KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA OLJA LOZICA OLUJA PREMA MOTIVIMA W.SHAKESPEAREOVE OLUJE
OLUJA Redatelj: Dražen Ferenčina Igraju: Prospero - Frane Perišin Caliban - Zdeslav Čotić Antonio - Boris Matić Miranda - Nika Burđelez Arijel - Alen Čelić Kostimografkinja: Zjena Glamočanin Scenograf: Dražen Ferenčina Skladateljica: Paola Dražić Zekić Suradnik za scenski pokret: Alen Čelić Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Mondecar MULTIMEDIJALNA PRODUKCIJA PIXEL DESIGN Inspicijentica: Anita Bubalo Premijera: 20. ožujka 2013. u 19 : 30 sati
Riječ autorice OLJA LOZICA: CILJ PREDSTAVE JE PROPITKIVANJE USTALJENIH STAVOVA Shakespeareova Oluja jedan je od njegovih najpoznatijih dramskih komada često interpretiran na različite načine zbog svog semantičkog bogatstva. Višeslojnost teksta koji obiluje mnoštvom fantastičnih i nadrealnih elemenata nerijetko vrsnim kazališnim znalcima budi maštu i želju za scenskim uprizorenjem, ali ujedno i osjećaj poštovanja, donekle i straha, zbog svijesti da se nalaze pred golemim kazališnim izazovom. Stoga i ne čudi činjenica da se Shakespeareovu Oluju mnogo rijeđe postavlja u kazalištu nego neke druge njegove čak manje atraktivne i sadržajno siromašnije komade. Oluja je priča o izdaji, osveti, ljubavi i oprostu. No, osnovni motor pokretač radnje osvetnički je poriv glavnog lika Prospera. On je milanski vojvoda kojeg je vlastiti brat protjerao zajedno s njegovom kćerkom Mirandom na pusti otok, kako bi sam mogao preuzeti vlast u Milanu. On je ujedno i čovjek posvećen duhovnim učenjima i tijekom dugih dvanaest godina provedenih na pustom otoku usavršio je vještine čarobnjaštva. On čeka pogodan trenutak za osvetu, pogodan trenutak da se suoči s ljudima iz svoje prošlosti, ljudima koji su utjecali na tijek njegove sudbine. A taj pogodan trenutak događa se kada Prospero ugleda brod na horizontu. Na tom brodu su svi oni ljudi koji su zaslužni za to što se on našao na pustom otoku. Tim prizorom počinje Shakespearova Oluja. Prospero vidi brod, podiže oluju kako bi natjerao brodolomce da jedini mogući spas potraže na otoku na kojem je on vladar. Cilj Prosperovog djelovanja nije osveta kao konačno rješenje, već želja da ponovo bude slobodan. Izolacija otoka nametnut prostor kretanja i djelovanja, okovi su kojih se Prospero želi riješiti. No, istovremeno on želi i one koji su ga stjerali u kut podučiti važnosti slobode, osvijestiti im manjkavosti vlastitih ponašanja, stavova i vrijednosti. I tu dolazimo do glavnog motiva koji je uvjetovao ovaj novi pokušaj reintepretacije, tj. adaptaciju originalne Shakespearove Oluje. Naime, vodilja u ovoj adaptacija bila je pitanje jesu li uopće ljudska bića sposobna pristati na supostojanje različitih svjetonazora ili su hijerarhijski odnosi imanentni čovjeku samom? Može li se tiransko ponašanje opravdati pozitivnim konačnim ciljem? Mogu li pojmovi oprost, grijeh i kazna uopće postojati van tog triangla odnosa? Pokušaj rekreiranja Shakespearove Oluje nije nastojanje da se propitkuje estetsko, već nastojanje da se kod gledatelja probudi želja za odgonetavanjem konfrotacija značenja. Odgovore na prije postavljena pitanja ova predstava ne nudi u gotovom obliku. Cilj nije agitiranje, niti dociranje. Cilj je razmišljanje, propitkivanje već ustaljenih stavova i mišljenja. Mišljenje se može uzdrmati metaforom, no peobrazbu mišljenja moguće je potaknuti jedino prevratom samog mišljenja.
ANTONIO: Da, ja jesam lažljivac bio, možda u tvojim očima i izdajica, ali ubojica nikada. Ja nisam zlo, Prospero. Ovo što ti meni radiš je zlo. Osveta je zlo. Šute, gledaju se. PROSPERO: Ne, ovo nije osveta. Ja tebi, unatoč svemu, želim pomoći. A pomoći ti mogu jedino onda kad postaneš zbilja svjestan onoga što si napravio. ANTONIO: Čemu sve te tvoje nauke, čemu sva ta silna znanja kad si zaboravio na vlastite riječi koje ja još dan danas pamtim oprost je ono po čemu se čovjek razlikuje od životinje. Prospero svom snagom zamahne Štapom i udari s njim Antonija. Antonio padne na pod. Prospero drži Štap kao da će zamahnuti još jednom. Antonio skupi snage, ustane i namjesti se pred Prospera tako da ga može još jednom udariti. ANTONIO: Oko za oko! Zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Matej. Prospero je bijesan, ali suzdrži bijes, krikne i napusti ćeliju. Antonio ostane ležati na podu. Svjetlo se naglo ugasi, ostane samo tračak koji dopire iz rupe na vrhu ćelije. S tog mjesta u nekom trenutku padne nekoliko kamenčića i nešto malo zemlje.
DRAŽEN FERENČINA Diplomirao je kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Jedan je od osnivača i voditelja LAPSUS TEATRA. Za režiju predstave Romanca o tri ljubavi Antuna Šoljana, koju je radio s ovim teatrom, dobio je 1995. godine Rektorovu nagradu. Za režiju predstave Kazališta Virovitica E, moj Pinokio dobio je nagradu 2002. godine na Naj, naj, naj festivalu u Zagrebu; iste godine nagrađen je i za režiju Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja na 2. Festivalu pučkog teatra Omišalj-Čavle gdje je ta predstava proglašena i najboljom predstavom Festivala; 2004. godine na Danima satire u Zagrebu i na 7. Festivalu pučkog teatra Omišalj-Čavle, nagrađen je za režiju Gogoljeve Ženidbe, a Trg ratnika Nicka Wooda iste je godine proglašena najboljom predstavom u cjelini na Festivalu ASSITEJ-a u Čakovcu. Na Festivalu glumca u Vinkovcima 2004. godine predstava Kokoš u njegovoj režiji, u izvedbi HNK Varaždin, proglašena je najboljom predstavom u cjelini. Predstava Ljubav je jača od mača Kazališta Virovitica po tekstu Jasena Boke nagrađena je za najbolju predstavu u cjelini na Festivalu ASSITEJ-a u Čakovcu 2007. godine, a Brak iz računa Kazališta Kerempuh, također u njegovoj režiji, pobjednik je Dana satire, a osvojio je Nagrade hrvatskog glumišta 2007. i 2011. godine kao najbolji redatelj, a 2007. i za najbolju predstavu u cjelini. Režirao je 70-ak predstava u zagrebačkim kazalištima (Trešnja, Kerempuh, GD Histrion, ZeKaeM, DK Gavella), te Rijeci, Varaždinu, Metkoviću, Mostaru, Zadru i Virovitici. Umjetnički je savjetnik i redatelj Kazališta Virovitica. Ovo je njegova treća suradnja s Kazalištem Marina Držića. ALEKSANDAR MONDECAR Odrastao u kazalištu. Pedesetak godina života i 35 godina profesionalnog bavljenja kazališnom rasvjetom. Surađivao sa gotovo svim redateljima, scenografima, koreografima i kostimografima u zemlji, te mnogima iz inozemstva i od svih naučio nešto. Sa Histrionima surađivao 20 godina na svim projektima. Radio u svim kazalištima i kulturnim centrima u zemlji i mnogim kazalištima u inozemstvu. Surađivao sa mnogim umjetničkim grupama i festivalima. Godine 1996. bio u Engleskoj na akademiji «LIPA». Održao niz seminara o kazališnoj rasvjeti. Dobitnik nekoliko priznanja i nagrada od kojih je svakako najznačajnija nagrada «Varaždinskih baroknih večeri», jer je dodijeljena kao specijalna nagrada za poseban doprinos, a vezano za rasvjetu. Dobio specijalnu nagradu na NAJ festivalu i nagradu ASITEJ za najbolje oblikovanje svjetla. Napisao prvu knjigu u Hrvatskoj o kazališnoj rasvjeti koja je objavljena 20.05.2000.godine. Član Zajednice umjetnika Hrvatske od 2001. godine. Napravio dizajn rasvjete za oko 750 predstava projekata.
PIXEL DIZAJN Pixel dizajn je tvrtka koja je kroz primjenu modernih i inovativnih tehnologija brzo izgradilia ugled u polju vizualnog dizajna i interaktivnih umjetnosti. Glavna djelatnost je izrada multimedijalnih projekcija primjenom 3D mapping tehnologije. U srži, lista njihovih usluga je lista suvremenih načina metoda audio vizualne komunikacije. Pixel dizajn je dosad sudjelovao u nekoliko velikih projekata koji uključuju interaktivne holografske projekcije i 3D mapping projekte velikih opsega, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Budući u svijetu već postaje trend uvođenje virtualne scenografije putem video projekcija, koje u potpunosti zamjenjuju ili samo nadopunjuju postojeću klasičnu scenografiju, tako smo i mi dobili priliku okušati se u takvom projektu. Svakako, smatramo da će budućnost moderne scenografije biti bazirana na multimedijalnoj produkciji. Bio nam je veliki izazov raditi dijelove virtualne scenografije za potrebe predstave Oluja, budući je i nama i KMD-u ovo prvi projekt takvog tipa riječi su Tomislava Nadramije, koji uz Vicka Hazdovca, Matiju Miloslavića i Josipa Šoletića predstavlja tvrtku Pixel dizajn.
PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆ Rođena je 1958. godine u Dubrovniku. Violu diplomira na dubrovačkom odjelu zagrebačke Muzičke akademije, te deset godina svira u Dubrovačkom simfonijskom orkestru i različitim komornim sastavima. Stalna skladateljica Kazališta Marina Držića. Surađivala je sa HNK u Varaždinu, Splitu (za koji piše i prvu baletnu glazbu Krvava svadba ), Mostaru, na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu te u SAD (University of La Verne,California). Za glazbu u predstavi Dum Marinovi sni nagrađena godišnjom nagradom hrvatkog glumišta. Pisala glazbu za dramski program HTV. Kao autor novih skladbi sudjelovala na festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Autorica dvaju mjuzikla koje je postavila na scenu s djecom ( Ivica i Marica i Crvenkapica ). ZJENA GLAMOČANIN Rođena je u Dubrovniku 02.siječnja 1982.godine.Završila opću gimnaziju u Limasolu na Cipru i trenutno je apsolventica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.Uz studij se profesionalno bavi i kazališnom kostimografijom. Radila je na dvadesetak predstava kao asistent kostimografije i na sedam predstava kao samostalni kostimograf. Između ostalog, surađivala je sa poznatim kostimografima Leom Kulašem, Meritom Ćopo, Danicom Dedijer. Nastupala je na tri Fashion Weeka u Zagrebu, gdje je 2010.godine osvojila nagradu za najboljeg mladog dizajnera.
ALEN ČELIĆ Rođen je 1970. u Osijeku. Glumac i mimičar obrazovan na Visokoj školi za scenske umjetnosti Folkwang Hochschule Essen u Njemačkoj, gdje je i diplomirao. Svestrani umjetnik, od 2002. do 2004. angažiran kao glumac / plesač i glazbenik sa plesnim i multimedijalnim kazalištem Les Petits Poissons, u režiji Samira Akike (ex-pina Bausch) u 22 Blvd Lafayette i Sharks Tanzhaus NRW u Dusseldorfu. 2005. / 2007. - suradnik za scenski pokret na Umjetničkoj akademiji u Splitu (asistent prof. Ivica Boban i Almire Osmanović), te u HNK Split i GKL Split. Godinu potom, 2008. postaje docent za scenski pokret, a osim u Splitu podučava scenski pokret i u Osijeku. Godine 2010. dobitnik je nagrade za scenski pokret E, moj Pinokio (Dražen Ferenčina, GKM Split). Autor je i glazbenik banda New Gondoliers iz Splita. U Kazalištu Marina Držića je suradnik za scenski pokret na predstavama Ljubavnik i Bastion, te kao glumac u predstavi Prasac koji gleda u sunce, u ulozi Guštera.
FRANE PERIŠIN Rođen 13.7.1960. u Splitu. Odrastao u Kaštel Kambelovcu. Prve glumačke korake ostvario u rodnom Splitu. Akademiju dramske umjetnosti diplomirao 1985. u klasi profesora Božidara Violića. Od 1985 1987. član ansambla Hrvatskog Narodnog Kazališta u Splitu, a od 1987. do danas stalni član ansambla Kazališta Marina Držića u Dubrovniku. Ostvario oko 90-tak uloga u kazalištima (Kazalište Marina Držića, HNK Split, HNK Mostar, Istarsko Narodno Kazalište, Šibensko Kazalište, Dubrovačke Ljetne Igre, Splitsko Ljeto, Zadarsko Ljeto, Međunarodni Festival Djeteta, Osječko Ljeto), te na televiziji i filmu. Dobitnik brojnih priznanja, između kojih su: Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu Proroka Daniela u predstavi Suzana čista Mavra Vetranovića, 2001. godine; Nagrada Orlando za ulogu Nika Marinovića u predstavi Ekvinocij Iva Vojnovića, 2004. godine; Nagrada Festivala glumca u Vinkovcima za najboljeg glumca, 2008. godine.
ZDESLAV ČOTIĆ Rođen je u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, smjer dramska umjetnost gluma. Značajnije uloge su: Hristo Bojčev Hanibal Podzemni, (Narodno pozorište Mostar), Damir Sodan Noć dugih svjetala,(mostarski teatar mladih), Carlo Goldoni Ribarske svađe, Ivan Kovačić Smij i suze starega Splita (Splitsko ljeto), Ray Cooney Kidaj od svoje žene, Dubravko Mihanović Bijelo, Olja Lozica Prasac koji gleda u Sunce, Elvis Bošnjak Otac. Član je ansambla Kazališta Marina Držića od ožujka 2010. NIKA BURĐELEZ Rođena je 1990. godine, studentica Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Dosad je igrala u u kazališnim predstavama Kate Kapuralica (Dubrovačke ljetne igre) i Glorija (Teatar &TD). Glumila je u kratkometražnom filmu Rođendan u produkciji HRT-a, TV seriji Provodi i sprovodi, te u filmu Svećenikova djeca. Ovo je njena prva glumačka suradnja s Kazalištem Marina Držića. BORIS MATIĆ Rođen je u Čapljini 1975. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Metkoviću, a glumu u Mostaru. Glumio je u HKUD-u u Trebižatu, amaterskom kazalištu u Čapljini, u Mostaru u studentskom kazalištu ASK pod vodstvom Tonija Pehara, u HNK Mostar, u MTM Mostar. Samostalno nastupao u BiH, Hrvatskoj i inozemstvu. U Kazalištu Marina Držića nastupao u predstavama Prasac koji gleda u sunce, Mačak u vreći, Bastion, Otac i Ne vrti se okolo gola golcata. Inače je volonter ustanove Založba Kralja Tomislava u Čapljini, organizator je raznih kulturnih događanja, likovnih kolonija, kazališnih gostovanja, književnih večeri, karnevalskih svečanosti
Tehničko osoblje: Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice), Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice), Asim Arslanagić (majstor pozornice), Mario Capursi (majstor tona), Mišo Baričević (slikar i kipar), Silvio Giron (majstor rasvjete), Manuela Kavain (šminkerica) Stela Đurović (rekviziterka), Šemsa Mrčela (frizerica) Stijepo Prčan (finalizator dekora), Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete), Maja Nagy (garderobijerka), Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević (opsluživači pozornice) nakladnik Kazalište Marina Držića za nakladnika ravnateljica Jasna Jukić urednica programske knjižice Lidija Crnčević fotografije Željko Tutnjević e-mail adresa: kmd@du.t-com.hr web stranica: www.kazaliste-dubrovnik.hr rezervacije karata: kmd.blagajna@gmail.com 020 / 321-088 dizajn programske knjižice: Anamarija Obradović tisak: ALFA-2 d.o.o. naklada: 200 primjeraka PRIJATELJI KAZALIŠTA MARINA DRŽIĆA DUBROVNIK AIRPORT