Gabrijel Stupica Galerija suvremene umjetnosti Zagreb Katarinin trg

Gabrijel Stupica Galerija suvremene umjetnosti Zagreb Katarinin trg 2 23. 1 2. 3. 1986.

IzIobu Gabrijela Stupice organizirale su u Zagrebu Galerija suvremene umjetnosti i Galerija Karas u suradnji s Galerijom Sebastijan iz Dubrovnika i Obalnim galerijama iz Pirana.

Tihu prisutnost Stupiinih slika bilje2imo u cijeloj naoj poslijeratnoj umjetnosti od prvih mrtvih priroda, portreta, autoportreta. nevjesta i ateliera. Nikada nametljivo i stoga uvijek s radocu i oduevljenjem prihvaano njegovo slikarstvo, koje je umjetniki apsolutno snano obuhvatilo i povezalo ekspresiju i misao i nalo im odgovarajuu likovnu formu, ugradilo se u okosnicu jugoslavenske umjetnosti druge polovine 20. stoljeca. Upravo stoga to donosi vrlo individualno osjeanje i to je osobni senzibilitet uzvisilo na razinu opega, Stupiino slikarstvo ima mo univerzalnog prihvaanja i razumijeva- nja. Ta osobina profinjenog iznoenja intimne ekspresije aktualizirala je Stupiin rad u posljednje vrijeme, vrijeme koje se naglaeno okrenulo unutranjosti bia, intimi i osjeajnosti. Galerije grada Zagreba priredile su ovu izlobu u svojoj Galeriji suvremene umjetnosti. u kojoj je Stupica imao prvu retrospektivnu izlobu prije tono 23 godine. Tada je izloba imala znaaj izlobe autora koji je dugo godina bio vezan za Zagreb i prijateljevao s njime. Veza Gabrijela Stupice sa Zagrebom poinje jo nakon njegove mature, kada (1931) upisuje Umjetniku akademiju u Zagrebu, koju nakon studija slikarstva zavrava 1936. godine. Stupica ivi u Zagrebu sve do 1946. godine. kada postaje profesor na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani. Tokom svih ovih godina Stupica je neprestano izlagao, all s odmjerenim ritmom, povremeno zastupajud Jugoslaviju na znaajnim medunarodnim izloba- ma suvremene umjetnosti. Ve 1952. izlae na venecijanskom Biennalu, na kojem se ponovno javlja 1958. godine. da bi omah 1959. izlagao na Documentima Li Kasselu. Dva puta, takoder, zastupa Jugoslaviju na Biennalu u Sao Paulu 1965. i 1983. godine. a zadnji nastup takve vrste imao je na parikom Biennalu 1985. godine. Na izlobi su radovi nastali u rasponu od 1953. do 1984. godine, a medu njima se istiu gvaevi na temu slikarevih autoportreta. Ova serija gvaeva, u kojoj se ponavlja motiv slikarija autoportreta. proniknula je u problem ivota i smrti dublje nego ikad prije i sintetizirala ga u njegovu znaenju. Galerije grada Zagreba ovom izlobom nastavljaju seriju izlobi kojima se nastoji valorizirati i revalorizirati stvaralatvo pojedinih starijih autora Ii pojava u naoj umjetnosti i razmotriti ih u kontekstu aktualnih kretanja u suvremenoj umjetnosti. Manjan SLISOvski 3

Gabrijel STUPICA je jedinstvena, izuzetna pojava u ovim naim krajevima; jedva. gotovo nikako ne podnosi usporedbe s drugima. Naravno, nije ni poniknuo nu izrastao u praznini, au i sve u svemu stoji posve sam. Sam je stajao i u svojem atelieru iz kojega kao da i nije izlazio. Pri susretima s njim, izmedu slikara i posjetioca moglo se uspostaviti ivo razumijevanje, all se njegov duh nije stapao s duhom sugovornika. To se vjerojatno moe pokuati protumaiti jedino injeni- corn da je njegova osobnost bila uvijek kompletna te joj i nije bila potrebna nikakva posebna dopuna. Takav je bio i nje- gov atelier: kompletan, obilat svemir stvari medu kojima nema nijedne nepotrebne; neuku se oku mora ukazati kao kaos svijeta kojemu se nita ne moe oduzeti ni dodati. Stupica nije bio strastven istraiva ni uporan otkriva slikarskih metoda; ono to je stiglo na platno iii na papir, poteklo je iz trajnog, intenzivnog i bogatog dodira stvari, u ogledanju vlastitog ja u sebi i predmetnoga svijeta oko sebe. Tako je nastao slikarski opus koji u svojoj uoj i daljoj sredini predstavlja svojevrsno udo. Slikao je Stupica do sada, zapravo, samo na nekoliko tema: mrtve prirode, ive Ii simboline figure, portrete. Osim, moda, u ranoj mladosti, pejzae uope nije slikao. Dok je na ranim slikama dosegao razinu klasine slikarske tehnike, koja nimalo ne zaostaje za onom njegovih uitelja, kasnije je razvio umijee realizacije koje nije prezalo ni pred kakvim "slobodama.. Slikao je akvarelom, gvaem. tempe- rom, uljem, na papirima, platnima; kad bi mu zatrebalo, na slikanoj bi slici i crtao: na slikanu je povrinu lijepio razliite materijale, od tkanina do papira; urezivao je bezbojne poteze u svjeu tvar boje; nanosio je na povrinu slike pijesak, razliite zdrobljene tvari, staniol i Ostalo, to se katkad ne moe ni prepoznati, au i se u kontekstu kompozicije moe jasno otitati. No. sva ta njegova -tehnologija., koja nas ponekad iznenaduje, na kraju promatranja, svakom prilikom, duboko uvjerava u svoju opravdanost, pa ak i u vlastitu nunost. Treba istaknuti i to da se na Stupiinim slikama i crteima mogu sresti i zahvati najrazliitijih I, ponekad, vrlo iznenadujudh vrsta. Ne slika taj slikar jedino kistom,»pahtlorn,,, ne crta jedino perom. olovkom iii ugljenom, nego nanosi boju na druge naine, i prstom, samim vrkom jagodice prsta. nika kolairanja jednako mu je potrebna kao i precizno, minuciozno reproduciranje tampanih tekstova, fotografija, te tehnikih nacrta i shema. Taj iroki izbor tehnikih pomagala pri stvaranju slikarskog djela uglavnom je posljedica konkretne potrebe pri radu, vrlo rijetko je odgovor na slikarevu elju da.razbije» okvir klasinih tehnikih postupaka. 0 tome najbolje svjedoi pozitivan neposredan uinak takvih postupaka na recepciji djela. Potezi ugljenom preko slikane povrine, crte perom na slikarski koncipiranoj povrini. smrvljeno staklo, sitni ljunak, gvalja staniola ne stiu na slikanu povrinu kao izuzetni tehniki efekti, nego kao izrazi neposredne autorove elje. Uza sve to obilje tehnikih poznatih i iznenadujuih postupaka, slikarska, tehnoloka.rnetoda<, Stupiina u svemu je.otvorena» na najvaljaniji metierski nain i svaki put nas s lakoom uvjerava u vlastitu opravdanost. Oito je: slikar nije traio ni oekivao neki dopadljivi efekt, nego je rjeavao problem realizirao svoju intimnu namjeru, a to je slikareva odluka da i ne pomilja na kakav ustupak nevoljkom promatrau. Motivi na kojima se slikar Stupica zadrava i u okviru cijelog svog dosadanjeg djela nisu osobito brojni. Promatrajui nizove njegovih slika nepaijivi e gledalac zabiljeiti mnoge ponovljene motive, au i tu svakako nije posrijedi obina "repeticija» motiva, nego, naprotiv, rijejul neiscrpiva invencija autora koji u jednom rjeenju rue osjea i rue vidi kompletnost svojega videnja. Ne bi se uistinu moglo ustvrditi da je Stupica svoje motive ponavljao. "repetirao,,; naprotiv, imalo upornijim i dubljim zalaenjem u njegova djela, poniranjem u niz slinih kompozicija, promatra koji ne stoji pred Stupiinom slikom kao pred opepriznatim remek-djelom nego kao pred jedinstvenim, neponovljivim iskustvenim doivljajem slikara moi e se uvjeriti da je "niz- slika (zapravo vie razliitih susreta s motivom) vremenska dimenzija umjetnikova ivota s motivom. To iskljuuje mogunost da ustvrdimo kako se niz istih iii slinih motiva moe nazvati»serijorn" u bib o kojem smislu. Ponekad je to tek niz bljeskova u saznavanju stanovite ivotne injenice, koja je u nekom razdoblju pratila autora. U rano doba, u vrijeme kad je velika pometnja na podruju umjetnosti stala jenjavati, a bib o je to prvih pedesetih godina, Stupica je slikao tonovima koji su bill tamni, sumrani, gotovo sumorni, a svjetlost je izvirala s njegovih platna poput vatre u noi. Prvo je to bila.povorka» s nizom figura koje u tami nose svjetiljke i lampione. Zatim su u istoj intonaciji boja nastali portreti i mrtve prirode zagasitih. sumranih tonova. u kojima je svaki svijetli potez kista djelovao kao bljesak plamenog jezika. Slikaru je bib o potrebno samo nekoliko godina da se oslobodi mranih zvukova; kao da je odjednom (all ne: u jednom trenutku) odmaknuo zavjesu i u njegov je atelier provrla, potekla cijela rijeka srebrno-sive, a potom i bijele boje. lstovremeno, na platna je izbilo mnotvo predmeta to su se okupljali u opsene mrtve prirode, a pratei svaki put tek po samo jednu figuru. Lica su ljudi bila gotovo jednako pretvorena u skupine li sisteme znakova, signala koji su govorili o sreditu i opsegu slikareve panje i sklonosti. Sam se lik slikara na autoportretima pretvarao u obris ispunjen mrljama boja. Dijete se prestavljalo u prepoznatljivu lutku, glava slikareva u ikonu. Sve to nekako pripada u okvir Stupiina dosadanjeg opusa koji moemo vie-manje lako sagledati. Ali, u svemu je slikar vie-manje svjesno i voljno li bez neposredne elje i odluke prenio na platna i papir, ispod svega to se na povrinama slika dogodilo, a mi to s vie-manje sigurnosti i iskustva moemo registrirati, na manjoj ill veoj dubini. u donjem najdonjem sloju slika i crtea, nalazi se jo jedan dio slikareva svijeta, jo poneka, ali znaajna njegova poruka. Lakou i prozranost, pa i pokrete nekih figura netko je vrlo lijepo opisao kao "vnebozetje" (uzaae na nebo) Preostaje pitanje: iji, koji uzlazak na nebo? to se jo krije u rastuoj bjelini na slikama i u pokretima likova, koje kao da slijedi jedva ujna muzika? Zato su boje, koje su nekada iskrile u tminama, sada potonule u sebe i prestavile se u zasljepljujuem bijelom svjetlu? to govori djeji rjenik u govoru zrela ovjeka? Kako valja tumaiti poglede i gestikulaciju naslikanih likova? Kako da svhatimo saete znakove koji su postali gotovo neitljivi trijeznu oku? I kako da shvatimo maske to nam se ukazuju kao prisutnost spodoba iz nekog svijeta koji jo nismo dokuili? I, na kraju, kako da protumaimo injenicu da nam iz mnotva znakovlja, iz zaustavljenih pokreta likova, iz materije boja, koje su u isti mah i plemenite i na neki nain divlje pristiu poruke koje je nemogue prevesti u rijei, a oito su sudbin- ski vane i vjerojatno u sebi kriju iskonsku umjetnikovu elju da nas nekim, glazbi slinim oblicima, obavijesti o onom to je najvanije. Za svakoga i sve. R. Putar 4

Gabrijel STUPICA is a unique painter, quite exceptional on our art scene; and it is hard to compare him with others. He did not emerge from a void, naturally, but his work and personality stand separate from the rest. He is also alone in his atelier which he practically never leaves. When meeting someone, the painter could establish a close contact with his visitor, but he never got completetly involved in a dialogue. This might be explained by the fact that his individuality was complete and not in need of any complement. The same is true for his studio: a complete, abundant array of things, none of them superfluous or useless. To the uninformed eye it may have resembled a world of chaos where nothing can be aded or taken away. Stupica was neither a passionate explorer nor a staunch inventor of painting methods; whatever appeared on canvas or paper was the result of a constant, intense and full oneness with things, a reflection of self in self and the real world. Thus an opus was created which in its surroundings is a genuine miracle. Stupica has up to now used only a few themes: still-life, real or symbolic figures, portraits. He has never painted landscapes, except perhaps when he was very young. While in his early paintings he attained a level of traditional technique comparable to that of his teachers, he later developed a skill and mastery which allowed him many liberties. He has done watercolours, guache. tempera, oil, on paper and on canvas; he makes drawings on the painting, pastes various materials, cloth or paper, into the painted surface; he scratches the fresh coat of paint: he might add sand, crushed materials, silver paper or other things to the surface, sometimes hard to recognize, but clearly functional within the composition. His»technology» often startles, but in the end it is always revealed as justified and neccessary. It should be emphasized that there are many surprising techniques in Stupica's paintings and drawings. He does not only use his brush, knife, pen, crayon or charcoal; he also paints with his fingers. with his fingertips. The collage technique is equally neccessary for him as well as meticulous reproduction of the printed text, photographs, technical blueprints and plans. His large scope of painting techniques is to a great degree the result of his actual demands from his work, and only rarely the result of his desire to break through the traditional framework. This is perhaps best supported by the way in which we appreciate a whole work. The strokes of charcoal across the surface, drawing in ink on a painted ground, crushed glass, tiny pebbles, bunched silver paper do not appear as special effects but rather as an expression of the author's immediate intention. Although incorporating such a quantity of both familiar and strange techniques, Stupica's painting method is entirely open in the best craftsman tradition, and repeatedly assures us of its own raison d'etre. It is quite clear that the painter did not seek an alluring effect, but on the contrary endeavoured to solve and realize his personal intent, painter's credo which does not allow for any compromises to an unwilling audience. Stupica's motifs throughout his opus are not at all numerous. Looking at his paintings, a careless viewer might notice whole series of repeated motifs; we are not, however, dealing with a simple repetition of motifs but rather with an endless inventiveness which cannot express a complete vision in a single work. Therefore repetition is a poor term for Stupica's paintings. A thorough analysis of his works, focusing on a series of similar compositions will certainly, to the spectator who considers these paintings not as acknowledged masterpeices but rather as a unique experience of a painter, reveal that a series of paintings actually present several different encounters with the motif, a temporal dimension of the artist's life with the motif. Thus a number of identical or similar motifs should by no means be called series. They are flashes in cognition of a real life fact which at a certain point mattered to the painter. In the period when the great turmoil in art started to ebb, in the early 50s. Stupica painted in dark, shadowy, almost gloomy shades, with a light emanating from his paintings like fires at night. First there was "Procession< with a row of figures carrying lamps and lanterns in the dark. Then same portraits and still-lifes in same colours, murky, dark nuances where every light brushstroke seemed like a lash of a fiery tongue. Stupica needed only a few years to vanquish sombre tones; as if he had suddenly opened the curtains in his studio and silvery-grey and then white colour flowed into the room like a great river. At the same time his canvases became inhabited with a multitude of things collected in large still- -lifes accompanying a lone figure. Human faces became groups or systems of signs and signals implying the focus and scope of the artist's attention and affection. The painter himself in his self-portraits turned into a shape filled with spots of colour. The child transformed into a doll, the painter's head into an icon. These are the elements defining Stupica's opus which is displayed at this exhibition. Behind everything that the painter deliberately and purposefully, or unintentionally put on paper or canvas, behind everything happening on the surface of the painting, more or less easy to register. somewhere deep and hidden in the farthest level of the painting, there lurks another part of the painter's world, another significant message. Lightness and grace in the movement of his figures somebody has lyrically described as ascension to heaven... The question remains: whose ascension? What is hidden in the growing whiteness of his paintings and in figures which move as if following an almost imperceptible music? Why are the colours which used to sparkle in the dark, now sunk in themselves and metamorphosed into a blinding white light? What does the child's vocabulary mean in grown man's speech? How to interpret the looks and gestures of painted figures? How to understand the compressed signs which became almost unitelligible to the sober eye? And how to understand the masks which look like apparitions from a world still mysterious to us? And finally, how to explain the fact that from the multitude of signs, from arrested motion of figures, from texture of colours, at once noble and savage the messages reach to us impossible to translate into words, and apparently of utmost importance, probably containing the fundamental artist's desire to show us, by means of music-like forms, the most important. For each and everyone. R. Putar 5

A...,-",

1 0

,-,-

1 II... I. C\I

ir..000009-40111..bare aor 44' 13

14

_ LC)

1 6

1 7

r44 EAVd 11400411i,.

Gabrijel Stupica Roden je 1913. godine u Dragou. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ljube Babia. Kao redoviti profesor za slikarstvo na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani radi od 1946. do 1977. godine. Redovni je lan Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani, dopisni lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i Srpske akademije znanosti i umetnosti u Beogradu. 2ivi i radi u Ljubljani. Samostalne izlobe 1962 Zagreb. Galerija suvremene umjetnosti Beograd, Galerija Doma JNA 1963 Rim, Galleria l'attico Torino, Galleria la Bussola 1968 Ljubljana, Moderna galerija / retrospektivna izloba Beograd, Muzej savremene umetnosti 1971 Bled, Vila Bled 1972 Dubrovnik, Galerija Sebastian 1975 Ljubljana, Mala galerija / V poastitev 30-letnice osvoboditve Ljubljana, Mala galerija Beograd, Salon Muzeja savremene umetnosti 1981 Klagenfurt, Aula Slovenica 1982 Trst, Galleria TK Zagreb, Galerija 11 1983 Sa-o Paulo, XVII Biennale de Sa'o Paulo (G. Stupica, E. Murti) 1984 Ljubljana. Moderna galerija Milano, La Galleria del Naviglio 1985 Koper, Galerija Meduza Ljubljana, Galerija DSLU Sarajevo, Muzej ZOI Beograd, Galerija Sebastian 1986 Zagreb, Galerija suvremene umjetnosti Kolektivne izlobe (izbor) 1952 Venecija, 26. Biennale di Venezia 1956 Pariz, Guggenheim International Award Rijeka, Salon 56 1957 Tokyo. International biennial exhibition 1958 Venecija, 29. Biennale di Venezia 1959 Kassel, Documenta 59 Rijeka, Salon 59 1960 New York, Guggenheim International Award 1961 Beograd, Trijenale likovnih umetnosti 1965 SAci Paulo, 8. Biennale de SAo Paulo 1967 Valdagnb, Premio Gaetano Marzotto Pittsburg, Carnegie International 1968 Venecija, 34. Biennale di Venezia 1970 Beograd, Trijenale likovnih umetnosti 1971 Pariz, Grand Palais, Art en Yougoslavie de la prehistoire a nos jours idem: Sarajevo, Skenderija 1983 SAo Paulo, 17. Biennale de SA() Paulo 1985 Pariz. Nouvelle Biennale de Paris Nagrade 1948 Ljubljana, Preernova nagrada 1950 Ljubljana, Preernova nagrada 1956 Rijeka, Salon 56, Nagrada Jakopi 1957 Ljubljana. Preernova nagrada 1960 Pariz, Guggenheim International Award, Jugoslavenska nacionalna nagrada 1961 Beograd, Trijenale likovnih umjetnosti, Zlatna medalja 1967 Valdagnib, Nagrada Gaetano Marzotto 1969 Ljubljana, Nagrada grada Ljubljane za slikarstvo 1970 Ljubljana, Jakopieva nagrada 1977 Beograd, Nagrada AVNOJ-a 1981 Ljubljana, Preernova nagrada kofja Loka, Groharjeva nagrada Monografije Luc Menae: Gabrijel Stupica, Dravna zaloba Slovenije, Ljubljana, 1959. Vera Horvat-Pintari: Gabrijel Stupica, Naprijed, Zagreb. 1966. Oto Bihalji-Merin: Gabrijel Stupica, Odeon, Praha. 1968. 19

Katalog 1 ena u bijelom, 1975. tempera! platno, 1750 x 1070 mm, vi. Moderna galerija, Ljubljana 2 Djevojica I, 1982. tempera / platno, 1100 x 730 mm, vi. autor 3 Djevojica II, 1982. tempera' platno, 1100 x 730 mm, vi. autor 4 Djevojica s vijencima, 1983. tempera / platno, 1200 x 750 mm. vi. autor 5 Djevojica s vijencem, 1983. tempera / platno, 1030 x 730 mm, vi. autor 6-54 gva / papir, 1958-1984. vi. autor 55 Flora, 1958. tempera / papir, 143 x 190 mm, privatno vlasnitvo 56 Djevojka s cvijetom u kosi, 1958. tempera. olovka / lesonit, 280 x 240 mm, privatno vlasnitvo 57 Autoportret s kerkom, 1959. pastel / papir, 260 x 260 mm, privatno vlasnitvo 58 Djevejka s velom i buketom, 1962. tempera, ulje / platno, 450 x 298 mm, privatno vlasnitvo 59 Djevojka s buketom II, 1959. tempera / platno, 400 x 315 mm privatno vlasnitvo 60 Djevojka s velom, 1962. ulje, tempera / platno, 800 x 530 mm privatno vlasnitvo lz fundusa Galerije suvremene umjetnosti 61 Autoportret u ateljeu, 1953. ulje / platno, 325 x 518 mm 62 Igrake, 1954. ulje / karton, 320 x 230 mm 63 Glava djevojice, 1955. ugljen / papir, 296 x 210 mm 64 Glava djevojice, 1955. crna tempera / papir, 418 x 295 mm 65 Igrake na stolu, 1955. tempera, pastel, olovka / papir, 228 x 321 mm 66 Djevojica i harlekin u ateljeu, 1955. tempera. olovka / papir, 298 x 209 mm 67 Autoportret s kerkom, 1956. tempera! papir, 196 x 144 mm 68 Autoportret s kerkom, 1956. tempera / papir, 208 x 127 mm 69 Autoportret s kerkom, 1956. olovka / papir, 230 x 160 mm 70 Djevojica kraj stola s igrakama, 1956. pastel / papir, 296 x 208 mm 71 Djevojica kraj stola s igrakama, 1956. tempera / papir, 140 x 187 mm 72 Djevojica kraj stola s igrakama, 1956. tempera, ulje / platno, 674 x 817 mm 73 Seljanka I, 1957. ulje / platno, 786 x 629 mm 74 Djevojica s buketom, 1957. tempera, ulje / lesonit, 380 x 295 mm 75 Mala Flora, 1958. tempera! platno, 700 x 1000 mm 76 Djevojica s buketom III, 1959. tempera, ulje / papir, 480 x 312 mm 77 2ena s lubenicom, 1959. tempera / platno. 1275 x 762 mm 78 Djevojica s velom, 1961. tempera / platno, 455 x 380 mm 79 Djevojka s velom, 1961. pastel, olovka / papir, 298 x 208 mm 80 Autoportret, 1961. tempera / platno, 1180 x 850 mm 81 Stol s igrakama, 1961. tempera, kola / platno, 1365 x 1390 mm 82 Seljanka II, 1964. ulje, tempera. kola / lesonit, 1017 x 724 mm 83 Dvije figure, 1967. tempera, kola / platno, 1591 x 1278 mm Reprodukcija na str. 7 kat. br. 1 str. 8 kat. br. 2; str. 9 kat. br. 3; str. 10 kat. br. 5; str. 11 kat. br. 4; str. 12, 13, 14, 15, 16 kat. br. 6-54; str. 17 kat. br. 80 20

izdava publisher galerije grada zagreba 41000 zagreb / habdeliteva 2 tel.: (041) 431-343 galleries of city of zagreb direktor director mr marijan susovski odgovomi urednik chief editor boo bek urednik kataloga catalogue editor branka stipanit uvod introduction mr marijan susovski predgovor foreword radoslav putar prijevod translation maja oljan lektor proofs reading stjepan Cult plakat i prelom kataloga poster and catalogue designed by ivan picelj fotografije photographs galerija sebastian, dubrovnik / egon kae, tihomir pinter obalne galerije, piran / jaki jera too dabac boris cyjetanovit tisak printed by.naa djeca", zagreb naklada 700 komada printed in 700 copies