanima i obitelji, od koje imam veliku podršku koja mi puno znači. Nakon svih velikih uspjeha kluba, gradonačelnik Šibenika nam dođe osobno čestitati na svemu što smo postigli. Neizostavno je postalo i osvajanje pehara na važnijim regatama, poput onih u Zagrebu na kupu Hrvatske ili državnom prvenstvu. Krka je klub s dugom tradicijom i vrsnim veslačima pa s toga pozivam sve, koji se žele natjecati i koji ne znaju što bi trenirali, da dođu kod nas u klub i vide kako je to biti veslač. Nema ništa ljepše na svijetu od veslanja jer je osjećaj predivan dok sam u svom skifu, okružen mirnoćom vode i plavetnilom neba. POMIŠLJAJ 61
SPORT PITANJA I ODGOVORI Najljepši dan? Danas. Najveća prepreka? Strah. Najlakša stvar? Pogriješiti. Korijen svakog zla? Egoizam. Najgori poraz? Obeshrabrenje. Najbolji profesionalci? Djeca. Prva potreba? Komunicirati. Najveća sreća? Biti koristan drugima. Najgora mana? Zlovolja. Najopasnija osoba? Ona koja laže. Najružniji osjećaj? Mržnja. Najljepši dar? Oprost. Najpotrebnije? Obitelj. Najugodniji osjećaj? Unutarnji mir. Najbolji prijam? Osmijeh. Najbolja medicina? Optimizam. Najveća snaga? Vjera. Najljepše na svijetu? Ljubav. O njegovom načinu veslanja može se novela napisati, a sve bi se svelo u dvije riječi: na mahove. Još lani smo za njega rekli da je dečko koji obećava, a ove godine je to i potvrdio osvajanjem titule prvaka Hrvatske u 1X KMB. U svakom slučaju gledati ga kako vesla nije dosadno čas juriša tako da ga nitko od vršnjaka ne može pratiti, pa skoro stane, pa krene, pa malo gleda okolo, pa krene Šalu na stranu, ukoliko ga treneri dovedu na stabilnu formu i nauče na kontinuitet zaveslaja Nino će biti momak od kojeg Krka ima što očekivati. Čestitamo mu na zlatnoj medalji izborenoj u vrlo jakoj konkurenciji bravo Nino! (komentar predsjednika VK Krka nakon osvajanja statusa državnog prvaka) Majka Terezija 62 POMIŠLJAJ
PISMA ČITATELJA Dragi župniče fra Tomislave i dragi župljani! Po prvi put vam se javljam iz Maroka gdje sam poslana u misije. Mogu vam re i da je ovdje sve puno druga ije. Maroko je muslimanska država, pa je stoga i državna religija islam. Mi krš ani smo ovdje u manjini i dolazimo iz razli itih krajeva svijeta. Ipak, najbrojniji su Afrikanci koji su iz razli iti afri kih država. Kao što zaklju ujete, svi krš ani su stranci. Neznatan broj Ve inu vremena posve ujemo u enju arapskog jezika. Samo da znate da postoji više vrsta arapskog jezika. U Maroku su tri, zatim berberski i francuski. Osim u enja jezika djelujem u Caritasu gdje se susre em s mnogim afri kim emigrantima kojih je ovdje jako puno. Poslije prvog razgovora, esto su upu eni stru nim osobama kao što su: psiholog, socijalni radnik ili farma- Naselje u kojemu žive siromašni ljudi doma ih koji su postali krš ani esto su odba eni od svojih najbližih i nemaju nikakvih prava. Što se mene ti e, živim u glavnom gradu Maroka Rabatu. U zajednici nas je šest sestara i to dvije Francuskinje, jedna Španjolka, zatim Poljakinja, jedna sestra iz Konga i ja. Dakle, živim u me unarodnoj zajednici sestara i me usobno govorimo francuski jezik. ceut za lijekove. Svi emigranti imaju jedan cilj prije i u Europu preko Španjolske. Neki to uspiju ali velika ve ina nikada, te se razo arani moraju vratiti u svoju Domovinu. Malo slobodnog vremena dajem i napuštenoj djeci posebno tek novoro enoj djeci koju zajedno s osobljem hranim mlijekom iz bo ice. Poslije nekog vremena vidljiv je i rast. Mnoga POMIŠLJAJ 63
Model crkve u ovim krajevima djeca imaju sre u da su usvojena. Ima i djece koja su ro ena s nekom tjelesnom manom ili težim hendikepom pa zauvijek ostaju u sirotištu. Ina e, još jedna pojedinost je da se u Maroku ne uju crkvena zvona kao u našim krajevima. Umjesto zvona svakodnevno se uje pjevanje imama s minareta. Imam poziva sve muslimane pet puta dnevno na molitvu. Kao što sam ve rekla nas krš ana je jako malo. PISMA ČITATELJA Proslava Božića u zajednici. Sestra Renata - treća s desna. Imamo dvije Biskupije i svega nas je samo 25.000. Tom broju pripada i mali postotak pravoslavaca i protestanata. Iako nas nije puno, nastojimo ne rije ima nego djelima svjedo iti Isusa Krista u ljubavi prema bratu ovjeku koji je u potrebi. Nažalost, ima i mjesta gdje nije bilo svete mise ve i mjesecima. Nedostaju sve enici. Franjevci, kojima je upravo sjedište u Rabatu i ijoj župi pripadamo, imaju samo nekih 20-tak sve enika. Nedostaje i asnih sestara. U našoj Biskupiji nas je samo 112. Još nisam ula da je osim mene, netko iz BiH ili Hrvatske, pa ovaj poziv upu ujem posebno mladima. Odazovite se na Božji poziv i po ite po svem svijetu širiti Evan elje. Ja sam zadovoljna i sretna da sam u Maroku, ali bih bila još sretnija kada bi netko od vas pošao za Isusom kao misionar ili misionarka. Bog je ljubav (1 Iv, 4,16) i zbog toga se isplati darovati svoj život za Njega i brata ovjeka koji je u potrebi. Neka vam ove primljene rije i budu poticaj da se i vi, dragi župljani, molite za misionare i misionarke, pa i za duhovna zvanja! Mir vam i svako dobro! Srda no vas sve pozdravlja s. Renata vaša misionarka! 64 POMIŠLJAJ
OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI ŽUPNE OBAVIJESTI Mise NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM BLAGDANIMA u 10,30 sati. DNEVNA MISA po dogovoru. Pobožnosti Prije svake mise molimo sva otajstva krunice i litanije. Svakog korizmenog petka, vršimo pobožnost križnoga puta uz postaje koje se nalaze uz cestu koja vodi prema crkvi. Pobožnost po inje u 17,00 ili 18,00 sati. Svake prve subote u mjesecu organiziramo pobožnost Klanjanja pred Presvetim u ve ernjim satima. Svake subote Molitvena zajednica ima svoj susret u ve ernjim satima. Ispovijed Župljani koji žele mogu se ispovjediti prije svake mise nedjeljom i zapovjednim blagdanima od 9,30 10,30 s. Ako nekome ne odgovara ovaj termin može dogovoriti sa župnikom drugi termin za ispovijed ili duhovni razgovor u franjeva kom samostanu sv. Ante na Šubi evcu. Ispovijed bolesnika i starijih osoba po ku- ama, koji žele, treba dogovoriti sa župnikom. Na vrijeme treba prijaviti svoje bolesnike župniku za boži nu i uskrsnu ispovijed. Bolesnici iz župe koji se na u u bolnici neka se jave bolni kom kapelanu fra Mati Topi u (mob: 098/870 009) za ispovijed ili bolesni ko pomazanje. Župni vjeronauk Vjeronauk se održava u Bilicama, u zgradi škole subotom: - za prvopri esnike (3. r.) u 9,45 sati, - za krizmanike (8. r.) u 10,45 sati. Darovi za Duhovni centar 100 kn: Joško Gatara, An a Kneževi, Branko aleta, Ivo Lugovi, Sun ica Perkov-Baranovi, Jelena Mar i, Jagoda Ali, Goran aleta Car, Marina aleta, Siniša (Drago) aleta; 200 kn: Josip Grubiši ; 300 kn: Matko Grubiši Mijin, Željko Mihaljevi s obitelji, S. M., Vlado Kova- evi ; 350 kn: Nikola Djakovi ; 400 kn: Vlade Kalik p. ure; 2.000 kuna: fra Božo Mori Šubi evac; 50 eura: Perica Brki- i ; 100 eura: Jerzy Henryk Schielberg. Prilozi umjesto vijenaca za Duhovni centar Zorka Periši 100 kn: Jadranka Štefan; 150 kn: Živana Polimac Prilozi umjesto vijenaca za potrebe crkve Milka Lugovi 150 kn: Tona Lugovi, Josip Slavica; 200 kn: Živko Lugovi, Milan Lugovi, Zoran Lugovi, Nedjeljko Lugovi, Joško Lugovi, Branko Lugovi. Drago Mikulandra 150 kn: Dragan aleta i Buci; 200 kn: Ankica Mikulandra i Marinko Jurkovi ; 250 kn: Jakov i Slavka Mikulandra. Ante Mikulandra 200 kn: Obitelj Miši i Lugovi. Romana Erceg 200 kn: Ankica Mikulandra (za postaju križnog puta) PRIJATELJI DAROVATELJI Župnog lista Pomišljaj 20 kn: Mirjana Slavica; 50 kn: Nevenka Mikulandra, Zoran Lugovi, Dunja Mihaljevi, Jelica Mari, Ive Mikulandra, Anita Jakši ; 100 kn: Anica Krni ; 200 kn: Sonja Bei ; 10 eura: Ana Josipovi. POMIŠLJAJ 65
DOBROČINITELJI Darovi za cvijeće Gospi od Pomišljaja: (od kolovoza 2013. do travnja 2014.) 10 kn: Dinka Mikulandra; 20 kn: Vedrana Gatara, Marina Slavica, Nikolina Šari, Ankica Mikulandra, Jelena Mar i, Ivana aleta; 30 kn: Katica Slavica, Manuela Vukovi, Milanda Mikulandra, Nada Grubiši ; 40 kn: Nada Mikulandra ž. Duškova; 50 kn: Mila Mihaljevi, Sonja Bei, Anka Gatara, Tatjana Juri, Nada Mikulandra, Marina aleta, Kosmosa - Marija Žiži ; 60 kn: Vesna Juras; 100 kn: Ivana Samardži, Jadranka Grubiši, Marina i Ana Gatara; 150 kn: Živana Polimac; 200 kn: Anica Batljan. Prilozi za potrebe crkve 50 kn: Mirko Mikulandra, Marija Slavica, Miroslav aleta Car, Grgo Slavica, Frane Grubiši, Anka Svra ak, Senka Vrljevi ; 100 kn: Vlado Kova evi, Agneza Pavi, Ljiljana Juki, Iva Tucak, Božo aleta, Marko Grubiši, Ivo Lugovi, Paško Dželalija, Žarko Brali, Miljenko i Janja Juras, Neda Rak, Obitelj Samardži, Milan Jakši, Danica Blaji, Zdravko Grubiši, Ljerka Špiljari, Senka Vrljevi s obitelji, N.N., Obitelj Živka Miši a, Ivo Lugovi, Milena Buva; 150 kuna: Nevenka Slavica ud. Vinaka-Živka; 200 kn: Petar Josipovi, Josip i Jadranka Grubiši, Marko Ivezi, Željka Škugor, Krešo Erceg, Ivo Dabov, Jelica Mari ud. Marijana, obitelj Bori, Anka Gatara - Šibenik; 250 kn: Toni Slavica; 1000 kn: Kata Radinkovi ; 50 eura: Slavica Pai Erceg, Ante Grgi. NAŠI DOBROČINITELJI Branko Slavica je izradio kalup za izradu postaja križnoga puta. Još je izradio križeve koji su pocin ani i postavljeni na postaje. Branko je još sa svojim pomo nicima (Ante - Draško Slavica, Ive Buva Holcer, Ive Buva i nadzorni organ Ive Buva - Cako) montirao dvije nadstrešnice na Duhovnom centru koje je sam rado izradio. Sve radove je rado, besplatno i s ljubavlju izveo! Toni Mrvica (Signal) iz Bilica, ugravirao je na aluminijskim plo icama natpise darovatelja i brojeve križnih postaja. To je njegov dar za našu župu Bilice. Župljani su prikupili sredstva (oko 1.400,00 kuna) za jedan usisiva koji e služiti za iš enje crkve. Župljani iz Podlukovnika za ure enje zida oko crkve kod sanitarnog vora darovali su 2. 810,00 kuna. Zahvaljujemo svim darovateljima! Darovi za župni Caritas U sije nju ove godine, na sjednici ŽPV-a i ŽEV-a, osnovano je povjerenstvo za Caritas. Za povjerenicu je izabrana Živana Polimac. Ona e se skupa sa svojim suradnicima, lanovima vije a, brigati oko prikupljanja ali i dijeljenja pomo i siromašnim župljanima u našoj župi. Pred Boži je podijeljeno našim siromašnim župljanima oko 15 paketa razne hrane. Novac za siromašne je prikupljen u došaš u od župljana, iz župne blagajne i drugih donatora. Hrane je podijeljeno u vrijednosti preko 2.500,00 kuna. Osim darova u hrani 6 obitelji je dobilo dar u novcu za hranu, lijekove ili druge potrebe. Pred Uskrs je tako er podijeljeno 15 paketa razne hrane potrebnima u vrijednosti preko 1.500 kuna. Nekima je nešto darovano u novcu kako bi mogli pokriti neke svoje troškove. Željko Grubiši Josipov darovao je školskoj djeci u Bilicama raznog školskog pribora. Pozvani su svi župljani, koji mogu, da tijekom cijele godine nešto doprinesu za župni Caritas. Dar se može u svako doba predati povjerenici Živani Polimac. Pomogli su župni Caritas: 100 kn: N.N., Željka Škugor; 200 kn: Sonja Bei ; 300 kn: Silvio Sekuli ; 400 kn: I. Sekuli. 66 POMIŠLJAJ
DOBROČINITELJI DONATORI ZA POSTAJE KRIŽNOGA PUTA 2. 850,00 kuna: Marzes d.o.o., Rogoznica; Vlatko Petrović; Općina Bilice; Milan Ćaleta; Ivo Buva Holcer; Nada Mikulandra ž. Duškova; Jure Mikulandra - Labud Yachting d.o.o; Braća Kristijan i Antonio Grubišić; Župa Bilice (Materijal i izrada kalupa ) 2. 850,00 kuna: Župljani iz Podtrtra: 50 kuna: Tona Lugović p. Luke, Anka Slavica p. Milana, Danka Slavica p. Frane; 100 kuna: Mate Mihaljević, Branko Mihaljević, Josip Mihaljević, Anita i Kata Mihaljević, Ratko Mihaljević, Mirko Mihaljević, Božo mihaljević, Dunja Mihaljević, Ive Mihaljević, Jere Mihaljević, Zoran Mihaljević, Joško Lugović, Marko Lugović, Živko Lugović, Ive Lugović, Krste Lugović, Duje Lugović, Marinko Slavica, Rade Slavica, Darko Slavica, Mladen Slavica, Mirjana Slavica, Ive Slavica; 200 kuna: Nediljko Lugović, Sveto Lugović. 4.033,00 kune: Župljani iz Gatara Novog Naselja: 50 kuna: Majda Slavica, Špiro Slavica, Milena Mihaljević; 100 kuna: Davor Piližota p. Dane s obitelji, Anđa Kardum, Ivica Marijanović, Željko i Klaudia Kardum, Šime Mišković, Kristina Slavica, Zdravka Slavica, Blaško Marčić, Joško Gatara, Slavko Kardum, Stipe Barun, Branko Levarda, Joško Škugor, Ivica i Dara Gatara, Branka Paklar, Senka Laća, Stana Vuković, Ivan Topić, Mate Laća, Obitelj Marina Jurat, Obitelj Josipa Jadranke Grubišić, Anka i Marinko Gatara, Davor Gatara, Ivica Ćaleta Điko, Nine Kardum, Danica Blaić, Mate Višić, Ivo Pažanin, Divna Slavica-Pepek, Josip Slavica, Tatjana i Željko Jurić; 200 kuna: Branka Elez, Drago Gatara; 50 eura (383 kune): Obitelj Goreta. 2.910,00 kuna: Župljani iz Stublja Mikulandra: 20 kuna: Dinka Mikulandra; 40 kuna: Sanela Josipović; 50 kuna: Vlado Kovačević, Darinka Grubišić, Anka Svračak, Ivanka Sabljić, Ljubica Mikulandra, Dara Erceg, Mara Ivaniš, Agneza Pavić, Dubravko Josipović, Vlado Josipović, Ana Josipović, Ivica Tomić, Marija Mihaljčuk, Nikola Relja, Vera Pletikosa; 100 kuna: Milena Mikulandra, Jelica Marić, Mišo Mikulandra, Ivana Durbić, Vesna i Davor Bošnjak, Anica Batljan, Štefan Kasipović, Vera Vuković, Stipo Martinović, Josip Durbić, Jozo Škobalj, Stana Mikulandra, Duško Mikulandra, Nada Mikulandra; 150 kuna: Ivica i Anka Mikulandra, Milanda Mikulandra; 200 kuna: Drago Durbić, Ankica Mikulandra. 2.850,00 kuna: Župljani iz Podlukovnika: 100 kuna: Jakšić = Nikola Cigo, Josip, Rade, Dragan, Drago, Joško, Šime, Branko, Marijan, Danica, Paško, Mladen, Nikica, Miro; Juras = Ćiril, Ivan, Nevenka, Ante, Milenko, Frane; Perišić = Branko, Roko, Pajo, Marija; Sekulić = Milivoj, Branko, Bogde, Marica, Senija; Krnić= Marica, Vice, Damir, Mirko; Drago Borić, Neven Leva, Blaga Vučić, Josip Rogač, Željko Maretić, Goran Cvjetković, Živana Polimac, Jagoda Bedrica, Ivica Piližota, Alen Martinović, Zrinka Tomašić, Boris Bralić, Petar Samodol, Nedjeljko Palinić, Drago Vrljević, Željko Brocić, Perica Brkičić, Stipe Bumbak, Mate Samardžić, Ivan Ercegović, Duško Štefan, Željko Pereković, Vlado Peran. Ostatak novca (2. 750,00 kuna) dali su za dovršenje izgradnje zida oko crkve. ČIGRA-KOP, Šibenik darovala je jedno stajalište! Ljubo Grubišić Grubišići: 100 kuna Velimir i Ančica Petrović Vrulje: 200 kuna (za III. postaju) Zora Piližota Piližote: 100 kuna Sveto Šarić Grubišići: 100 kuna (Ostatak novca (4. 941,00 kuna), prema odluci ŽEV-a, upotrijebljen je za izradu novih drvenih vrata i prozora na crkvici Gospe Pomoćnice kršćana!) POMIŠLJAJ 67
SADRŽAJ - IMPRESUM SADRŽAJ: Po molitvi bliže smo Isusu............................... 1 Ostani sa mnom, Gospodine!............................ 2 Marijin nam pogled pomaže............................. 3 Potraži i donesi sunce................................. 5 Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. proglašeni svetima................. 6 Blaženi siromašni u Duhu, jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko.... 10 S Isusom se prikazujemo Ocu.......................... 12 Molitva će biti uslišana................................ 16 Problem rastave braka i Crkva.......................... 17 Stvoreni smo da bismo ljubili............................ 20 Izbavljena iz tame - Moira Noonan........................ 21 Sakrament bolesničkog pomazanja i skrb za bolesnike......... 24 Bolnički kapelan o bolesničkom pomazanju................. 26 Papa Franjo o bolesničkom pomazanju..................... 27»Bezgrješan» čovjek pred vratima pakla.................... 28 Foto vijesti.......................................... 31 Vozačev»dekalog«................................... 39 Hodočastili smo u Sinj i Međugorje....................... 40 Obitelj Schielberg iz Poljske proslavila 40. obljetnicu braka..... 42 Popis obitelji i stanovnika prigodom blagoslova.............. 43 Članovi Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća pohodili eko-etno selo Škopljanci u Radošiću..................... 46 Lovačko društvo»kamenjarka«bilice..................... 48 Misterij kamenih kugli iz Bilica........................... 52 Ante Mikulandra p. Bare............................. 54 Roditelji - djeca - škola - učiteljice........................ 55 Zlatni veslač Nino iz Podlukovnika........................ 61 Pismo čitatelja...................................... 63 Obavijesti i dobročinitelji................................ 65 PORUKA MOG ANĐELA Molitva nije ptica trkačica. Misli i riječi moraju biti tako usklađeni kao muzika i operna pjevačica, pa ćemo operu doživjeti u punoj njezinoj veličini. Sve je drugo isprazno i uzalud bačeno vrijeme. Tako je i s našim molitvama. Molitva se izgovara naglas jasno i glasno da bi svi sudionici u molitvi bili usklađeni u mislima kao orkestar. Tako snažno fokusirane misli imaju nama nezamislive domete. Dok je naš glas ograničen po zakonima fizike, te je čujan samo našim osjetilima čula. Molitva nam je potrebna svaki dan kao i kruh i voda. Josip Grubišić Milanov POMIŠLJAJ LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE Ivana Mažuranića 3 A 22000 ŠIBENIK Telefon: 022/311 471 Mobitel: 098/447 622 https://www.facebook.com/ zupauznesenjamarijina.bilice Izdavač: Župa Uznesenja Marijina - Bilice Glavni i odgovorni urednik: fra Tomislav Brekalo, župnik Uredničko vijeće: fra Tomislav Brekalo, Nada Mikulandra, Miranda Dujić, Danijela Grubišić, Milena Mikulandra, Nikolina Šarić, Ivo Lugović Grafička priprema: Zvonko Bare Lektor: fra Tomislav Brekalo Fotografije: Velimir Mikulandra, Nada Mikulandra, Monika Mikulandra, Milena Mikulandra, Martina Japundžić Perčić i fra Tomislav Brekalo List izlazi dva puta godišnje, uz dopuštenje crkvenih i redovničkih poglavara. List se uzdržava dobrovoljnim prilozima župljana i dobročinitelja. Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin OIB Župe: 46680856735 Matični broj (MBS/MBO): 01153293 Žiro račun: Privredna banka Zagreb 2340009-1110127632 Naslovna stranica: Sliku Gospe Pomoćnice kršćana treba obnoviti Druga stranica korica: Hodočasnici iz Bilica pred likom Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju Treća stranica korica: Hodočasnici su posjetili Etno selo u Međugorju Zadnja stranica korica: Zalazak sunca u Stublju 68 POMIŠLJAJ