Bilten 117.indd

Транскрипт

1 Bilten V E R I T A S Septembar, Broj: 117 U ovom broju: * Hronika - Hronika povratka * Poginuli i nestali - Informacije - Ekshumacije - Identifikacije * Pomeni - in memoriam - "Medački Džep" - "Koranski most" - "Bjelovarska kasarna" * Sudski postupci - Protiv Srba u RH - Protiv Hrvata u RH - Ex Jugoslavija - Interpolove potjernice - Pred Haškim tribunalom "VUKOVARSKA TROJKA" Haški tribunal je 27. septembra godine presudio "Vukovarskoj trojci" - bivšim oficirima Jugoslovenske Narodne Armije (JNA), optuženima za ratni zločin na Ovčari kod Vukovara godine. Tužilaštvo ih je teretilo da su odgovorni za streljanje više od 250 zarobljenika, predhodno izvedenih iz bolnice u Vukovaru. MILE MRKŠIĆ, tada u činu pukovnika i na položaju komandanta svih srpskih snaga, uključujući i JNA, Teritorijalnu odbranu (TO) i paravojne snage na području Vukovara, proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje ubistva jer, iako je znao za prisustvo TO i paravojnih snaga na Ovčari i za pretnju koju su oni predstavljali po ratne zarobljenike navodno kao odgovor na pritisak lokalnih srpskih vlasti, povukao je jedinice JNA koje su čuvale zarobljenike, što je imalo za posljedicu da su snage TO i paravojne snage bile u mogućnosti da te zarobljenike liše života, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od 20 godina. VESELIN ŠLJIVANČANIN, tada u činu majora i na položaju šefa organa bezbednosti kako u Gardijskoj brigadi, tako i u Operativnoj grupi Jug, proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje mučenja zbog toga što nije obezbjedio adekvatnu stražu JNA na Ovčari ili se pobrinuo da stražari JNA na Ovčari pod njegovom kontrolom preduzmu mjere kako bi spriječili snage TO i paravojne snage da premlaćuju zarobljenike, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od 5 godina. Sud je zaključio da optužba nije utvrdila da je MIROSLAV RADIĆ, tada u činu kapetana i na položaju komandanta jedne pješadijske čete u sastavu 1. bataljona, znao ili imao razloga da zna da su vojnici pod njegovom komandom počinili zločine na Ovčari, zbog čega je oslobođen krivice po svim optužbama. Pretresno vijeće je odbacilo sve optužbe kojim su se ova trojica teretila za zločine protiv čovječnosti i zaključilo da su lica koja su srpske snage ubile na Ovčari "posebno odabrana zbog toga što se znalo ili vjerovalo da pripadaju hrvatskim snagama u Vukovaru, te da su srpske snage koje su zlostavljale i pogubile te žrtve djelovale uz znanje da su žrtve ratni zarobljenici, a ne civili". U presudi se navodi da "prema zaključku Vijeća, dokazi ne potvrđuju da su se ova trojica optuženih, ili ijedan od njih, pridružili bilo kojem zločinačkom poduhvatu u cilju počinjenja krivičnih djela navedenih u optužnici". - nastavak na slijedećoj strani - IZDAVAČ: VERITAS GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Savo Štrbac SARADNICI: Biljana Trkulja, Korana Štrbac, Danijel Milanković i Janko Velimirović ADRESA: Beograd, ul. Dečanska (M. Pijade) 8/4 TEL/FAKS: 011/ veritas@yubc.net WEB:

2 nastavak sa predhodne strane Ova presuda je izazvala burne reakcije u cijelom regionu, pa i šire, a najviše u Hrvatskoj, što se i očekivalo. Ne ulazeći ovom prilikomu u činjenična utvrđenja suda i u visinu izrečenih sankcija, u nastavku ću se osvrnuti na reagovanja na ovu presudu u Hrvatskoj. Ocjene o ovoj presudi, iako se radi o prvostepenoj presudu, protiv koje je dozvoljena žalba, u jednom euforičnom stanju cijele nacije, iznose svi redom: politika, javnost, struka, porodice stradalih... Zajedničko svim tim reakcijama je nepodjeljena ocjena da je ovakva presuda nepravedna, skandalozna, sramotna, neprihvatljiva, tužna, žalosna... I dok porodice stradalih reaguju emotivno (po logici stvari njima je bilo koja kazna za počinioce uvijek blaga), što je potpuno razumljivo, dotle je, ali samo na prvi pogled, reagovanje političara i pravnih stručnjaka, nerazumljivo. Naime, upravo od političara i predstavnika vlasti (što je u konkretnom slučaju jedno te isto) i pravnih stručnjaka bilo bi za očekivati da nesrečnim porodicama i cjelokupnoj javnosti tumače okolnosti koje su dovele do ovakve presude, a ne da "kolo vode" u napadima na Haški tribunal. No, kada se ima u vidu okolnost da je ova presuda "pala" u vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore, onda i ta reagovanja poprimaju drugo značenje - borbu za glasove birača. Ova presuda jeste neočekivana i neugodna za hrvatsku javnost (uglavnom zbog toga što ta javnost nije pravovremeno i objektivno informisana o toku suđenja), koja je očekivala da će i ovaj međunarodni sud, kroz ovu presudu, verifikovati hrvatsku "službenu istinu" o događajima u posljednjem ratu (Sanader: "niko neće pisati istoriju Vukovara i istinu o Domovinskom ratu osim nas"), a ko god ne prihvati tu njihovu istinu, automatski postaje neprijatelj hrvatske države. Ova i ovakva presuda je najenepovoljnija za stranku na vlasti, koja je i ostvarila uspješnu saradnju sa tim istim tribunalom, koji im se "odužio" na ovakav način. Što im je onda činiti? Ako ćute, birači bi to protumačili da se slažu sa presudom, što bi se očito odrazilo na manji broj glasova. Zato su, u borbi za glasove, u želji da zadrže vlast, reagovali, racionalno i promišljeno, na jedini mogući način - dosad nezapamćenim napadom na Haški tribunal. Zbog toga je premijer, ujedno i predsjednik HDZ-a, hitno "sišao" u narod i to najprije u Vukovar, na lice mjesta, da svojim prisustvom još više podigne emocije porodica stradalih i tenzije kod cijele nacije, te odmah najavio da će napisati protestno pismo UN, što je vrlo brzo i uradio, HRONIKA POVRATKA "VUKOVARSKA TROJKA" "cinkareći" neodgovorne haške sudije ("sramotna presuda dovodi u pitanje nepristrasnost i pravednost Haškog suda"), najavivši čak i svoje učešće na sjednici Generalne skupštine. A široke biračke mase treba da mu povjeruju da je taj njegov protest takvog značenja da je zbog toga, eto, sazvana i Generalna skupština. A zapravo Sanader, kao viješt manipulator, koristi postojeću situaciju - Generalna skupština UN-a u oktobru ima redovnu sjednicu na kojoj se tradicionalno raspravlja i o Haškom tribunalu. Opozicione stranke, takođe, u borbi za glasove birača, napadaju i Haški tribunal zbog "skandalozne" presude, ali i poziciju koja je bezrezervno sarađivala sa tim istim sudom i svojim "neradom" u konkretnom predmetu kumovala takvoj presudi. No, pozicija ima i drugi adut - hrvatsko pravosuđe će "ispraviti" grešku Haškog suda tako što će hitno provesti suđenje za isti događaj i "Vukovarskoj trojci" i njihovim naredbodavcima (Kadijeviću, Adžiću...), pošto je optužnica već pripremljena. Koga briga što postoji odredba "non bis in idem" (čl. 10. Statuta ICTY-a: "Nijednoj se osobi ne može suditi pred nacionalnim sudom za dijela koja prema ovom Statutu predstavljaju teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, a za koja je već suđeno pred Međunarodnim sudom"). Pravni stručnjaci, pak, "dolijevaju ulje na vatru" svojim ocjenama da su poslije ovakve presude, šanse na uspijeh po tužbi Hrvatske protiv Srbije za zločine genocida (nadoknadu štete), pred Međunarodnim sudom pravde, svedene na minimum, mada su i prije ove presude davali iste ocjene. Potpuno je izvjesno da će ova presuda biti glavna tema u Hrvatskoj sve dok se ne održe parlamentarni izbori. A poslije toga, euforija će se stišati i slučaj "Vukovarske trojke" vratiti će se u pravne okvire, a to znači u Haški tribunal, gdje mu je i mjesto. U ovako naelektrisanoj atmosferi u Hrvatskoj, izazvanoj "doziranim" nezadovljstvom nacije presudom "Vukovarskoj trojci", "deblji kraj" će izvući ponovo Srbi, koji su inače "dežurni krivci" za sve nevolje i nedaće u Hrvatskoj. Prvi slučaj se desio samo dva dana po izricanju presude - u benkovačkim selima Ceranjama Donjim i Pristegu oštećene su tek obnovljene kuće srpskih povratnika. Kakav bi tek odnos prema Srbima bio da je ovakvu presudu izrekao srpski sud? Savo Štrbac V E R I T A S 2

3 "Jutarnji list", KAMENOVANI PROZORI PAROHIJSKOG DOMA "VINKOVCI - Stakla na prozoru Parohijskog doma Srpske pravoslavne crkve u Vinkovcima razbijena su kamenjem koje je nepoznati počinitelj bacio u ponedjeljak oko 4 sata. - Staklo na dječjoj sobi razbijeno je s dva kamena, nitko nije ozlijeđen, a kod Parohijskog doma obavljen je očevid - izjavio je Miroslav Janić, zamjenik šefa Policijske uprave vukovarsko-srijemske. O incidentu je policiju u noći izvijestio protojerej Predrag Azap, paroh vinkovački, čiji se Parohijski dom nalazi u centru Vinkovaca, neposredno uz zgradu policijske postaje. U trenutku incidenta u sobi u koju se sasulo razbijeno staklo i uletjelo kamenje spavalo je njegovo dvoje malodobne djece. U trenutku incidenta u sobi u koju se sasulo razbijeno staklo spavalo je dvoje djece vinkovačkog paroha Nismo očekivali takav, dosad najgrublji incident, vjerovali smo da su međuljudski odnosi došli do zadovoljavajuće razine, iako je i zadnjih godina bilo ispisivanja grafita mržnje - rekao je paroh Azap koji je o svemu izvijestio episkopa osječkopoljskog i baranjskog Lukijana. Inače, u blizini Parohijskog doma u Ulici hrvatskih žrtava 2 počela je prije mjesec dana gradnja nove pravoslavne crkve, na istome mjestu gdje je i bila prije rušenja u jesen ratne Paroh Azap očekuje da lokalne vlasti osude incident. Materijalna šteta nije veća od 1000 kuna, a policija je protiv nepoznatog počinitelja podigla kaznenu prijavu zbog oštećenja tuđe stvari." "Vjesnik", ZATRAŽENO RAZRJEŠENJE GOSPIĆKOG SUCA MILANOVIĆA ZAGREB - Protiv gospićkog suca Branka Milanovića zatražen HRONIKA POVRATKA je stegovni postupak i njegovo razrješenje, ali ne zbog puštanja Vinka Budiše iz zatvora, već zbog velikog broja odluka koje mu je u posljednje dvije i pol godine ukinuo Vrhovni sud. Prema riječima predsjednice Županijskog suda u Gospiću Dubravke Rudelić, pokretanje stegovnog postupka i razrješenje zatražila je 31. kolovoza od Državnog sudbenog vijeća. U pet kaznenih predmeta na kojima je Milanović radio u 2005., tri su mu presude ukinute, jedna potvrđena, a jedna je još na odlučivanju na Vrhovnom sudu. Posljednju spornu odluku Milanović je donio ovoga ljeta kada je na mjesec dana prekinuo izdržavanje zatvorske kazne Vinku Budiši, koji je osuđen za ubojstvo na četiri godine i 11 mjeseci zatvora. O toj Milanovićevoj odluci raspravljat će i Vrhovni sud jer je Državno odvjetništvo podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti, smatrajući da je sudac prekršio zakon. Prije četiri godine Milanovićevo obrazloženje presude Svetozaru Karanu, optuženom za ratne zločine nad Hrvatima, izazvalo je zaprepaštenje javnosti i pravničkih krugova... "Glas Slavonije", OŠTEĆENA GROBNICA NA PRAVOSLAVNOM GROBLJU "VINKOVCI - Policija je tek jučer objavila u svom redovitom policijskom izvješću da je na Pravoslavnom groblju u Vinkovcima u Ulici bana Jelačića, u razdoblju od 24. kolovoza do 10. rujna nepoznati počinitelj oštetio jednu grobnicu. Tako nam je to prokomentirao protojerej Predrag Azap, vinkovački paroh, koji na, kako kaže, sustavno uništavanje groblja stalno upozorava, ali budući da je riječ o povremenim slučajevima koji ne izazovu veću materijalnu štetu, uglavnom ostaju nepoznati javnosti. "To se ponavlja svako malo nekoliko godina i premda mislim da je riječ o pojedinačnim ispadima, ipak me to, naravno, smeta", rekao je Azap. Što se tiče oštećenja na Pravoslavnom groblju, u policijskom izvješću stoji kako je riječ o oštećenju nadgrobne mramorne ploče i nadgrobne žardinijere za cvijeće. Materijalna je šteta oko kuna." "Jutarnji list", UKINUTA ODŠTETA OBITELJI UBIJENOG "ZAGREB - Vrhovni sud naknadnom je revizijom ukinuo drugostupanjsku presudu Županijskog suda prema kojoj Republika Hrvatska mora isplatiti ukupno kuna obitelji tadašnjeg direktora poslovnice Jugobanke Nikole Kosića kojeg je u veljači u Slatini hicem u glavu ubio policajac Damir Mijatović..." "Tanjug", KUĆE ZA 30 IZBEGLIČKIHI PROGANIH PORODICA "BAČKA PALANKA Predsednik Izvršnog veća Vojvodine Bojan Pajtić uručio je danas u Mladenovu, jednom od najvećih naselja u opštini Bačka Palanka, rešenja i ključeve od 30 kuća porodicama izbeglica i prognanih. Pokajinski Fond za pomoć izbeglim i proganim je u proteklih godinu dana otkupio 45 napuštenih kuća u vojvođanskim selima i javnim pozivom dodelio ih izbegličkim i proganim porodicama, pre svega iz Hrvatske i BiH." "Slobodna dalmacija", USKORO PRODAJA DRŽAVNIH STANOVA NA PODRUČJIMA OD POSEBNE SKRBI "Ukupno će u Hrvatskoj na prodaju biti ponuđeno 11 tisuća stambenih objekata koji su u državnom vlasništvu, od čega 4800 obiteljskih kuća. V E R I T A S 3

4 Otkup stanova u Kninu počet će u listopadu, a grad će inkasirati 100 milijuna kuna. Već godinama najavljivana mogućnost otkupa državnih stanova i kuća na područjima od posebne državne skrbi, na području naše županije trebala bi početi do kraja listopada. Prodaja kuća njezinim korisnicima već je počela u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, izvijestilo je Ministarstvo razvitka. Ukupno će u Hrvatskoj na prodaju biti ponuđeno 11 tisuća stambenih objekata koji su u državnom vlasništvu, od čega 4800 obiteljskih kuća, otkupljenih preko APN-a. Prosječan stan od 60 metara četvornih plaćat će se po povlaštenim uvjetima od 7 do 14 tisuća eura, dok je cijena kuće od stotinu kvadrata između 8700 i eura. U većim centrima za taj novac može se postati vlasnikom tek nekoliko kvadrata kuće ili stana. Ipak, nemaju svi novca ni tako jeftino kupiti stan, pa će korisnici koji nisu u mogućnosti otkupiti nekretninu koju im je država dodijelila na korištenje, moći ondje ostati boraviti kao zaštićeni najmoprimci. Novac od prodaje stanova bit će preusmjeren u gradske proračune, a državni tajnik za razvitak u Kalmetinu ministarstvu Zdravko Livaković kaže da će Kninu pripasti oko 100 milijuna kuna. Prodajom stanova Zvonimirov grad bi mogao inkasirati više od dva svoja godišnja proračuna. U cijeloj Hrvatskoj od prodaje stanova zaradit će se više od 1,2 milijarde kuna, kazao je Livaković. Jednima otkup, a drugima darovnica Neke stanovnike Knina ipak ne zanima otkup stanova jer bi ih oni trebali dobiti besplatno. Odnosi se to na više od tisuću hrvatskih branitelja koji su podnijeli zahtjeve za darovanje stanova, te na korisnike stanova koji imaju Radićeva rješenja, što znači da u tim stanovima već žive duže od deset godina. HRONIKA POVRATKA Oni bi, prema najavama Milivoja Mikulića iz Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice, do kraja ove godine trebali dobiti ugovore o darovanju tih stanova i kuća." "Glas srpske", ISTRAGA O ZLOČINIMA NAD SRBIMA NA BANIJI "BEOGRAD - Predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas", Savo Štrbac, rekao je prekjuče da Haški tribunal nije vodio intenzivnu istragu o zločinima počinjenim nad Srbima na Baniji, niti su hrvatske vlasti ikoga procesuirale za ta krivična djela, iako postoje dokazi o velikom broju žrtava, prenijela je Srna. On je rekao da su, prema podacima "Veritasa", u građanskom ratu na Baniji poginula i nestala lica srpske nacionalnosti. - U junu ove godine iz petrinjskog groblja ekshumirano je 160 posmrtnih ostataka Srba nastradalih u "Oluji", među kojima i 40 žena. Postupak njihove identifikacije još traje. Ostali su neekshumirani, iako raspolažemo podacima da na području Banije ima još nekoliko stotina registrovanih grobnih mjesta - rekao je Štrbac u Beogradu, na tribini posvećenoj stradanju srpskog naroda na Baniji u prethodnom ratu. Prvi čovjek "Veritasa" je dodao da je od rata prošlo 12 godina, a da je ekshumirana samo petrinjska grobnica, što je nedopustivo. - To je u rukama Hrvata. Dok ih svijet ne primora, oni će proces ekshumiranja pobijenih Srba odugovlačiti ko zna koliko, jer im je u interesu da leševi što duže ostanu u zemlji. Sve dok su leševi u zemlji, Hrvati mogu manipulisati podacima i govoriti da su Srbi preuveličavali žrtve - istakao je Savo Štrbac. Prema njegovim riječima, posljednji građanski rat bio je nastavak Drugog svjetskog rata. Savo Štrbac je istakao da su glavne prepreke povratku Srba u Hrvatsku, pa i na Baniju, neriješena imovinska pitanja, među kojima su na prvom mjestu neriješena stanarska prava." "Večernji list", PORAZBIJALI ŠEST KUĆA SRBA "U šest kuća Srba u Ceranjima Donjima, inače selu predsjednika Srpskoga nacionalnog vijeća Milorada Pupovca, i u Pristegu najvjerojatnije u noći na nedjelju nepoznati počinitelji demolirali su gotovo sav inventar. To je danas rekao Gojko Drča, predsjednik zadarskog Vijeća srpske nacionalne manjine, a potvrdio i načelnik PU zadarske Anton Dražina. Večernjakovi novinari su uspjeli ući u samo jednu kuću u Pristegu koja nije bila ograđena policijskom vrpcom i u kojoj su porazbijani svi prozori, vrata, sanitarije... Riječ je o obnovljenim kućama u koje se vlasnici nisu vratili. - U okolnim selima večeras se slavilo Sveti Mihovil i moguće je da se razbijanje dogodilo nakon koje čašice više. No, možda je razlog napada i to što se događa u vezi s presudom za Vukovar -rekao je Drča te dodao kako u Ceranjima Donjima i nema povratka Srba te da su jedini stalni stanovnici majka Milorada Pupovca i nekoliko hrvatskih obitelji. - To što se dogodilo u mom selu, moglo se dogoditi bilo gdje drugdje, a o motivima zasada ne znam ništa - rekao je Pupovac. Načelnik PU zadarske Anton Dražina, rekao je da policija istražuje vandalizam. Sutra će u Ceranje, kako smo doznali, doći i saborski zastupnik SDSS-a Ratko Gajica i predstavnici MUP-a." V E R I T A S 4

5 POMENI - IN MEMORIAM SAOPŠTENJE POVODOM GODIŠNJICE STRADANJA SRBA IZ SELA "MEDAČKOG DŽEPA" Devetog septembra godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela tzv. Medački džep, južno i jugoistočno od Gospića, koja su se već osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Poslije snažne artiljerijske pripreme uslijedio je tenkovsko-pješadijski napad na Divoselo, Čitluk i Počitelj. Srpski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvornost UNPRO- FOR-a, pa je i zbog te opuštenosti agresor brzo ovladao navedenim prostorima. Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Nakon što je potpisan Sporazum o kontroli "Medačkog džepa", po kojem su se i hrvatska i srpska strana, uz posredovanje međunarodne zajednice, saglasile da se hrvatske snage povuku sa okupirane teritorije do 15. septembra na liniju razdvajanja do prije napada, a da kontrolu nad ovim područjem preuzmu snage UNPROFOR-a, hrvatska strana nije ispoštovala dogovor, pa su njene snage u povlačenju, koje je potrajalo do 17. septembra, opljačkale, popalile, porušile i pobile sve ono što nisu uspjele da urade u nastupanju. Tragedija "Medačkog džepa" odvijala se pred očima UNPROFOR-a, koji ovaj put nije bio samo pasivni posmatrač, već je uzeo i aktivnog učešća u pokušaju da preuzme kontrolu nad ovim područjem i spriječi ubijanje preostalih ljudi i uništavanje njihove imovine. Unproforci su, nakon trodnevnih borbi sa hrvatskom vojskom i policijom, po ulasku u "Medački džep", samo mogli, kao njihov komadant Žan Kot (Jan Got), konstatovati "da u selima kroz koja je prošao više nema znakova života, ni ljudi, ni životinja i da je razaranje potpuno, sistematsko i namjerno", ili kao Sedrik Tomberi (Cedric Thornberry), pomoćnik generalnog sekretara UN-a i šef civilnih poslova u misiji UNPROFOR-a na području bivše Jugoslavije, "da je nakon cjelodnevnog boravka na tom području naišao na samo jednu živu kokošku". U ovoj agresiji stradalo je 88 Srba: 46 vojnika, 6 milicionera i 36 civila, od kojih 26 starijih od 60 godina. Među njima je i 17 žena. Hrvatska strana je po završenoj akciji predala srpskoj strani 52 lesa. U ovoj akciji ranjenika uopšte nije bilo. Upravo ta činjenica i rezultati pregleda tijela na srpskoj strani (razbijene lubanje, mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine) upućuju na zaključak da se radilo o sistematskom ubijanju zarobljenih i ranjenih. Pripadnici UN- SAHRANE 1. Janjatović Gavro, sin Jovana, rođen godine u Kričkama, opština Novska, sa posljednjim prebivalištem u Okučanima. Nestao je u reonu sela Borovac godine. Ekshumiran je sa groblja u Srbcu POGINULI I NESTALI i identifikovan u Banja Luci. Sahranjen je godine u Golubincima. 2. Jelić Dušan, sin Steve, rođen godine u Dubrovniku, sa posljednjim prebivalištem u Čapljini. Posljednji put je viđen, po izjavi svjedoka, u PROFOR-a su, nakon što su u direktnnoj borbi ušli u ovo područje, izvukli još 18 leševa, od kojih je većina bila izmasakrirana (odsječeni pojedini dijelovi tijela) ili zapaljeni (za života bacani u vatru). Dva leša su izvukli pripadnici SVK a jedan leš je pronađen u aprilu godine. U maju godine istražioci pronalaze i nove dokaze o zločinu u Medačkom džepu - jedanaest leševa skrivenih u septičkoj jami u nekad srpskom dijelu Gospića, od kojih je šest identifikovano DNK-a metodom. Od 84 pronađena posmrtna ostatka, osam je ostalo neidentifikovano, dok se još uvijek traga za četvoricom. Sva tri sela su opljačkana a zatim sravnjena sa zemljom po sistemu "spržene zemlje". Počev od jula do aprila godine Tužilaštvo Haškog suda za zločine u akciji "Medački džep"podiglo je optužnice protiv trojice generala HV-a i to Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca, dok je istraga protiv četvrtog generala Petra Stipetića obustavljena pošto je, po riječima Glavne tužiteljice, uspio dokazati "paralelnu liniju komandovanja". Bobetku zbog bolesti optužnica nije ni uručena, a od izručenja Hagu spasila ga je smrt u aprilu godine. Do suđenja pred Haškim tribunalom ipak nije došlo, pošto je, u septembru godine, Vijeće za prosljeđivanje toga suda slučaj Ademi/Norac prebacilo u nadelžnost hrvatskog pravosuđa, koje je 22. novembra godine preko nadležnog tužilaštva, podiglo "domaću" optužnicu protiv njih. Navedenom optužnicom optuženi se terete da su i to: Rahim Ademi, "kao visoki oficir HV s činom brigadira i na položaju vršioca dužnosti zapovjednika Zbornog podurčja Gospić", a Mirko Norac "kao oficir HV s činom pukovnika i na položaju zapovjednika Sektora 1, posebne operativno taktičke grupe formirane upravo za potrebe operacije 'Džep '93'", počinili krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to dva krivična djela ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva i jedno krivično djelo ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika. Konačno, u junu godine započeo je glavni pretres u ovom predmetu pred Županijskim sudom u Zagrebu. Saslušani su i prvi svjedoci među kojima Ivan Jarnjak, tadašnji ministar unutrašnjih poslova RH, Mladen Markač, tadašnji komadant specijalne policije, Željko Sačić, koordinator policijskih snaga u toj akciji i Mate Laušić, tadašnji komadant vojne policije. Poricanje civilnih žrtava, negiranje čak i opšte poznatih činjenica, hvalospjevi optuženima, što se sve splitskom vojnom zatvoru "Lora". Ekshumiran je na području Imotskog na bosanskoj strani u junu i identifikacija je, putem DNK, potvrđena godine. Sahranjen je godine na groblju u Trebinju. V E R I T A S 5

6 POMENI - IN MEMORIAM moglo čuti od pomenutih svjedoka, zapravo su očekivani, posebno ako se imaju u vidu njihove funkcije i položaji u vrijeme izvođenja akcije, kao i njihov status u drugim predmetima, posebno pred Haškim tribunalom (Jamjak, Laušić, Norac i Ademi su označeni kao članovi "udruženog zločinačkog poduhvata" u slučaju "Oluja", dok je Markač jedan od optuženih u istom predmetu). O posljedicama ove agresije postoji obilje dokaza i materijalnih (video i tonskih zapisa, pisanih izvještaja, skica, fotografija...) i personalnih (izjava domaćih i internacionalnih svjedoka i vještaka) od koji će u nastavku postupka mnogi biti izvedeni pred postupajućim pre-tresnim vijećem. Materijalne dokaze su prikupili i obradili i pripadnici UNPROFOR-a, te srpska i hrvatska strana. Mnogi učesnici u ovom događaju, bilo da se radi o Srbima, Hrvatima ili predstavnicima mirovnih snaga, pozvani su da svjedoče i mnogi od njih će se, ukoliko su još živi, i pojaviti na sudu i potvrditi navode optužnice. Uvjereni smo da će sud u ovom predmetu donijeti osuđujuću presudu, jer su zločini evidentni o čemu će svjedočiti stotinjak svjedoka optužbe, među kojima i 30-ak oštećenih Srba i 20-ak pripadnika UN-a i velik broj materijalnih dokaza. Jedan od takvih dokaza je i Izvještaj Ministarstva odbrane RH, objavljen u proljeće godine, u kojem je utvrđen komandni lanac operacije (među njima se pominje i Agim Čeku, tadašnji načelnik artiljerije u Sektoru 1, a sadašnji predsjednik Vlade Kosova) i konstatuje da se u Medačkom džepu dogodio masakr srpskih civila, te da je akcija sprovedena po "strategiji spržene zemlje" sa glavnom idejom "da se tamo niko ne vrati". Garancija za to je i nadgledanje suđenja u Zagrebu od strane Haškog tužilaštva, preko Misije OEBS-a u Hrvatskoj, i mogućnost da se, u slučaju nepravilnosti, ovaj predmet može ponovo vratiti u nadležnost Haškog suda, kao i preporuka haške tužiteljice Karle Del Ponte, koju je dala 26. juna ove godine u Briselu pred Odborom za inostrane poslove EU-a, "da se Hrvatsku kao kandidatsku zemlju dobro nadgleda u njezinom odnosu prema Haškom sudu", s ocjenom da "procesi koje je Tribunal ustupio hrvatskim sudovima teku u atmosferi nezadovoljne javnosti, velikog pritiska medija na sudove, pa čak i pritiska na svjedoke". A četrnaest godina poslije, u šikarom obrasla zgarišta nekadašnjih sela "Medačkog džepa", od oko 500 žitelja, koliko ih je živjelo u tim. selima pred agresiju, vratio se samo jedan čovijek U Beogradu i Banja Luci, VERITAS SAOPŠTENJE POVODOM GODIŠNJICE STRADANJA REZERVISTA JNA NA KORANSKOM MOSTU U KARLOVCU Dvadestprvog septembra godine pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde Republike Hrvatske u Karlovcu, ispred mosta na rijeci Korani, zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se, iz kasarne "Mekušje" u kasarnu "Logorište", prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje. Odmah po predaji, jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odveženaje u prostorije policije, a druga grupa, u kojoj je bilo 17 vojnika, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, povedena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fan-tomkama na glavama i počeli "krvavi pir" nad njima: tri-naestorica su likvidirana, nekoliko klanjem u ležećem položeju, a većina hitcima iz automatskog oružja u stojećem položaju; trojica su se spasila skokom sa mosta; a jedan se u toku noći izvukao ispod mrtvih drugova. Za ovaj zločin, pod pritiskom međunarodne zajednice, Okružno javno tužilaštvo u Karlovcu, u maju godine, podiglo je optužnicu protiv Mihajla Hrastova, inače pripadnika "posebne jedinice policije Policijske uprave Karlovac", zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - protupravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja. Županijski sud u Karlovcu je do sada tri puta, (1993., i godine), optuženog Hrastova oslobodio optužbe "zbog postupanja u nužnoj odbrani". Vrhovni sud hrvatske ukinuo je prve dvije oslobađajuće presude, (1994. i godine), dok treća oslobađajuća presuda, po žalbi javnog tužioca, čeka ocjenu Vrhovnog suda. Optuženi Hrastov se sve vrijeme brani sa slobode, iako je pritvor za ovo djelo bio obavezan. Od "priznanja" da je sam likvidirao trinaestoricu pripadnika JNA, napredovao je u službi i dobijao priznanja: godine povodom dana Državnosti "za junački čin u ratu" odlikovao ga je tadašnji Vrhovni komandant oružanih snaga i predsjednik RH Franjo Tuđman; godine Karlovačka županija, na čijem području se i desio ovaj zločin, dodijelila mu je "posebno priznanje kao jednom od šestorice zaslužnih građana". Na trećem suđenju pojavili su se svjedoci koji su doživjeli zarobljavanje i preživjeli masakr i ispričali svoju verziju događaja, koju su, nakon rekonstrukcije događaja, potkrijepili nalazi i mišljenja balističkih i medicinskih vještaka. Uprkos očekivanjima, sud je, ponovo, poklanjajući vjeru iskazima optuženog i njegovog saborca i učesnika u ovom događaju Gorana Čerkeza, donio oslobađajuću presudu po istom osnovu kao i prethodne dvije. Obrazlažući treću oslobađajuću presudu, predsjednik sudskog vijeća Marijan Janjac, kao ključni momenat za ovakvu odluku, navodi "za grupu neprijateljskih vojnika koji su bili zarobljeni na Koranskom mostu tokom dokaznog postupka nije dokazana njihova bezuslovna predaja jer je neko od njih u jednom trenutku viknuo 'bježimo', a zbog te činjenice ni po međunarodnom pravu nemaju status ratnih zarobljenika" tako da optuženiku "ništa drugo nije preostalo" (već da ih pobije), iz kojih okolnosti sud zaključuje da je optuženik i postupao u nužnoj odbrani. Ovakvo logičko zaključivanje i tumačenje instituta nužne odbrane ("to je ona odbrana koja je neophodno potrebna da počinilac od sebe ili drugoga odbije istovremeni protupravni napad") je još jedan doprinos hrvatskog pravosuđa analima "najglupljih svjetskih pravosudnih odluka". Preživjeli rezervisti i rođaci mučki likvidiranih pripadnika JNA a vjerujemo i razni borci za ljudska prava, očekuju da Vrhovni sud Hrvatske, po treći put, ukine V E R I T A S 6

7 POMENI - IN MEMORIAM oslobađajuću presudu prvostepenog suda i da na nekom narednom suđenju, neke poštenije sudije, donesu pravičniju presudu kojom će konačno sankcionisati ovaj jedan od prvih većih ratnih zločina u posljednjem ratu nad pripadnicima JNA, u to vrijeme jedine legitimne i regularne vojske u državi SFRJ, u čijem sastavu je formalnopravno još uvijek bila i Hrvatska. Beograd, VERITAS SAOPŠTENJE POVODOM GODIŠNJICE STRADANJA PRIPADNIKA JNA U BJELOVARU Dvadestdevetog septembra godine pripadnici Zbora Narodne Garde (ZNC) Republike Hrvatske, ujutro oko sedam časova, napali su, nakon višednevne blokade, kasarnu "Božidar Adžija" u Bjelovaru, u kojoj je bila stacionirana 265. motorizovana brigada Jugoslovenske Narodne Armije (JNA), u čijem sastavu su bili i regruti pristigli nekoliko nedjelja ranije na redovno odsluženje vojnog roka. O napadu na kasarnu Komanda brigade obavijestila je i Komandu 5. Vojne oblasti JNA u Zagrebu, koja je, umjesto vojne pomoći, uputila Posmatračku misiju Evropske zajednice "radi posredovanja u prekidu oružanih sukoba", koju su pripadnici ZNC-a zaustavili na prilazu Bjelovaru "zbog njihove lične bezbjednosti". Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, a nastala situacija na izmaku dana nije davala nikakvu šansu za dalju uspješnu odbranu, komadant brigade pukovnik Rajko Kovačević naredio je obustavu dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starješina i njihovo postrojavanje u krugu kasarene, nakon čega su ZNC-e, oko 19 časova, "ušetale" u kasarnu iz koje se više nije pružao nikakav otpor. Po ulasku u kasarnu, Jure Šimić, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bjelovara, naredio je da se zarobljeni vojnici i starješine skinu do pojasa, a potom je iz stroja izveo komandanta Kovačevića i njegove pomoćnike, potpukovnika Miljka Vasića i kapetana I klase Dragišu Jovanovića, odveo ih pedesetak metara dalje od stroja i u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mjesta. Pored trojice pomenutih oficira u bjelovarskoj kasarni poginula su još trojica pripadnika JNA, a oko 60 starješina i oko 150 vojnika je zarobljeno. Dok je trajala borba za kasarnu, major Milan Tepić, upravnik skladišta municije i eksloziva u šumi Bedenik, koje je također pripadalo kasarni "Božidar Adžija", u cilju spriječavanja njegove predaje ZNC-ama, digao ga je u vazduh, kojom prilikom su stradali i on i njegovih sedam vojnika, od kojih je identifkovan samo Stojadin Mirković iz Kragujevca. Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara obilazili zauzetu kasarnu, u kojoj su bili izloženi leševi ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima. Šestorica zarobljenih pripadnika JNA, uglavnom sa područja Bjelovara, među kojima i dvojica Hrvata, izdvojena su i zatvorena u Policijsku stanicu, odakle su ih noću 3. oktobra izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i strijeljali ih iste noći u šumi "Česma", nedaleko od mjesta Malo Korenovo. Sa njima je bio i civil Savo Kovač iz Bjelovara, kojeg su dan ranije uhapsili u njegovom stanu pod optužbom da je "snajperista", koji je, igrom slučaja, iako je zadobio tri prostrelne rane, preživio strijeljanje. Porodica pokojog Dragiše Jovanovića, supruga i dvoje djece, je u julu godine uputila zahtijev Haškom tribunalu za pokretanje službene istrage protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, ali Tužilaštvo toga suda nikada nije otvorilo službenu istragu. Vojno tužilaštvo u Beogradu je godine podiglo optužnicu protiv Jure Šimića i njegovih saradnika te za njima izdalo i potjernice, ah je ovaj postupak, koji se, po prestanku rada vojnih sudova nalazi kod Veća za ratne zločine u Beogradu, vraćen u pred-krivičnu fazu. Županijsko tužilaštvo iz Bjelovara, u maju godine, nakon što im je Haški tribunal ustupio dokumentaciju, zatražilo je provođenje istražnih radnji o ubistvima oficira JNA u bjelovarskoj kasarni protiv nepoznatih počinilaca. Nakon što je prošle godine na godišnjicu ovog događaja RTS emitovao snimke na kojima se vide zločini počinjeni nad pripadnicima JNA, i nakon što su video zapisi dospjeli u nadležne pravosudne ustanove u Srbiji i Hrvatskoj, pred Županijskim sudom u Bjelovaru, iako je preliminarna istraga utvrdila "da postoji osnovana sumnja da se u kasarni u Bjelovaru godine dogodio ratni zločin", istražni postupak se još uvijek vodi protiv nepoznatog počinioca. Za ubistvo šestorice zarobljenih pripadnika JNA i pokušaja ubistva jednog civila, hrvatsko pravosuđe je procesuiralo četvoricu pripadnika bjelovarske policije i dosada su dva puta nepravosnažno oslobađani, prvi put u decembru godine od strane Županijskog suda u Bjelovaru, a drugi put u februaru godine od strane Županijskog suda u Varaždinu, i to oba puta "zbog nedostaka dokaza", iako je zločin nesporan. Početkom ovoga mjeseca počelo je i treće suđenje na varaždinskom Županijskom sudu istim osobama, koje će, s obzirom na "nesjećanja" i "zaboravnost" svjedoka i nepostojanje materijalnih dokaza koji bi optužene povezivali sa zločinom, vjerovatno završiti kao i prethodna dva. I ovi bjelovarski slučajevi ukazuju na već ustaljenu i prepoznatljivu praksu hrvatskih sudova: i kada su zločini nad Srbima i pripadnicima JNA nesporni (Koranski most, Sisak, Pakračka poljana, Gospić, Virovitica, Paulin dvor, Varivode, Cošić, Prukljan,...), počinioci se ne mogu identifikovati, a ako se i identi-skuju oslobađaju se u nedostatku dokaza ih zbog postupanja u nužnoj odbrani. Predsjedništvo SFRJ je krajem godine proglasilo majora Tepića za narodnog heroja, jedinog u proteklom ratu, a vojnik Stojadin Mirković je posmrtno, godine, odlikovan "Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena". Dvadesetdeveti septembar se u Bjelovaru slavi kao Dan grada. Beograd, VERITAS V E R I T A S 7

8 "Krajina force", SKANDALOZNI POČETAK SUĐENJA DVOJICI UHAPŠENIH KORENIČANA "Iako je suđenje dvojici pripadnika srpske milicije iz Korenice za navodne ratne zločine u koreničkom zatvoru trebalo početi u sati, dokazni postupak krenuo je tek oko sati svjedočenjem Perice Bićanića iz mjesta Poljanak kod Plitvičkih Jezera... I Šuput i Panić izjasnili su se kako razumiju optužnicu, da se ne smatraju krivima i da će odbranu iznijeti na kraju dokaznog postupka. Onda je svoje svjedočenje počeo Bićanić koji je opisivao na koji je način mučen i zlostavljan dok je bio u zatvoru Korenici i Kninu... Na kraju prvog raspravnog dana dvojica riječkih branitelja Miloš Markiš i Đuro Vučinić otkazali su punomoć svojim klijentima nezadovoljni načinom vođenja glavne rasprave. Svi predloži i prigovori odbrane su odbijeni i odbrana smatra da su počinjena bitna kršenja odredaba KZ-a... Drugog dana suđenja, u utorak, izjave su trebale dati 4 nova svjedoka ali je suđenje odgođeno do daljnjeg zbog odbijanja advokata odbrane da sudjeluju u ovakvom inkviz-itorskom procesu." "Jutarnji list", ZLOČIN '91 U VUKOVARU: OPTUŽENI BUBA BIO U PODRUMU? "VUKOVAR - Suđenje Slobodanu Raiču (41) zvanom Buba, optuženom da je 16. studenoga na tzv. Drvenoj pijaci u Vukovaru s još trojicom pripadnika srpskih paravojnih postrojbi odveo u nepoznato tada SUDSKI POSTUPCI SUDSKI POSTUPCI PROTIV SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ 48-godišnjeg Slavka Batika, nastavljeno je jučer na Županijskom sudu u Vukovaru. Prema svjedočenju Katarine Menges, Raič je s roditeljima i mlađim bratom do 4. listopada bio s njima u podrumu u blizini Sajmišta. Kada je svjedokinja nakon pada Vukovara odvedena na Velepromet, tamo je vidjela Raičevu obitelj, ali ne i njega. Odvedenom Batiku izgubio se svaki trag, a Raič je jedini od četvorice s najpoznatije fotografije iz pakla Vukovara '91. doveden na optuženičku klupu." "Večernji list", SUĐENJE ŽELJKU ČIZMIĆU ZA RATNI ZLOČIN U DALJU I ERDUTU "OSIJEK - Svjedočenjima je nastavljeno suđenje Željku Čizmiću (58) iz Dalja, optuženome da je između 1. kolovoza i 1. prosinca godine, u Dalju i Erdutu, počinio ratni zločin protiv civila. Čizmić se brani sa slobode, a optužen je da je sudjelovao u osnivanju pararedarstvenih lokalnih vlasti, te kao zapovjednik tzv. stanice milicije u Dalju organizirao njezin rad, ustrojavanje zatvora, naređivao nezakonita uhićenja, dopuštao da uhićenici budu zlostavljani. Opisujući događaje u Dalju nakon 1. kolovoza 1991., svjedok T. K. (36) počeo je plakati, rekavši da više ne može govoriti o tome. Kaže kako mu se stalno vraćaju slike rata, kako je zbog toga bio i na liječenju, a pokušao je i samoubojstvo. Trenutačno je, pak, na izdržavanju zatvorske kazne, pa je na svjedočenje doveden s lisičinama. Prije nego što se "slomio", rekao je da je Čizmića viđao u zelenoj uniformi i da mu se, nakon što su ga uhitili, u Dalju sam predstavio kao zapovjednik "njihovih" snaga..." "Glas Slavonije", TROJICA OPTUŽENIH NEGIRALA POVEZANOST SA ZLOČINIMA "VUKOVAR - Optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjen u Berku u razdoblju od 2. rujna do kraja godine, Stevan Perić (32), Slobodan Vučetić (44) i Petar Gunj (46), jučer su na Županijskom sudu u Vukovaru iznijeli svoje obrane i još jednom negirali bilo kakvu povezanost s ratnim zločinima u Berku. Zdravko Babić, zamjenik Županijskog državnog odvjetništva Vukovar, ukazao je kako za sada nema novih dokaznih prijedloga, ali je zatražio odgodu suđenja zbog korekcije i preciziranja činjeničnog opisa optužnice. Nastavak glavne rasprave sudsko je vijeće zakazalo za 22. listopada. Zbog kaznenog djela ratnog zločina u Berku Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru podnijelo je optužnicu protiv 35 osoba, s tim što se trenutačno sudi samo trojici optuženih, koji su dostupni hrvatskom pravosuđu." "Radio fenix", OSLOBOĐEN "Slobodan Kljajić (49), invalid iz Kozarske Dubice je nakon gotovo pet mjeseci provedenih u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, zbog sumnje da je godine učestvovao u masakru nad hrvatskim civilima u Baćinu kod Hrvatske Dubice, oslobođen optužnice i pušten kući. Kljajić je 30. aprila pri ulasku u Hrvatsku na graničnom prelazu u Hrvatskoj Dubici uhapšen po nalogu županijskog suda u Sisku, jer je za njim bila raspisana potjernica za ratni zločin na području Baćina i Cerovljana. Prema njegovim riječima hapšenje se desilo zbog lažnih optužnica ljudi koji su mu nekada ulazili u kuću, te je zbog istih pet mjeseci proveo u zatvoru pod istragom." V E R I T A S 8

9 SUDSKI POSTUPCI SUDSKI POSTUPCI PROTIV HRVATA U REPUBLICI HRVATSKOJ "Vjesnik", PREŽIVJELI CIVIL NIJE PREPOZNAO NIKOGA OD OPTUŽENIH "VARAŽDIN - Na varaždinskom Županijskom sudu u srijedu je počelo suđenje Luki Markešiću, Zdenku Radiću, Zoranu Marasu i Ivanu Orlović, optuženima za ratni zločin protiv zarobljenika i civila. Oni su prije nešto više od dvije godine za to djelo bili oslobođeni, no Vrhovni sud je presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Bjelovarske policajce tereti se da su, nakon pada vojarne "Božidar Adžija" u Bjelovaru 29. rujna godine, zarobili pripadnike JNA Radovana Barberića, Zdravka Dokmana, Radovana Gredeljevića, Mirka Ostojića, Ivana Hojsaka i Boška Radonjića i odveli ih u prostorije za zadržavanje PU bjelovarske, gdje je već bio civil Savo Kovač. U noći na 4. listopada sve su ih odvezli u šumu Česma kod Malog Korenova, gdje su ih poubijali, a Savo Kovač preživio je s teškim ozljedama..." 'Večernji list", KANĐANI TVRDE: HRVATI SU ZNALI NA KOGA PUCAMO I SADA POKUŠAVAJU PREKROJITI POVIJEST "Kanadski tisak izvjestio je u četvrtak o suđenju hrvatskim generalima Mirku Norcu i Rahimu Ademiju u Zagrebu, prenoseći dio iskaza svjedoka Davora Domazeta-Loše u kojem se osporava da je u rujnu u akciji Medački džep došlo do okršaja kanadskog bataljuna UNPRO- FOR-a i Hrvatske vojske, s teškim gubicima HV-a. "Bitka na Balkanu iz 1993., koja je kanadskim postrojbama donijela najviše počasti Generalnog guvernera i zasluge za suprostavljanje namjeri hrvatskih snaga da ubiju nevine civile, nikada se nije dogodila, tvrdi bivši visoki hrvatski časnik", piše u dnevniku "Ottavva Citizen" David Pugliese, novinar koji je prvi pisao o "bici" u Medačkom džepu. Svjedočeći na suđenju dvojici kolega časnika, umirovljeni general Davor Domazet-Lošo je sugerirao da su kanadske postrojbe u Medačkom džepu možda umjesto Hrvata ubile pripadnike srpske snage, jer se niti u jednom trenutku Hrvatska vojska nije upustila u sukob sa snagama UN-a, dodaje Ottavva Citizen. No, tadašnji zapovjednik kanadskog bataljuna, umirovljeni pukovnik Jim Calvin tvrdnje Domazeta-Loše naziva pokušajima prekrajanja povijesti, dodajući kako su njegovi ljudi točno znali gdje se nalaze hrvatske snage kada je bitka počela. "Znali smo na koga pucamo. A Hrvati su znali točno gdje smo mi. Oni samo pokušavaju prekrojiti povijest. Ja to ne mogu kontrolirati", izjavio je Calvin za list. Borba kod Medačkog džepa u to je vrijeme smatrana najvećom bitkom koju je Kanadska vojska vodila od Korejskog rata 50-ih. Prema pisanju dnevnog lista "The Chronicle Herald" iz Halifaxa "kanadske snage imale su četiri ranjena u bici i tvrdile su da su ubile 26 Hrvata". Odbor kanadskog parlamenta je proveo istragu o navodnom okršaju kod Medaka, a godine tadašnji Generalni guverner Kanade Adrienne Clarkson odlikovao je 2. bataljun Princeza Patricia Kanadskog lakog pješaštva (2PPCLI), za "iznimno služenje kanadskih snaga u vrijeme sukoba pod izravnom vatrom". O spornom događaju piše i list "The Edmonton Jurnal", iz grada Edmontona u kojem je stacioniran odlikovani bataljun 2PP- CLI, navodeći kako su snage pukovnika Calvina pronašle srušenu svaku kuću u Medačkom džepu i tijela civila koje su ubile hrvatske snage. "Kao Kanađani vjerujemo da se vojnici trebaju boriti protiv vojnika a ne ubijati nevine civile", izjavio je Calvin. Ottavva Citizen piše da je umirovljeni general Petar Stipetić svjedočio kako je Ademi tražio da se prekine s paljenjem sela i pljačkom, ali ne spominje da je i Stipetić rekao da kanadsko-hrvatskog sukoba nije bilo i da "to pitanje treba raščistiti na državnoj razini". The Chronicle Herald također navodi kako se "dvojicu hrvatskih zapovjednika tereti za pokolj u Medaku, dok jedan od glavnih sudionika nije optužen". Taj neoptuženi, po listu je Albanac Agim Čeku, tadašnji visoki časnik HV-a a danas kosovski premijer. Čeku je "uspio izbjeći svaku odgovornost za kriminalno djelovanje svojih postrojbi u rujnu 1993." List izražava nadu da će Kanada ponuditi dokaze i svjedoke nužne da se osude Ademi, Norac i Čeku. Domazet-Lošo je 12. rujna svjedočio da se "HV nikada nije sukobila s pripadnicima kanadskog bataljuna UNPROFOR-a, iako su Kanađani zbog svoje najveće bitke nakon Korejskog rata podijelili 800 odličja. Nezamislivo je da se ovaj proces vodi a da nitko nije proučio zašto je podijeljeno 800 najviših kanadskih odličja za bitku u kojoj tvrde da su ubili 26 Hrvata, rekao je tada Domazet, tvrdeći sa sigurnošću da kanadski vojnici nisu ubili ni jednog Hrvata. Ako su ubili 26 ljudi a Hrvate nisu, onda se može zaključiti koga jesu, rekao je Domazet koji je bio glavni obavještajni časnik glavnog stožera HV-a. Dodao je kako se brojka o 26 stradalih može povezati s podatkom o stradanju 27 srpskih civila navedenih u optužnici. Također je naveo da su Kanađani bili arogantni, da se osjećao njihov animozitet prema Hrvatskoj vojsci te da su četiri Kanađana ranjena kada je njihovo vozilo naletjelo na minu kod obilaska terena." V E R I T A S 9

10 SUDSKI POSTUPCI SUDSKI POSTUPCI PROTIV HRVATA U REPUBLICI HRVATSKOJ "Jutarnji list", UBIJALI SU, UNIŠTAVALI GROBLJA, SPOMENIKE I OTROVALI BUNARE "ZAGREB - Dva dana smo se sakrivali u šumi. Moja žena Anđelijs i Milan Jović otišli su po vodu, ali se nisu vratili. Kad smo nekoliko sati kasnije čuli pucnjeve i rafal, pobjegli smo -ispričao je Stevo Jović (78) koji je u rujnu u vrijeme operacije u Medačkom džepu živio u jednom od tamošnjih sela, Divoselu. Žena mu je mučena, što zna po izvješću zagrebačkog Zavoda za sudsku medicinu i po dokumentima Haaga. - Živa je nabijena na kolac i liječnica je rekla da nije mogla biti predana u razmjenu jer bi se vidjelo da je mučena - rekao je Jović. Tijelo joj je pronađeno u septičkoj jami u Obradović Varoši u Gospiću. On sam je nakon pet dana, ranjen u koljeno, uspio doći do srpskih položaja. Dva sina su mu bila u Hrvatskoj vojsci, jedan je i poginuo kao hrvatski vojnik. Umirovljeni policajac Stevo Jović i Slavica Bjegović prvi su svjedoci sa srpske strane koji su svjedočili na suđenju generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu. Stevo Jović je pričao kako je često morao spavati izvan kuće jer su ga pridošli četnici zbog sinova u HV-u smatrali ustašom, pa se bojao da će ga ubiti... Operaciju u Medačkom džepu usporedio je sa kad su ustaše, kako je rekao, zaklale 634 Srba s tog područja. - Jedina razlika između ustaša i onoga što se sada dogodilo je što su ovi sada uništili 90 posto spomenika i groblja i zatrovali bunare -ispričao je Jović. S Jovićem je bila Milka Bjegović, koja je poginula od granate. Njezina kći Slavica Bjegović, koja danas živi u Srbiji, rekla je da su tijelo oca Nedjeljka pronašli haaški istražitelji u Obradović Varoši..." "Jutarnji list", KOD POČITELJA I ČITLUKA NAŠLI SMO 50- AK TIJELA, A SAMO TRI U UNIFORMI "ZAGREB - Točno je da je jedna žena bila živa nabijena na kolac. Ja sam vidio tu ranu, svjedočio je umirovljeni liječnik Marko Jagetić u četvrtak u nastavku suđenja za zločine u operaciji Medački džep. Bivši načelnik saniteta u Zbornom području Gospić time je potvrdio svjedočenje Steve Jovića koji je u srijedu rekao da je njegova žena Anđelija tako stradala. Njezino tijelo nije moglo biti predano srpskoj strani jer je načelnik saniteta Glavnog stožera HV-a Kornelije Brkić zabranio da u razmjenu idu tijela na kojima se vide tragovi mučenja, rekao je Jagetić, koji je bio zadužen za asanaciju, odnosno za skupljanje leševa. Srpski vojnici su se presvlačili u civile, njih 99 posto, pa nije točno da su ubijeni bili civili, reagirao je Norac na Jagetićevu tvrdnju da su gotovo svi ubijeni Srbi bili civili Umirovljeni pukovnik dr. Marko Jagetić prvi je svjedok s hrvatske strane koji je na suđenju Rahimu Ademiju i Mirku Norcu svjedočio da je HV činio zločine u operaciji Medački džep u rujnu Rođen u Ivancu, prije rata je bio šef saniteta 13. korpusa JNA. Jagetić je ispričao kako je njegova grupa pronašla pedesetak tijela u blizini sela Počitelj i Čitluk, a grupa koju je vodio Krešimir Tomljenović još dvadesetak. Među 50-ak tijela koje je pronašao bila su samo dva srpska vojnika, i jedan u uniformi vojne policije. Kraj Divosela je pronašao 12 tijela, koja su ležala kao da su se ljudi kretali u koloni, i onda bili likvidirani. Leševi su pregledani, ali obdukcija nije obavljena. - Vojnici su mi ispričali kako su jednog četničkog vojvodu dva sata rezuckali, jer im nije htio reći ništa. Rekli su mi da su ga na kraju zakopali - ispričao je Jagetić. Vidio je i dva muškarca obješena o drvo, također odjevena poput seljaka. - Kada sam odlazio u mirovinu, stopirao me jedan hrvatski vojnik, rekao mi je da je izviđač. Pitao sam ga sjeća li se te dvojice obješenih. Kako se ne bih sjećao, rekao je, ispod njih smo pekli janjce - ispričao je Jagetić. U jednoj spaljenoj kući pronašao je ostatke tijela, a vojnici su mu rekli da su u kući spaljene dvije žene. Načelnik saniteta Glavnog stožera Brkić mu je rekao, tvrdi Jagetić, kako u razmjenu mora ići 52 tijela, a ako neko bude nedostajalo, da će ubiti njega. Preostali leševi, na kojima su se vidjeli tragovi mučenja, zakopani su bagerom kod ruševina u Obradović varoši, ili su bačeni tamo u septičku jamu, izjavio je Jagetić te na kraju rekao da je Brkić prisiljavao patologe da izjave da su na tijelima ozljede koje bi nastale u uvjetima neporedne borbe, na što su se patolozi se ljutili. Domazet je zapovijedao, a ne Ademi Marko Jagetić je rekao da je njegov dojam da je operacijom rukovodio i zapovijedao admiral Davor Domazet Lošo. Čitav dan 9. rujna kad je operacija izvedena bio je u operativnom centru u Gospiću, tu je stalno bio Domazet i čuo ga je kako izdaje zapovijedi, a Ademi je često bio odsutan, vjerojatno na terenu. Rekao je da smatra da je Domazet zapovijedao na temelju svog iskustva u vojci, a u JNA je bio od 1969., pa do 14 rujna kad je predao centralnu vojarnu u Gospiću Hrvatskoj vojsci. V E R I T A S 10

11 SUDSKI POSTUPCI SUDSKI POSTUPCI NA PROSTORU EX JUGOSLAVIJE "Jutarnji list", BANJALUČKA POLICIJA TUŽILA HRVATSKE GENE- RALE ZA RATNE ZLOČINE Njemačka Dana godine Veritas-u se javio telefonom iz Švedske Savić Dmitar i dao nam slijedeću informaciju: Njemačka policija ga je uhapsila godine na Njemačko -Češkoj granici po interpolovoj potjernici koju je za njim raspisao Biro Interpola Zagreb po nalogu Županijskog suda iz Slavonske Požege. Zbog navodno počinjenog djela razbojništva počinjenog u septembru godine za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, a koju kaznu mu je potvrdio Vrhovni sud Hrvatske u toku godine. Nalazio se u ekstradicionom pritvoru u Njemačkoj do godine kada je njemački sud protiv "Banjalučka policija prijavila je okružnom tužilaštvu Republike Srpske u Banja Luci devet visoko rangiranih časnika Hrvatske vojske zbog sumnje da su počinili ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, te zbog povrede zakona ili običaja rata. Prijavljeni su časnici koji su zapovijedaliali akcijom "Bljesak" početkom svibnja godine. Prijavljeni su Imra Agotić, tadašnji pomoćnik zapovjednika Glavnog stožera HV za HRZ i PVO, Petar Stipetić, generalpukovnik, tada na dužnosti člana posebne grupe za planiranje i izvođenje akcije "Bljesak", Mladen Markač, u okviru akcije zapovjednik specijalnih jedinica HV i MUP-a RH, general Luka Džanko, Renato Romić, Ivan Basarac, kao i Ž. V. kojeg se tereti za navedena djela. Osim njih prijavljeno je i više neimenovanih pripadnika Oružanih snaga RH, koje se tereti da su kao neizravni izvršitelji počinili navedene zločine. Oni su osumnjičeni su da su u vrijeme oružanih sukoba na teritoriju Hrvatske i BiH, kao pripadnici Oružanih snaga - HV-a i hrvatskog MUP-a, u tijeku svibnja godine planirali, pokrenuli, naredili, učinili i poticali napade na civilno stanovništvo, naselja, osobe onesposobljene za borbu, na području Zapadne Slavonije i općine Gradiška - stoji u izvješću. Prema istom dokumentu posljedice napada bile su ubijanje, teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja civilnog stanovništva, namjerno nanošenje snažne tjelesne i duševne boli, nečovječno postupanje, zastrašivanje civila, te zarobljavanje pripadnika Vojske Republike Srpske Krajine." INTERPOL njega obustavio ekstardicioni postupak zbog nedopuštenosti izručenja i istoga dana je pušten iz pritvora. Nakon čega se vratio u Švedsku čiji je državljanin od prošle godine. Prilikom dobijanja državljanstva u Švedskoj je dobio i potvrdu da se možu slobodno kretati po cijelom svijetu osim po Hrvatskoj. Moskva VERITAS Dana 17. jula godine iz ekstradicionog pritvora u Moskvi pušten je Arnaut Dušan, nakon što je protiv njega obustavljen ekstardicioni postupak zbog nemogućnosti utvrđivanja identiteta. "Večernji list", SARAJEVO ŠEST GODI- NA ZATVORA BIVŠEM ČASNIKU HVO-A SARAJEVO - Sud Bosne i Hercegovine osudio je u srijedu bivšeg časnika Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) Krešu Lučića na šest godina zatvora, nakon što ga je proglasio krivim za ratne zločine počinjene na području srednje Bosne. Sudsko vijeće zaključilo je da je Lučić odgovoran za nehumano postupanje prema bošnjačkim civilima na području Kreševa, gdje je osuđeni tijekom rata obnašao dužnost zapovjednika vojne policije HVO-a. Nepravomoćna presuda koja je izrečena Lučiću uslijedila je nakon jednogodišnjega suđenja, a njegova obrana najavila je da će se na presudu žaliti. Prije izricanja presude Lučić je već bio u pritvoru Suda BiH, gdje je proveo nešto više od godinu dana, a to razdoblje uračunato mu je u kaznu." Imenovani je uhapšen 01. maja godine u Moskvi po interpolovoj potjernici; koju je za njim raspisao Biro Interpola Zagreb po nalogu Županijskog suda u splitu koji ga je u odsustvu osudio na 15. godina zatvora zbog navodnog počinjenog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva VERITAS V E R I T A S 11