ORIGINAL Dubravka SCIENTIFIC DUJMOVIĆ PAPER PURGAR, Jurica PRIMORAC, Jerko GUNJAČA, Vinko KOZUMPLIK, Snježana BOLARIĆ Nalazišta autohtonih populacija crvene djeteline (Trifolium pratense L.) na području sjeverozapadne Hrvatske Dubravka DUJMOVIĆ PURGAR 1, Jurica PRIMORAC 2, Jerko GUNJAČA 1, Vinko KOZUMPLIK 1, Snježana BOLARIĆ 1 1 Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska (e-mail: dpurgar@agr.hr) 2 Sveučilište u Mostaru, Agronomski fakultet, Biskupa Cule 10, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina Sažetak Samonikle populacije crvene djeteline (Trifolium pratense L.) predstavljaju potencijalan izvor svojstava koje se mogu koristiti u oplemenjivačke svrhe kao što su tolerantnost na biotske i abiotske stresove. Tijekom jednogodišnjeg istraživanja (2007) na 12 nalazišta autohtonih populacija crvene djeteline na području sjeverozapadne Hrvatske zabilježeno je ukupno 108 biljnih svojti iz 30 porodica. Prisutnost velikog broja biljnih vrsta pokazatelj je slabog održavanja ruderalnih i livadnih nalazišta. Uslijed toga dolazi do prirodne sukcesije koja prijeti opstanku vrsta poput crvene djeteline. Postoji opasnost od izumiranja prirodnih populacija i genetske erozije. Naša obaveza je prikupiti ovaj, genetski vrlo varijabilni, izvor autohtonih populacija crvene djeteline u svrhu njihovog očuvanja i korištenja u budućim oplemenjivačkim programima. Ključne riječi: crvena djetelina, nalazište, genetska erozija, očuvanje Locations of Autochthonous Populations of Red Clover (Trifolium Pratense L.) in North-Western Croatia Abstract The native populations of red clover (Trifolium pratense L.) represent a potential resource of diverse traits, such as tolerance on biotic and abiotic stresses, which may be used in plant breeding. The autochthonous populations of red clover were located in the north-western part of Croatia at 12 locations during one vegetation season (2007). 108 plant taxa were noted that belonged to 26 families. The large number of plant species are indicated with low level of the maintaining ruderals and meadows locations. Consequence is natural succession, which is risk for survival of species such as red clover. There is a risk of extinction of native populations as well as increasing of genetic erosion. Our obligation should be collecting and evaluating of variability of genetic resources of autochthonous red clover populations, conservation and usage in futures plant breeding programmes. Key words: red clover, variability, genetic erosion, conservation Proceedings. 43 rd Croatian and 3 rd International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia (308-312) XXX) 308
Locations of Autochthonous Populations of Red Clover (Trifolium Pratense L.) in North-Western Croatia Uvod Crvena djetelina (Trifolium pratense L.) je veoma značajna krmna leguminoza. Uzgaja se kao ratarska kultura radi zelene mase i kvalitetnog sijena koje služi za hranidbu domaćih životinja. Raste i u sastavu livadnih zajednica, te na ruderalnim staništima kao samonikla vrsta (Dujmović Purgar, 2006). Upravo samonikle populacije predstavljaju potencijalan izvor svojstava koje se mogu koristiti u oplemenjivačke svrhe s naglaskom na tolerantnost na biotske i abiotske stresove. Okolišni uvjeti prirodnih staništa crvene djeteline mijenjaju se zbog različitih uzroka. Iz tog razloga prikupljanje podataka o ekogeografskim uvjetima, te stvaranje ex situ kolekcije od velike je važnosti kako bi je sačuvali od genetske erozije (Simon, 1994; Bennett i sur., 1998; Bennett i Bullitta, 2003). Cilj ovog istraživanja bio je prikupiti podatke o nalazištima autohtonih populacija crvene djeteline u svrhu inventarizacije genetske raznolikosti djetelina, kao važnog genetskog izvora u oplemenjivanju bilja, te očuvanja bioraznolikosti. U okviru sakupljačkih ekspedicija koje su provedene na području sjeverozapadne Hrvatske utvrđena je velika varijabilnost autohtonih populacija crvene djeteline. Osim genetskog utjecaja pretpostavlja se da su važan čimbenik te varijabilnosti (raznolikosti) ekogeografski uvjeti (okoliš). Izuzev geografskih (nadmorska visina, ekspozicija, inklinacija) i - abiotičkih (klimatskih) ekoloških podataka (temperatura, oborine, tlo) veliki značaj imaju i biotički faktori u vidu biljnih vrsta koje rastu u zajednici sa crvenom djetelinom. Iz tog razloga pristupilo se florističkoj inventarizaciji nalazišta na kojima su prikupljene autohtone populacije crvene djeteline. Biljne vrste koje rastu na određenim staništima mogu ukazivati na određena svojstva (abiotska) staništa (Kovačević, 1978). Na istraživanom području sjeverozapadne Hrvatske staračka domaćinstva smanjuju održavanje staništa koja su analizirana (livade, ruderalna staništa), te uslijed prirodne sukcesije ona zaraštavaju. Postavlja se pitanje koliko još crvena djetelina može ostati prisutna na tim staništima? Materijal i metode Sjeverozapadna Hrvatska obuhvaća bregovite krajeve (100 300m) i brdovite prostore (300 500m). U geološkoj osnovi prevladavaju neogenski i pleistocenski talozi na koje se nadovezuju smeđa tla na laporima, aluvijalna tla riječnih tokova, te smeđa kisela tla (Borovac, 2002). Sjeverozapadnu Hrvatsku karakterizira kontinentalna klima srednjoeuropskog tipa (Penzar i Penzar, 1989). U određenim područjima sjeverozapadne Hrvatske (Žumberačko Samoborsko gorje, Hrvatsko zagorje) nije običaj sijanje komercijalnih kultivara crvene djeteline, niti postoji običaj usijavanja crvene djeteline na prirodne livade i pašnjake. Iz tog razloga ovo područje je izabrano za istraživanje. Na istraživanom području autohtone populacije crvene djeteline zabilježene su na 12 nalazišta na kojima je floristički sastav bilježen tijekom 2007. godine. Nalazišta se razlikuju s obzirom na tip staništa. Prisutna su livadna (Sava, Zlatar Bistrica, Celje, Presečno, Kumrovec, Bedekovčina, Sošice, Drmići) i ruderalna staništa (Dugo Selo, Marija Bistrica, Krapinske toplice, Stojdraga) (tablica 1.). U tablici se navode podaci o nadmorskoj visini, ekspoziciji, inklinaciji (nagib staništa je označen s 1 do 5%, 2 od 6 do10%, 3 od 11 do 40%, 4 od 41 do 60%, 5 >60%), te tipu tla svakog pojedinog nalazišta. Tablica 1. Opis nalazišta crvene djeteline na području sjeverozapadne Hrvatske Nalazište br. vrsta nadmorska visina (m) ekspozicija inklinacija tlo 1 Sava 31 107 S aluvijalno 2 Dugo Selo 16 106 SW 1 ilovača 3 Zlatar Bistrica 37 180 SW 2 ilovača 4 Marija Bistrica 22 250 S 5 ilovača 5 Celje 27 160 SW 1 organsko 6 Presečno 31 W 2 pijesak - ilovača 7 Kumrovec 32 234 S-SE 1 ilovača 8 Sošice 20 560 1 ilovača 9 Drmići 18 538 W 3 ilovača 10 Stojdraga 26 490 W 2 ilovača 11 Bedekovčina 33 219 E 2 ilovača 12 Krapinske toplice 17 164 W 3 ilovača Genetics, Plant Breeding and Seed Production 309
Dubravka DUJMOVIĆ PURGAR, Jurica PRIMORAC, Jerko GUNJAČA, Vinko KOZUMPLIK, Snježana BOLARIĆ Za determinaciju biljnih vrsta korišteni su uobičajeni ključevi i ikonografije (Hegi, 1906-1931; Javorka and Csapody, 1934; Bonnier, 1962; Tutin i sur., 1964-1980, 1993; Domac, 1994; Knežević, 2006). Imena svojti usklađena su prema Tutinu i sur. (1964-1980, 1993). Rezultati i rasprava Tijekom 2007. godine na 12 nalazišta autohtonih populacija crvene djeteline na području sjeverozapadne Hrvatske zabilježeno je ukupno 108 biljnih svojti iz 30 porodica. Broj biljnih vrsta na pojedinim staništima se kreće između 16 i 37. Najveći broj vrsta zabilježen je u Zlatar Bistrici (37 vrsta), a najmanji broj vrsta u Dugom Selu (16 vrsta). Najbrojnije su vrste iz porodice Poaceae (15 vrsta) i Asteraceae (14 vrsta), a zatim slijede Fabaceae (10 vrsta), te Lamiaceae (7 vrsta). Od ukupnog broja vrsta na istraživanom području determinirane su neke vrlo kvalitetne trave (Arrhenatherum elatius (L.) J. et K. Presl., Dactylis glomerata L., Lolium multiflorum Lam., Trisetum flavescens (L.)Beauv.), mahunarke (Lotus corniculatus L., Medicago spp., Trifolium spp., Vicia spp.), te zeljanice (Achillea millefolium L., Taraxacum officinale Weber). Trave su bile najzastupljenije na livadama, a najbrojnije među njima bile su kvalitetne trave Arrhenatherum elatius i Dactylis glomerata. Mahunarke (Lotus corniculatus L., Medicago lupulina L., Medicago sativa L., Trifolium repens L.) su se pojavljivale na oba tipa staništa, iako su bile brojnije na livadama. Zeljanice poput vrsta Achillea millefolium i Taraxacum officinale ako su prisutne u malom udjelu korisne su, dok su u većem štetne (Kovačević, 1956). Imaju štetno djelovanje na stoku, te svojim rozetnim rastom mogu potisnuti ostale biljne vrste i tada se smatraju korovom. Također i vrsta Plantago lanceolata L koja je zabilježena na devet nalazišta svojim habitusom potiskuje okolne vrste, a istovremeno je pokazatelj učestalog gaženja površina na kojima je prisutna. Penjačice poput Calystegia sepium (L.) R.Br., Convonvulus arvensis L. zabilježene su na livadama, te vrsta Clematis vitalba L. koja je zabilježena na ruderalnom staništu, svojim načinom rasta mogu spriječiti razvoj ostalih vrsta među kojima i crvenu djetelinu. Robusne vrste poput Artemisia vulgaris L., Cirsium arvense (L.) Scop., Dipsacus fullonum L., Heracleum sphondyllium L. i Solidago canadensis L. jednostavno mogu prerasti i zasjeniti druge biljne vrste. Na istraživanom području zabilježene su 4 vrste roda Ranunculus. Važno je istaknuti da su vrste roda Ranunculus štetne u zelenom stanju, a u sijenu otrovnost se gubi (Šoštarić-Pisačić i Kovačević 1968). Jedina vrsta roda Ranunculus koja nije toksična je Ranunculus repens L. (Hulina, 1998) zabilježena na osam nalazišta. Aeroalergogena vrsta Ambrosia artemisiifolia L. zabilježena je na samo jednom nalazištu (Drmići). Ova vrsta može štetiti stoci i ljudima (Šarić, 1978). Ako se pak nađe u krmi mlijeko može poprimiti gorak okus, ali može izazvati i trovanje stoke (Hulina, 2002). Vrsta Trifolium pratense prisutna je na svim nalazištima što je i bio cilj istraživanja. Utvrđena su nalazišta na kojima su prisutne autohtone populacije crvene djeteline. Kao važan pokazatelj autohtonosti pratio se način i učestalost održavanja. Veliki broj vrsta koji je zabilježen na livadama i ruderalnim staništima sjeverozapadne Hrvatske pokazuje da se tim staništima ne ukazuje potrebna pažnja u smislu gospodarenja (košnja, gnojidba i dr.) što je učestala pojava na području sjeverozapadne Hrvatske (Dujmović Purgar i Hulina, 2006). Ruderalna nalazišta se slabo održavaju kroz dugi niz godina rijetkom košnjom ili drugim metodama. Istraživane livade su tijekom godina sve zapuštenije i slabo košene. Naime, na većini nalazišta održavanje se svodi na jednu ili čak niti jednu košnju godišnje. Gnojidba je gotovo u potpunosti izostavljena. Nalazišta koja se slabije održavaju imaju veći broj vrsta. Zanimljivo je istaknuti da je na ruderalnim nalazištima zabilježen manji broj vrsta (16 22 vrste), a na livadama koje se zapuštaju zabilježen je veći broj vrsta (20 37 vrsta). Na području sjeverozapadne Hrvatske, osim Međimurske županije, u ruralnim krajevima prisutna su uglavnom staračka domaćinstva koja smanjuju održavanje nalazišta koja su analizirana (livade, ruderalna staništa). Uslijed toga dolazi do prirodne sukcesije, tj. promjene sastava vrsta u zajednicama tijekom vremenskog perioda uslijed prirodnih ili antropogenih poremećaja (Vrbek, 2005; Randić 2007), koja prijeti opstanku biljnih vrsta poput crvene djeteline. Postoji opasnost od izumiranja prirodnih populacija i genetske erozije. Naša obaveza je prikupiti ovaj, genetski vrlo varijabilni, izvor autohtonih populacija crvene djeteline u svrhu njihovog očuvanja i korištenja u oplemenjivačkim programima. 310
Locations of Autochthonous Populations of Red Clover (Trifolium Pratense L.) in North-Western Croatia Zaključci Tijekom 2007. na 12 nalazišta autohtonih populacija crvene djeteline na području sjeverozapadne Hrvatske zabilježeno je ukupno 108 biljnih svojti iz 30 porodica. Osim biljnih vrsta koje s crvenom djetelinom žive bez kompeticijskog ili pozitivnog kompeticijskog odnosa prisutne su i vrste koje ometaju razvoj crvene djeteline. Veliki broj vrsta koji je zabilježen na livadama i ruderalnim staništima sjeverozapadne Hrvatske pokazuje da se tim staništima ne ukazuje potrebna pažnja u smislu gospodarenja. Uslijed toga dolazi do prirodne sukcesije koja prijeti opstanku vrsta poput crvene djeteline. Za pretpostaviti je da će crvena djetelina ostati prisutna samo na staništima koja se redovito održavaju, a na staništima koja se zapuštaju ili kose neredovito uslijedit će prirodna sukcesija. U okviru postojećih projekata dalje će se prikupljati genetski vrlo varijabilni izvor autohtonih populacija crvene djeteline s ciljem njihovog očuvanja s jedne strane i korištenja u oplemenjivačkim programima s druge strane. Zahvala Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH na financijskoj potpori znanstveno-istraživačkog projekta Genetska varijabilnost crvene djeteline i tolerantnost na abiotske stresove ; Nordic Gene Bank i Swedish Biodiversity Center na tehničkoj i SIDA-Swedish Internationl Development Agency na financijskoj potpori projekta SEEDNet (South East European Development Network on plant genetic resources) u suradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Literatura Bennett S.J., Maxted N., Sabanci C. O. (1998). The ecogeography and collection of grain, forage and pasture legumes in south-west Turkey. Genetic Resources and Crop Evolution 45: 253-262. Bennett S.J., Bullitta S. (2003). Ecogeographical analysis of the distribution of six Trifolium species in Sardinia. Biodiversity and Conservation 12: 1455-1466. Bonnier, G. (1962). Flore comléete illustrée en Couleurs de France, Suisse et Belgique, 1-12. Paris, Neuchatel et Bruxelles. Borovac I. (2002). Veliki atlas Hrvatske. Mozaik knjiga, Zagreb. Domac, R. (1994). Flora Hrvatske: priručnik za određivanje bilja. Školska knjiga, Zagreb. Dujmović Purgar, D. (2006). Korovna flora Plešivičkog prigorja. Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu. Dujmović Purgar D., Hulina N. (2006). Korovna flora livada Plešivičkog prigorja (SZ Hrvatska). Agronomski glasnik 6: 443-457 Hegi, G. (1906-1931). Illustrierte Flora von Mitteleuropa, 1-7. J.F. Lehmans Verlag, München. Hulina, N. (1998). Korovi. Školska knjiga, Zagreb. Hulina, N. (2002). Pelinolisna ambrozija ugrožava usjeve i ljude. Gospodarski list 13/14, 48. Javorka, S., Csapody, V. (1934). A magyar flóra Képekben (Iconographia Florae Hungaricae). "Studium", Budapest. Knežević, M. (2006). Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore. Sveučilište u Osijeku Poljoprivredni fakultet, Osijek. Kovačević, J. (1956). Korovska flora na travnjacima Hrvatske. Zaštita bilja 37, 55-68. Kovačević, J. (1978). Bonitiranje staništa pomoću biljaka (prema prof. Ellenbergu). Nakladni zavod Znanje, Zagreb. Penzar I., Penzar B. (1989). Agroklimatologija. Školska knjiga, Zagreb. Randić M. (2007) Vegetacijske sukcesije travnjaka na području primorsko goranske županije. Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu. Simon U. (1994). Collecting and evaluating genetic resources of fodder plants from subalpine and alpine permanent grassland. Euphytica 77: 175-181. Šarić T. (1978). Atlas korova. Svjetlost, Sarajevo. Šoštarić Pisačić, K., Kovačević, J. (1968). Travnjačka flora i njena poljoprivredna vrijednost. Nakladni zavod Znanje, Zagreb. Genetics, Plant Breeding and Seed Production 311
Dubravka DUJMOVIĆ PURGAR, Jurica PRIMORAC, Jerko GUNJAČA, Vinko KOZUMPLIK, Snježana BOLARIĆ Tutin, T.G., et al. (eds.) (1964-1980). Flora Europaea, 1-5. Cambridge University Press, Cambridge. Tutin, T.G., et al. (eds.) (1993). Flora Europaea, 1 (Ed.2). Cambridge University Press, Cambridge. Vrbek M (2005) Flora i nešumska vegetacija Žumberka. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu sa2008_0311 312