Oproštajna riječ na grobu fra Nedjeljka Dominika Sliškovića Groblje Mirogoj, Zagreb, 4. rujna 2009. 13:20 sati Petar Petronije Kuran Poštovani i dragi naš župniče fra Nedjeljko! Pripala mi je teška zadaća i čast da ti osobno prijateljski - i u ime župnih suradnika i župljana Župe Rođenja Isusova u Kajzerici u prigodi tvog odlaska iz ove suzne doline k Onome koji je Početak i Svršetak svega stvorenog, zahvalim na 19 godina Tvoga služenja premda takoreći u središtu grada u jednoj od, mnogi tako kažu, materijalno najsiromašnijih župa Nadbiskupije. Ali povijest će zabilježiti da si bio župnikom župe na čijem se prostoru u rujnu 1994. godine dogodio milijunski skup hrvatskog puka za prvog povijesnog posjeta samostalnoj državi Hrvatskoj pape Ivana Pavla II. Nije ti župa nametnuta dekretom, sam si je u svojoj pastoralnoj viziji odabrao kao odbačeno siroče o kojem si želio brinuti. Ima u tome puno simbolike da je posvećena siromašnom i odbačenom Djetetu iz betlehemske štale, i nije bez razloga tvoja Župa nazvana hrvatskim Betlehemom. 1/7
Umjesto crkve zatekao si u Kajzerici devastirani prostor obiteljske kuće koji se nazivao crkvom. Prionuo si poslu i na dostojanstvenu razinu pod stručnim vodstvom inženjera Petra Ruževića, a kasnije i akademskog slikara Vladimira Polića te akademske kiparice Nede Grdinić oplemenio taj sakralni prostor. Osim crkve iznikao je kasnije i minijaturni centar koji si radom i donacijama velikodušnih darovatelja (spomenimo obitelj Ivana i Mirjane Ušljebrka, gosp. Marijana Antolića, gosp. Stipu Barišića, gosp. Besima Fajkovića i mnogih drugih) nadogradio i stavio u funkciju na izvoru naučavanja zagrebačkog biskupa i prvoga hrvatskog blaženika Augustina Kažotića i nazvao ga Centar Kažotić. To su bili i moji početci kad sam se pridružio Tvome djelu u Kajzerici, iako smo se osobno poznavali od početka osamdesetih godina kada si po Njemačkoj hodajući "od nemila do nedraga skupljao doprinose za izgradnju crkve Sv. Križa u Sigetu. Kada si priveo svoju zadaću završetka ogromnog zdanja crkve i samostana u Sigetu posvetio si se maloj Kajzerici na blagdan Velike Gospe 1990. godine kada se u ozračju stvaranja hrvatske države približavala ružna neman s istoka. A negdje tamo na istoku u vrijeme svoga vojnikovanja zaradio si tešku srčanu bolest koja te pratila kroz cijeli život, sve do Tvoga smrtnoga časa. Iako si, ljudski rečeno, zdravstveno bio gubitnik, Bog Ti je poslao mnoge divne ljude koji su te medicinski ili njegovateljski pratili sve do 14. postaje Tvoje kalvarije počevši od operacije u Švicarskoj koju ti je 1967. godine izveo poznati kardiokirurg prof. Dr. Hahn pod vodstvom kardiologa prof. Dr. Grangana (čije si prijateljstvo stekao i k njima na besplatne preglede i operacije vodio mnoge hrvatske srčane bolesnike), - zatim Dr. Dubravko Petrač, Dr. Greta Cindrić Bogdan, dipl. inž. biokemije Vera Čarapina, Dr. Mario Banić sa svojom ekipom u ambulanti 2/7
Siget, potom Tvoja franjevačka subraća i časne sestre u Sigetu, gospođa Ivanka Kerovec, gosp. Ivan Galić, Tvoja rođena braća i sestra, i na koncu Tvoja dva posljednja zemaljska anđela: gospođa Dubravka Bačanek i gospođa doktorica Dijana Delić Brkljačić, pročelnica odjela za kardiologiju i internu medicinu Bolnice Sestara Milosrdnica u Vinogradskoj. I neka mi oproste mnogi, i mnogi drugi, koje ne spomenuh. Iako si bio revni svećenik i redovnik, svoje obiteljske korijene nisi zaboravio, njegovao si ih, podržavao i održavao, a osobito godišnjim okupljanjem šire Sliškovićeve porodice na misi u Kajzerici. Bilo je to uglavnom na godišnjicu smrti Tvoga mlađeg rođenog brata fra Zdravka (koji je poginuo u prometnoj nesreći kao mladi svećenik, a čije si ime u svojoj patnji u bolesničkom krevetu u posljednje vrijeme često spominjao). Jer, govorio si često da bez druženja i susretanja, te pravih i iskrenih obiteljskih prijateljstava, nema ni Crkve. Kolika je ta povezanost s braćom i sestrom bila čvrsta i iskrena svjedočila je njihova svakodnevna nazočnost pored tvoga bolesničkog kreveta. Nekad te je prevelika nazočnost posjeta u bolnici, kao i sadržaj razgovora malo i živciralo, ali ih nikada nisi povrijedio. Preuzimanjem župe u maloj Kajzerici počela se ostvarivati vizija Tvoga pastoralnog djelovanja. Primio si u taj prostor izbjeglice; iako muslimanske vjere ostao si s njima prijateljski povezan do kraja života, a potom si se, iako i sâm teški bolesnik, posvetio najtežim bolesnicima. Kažu neki da je najteža bolest ona za koju se ne zna uzrok, a medicina ne poznaje lijeka. Jedna od njih je i multipla skleroza koja napada isključivo mlade ljude. I jednoj takvoj udruzi ustupio si mjesto u Centru Kažotić i brinuo se se za njih desetak godina, kako si često znao reći: za tijelo, dušu i duh. Potom je uređen savjetodavni oftalmološki centar koji već godinama besplatno vodi prof. Dr. Vjekoslav Dorn i njegova suradnica čs. Davorka Blažević. 3/7
A onda se dogodila 1997. godina, koja će bez sumnje ući u povijest hrvatske medijske scene. Dogodila se Radio Marija kršćanski glas u tvome domu. I kada su mnogi u Crkvi i izvan nje bili skeptični i sumnjičavi na veliki angažman fra Smiljana Kožula takav radio otvoriti u Hrvatskoj Ti si fra Nedjeljko imao sluha i uma odgovoriti na Božji glas. Dio prostora župnoga centra dao si preurediti i staviti na raspolaganje za funkcioniranje prve hrvatske radijske postaje s kršćanskim, konkretno katoličkim programom. I još k tome bio si joj na čelu kao prvi glavni urednik. Premda redovnik dominikanac i srednjovjekovni zagrebački biskup, Augustin Kažotić, svojim je naučavanjem i poučavanjem Božjega puka - bio Tvoj trajni uzor i zaštitnik. Ne zaboravljam da smo bezbrojne razgovore vodili o tome i da si se nadahnjivao u svome djelovanju upravo na temelju duboko misaonog teksta koji si o blaženom Augustinu između ostalog napisao u predgovoru jednog njegova životopisa:...život blaženog Augustina Kažotića ide kroz sva svoja poglavlja putem prosvjetljenja pomračenih duša. Stvarno petnaest, nominalno osamnaest ljeta gospodnjih, AK crkveno i društveno prosvjetiteljski uporno sređuje i unapređuje odnose obreda i života zapuštene feudalne i tranzitne provincije, složene, teške, pa i kritične prilike u prostranoj biskupiji. Samovolja, nepravda, nasilje, grabež, siromaštvo, neprosvjećenost i praznovjerje, to ga opkoljuje. Zato radi na višku dobrih djela, a ne na litanijskom opisu zala. Prosvjetljeni biskup, svestrani dobročinitelj, prijatelj puka i djelitelj pravde ne posustaje u svestrano biskupskom, vjerskom, obrazovno-školskom, socijalno-karitativnom, zdravstvenom, upravnom i ekonomskom poslu.... 4/7
I bio si njegov štovatelj i sve si činio da bude službeno proglašen svetim. A za to se traži jedno čudo tjelesno, a medicinski neobjašnjivo. A sâm sam često znao reći da se Ti, fra Dominiče, bio najveće čudo bl. Augustina Kažotića. I Tvoj posljednji javni nastup na Cvjetnicu ove godine bio je pred njegovim tek javno otkrivenim spomenikom (djelo akademske kiparice Nede Grdinić), pored župne crkve u Kajerici, na zemljištu Tvoje Zajednice Kažotić, kako ga nazvasmo Kažotićev perivoj. I on će generacijama svjedočiti o Tvome djelu. Tvoja Zajednica Kažotić nema formalno članstvo, ono je kao sjeme zasijano u srcima mnogih osoba koje žele svojim životom svjedočiti one Kristove, temeljne evanđeoske postavke: Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste. Znači, ne riječima nego djelom. To si i sam svjedočio u najvećoj mogućoj mjeri. Mnogi su se od Tvojih kolega svećenika čudili i sumnjičavo vrtjeli glavom kada si nakon prvih nekoliko godina hodanja za božićnih blagdana od kuće do kuće po naselju i ubrzo nakon toga donio odluku da blagoslov kuća ili stanova u svojoj župi koliko je poznato prva župa u Hrvatskoj modificiraš u blagoslov obitelji koji nije vezan za prostor stana ili kuće. Jer, kad je nešto jednom blagoslovljeno, nije mu potreban dodatni blagoslov. Uveo si, dakle, da se u vrijeme božićnih blagdana za vjernike pojedinih ulica svakoga dana održava blagoslov obitelji u crkvi, s misom i propovijedi na temu, a nakon liturgijskog dijela organizirano je druženje u dvorani za sve nazočne uz skromni domjenak koji bi pripremili sami župljani. Milodari nisu bili Tvoja misao vodilja, a vjernici su se i radi toga još harnije odazivali svojim darom za Crkvu u pripremljenoj kuverti s podatcima svoje obitelji. Za potrebe dostojanstvenog i aktivnog liturgijskog pjevanja i za druge pastoralne potrebe zauzeo si se da se izda crkvena župna 5/7
pjesmarica, koju su Tvoji suradnici nazvali Dominika (Dies dominica). A nedavno je objavljeno i drugo prošireno izdanje. Tvoj stil, jasnoća Tvoje riječi, poštovanje svake osobe, darežljivo srce za potrebe siromaha, način i uvažavanje kvalitetnih ljudi u pastoralnom djelovanju doprinijeli su da si u Župi okupio veliki broj suradnika koji su stalno, a osobito u Tvojoj bolesničkoj odsutnosti dali svoj veliki doprinos u funkcioniranju Župe zajedno s Tvojom subraćom - pričuvnim svećenicima - iz Tvog Sigeta (fra Josip Koren, fra Smiljan Kožul, fra Bernard Barbarić, fra Smiljan Berišić, fra Ivan Damiš, fra Ratko Radišić, fra Ivan Utješinović...). Premda je Kajzerica bila, ponavljam bila, mala siromašna župa za koju se nitko izgleda osim Tebe ne bi zakačio. Danas je to naselje s novim zgradama i mladim obiteljima s djecom sasvim druga slika. To je župa koja ima budućnost. Ti si znao reći župa koja je u stanju uzdržavati svoga svećenika. Tražio si cijelo vrijeme načina da se od Grada osigura teren za gradnju crkve. I prije nekoliko godina izgledalo je kao da si u formi za takvo nešto, ali onda je nastupilo Tvoje zdravstveno pogoršanje i gradnja kamene crkve i nadogradnja žive Crkve bit će zadaća novoga župnika. Dragi prijatelju i naš poštovani župniče fra Nedjeljko! Završit ću riječima koje su danas objavljene u novinskom posljednjem pozdravu kojim su se od Tebe javno oprostili Tvoji župni suradnici i župljani Župe Rođenja Isusova, te Zajednica Kažotić: 6/7
Gospodin je Pastir moj, ni u čem ja ne oskudjevam na poljanama zelenim On mi daje odmora. (Ps 23,1-2) POSLJEDNJI POZDRAV fra Nedjeljku Dominiku Sliškoviću (31. X. 1937 01. IX. 2009) nezaboravnom velikom čovjeku, svećeniku i dugogodišnjem župniku, za 19 godina vjernoga služenja u Župi Rođenja Isusova na Kajzerici u Zagrebu. Svoje nadahnuće za čovjekoljublje pronašao si u Kristu koji ti je bio Put, Istina i Život, a nama si ga prenosio i primjerom trajno svjedočio. Uvjereni smo da si već postao dionikom Božjega Kraljevstva odakle nas zagovaraj do ponovnog susreta. 7/7