Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet Diplomski sveučilišni studij Poslovna ekonomija POSLJEDICE RAZOTKRIVANJA ILEGALNIH RADNJI VOLKSWAGEN GRUPE 2015. GODINE NA USPJEŠNOST NJENA POSLOVANJA Diplomski rad Luka Perović Zagreb, rujan, 2018.
Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet Diplomski sveučilišni studij Poslovna ekonomija POSLJEDICE RAZOTKRIVANJA ILEGALNIH RADNJI VOLKSWAGEN GRUPE 2015. GODINE NA USPJEŠNOST NJENA POSLOVANJA THE CONSQUENCES OF EXPOSING ILLEGAL ACTIONS OF THE VOLKSWAGEN GROUP IN 2015 ON THE SUCCESS OF ITS BUSINESS Diplomski rad Luka Perović, 0067502049 Mentor: Doc. dr. sc. Berislav Žmuk Zagreb, rujan, 2018.
Luka Perović Ime i prezime studenta/ice IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI Izjavljujem i svojim potpisom potvrđujem da je diplomski rad (vrsta rada) isključivo rezultat mog vlastitog rada koji se temelji na mojim istraživanjima i oslanja se na objavljenu literaturu, a što pokazuju korištene bilješke i bibliografija. Izjavljujem da nijedan dio rada nije napisan na nedozvoljen način, odnosno da je prepisan iz necitiranog rada, te da nijedan dio rada ne krši bilo čija autorska prava. Izjavljujem, također, da nijedan dio rada nije iskorišten za bilo koji drugi rad u bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj ili obrazovnoj ustanovi. Student/ica: U Zagrebu, (potpis)
Sažetak Ovaj diplomski rad istražuje posljedice razotkrivanja ilegalnih radnji Volkswagen grupe 2015. godine na uspješnost njena poslovanja. U rujnu 2015. godine Volkswagen grupe je priznala da je godinama varala pri ispitivanju ispušnih plinova na način da je koristila ilegalni softver u velikom broju svojih dizelskih motora. Nakon otkrivanja, Volkswagen grupa našla se u jednoj od najvećih kriza od osnutka. Prilikom analize ovog rada koristiti će se horizontalna i vertikalna analiza bilance i računa dobiti i gubitka za odabrano razdoblje te će se analizirati odabrani pokazatelji uspješnosti. Predmet ovog rada je analiziranje posljedica koje su nastale razotkrivanjem ilegalnih radnji Volkswagen grupe u rujnu 2015. godine na njihovo poslovanje. Ključne riječi: Dieselgate, horizontalna i vertikalna analiza, ilegalne radnje, pokazatelji uspješnosti,volkswagen.
Summary This master thesis explores the consequences of discovering the illegal activities of the Volkswagen Group in 2015 on the success of its business. In September 2015, the Volkswagen Group has admitted that over the years they were cheating during testing of the exhaust emissions in a way that they used illegal software in a number of its diesel engines. After disclosure, the Volkswagen group has found itself in one of the biggest crisis since its foundation. In the analysis of this thesis it will be used horizontal and vertical analysis of the balance sheet and profit and loss account for the selected period and analyze of the selected performance indicators. The subject of this paper is to analyze the consequences of the discovery of illegal activities by the Volkswagen Group in September 2015 on their business. Key words: Dieselgate, crises, horizontal and vertical analysis, illegal actions, performance indicators, Volkswagen.
Sadržaj 1. UVOD... 1 1.1. Predmet i cilj rada... 1 1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja... 1 1.3. Sadržaj i struktura rada... 1 2. TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I POKAZATELJI USPJEŠNOSTI POSLOVANJA... 3 2.1. Vrste, sadržaj i struktura financijskih izvještaja... 3 2.1.1. Bilanca... 4 2.1.2. Račun dobiti i gubitka... 6 2.1.3. Izvještaj o novčanom toku... 7 2.1.4. Izvještaj o promjenama kapitala... 8 2.1.5. Bilješke uz financijske izvještaje... 8 2.2. Metode analize financijskih izvještaja... 9 2.2.1. Horizontalna analiza... 9 2.2.2. Vertikalna analiza... 9 2.2.3. Analiza pomoću pokazatelja... 10 2.3. Osnovni pokazatelji uspješnosti poslovanja... 10 2.3.1. Pokazatelji profitabilnosti... 11 2.3.2. Pokazatelji likvidnosti... 13 2.3.3. Pokazatelji solventnosti... 15 3. VOLKSWAGEN GRUPA... 18 3.1. Nastanak Volkswagen grupe... 18 3.2.Veličina Volkswagen grupe... 21 3.2.1. Tržišni udio Volkswagen grupe u autoindustriji... 21 3.2.2. Broj zaposlenih u Volkswagen grupi... 23 3.3. Automobilske marke u okviru Volkswagen grupe... 25 3.3.1. Volkswagen... 26
3.3.2. Audi... 27 3.3.3. Seat... 29 3.3.4. Škoda... 30 3.3.5. Ostale luksuzne marke u vlasništvu Volkswagen grupe... 32 3.4. Razotkrivanje ilegalnih radnji Dieselgate afera... 34 3.4.1. Osobe zaslužne za otkriće ilegalnih radnji... 35 3.4.2. Utjecaj na okoliš... 36 3.4.3. Odgovor Volkswagen grupe na optužbe... 38 3.5. Sankcije nakon razotkrivanja ilegalnih radnji Volkswagen grupe... 38 3.5.1. Sankcije Volkswagen grupi u Sjedinjenim Američkim Državama... 39 3.5.2. Sankcije Volkswagen grupi u Europi... 39 4. ANALIZA POSLOVANJA VOLKSWAGEN GRUPE U RAZDOBLJU OD 2000. DO 2017. GODINE... 41 4.1. Analiza bilance Volkswagen grupe za razdoblje 2000.-2017... 41 4.1.1. Horizontalna analiza bilance Volkswagen grupe... 41 4.1.2. Vertikalna analiza bilance Volkswagen grupe... 44 4.2. Analiza računa dobiti i gubitka Volkswagen grupe za razdoblje 2000.-2017.... 47 4.2.1. Horizontalna analiza računa dobiti i gubitka Volkswagen grupe... 47 4.2.2. Vertikalna analiza računa dobiti i gubitka Volkswagen grupe... 51 4.3. Kretanje cijene dionica i broj prodanih vozila u razdoblju 2000.-2017. godine... 53 4.4. Pokazatelji uspješnosti poslovanja... 56 4.4.1.Analiza profitabilnosti... 56 4.4.2. Analiza pokazatelja likvidnosti... 58 4.4.3. Analiza pokazatelja solventnosti... 60 4.5. Usporedba uspješnosti poslovanja Volkswagen grupe s odabranim konkurentima... 62 4.5.1. Usporedba s General Motorsom u razdoblju 2014.-2017.... 63 4.5.2. Usporedba s Toyotom u razdoblju 2014.-2017.... 64
5. ZAKLJUČAK... 66 POPIS LITERATURE... 68 POPIS SLIKA... 74 POPIS TABLICA... 75 POPIS GRAFIKONA... 76 PRILOZI... 78 ŽIVOTOPIS... 84
1. UVOD 1.1. Predmet i cilj rada Afera Dieselgate je jedna od najvećih afera u povijesti automobilske industrije. Posljedice ilegalnih radnji Volkswagen grupe koje su razotkrivene 2015. godine osjećaju se još uvijek danas i to ne samo na financijskim rezultatima Volkswagen grupe, nego i na zdravlju brojnih ljudi koji osjećaju ili će tek osjetiti posljedice navedene afere na vlastitom zdravlju radi dodatnog zagađenja zraka. Predmet ovog rada je analiziranje posljedica koje su nastale razotkrivanjem ilegalnih radnji Volkswagen grupe u rujnu 2015. godine na njihovo poslovanje. Volkswagen grupa najveći je njemački proizvođač automobila te iznimno je važan dio njemačke ekonomije. Kao i u svakoj grani, u automobilskoj industriji postoje brojni konkurenti, koji na različite načine pokušavaju povećati svoju ukupnu dobit. Različita poduzeća, stvaraju različite planove kako doći do novog kupca, te iako bi svi trebali poštivati načela etičkog ponašanja, ponekad se poduzeće odluči na provedbu ilegalnih radnji da ostvari svoj plan. Upravo radi toga cilj je ovoga rada detaljno analizirati financijske izvještaje za razdoblje 2000.- 2017. godine, te doći do zaključka kakav je utjecaj ova afera imala na poslovne i financijske rezultate Volkswagen grupe. 1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja Diplomski rad se sastoji od teorijskog i empirijskog dijela te će se koristiti različite metode i tehnike prikupljanja podataka. Teorijski aspekti pokriveni su relevantnom domaćom i inozemnom znanstvenom i stručnom literaturom te internet izvorima. Što se tiče empirijskog dijela, korišteni su brojni godišnji izvještaji s službenih stranica Volkswagen grupe, kao i godišnji izvještaji s službenih stranica Toyote i General Motors. U izradi rada primarno će biti korištene znanstvena metoda dedukcije, metoda deskripcije, induktivna metoda, metoda prikupljanja podataka, metoda kompilacije, metoda klasifikacije te odabrane statističke metode. 1.3. Sadržaj i struktura rada Struktura diplomskog rada podijeljena je u pet cjelina. Nakon kratkog uvodnog dijela o predmetu i cilju diplomskog rada, slijedi drugo poglavlje koje se sastoji od definicija 1
financijskih izvještaja gdje se pobliže definira važnost samih izvještaja. Osim toga u ovome poglavlju definiraju se metode analize financijskih izvještaja, kao i osnovni pokazatelji uspješnosti poslovanja. U trećem poglavlju iznose se općeniti podaci o Volkswagen grupi, na koji način je grupa podijeljena, pobliže se objašnjava svaka automobilska marka u okviru navedene grupe. Nadalje, treće poglavlje objašnjava koja se je to točna ilegalna radnja provodila u Volkswagen grupi, kada se je počela provoditi, kako je razotkrivena te koje su se sankcije provele nakon razotkrivanja ilegalnih radnji Volkswagen grupe. U četvrtom poglavlju provodi se detaljna analiza financijskih izvještaja za razdoblje 2000.- 2017. te se donose zaključci koliki je utjecaj ova kriza imala na poslovni uspjeh Volkswagen grupe. Nadalje, u četvrtom poglavlju analizira se broj prodanih vozila u odabranom razdoblju, kao i kretanje cijene dionica. Osim navedenog, u ovome poglavlju provodi se i analiza pokazatelja uspješnosti te se rezultati uspoređuju s odabranim konkurentima. U posljednjem dijelu ovog rada, dan je pregled najvažnijih zaključaka koji su dobiveni na temelju provedenog istraživanja, te se navode ograničenja rada i daju se preporuke za buduća istraživanja. 2
2. TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I POKAZATELJI USPJEŠNOSTI POSLOVANJA 2.1. Vrste, sadržaj i struktura financijskih izvještaja Osnovni zadatak računovodstva, kao uslužne funkcije prijeko potrebne za upravljanje poduzećem, jest prikupljanje i obrada podataka financijske prirode te prezentiranje tako dobivenih informacija zainteresiranim korisnicima. U tom kontekstu financijski izvještaji predstavljaju završnu fazu računovodstvenog procesiranja podataka i pojavljuju se kao nosioci računovodstvenih informacija. 1 Financijski izvještaji su strukturirani prikaz financijskog položaja i financijske uspješnosti subjekta. Cilj je financijskih izvještaja opće namjene pružiti informacije o financijskom položaju, financijskoj uspješnosti i novčanim tokovima poslovnog subjekta koje su korisne širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka. Financijski izvještaji također prikazuju rezultate uprave u upravljanju resursima koji su joj povjereni. 2 Temeljni financijski izvještaji su prikazani na Slici 1. Slika 1.Temeljni financijski izvještaji TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI Bilanca Račun dobiti i gubitka Izvještaj o novčanom toku Izvještaj o promjenama kapitala Bilješke Izvor: Izrada autora prema Žager et al. (2008). 1 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 52. 2 Narodne novine (2009). Međunarodni standardi financijskog izvještavanja. str. 3. Dostupno na: https://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/404789.pdf [02. kolovoza 2018.] 3
Financijski izvještaji nam pružaju informacije o: imovini, obvezama, kapitalu, prihodima i rashodima, uključujući dobitke i gubitke, uplate vlasnika i isplate vlasnicima po osnovi kapitala u njihovom svojstvu vlasnika, novčanim tokovima subjekta. 3 Korisnike financijskih izvještaja dijelimo u dvije skupine, interne i eksterne korisnike. U interne korisnike spadaju menadžment i zaposlenici, dok u eksterne korisnike spadaju vlasnici (dioničari i dr.), investitori, kreditori, poslovni partneri, vlada i njezine agencije, revizori i javnost. 4 2.1.1. Bilanca Bilanca je jedan od pet temeljnih financijskih izvještaja. Bilanca se uobičajeno definira kao financijski izvještaj koji sistematizirano prikazuje stanje imovine, obveza i kapitala u određenom vremenskom trenutku. 5 Bilanca nam pruža informacije o resursima poduzeća (imovini), kao i podatke o izvorima te imovine (obveze i kapital). Ovi podaci pomažu analitičaru da procijeni sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne operativne potrebe i da ispuni svoje buduće dužničke obveze. Imovina je resurs koji je pod kontrolom poduzeća, koji proizlazi iz prošlih događaja i od kojeg se očekuju buduće ekonomske koristi; obveze su postojeći dugovi poduzeća, proizašli iz prošlih događaja, za čije se podmirenje očekuje smanjene resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi; kapital (glavnica) jest ostatak imovine nakon odbitka svih njegovih obveza. 6 Bilanca se sastoji od dva dijela na osnovi kojih se utvrđuje financijski položaj poduzeća, odnosno njeno imovinsko stanje. Jedan dio se naziva aktiva (imovina poduzeća), dok se drugi dio naziva pasiva (izvori te imovine). 3 Ibid. 4 Žager, L., (2002). External and internal users of financial statements. In XXXVII simpozij HZRIF, Računovodstvo, revizija i financije u suvremenim gospodarskim uvjetima. 5 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 53. 6 Ibid. 4
Glavno i osnovno pravilo prilikom sastavljanja bilance je da aktiva mora biti jednaka pasivi, odnosno da ukupna imovina mora biti jednaka zbroju obveza i kapitala. Imovina se sistematizira prema pojavnom obliku na materijalnu i nematerijalnu imovinu. Materijalna imovina predstavlja sve one oblike koji imaju fizički odnosno materijalni oblik kao zgrada ili oprema, dok pod nematerijalne oblike spada imovina koja nije okom vidljiva kao patenti, koncesije i licence. Osim prema pojavnom obliku, imovina se sistematizira i prema funkciji koju obavlja u poslovnom procesu, odnosno vremenu očekivane transformacije u novčani oblik. Uvažavajući navedeno, imovina se sistematizira u dvije osnovne grupe. 7 To su : kratkotrajna imovina čini onaj dio ukupne imovine za koji se očekuje da će se pretvoriti u novčani oblik u roku kraćem od jedne godine. 8 Oblici kratkotrajne imovine su novac, potraživanja, financijska imovina i zalihe. dugotrajna imovina onaj dio imovine koji se pretvara u novčani oblik u razdoblju duljem od jedne godine. Oblici dugotrajne imovine su materijalna, nematerijalna, financijska imovina i potraživanja. Imovina je ekonomski resurs koji poduzeće koristi da bi moglo ostvariti svoje djelatnosti. Postoje različite vrste resursa kao novac, oprema, građevinski objekti i zalihe robe, ali se u bilanci ne prikazuju sve vrste resursa, nego samo one vrste koje u skladu s računovodstvenim propisima zadovoljavaju određene uvjete: resurs je u vlasništvu poduzeća, ima mjerljivu vrijednost, od resursa se može očekivati buduća ekonomska korist. 9 Izvori imovine klasificiraju se prema određenim kriterijima: 10 prema vlasništvu vlastite izvore (kapital ili glavnica) i tuđe izvore (obveze), prema roku dospijeća kratkoročne izvore (kratkoročne obveze), dugoročne izvore (dugoročne obveze) i trajne izvore (kapital i glavnicu). 7 Ibid., str. 55. 8 Ibid., str. 56. 9 Ibid., str. 54. 10 Ibid. 5
2.1.2. Račun dobiti i gubitka Račun dobiti i gubitka prikazuje prihode i rashode te dobit ili gubitak ostvaren u određenom obračunskom razdoblju. 11 Račun dobiti i gubitka je izvještaj o uspješnosti poslovanja koji korisnicima pruža potrebne informacije o profitabilnosti poduzeća odnosno informacije o učinkovitosti uporabe resursa poduzeća. Osnovni kategorijalni elementi računa dobiti i gubitka su prihod, rashod te ovisno o njihovoj razlici dobit ili gubitak. Ova vrsta financijskog izvješća daje odgovor na pitanje je li određeno poduzeće ostvarilo financijski cilj, odnosno profitabilnost kroz poslovne operacije tijekom jedne poslovne godine. Prihod je povećanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala, osim onog u svezi s uplatom od strane sudionika u kapitalu. Priznavanje i mjerenje prihoda ovisi i o konceptu kapitala i očuvanju kapitala koje koristi poduzetnik kod sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja. 12 Rashodi su smanjenje ekonomske koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza što za posljedicu ima smanjenje kapitala, osim onog u svezi s raspodjelom sudionicima u kapitalu. 13 Priznavanje i mjerenje rashoda ovisi o konceptu kapitala i očuvanju kapitala koje koristi poduzetnik kod sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja. Operativna dobit odnosno EBIT (eng. Earnings Before Interest and Taxes) odnosi se na iskazivanje operativne dobiti prije umanjenja za kamate i porez na dobit. Jedna je od mjera koja ukazuje na uspješnost poslovanja subjekta te na taj način mjeri profitabilnost subjekta ne uzimajući u obzir troškove/cijenu kapitala, odnosno financiranja ili porezne implikacije. 14 Dobit predstavlja povećanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja. Dobit se utvrđuje sučeljavanjem prihoda i rashoda. Dobit se koristi i kao mjerilo uspješnosti ili kao temelj za druga mjerenja. Gubici predstavljaju smanjenje ekonomke koristi tijekom 11 Narodne novine (2015). Odluka o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_08_86_1709.html [03. kolovoza 2018.] 12 Ibid. 13 Ibid. 14 Dashöfer, V. (2018). EBIT - Dobit prije kamata i poreza. Racunovodja.hr. Dostupno na: https://www.racunovodja.hr/33/ebit-dobit-prije-kamata-i-porezauniqueidmrrwsbk196fxrpuatdrqknnjbpe6oj-uinpa2ph1_9nkg9-bmpox8w/ [01. rujna 2018.] 6
obračunskog razdoblja. Gubici se utvrđuju sučeljavanjem prihoda i rashoda u slučaju da su rashodi veći od prihoda. 15 2.1.3. Izvještaj o novčanom toku Izvještaj o novčanom toku iskazuje novčane tokove, tj. priljev i odljev novca i novčanih ekvivalenata u određenom obračunskom razdoblju. 16 Ovaj izvještaj prikazuje podatke o izvorima novca, kao i o njegovoj uporabi te on omogućuje utvrđivanje viška raspoloživih, odnosno nedostatnih novčanih sredstava. 17 Osnovni pojmovi vezani uz izvještaj o novčanom toku su: Novac koji obuhvaća novac u blagajni i na računima u banci. Novčani ekvivalenti predstavljaju kratkotrajna, visokolikvidna ulaganja koja se vrlo brzo mogu konvertirati u novac i koja nisu pod značajnim utjecajem rizika promjena vrijednosti. Novčani tokovi jesu priljevi i odljevi novca i novčanih ekvivalenata. 18 Izvještaj o novčanom toku treba prezentirati novčane tokove tijekom razdoblja, klasificirane na novčane tokove od poslovnih, investicijskih i financijskih aktivnosti. 19 Ovakvom podjelom dobivaju se informacije koje korisniku mogu pomoći pri procjeni budućih novčanih tokova, kao i pomoć pri ocjenjivanju navedenih aktivnosti na financijski položaj poduzeća. Poslovne aktivnosti jesu glavne aktivnosti poduzeća koje stvaraju prihod i koje u osnovi imaju najznačajniji utjecaj na financijski rezultat poduzeća, dobit ili gubitak. Primjer novčanih primitaka i izdataka iz poslovnih aktivnosti su novčani izdaci na osnovi prodaje robe ili pružanja usluga. Osim njih postoje investicijske aktivnosti koje predstavljaju stjecanje i otuđenje dugotrajne imovine i drugih ulaganja koja su isključena iz novčanih ekvivalenta, kao i financijske aktivnosti koje su vezane uz financiranje poslovanja te obuhvaćaju promjene vezane uz iznos, odnosno strukturu obveza i kapitala. 20 15 Narodne novine (2015). Odluka o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_08_86_1709.html [03. kolovoza 2018.] 16 Ibid. 17 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 81. 18 Ibid., str. 82. 19 Narodne novine (2015). Odluka o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_08_86_1709.html [03. kolovoza 2018.] 20 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 83-84. 7
Izvještaj o novčanom toku može se sastaviti primjenom Direktne metode - objavljuju se ukupni primici i izdaci novca razvrstani po poslovnim, investicijskim i financijskim aktivnostima. Indirektne metode - ova metoda novčani tok od poslovnih aktivnosti prikazuje kao usklađenje dobiti ili gubitka za nenovčane rashode i nenovčane prihode, te promjene u kratkotrajnoj imovini (osim novca i novčanih ekvivalenata) i kratkoročnim obvezama. Novčani tok od investicijskih i financijskih aktivnosti prikazuje primitke i izdatke po ovim aktivnostima (i identičan je novčanom toku koji se utvrđuje po direktnoj metodi). 21 2.1.4. Izvještaj o promjenama kapitala Izvještaj o promjenama kapitala prikazuje sve promjene na kapitalu koje su se dogodile između dva datuma bilance. 22 Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 1 u ovom se izvještaju posebno moraju iskazati sljedeće pozicije: a) dobit ili gubitak razdoblja, b) sve stavke prihoda ili rashoda, dobitaka ili gubitaka koje prema zahtjevima drugih standarda treba direktno priznati u kapital te njihov ukupni iznos, c) učinak promjena računovodstvenih politika i ispravke temeljnih pogrešaka, d) iznos zadržane dobiti (ili gubitka) na početku i na kraju razdoblja te promjene unutar tog razdoblja, e) usklađenje (promjene) svake druge pozicije kapitala, kao npr. premije na dionice i rezerve na početku i na kraju razdoblja uz posebno, pojedinačno prikazivanje takvih promjena. 23 2.1.5. Bilješke uz financijske izvještaje Bilješke uz financijske izvještaje sadrže dodatne i dopunske informacije koje nisu prezentirane u bilanci, računu dobiti i gubitka, izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, izvještaju o 21 Narodne novine (2015). Odluka o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_08_86_1709.html [03. kolovoza 2018.] 22 Ibid. 23 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 87. 8
novčanim tokovima i izvještaju o promjenama kapitala sukladno odredbama odgovarajućih standarda financijskog izvještavanja. 24 U bilješkama se nalaze podaci, detalji, ali i upute za korisnike financijskog izvještaja. Temeljni financijski izvještaji trebaju biti jasni i pregledni, a to znači da detaljne podatke i informacije iz izvještaja treba prenijeti u bilješke. 2.2. Metode analize financijskih izvještaja U procesu analize financijskih izvještaja moguće je koristiti se čitavim nizom različitih metoda koje su utemeljene na raščlanjivanju i uspoređivanju. Tri metode koje se u ovome radu koriste su horizontalna analiza, vertikalna analiza i analiza pomoću pokazatelja. 2.2.1. Horizontalna analiza Horizontalna analiza osigurava uvid u promjene istih stavki tijekom vremena: u dva ili više različita vremenska trenutka, s ciljem otkrivanja porasta, stabilnosti ili pada stavke, te je naročito korisna u identifikaciji opće tendencije poslovanja trenda poslovanja.. Financijski izvještaji koji prikazuju horizontalnu analizu nazivaju se komparativni izvještaji jer prikazuju usporedbu financijskih pozicija kroz dva ili više vremenskih razdoblja. 25 Predmet horizontalne analize čine bilančne stavke i stavke iz računa dobitka i gubitka. Potrebno je pratiti višegodišnje trendove da bi se mogli doći do zaključka o dinamici promjena. Može se javiti da rezultat koji je dobiven analizom dvaju razdoblja pruža sliku o pozitivnim kretanjima, ali ako ga se promatra kroz duže razdoblje, mogao bi nas dovesti do zaključka da rezultat dobiven analizom upućuje na moguće probleme. Može se uzeti neka godina kao baza za izračunavanje promjena u pozicijama financijskih izvješća i njihovo uspoređivanje, ali također se može praviti usporedbe svake godine u odnosu na prethodnu. 26 2.2.2. Vertikalna analiza Vertikalna analiza vrednuje svaku financijsku stavku kao udjel u nekoj skupnoj financijskoj stavci, odnosno prema nečemu što je uzeto kao baza usporedbe. Primjerice, vertikalnom 24 Narodne novine (2016). Pravilnik o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_10_95_2052.html [03. rujna 2018.] 25 Pfeifer, S. (2012). Interna skripta za kolegij "Menadžement". Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 9 Dostupno na http://www.efos.unios.hr/menadzment/wpcontent/uploads/sites/205/2013/04/interna_skripta_menadzment_10.pdf [04. kolovoza 2018.] 26 Bolfek, B., Stanić, M., i Knežević, S. (2012). Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, Ekonomski vjesnik, XXV(1), str. 146-167. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/84754 [04. kolovoza 2018.] 9
analizom bilance pojedine pozicije u bilanci se prikazuju kao postotni udjeli ukupne vrijednosti aktive (ukupne imovine), dok u vertikalnoj analizi računa dobiti i gubitka vrijednost ukupnih prihoda postaje baza usporedbe. Vertikalnom analizom ulazi se u pitanje strukture poslovanja u jednom vremenskom trenutku. U skladu s tim, financijski izvještaji koji prikazuju vertikalnu analizu se nazivaju strukturnim izvještajima. 27 Ova vrsta analize osobito je dobra u slučajevima izražene inflacije, kada apsolutni brojevi ne govore puno sami za sebe. 2.2.3. Analiza pomoću pokazatelja Financijske pokazatelje dobivamo na način da jednu ekonomsku veličinu poput vrijednosti imovine, obveza, prihoda i rashoda stavimo u omjer s drugom ekonomskom veličinom. Financijski pokazatelji izračunavaju se na temelju podataka iz financijskih izvještaja, prvenstveno bilance i računa dobiti i gubitka. Oni mjere financijsko stanje poduzeća i predstavljaju informacijsku osnovu za analizu poslovanja. Financijske pokazatelje nije dovoljno samo izračunati. Smislena analiza podrazumijeva uspoređivanje dobivenih vrijednosti s: istim pokazateljima izračunatim za neko drugo prošlo razdoblje, istim pokazateljima izračunatim na temelju planirane bilance ili računa dobiti i gubitka, istim pokazateljima na temelju financijskih izvješća konkurenata, ili u konačnici, financijski pokazatelji mogu biti uspoređeni s prosječnim vrijednostima u određenoj industriji u kojoj poduzeće posluje. 28 2.3. Osnovni pokazatelji uspješnosti poslovanja Pokazatelji uspješnosti poslovanja su nositelji informacija koje su potrebne za upravljanje poslovanjem i razvojem poduzeća. Izbor pokazatelja koji će se računati i tumačiti ovisi upravo o odluci koja se treba donijeti. Pokazatelje uspješnosti poslovanja naziva se još i financijskim pokazateljima, te s obzirom na informacijske zahtjeve, kao i interes korisnika informacija financijske pokazatelje poslovanja moguće je podijeliti u sljedeće skupine: pokazatelji profitabilnosti - mjere povrat uloženog kapitala; 27 Pfeifer, S. (2012). Interna skripta za kolegij "Menadžement". Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 8-9. Dostupno na http://www.efos.unios.hr/menadzment/wpcontent/uploads/sites/205/2013/04/interna_skripta_menadzment_10.pdf [04. kolovoza 2018.] 28 Ibid., str. 13. 10
pokazatelji likvidnosti - mjere sposobnost poduzeća da podmiri svoje dospjele kratkoročne obveze; pokazatelji solventnosti - mjere sposobnost poduzeća da podmiri svoje dospjele dugoročne obveze; pokazatelji aktivnosti - mjere kako efikasno poduzeće upotrebljava svoje resurse; pokazatelji ekonomičnosti - mjere odnos prihoda i rashoda; pokazatelji investiranja mjere uspješnost ulaganja u obične dionice. 29 Dobiveni rezultati se koriste da bi se na temelju njih mogli praviti planovi i donositi odluke o budućem poslovanju. Koji će se pokazatelji koristiti, ovisi u danom trenutku o korisniku. Dugoročni investitori zainteresirani su za efikasnost poslovanja, bankama je za odobravanje kratkoročnih kredita važna financijska situacija koja se izražava koeficijentom likvidnosti. Nadalje menadžment poduzeća prati sve aspekte financijske analize jer mora voditi brigu o cjelokupnom poslovanju, osigurati kratkoročnu i dugoročnu stabilnost, profitabilnost i osigurati daljnji razvoj. 30 U ovome radu za potrebe financijske analize Volkswagen grupe koriste se odabrani pokazatelji profitabilnosti, likvidnosti i solventnosti. 2.3.1. Pokazatelji profitabilnosti Analiza profitabilnosti smatra se najvažnijom analizom, a ključne odnose u analizi profitabilnosti imaju dvije temeljne mjere: profitna marža i stopa povrata imovine. Pokazatelji profitabilnosti mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu. 31 Najčešće korišteni pokazatelji profitabilnosti su: bruto marža profita, neto marža profita, stopa povrata imovine, stopa povrata glavnice. 29 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia. str. 243.-244. 30 Bolfek, B., Stanić, M., i Knežević, S. (2012). Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, Ekonomski vjesnik, XXV(1), str. 162. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/84754 [04. kolovoza 2018.] 31 Pfeifer, S. (2012). Interna skripta za kolegij "Menadžement". Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 17. Dostupno na http://www.efos.unios.hr/menadzment/wpcontent/uploads/sites/205/2013/04/interna_skripta_menadzment_10.pdf [04. kolovoza 2018.] 11
Pokazatelj profitna marža računa se iz podataka dobivenih iz bilance te računa dobitka i gubitka. Marža profita ili profitna marža najčešće je upotrebljavana mjera profitabilnosti. Ona se izračunava kao odnos dobitka prije oporezivanja i prihoda. Ona pokazuje postotak ostvarenog profita prema ostvarenom prihodu u obračunskom razdoblju. Marža profita može se računati i pojedinačno za pojedini posao. Ostvarena profitna marža prije oporezivanja pokazuje koliko trgovačkom društvu ostaje prihoda za dobitak koji će tek biti oporezovan prema odredbama Zakona o porezu na dobitak. 32 S obzirom na primijenjenu kategoriju profita najčešće se razlikuje sljedeće kategorije profitne marže: bruto profitna marža, neto profitna marža, operativna profitna marža, profitna marža prije oporezivanja, marža neto preostaloga profita. Bruto profitna marža je omjer profitabilnosti koji se izračunava dijeljenjem bruto dobiti sa ukupnim prihodima. Ovaj omjer pokazuje koliki se dio ukupnih prihoda poduzeća zaista zadržava u obliku dobiti prije oporezivanja, tj. bruto dobiti. bruto dobit Bruto profitna marža = ukupni prihodi x 100 (1) Bruto profitna marža je važna menadžerska informacija jer prikazuje koliko prostora u prihodu ostaje za pokriće poslovne nadgradnje nakon što se proizvod dovede do realizacije na tržištu. Osim navedenog, predstavlja važnost jer također ukazuje na mogućnosti racioniranja ukupnih troškova a posebno troškova uprave i prodaje. Ova marža uspoređena s bruto profitnim maržama u drugim poduzećima iste djelatnosti, je indikator koji menadžera usmjerava na detaljnije analize troškova i prodajnih cijena. 33 Neto profitna marža je omjer profitabilnosti koji se izračunava dijeljenjem neto dobiti sa ukupnim prihodima poduzeća. Pokazuje koliki se dio ukupnih prihoda poduzeća zaista zadržava u obliku neto dobiti, odnosno dobiti nakon poreza. 32 Bolfek, B., Stanić, M., i Knežević, S. (2012). Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, Ekonomski vjesnik, XXV(1), str. 166. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/84754 [04. kolovoza 2018.] 33 Belak, V. (1995). Menadžersko računovodstvo, RRiF plus. Zagreb, str. 63. 12
neto dobit Neto profitna marža = ukupni prihodi x 100 (2) Neto profitna marža je najprecizniji podatak konačnih efekata od urađenog i realiziranog posla. Zbog toga se ona u fazi planiranja ili ugovaranja posla nastoji što preciznije procijeniti kako ne bi nastali iznenadni gubici. 34 Stopa povrate imovine (eng. return on assets - ROA) je pokazatelj koji se izračunava kao odnos sume neto dobiti i kamata (operativnog dobitka) s imovinom. Kamate se koriste jer se odnose na korištenje tuđega kapitala. neto dobit Stopa povrata imovine = ukupna imovina (3) Operativni dobitak nastaje kao posljedica korištenja ukupnoga tuđeg i vlastitog kapitala. Dobiveni postotci nam govore koliko je ostvareno jedinica operativnog dobitka na 100 investiranih novčanih jedinica u aktivu. 35 Stopa povrata glavnice (eng. return on equity - ROE) je pokazatelj koji izražava odnos neto dobiti s glavnicom. neto dobit Stopa povrata glavnice = glavnica (4). Stopa povrata glavnice pokazuje koliko novčanih jedinica dobiti poduzeće ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog kapitala 2.3.2. Pokazatelji likvidnosti Likvidnost (eng. liquidity) se može definirati kao sposobnost poduzeća da u roku podmiri sve svoje tekuće obveze. 36 Pokazatelji likvidnosti (eng. liquidity ratios) mjere sposobnost poduzeća u kontekstu sposobnosti podmirenja dospjelih kratkoročnih obveza. Najčešći eksplicitni pokazatelji likvidnosti su koeficijent trenutne likvidnosti, koeficijent ubrzane likvidnosti (eng. quick ratio), koeficijent tekuće likvidnosti (eng. current ratio) i koeficijent financijske stabilnosti. 37 Osim navedenih koristi se još i radno raspoloživi kapital. 34 Ibid., str. 64. 35 Bolfek, B., Stanić, M., i Knežević, S. (2012). Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, Ekonomski vjesnik, XXV(1), str. 166. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/84754 [04. kolovoza 2018.] 36 Belak, V. (1995). Menadžersko računovodstvo, RRiF plus. Zagreb, str. 67. 37 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 248. 13
Za mjere likvidnosti prvenstveno su zainteresirani menadžeri poduzeća kako bi u svakom trenutku bili sigurni da će udovoljiti kratkoročnim obvezama. Redovito podmirenje tekućih obveza je vrlo važno za poduzeće radi toga da ne bi došlo do zastoja u redovitim isporukama ključnih proizvodnih i poslovnih resursa od dobavljača te do neugodnih blokada novčanog računa u ključnim trenucima za poslovanje. Pored toga, za mjere likvidnosti zainteresirani su i potencijalni kratkoročni kreditori bilo da se radi o robi ili novcu koji su potrebni u tekućem poslovanju. 38 Koeficijent trenutne likvidnosti ukazuje na sposobnost poduzeća za trenutačno podmirenje obveza odnosno da li poduzeće raspolaže sa dovoljno novca da podmiri preuzete obveze. novac Koeficijent trenutne likvidnosti = kratkoročne obveze (5) Koeficijent ubrzane likvidnosti se dobije kao odnos sume novca i potraživanja s kratkoročnim obvezama. novac + potraživanja Koeficijent ubrzane likvidnosti = kratkoročne obveze (6) Na temelju informacije koja će se dobiti iz podataka o koeficijentu ubrzane likvidnosti može se zaključiti kolika je sposobnost trgovačkog društva da u vrlo kratkom roku osigura određenu količinu novca. To može biti od velike važnosti u izvanrednim situacijama koje se mogu pojaviti kao iznenadna potreba za gotovinom. 39 Koeficijent tekuće likvidnosti se dobije kao omjer kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza. Koeficijent tekuće likvidnosti u pravilu bi trebao biti veći od 2. kratkotrajna imovina Koeficijent tekuće likvidnosti = kratkoročne obveze (7) Ukoliko poduzeće želi održavati tekuću likvidnost na normalnoj razini i izbjeći situaciju nepravodobnog plaćanja obveza, tada na raspolaganju mora imati, u pravilu minimalno dvostruko više kratkotrajne imovine nego što ima kratkoročnih obveza. Prema tome, da bi se održala normalna likvidnost poduzeća, dio kratkotrajne imovine mora biti financiran iz kvalitetnih dugoročnih izvora. 40 38 Belak, V. (1995). Menadžersko računovodstvo, RRiF plus. Zagreb, str. 68. 39 Bolfek, B., Stanić, M., i Knežević, S. (2012). Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, Ekonomski vjesnik, XXV(1), str. 167. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/84754 [04. kolovoza 2018.] 40 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 249. 14
Koeficijent financijske stabilnosti je pokazatelj koji se dobije uspoređivanjem dugotrajne imovine s glavnicom i dugoročnim obvezama. dugotrajna imovina Koeficijent financijske stabilnosti = kapital + dugoročne obveze (8) Za ovaj je koeficijent karakteristično da je poslovanje bolje ako je on niži od 1. U tom slučaju dolazi do toga da se sve više kratkotrajnih obveza pokriva iz glavnice ili iz dugoročnih kredita, što je pozitivna tendencija. 41 Radni kapital (eng. working capital) pokazuje koliko je kratkotrajne imovine financirano iz kvalitetnih dugoročnih izvora. Ako poduzeće ima više radnog kapitala, tada to znači da je njegova likvidnost i financijska stabilnost veća. Upravo se zbog toga radni kapital često naziva rezervom likvidnosti, rezervom financijske stabilnosti ili rezervom sigurnosti poslovanja. 42 Radni kapital = tekuća imovina - tekuće obveze (9) Kada poduzeće ima na raspolaganju više radnog kapitala, znači da je njegova likvidnost i financijska stabilnost veća. Upravo se zbog toga radni kapital često naziva rezervom likvidnosti, rezervom financijske stabilnosti ili rezervom sigurnosti poslovanja. 43 2.3.3. Pokazatelji solventnosti 44 Solventnost (eng. solvency) se može definirati kao sposobnost poduzeća da u roku udovolji svojim dugoročnim obvezama. Mjere solventnosti su usmjerene na promatranje dugoročne financijske stabilnosti kroz odnose unutar kapitalne i financijske strukture poduzeća te odnose pojedinih pozicija te strukture s aktivom. Pod financijskom strukturom razumijevale struktura ukupne pasive. Kapitalna struktura je struktura ukupnog dugoročnog kapitala, tj. ukupnog vlastitog kapitala i dugoročnih izvora posuđenih od banaka i drugih kreditora i investitora koji nišu vlasnici ili dioničari (dugoročni krediti od banaka, dugoročni krediti od drugih kreditnih institucija, obveze za dugoročne predujmove, dugoročne obveze prema povezanim društvima, dugoročne obveze prema dobavljačima, i slično) te obveza po izdanim dugoročnim vrijednosnim papirima. 45 41 Bolfek, B., Stanić, M., i Knežević, S. (2012). Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, Ekonomski vjesnik, XXV(1), str. 162. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/84754 [04. kolovoza 2018.] 42 Žager, K. et al. (2008). Analiza financijskih izvještaja. 2. izd. Zagreb: Masmedia, str. 249. 43 Ibid., str. 249. 44 U određenoj literaturi, umjesto pokazatelja solventnosti se koristi pokazatelj zaduženosti. 45 Belak, V. (1995). Menadžersko računovodstvo, RRiF plus. Zagreb, str. 76. 15
Pod pokazatelje solventnosti ubrajaju se: omjer dugoročnih obveza i ukupnog dugoročnog kapitala, stupanj zaduženosti, odnos duga i glavnice, odnos pokrića kamata, odnos dugotrajne imovine i vlasničke glavnice. Omjer dugoročnih obveza i ukupnog dugoročnog kapitala pokazuje koliki je udjel dugoročnih obveza u ukupnom dugoročnom kapitalu poduzeća. dug. obveze (10) Omjer dugoročnih obveza i ukupnog dugoročnog kapitala = x 100 ukupni dug. kapital Ovaj omjer bi trebao maksimalno iznositi oko 30-35%. 46 Stupanj zaduženosti pokazuje odnos ukupnih obveza prema ukupnoj imovini. Stupanj zaduženosti pokazuje sposobnost društva da pokrije sve svoje kratkotrajne i dugoročne obveze prema svojim kreditorima i investitorima. ukupne obveze Stupanj zaduženosti = ukupna imovina x 100 (11) Što je stupanj zaduženosti veći, to je veći i rizik ulaganja u društvo. Na temelju iskustva, smatra se da stupanj zaduženosti, tj. udjel ukupnih obveza prema ukupnoj aktivi, ne bi trebao biti veći od 50%. 47 Odnos duga i glavnice stavlja u omjer iznos ukupnih obaveza koje se izračunaju kao zbroj kratkoročnih i dugoročnih obveza i glavnice (odnosno kapitala) poduzeća. ukupne obveze Odnos duga i glavnice = glavnica (kapital) x 100 (12) Ovaj odnos pokazuje zaduženost poduzeća u odnosu na vrijednost vlasničke glavnice. Iskustvena "norma" zaduživan ja u odnosu na vlasničku glavnicu (vlastiti kapital) iznosi 1:1, što znači da se poduzeće ne bi trebalo zaduživati iznad vrijednosti vlasničke glavnice. 48 46 Ibid., str. 78. 47 Ibid., str. 79. 48 Ibid., str. 81. 16
Odnos pokrića kamata (eng. interest coverage ratio) predstavlja odnos između operativnog dobitka (dobitka prije odbitka troškova za kamate i poreza) i kamata. 49 operativna dobit Odnos pokrića kamate = troškovi kamata (13) Ovaj omjer se izračunava na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka. Odnos između dugotrajne imovine i vlasničke glavnice (eng. fixed assets to owners'equity ratio) uključivši i sve ostale odnose definira konačnu kumulativnu "optimalnu" strukturu pozicija aktive i pasive. 50 dugotrajna imovina Odnos dugotrajne imovine i vlasničke glavnice = glavnica (kapital) (14) Različite industrije imaju različite norme. Općenito, omjer od 0,60 do 0,70 se smatra zadovoljavajućim za većinu industrijskih poduzeća. 49 Ibid., str. 82 50 Ibid., str. 83. 17
3. VOLKSWAGEN GRUPA 3.1. Nastanak Volkswagen grupe Volkswagen na njemačkom jeziku znači narodni automobil te upravo je ovo bila ideja vladajuće Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke čiji je vođa bio Adolf Hitler. U ranim 30-im godinama prošlog stoljeća prosječni Nijemac nije si mogao priuštiti automobil, što se može vidjeti po podatku da je samo svaki pedeseti Nijemac imao automobil. 51 Kao glavni razlog tome može se pronaći u činjenici da je ponuda bila poprilično limitirana. Tadašnji proizvođači kao Mercedes ili Bayerische Motoren Werke ( u nastavku rada BMW) su bili više zainteresirani u proizvodnju luksuznih vozila, što si veliki broj ljudi nije mogao priuštiti. Odgovor na njihov problem je bila masovna proizvodnja povoljnog automobila, kao što je u Sjedinjenim Američkim Državama bio Fordov Model T. 52 Ideja vlade je bila inovativna u više pogleda, prva prednost je da bi proizvodnjom povoljnog automobila više ljudi imalo pristup automobilu, dok druga i vjerojatno važnija prednost ove ideje je da bi se masovnom proizvodnjom došlo do novog zapošljavanja brojnih ljudi, što je u to doba bilo vrlo važno jer je Njemačka bila u krizi, te je stopa nezaposlenosti bila iznad 30%. Vladajuća stranka je htjela da se Volkswagen automobil prodaje za 990 Reichsmark-i 53, što je bilo povoljnije od tadašnjih automobila drugih proizvođača. Kako je i ovo za većinu Nijemaca bilo preskupo jer su mjesečno u prosjeku zarađivali 120 Reichsmark-i, vlada je uvela jednu vrstu štednje čiji je moto glasio Fünf Mark die Woche musst du sparen, willst du im eigenen Wagen fahren 54, što bi u prijevodu značilo da Želiš li se voziti u vlastitom automobilu, moraš štedjeti pet marki tjedno. Ferdinand Porsche je odabran od strane Adolfa Hitlera 1934. godine da dizajnira automobil koji će biti sposoban da prevozi dvije odrasle i troje djece te da može postići brzinu od 100 kilometara na sat. Porsche je dizajnirao automobil koji je podsjećao na oblik bube, koji je imao zrakom hlađen motor te koji će se u sljedećih 60 godina, s minimalnim preinakama, koristiti u modelu Volkswagen Buba. Prototip automobila koji je Porsche dizajnirao je nazvan KdF automobil i njegova brošura je prikazana na Slici 2. Iako je preko 300 tisuća ljudi potpisalo 51 Global Cars Brands. (2018). German Car Brands Names - List And Logos Of German Cars. Dostupno na: https://www.globalcarsbrands.com/german-car-brands/ [03. rujna 2018.] 52 Volkswagenag.com. (2018). History. Dostupno na: https://www.volkswagenag.com/en/group/history.html 53 TheFreeDictionary.com. (2018). Reichsmark. Dostupno na: https://financialdictionary.thefreedictionary.com/reichsmark [03. rujna 2018.] 54 Ibid. 18
ranije navedenu štednju, zbog Drugog svjetskog rata, do 1945. godine proizvedeno je samo 630 KdF automobila. 55 Slika 2. Naslovnica reklamne brošure za KdF automobil Izvor: Volkswagen AG (2018.). Place of Remembrance of Forced Labor in the Volkswagen Factory. str. 16 U rujnu 1938. godine osnovana je Volkswagen poduzeće i iste godine počela je izgradnje tvornice za proizvodnju automobila u novo osnovanom gradu zvanom KdF Stadt. Današnje ime tog grada je Wolfsburg. Plan je bio da se u toj tvornici proizvodi 1,5 milijuna vozila godišnje. 56 Završetkom izgradnje ta tvornica je postala najveća automobilska tvornica u Europi. Novoizgrađena tvornica je početkom Drugog svjetskog rata prenamijenjena za proizvodnju vozila za vojsku. Kako je u tvornici nedostajalo radne snage, od sredine 1940. godine počeli su se koristiti ratni zarobljenici koji su radili u vrlo teškim uvjetima. 57 Tijekom rata broj ljudi koji 55 Volkswagen AG (2018). Place of Remembrance of Forced Labor in the Volkswagen Factory. Volkswagen AG, str. 16. Dostupno na: https://www.volkswagenag.com/presence/konzern/documents/history/englisch/katalog_erinnerungsst%c3%a4t te_en.pdf [08. kolovoza 2018.] 56 Ibid. 57 Kocks, K. i Uhl, H. (1999). Learning from History.Wolfsburg: Volkswagen AG, str. 8. Dostupno na: https://www.volkswagenag.com/presence/konzern/documents/history/englisch/heft1_en.pdf [08. kolovoza 2018.] 19
su prisilno radili je rastao (Tablica 1.) te se ubrzo je većim dijelom radna snaga sastojala od ratnih zarobljenika. Tablica 1. Udio zaposlenih prema narodnosti u glavnoj Volkswagen tvornici u razdoblju od 1939.-1944. godine Zaposleni koji su njemačke nacionalnosti Zaposleni ostalih nacionalnosti Ukupan Datum Udio u Udio u broj ukupnom ukupnom zaposlenih Broj broju Broj broju zaposlenih zaposlenih (u %) (u %) 31.12.1939 2696 100 0 0 2696 31.12.1940 5663 86 919 14 6582 31.12.1941 5997 74 2070 26 8067 31.12.1942 4660 39 7258 61 11917 31.12.1943 5621 33 11401 67 17022 31.12.1944 6031 35 11334 65 17365 Izvor: Kocks, K. i Uhl, H. (1999). Learning from History.Wolfsburg: Volkswagen AG, str. 8. Nakon rata dio tvornice je bio u potpunosti uništen. Tvornica je dana na upravljanje engleskom bojniku Ivanu Hirstu. Ivan Hirst je odlučio da se tvornica obnovi i da se počne proizvoditi vozilo koje je dizajnirao Ferdinard Porsche. U 50-im godinama prošlog stoljeća Volkswagen je napredovao, njegova proizvodnja je rasla iz godine u godinu, najpopularniji model je bio Volkswagen Buba, te se je počeo širiti na druga tržišta. Posebice je bio popularan u Sjedinjenim Američkim Državama sa svojim modelom T2. Volkswagen Buba je 1955. godine dostigla brojku od milijun prodanih vozila, a do 1973. godine prodana je u preko 16 milijuna primjeraka. Model Volkswagen Bube se prodavao više čak i od do tada najpopularnijeg Fordovog Modela T. U kolovozu 1960. godine Volkswagen je promijenio pravni oblik iz GmbH u AG, odnosno tada je Volkswagen postao dioničko društvo. 58 58 Volkswagenag.com. (2018). History. Dostupno na: https://www.volkswagenag.com/en/group/history.html 20
3.2.Veličina Volkswagen grupe Volkswagen grupa se dijeli na dvije glavne divizije, prvu i poznatiju ljudima diviziju čini automobilska divizija, dok drugu diviziju čini divizija za financijske usluge. Sve marke u automobilskoj diviziji s iznimkom marki Volkswagen i Volkswagen komercijalnih vozila su pravno nezavisna zasebna poduzeća. Poslovne aktivnosti različitih poduzeća u Volkswagen grupi se fokusiraju na razvoj, proizvodnju i prodaju osobnih vozila, kamiona, teretnih vozila i autobusa. U portfelj osobnih vozila spadaju motocikli, energetski učinkoviti mali automobila, ali i luksuzna vozila. U području gospodarskih vozila, u njihovom vlasništvu su marke MAN i Scania, kojima upravlja Volkswagen Truck & Bus AG. Osim automobilske divizije postoji i divizija za financijske usluge koja se bavi bankarskim i osiguravateljskim aktivnostima, leasingom, financiranjem za distributere i klijente. 59 3.2.1. Tržišni udio Volkswagen grupe u autoindustriji Volkswagen grupa je godinama na samome vrhu što se tiče prodaje automobila. Kroz povijest Volkswagen grupa se širila na način da je povećala ekonomiju obujma, gradila nove tvornice te ulagala u razvoj nove tehnologije. Osim navedenih razloga, razlog što je Volkswagen grupa uvijek na samome vrhu prema broju prodanih vozila je i broj marki koje su u njihovom vlasništvu. Kroz povijest Volkswagen grupa se širila na način da je kupovala vlasničke udjele brojnih automobilskih poduzeća kao što su Audi, Seat, Škoda i brojna druga poduzeća koja su danas u njihovom vlasništvu. Na Grafikonu 1. dani su podaci za broj prodanih vozila prema proizvođaču za cijeli svijet u 2016. godini. Uočava se da je Volkswagen grupa na samome vrhu prema broju prodanih vozila. Sa 11,10% udjela na svjetskom tržištu ima malu prednost nad Toyotom koja ima 10,90% tržišni udio. Drugi veći konkurenti bi bili Renault-Nissan grupa sa 9,40%, Hyundai-Kia grupa sa 9,00% i General Motors sa 8,80%. 59 Annualreport2016.volkswagenag.com. (2017). Volkswagen Konzern - AR 2016 - Structure and Business Activities. Dostupno na: http://annualreport2016.volkswagenag.com/group-management-report/structure-andbusiness-activities.html [09. kolovoza 2018.] 21
Globalni udio na trzištu automobila, u % Grafikon 1. Globalni udio na tržištu automobila prema proizvođaču za 2016. godinu, u % 12 10 8 6 4 2 0 Marka automobila Izvor: Izrada autora prema podacima s portala focus2move.com Osim navedenih većih konkurenata, u 12. najvećih svjetskih proizvođača automobila spadaju i Ford, Honda, FCA odnosno Fiat-Chrysler grupa, PSA ili Peugeot-Citroen grupa, Suzuki, Mercedes i BMW. Zanimljiva je činjenica da je Volkswagen grupa postala najveći svjetski proizvođač automobila u 2016. godini iako se je grupa našla u velikim problemima 2015. godine kada je otkriveno da su godinama lažno prikazivali podatke o ispuštanju štetnih plinova, što će biti pojašnjeno u nastavku rada. U 2017. godini broj prodanih vozila Volkswagen grupe dodatno je porastao (Slika 3.) te su dostigle najvišu razinu u povijest grupe. Broj prodanih vozila je porastao za 4,3% u odnosu na 2016. godinu te je tako grupa dodatno ojačala svoju poziciju na automobilskom tržištu. 22
Slika 3. Broj prodanih vozila Volkswagen grupe u 2017. godini Izvor: Volkswagen Newsroom. (2018). Volkswagen Group deliveries reach all-time high. Dostupno na: https://www.volkswagen-newsroom.com/en/press-releases/volkswagen-groupdeliveries-reach-all-time-high-392 Najveće postotno povećanje broja prodanih vozila zabilježeno je u Južnoj Americi, gdje je broj prodanih vozila porastao za 23,7% u odnosu na 2016. godinu, a najmanji postotni rast je zabilježen u Europi. 3.2.2. Broj zaposlenih u Volkswagen grupi Volkswagen grupa je jedna od najvećih automobilskih grupa na svijetu, te se to može zaključiti prema broju zaposlenih. Tijekom promatranog razdoblja od 2000. do 2017. godine postoji trend porasta broja zaposlenih u skoro svim promatranim godinama. Volkswagen grupa je na kraju 2000. godine imala zaposleno 322.415 osoba, te je od toga 50,75% osoba bilo zaposleno u Njemačkoj, dok 49,25% zaposlenih radilo izvan Njemačke (Grafikon 2.). Sljedećih nekoliko godina bio je sličan trend što se tiče zapošljavanja, ali se je to promijenilo 2006. kada je zabilježen pad broja zaposlenih za 4,80% u odnosu na 2005. godinu. Razlog tome je što je Volkswagen grupa prodala jednu diviziju zvanu Europcar Group, ali je i dio ljudi otpušten 23