2/2011 Godište CXXXII

Транскрипт

1 2/2011 Godište CXXXII

2 sadržaj Vjesnik Splitsko-makarske nadbiskupije, Godište CXXXII., br. 2., godine UVODNE PORUKE Poruka mons. Marina Barišića za Uskrs Pismo naših (nad)biskupa prigodom pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 99 Izjava HBK povodom Haaške presude 101 DOPISI IZ ORDINARIJATA Obavijest o korizmenoj rekolekciji 102 Poziv mlađim svećenicima na permanentno obrazovanje 102 Obavijest o permanentnom sufraganim biskupijama 103 Molitva i post za Domovinu 104 Slavlja uz blagdan sv. Dujma 105 Novi doktor teologije don Edvard Punda 106 DOKUMENTI Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan molitve za zvanja Poruka pape Benedikta XVI. za Dan društvenih komunikacija 111 Poruka biskupa HBK u povodu popisa stanovništva RH 112 Izjava komisije Iustitia et pax o izmjeni zakona o vodama 113 Priopćenje s izvanrednog plenarnog zasjedanja HBK 114 Priopćenje sa sjednice stalnog vijeća HBK 115 Priopćenje sa zasjedanja HBK 115 Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa u povodu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH 116 NADBISKUPOVE PROPOVIJEDI U Dubrovniku, 4. veljače U Dubrovniku, 19. ožujka 120 TEOLOŠKO-PASTORALNI PRILOZI Suvremena nesuvremenost obiteljskog pastorala u RH 123 USKRS Cvjetnica u splitskoj prvostolnici 135 Nadbiskup predstavio uskrsnu poruku 135 Veliki četvrtak u splitskoj prvostolnici 136 Uskrsna čestitka nadbiskupu 138 Obredi Velikoga petka 139 Uskrsno čestitanje redovnica nadbiskupu 141 Vazmeno bdijenje u splitskoj prvostolnici 142 Uskrs u splitskoj katedrali 142 Nadbiskup na Uskrs pohodio zatvorenike 144 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE Novoimenovani dubrovački biskup Uzinić oprostio se od župe Strožanac 145 Blagdan Svijećnice i Dan posvećenog života u Splitu 146 Dani života u Metkoviću 147 Proslavljen Dan života u Splitu 148 Kršteno peto dijete u obitelji Lončar 149 Blagdan sv. Apolonije 149 Blagdan Gospe Lurdske u župi Dobranje - Bijeli Vir 149 Blagdan Gospe Lurdske u KBC Split 150 Proslava Gospe Lurdske i Dana bolesnika u Zmijavcima 151 Proslava blagdana Gospe Lurdske u Trogiru 151 Tjedan braka u Splitu 152 U povodu 100. obljetnice NK Hajduk 154 Imenovani novi rektor i duhovnik Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu 155 Godišnja skupština Nacionalnog vijeća PMD za Hrvatsku 155 Otvorena izložba Sveti Ante Neretvanski 156 Vjeronaučna olimpijada za vjeroučenike Splitsko-makarske nadbiskupije 157 Sastanak nadbiskupa sa suradnicima Ureda za pastoral mladih 157 Duhovna obnova za ministrante u splitskom sjemeništu 158 Susret Prijatelja Malog Isusa u Metkoviću 159 Misa zadušnica za pok. don Marina Škaricu i oproštaj od don Mate Uzinića 159 Nastavak sadržaja na 3. stranici korica 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

3 uvodne PoRuKe UskRsnA PORUkA splitsko-makarskog nadbiskupa MOns. MARinA BARiŠiĆA Ljubav je pobijedila slavimo Uskrs! Draga braćo i sestre! Radosno vas pozdravljam pozdravom kojim uskrsnuli Gospodin onog prvog jutra iznenadi svoje učenike: Mir vama! Svoj mir upućuje i nama danas. Događaj Kristova uskrsnuća temelj je svih naših slavlja i izvor svih naših nada. Uskrs nije tek važan datum kalendara, već najvažniji događaj u povijesti ljudske obitelji. Ljubav je pobijedila slavimo Uskrs! 1. Govoreći o ljubavi, koliko je ljubav važna i snažna u našim odnosima, starozavjetna Pjesma nad pjesmama, kaže: Ljubav je jaka kao smrt (Pj 8,6). Snagu ljubavi uspoređuje sa snagom smrti, koja naizgled pobjeđuje i ljubav i život. Neizbježna smrt bila je i jest naš trajni izazov. I naša tehničko-znanstvena civilizacija nemoćna je pred smrću. Samo umiranje čini manje bolnim, a smrt ostaje. Jedna od najradosnijih vijesti, braćo i sestre, koja se mogla dogoditi ljudskom rodu jest događaj Uskrsa i njegova poruka: ljubav nije jaka kao smrt; ona je jača od smrti! Bog je ljubav, i njegova je ljubav jača od smrti. Gospodnje je to djelo! Djelo i ime njegove ljubavi jest uskrsnuće: Kristovo uskrsnuće i po njemu naše uskrsnuće. Radost Kristova uskrsnuća slavimo i čestitamo jedni drugima kako bismo istinu spasenja naše vjere dosljedno živjeli i odgovorno svjedočili. Uskrsli Krist želi podijeliti novost i dar svoga uskrsnuća već ovdje s nama živima, a ne tek u konačnoj ostvarenosti poslije smrti. Znakovi uskrsnuća, izlaska i oživljavanja iz različitih oblika zarobljenosti groba i smrti, proročki su znakovi naše zemaljske i nebeske nade. Događaj prvog dana u tjednu novi je ključ čitanja našega života i smrti u vremenitosti i vječnosti. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje (Rim 6, 9). 2. Uskrs je pobjeda ljubavi! Izvor života nije mogao ostati u vlasti smrti. Prepoznatljivi i proročki znak pobjede ljubavi očituje se, poglavito, u bračnom savezu i obiteljskom zajedništvu. Brak i obitelj na svoj način svjedoče uskrsnu dinamiku ljubavi. Ljubav utemeljuje obitelj iz koje se rađa novi život. Uskrsna novost živi u obiteljskim vrjednotama darovanosti, besplatnosti, povjerenja, odgovornosti, ljubavi, nade... Rađanjem novoga života, obitelj brani društvo od groba i smrti; unosi u društvo temeljne vrjednote zajedništva, pravednosti, međusobnog povjerenja, odgovornosti i solidarnosti. Obitelj, po svojoj naravi, spašava čovjeka i društvo od opasnosti da se svedu samo na trgovinu, cijenu i prodaju robe. Bračno i obiteljsko zajedništvo ne temelji se na trgovini, već na daru i darovanosti, ne na količini novca, već na snazi ljubavi i povjerenja, bitnim odrednicama uskrsne novosti života. Obitelj je stoga zdravi temelj i snažni pokretač društva, najisplativije ulaganje i najvrjednije bogatstvo humanog, zdravog i uspješnog društva. Nikakvo čudo da čovjek i svoje posljednje dane najradije proživljava sa svojima, u obitelji. U tom smislu, obitelj zavrjeđuje svu našu pažnju; ako ne iz poštovanja, onda iz nužnosti; ako ne iz uvjerenja, onda iz dogovora. Doista je potrebno opredijeliti se, podržati i promicati kulturu, da ne kažem kult obitelji, na svim društvenim razinama. 3. Poštovane obitelji, osobito mlade obitelji! Uskrsli Krist želi biti s vama i među vama sa svojim križem i uskrsnućem, u vašim poteškoćama, ljubavi i nadi. U životu nas ne nosi obična ljubav i nada, već zajedno s njima i Kristova uskrsna ljubav i nada. Kaže se da ljudska nada posljednja umire. Možda je negdje već umrla. Međutim, Kristova uskrsna nada ne zavarava i ne umire, ona nas nosi i s njome nadvladavamo osobne, obiteljske i društvene poteškoće. S pravom možemo smatrati da je budućnost čovječanstva u rukama onih koji budu znali budućim pokoljenjima pružiti razloge života i nade (GS 31). Uskrsli Krist je naša nada! Izaći ćemo iz svih kriza ako svetost obitelji osobno otkrijemo i posvjedočimo mlađim naraštajima. On koji reče: Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (Mt 28, 20), želi biti s nama i boraviti na našoj kućnoj adresi. Zajedno s nama želi dignuti kamen s grobova naših zamrlih odnosa i pokopanih nada. Želi biti s nama da se ne zatvorimo u egoizam potrošačkoga mentaliteta i izrabljivanja drugih. Pomaže nam da u braku i u obitelji ne zašuti razgovor, a progovore optužbe, da drama rastave nikada ne razapne bračnu ljubav i ne učini grob od bračnog i obiteljskog zajedništva. U vremenu tolikih izazova, dobro smo svjesni svojih poteškoća i ograničenja. Potreban nam je susret s izvorom ljubavi, s pobjednikom nad smrću. Gdje ga možemo naći i susresti? Prije svega, uskrsloga Gospodina susrećemo u nedjeljnom euharistijskom slavlju u zajedništvu braće i sestara u vjeri. Doista, euharistija i 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 97

4 uvodne PoRuKe brak-obitelj najdublje su povezani. Euharistija je slavlje uskrsne ljubavi, novoga saveza. I brak je također savez ljubavi, utemeljen pred oltarom Krista, raspetoga i uskrsnuloga. Nedjelja je tjedno slavlje Uskrsa pobjeda ljubavi nad smrću. Raspeti i uskrsli Krist, prisutan u otajstvu kruha i vina, otvara nam oči duše i srca da ga mognemo prepoznati jedni u drugima, osobito u onima koji oskudijevaju kruhom. U tom svjetlu, Krist nas podsjeća: Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40). Oče, majko, uz nedjeljnu svetu misu, izvor i osvježenje vašeg zajedništva, život traži i svakodnevnu molitvu: molite jedno za drugo i molite sa svojom djecom! Molitva nas drži na nogama uspravno da ne padnemo, molitvom držimo jedno drugo za ruku, molitvom jedno drugom prenosimo Božju ljubav da snaga uskrsloga Krista zagrijava naša srca i teče našim venama. Doista, nedjeljno euharistijsko slavlje i svakodnevna molitva, pravi je popis pučanstva i svjedočenje u današnjem vremenu svoga kršćanskog identiteta, jer hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu. 4. Je li moguće biti kršćanin u našem društvu? Stvarnost nas ponekad zbunjuje i obeshrabruje. Na prvi pogled nam se to čini gotovo neostvarivim. Draga braćo i sestre, u Godini obitelji želim vam svima biti blizak s radosnim ohrabrenjem i osobnim iskustvom. Događaj Kristova uskrsnuća poziva nas i ohrabruje da je biti kršćanin ne samo moguće, već i lijepo. Kristova pobjeda ljubavi nad smrću djeluje među nama u tolikim svjedocima, pojedincima i obiteljima, po njihovoj odgovornosti i solidarnosti u Crkvi i u društvu. Toliki svjedoci uskrsloga prisutni su u našoj stvarnosti, ali ih ne primjećujemo ili im ne poklanjamo dužnu pažnju. I ne samo to, uskrsli Gospodin i nas same traži i poziva za svoje glasnike i svjedoke pobjede života u našoj sredini. U ovome trenutku čudnih osuda, neka nas nepravde ne podijele, a poteškoće ne obeshrabre. Opće dobro neka nam bude iznad sebičnih interesa. Budimo svi zajedno kao jedna obitelj u svojoj župi, gradu i u čitavom hrvatskom društvu. S geslom Zajedno u Kristu, pozivam vas na susret sa Svetim ocem papom Benediktom XVI., čiji nas radosni pohod želi učiniti još više kao obitelj koja vjeruje i svjedoči novost Kristova uskrsnuća: da je ljubav jača od smrti. Neka uskrsli Gospodin blagoslovi sve naše obitelji, sve one koje čeznu za potomstvom, one koje su u strahu za budućnost svoje djece, kao i srca svih onih koji se plaše rođenja novoga života, da budu svjesni da je ljubav pobijedila smrt. Svim obiteljima, a osobito mladencima čiji će savez ljubavi i vjernosti u ove dane blagosloviti uskrsli Gospodin, njima i svima vama kličem: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja! Vaš brat i nadbiskup, Marin Barišić 98 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

5 uvodne PoRuKe PisMO naših (nad)biskupa PRiGODOM POHODA PAPe BeneDikTA XVi. HRVATskOj (4-5. lipnja 2011.) Draga braćo i sestre! 1. Crkva i narod koje pohodi nasljednik sv. Petra Apostola blagoslovljeni su. Zbog toga nas je velikom radošću ispunila vijest da je papa Benedikt XVI. prihvatio naš poziv da dođe u Hrvatsku i da će biti s nama u Zagrebu 4. i 5. lipnja ove godine. Čuvajući spomen na tri pohoda sluge Božjega pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, nije teško oživjeti sjećanja na ljepotu tih susreta. Oni su se događali u važnim trenucima naše crkvene i nacionalne povijesti, a u sebi su uvijek nosili sadržaj i smisao koji ne ostaju na prolaznosti doživljaja. Tako je i ovaj put s papom Benediktom. On dobro poznaje prilike u kojima živi Crkva u Hrvatskoj i okolnosti u kojima se nalaze hrvatski ljudi. Susreti u vjeri predvođeni Svetim Ocem povezuju prošlost i sadašnjost, prolaznost i vječnost, primanje i darivanje, otkrivajući im značenje za konkretno življenje. U njihovu je središtu vjera, razmatranje Božje riječi, euharistija, molitva za zagovor Blažene Djevice Marije i svetih, a glas se apostolskoga učiteljstva iz jedne mjesne Crkve proširuje na cijeli svijet. Kao narod i kao pripadnici Katoličke Crkve povezani smo s Petrovim nasljednicima brojnim nitima koje često i rado ističemo. Oni su nam bili najbliži i najvjerniji u najtežim trenucima naše povijesti. Zahvaljujući toj blizini, oblikovana je naša bogata kulturno-povijesna odnosno duhovna baština po kojoj smo lako prepoznatljivi kao graditelji i baštinici europske kulture. Ta nas povezanost obvezuje na osluškivanje onoga što danas Duh Sveti po Benediktu XVI. govori našoj Crkvi i narodu. Ovaj nam put Sveti Otac dolazi u ozračju ozbiljne kulturalne, gospodarske i političke krize, iza koje se zapravo nalazi duboka kriza duha. Ta kriza širi malodušnost, produbljuje ideološke i ine podjele, pojačava nezadovoljstvo, s teško vidljivim putovima izlaska. Papa dolazi u vrijeme kada se Hrvatska nalazi pred ulaskom u Europsku Uniju, što nas stavlja pred nova pitanja i izazove, bremenite očekivanjima i nesigurnostima. I dok smo s jedne strane svjesni svega toga, s druge strane iz prijašnjih smo pohoda iskusili da svaki Papin pastirski pohod ljudima donosi nadu, vraća ponos, budi nutarnju snagu, daje ohrabrenje i učvršćuje samosvijest o vlastitim vrijednostima i plemenitosti koja postoji u našemu narodu. 2. U svome odgovoru na naš poziv Papa je kao glavni povod dolaska k nama naveo proslavu Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji se prvi put organizira u našoj domovinskoj Crkvi, kao i molitvu na grobu bl. Alojzija Stepinca. Time je naznačio i ključ čitanja cjelokupnoga pohoda. Bračna zajednica je izvor i temelj, a obitelj prva i životna stanica ljudskoga društva. Obitelj je i prva škola društvenih kreposti bez kojih ljudsko društvo ne može opstati, jer se sve one vrline koje ono cijeni i treba rađaju i nadahnjuju poglavito u obitelji. Iskonsko i odgovorno zajedništvo koje se njeguje u obitelji temelj je i škola društvenoga zajedništva i solidarnosti. Obiteljski je odgoj, stoga, od presudnoga značenja i za život čitavoga društva. Crkva se od svojih početaka oblikuje kao obitelj i živi ozračje doma, kućne Crkve. Osim toga, od najranijih vremena ona raste iz najizvrsnijega svjedočanstva vjere: mučeništva, viđenoga kao ostvarenje dara ljubavi i nasljedovanja Krista. Stavimo li te dvije teme zajedno, naći ćemo se pred odrednicama otajstva Crkve, Kristove ljubavi prema njoj po utjelovljenju i vazmu. Ne možemo, zato, zaobići tako očite, ujedno i tako žalosne poteškoće kroz koje prolazi hrvatska obitelj danas, a koje posljedično ugrožavaju i budućnost čitavoga naroda. Spominjemo velik broj mladih koji zbog nezaposlenosti i neriješenoga stambenog pitanja odgađaju ulazak u brak, nezaposlenost i socijalne probleme, porast rastava, ovisnosti i obiteljskoga nasilja, sve rasprostranjeniji zajednički život na probu, na određeno vrijeme, bez obveza, kao ni snažne pritiske koji niječu, pa i otvoreno napadaju vrijednost braka i obitelji. Odlučili smo, zbog toga, započeti sa slavljenjem nacionalnih susreta kojima želimo promicati bračne i obiteljske vrijednosti, snažiti zdravu samosvijest hrvatskih katoličkih obitelji, pokazujući im da nisu osamljene i prepuštene sebi. 3. Sveti Otac, osim što će predvoditi svečano euharistijsko slavlje na zagrebačkome hipodromu u nedjelju 5. lipnja 2011, dan prije, u subotu 4. lipnja, susrest će se i progovoriti predstavnicima svijeta kulture, znanosti, umjetnosti, gospodarstva, politike, sporta, zatim predstavnicima vjerskih zajednica te diplomatima. Nakon toga susreta bit će u zajedništvu s mladima na zagrebačkome Trgu bana Josipa Jelačića. U nedjelju popodne u zagrebačkoj će prvostolnici predvoditi časoslovnu molitvu večernje, u zajedništvu sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama. Gledajući program pohoda, mogli bismo reći da ti pastoralni susreti zadiru u sva područja crkve- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 99

6 uvodne PoRuKe noga i društvenoga djelovanja. Nadamo se da će ti susreti uroditi ponajprije plodom zajedništva, u skladu s izabranim geslom: Zajedno u Kristu. Odrednica zajedništva iz toga gesla nije poglavito društvene naravi okupljanja, nego teološke naravi sakramentalne sjedinjenosti i pripadnosti koja se ne može do kraja objasniti društvenim procesima, ali se tiče cjelokupnoga društvenog života. Stoga bi nam bilo drago da ljudi iz svijeta kulture, znanosti i umjetnosti, gospodarstva i politike čuju otvorena srca i duha poruke Svetoga Oca i glas Crkve. Osobito pak očekujemo da će mladi još oduševljenije upoznavati snagu vjere, otkrivati svoj crkveni identitet, odvažno svjedočiti kršćansku prisutnost u društvu, slijedeći uzore svetih, zalažući se za dobro po sebedarju i po snazi križa. 4. Braćo i sestre, da bismo se što bolje pripravili za susrete s Benediktom XVI. i da bi oni ostavili plodonosan trag u našim životima, Hrvatska biskupska konferencija pripremila je prigodne kateheze. Stoga pozivamo župnike i ostale pastoralne djelatnike da se po svojim biskupijama, dekanatima, župama zauzmu u organiziranju susreta obitelji i mladih na kojima će se razmišljanjima, molitvom, inicijativama dati nov zamah našoj crkvenoj prepoznatljivosti. Nadalje, znajući da svako djelo Crkve prati molitva, sve vas pozivamo da se molite za obitelji. Ta zajednička molitva uputit će nas prema zajedničkomu slavlju, ali i zbližavanju cijele domovinske Crkve. Zato smo pripremili prigodnu molitvu da bismo je svi molili svake nedjelje na kraju euharistijskih slavlja i u drugim prigodama liturgijske, obiteljske i osobne molitve. Potičemo sve vas u obiteljima da u ovome vremenu pripreme u svojim domovima živite ozračje molitve i kućne Crkve. Budite poticaj jedni drugima: roditelji djeci, djeca roditeljima, da među vama zaživi zajednička molitva, da u vašim domovima postoje znakovi kršćanske vjere, da se okupite na zajedničko čitanje Svetoga pisma, da kao obitelj ne zaboravite zahvaliti Bogu za darove, naročito za dar jednih drugima, te zazivati njegovu pomoć u nevoljama. To je izazovan put i zadaća koja nas oslobađa za vedrije svjedočenje ljepote svoje vjere u društvu i daje razlog za naše zajedničko slavlje sa Svetim Ocem. Pozivamo vas, drage katoličke obitelji, pozivamo vas, dragi mladi, i sve vas, katolički vjernici, da se odazovete i dođete na susrete s papom Benediktom, da prepoznate da tih dana trebamo biti u Zagrebu, okupljeni ponajprije u radosti vjere i očitovanju ljepote Crkve. Moleći blagoslov od Gospodina, zagovor Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice obitelji, brižni pogled sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske, i blaženoga Alojzija, svjedoka vječne istine, u zajedništvu sa svima svetima radujemo se slavlju s našim papom Benediktom XVI. U Zagrebu, na blagdan Obraćenja sv. Pavla Apostola, 25. siječnja Vaši biskupi: Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, predsjednik HBK, v.r. Josip kardinal Bozanić, nadbiskup zagrebački, v. r. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, v. r. Ivan Devčić, nadbiskup riječki, v. r. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, v. r. Slobodan Štambuk, biskup hvarski, v. r. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, v. r. Ante Ivas, biskup šibenski, v. r. Antun Škvorčević, biskup požeški, v. r. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski, v. r. Valter Župan, biskup krčki, v. r. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, v. r. Vlado Košić, biskup sisački, v. r. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, v. r. Nikola Kekić, biskup Križevačke eparhije, v. r. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, v. r. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, v. r. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, v. r. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, v. r. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, v. r. Mate Uzinić, imenovani biskup dubrovački, v. r / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

7 uvodne PoRuKe izjava HBk POVODOM HAAŠke PResUDe Istina i pravda su osnovni preduvjeti mira Haaška presuda generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču unijela je nemir u srca mnogih hrvatskih građana te je narušila njihovo povjerenje u institucije pravde i istine na međunarodnoj razini. I mi hrvatski biskupi, skupa s našim vjernicima, dijelimo nevjericu i tugu zbog te presude i njezinoga pravnog obrazloženja. Zabrinuti smo i zbog njezinoga negativnoga utjecaja na interpretacije i povijesne prosudbe osloboditeljskog rata Republike Hrvatske tj. obrane od srpske agresije. Bojimo se k tomu da će to utjecati i na međunarodni ugled Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini, te na izgradnju mira i pravde u međunarodnim odnosima. Izražavamo svoju kršćansku i ljudsku solidarnost s osuđenim generalima, Antom Gotovinom i Mladenom Markačem i s njihovim obiteljima. Isto tako izražavamo solidarnost i sa svim nevinim žrtvama i ljudima, bez obzira kojem narodu pripadali, a stradali su tijekom domovinskog rata na bilo kojem bojištu od Iloka i Vukovara do Konavala i Dubrovnika. Njihova patnja i stradanje zaslužuje našu sućut i osudu. Zbog toga pozivamo sve odgovorne u našoj Domovini da počinjene zločine istražuju i pravedno kažnjavaju, kako bi pravda postala službenicom mira na našim prostorima. Istodobno očekujemo da svi odgovorni u svijetu postojano brane načela međunarodnoga prava koje će biti jednako za sve, velike i male narode. Jer, samo tako pravda i istina mogle bi biti jamac i temelj mira i uzajamnog razumijevanja. Formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu je neutemeljena i teška uvreda hrvatskom narodu, kao i pravdi uopće. Takvom doživljavamo i presudu tadašnjem državnom hrvatskom vodstvu i generalima koji su vodili oslobodilačke akcije u Domovinskom ratu. Smatramo da ta presuda može postati opasna i indirektna potpora novom nasilju, kao i izvorom daljnjih nepravdi u svijetu. Zbog toga nastavak suđenja u tom procesu zaslužuje maksimalnu osjetljivost pravnih stručnjaka za istinu i za pravdu, kao i pozornost čitave međunarodne zajednice za konačni pravedni pravorijek u tom procesu. Ponovno pozivamo građane Republike Hrvatske da unatoč doživljenoj nepravdi čuvaju svoje dostojanstvo, mir srca i bistrinu uma. Sve pozivamo na slogu, zajedništvo i ustrajnost u traženju i prihvaćanju cjelovite istine i pravde. A vjernike pozivamo na molitvu te neka se nadahnjuju snagom i dostojanstvom poniženog, osuđenog i uskrsnuloga Krista. Neka budu postojani u njegovoj školi ljubavi koja ne pita za cijenu i za žrtvu. Neka mole i za prosvjetljenje srca svih odgovornih za ostvarenje vladavine pravde i istine. Istina i pravda su, naime, preduvjet mira i solidarnosti među ljudima i narodima. Biskupi Hrvatske biskupske konferencije 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 101

8 dopisi IZ ordinarijata DOPisi iz ORDinARijATA OBAVijesT O korizmenoj RekOLekciji Br. 50./ Split, 26. veljače Svim svećenicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji Poštovana braćo svećenici! I ove ćemo godine sveto korizmeno vrijeme započeti zajedničkom korizmenom rekolekcijom. Duhovno ćemo se sabrati i molitveno obnoviti. Bit će to koristan poticaj za naš osobni rast i uspješan pastoralni rad. Sve vas stoga pozivam na redovitu korizmenu rekolekciju koju ćemo imati u srijedu, 16. ožujka 2011., u marijanskom svetištu Vepric, s početkom u 9,30 sati. Budući da smo u Obiteljskoj godini i u očekivanju Svetoga Oca koji dolazi u pastoralni posjet našoj Crkvi, osnovne će nam poruke i razmišljanja biti obiteljskih sadržaja. Cilj nam je pastoral obitelji u njezinoj cjelini; koliko u ovogodišnjim planovima i ostvarenjima u susretu sa Svetim Ocem, toliko u trajnoj suradnji s našim obiteljima, s roditeljima i mladima, za njihov duhovni rast i dostojanstven život. I. Molitveni dio (od 9,30 do 11,00 sati) Pokorničko bogoslužje (don Jure Vrdoljak) Koncelebrirana sv. misa (predvodi i propovijeda o. Nadbiskup) Predah uz kavu ili čaj II. Radni dio (od 11,30 do 13,00 sati) Današnji pastoral obitelji: Učinismo li što bijasmo dužni učiniti? Suvremena nesuvremenost obiteljskog pastorala u Hrvatskoj (mr. fra Žarko Relota) Razmišljanja i iskustva o izloženoj tematici Pripreme za susret sa Svetim Ocem u Zagrebu 4. i 5. lipnja t. g. Prigodne obavijesti Zajednički ručak oko 13 sati. Neka nam Gospodin u radu i životu bude trajna pomoć i zaštita! Mons. Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup POziV MLADiM svećenicima splitsko-makarske nadbiskupije na PeRMAnenTnO OBRAzOVAnje Br. 81./2011. Split, 14. ožujka Poštovani suradnici u pastoralnom poslanju! Svake godine u tjednu poslije Uskrsa naša Splitska metropolija i Franjevačka provincija Presv. Otkupitelja organiziraju permanentno obrazovanje za mlade svećenike cijele Metropolije i Provincije, koji su zaređeni posljednjih 10 godina. Ove godine će permanentno biti u Bijelom Polju kod Mostara, u biskupijskom centru Mostarsko-duvanjske biskupije Emaus. (Bijelo Polje je smješteno 12 kilometra sjeverno od Mostara uz cestu Mostar- Sarajevo; Emaus i župna crkva smješteni su s lijeve strane ceste uz Neretvu). Permanentno traje od uskrsnog ponedjeljak uvečer, 25. travnja (dolazak je predviđen do 18. sati), do četvrtka, 28. travnja oko 14,00 sati. Cjeloviti je program posvećen ispovjednoj tematici pod radnim naslovom Sakrament pokore u obzorju deset Božjih zapovijedi Radni program smo posvetili pastoralnoj službi u više praktičnih tema: Današnje shvaćanje čovjeka u perspektivi Božjih zapovijedi Dostojanstvo i svetost života u svjetlu 5. Božje zapovijedi Tematika 6. i 9. Božje zapovijedi u sakramentu ispovijedi Sociološki aspekti grijeha: 7. i 8. Božja zapovijed u sakramentu pokore Naš će se program, kako ćete vidjeti u Devnom / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

9 dopisi IZ ordinarijata redu koji prilažem ovom pozivu, odvijati u vidu stručnih izlaganja i zajedničkih razgovora o sakramentu ispovijedi i konkretnoj ispovjednoj tematici. U srijedu 27. travnja poslije podne bit će zajednički izlet u Stolac i sveta misa u mostarskoj katedrali s mostarskim biskupom, s provincijalima franjevačkih provincija, iz Splita i Mostara, i s mostarskim vjernicima. Upozoravam da je permanentno obrazovanje naša obveza. Za to nema i ne može biti nikakve isprike. Zbog toga se, tamo gdje je potrebno na vrijeme dogovorite sa susjednim župnicima za eventualne zamjene. U prilogu vam dostavljam radni program, s nakanom da se za to pripremite kako biste što uspješnije sudjelovali u stručnim promišljanjima i praktičnim razgovorima. Sve vas bratski pozdravljam i želim da bude plodan i uspješan rad. Mons. Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup OBAVijesT O PeRMAnenTnOM sufraganim BiskUPijAMA Br. 26./2011. Split, 28. veljače Prečasni Naslove! Kao što znate, u našoj se Splitskoj metropoliji svake godine u tjednu poslije Uskrsa organizira permanentno obrazovanje za mlade svećenike cijele metropolije i Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji su zaređeni posljednjih 10 godina. Ovaj put će permanentno biti u Bijelom Polju kod Mostara, župa Potoci u Mostarskoduvanjskoj biskupiji. (Bijelo je polje je, odnosno župa Potoci i Emaus desetak kilometra sjeverno od Mostara uz cestu Mostar-Sarajevo.), Programi započinju na uskrsni ponedjeljak uvečer 25. travnja 2011., u 18 sati, a završavaju u četvrtak 28. travnja oko 14,00 sati. Cjeloviti je program posvećen ispovjednoj tematici pod radnim naslovom Sakrament pokore u obzorju deset Božjih zapovijedi Glavi će predavači biti profesori s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu; dr. Špiro Marasović, dr. Ivan Kešina, dr. Šimun Bilokapić i dr. Mario Volarević. Tijekom permanentnoga s mladim će svećenicima biti: splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić i provincijal Franj. provincije Presv. Otkupitelja, dr. Željko Tolić, generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije dr. Ivan Ćubelić, pastoralni dr. Drago Šimundža i voditelj franjevačkih mladih svećenika prof. Fra Joško Kodžoman. Priključit će nam se te prevoditi jednu euharistijsku službu i mosatrsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić. Uz profesorska predavanja i zajedničke razgovore, i ove ćemo se godine, po potrebi, nakon stručnih izlaganja služiti metodom rada u manjim skupinama. U srijedu 27. travnja, poslije podne, poći ćemo na izlet u Stolac. Nakon razgledanja Stoca vratit ćemo se u Mostar te slaviti svetu misu s mostarskim vjernicima u mostarskoj katedrali. Nakon mise ćemo imati zajedničku večeru u Mostaru. Molimo Vas da o ovogodišnjem permanentnom obrazovanju obavijestite svoje svećenike za koje je, prema vašim odredbama, predviđeno ovo permanentno. Dobro bi bilo da za svoje svećenike imenujete voditelja te da nam do 15. travnja t. g. javite koliko će vaših svećenika sudjelovati na permanentnomu. Popis možete poslati na našu naznačenu adresu ili se javiti na pastoralni ured, tel.: ; mobitel Uz pozdrav u Gospodinu Don Drago Šimundža 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 103

10 dopisi IZ ordinarijata DneVni ReD i PROGRAM Permanentnog obrazovanja od 25. do 28. travnja u biskupijskom duhovnom centru Emaus, u Bijelom Polju kod Mostara Središnja tematika: Sakrament pokore u obzorju Deset Božjih zapovijedi Ponedjeljak (25. travnja 2011.): 18,00 sati: Dolazak i smještaj u duhovnom centru Emaus U župi Potoci 19,00 sati: Večera Utorak (26. travnja 2011.): Zajednička molitva: služba čitanja i jutarnja u 7,30 sati, zatim doručak 9,00-10 sati: Dr. fra Špiro Marasović, Današnje shvaćanje čovjeka u perspektivi Božjih zapovijedi Kratki razgovor na izloženu tematiku : Odmor i osvježenje 10,30-12,30: Dr. don Ivan Kešina, Dostojanstvo i svetost života u svjetlu 5. Božje zapovijedi Razgovori i pitanja u svezi s obje izložene teme 13,00 sati Ručak Poslijepodnevni odmor 15,30 Kava i osvježenje 16,00-16,50 sati: Dr. fra Šimun Bilokapić, Tem atika 6. i 9. božje zapovijedi u sakramentu ispovijedi 16,50-17,30 Pitanja i razgovori 18,00 sati Sveta misa u župnoj crkvi u Potocima koju predvodi mons. Rakto Perić, mostarsko-duvanjski biskup 19,00 sati Večera Srijeda (27. travnja 2011.): Zajednička molitva: služba čitanja i jutarnja u 7,30 sati, zatim doručak 9,00-10 sati: Dr. don Mario Volarević, Sociološki aspekti 7. i 8. Božje zapovijedi u sakramentu ispovijedi 10-10,30 Odmor i osvježenje 10,30-11,30 Radionice u 4-5 skupina 11,30-12,30 Informacije i plenarna rasprava 13,00 sati Ručak U 14 sati polazak izlet u Stolac... 18,00 sati Sv. misa u mostarskoj katedrali s mostarskim vjernicima; predvodi splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić s biskupom mons. Ratkom Perićem i provincijalima: mnp. fra Željkom Tolićem i mnp. Fra Ivanom Sesarom. 19,30 Zajednička večera u Mostaru Četvrtak (28. travnja 2011): Zajednička molitva: služba čitanja i jutarnja u 7,30 sati, zatim doručak 9,00-9,50 sati Plenarni osvrt na Permanentno Što i kako dalje 9,50-10,40 Osvrti i poruke Nadbiskupa i Provincijala 11,00 sati Euharistijsko slavlje (propovijeda provincijal dr. Željko Tolić) 12,30 sati Ručak i završetak tečaja MOLiTVA i POsT za DOMOVinU Br. 79./2011. Split, 1. travnja Svećenicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji! Poštovani, Na redovitom proljetnom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu odlučeno je da se u petak, 8. travnja u našoj domovinskoj Crkvi obavi molitva i post za Domovinu. Pozivam sve župnike i upravitelje crkvenih zajednica da u nedjelju, 3. travnja obavijeste o tome svoje vjernike te istodobno u svim župama Splitsko-makarske nadbiskupije za petak, 8. travnja najave i obave zajednički put križa i svetu misu za Domovinu. Mons. dr. Marin Barišić Nadbiskup metropolit splitsko-makarski / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

11 dopisi IZ ordinarijata slavlja Uz BLAGDAn sv. DUjMA Poštovani svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije, braćo redovnici i sestre redovnice, koji živite i radite u našoj nadbiskupiji, poštovani župnici i župni vikari! Sveti Dujam je zaštitnik svih nas, cijele naše nadbiskupije. U tom se svjetlu slavi u cijeloj nadbiskupiji. Kako je sv. Dujam istodobno glavni zaštitnik grada Splita, u Splitu se, u središtu Nadbiskupije, posebno doživljava i slavi. Iako svaka župa ima svoga zaštitnika i svečano ga poštuje i slavi, budući da je sv. Dujam naš zajednički patron, zaštitnik cijele Splitsko-makarske nadbiskupije, na toj ga, nadbiskupijskoj razini tradicionalno slavimo u svim splitskim župama kao svetkovinu, a u župama izvan Splita kao blagdan. Stari Splitski statut iz 13. stoljeća potanko tumači i jasno naređuje kako se grad za blagdan sv. Dujma treba pripremiti i svi građani dostojanstveno proslaviti svog svetog zaštitnika. U želji da bi to duhovno, povijesno i crkveno zajedništvo vjere i života, s najdubljim poštovanjem prema svom zaštitniku, doživjeli svi naši vjernici, sve župe u Gradu i Nadbiskupiji, upućujemo vas da o tomu obavijestite svoje župljane i potaknete ih da našeg zajedničkog zaštitnika dostojanstveno proslavimo. Posebno preporučujemo splitskim župnicima da svoje vjernike pripreme za Dujmovu svetkovinu, da ih upozore o Devetnici sv. Dujma (od 28. travnja do 5. svibnja) u njegovoj katedrali, o otvaranju Dujmova moćnika i večernjoj službi (6. svibnja) te svečanostima na samu Sudamju, u subotu, 7. svibnja godine. Svi smo mi svećenici pozvani da na blagdan našeg zaštitnika sudjelujemo u uobičajenim svečanostima u Splitu: u procesiji, u euharistijskom slavlju i na blagdansko ručku. Kratke obavijesti 1. Devetnica sv. Dujma Svakoga je dana od 28. travnja do 5. svibnja u splitskoj prvostolnici u 19 sati: euharistijsko slavlje, pjevana sveta misa i prigodna propovijed. Nakon euharistijskog slavlja svake večeri od 28. travnja do 5. svibnja u 20 sati u katedrali su prigodni koncerti ili obiteljska razmišljanja; koncerti će biti : 28., 29. i 30. travnja te 4. i 5. svibnja, a stručna izlaganja i promišljanja o ulozi, važnosti i pastoralu današnje obitelji bit će 1., 2. i 3. svibnja. 2. Otvaranje moćnika sv. Dujma - Petak, 6. svibnja, u 18 sati otvaranje moćnika zaštitnika grada Splita i Nadbiskupije sv. Dujma sa svečanom Večernjom u splitskoj katedrali. 3. Blagdan svetoga Dujma Misna su slavlja na blagdan našeg Zaštitnika u Dujmovoj katedrali u 7, 8, 16, 17, 18, 19 i 20 sati, u 9,30 minuta pripreme za procesiju i euharistijsko slavlje, u 10,00 procesija od Katedrale do Trga dr. Franje Tuđmana, gdje svi sudjelujemo u svečanom euharistijskom slavlju. Euharistijsko slavlje predvodi i propovijeda zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Župnici u svojim župama mogu imati večernje svete mise. Mons. Drago Šimundža pastoralni vikar 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 105

12 dopisi IZ ordinarijata novi DOkTOR TeOLOGije DOn edvard PUnDA Don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, obranio je 25. ožujka na Papinskom Sveučilištu Gregoriana doktorsku disertaciju iz fundamentalne teologije na temu La fede in Teresa d Avila (Vjera kod Terezije Avilske). U ispitnoj komisiji prisustvovali su prof. Donna L. Orsuto (moderator), prof. Carmen Aparicio Valls i prof. Michael Paul Gallagher (Predsjednik ispitne komisije i Dekan Teologije na Papinskome sveučilištu Gregoriana). Uz majku, brata i rodbinu iz Chicaga, na obrani don Edvarda su prisustvovali mons. Nikola Eterović, generalni tajnik Sinode biskupa, mons. Jure Bogdan, rektor Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima, p. Mihaly Szentmartoni duhovnik Zavoda i Predsjednik Papinskog Instituta za Duhovnost, svećenici iz Splitsko-Makarske Nadbiskupije, prijatelji don Edvarda iz domovine, te mnogi poznanici koji studiraju i djeluju u Rimu. Disertacija je podijeljena u dva velika dijela. Prvi dio nazvan Nauk koji polazi od iskustva, sadrži tri poglavlja i ima za cilj objasniti kako nauk (o vjeri) svete Terezije ne može biti odvojen od njenog iskustva (vjere). U govoru o rađanju toga vjerskog nauka autor razvija hermeneutske principe za njegovo razumijevanje te kako ga učiniti teološki plauzibilnim. Drugi dio, koji se sastoji od četiri poglavlja, pod naslovom Dinamizam vjere ima za cilj obuhvatiti svu kompleksnost teološkog sadržaja življenog i reflektiranog u iskustvu vjere svete Terezije. Vjera kod Terezije Avilske dok je u isto vrijeme objekt, ono je i polazna točka te ambijent doktorske disertacije don Edvarda Punde. Polazeći od spisa u kojima avilska Svetica svjedoči milosti življene vjere koje joj je učinio Gospodin (las mercedes que el Señor me ha hecho), Punda je najprije pokazao kako Terezija živi i reflektira svoju povijest kao mjesto Božjeg djelovanja, odnosno Terezijino shvaćanje ljudskog života kao povijesti spasenja (I,1). Razumjeti vlastitu povijest kao povijest spasenja, jedina je hermeneutika sposobna do kraja rasvijetliti istinu o čovjeku, zaključuje autor. Vjera (kod) Terezije je življena i reflektirana kroz mistično iskustvo koje u jedinstvu između affectus fidei, intellectus fidei i confessio fidei postaje izvor i forma Terezijine spoznaje (vjere). U tome se rađa Terezijin teološki model koji fundamentalnoj teologiji nudi paradigmu koja poziva ne samo na refleksiju nego također neizostavno na življenje i svjedočenje vjere (I,2). Terezijina vjera (Punda govori o vjeri kod i u Tereze) rađa se i aktualizira u molitvi shvaćenoj kao objava ljubavi/prijateljstva Boga koji poziva čovjeka na prijateljski odnos s Onim za koga znamo da nas ljubi (tratar de amistad con quien sabemos nos ama) (I,3). Shvaćena na takav način, molitva rezultira kao locus theologicus i hermeneutski krug u kojem se osoba nalazi i koji omogućava razumijevanje čitavog sadržaja jedne življene, reflektirane i ispovijedane (svjedočene) vjere. U famoznom Terezijinom engolosinar, oduševiti ljude za Boga, za istinsko iskustvo vjere, Punda pronalazi fundamentalnu dimenziju Terezijine teologije: O onome o čemu se nema iskustva, teško se može dati siguran razlog (Zamak duše VI, 9, 4; usp. 1 Pt 3, 15). Terezijina nauka koja polazi od iskustva prikazana je u četiri perspektive/dimenzije (teološko-trinitarna, kristološka, antropološka i ekleziološka) kojih dinamizam sadržava svu kompleksnost vjere kod Terezije Avilske. Polazeći od tog modela čija struktura se nalazi u sedmim Odajama Terezijinog vrhunskog djela Zamak duše, Punda zaključuje da vjera kod Terezije Avilske može biti definirana kao događaj Trojedinoga Boga (II.1.) koji se daruje/objavljuje u svome Sinu Isusu Kristu (II,2) čovjeku, aktualizirajući spasenje i čineći ga tako novim stvorenjem (II,3) sposobnim i pozvanim živjeti, reflektirati i ispovijedati svoj novi život u Crkvi (II,4). Ovaj model nije samo ontološka (i kronološka) struktura u kojoj je avilska Svetica živjela, promišljala i ispovijedala svoju vjeru, nego može biti paradigma za svaku teologiju vjere. U takovome modelu fundamentalna teologija može pronaći izvrstan primjer koristan jednom cjelovitijem pristupu teološke stvarnosti koja je u iskustvu velike španjolske mističarke dosegla jednu od najvećih razina. Don Edvard Punda, rođen je godine. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je na Manastirinama u Solinu. Od do vrši službu župnog vikara u konkatedralnoj župi sv. Petra u Splitu. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana postiže magisterij iz Fundamentalne teologije s tezom Rivelazione e storia in W. Pannenberg e W. Kasper (Objava i povijest kod W. Pannenberga i W. Kaspera) pod vodstvom prof. Donatha Hercsika. Na istom Sveučilištu pod vodstvom istog profesora započinje doktorsku disertaciju o temi La fede in Teresa d Avila (Vjera kod Terezije Avilske), koju nakon smrti p. Hercsika ( ) završava pod vodstvom profesorice D.L. Orsuto. Don Punda od do asistent je pri katedri Fundamentalne teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana, a u veljači imenovan je duhovnikom je u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

13 dokumenti DOkUMenTi PORUkA PAPe BeneDikTA XVi. za korizmu S Kristom ste suukopani u krštenju, s njime ste i uskrsli (Kol 2, 12) Draga braćo i sestre, korizma, koja nas vodi prema proslavi svetog Uskrsa, za Crkvu je vrlo dragocjeno i važno liturgijsko vrijeme. Tim povodom vam s radošću upućujem posebnu riječ kako bi se to vrijeme živjelo s dužnom zauzetošću. Dok upire svoj pogled prema konačnom susretu sa svojim Zaručnikom u vječnom Vazmu, crkvena zajednica, ustrajna u molitvi i djelatnoj ljubavi, snažnije prianja čišćenju u duhu, da izobilnije iz otajstva utjelovljenja crpi novi život u Kristu Gospodinu (usp. Predslovlje Prve korizmene nedjelje). 1. Taj isti nam je život već prenesen na dan našega krštenja, kada je, nakon što smo postali dionicima Kristove smrti i uskrsnuća, započela za nas radosna i zanosna pustolovina učenika (Homilija na blagdan Krštenja Gospodinova, 10. siječnja 2010.). Sveti Pavao u svojim poslanicama opetovano ustraje na jedinstvenom zajedništvu sa Sinom Božjim ostvarenom u toj kupelji. Činjenica da u većini slučajeva ljudi krštenje primaju još kao djeca ističe da je riječ o Božjem daru: nitko ne zaslužuje vječni život vlastitim snagama. Božje milosrđe, koje briše grijeh i daje nam iskusiti u vlastitim životima kako je to imati isto mišljenje kao i u Kristu Isusu (Fil 2, 5), besplatno se daje čovjeku. Apostol naroda, u Poslanici Filipljanima, izražava značenje preobrazbe koja se ostvaruje dioništvom u Kristovoj smrti i uskrsnuću, naznačujući njegov krajnji cilj, a taj je da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih (Fil 3, 10-11). Krštenje nije, zato, neki obred iz prošlosti, već susret s Kristom koji oblikuje čitav život krštenika, daje mu božanski život i poziva ga na iskreno obraćenje; potaknuto i poduprto milošću, ono omogućuje kršteniku postići mjeru uzrasta punine Kristove. Posebna veza povezuje krštenje s korizmom kao pogodnim vremenom da se iskusi milost koja spašava. Oci Drugoga vatikanskog koncila potaknuli su sve pastire Crkve da koriste obilatije krsne elemente svojstvene korizmenoj liturgiji (konst. Sacrosanctum Concilium, 109). Crkva, naime, oduvijek povezuje uskrsno bdjenje s krsnim slavljem: u tom se sakramentu ostvaruje ono veliko otajstvo po kojem čovjek umire grijehu, postaje dionikom novoga života u Kristu Uskrslom i prima istog onog Duha Božjega koji je uskrisio Isusa od mrtvih (usp. Rim 8, 11). Taj besplatni dar mora se uvijek iznova oživljavati u svakome od nas a korizma nam pruža put sličan katekumenatu, koji je za kršćane prve Crkve, kao i za današnje katekumene, nezamjenjiva škola vjere i kršćanskog života: oni doista žive krštenje kao čin od odsudne važnosti za cio svoj život. 2. Da bismo se ozbiljno zaputili na put prema Uskrsu i pripravili se za proslavu Gospodinova uskrsnuća najradosniju i najsvečaniju svetkovinu čitave liturgijske godine ima li išta primjerenije od toga da dopustimo da nas vodi Božja riječ? Zato nas Crkva, u evanđeoskim tekstovima koji se čitaju na korizmene nedjelje, vodi k posebno snažnom susretu s Gospodinom, pomažući nam ponovno proći dionice puta kršćanske inicijacije: katekumenima to služi kao priprava za primanje sakramenta preporođenja, a onima koji su već kršteni da učine nove i odlučne korake u nasljedovanju Krista i u punijem darivanju njemu. Prva nedjelja korizmenog puta otkriva naše ljudsko stanje na ovoj zemlji. Pobjednička borba protiv napasti, kojom započinje Isusovo poslanje, je poziv čovjeku da postane svjestan vlastite krhkosti da bi prihvatio milost koja oslobađa od grijeha i ulijeva novu snagu u Kristu, koji je Put, Istina i Život (usp. Ordo Initiationis Christianae Adultorum, br. 25). Snažni je to podsjetnik kako kršćanska vjera uključuje, po Isusovu primjeru i u jedinstvu s njim, borbu protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta (Ef 6, 12), u kojem je đavao na djelu i neumorno, do dana današnjeg, napastuje svakog onog koji se želi približiti Gospodinu: Krist iz nje izlazi kao pobjednik, da otvori također naše srce nadi i vodi nas kako bismo pobijedili zasjede zloga. Evanđeoski ulomak o Gospodinovu preobraženju stavlja pred naše oči Kristovu slavu, koja anticipira uskrsnuće i koja najavljuje divinizaciju čovjeka. Kršćanska zajednica postaje svjesna da je, poput apostola Petra, Jakova i Ivana, povedena na goru visoku, u osamu (Mt 17, 1), da ponovno primi u Kristu, kao sinovi i kćeri u Sinu, dar Božje milosti: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (r. 5). To je poziv udaljiti se od svakodnevne buke i uroniti u Božju prisutnost: on nam želi, svakoga dana, prenijeti 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 107

14 dokumenti Riječ koja prodire u dubine našega duha, gdje razlikuje dobro i zlo (usp. Heb 4, 12) i jača volju da slijedimo Gospodina. Gospodinovo pitanje Samarijanki: Daj mi piti! (Iv 4, 7), koje slušamo u liturgiji Treće korizmene nedjelje, izražava veliku Božju ljubav prema svakom čovjeku i želi pobuditi u našem srcu želju za darom vode koja struji u život vječni (r. 14): to je dar Duha Svetoga, koji čini vjernike istinskim klanjateljima koji će se moliti Ocu u duhu i istini (r. 23). Samo ta voda može utažiti našu žeđ za dobrom, istinom i ljepotom! Samo ta voda, koju nam je dao Sin, može natopiti pustinje nemirne i nezadovoljne duše, dok ne pronađe spokoj u Bogu, prema glasovitim riječima svetog Augustina. Nedjelja slijepca od rođenja predstavlja Krista kao svjetlo svijeta. Evanđelje sve nas postavlja pred pitanje: Ti vjeruješ u Sina Čovječjega? Vjerujem, Gospodine (Iv 9, 35.38), kaže s radošću slijepac od rođenja, govoreći uime svih vjernika. Čudo ozdravljenja znak je da Krist, zajedno s vidom, želi otvoriti oči našeg duha, da naša vjera postane sve dublja te uzmognemo prepoznati u njemu jedinog Spasitelja. On prosvjetljuje sve tmine života i vodi čovjeka da živi kao sin svjetla. Kada nam se, na Petu korizmenu nedjelju, proglašava Lazarovo uskrsnuće, nalazimo se pred vratima posljednjeg misterija našega života: Ja sam uskrsnuće i život Vjeruješ li ovo? (Iv 11, 25-26). Za kršćansku je zajednicu kucnuo čas da, zajedno s Martom, ponovno iskreno stavi čitavu svoju nadu u Isusa iz Nazareta: Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet! (r. 27). Zajedništvo s Kristom u ovome životu pripravlja nas da prijeđemo granicu smrti, kako bismo zauvijek živjeli s njim. Vjera u uskrsnuće od mrtvih i nada vječnog života otvaraju naše oči prema posljednjem smislu našega života: Bog je stvorio čovjeka za uskrsnuće i za život i ta istina daje istinsku i konačnu dimenziju povijesti ljudi, njihovom osobnom i društvenom životu, kulturi, politici, ekonomiji. Bez svjetla vjere, cio svemir ostaje zatvoren u grobu bez budućnosti i nade. Korizma nalazi svoje ispunjenje u Vazmenom trodnevlju, osobito u velikom bdjenju u svetoj noći: obnovom krsnih obećanja ponovno potvrđujemo da je Krist Gospodar našega života, onoga života kojeg nam je Bog objavio kada smo ponovno rođeni iz vode i Duha Svetoga i ponovno potvrđujemo naše čvrsto opredjeljenje da ćemo uzvratiti na djelovanje milosti da bismo bili njegovi učenici. 3. Naše uranjanje u Kristovu smrt i uskrsnuće po sakramentu krštenja potiče nas svakoga dana oslobađati naše srce tereta materijalnih stvari, egoističnog odnosa sa zemljom koji nas osiromašuje i sprječava nas da budemo raspoloživi i otvoreni Bogu i bližnjemu. U Kristu, Bog se objavio kao Ljubav (usp. 1 Iv 4, 7-10). Kristov križ, besjeda o križu očituje spasenjsku moć Boga (usp. 1 Kor 1, 18), koji se daruje da ponovno pridigne čovjeka i donese mu spasenje: ljubav u njezinu najradikalnijem obliku (usp. enc. Deus caritas est, 12). Tradicionalnim praksama posta, milostinje i molitve, koje predstavljaju izraze naše zauzetosti oko obraćenja, korizma uči živjeti Kristovu ljubav na sve radikalniji način. Post, koji može imati različite motivacije, zadobiva za kršćanina duboko religijsko značenje: osiromašivanjem svoga stola učimo pobjeđivati sebičnost da bismo živjeli u logici dara i ljubavi; odricanjem od nečega i to ne samo od onoga što nam je suvišno učimo odvraćati pogled od svoga ja, da bismo otkrili Nekoga pored nas i prepoznali Boga u licima mnoge naše braće. Post ne samo da ne čini vjernika potištenim, već ga, naprotiv, sve više otvara Bogu i potrebama ljudi te tako omogućuje da se ljubav prema Bogu pretoči u ljubav prema bližnjemu (usp. Mk 12, 31). Na našem putu često se također suočavamo s napašću da imamo sve više, to jest pohlepom za novcem, koja ugrožava primat Boga u našem životu. Žudnja za posjedovanjem izaziva nasilje, izrabljivanje i smrt; zato Crkva, osobito u korizmeno vrijeme, podsjeća na praksu milostinje, to jest na sposobnost dijeljenja. Klanjanje dobrima, naime, ne samo da udaljava čovjeka od drugoga, već ga čini sve siromašnijim i nesretnijim, zavarava ga, obmanjuje i ne ostvaruje ono što obećava, jer postavlja materijalne stvari na mjesto koje pripada Bogu, jedinom izvoru života. Kako čovjek može shvatiti Božju očinsku dobrotu ako mu je srce puno sebičnosti i vlastitih planova, kojima se zavarava da si može zajamčiti budućnost? Čovjek je tada u napasti da, baš poput bogataša iz prispodobe, pomisli: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Poznat nam je Gospodinov sud: Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! (Lk 12, 19-20). Praksa milostinje podsjetnik je da Bog mora uvijek biti na prvome mjestu kao i na pozornost prema drugome, kako bismo ponovno otkrili našeg dobrog Oca i primili njegovo milosrđe. U čitavom korizmenom vremenu Crkva nam nudi s posebnim obiljem Božju riječ. Njezinim razmatranjem i interioriziranjem a zatim i svakodnevnim življenjem, učimo dragocjeni i nezamjenjivi oblik molitve, jer nas pozorno slušanje Boga, koji nastavlja govoriti našemu srcu, hrani na putu vjere koji smo započeli na dan krštenja. Vjera nam omogućuje također steći novu svijest o vremenu: naime, bez perspektive vječnosti i transcendencije, ono naprosto upravlja naše korake prema obzoru bez budućnosti. U molitvi, međutim, nalazimo vremena za Boga, da shvatimo da riječi njegove neće uminuti (usp. Mk 13, 31), da uđemo u ono prisno zajedništvo s njim koje nam nitko neće moći oteti (usp. Iv 16, 22) i koje nas otva / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

15 dokumenti ra nadi koja ne razočarava vječnom životu. Ukratko, tijekom korizmenog puta, na kojem smo pozvani razmatrati otajstvo križa, upoznajemo zajedništvo u patnjama njegovim (Fil 3, 10) da bismo ostvarili duboko obraćenje našega života, tako da dopustimo da nas preobrazi djelovanje Duha Svetoga, kao svetog Pavla na putu za Damask i oslobodimo se svoje sebičnosti, pobjeđujući nagon za dominiranjem nad drugima i otvarajući se Kristovoj ljubavi. Korizma predstavlja pogodno vrijeme da spoznamo naše slabosti i prihvatimo, iskrenim preispitivanjem vlastitoga života, obnoviteljsku milost sakramenta pokore te odlučno upravimo svoje korake prema Kristu. Draga braćo i sestre, po osobnom susretu s našim Otkupiteljem i postu, milostinji i molitvi, put obraćenja prema Uskrsu vodi nas k ponovnom otkrivanju našega krštenja. Obnovimo u ovoj korizmi prihvaćanje milosti koju nam je Bog dao u tome času, da nas ona prosvjetljuje i vodi u svim našim djelima. Ono što taj sakrament označava i ostvaruje, pozvani smo živjeti svakoga dana u sve velikodušnijem i autentičnijem nasljedovanju Krista. Na tome našem putu povjerimo se Djevici Mariji, koja je rodila Božju riječ u vjeri i tijelu, da bismo poput nje uronili u smrt i uskrsnuće njezina Sina Isusa i imali vječni život. U Vatikanu, 4. studenoga Papa Benedikt XVI. PORUkA PAPe BeneDikTA XVi. za DAn MOLiTVe za zvanja Predlagati zvanja u mjesnoj Crkvi 48. svjetski dan molitve za zvanja, koji će se slaviti 15. svibnja 2011., na Četvrtu vazmenu nedjelju, poziva nas razmišljati o temi: Predlagati zvanja u mjesnoj Crkvi. Prije sedamdeset godina časni sluga Božji Pio XII. osnovao je Papinsko djelo za svećenička zvanja. Kasnije su slična djela biskupi osnivali u mnogim biskupijama. Vodili su ih svećenici i laici, kao odgovor na poziv Dobrog Pastira, koji vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira, i reče: Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (Mt 9, 36-38). Umijeće promicanja i brige za zvanja nalazi svijetlu referentnu točku na stranicama Evanđelja gdje Isus poziva svoje učenike da ga slijede te ih poučava s ljubavlju i brižnošću. Ono što posebno privlači našu pozornost jest način na koji je Isus pozvao svoje najbliže suradnike da naviještaju Kraljevstvo Božje (usp. Lk 10, 9). Prije svega, jasno dolazi do izražaja da je prvi čin molitva za njih: prije nego će ih pozvati, Isus je proveo noć u osami, u molitvi, u osluškivanju Očeve volje (usp. Lk 6,12), u duhovnoj odvojenosti od svakodnevnih briga. Učenikov poziv rađa se upravo u prisnom razgovoru s Ocem. Poziv na svećeničku službu i posvećeni život je u prvom redu plod stalnoga dodira s Bogom živim i ustrajne molitve koja se uzdiže gospodaru žetve bilo u župnim zajednica, bilo u kršćanskim obiteljima, bilo na molitvenim sastancima na kojima se moli za zvanja. Gospodin je, na početku svoga javnog djelovanja, pozvao neke ribare, koji su se pripremali za ribolov na Galilejskom jezeru, obrativši im se riječima: Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi! (Mt 4, 19). Pokazao im je svoje misijsko poslanje brojnim znacima koji su pokazatelj njegove ljubavi prema ljudima i dar Očeva milosrđa; učio ih je riječju i životom da budu spremni nastaviti njegovo djelo spasenja; na kraju, znajući da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu (Iv 13, 1), povjerio im je spomen svoje smrti i uskrsnuća, i prije nego će biti uzdignut na Nebo poslao ih je u čitav svijet zapovjedivši im: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28, 19). Poziv koji Isus upućuje onome kojem kaže: Slijedi me! je u isti mah zahtjevan i uzvišen: on ih poziva da budu njegovi prijatelji, da slušaju izbliza njegovu riječi i žive s njim; uči ih potpunom predanju Bogu i širenju Kraljevstva prema zakonu evanđelja: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod (Iv 12, 24); poziva ih da napuste vlastitu skučenu volju, svoju ideju o samoostvarenju i urone u drugu volju, Božju volju i puste da ih ona vodi i nadahnjuje život. Dao im je iskusiti bratstvo, koje se rađa iz te potpune otvorenosti za Boga (usp. Mt 12, 49-50) i koje je prepoznatljivi znak Isusove zajednice: Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge (Iv 13, 35). Nasljedovanje Krista i danas je zahtjevno: to znači naučiti trajno upirati pogled u Isusa, dobro ga upoznati, slušati ga u Riječi i susretati se s njim u sakramentima; to isto tako znači naučiti suobličiti svoju volju njegovoj. To je prava škola odgoja za sve koji se pripremaju za svećeničku i službu i posvećeni život, 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 109