: : :18.11.11: : : DAN SJECANJA NA VUKOVAR
Vukovar Prije dvadeset godina, 18. 11. 1991., Vukovar - grad heroj, kako je kasnije ostao zapamćen - pao je nakon gotovo tromjesečne opsade (87 dana) u ruke četničkim paravojnim snagama i pobunjenim postrojbama JNA.
No, krenimo od početka. Vukovo : Vukovar (mađ. grad na Vuki)
Vukovar je grad na istoku Hrvatske, smješten na desnoj obali Dunava, druge najveće rijeke u Europi, koja tvori i prirodnu granicu sa Srbijom. Tamo je i ušće rijeke Vuke u Dunav. Zbog položaja na Dunavu, grad je velika riječna luka, kao i upravno te kulturno središte Vukovarskosrijemske županije.
Vukovarski kraj naseljen je već gotovo pet tisuća godina. Prve kulture javile su se u neolitu (mlađem kamenom dobu), a to su sopotska, starčevačka i vinčevačka. Početkom eneolita (bakrenog doba), procvat doživljavaju badenska, kostolačka i vučedolska kultura.
Vučedolska je kultura dobila ime po Vučedolu, lokalitetu nedaleko Vukovara. U njemu su otkrivene radionice za preradu bakra, keramika i kuće megaroni, tipični za tu kulturu. Najpoznatiji artefakt je Vučedolska golubica (ili jarebica) koja je postala simbol kako kulture, tako i toga kraja.
Megaron ---
Keramika ---
Golubica/jarebica ---
Vukovrski je kraj bio značajan i za vrijeme Ilira i Kelta u željeznom dobu. Također, u 1. st. pr. n. e., Rimljani su tamo sagradili brojne utvrde na limesu, granici prema nerimskim plemenima. U turbulentnim vremenima srednjeg vijeka i osvita novog, vukovarski je kraj uvijek bio u središtu čestih vojni i sporova, zbog svog položaja i značaja.
No, njegov mu je položaj donio mnogo dobra, na poljima poljoprivrednog, industrijskog i trgovačkog razvoja. Kao i danas, Vukovar je u kroz svoju bogatu povijest često bio središte vlasti, kulture i napretka. 1736. godine, grofovi Eltz kupuju posjede u Vukovaru i utječu na razvoj tog kraja sve do 2. svjetskog rata.
Dvorac Eltz ---
Nakon 2. svjetskog rata, Vukovar kao dio Hrvatske, ulazi u Jugoslaviju, federaciju sa susjednim državama. Za to se vrijeme razvijaju industrija i poljoprivreda na tom području, no, kako vrijeme promiče i kako se mijenja klima u cijeloj Jugoslaviji, tako se zaoštravaju odnosi Hrvatske i Srbije.
A onda
1991. godine, raspadom Jugoslavije i odcjepljenjem Hrvatske od nje, počeo je rat. Vukovar je, sa svojim povijesnim i geografsko značajnim položajem, odmah gotovo na samom početku rata pretrpio najviše.
Rat je uvijek loš.
U kolovozu 1991., krenula je opsada Vukovara koja je trajala tri mjeseca i ostala najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata. Svo to branitelji Vukovara dobro su se držali pred brojčano nadmoćnijim neprijateljem.
Borbe su se vodile po gradskim ulicama i na glavnim prilazima gradu te u naseljima okolo Vukovara Marincima, Nuštru, Bršadinu Bogdanovcima, Borovu Naselju. Bitke su bile često kratke, ali stalne i iscrpljujuće, a malo je pomoći stizalo.
Karta borbe za Vukovar
Ovakve bitke nazivaju se psećim bitkama jer se vode na ulicama i po cestama, u podrumima i ostalim mjestima koje inače služe kao prostori i mjesta za provođenje normalnog ljudskog života.
U opsadi je poginulo najmanje 3210 osoba i blizu 2500 branitelja. Oko 7000 osoba je po padu Vukovara odvedeno u logore. Vukovar je sravljen sa zemljom i opustošen.
Vukovar su hrabro branili od udara sa svih strana. Malobrojni, bez previše opreme, ali ustrajni vojnici i njihovi zapovjednici Blago Zadro, Branko Borković, Marko Babić, Mile Dedaković i mnogi drugi, držali su se do samoga kraja i pokazali protivnicima i njihovim tenkovima pravo značenje Pirove pobjede.
Kako su se vojnici brinuli za prodor neprijatelja, tako su drugi brinuli za podizanje duha ljudima koji su ostali zatočeni u gradu, u gradskoj bolnici, po skloništima i u beznađu.
Siniša Glavašević i ostali radnici Radia Vukovar svakodnevno su u eteru bili uz svoje sugrađane i bodrili ih u najgorim trenucima do samog kraja koji su i sami fatalno dočekali.
Vukovar neće pasti. - riječi kojima je Siniša Glavašević završavao svako emitiranje.
Vukovar je ponovno 1997. integriran u teritorij novonastale Republike Hrvatske. Obnova i oživljavanje grada, njegovih žitelja, djelatnosti i duha još uvijek traje.
Tragedija, nesreća i sve što se dogodilo Vukovaru tada nikad se više ne smije ponoviti. Nigdje. Zločin protiv jednog čovjeka je zločin protiv svih ljudi, protiv ljudskosti kao takve. Rat je loš i rat ne bira jer u ratu su svi isti - svi su žrtve.
Zato se nikad ne smije zaboraviti ono što se dogodilo, ne da bi se mržnja održala već da se tako nešto nikad više ne ponovi. Sjetite se mrtvih i odajte im počast tako da nastavite živjeti dobro, slaveći život, a ne pjevajući pjesme rata i razaranja.
Ljepota življenja, a ne slava smrti.
Tko se napije Vuke i najede štuke, zauvijek ostaje ili se vraća u Vukovar. Nadamo se da će tako biti zauvijek.