ISSN: X Proložac GODINA XXXIII. BROJ 1 (85) Velika Gospa 2014.

Транскрипт

1 ISSN: X Proložac GODINA XXXIII. BROJ 1 (85) Velika Gospa 2014.

2

3 GODINA XXxIIi. BROJ 1 (85) VELIKA GOSPA Uvodnik Dragi vjernici, Fritz Pawelzik napisao je jednu pričicu s naslovom Jer ima Bog. Tu on priča, kako on Fritz ide s jednim mladim Talijanom po imenu Antonio na ribanje na jezero Lago Maggiore. Antonio ima obitelj s deset članova. On je uvijek vedar i nasmijan. Tog dana su njih dvojica bacali mreže po jezeru ali ništa nisu ulovili. Umorni i mokri skupljaju mreže i odlaze kući. Antonio se smije kao i uvijek. Nijemcu Fritzu kao da taj smijeh ide malo na živce pa ga upita: Pa zašto se ti smiješ? Ništa nisi ulovio, ništa ne nosiš kući, a ti se smiješ? Perche e Dio Zato što ima Bog kaže mu Talijan. Ova mi pričica padne veoma često na pamet. I često bih je želio ispričati mnogim muškarcima i ženama ali nemam za to vremena. Upravo je zato pišem u uvodniku našeg lista u nadi da će ju mnogi pročitati. Naime, mnogi mi se tuže: osjećam se loše, nezadovoljan sam, prazan sam kao prazna boca, neraspoložen sam, nemam životne radosti, nešto mi fali a ne znam što, nervozan sam, nesretan sam Dobivam dojam, da je to nekad radi obiteljski razloga koji se mogu popraviti: malo više ljubavi, razumijevanja, sloge i strpljivosti u obitelji i sve će biti bolje. Nekad je to radi ekonomskih razloga koji se teško mogu popraviti, nekad radi zdravstvenih koji se isto tako teško mogu popraviti. Ali bilo kako bilo, sve bismo mogli popraviti kad bi više živjeli u Bogu i s Bogom. On bi trebao biti naša vrhovna i nepomućena radost. On sve zna, on sve vidi. Ako sam s njim u ljubavi, to najveće dobro nitko i ništa mi ne može oduzeti. Moja povezanost s Gospom, značilo bi moju povezanost s Bogom. A, evo, svetkovina Velike Gospe opet dolazi. U našem selu smjestila je svoje svetište; na izvoru Vrljike. Njezina majčinska pomoć trebala bi djelovati na naše duše kao voda Vrljike na naše Imotsko polje. Nadao sam se, kad župnik najavi Misu u Gospinoj crkvi na Vrljici, da će crkva uvijek biti puna, jer je svijet pobožan Gospi. Nažalost nije tako. Fali nam dubinska pobožnost prema Bogu i dragoj Gospi. I zato nam fali radosti, zadovoljstva i mira u srcu. Popravimo svoje odnose prema Bogu i Gospu i popravit će se naše stanje u duši. Našu radost i smijeh nitko nam neće oduzeti jer Bog i Gospa jesu. S radošću vam čestitaju svetkovinu Velike Gospe!...fra Vinko, fra Rafo i s. Filipa 1

4 Velika Gospa u Prološcu Za kršćane Imotske Krajine Velika je Gospa u Prološcu omiljeli blagdan kamo se godišnje skuplja velik dio naroda Božjega. Svetkovina pada u vrijeme školskih praznika i godišnjih odmora kad vlada ljetno ozračje i vrijeme opuštenosti. Prigoda je susresti rodbinu i prijatelje, prepoznati lica koja se odavno nije vidjelo, osvježiti uspone iz djetinjstva. A sve se to događa u svečanom raspoloženju, s okusom blagdanskog slavlja. U zelenoj katedrali sastaju se vjera i običaji, sjećanja na prošlo i jadikovanje nad sadašnjim vremenom. Velika je Gospa najomiljenija marijanska svetkovina u kršćanskom svijetu. Jednako je tako Velika Gospa u Prološcu za mještane i Marijine štovatelje prigoda da obnove svoju vjeru u sjeni drevnog blagdana koji se slavi od ranokršćanskih vremena. Značenje svetkovine Slavimo otajstvo Marijina uznesenja u nebesku slavu. Na kraju svog zemaljskog života, Majka Gospodinova bila je uznesena, tijelom i dušom, čitavim svojim bićem, u Božju vječnost. Spominjemo Gospin prijelaz s ovoga svijeta, njezino usnuće i proslavu u nebu. Promatramo početak ostvarivanja 2

5 naše proslave kod Boga. Marija, Isusova Majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti (Uredba o Crkvi, LG 68). Stoljetnu vjeru kršćanskog puka Crkva je službeno oblikovala u pravorijeku kojim za zasvjedočena da je Isusova Majka prvi plod Kristova uskrsnuća. Bog čini da Marijin život doživi svoj vrhunac, da nađe svoje ostvarenje u Bogu i s Bogom, da konačno i cjelovito pristupi u Božji svijet. Zbog toga se Crkva divi Mariji i veliča je kao izvrstan plod otkupljenja, te u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sama želi i nada se da će biti (Uredba o liturgiji, SC 103). Kristovo uskrsnuće i Marijino uznesenje su nagovještaji konačne Božje pobjede života nad smrću. Po Mariji, uznesenoj u nebesku slavu, početku i slici buduće Crkve, znaku nade i utjehe za Crkvu na putu, Bog objavljuje ostvarivanje otajstva spasenja i pokazuje hodočasničkom narodu na zemlji znak sigurne nade i utjehe. Vjera nas uči da Bog ne dozvoljava da doživi trulež groba Ona koja je rodila Gospodara života. Ta vjera nam jamči da se to dogodilo, ali ne objašnjava kako se to dogodilo. Smrt nije svršetak, nego prijelaz. Marija je tomu najbolji dokaz. Znak velik na nebu, žena obučena u sunce, okrunjena vijencem zvijezda. U Mariji Crkva prepoznaje savršenu sliku onoga što se ona nada da će postići i postati kod Krista. Marija je pralik, slika i uzor one stvarnosti koju je Bog pripravio svima onima koji svoju vjeru ispovijedaju i po njoj žive. Djevičina proslava u tijelu i u duhu zasvjedočena je upravo po sličnosti sa svojim uzorom, uskrslim i proslavljenim Kristom. Vjerska istina o Marijinu uznesenju na nebo osvjetljuje otajstvo buduće nade i vječnog života, kao i sadašnji trenutak naroda božjega na zemlji. Proslavljena na nebu, Marija nije daleko od života svoje braće i sestara, ne udaljuje se od kušnja koje potresaju Crkvu i svijet. Budući da je u nebeskoj slavi, nada je i utjeha za Božji narod na putu sve do posljednjeg časa, do ponovnog dolaska njezina Sina, Krista Gospodina u slavi. Ona je vjeran i postojan znak između neba i zemlje, 3

6 između konačne budućnosti i sadašnjeg stanja povijesti. Znak je ostvarene nade koja povezuje i ujedinjuje sveukupni Božji program spasenja. S pravom je nazivamo i zazivamo ufanje naše, zora nade i majka utjehe. tijelo koje je mjesto susreta s Bogom. Naše ljudsko tijelo nije samo materija. Ono posjeduje duhovnu dimenziju, u odnosu je s nebom, to jest s Bogom. U svom ću tijelu vidjeti Boga, poručuje stari Job (Job 19, 26). U Isusu iz Nazareta Bog uzima ljudsko tijelo, postaje čovjekom. Božje djelovanje u svijetu događa se i po tijelu. Počevši od rođenja od Djevice Marije, proživljavajući tijek ljudskog života, tijelo ostvaruje svoj vrhunac u Kristovu uskrsnuću. Marija je uznesena na nebo s tijelom i dušom. To znači da i za tijelo ima mjesta kod Boga. Ni za nas nebo nije neko daleko i nepoznato područje. U nebu imamo i jednu majku: Majku Božju i Majku Sina Božjega koja je majka svih Kristovih sljedbenika. Nebo je otvoreno, u nebu kuca jedno majčinsko srce. Po svom uznesenju, po kojem prebiva u Božjem svijetu, Marija je suvremena svakom vremenu i svakom vjerniku. Ona je i naša suvremenica, znak je nade Božjem narodu na putu. Živi u Božjoj punini odakle se brine za učenike svoga Sina, kojima je postavljena Tijelo - mjesto susreta s Bogom Današnjem vjerniku može svetkovina Velike Gospe izgledati pomalo nerazumljiva i koja, izuzevši uspomene i običaje uz nju vezane, ima malo zajedničkoga sa životom svakoga dana. Glavni sastojci ove svetkovine govore o Mariji, njezinu tijelu i duši, o nebu i slavi. Ono što ova Gospina svetkovina danas poručuje je ispovijest vjere u tijelo, u zemlju, u materiju, u budućnost svih ovih stvarnosti. S ovom svetkovinom Crkva pjeva himan tijelu i stavlja ga u dodir s božanskim. A kad stavlja jedno pored drugoga, tijelo i dušu, zemlju i nebo, vremenito i vječno to znači da Crkva po ovoj svetkovini pozitivno vrednuje 4

7 majkom i znakom pouzdane nade i utjehe. Marija, majka i žena nade, u službi je Krista i djela otkupljenja, u službi Crkve i svih vjernika. Proslavljena tijelom i dušom, uzorak je i pralik buduće Crkve, a u isto vrijeme znak nade za hodočasničku Crkvu na putu. S Kristom u nebeskoj slavi Vjera u Marijino izuzeće od grijeha rađa vjeru o njezinu sudjelovanju u uskrsnuću njezina Sina i njegove pobjede nad smrću. Krsna teologija koje je izradio sv. Pavao tvrdi da nas je Bog s Kristom uskrisio i s njim postavio na nebesima (usp. Ef 2, 6). To znači, ukoliko smo kršteni, da je naša budućnost već zacrtana. Po otajstvu Marijina uznesenja ispunja se u potpunosti ono što krštenje proizvodi u svakom od nas, a to je boravak zajedno s Bogom u nebeskoj slavi. Krštenje proizvodi sjedinjenje s uskrslim Kristom. To pak sjedinjenje, to jest uskrsnuće, još je uvijek nesavršeno, stanje koje nije potpuno ostvareno. Već sada se posjeduje kao u slici, ali još ne u potpunosti. Sada gledamo kroz zrcalo, u zagonetki, a tada licem u lice! (1 Kor, 13, 12). Marija je već ušla u puno zajedništvo s Kristom. Nova tjelesnost već sudjeluje u božjem zajedništvu. Središnja misao svetkovine Velike Gospe je punina Marijina jedinstva s Kristom. Budući da je kod Boga i u Bogu, blizu je svakom od nas. Dok je bila na zemlji, mogla je biti blizu samo nekim osobama. Budući da je u Bogu, koji nam je blizu, koji je bit naše biti, Marija sudjeluje u toj Božjoj blizini. Budući da je s Bogom i u Bogu, blizu je svakom od nas, prati otkucaje našega srca, sluša naše prošnje, zagovara nas svojom majčinskom dobrotom, dana nam je za majku. A budući da je majka, sudjeluje u Sinovoj moći i dobroti. Zbog toga joj se možemo obratiti u svakoj prigodi i povjeriti sav svoj život. Svetkovina uznesenja, tako draga svim Proložanima i svima onima koji dolaze u zelenu katedralu na Lučici, je prigoda razmišljati o pravom smislu i vrijednosti ljudskog življenja. Nebo je naše konačno odredište. Jer nebo nije neko mjesto kamo se ide, nebo je osoba koja se susreće, to jest nebo je Bog. 5

8 Odanle nas Marija potiče i hrabri svojim primjerom da prihvatimo volju Božju i da se ne dademo zavesti od lažnih poziva svega što je prividno i prolazno i da ne podlegnemo napasti sebeljublja i zla koje uništava u srcu radost života. Marija je pralik, uzor i potpora za sve nas. Hrabri nas da ne gubimo nade usprkos poteškoća koje nas pritišću, usprkos neizbježivih životnih problema. Ona nas prati svojim zagovorom, obećava svoju pomoć i podsjeća nas da je i naš život skriven s Kristom u Bogu i kad se pojavi Krist, naš život i mi ćemo se s njim pojaviti u slavi (usp. Kol 3, 3-4). Zaokupljeni svagdanjim brigama izlažemo se pogibli da pomislimo kako je ovdje, na ovom svijetu na kojem smo samo na prolazu, naša svrha i konačan cilj našega života. Naprotiv nebo je istinski cilj našeg zemaljskog hodočašća. Talijanski biskup Antonio Bello pomaže nam da zaključimo ove misli o svetkovini Velike Gospe na prološkoj Lučici, uz rijeku Vrljiku: Sveta Marijo, ženo posljednjeg časa, pripravi nas na konačno putovanje, pomozi nam da odriješimo priveze koji nas sputavaju. Obavi sve poslove s našom putovnicom. Ako na njoj bude viza za tvoju zemlju, nećemo se bojati prijeći granicu. Pomozi nam, da djelima pokore i molitve, sredimo još neisplaćene dugove Božjoj pravednosti. Pobrini se za mogućnost pomilovanja kojim obiluje božansko milosrđe. Sredi naše papire da nam se, kad stignemo i pokucamo, otvore rajska vrata.... Dr. Dinko Aračić 6

9 Ljudska jednakost u kršćanskoj civilizaciji Žena je dobila čovječnost Iz redaka:»nema više niti Židova niti Grka, niti robova niti slobodnih, niti muškarca niti žene, svi ste vi jedno u Kristu«(Gal 3, 20) razvidno je kako je Crkva gradila novo društvo, ono društvo jednakosti spolova, rasa, naroda, zvanja i zanimanja. U tom kontekstu židovskokršćanskom tradicijom nastupila je žena prvi put u povijesti čovječanstva kao biće koje je jednakomjerno s muškarcem uključeno u onu stvarnost koja se izražava pojmovima čovječnost, personalnost, individualnost, samosvojnost, sloboda. U Božjem nalogu je postavljeno temeljno načelo stvaranja svijeta s naglaskom na ljudski rod:»plodite se i množite se i napunite zemlju i sebi ju podložite«(post 1, 28). Tu je upućen poziv i blagoslov podjednako ženi i mužu, a on se očituje u Evi i Adamu. No, unatoč Božjem nalogu kroz povijest dugo je trajala nejednakost između žene i muškarca pa se takav položaj žene zadržavao i u samim počecima kršćanstva. Jednostavno je tako bila uvjetovana svijest ljudi koja je bila društveno oblikovana određenim filozofijama i sociokulturama, pa i od tadašnjih mislitelja i oblikovatelja društva. Prevladavalo je mišljenje koje se temeljilo na filozofiji antičko-klasične baštine prema kojem su muškarci vodili glavnu riječ. Zapravo može se reći da su na neki način muškarci bili subjekti duha i razuma, a na drugoj strani u antičko-klasičnoj baštini prije svega bila je naglašavana estetska, sjetilna pojava, pa je tako žena, majka bila upraviteljica kućnog gospodarstva. Žene nisu sredstvo Krist je svojim dolaskom to promijenio, no kako je prva kršćanska zajednica, dakle Crkva stvorena u epohi patrijarhata, evanđelje s posve novom idejom, s novim shvaćanjem gradilo je odnose među ljudima u obitelji, u društvu, u državi. Iz redaka:»nema više niti Židova niti Grka, niti robova niti slobodnih, niti muškarca niti žene, svi ste vi jedno u Kristu«(Gal 3, 20) razvidno je kako je Crkva gradila novo društvo, ono društvo jednakosti spolova, rasa, naroda, zvanja i zanimanja. U tom kontekstu židovsko-kršćanskom tradicijom nastupila je žena prvi put u povijesti čovječanstva kao biće koje je jednakomjerno s muškarcem uključeno u onu stvarnost koja se izražava pojmovima čovječnost, personalnost, individualnost, samosvojnost, sloboda. Mjerilo za tu istinu je sam Isus Krist. On je u svemu jednako postupao prema ženi i muškarcu, ukoliko su spremni prihvatiti novu stvarnost imenom Božje kraljevstvo. Tako su i prve kršćanske zajednice ostvarivale istovrijednost žene i muškarca. Sv. Pavao o tome izvještava u Poslanici Rimljanima, gdje poimence govori o ženama u crkvenim funkcijama, o učenicama Isusovim, o proročicama, o đakonisama. Dakle, Crkva se od početaka zauzimala protiv diskriminacije žena što se protezalo kroz povijest s najviše instance. Prva socijalna enciklika ističe da je ženama, kao i djeci, potrebna posebna zaštita. U tom smislu Lav XIII. piše da se ne smije zahtijevati od žena i djece da obavljaju one teške poslove koje mogu izvršiti snažni i odrasli muškarci. Sv. papa Ivan XXIII, prikazujući promicanje 7

10 žene kao jedan od znakova vremena, otvara put novom poimanju toga pitanja.»svatko uviđa da žene sudjeluju u javnom životu... Žene, naime, svakim danom svjesnije svoga ljudskog dostojanstva, ne dopuštaju više da ih se smatra običnim sredstvom, štoviše zahtijevaju prava i dužnosti dostojne ljudske osobe kako unutar obiteljskog doma tako i u javnosti.«jednakost između muškaraca i žena Drugi vatikanski koncil navodi da muž i žena imaju kao roditelji jednaka prava i dužnosti. S druge strane, u pogledu uloge žene u obiteljskom domu ističe se da skrb za dom ne smije zapostaviti opravdano promicanje žene u društvu. U novije doba, papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu o dostojanstvu i pozivu žene produbljuje antropološke i teološke temelje nužne za rješavanje pitanja koja se odnose na značenje i dostojanstvo žene i muškarca u Crkvi. Ta razmišljanja osvjetljavaju pitanje odgovornosti žena u Crkvi i u društvu. Kao provoditelj svoje misli, papa Ivan Pavao II. proglasio je Katarinu Sijensku zaštitnicom Italije, te suzaštitnicom Europe. On je prikazivao ženu onakvom kakvom ju je Bog htio - govorio je o vječnom idealu žene - u jednakom dostojanstvu s muškarcem i divnoj komplementarnosti. Zauzimanje za dostojanstvo žene nastavio je papa Benedikt XVI. pa je tako Sveta Stolica, pred 61. zasjedanjem Opće skupštine Ujedinjenih naroda početkom ove godine preko svoga stalnog promatrača pri toj organizaciji mons. Celestina Miglioreja iznijela svoj stav u kojem između ostaloga kaže: Opravdan i legitiman zahtjev za jednakost između muškaraca i žena postigao je pozitivne rezultate na području jednakosti prava. A taj zahtjev mora biti popraćen i sviješću da jednakost ide ruku pod ruku, a ne šteti niti se suprotstavlja priznavanju i različitosti i komplementarnosti između muškaraca i žena. Jačanje žena znači povećavanje njihove društvene, političke, ekonomske i duhovne snage, kako pojedinačno tako i kolektivno. Odgoj i obrazovanje žena ostaje i dalje najjače sredstvo u promicanju jednakosti između muškaraca i žena i jačanju žena da mogu potpuno pridonositi društvu. Služba koja odgovara ženskom biću U pastoralnoj konstituciji»gaudium et spes«crkva ispovijeda i prihvaća zadaću da će sve poduzeti kako bi svaka vrsta diskriminacije u društvenim i kulturno-ljudskim pravima radi spola osobe nestala i kako bi ženama bilo omogućeno prihvatiti onu ulogu koja odgovara njihovu ženskom biću, njihovoj vlastitosti kao čovjeku-ženi. Tu načelnu poziciju Crkva je konkretizirala u novom crkvenom pravu (CIC, 1983) gdje se ističe da svaka žena ima udjela u svećeničkom, proročkom i kraljevskom poslanju Krista na svojstven način. Žene imaju pravo i dužnost u oblikovanju liturgije, u naviještanju Evanđelja i u vodstvu Crkve obnašati crkvene službe (officia) prema sposobnosti i podobnosti, one mogu imati različite zadaće (munera) u upravljanju Crkvom, npr. kao stručnjaci i savjetnice. No, administrativni potezi sami po sebi teško će ostvariti kršćanski ideal jednakosti muža i žene, ako ne usklade teorijski koncept i praktični život slobode. Kako bi se pokazalo primjerom, nedavno je rimsku politologinju Flaminiju Giovanelli (61) papa Benedikt XVI. imenovao podtajnicom Papinskoga vijeća»iustitia et pax«. Isti položaj podtajnice u Kongregaciji za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života ima redovnica Enrica Rosanna. U Crkvi u Hrvata u mnogim crkvenim službama djeluju žene. K tome, valja napomenuti da su još između dva svjetska rata hrvatski biskupi slali žene na studij teologije. U mnogim (nad)biskupijskim uredima žene su javnogovornice, vode Caritas, djeluju u katehezi i drugim pastoralnim oblicima.... Vlado Čutura 8

11 Božja darežljivost Jedna je obitelj imala problem s tekućom vodom u kući. Pozvali su vodoinstalatera da im popravi kvar. Vodoinstalater je došao, pregledao uzeo potrebni materijal i popravio. Onda je na papirić napisao račun: prigibno koljeno 26 kn, promijenjena cijev 19 kn, dva sata rada 80 kn. Ukupno 125 kuna. Dao gazdarici kuće račun i ona je platila. Promatrao to njezin sinčić od kojih jedanaest godina i smislio: Pa i ja sam toliko mami napravio posla a nije mi nikad platila. Uzeo je papirić i napisao mami račun: Svaki dan odnesen smeće 20 kn, očistio sam podrum 15 kuna, išao sam u trgovinu 15 kuna. Ukupno 50 kuna. Platiti u gotovini. Stavio je papirić na majčin tanjur. 9

12 Majka je uzela papirić i pročitala. Onda je okrenula papir i na poleđini napisala: Nosila sam te 9 mjeseci ispod svog srca i pazila da ti se već tada štogod ne dogodi ne košta ništa; kupala sam te i zavijala u pelene bezbroj puta ne košta ništa, budi si me po noći plačući, bdjela sam nad tobom - ne košta ništa; kupujem ti robu ne košta ništa; kuha ti jela svaki dan ne košta ništa. Ukupno: ne košta ništa, sve je iz ljubavi. Stavila je sutra sinčiću na tanjur. Uzeo je karticu, pročitao, pogledao mamu, viknuo mama! zagrlio je i poljubio. Majka je milovala sina. Svi mi skoro svaki dan plaćamo neke račune i neće nam nitko ništa napraviti ako mu nećemo platiti. Pa ipak mi najviše živimo od dobročinitelja koji nam ništa ne naplaćuju. U našu ljudsku povijest upisani su mnogi dobročinitelji, kojima se dobročinstva nikad ne mogu platiti. Kroz povijest su harale mnoge pošasne bolesti koje su odnosile na tisuće ljudi jer im nismo znali lijeka. Našli su se ljudi koji su našli lijeka tim pošastima ili bolestima. Recimo harala je kuga, guba, španjolica, tifus ili tuberkuloza. Našli su se liječnici koji su našli lijeka tim bolestima pa ih danas nema ili se lako liječe. Međutim naš najveći dobročinitelj, koji sve daje a ništa ne naplaćuje je dragi Bog. Dao nam je život a nije ga naplatio, dao nam je oči da možemo gledati, uši da možemo slušati, noge da možemo hodati, ruke da možemo raditi; dao nam je pamet, govor..i bezbroj toga. Zamislite da nam Bog naplaćuje kišu kojom nam natapa usjeve koliko bi to koštalo ili sunce da nas grije!? Sukladno svome Ocu nebeskom Njegov vjekovječni Sin Isus sve nam je svoje razdao. On je onaj rasipni sin iz evanđelja, koji je sve svoje profućkao po svijetu pa se vratio k Ocu bez igdje išta. Najprije nam je predao svoga Oca i rekao nam: To je od sad vaš Otac, molite mu se Oče naš koji jesi Onda nam je predao sve što je znao: Priopćio sam vam sve što sam čuo od Oca svoga. Onda nam je predao svoje tijelo evo vam moje tijelo za hranu -. Onda svoju krv -uzmite i pijte svi -. Za ono malo robe što je imao na sebi rimski vojnici baciše kocku. Onda nam je predao svoje nebesko kraljevstvo. Kaže Petru: Tebi dajem ključeve kraljevstva nebeskog Nije mu ostalo ništa, kad taman da će umrijeti, sjetio se da mu je još ostala majka pa nam je onda predao i svoju majku kazavši evo ti majke -. I ništa nije naplatio kao i ona majka svome sinu. Braćo i sestre, ako ste ovo pazili, moraju vam biti shvatljivi porcijunkulski oprosti. Moji duhovnici su mi tumačili, da je sv. Franjo molio u porcijunkuloskoj crkvici, ukazala mu se draga Gospa i kazala mu: Franjo, traži što hoćeš i bit ćeš uslišan! Franjo je kazao dragoj Gospi: Želim da tko god bude ovdje molio da mu se oproste grijesi. Gospa mu je to obećala. Franjo je zato molio papu da to potvrdi. Papa je potvrdio oprost svih grijeha za Porcijunkuli. Drugi su pape to proširile na sve franje. samostanske crkve pa na sve crkve gdje žive i rade franjevci, a čini mi sad i na sve župske crkve. Gospa je kao ona majka što je napisala sinu karticu da mu ništa ne naplaćuje. Ona je uz Boga naša najveća dobročiniteljica, ona je dobra majka. Isus nam je dao neizmjerno dobročinstvo kad nam je dao svoju majku za majku. On je znao kako se brigala za nj, da će se tako brigati i za nas. Zato nam je potrebno da se i mi pokažemo njezinim doličnim sinovima i kćerima i da, kao onaj dečko svoju majku, pogledao Mariju, kao svoju majku zagrlimo i poljubimo....fra Rafael Begić 10

13 Kronika župe Proložac SV. MARIJA BOGORODICA Nova godina dočekana u lijepo i toplo vrijeme, gotovo neuobičajno za ovaj dio godine. U našoj župi služili smo sv. Misu u crkvi sv. Mihovila s početkom u 11 sati. Tijekom mise župnik je pročitao župnu kroniku te iznio planove za predstojeće razdoblje. Splitsko-makarska nadbiskupija Župa sv. Mihovila Proložac Statistika župe za godinu Kao što znate, našu župu čine sela: Proložac Donji, Proložac Gornji, Postranje i Šumet, Bušanje, te Gornji i Donji Podi. Župa pripada splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Župa broji oko 3500 vjernika u 750 obitelji. U župi se nalazi šest crkava i više kapela. Župna kuća nalazi se uz crkvu sv. Mihovila, sagrađena je Sa sjeverne strane crkve nalazi se crkvena kuća koja u zadnje vrijeme služi kao vjeronaučna dvorana, a zapadno od župne kuće sagrađena je višenamjenska dvorana. U župi pastoralo djeluju dva svećenika, franjevca, fra Vinko Gudelj, župnik i fra Rafael Begić, župni vikar, č. s. Filipa Smoljo kao i gđa. Maja Ivanko, vjeroučiteljica, koja povremeno radi u župnom uredu i drži vjeronauk pripravnicima za krizmu. Domaćinstvo u župnoj kući vodi gospođa Anka Maršić. 11

14 Pastoralni rad kroz Godinu: Najprije hvala Svemogućem Bogu da smo dočekali još jednu Novu godinu. Trebamo zahvaliti Bogu i na svim milostima kojima nas je obdario kroz proteklu godinu, godinu vjere koju je otvorio papa Benedikt XVI., a zaključio je novoizabrani papa Franjo. U župnoj crkvi svake nedjelje slavimo 2 sv. mise. Sv. misa je svake nedjelje i u Šumetu, a u Podima i Bušanjama svake druge nedjelje naizmjenice. Nedjeljnom sv. misom očitujemo svoje zajedništvo oko Isusa Krista. Redovito obavljamo pobožnost Prvih petaka. Za vrijeme korizme molimo pobožnost Križnog puta petkom i nedjeljom, a za vrijeme svibnja i listopada Gospinu krunicu. Redovito organiziramo trodnevnice i ispovijedi uoči naših blagdana i zaštitnika župe. Svakog prvog četvrtka u mjesecu imamo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U župi djeluju dva zbora pod ravnanjem sestre Filipe, veliki mješoviti, te dječiji zbor koji pjevaju na nedjeljnim i drugim slavljima. U župi djeluje i Franjevački svjetovni red (FSR) koji broji 9 članova. Duhovni asistent je fra Vinko i s. Filipa, a mjesna ministra gđa. Maja Ivanko. Petkom se u župi sastaje Franjevačka mladež (FRAMA), koja također sudjeluje na svim područnim i međupodručnim susretima. Frama broji oko 34 člana, a predsjednica je Ivana Maršić. Duhovni asistent Frame je fra Vinko i č. s. Filipa. Život i rad Frame odvija se kroz četiri sekcije (karitativna, liturgijska, dramska i ekološka). Frama je sudjelovala i na XV. Hodu Franjevačke mladeži, kao i na drugim susretima. Framaši aktivno djeluju u župi, poznat nam je njihov karitativni rad u zajedništvu sa Franjevačkim svjetovnim redom. U župi se redovito sastaju pripravnici za sakramente prve Pričesti i Krizme. Subotom je redoviti susret naših ministranata. Pozivamo sve one koji vole pjevati neka se priključe zborovima. Isto tako pozivamo zainteresirane koji žele na intenzivniji način biti dionici franjevačke karizme neka se priključe Franjevačkom svjetovnom redu ili Franjevačkoj mladeži. Župnik izvodi vjeronaučnu nastavu u osnovnoj školi Ivan Leko u Prološcu, priprema srednjoškolce drugog razreda, dok vjeroučiteljica Maja Ivanko priprema učenike prvog razreda za sakramenat Potvrde, a sestra Filipa priprema prvopričesnike. U župi su i ove godine upriličene Žive jaslice, 14. po redu, te tradicionalni 5. koncert Božićnih klapskih pjesama. Kao i svake godine tako i ove, dva puta godišnje izlazi naš župni list Proložac. Svake se godine izdaje i župni kalendar, što smo u suradnji s drugim župama samostanskog okružja učinili i ove godine. Kroz proteklu smo godinu hodočastili u : Sinj i Vepric. Po uzoru na Isusa Krista i Crkva u središte svoga rada stavlja ljubav prema bolesnicima, nudeći im Riječ Života i sv. sakramente. Redovito, dva puta kroz godinu imamo posjetu našim bolesnicima (za Božić i Uskrs). Obilazimo bolesnike i svaki put kada nas pozovu. Ovom vas prilikom molimo da nas upozorite kada je netko teško bolestan ili treba ići u bolnicu. Jer, nas sv. Pismo upozorava: Boluje li tko među vama neka dozove starješine (svećenike), a oni neka mole i mažu ga uljem, pa će molitve bolesniku pomoći. Bolesnih i nemoćnih u našoj župi ima 120. Od materijalnih radova kroz proteklu godinu istaknuti ćemo najvažnije: Srušena je dotrajala crkva sv Josipa na Podima koja je bila u ruševnom stanju, a 1. Svibnja ex provincijal fra Željko Tolić blagoslovio je kamen temeljac za novu crkvu. Zahvaljujući načelniku općine g. Mati Lasiću, mještanima, a na poseban način Veli Maršiću koji je bio koordinator i izvođač radova, crkva je bila spremna da ovaj Božić prvi put primi vjernike koji su zajedno slavili Gospodina. U njoj ćemo svake druge nedjelje slaviti svete mise u jedanaest sati. U Šumetu smo obojili crkvu Kraljice mira pred samo proslavu njenog blagdana 9. srpnja. 12

15 Neki brojčani podaci: Krštenja: 41 (lani 45) Umrlih: 39 (lani 53) Vjenčanih: 18 (lani 23) Krizmanika: 37 (lani 45) Prvopričesnika: 44(lani 42) Posjeta bolesnicima: 248 Iz župe potječe 7 svećenika: 4 dijecezanska i 3 franjevca, te 2 časne sestre, jedna je franjevka, a druga dominikanka. Ovo bi bio kratki presjek rada kroz proteklu godinu u našoj župi. Hvala dragom Bogu i našoj Gospi na svemu. Hvala svima vama koji ste na bilo koji način: riječju, djelom, savjetom, molitvom pomogli da se naša župa izgrađuje i biva boljom. I kroz ovu godinu i u buduće računamo na vašu pomoć. Sretnu i od Svemogućeg Boga blagoslovljenu Novu godinu žele vam vaši fratri: fra Vinko i fra Rafael te č. s. Filipa BOGOJAVLJANJE Svetkovinu sveta Tri kralja proslavili smo u našoj crkvi sv. Mihovila sa dvije svete mise u 9 i 11 sati. Prvu uje predvodio fra Rafo, a drugu fra Vinko dok je na misi u 11 sati nastupio Mješoviti zbor pod ravnanjem s. Filipe. Za vrijeme mise održali smo obred blagoslova vode. Svijeta dosta na obje mise. Danas smo završili blagoslov obitelji u našoj župi Župnik fra Vinko sudjelovao je na Samostanskom kapitulu u Imotskom gdje su se pridružila i ostala braća iz samostanskog okružja Danas u župnoj dvorani u Prološcu održali sastanak sa roditeljima ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika. Na sastanku smo pričali o iskušenjima današnjeg vremena u odgoju mladih. Odazvao se velik broj roditelja Počeli smo održavati korizmene pobožnosti Križnog puta i to sljedećim rasporedom: u 17 sati u crkvi Sv. Mihovila, 13

16 a pola sata poslije u crkvi Kraljice Mira u Šumetu. Zabilježen je dobar odaziv vjernika PRIMANJE U MINISTRANTE Za vrijeme svečane svete mise u 11 sati župnik fra Vinko primio je u službu ministranata 22 dječaka, učenika trećeg razreda osnovne škole. Tijekom mise naglasio je njihovu časnu ulogu kod oltara rekavši da su oni najljepši ukras kod stola Gospodnjeg. Za vrijeme svečanog misnog slavlja skladno je pjevao zbor naše župe Proložac pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Za pohvalu ovogodišnjih ministranata i prvopričesnika ide i podatak da je svih 22 prvopričesnika primljeno u službu ministranata dok su sve prvopričesnice postale članice Dječjeg pjevačkog zbora naše župe Započeli smo pobožnost utoraka sv. Anti svakogodišnjim rasporedom. U jutarnjim satima svakog utorka molit ćemo u našoj župnoj crkvi sv. Mihovila dok je popodne u 17 sati pobožnost održana u Lugu i kod kapele u Dogana. Prosječnost vjernika, oko 120 vjernika na sva tri mjesta PRIMANJE U FRAMU Za vrijeme misnog slavlja u crkvi Sv. Mihovila na ranoj misi u 9 sati održana je svečanost primanja u Franjevačku mladež naše župe. Ukupno je primljeno 6 srednjoškolaca koji će nakon godinu dana pripreme postati punopravni članovi mjesnog bratstva Frame. Poslijepodne je u Imotskom održan tradicionalni križni put mladih dekanata Imotski, na kojem su nazočili i mladi iz naše župe. Krenulo se od crkve sv. Franje pa do Topane gdje je uslijedio završni blagoslov Danas smo započeli korizmeni pohod našim starim i nemoćnim župljanima. U pet dana obišli smo ukupno 120 starih i nemoćnih župljana CVJETNICA Spomendan Kristova ulaska u Jeruzalem kada ga je dočekalo razdragano mnoštvo. U našoj župi tradicionalno se 14

17 slavi dvjema misama. Svečanu svetu misu u 10:30 sati predvodio je župnik fra Vinko, a uoči misnog slavlja održana je procesija kroz crkveno dvorište, a potom i blagoslov maslinovih grančica. Po dolasku u crkvu Sv. Mihovila nastavljeno je misno slavlje za vrijeme kojeg je otpjevana Muka koju je izveo Pere Češljar uz pratnju našeg zbora pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Za vrijeme obreda okupio se veliki broj vjernika VELIKI ČETVRTAK Prvi dan Vazmenog trodnevlja proslavili smo misom večere Gospodnje u crkvi Sv. Mihovila u 17 sati, a predvodio ga je fra Vinko Gudelj. Tijekom mise, nakon homilije, župnik je simbolično oprao noge dvanaestorici članova župnog pastoralnog vijeća koji su bili apostoli. Poslije mise održana je procesija, odnosno prijenos Svetotajstva iz crkve Sv. Mihovila do crkve na Vrljici. Uz mnoštvo vjernika na čelu je išao križ kojeg je nosio Slaven Cvitanović VELIKI PETAK Dan Kristove smrti na Križu koje će poslije postati drvo spasenja. Obrede nakon procesije koja je započela u 17 sati od crkve na Vrljici preko Škarpe noseći Presveti Oltarski Sakrament, a predvodio ga je fra Rafael Begić. Za vrijeme obreda pjevao je Mješoviti zbor naše župe Proložac, a Muku je opjevao Ivica Matić- Đelo. Križonoša u procesiji bio je Slaven Cvitanović VELIKA SUBOTA U našoj župi održali smo misu Bdijenja i blagoslov jela u našoj župnoj crkvi Sv. Mihovila u 20 sati. Misu je predvodio župnik fra Vinko Gudelj. Blagoslov jela u poslijepodnevnim satima održan je u Šumetu, Bušanjama i Podima USKRS Najveći kršćanski blagdan proslavili smo svečanim misnim slavljima u svim našim crkvama kao i svake nedjelje. Na Uskrni ponedjeljak služene su dvije svete mise. Ujutro u 9 sati u Sv. Mihovila, a u 11 sati u crkvi na Vrljici. Ovih dana zabilježen je velik broj vjernika Svetu misu i blagoslov polja održan je u crkvi Sv. Mihovila u 10:30 15

18 sati. Misu i blagoslov polja predvodio je župnik fra Vinko SUSRET MLADIH U DUBROVNIKU Usprkos kiši i ružnom vremenu u Dubrovniku se danas okupilo vjernika, mladih Hrvata iz domovine i iseljene Hrvatske. Na hodočašću mladih Hrvata otisnulo se i 50-ak framaša i naše župe, predvođeni fra Vinkom i s. Filipom Smoljo. Nakon misnog slavlja u večernjim satima mladi iz naše župe otputovali su na Mljet gdje su bili smještenu u obiteljima tamošnjih mještana. Ujutro smo sudjelovali na zajedničkom misnom slavlju BLAGOSLOV CRKVE SV. JOSIPA Posebno svečan dan a cijelu našu župu. Danas je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman blagoslovio cestu koja spaja Donji i Gornji Proložac, a potom i predvodio misno slavlje i blagoslovio novoizgrađenu crkvu sv. Josipa. Na slavlju su još sudjelovali, u fra Rafu i fra Vinka, imotski gvardijan i dekan fra Kristian Stipanović, nekoliko svećenika te načelnik općine Proložac Mate Lasić, dožupan Ante Šošić, a pjevanje je predvodila s. Filipa Smoljo. Na kraju misnog slavlja župnik fra Vinko se zahvalio svima, a na poseban način načelniku Lasiću koji je pratio navedene radove Danas je održana svečanost sakramenta Krime u našoj župi. Pred prepunom crkvom vjernika, krizmanika i njihovih kumova te roditelja, misno slavlje je predvodio mons. Miroslav Vidović koji je poslije udijelio sakrament potvrde 50-orici naših krizmanika, učenika drugog razreda srednje škole. Uz koncelebraciju fra Vinka i fra Rafe tijekom mise pjevao je zbor pod ravnanjem s. Filipe Članovi OFS-a naše župe sudjelovali su na godišnjem druženju imotskih OFS-ovaca u Zmijavcima prilikom blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića. Misno slavlje predvodio je fra Zoran Kutleša Održana svečanost Prve svete Pričesti u našoj župi. Danas je 38 naših prvopričesnika, učenika trećeg razreda osnovne škole u svoja mlada srca po prvi puta primilo uskrslog Krista u prilikama Kruha. 16

19 17

20 18

21 Uz lijepo i skladno recitiranje i pjevanje koje je animirala s. Filipa Smoljo, sakrament Prve Pričesti djeci je udijelio župnik fra Vinko Gudelj. Nakon mise i zajedničkog fotografiranja uslijedilo je slavlje za obiteljskim stolom Dvadeset i pet ministranata naše župe sudjelovalo je na redovitom natjecanju u Imotskom. U još 300-tinjak ministranata nakon pokorničkog bogoslužja i svete mise služeno je svečano misno slavlje, a potom i kviz znanja i nogometni turnir Blagdan sv. Ante i završetak školske godine. Za vrijeme svečanog misnog slavlja održano je i zahvalno slavlje za kraj ove godine na kojem su nazočili svi nastavnici i učenici. Nakon mise održan je prigodni domjenak. Sutradan je u zaseoku Dogani održana sveta misa Nakon svete mise koju je predvodio fra Rafo Begić održan je sastanak vjeroučitelja iz Imotske krajine. Poslije je u ugostiteljskom objektu Fabo održana večera Župnik fra Vinko. Fra Rafo i s. Filipa posjetili svećenika don Marinkicu Bilića u svećeničkom staračkom domu u Splitu Fra Rafael i fra Vinko nazočili duhovnim vježbama u Imotskom koje je predvodio fra Mladen Prolić Blagdan sv. Ivana Krstitelja svečano smo proslavili u Podima kod kapelice posvećene ovom svecu. Misno slavlje predvodio je župnik fra Vinko, a lijepu i pobožnu propovijed održao je fra Rafo Begić. Skupilo se pedesetak vjernika Svaku večer u 19 sati služili smo trodnevnicu kao duhovnu pripremu za blagdan Srca Marijina u Bušanjama. Trodnevnice su predvodili fra Rafo i fra Vinko U Bušanjama, u sjevernom i brdskom dijelu župe, svečano smo 19

22 proslavili blagdan Srca Marijina. Svečano misno slavlje predvodio je župnik Runovića, fra Mladen Prolić u fra Vinka i fra Rafu. Tijekom mise pjevao je zbor naše župe pod ravnanjem s. Filipe Smoljo te uz jako lijep odaziv vjernika Župnik sudjelovao na komemoraciji poginulim Imoćanima u Domovinskom ratu koji se održava u Trstenu U crkvi Kraljice Mira u Šumetu održali smo trodnevnicu. Prvi dan predvodio ju je fra Rafo, drugi dan fra Vinko, dok je treći dan predvodio don Petar Čondić, župnik Poljica. Tu, treću večer održana je procesija kroz mjesto koje je bilo urešeno raznolikim cvijećem i Gospinim slikama. Svaku večer kroz tri dana duhovne pripreme, molili smo Gospinu krunicu uz propovijed i svetu misu KRALJICA MIRA Svečano smo proslavili blagdan Kraljice Mira koja se slavi kao naslovnica crkve u Šumetu. Uz procesiju kojoj je nazočilo mnoštvo vjernika iz naše župe, župne barjake i Gospin kip, došli smo do crkve gdje je svečano euharistijsko slavlje predvodio fra Ivan Vuletić, župni vikar u Imotskom. Pjevao je Mješoviti zbor pod ravnanjem s. Filipe, a na misi su osim domaćih vjernika, sudjelovali i vjernici iz susjednih župa Prigodom proslave nastanka naše Provincije Presvetog Otkupitelja u Imotskom je održana misa a svećenike imotskog samostanskog okružja U crkvi Sv. Mihovila održali smo misu za zdravlje dječaka Josipa Češljara, ovogodišnjeg prvopričesnika i ministranta, a poslije smo održali Klanjanje. Nakana je bila za zdravlje Josipa i sve bolesne djece. Crkva je bila dupkom puna Na uočnicu Gospi od Anđela, zaštitnice grada Imotskog i Imotske krajine naša župa imala je svoj hodošasnički dan, a za vrijeme mise koja je održana ispred crkvice na Topani pjevao je naš zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo Proslavljena je Gospa od Anđela, zaštitnica Imotske krajine. Misu u 18 sati na Topani predvodio je nadbiskup Marin Barišić. U našoj župi održano je otvaranje turnira Petar Pirić. Nakon odrješenja na grobu održano je otvaranje u sati Grupa naših hodočasnika sudjelovala je na hodočašću vjernika Imotske krajine Čudotvornoj Gospi Sinjskoj u Sinju. 20

23 Četrnaeste Žive jaslice Četrnaestu godinu za redom u svečanoj i tihoj božićnoj noći Proložac se pretvorio u Betlehem, a više od stotinu kostimiranih glumaca različitih uzrasta iz svih zaseoka ove drevne župe tu je večer otvorilo najsvečaniju stranicu Biblije. Na početku programa svečanim riječima dobrodošlice sve je pozdravio prološki župnik i jedan od organizatora ove svečanosti fra Vinko Gudelj koji je ovu prigodu iskoristio kako bi nazočnima čestitao Božić. Glumci, članovi mješovitog i dječjeg župnog zbora sv. Mihovila te klapa sv. Mihovila sabrani oko drvene štalice smještene u koritu presahnule rijeke Suvaje podno znamenitog mosta Šarampov uz gotovo tisuću posjetitelja iz svih mjesta Imotske krajine ovoj noći davali su posebno svečani osjećaj. Uz instrumentalnu glazbu tihe noći iz tame riječnog kanjona dojahala je Sveta obitelj koju su ove godine predstavljali Dominik i Ivana Mršić dok je njihov šestomjesečni sin Leon bio maleni Isus. 21

24 Na ovao svečanom uprizorenju Živih jaslica koje je po mnogome ove godine bilo posebno bogato i scenski i glazbeno možemo zahvaliti organizatorima i glumcima: Milanu Maršiću Kubali, Ivici Matiću Đeli, Paški Rimcu, Darku Rimcu, s. Filipi Smoljo, Marijanu Grbavcu Miriću i glumcima koji su nam približili Betlehem....Josip Šerić 22

25 Tradicionalni Božićni koncert u Prološcu Pred prepunom crkvom vjernika u Prološcu je petu godinu za redom u subotu, 28. prosinca 2013., u organizaciji župnog ureda Proložac i klape Sv. Mihovil iz istog mjesta održan koncert božićnih klapskih pjesama. U toplom božićnom ozračju posjetitelji su imali priliku uživati u devedesetminutnom programu u kojeg su svojim briljantnim nastupom otvorili članovi Mješovitog i dječjeg župnog zbora pod ravnanjem njihove dugogodišnje voditeljice s. Filipe Smoljo. Milozvučne izvedbe pjesama: Tiha noć, Pivajmo braćo kršćani i Gloria bile su popraćene posebnom scenskom koreografijom dražešnih pahuljica i prelijepih anđela koje je sve uštimala s. Filipa. Posebno upadljiva bila je izvedba pjesme Zvona zvone s Marijanom Župićem Vukasom te svečanim nastupom solista iz Prološca, Tee Leko, Jadranke Radeljić, Anele Mikulić i Pere Češljara. Nakon zboraša pred razdragano mnoštvo posjetitelja izašli su članovi mladog benda Sound Set te solisti Marijana Pezo i Marijan Župić Vukas. U bogatom programu na kojem je otpjevano ukupno 28 božićnih pjesama nastupili su još i članovi dječje 23

26 klape Biokovski slavuji iz Zagvozda te klape Akuža iz Splita, Sv. Luka iz Otoka, Murtela iz Dugopolja, Košute iz Košuta te domaća klapa sv. Mihovil iz Prološca. Kraj glazbenog dijela bio je posebno svečan jer su svi izvođači, čak njih 150 zajedno sa mnogobrojnim pukom kojega je bilo i izvan same crkve otpjevali pjesme: U sve vrime godišta, Radujte se narodi i Narodi nam se. Na kraju svečanosti župnik fra Vinko Gudelj zahvalio je svim izvođačima uz poziv za druženje i okrijepu u župsku dvoranu, 24

27 rekavši da ova večer u crkvi u Prološcu može se ponoviti i u zagrebačkoj katedrali. Gledatelji su poslije ove kulturne hvale vrijedne priredbe prokomentirali da je ova prelijepa večer u čast Isusova rođenja Cibona u malom. 25

28 Događanja Velikog tjedna Veliki tjedan nazivamo razdobje od Cvjetnice do Uskrsa, odnosno od ulaska Isusa u Jeruzalem do Isusova uskrsnuća. I ove godine smo u našoj župi dostojanstveno obilježili kako to dolikuje Veliki tjedan. Kao što znamo na Veliki četvrtak se sjećamo kako je Isus ustanovio euharistiju. Mi smo na Veliki četvrtak isto slavili euharistiju koju je predvodi naš župnik fra Vinko Gudelj i župni vikar fra Rafo Begić. Na svetoj misi župnik fra Vinko je predstavio novoizabrane članove Župskog pastoralnog vijeća i članove Župskog ekonomskog vijeća koji su ovom prilikom i dali prisegu. Ove godine članovi Župskog pastoralnog vijeća i Župskog ekonomskog vijeća koje je potvrdio naš nadbiskup Marin Barišić na prijedlog župnika fra Vinka bili su obučeni kao apostoli. Sjećajući se kako je Isus oprao noge svojim apostolima tako je i fra Vinko oprao noge ovogodišnjim apostolima.poslije euharistijskog slavlja puk se uputio za križem od crkve sv.mihovila do crkve na Vrljici pjevajući Gospin plač-lijepo i dostojanstveno. Ovogodišnji križonoša bio je Slaven Cvitanović. Članovi Župskog pastoralnog vijeća su: Maja Ivanko, Jagoda Meter,Gordana Maršić,Zdenko Grbavac,Stipe Rako,Vice 26

29 Dropuljić, MiškoBubalo,Grgo Mikulić,Slavko Petričević,Veljko Grbavac,Ante Maršić(Kismi) i Frano Šerlija. Članovi Župskog ekonomskog vijeća su: Josip Lozo, Krešimir Bajić i Jure Maršić. Članovi ŽPV-a i ŽEV-a izabrani su na razdoblje od pet godina. Na Veliki petak znamo da za Križem idemo od Gospine crkve na Vrljici u crkvu sv Mihovila gdje slijede obredi Velikog petka. 27

30 Na Veliki petak sjećamo se spomendana Isusove muke i smrti. Na Veliki petak nema euharistijskoga slavlja.oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju i razmišljaju o Isusovoj muci. Mi smo ove godine imali i jednu novinu u našoj župi, a to je da smo imali u procesiji po prvi put Čuvare Kristova groba koji su išli odmah iza križa. Na inicijativu Jure Maršića uz odobrenje župnika fra Vinka uz još šest članova Čuvara Kristova groba koji su mahom mladi momci odlučili smo nešto ponuditi a da to postane i ostane tradicija u našoj župi. Čuvari Kristova groba su: Jure Maršić,Mate Lasić,Zrinko Radeljić, Luka Maršić,Josip Radeljić,Tomo Maršić i Zvonimir Bonovil. Čuvari Kristova groba kada su došli u crkvu za križem onda su otišli na Kristov grob i tu ostali do kraja obreda Velikog petka i ljubljenje križa. 28

31 Velika subota ja dan tišine i molitve. Na Veliku subotu u crkvama puk posjećuje Kristov grob te u tišini i molitvi razmišlja o muci i smrti Isusa Krista. Čuvari Kristova groba došli su sat vremena prije početka vazmenog bdijenja na Kristov grob i kada je zazvonila slava oni su istrčali iz crkve. Ova sveta noć oslobađa od bijede, grijeha i opačina svijeta. Ove noći Krist je raskinio okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. Ovom prilikom se želim i moram zahvaliti onima koji su mi pomogli pri izradi kostima za Čuvare Kristova groba a to su: Stana Pirić,Jure Mihaljević iz Vrgorca,Stipe Jukić, Zoran Lončar,Mislav Brečić ovdje moram spomenuti mater Blagica Brečić(Grbavac) rođena u našoj župi u Lugu.Od srca jedno veliko HVALA.... Pripremio: Jure Maršić 29

32 Veliki petak Odvojiš li kukolj Odvojiš li žito Vidjet ćeš Ja sam samo Tlo kamenito Uzdam se u tu jednu pukotinu Da nije potres uzalud bio U tebe Isuse uzdam se Jer sve je moguće onom koji vjeruje U tu mrvu zemljinoga praha Posijala sam sve zvjezdane molitve I sve su mi suze Otekle tamo Niknut će ono jedno zrno Sjeme dobrote Iz Zakona tvoga Niknut će samo I u kamenu Moje čežnje sjeme riječi nježne Najnježnije Umotano u paučinu mojeg slijepog vida Neviđen neki cvijet Proziran kristal ljubavi koja reže svaki okvir zla Svaku rešetku tame Jer vjerujem Tog petka tog velikog petka Ti si umro na drvu križa Umro upravo za me Vesna Matić, dr. med

33 Prvopričesnici 2013./ Antonio Bajić 2. Laura Bajić 3. Ante Bilić 4. Ivan Bonovil 5. Mario Božinović Karauz 6. Ivona Bubalo 7. Anđela Češljar 8. Ivan Češljar 9. Josip Češljar 10. Marin Češljar 11. Josip Čujić 12. Zvonimir Dropuljić 13. Ante Grabovac 14. Ivona Grabovac 15. Janja Grabovac 16. Frano Juričić 17. Anđelina Kelava 18. Ante Lasić 19. Donatea Lasić 20. Neda Lasić 21. Lorena Ledić 22. Josip Grbavac 23. Antun Meter 24. Robert Meter 25. Mira Mikulić 26. Vinko Mršić 27. Magdalena Mršić Božinović 28. Bože Leko 31

34 29. Marin Petričević 30. Roko Petričević 31. Lorena Petrušić 32. Branimir Pezo 33. Petar Pezo 34. Vinko Pirić 35. Lara Rimac 36. Petar Škegro 37. Vlatka Škegro 38. Maja Vidak... Vjeroučiteljica: s. Filipa Smoljo 32

35 Izlet na Visovac U subotu 7. lipnja prvopričesnici, roditelji, s. Filipa Smoljo, fra Vinko Gudelj, učiteljice Ivanka Pirić i Tomislava Karoglan bili su na sada već tradicionalnom izletu na otoku Visovacu. Krenuli smo ispred osnovne škole u Prološcu u devet sati. U zajedničkoj molitvi i ugodnoj vožnji Zlatka Mikulića ubrzo smo se našli na vidikovcu iznad otoka Visovac. Kratko smo zastali zbog zajedničke fotografije i prelijepog pogleda na Visovačko jezero i otok. Na njemu se nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke. Otok Visovac još nazivaju i Gospinim otokom. Očaravajući pogled na otok mira i molitve još je više upotpunjavalo lijepo vrijeme i dobro raspoloženje izletnika. Otok Visovac s vidikovca svakodnevno promatra i spomenik posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića koji je vladao od do godina za kojeg se pretpostavlja da potječe iz tog kraja. Na obali jezera, tj. na Stinicama sve je prvopričesnike počastio Petar Škegro koji je taj dan slavio svoj deseti rođendan. Dok smo čamcem prelazili kratku udaljenost do otočića djeca su uzbuđeno promatrala labudove i druge ptice koje su kružile oko nas. Na otoku nas je dočekalo šest franjevačkih novaka. Euharistijsko slavlje je predvodio fra Vinko u crkvi Gospe Visovačke. Posjetili smo muzej koji se nalazi u samostanu. Vidjeli smo mnogo vrijednih povijesnih predmeta, a između ostalog i najmanju knjigu na svijetu. U njoj se nalazi molitva Očenaš napisana na sedam jezika. Potom smo razgledali otok, uređene vrtove u kojima se nalazi oko 195 različitih biljnih vrsta, kupovali suvenire, gledali životinje, družili se, jeli Prije samog povratka na obalu djeca su mogla vidjeti i zmiju u samostanskom vrtu, a najhrabriji su je držali i u rukama. Oko tri sata krenuli samo prema Gradacu Drniškom. U vožnji smo prošli i pored mauzoleja našeg poznatog kipara Ivana Meštovića u Otavicama. Cijelo vrijeme smo se vozili uz rijeku Čikolu. U Gradacu nas je dočekao fra Jozo Jukić. Obratio 33

36 nam se u crkvi Porođenja Marijina. Fra Jozo nam je ispričao zanimljivu povijest crkve koja je bila srušena do temelja u Domovinskom ratu godine. Upravo su granate koje su bacane na crkvu otkrile temelje stare crkve sv. Petra za koju se prije nije znalo. Crkva je obnovljena godine, a ispod nje se nalazi muzej starina. U sklopu muzeja mogu se vidjeti temelji starokršćanske crkve. Oko crkve je groblje na kojem ima i ostataka rimskih sarkofaga. Nakon obilaska crkve i muzeja fra Jozo nas je počastio kavom i kolačima koje su za nas ispekli župljani. Ovom prilikom im zahvaljujemo na gostoprimstvu. U cijeloj župi, koja se proteže na 25 km i obuhvaća 8 sela, živi oko 650 župljana. Djeca su se počastila sladoledom i sokom. Zatim smo se preko Sinja polako uputili kući. Dobrog raspoloženja i puni dojmova stigli smo u Proložac oko dvadeset sati. U ime svih roditelja želim zahvaliti fra Vinku, s. Filipi i učiteljicama na radu s našom djecom tijekom cijele godine, na prekrasnom slavlju Prve svete pričesti te zajedničkom izletu. Svima će nam ova godina ostati u lijepom sjećanju....zrinka Mikulić 34

37 Krizmanici župe sv. Mihovila Proložac 4. svibnja (Uspomene K4) 1. Ivona Bajić 2. Josipa Bajić 3. Vinka Bajić 4. Duje Blažević 5. Ivan Blažević 6. Slava Blažević 7. Matea Bubalo 8. Ivan Buljan 9. Dora Cikojević 10. Josip Češljar 11. Slavko Češljar 12. Marko Čujić 13. Dragica Ćorić 14. Danica Dropuljić 15. Ivana Dropuljić 16. Ivan Dropuljić 35

38 17. Josipa Dropuljić 18. Tino Đuka 19. Lorena Grabovac 20. Željko Grabovac 21. Greta Grbavac 22. Kristina Grbavac 23. Marko Grbavac 24. Nikola Grbavac 25. Tea Jonjić 26. Srećko Jukić 27. Mijo Juričić 28. Ela- Maja Knezović 29. Nikolina Kraljević 30. Josip Lasić 31. Josip Lasić 32. Zorica Lasić 33. Tea Leko 34. Katarina Majić 35. Ante Maršić 36. Antonela Maršić 37. Kristina Maršić 38. Mariana Maršić 39. Martina Maršić 40. Josip Matić 41. Danijel Metar 42. Josipa Mikulić 43. Zvonimir Mikulić 44. Iva Mršić 45. Ana Petričević 46. Mate Rako 47. Matea Radeljić 48. Manuela Šerlija 49. Alen Tolić 50. Mate Tolić... Vjeroučitelj: Fra Vinko Gudelj 36

39 Gospodine, što hoćeš da činim? U subotu 22. ožujka godine u samostanu Školskih sestara franjevki Krista Kralja u Splitu na Lovretu održana je duhovna obnova za četrdeset učenica sedmog i osmog razreda osnovne škole s područja Imotskog, Prološca i Zmijavaca. Obnovu je predvodila s. Filipa Smoljo i s. Marina Fuštar, a tema je bila: Franjo u društvu s Raspetim. Nakon kratke uvodne meditacije o Božjoj ljubavi s. Filipa na zanimljiv je način obradila, simbolikom prebogat, križ iz crkvice sv. Damjana, počevši od povijesnih činjenica, vremena nastanka i autora pa sve do teološkog obrazloženja prikazanih sadržaja. Nakon toga, meditacijom pred križem, pokušali smo osobno uroniti u otajstvo vlastitog odnosa s Bogom. Potaknuti pitanjem Gospodine, što hoćeš da činim? osluškujući Njegovu poruku za naš konkretni život. Tu smo poruku, pretočili u riječ, podijelili s drugima na međusobnu korist i poticaj. U drugom dijelu progovorili smo o osobitostima i ljepotama Bogu posvećenog života te ponešto o konkretnom redovničkom životu. Uslijedilo je kratko preispitivanje vlastite savjesti te pobuđivanje svijesti o grijehu pitanjima o konkretnim životnim situacijama. Nakon večere i kratkog vremena opuštanja dan smo završili zahvalivši Bogu molitvom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i sudjelovanjem na molitvi Večernje sa sestrama. Vjerujem da smo svi imali na čemu zahvaliti jer je dan uistinu bio ispunjen milostima.... s. Marina Fuštar 37

40 Zlatna harfa U župi svetog Petra apostola u Splitu u subotu 5. travnja održan je ovogodišnji susret dječjih župnih zborova Zlatna harfa. Tema ovogodišnjeg susreta bila je Moliti s Marijom. Na susretu je sudjelovao i naš dječji zbor iz Prološca, župe sveti Mihovil pod vodstvom s. Filipe Smoljo. S nestrpljenjem se očekivao početak euharistijskog slavlja, a potom nastup u 38

41 Anđeoski glasovi na euharistijskom slavlju slijevali su se u jedan glas hvaleći Boga i časteći Blaženu Djevicu Mariju, Isusovu i našu majku. Na orguljama ih je pratio prof. Mirko Jankov. Program je vodila gđa. Hani Čarko. Nakon euharistijskog slavlja svaki zbor otpjevao je dvije skladbe: jednu po vlastitom izboru a drugu izvučenu iz košarice. punoj konkatedrali raspjevane djece. Nakon pozdrava s. Nedjeljke Milanović - Litre uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio župnik don Radojko Vidović u koncelebraciji s nekoliko svećenika te većim brojem ministranata. Nastupilo je ukupno devet župnih dječjih zborova: 1. Gospa od Karmela (Runovići) 2. Navještenje BDM (Vrgorac) 3. Sveta Ana (Polica Imotska) 4. Sveti Križ (Split) 5. Sveti Mihovil (Proložac Donji) 6. Sveti Petar (Split) 7. Sveti Roko (Vinjani) 8. Svi sveti (Zmijavci) 9. Uznesenje BDM (Baška Voda) Predstavnici svih grupa, primili su na kraju priznanje za sudjelovanje.... Suzana Šimić 39

42 Djelovanje franjevačke mladeži u župi Proložac 1. Vijeće Mjesni izbori za novo vodstvo Frame Proložac održani su 19. listopada godine. Izborima su predsjedali Pero Mihaljević i Perina Granić. Izabrani su članovi vijeća: Predsjednica: Ivana Maršić Potpredsjednica: Matijana Đuka Tajnica: Žana Buće Blagajnica: Ana Maršić Voditelj formacije: Irena Dogan Vijećnici: Ivan Božinović i Ivan Radeljić Predstavnica OFS-a u vijeću Frame: Tatjana Meter Duhovni asistenti: fra Vinko Gudelj i s. Filipa Smoljo. Vijeće Frame sastaje se jedan put mjesečno, ako je potrebno i češće. Na sastancima vijeća sudjeluju članovi vijeća i duhovni asistenti. Zajedno se dogovaramo o programu i radu Frame za nadolazeće susrete i razgovaramo o problemima i poboljšanjima našeg bratstva. 40

43 sudjeluju u karitativnoj sekciji koja je od najveće koristi za dobrobit najpotrebnijih. 5. Sudjelovanje na framaškim i drugim susretima 2. Članovi bratstva Članovi našeg bratstva uglavnom su učenici srednje škole, a nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, mali broj je onih koji prelaze u drugo bratstvo iako studiraju u drugim mjestima. U crkvi sv. Mihovila 7. travnja održana su primanja i obnova obećanja. U crkvi sv. Franje u Imotskom, 4. listopada 2013., svoja prva obećanja primilo je sedam framaša zajedno s ostalim Framama Imotskog samostanskog okružja. Naše bratstvo broji 34 člana. 3. Tjedni susreti Tjedni susreti Frame održavaju se petkom s početkom u 20 sati. Na početku svakog susreta moli se večernja molitva časoslova, a susret također završavamo kratkom molitvom. Teme koje se održe kroz mjesec su kršćanske, crkvene, svjetovne, a svakog prvog petka u mjesecu održava se molitveni susret, odnosno klanjanje. Susrete održavaju članovi vijeća, duhovni asistenti, a ponekad i framaši koji su sudjelovali na školi animatora ili imaju želju održati temu. 4. Sekcije Svake godine, naši su framaši uključeni u različite sekcije (liturgijske, glazbene, karitativne, ekološke, likovne, sportske ) u kojima aktivno i sudjeluju. Posebno značajno Kroz proteklu godinu framaši su sudjelovali na sljedećim susretima: za područni susret u Podbablju prijavljeno je većina framaša Frame Proložac Ivana Maršić i Ivan Radeljić su sudjelovali na područnom sastanku u Vrgorcu Na izbornoj skupštini sudjelovali su Ivana Maršić i Irena Dogan Na duhovnom kapitulu u Splitu bili su Ivana Maršić, Žana Buće, Ivan Radljić i Matijana Đuka Na školi animatora u Sinju sudjelovali su Ivan Radeljić, Žana Buće, Ana Maršić i Matijana Đuka Na područnom susretu u Hrvacama sudjelovali su Ivan Radeljić, Mate Radeljić, Ante Meter i Josipa Bajić 6. Razno Naši framaši aktivno sudjeluju na nedjeljnim svetim misama i misnim čitanjima. U sklopu ekološke sekcije framaši uređuju crkveni okoliš i dvoranu u kojoj se održavaju tjedni susreti. Za vrijeme Došašća framaši izrađuju različite ukrase, čestitke i predmete za župljane čiji prihod uvijek ide u humanitarne svrhe. Karitativna sekcija bavi se prikupljanjem odjeće, namirnica, novca brigom za starije i nemoćne u vrijeme velikih kršćanskih blagdana. Organizirali smo i turnir u malom nogometu za članove svih Imotskih Frama, kako bi se okupili u zajedničkom druženju....matijana Đuka 41

44 Blagoslov crkve sv. Josipa Na blagdan sv. Josipa, 1. svibnja 2014., provincijal fra Joško Kodžoman blagoslovio je cestu koja spaja Donji i Gornji Proložac, a zatim je predvodio euharistijsko slavlje i blagoslovio obnovljenu crkvu Sv. Josipa u župi Proložac. Na slavlju su sudjelovali, uz o. Provincijala i župnika fra Vinka Gudelja, imotski gvardijan i župnik fra Kristijan Stipanović i još nekoliko svećenika te načelnik općine Proložac Mate Lasić, dožupan Ante Šošić, ravnatelj županijske uprave za ceste Petar Škorić kao i vjernici s područja župe. Pjevanje je predvodio župni zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Na početku propovijedi o. Provincijal je pozdravio župnika fra Vinka Gudelja, fra Rafaela Begića i s. Filipu Smoljo i zahvalio im na pripremi za ovo slavlje jer se svi osjećaju kao u maloj katedrali. Zatim je o. Provincijal pozdravio predstavnike vlasti i istakao kako mogu biti ponosni na događaje otvaranja ceste i obnovljene crkve. Pozdravljajući vjernike provincijal fra Joško je izrazio radost jer u slavlju blagoslova crkve sudjeluje mnoštvo vjernika i nada se da će tako biti na svakom nedjeljom slavlju ili za vrijeme pobožnosti. Čestitao je župniku i župljanima na trudu i ljubavi koju su uložili u obnovu crkve jer je crkva plod istinske i žive vjere. Međutim, naglasio je o. Provincijal, osim ulaganja u izgradnju crkve treba ulagati i u duhovna zvanja jer je njih sve manje a najljepši plod vjere je svećeničko-redovničko zvanje. Najveće slavlje u ovoj crkvi bit će slavlje mlade mise, rekao je o. Provincijal. Govoreći o sv. Josipu, kao čovjeku jake vjere koji je prihvatio križ nejasnoće i kao čovjeku radniku, naglasio je kako su danas, nažalost, mnogi nezaposleni i neplaćeni za svoj rad da bi mogli uzdržavati svoj život i svoje obitelji, drugi problem su krediti i zaduženja, a najveći je problem što mladi ljudi odlaze u inozemstvo. Na kraju propovijedi provincijal je pozvao sve da nastave vjerovati i cijeniti rad koji daje zdrave uvjete za život što pokazuju i današnji događaji u Prološcu. Na kraju mise župnik fra Vinko Gudelj je zahvalio svima koji su doprinijeli ovom slavlju. Podsjetivši na početke rekao je: točno prije godinu dana započeli smo s našim radom vezanim uz izgradnju crkve sv. Josipa i baš na ovom mjestu je fra Željko Tolić, bivši provincijal, blagoslovio kamen temeljac i predvodio misno slavlje, a zatim nadodao godinu dana poslije, evo nas na današnjem misnom slavlju, sa našim provincijalom fra Joškom Kodžomanom koji je danas s nama i predvodio je ovo misno slavlje na kojem je blagoslovio oltar i crkvu te prije mise blagoslovio cestu koja spaja naš Proložac koji je dugo bio izoliran na brdski i poljski dio. Potom je zahvalio načelniku općine Proložac gosp. Mati Lasiću i općinskom vijeću na čelu sa Josipom Stojićem. Zahvalio je izvođaču radova sumještaninu Veli Maršiću te mnogim donatorima koji su na različite načine doprinijeli izgradnji crkve. Posebno je zahvalio fra Rafi Begiću koji je uvijek bio na raspolaganju župi i obvezama vezanim uz nju te na iznimnoj potpori koju je pokazivao te bio podrška u cijelom projektu. Zahvalio je i s. Filipi i zboru, a zatim pozvao sve na zajedničko druženje i zakusku koju su pripremili mještani.... Ana Mikulić 42

45 Pozdravni govor župnika na proslavi sv. Josipa Poštovani oče Provincijale, draga braćo svećenici, draga braćo i sestre Kristovi vjernici! Euharistijskim slavljem što smo ga upravo završili želimo prije svega zahvaliti Bogu za sve milosti kojima nas je obdario, a osobito za ovaj poseban dan kada smo blagoslovili našu crkvu Sv. Josipa Radnika. Jedan od najznačajnijih francuskih romanopisaca Georges Bernanos jednom je kazao: Zazivajte Božji blagoslov na vaš rad, ali ne tražite od Boga da on uradi vaš trud. Budite njegovi suradnici u radu. Upravo kroz ovu njegovu izreku kojom je ostavio duboki trag u svjetskoj književnosti možemo oslikati današnji dan koji nas je sabrao ovdje na ovom svetom mjestu kod danas novoizgrađene crkve Sv. Josipa. Točno prije godinu dana započeli smo s našim radom vezanim uz izgradnju crkve sv. Josipa i baš na ovom mjestu je fra Željko Tolić, bivši provincijal, blagoslovio kamen temeljac i predvodio misno slavlje. Godinu dana poslije, evo nas na današnjem misnom slavlju, sa našim provincijalom fra Joškom Kodžomanom koji je danas s nama i predvodio je ovo misno slavlje na kojem je blagoslovio oltar i crkvu te prije mise blagoslovio cestu koja spaja naš Proložac koji je dugo bio izoliran na brdski i poljski dio. Svjedoci smo svesrdnog i velikodušnog rada, kako materijalnog tako i rada koje su 43

46 pojedinci utkali u izgradnju naše crkve koja krasi ovo naše mjesto. Stoga nemojte mi zamjeriti da iskoristim priliku zahvaliti određenim pojednicima bez čije pomoći danas ne bismo bili u ovoj našoj crkvi. U prvom redu želim zahvaliti načelniku općine Proložac- gosp. Mati Lasiću i općinskom vijeću na čelu sa Josipom Stojićem. Također koristim priliku zahvaliti našem sumještaninu Veli Maršiću-izvođaču radova. Donatorima: Ivici Maršiću iz Ivankova koji je darovao vrata, našim dragim Maršušama koje su darovale kalež i ciborij. Zahvaljujem Jozi Šimiću na dvoma vratima, Željkin Lasiću za izvođenje elektro radova, Bori Lozi koji je postavljao struju na crkvi sv. Josipa. Također zahvaljujem obiteljima Grabovac zbog darovanog zemljišta, Jozi Lozo, Dragi Maršiću, Željki Maršiću, Stipi i Milanu- Kubali Maršiću, Jozi Maršiću, Anti Cvitanoviću- Drdaliću, Mišku Bubalu, Caffe bar Stribor, Pavković paneli d.o.o. Imotski, Europrodukt d.o.o. Imotski i svi ostali župljani koji su novčane priloge davali kroz proteklu godinu. Također veliko i iskreno hvala mom suradnik fra Rafi koji je usprkos mome angažmanu i djelovanju oko organizacije vezane za izgradnju sakralnog objekta uvijek bio na raspolaganju župi i obvezama vezanim uz nju te na iznimnoj potpori koju je pokazivao te bio podrška u cijelom projektu. Sveto Pismo u puno navrata opisuje i cijeni ovaj ponizni i svake hvale vrijedni rad. Zato nam je danas Sveta Crkva i stavila pred oči lik Svetoga Josipa radnika, preko kojega želi naglasiti važnost, vrijednost i cijenu poniznoga rada za svako ljudsko stvorenje. Osim svečevog blagdana kojeg već godinama ponizno častimo ovdje na ovom svetom mjestu, današnju svetu misu prikazujemo i za sve naše radnike, dobročinitelje i vjernike koji nisu tražili od Svevišnjeg da izvrši njihov rad nego su tražili blagoslov da budu njegovi suradnici i na taj način s radošću i ljubavlju omogućili nam da u ovom vremenu teške materijale i gospodarske krize na današnji dan blagoslovimo ovu našu crkvu....fra Vinko Gudelj, župnik 44

47 Zajedno u Božjem blagoslovu sa sv. Josipom Radnikom Povijest se piše u najrazličitijim oblicima, o različitim mjestima, događajima i ciljevima. Na ovom mjestu gdje župljani Gornjih Poda, narazmeđi sela Maršić i Lozo, dođoše godine na ideju da sagrade jednu malu crkvicu kako ne bi morali svaku sv. Misu hoditi slušati u župnu crkvu sv. MIHOVILA u Prološcu Donjem, a do koje treba pješačiti sedam kilometara, dogodila se izuzetno bitna povijest za katolički puk. I, hvala Bogu ideja postade stvarnost. Nije bilo nimalo preporučljivo imati dovoljno hrabrosti za takav čin u ono vrijeme kad se svaka riječ mjerila čudnim prosudbama, kad su se budno motrila sva ophođenja na svakom mjestu i dokazljivosti koliko si vjeran svakom autoritetu osim onom kojeg baš ovaj narod želi imati kao putokaz Boga i njegove sljedbenike. Sveti Josip jedan je od najljepših primjera promoviranja svega onoga što će postati Isusov nauk u suočavanju sa životnim teškoćama, neizvjesnostima i neimaštinama. Ovaj Isusov poočim, Djevičin zaručnik, hranitelj Majke Marije i njezinog sina Isusa, ovaj, po pretpostavci Sv. Pisma, nazaretski tesar, nije se bojao bježati u Egipat kako bi spasio najsvetiju obitelj: Majku Mariju i Njezinog Sina Isusa, našeg Spasitelja. Za tu, nimalo laganu zadaću, koju mu namijeni Bog, trebalo mu je puno mudrosti, odricanja, molitve, samopouzdanja. Dokazavši se u svojoj pravednosti, jednostavnosti, požrtvovnosti, poniznosti, vjeri i čistoći svoga srca za djevičanstvo Marijino i u ljubavi prema novorođenom djetetu, sv. JOSIP postade zaštitnikom sv. Obitelji i obitelji općenito. Valjalo bi podsjetiti, kad već navodimo neke podatke iz životopisa sv Josipa, da je i Hrvatski sabor još godine sv. Josipa izabrao za zaštitnika hrvatskoga naroda. Na latinskom jeziku u Protokolu Hrvatskoga Sabora od 9. i 10. lipnja godine napisano je: Sveti Josip Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine od redova i staleža jednoglasno je izabran. Središnja svetkovina sv. Josipa proslavlja se 19. ožujka jer se taj datum uzima kao datum njegove smrti. Ali, kako sv.josip nije proglašen samo Pravednikom, nego najuzoritijim radnikom blizak svim radnicima, vraćamo se na početak ovoga teksta, na vjernike Gornjih Poda koji su željeli da njihova mala crkava nosi ime upravo sv. Josipa Radnika i baš na ovom mjestu koje smo nazivali Kod Križa. Vrijedilo bi se malo više pozabaviti zagonetkom otkuda baš ovaj naziv, gdje su mu korijeni i što se sve tu kroz povijest događalo.!? Za sada zasigurno znademo da ništa nije slučajno. Presmiono je uspoređivati bilo kojeg čovjeka s veličinom sv. Josipa i bilo koju majku s Majkom svih majki, Blaženom Djevicom Marijom, ali i na ovom mjestu RAD,ODRCANJE; PATNJA; GLAD, SKROMNOST, NEIMAŠTINA svake vrste, JUTARNJA;PODNEVNA I VEČERNJA molitva stvarala je i održavala obitelji odvajkada do danas.i, nije uistinu potreban nikakav upit zašto su ovu crkvicu posvetili sv. Josipu. I 45

48 ovdje se klesalo, tesalo, vadilo panjeve i panjčiće, svako se imalo uspravnije stablo čuvalo ko oko u glavi, grabovina se sjekla, trava iz škripova čupala sa zmijama i vukovima se borilo, rašeljka se brstila, nipošto lomila, međa se čuvala, jasenovoj se grani divilo, za živinsko blago Bogu se molilo i mise sv. Luki plaćalo puru i kiselo mlijeko za ručak tko je imao sretan i veseo bio.svega je moglo manjkati, ali vjere nikada, pjesme i zajedništva s DUHOM Svetim. Kako drugačije protumačiti ovu radost koja nam se dogodila 1. svibnja ove, godine!? Crkvica koje je krišom građena, a ove godine obnovljena i proširena u novom, kamenom ruhu blagoslovljena i posvećena sv. JOSIPU RADNIKU. Veliko je zadovoljstvo za sve vjernike bilo pripremati se za taj dan. Svetu. Misu predvodio je franjevački provincijal Presvetog Otkupitelja Split, fra JOŠKO KODŽOMAN uz svesrdnu pomoć imotskog gvardijana fra KRISTIJAN STIPANOVIĆ kao i domaćina, župe sv. Mihovila, Fra VINKA GUDELJA. Otac Provincijal izrazio je veliku radost ovoga događanja naglasivši temeljne vrjednote sv. Josipa, njegovu Ljubav u zajedništvu s Bogom, potrebu za radom, ali i nepravednosti koje bi trebale nestati u neplaćanju zasluženoga u radu. Naglasio je kako danas proslavljamo dva bitna događaja: otvaranje prometnice koja povezuje Proložac Donji i Proložac Gornji, ali i blagoslivljemo i drugu, puno bitniju poveznicu naših obitelji sa Sv Josipom, ističući kako valja imati sv. Josipa za primjer u svim njegovim osobinama i tako živjeti po volji Svevišnjega. Provincijal fra Joško Kodžoman nije skrivao zadovoljstvo što može izreći svoju zahvalnost svim vjernicima koji su sudjelovali u pripremi ove proslave naglasivši posebno ljepotu pjesme kojom je crkveni zbor Sv. Mihovil pod vodstvom sestre Filipe pratio cijelu sv. Euharistiju. Sve je odisalo mirom, ljepotom i čistotom. Svoj mali doprinos u zahvalnost svetomu Josipu pridonijele su Maršuše (sve djevojke rođene u Maršića, a žive diljem svijeta) darujući na oltar: kalež, ciborij, pliticu, ampulice, korporal 46

49 i palu. Darove je na oltar pridonijela najstarija među Maršušama koja je bila na sv.misi, Danica Maršić ud Vladimira, a koja ima 76 godina. Sveti Josipe, molim te poživi je još dugo jer ona moli najmanje za sebe samu, a molitva joj je uvijek u srcui na usnama! Nakon završenog misnog slavlja, proslava se nastavila ispred Crkve. Domaćini: Maršići, Loze, obitelj Luke Kadijevića (koja je bez obzira na sva povijesna događanja i na vjersku opredjeljenost, ostala vjerna narodu i zemlji koja ih je othranila), kao i mnogi dobri ljudi koji su svojim donacijama potpomogli da sve bude u najboljem redu pa tako i puna trpeza za svakog hodočasnika. Provincijal se svima zahvalio s oltara, a evo i na ovom mjestu još jednom velika hvala svima onima koji su iskazali poštovanje za ovaj čin posvete Crkve sv Josipa Radnika. Ovom prilikom posebno bih (dopuštam sebi za pravo, u ime svi župljana) zahvaliti trojici imenjaka dipl ing. arh. pok. VINKU GRABOVCU koji je napravio nacrt za prvu varijantu Crkve Fra VINKU PRLIĆU, tadašnjem župniku župe sv. Mihovil Fra VINKU GUDELJU, današnje župniku zupe sv. Mihovil koji je uz pomoć općine nastojao i uspio proširiti i obnoviti Crkvu. Hvala im svima za ovaj blagoslovljeni dan pun u sjedinjenju Boga i čovjeka. Ima li išta ljepše od osjećaja da oko sebe ćutiš radost života, pjesmu, iskreni stisak ruke i osmijeh iz kojeg iščitavaš zahvalnost dragom Bogu što smo tu, na korijenima izniknuća. Molimo Te dragi Isuse, i Tebe dragi sv Josipe da Vaše ljubavi dopru do srdaca naših mladića da stvaraju nove obitelji, osnažene Duhom Svetim koje će znati čuvati tekovine svojih predaka. Isto tako, molimo te da poneki od njih budu odabrani za promicatelje Vaših naukovanja, da naše crkve, pa i ova naša na Podima, ne bude prazna ni pukom, ni svečeništvom! Svi Sveti, dajte da tako bude!... Mara Pezo Proslava sv. Ivana na Podima Za blagdan Svetog Ivana Krstitelja naši svećenici, fra Vinko i fra Rafael, održali su svetu Misu kod kapele na Podima. Nazočilo nas je i ove godine oko 150 štovatelja ovog sveca, što mještana, što župljana iz okolnih sela, i lijepi broj raseljenih sa ovih prostora. Po lijepom i ugodnom vremenu misno slavlje je proteklo i ovaj put u poticajnom duhovno-meditativnom ozračju. Tako je fra Rafael u propovijedi, pokazujući na kip Ivana Krstitelja, naglasio što nam ovaj svetac pokazuje ispruženom rukom uperenom u nebo. Pokazuje nam nebo, zvijezde, i to one najsjajnije. A to su naši veliki sveci. Zatim je ukratko opisao životni i svetački put sedam značajnih svetaca Katoličke crkve, na način da bi rekao za svakoga kad je rođen i gdje je živio, kako se opredijelio za put na koji je pozvan unutarnjim, duhovnim poticajima, s kojim teškoćama i izazovima se nosio i kako je izlazio na kraj, kao prvo sam sa sobom i svojim ljudskim slabostima i ograničenjima, onda s okolinom, vanjskim okolnostima i uvjetima rada i života koji su često bili nepoticajni i teški za duhovni rast i razvoj. No nisu odustajali od te borbe, išli su dalje, otvorenog srca, duha i uma, a Gospodin ih je nadahnjivao i vodio svojim Duhom. 47

50 I zasvijetlili su još za života na zemlji, čineći mnoga čudesna djela među ljudima u Ime i na slavu Božju. I dok je svećenik opisivao ukratko životni put i djela svakog od njih šest i jedne svetice, prije nego bi mu ime spomenuo, mogli smo svatko za sebe pogađati o kojem se svecu radi. Mogli smo sagledavati i uspoređivati svoje životne pute, izazove, zamke, neke životne poraze koji su nas rastužili, a ispali su vremenom zapravo pobjede, koje su nam milošću Božjom pomogle da sagledamo gdje smo to, na kakvom putu smo i potakle nas na obraćenje. Na primjeru i ovih svetaca Gospodin nam pokazuje koliko su putevi Gospodnji nedokučivi; ne možemo ih spoznati samo svojom pameću, snagom, voljom, već u poniznosti i molitvi, u vjeri i nadi, u ljubavi i pouzdanju u Gospodina, otvoreni svim svojim bićem Duhu Božjem i Njegovu vodstvu. Dakle, znamo put i način kako postati i ostati vjernik i bolji muž, žena, sin, kćer, otac, mati, učenik, student, nastavnik, profesor, radnik, penzioner, ukratko - ja - po Božjem planu za mene. Cilj nam pokazuje naša vjera a i Ivan Krstitelj, rukom uperenom u nebo, u Gospodina - da zasvijetlimo barem malenim svjetlom jednog dana u Kraljestvu Kristovu, među onih sedam velikih svetaca. Sveti Ivane Krstitelju, molimo te, zagovaraj nas i pomozi nam da dnevno oči svoje okrećemo gore, Bogu svome, u svim svojim situacijama i potrebama, u molitvi i zahvali, da spoznamo i dohvatimo, za života, putove i ciljeve Božje za nas. Iza Mise je nastavljeno u kućama ugodno druženje domaćina i pridošlih, sve na slavu i hvalu Gospodinu, na kojeg nas Ivan Krstitelj i ove godine upućuje....ivan Stojić 48

51 Proslava Srca Marijina u Bušanjama Blagdan Srca Marijina svečano je proslavljen u 28.lipnja u Bušanjama filijali župe sv. Mihovila u Prološcu gdje se ovaj dan slavi kao blagdan naslovnika crkve. Svečano euharistijsko slavlje uoči kojeg je održana tradicionalna procesija u kojoj su prološke djevojke odjevene u narodnu nošnju ovoga kraja nosile sliku Srca Marijina, predvodio je župnik Runovića fra Mladen Prolić. U svojoj propovijedi koju je održao pred dvjestotinjak vjernika sabranih u hladovini ispred same crkve istaknuo je važnost Srca Marijina i povijest štovanja toga blagdana u Crkvi. Nakon svete mise, tijekom koje je pjevao Mješoviti pjevački zbor župe Proložac pod ravnanjem svoje dugogodišnje 49

52 voditeljice s. Filipe Smoljo, svima se zahvalio župnik Prološca fra Vinko Gudelj. Crkvica Srca Marijina u Bušanjama u Prološcu Gornjem izgrađena je i blagoslovljena za vrijeme župnika fra Zorana Kutleše god., prema nacrtu ing. arh. Vinka Grabovca, a proširivana je proteklih godina.... Ana Mikulić 50

53 Proslava Kraljice Mira u Šumetu koncelebraciju fra Zorana Kutleše, fra Vinka Gudelja, župnika Prološca, fra Rafaela Begića, župnog vikara Prološca, don Petra Čondića, župnika Poljica, fra Denisa Šimunovića, župnika iz Vinjana i fra Jakova Udovičića, župnog vikara iz Vinjana. Uoči proslave svoje zaštitnice, vjernici Šumeta kao i ostatka župe pripremali su se prikladnom trodnevnom pripravom u kojoj su misna slavlja predvodili fra Rafael Blagdan Kraljice Mira, zaštitnice mjesta Šumet i naslovnice naše filijalne crkve u istoimenom mjestu svečano je proslavljena u srijedu 9.srpnja. Slavlje je počelo procesijom u sa urešenim kipom Kraljice mira koji su nosili mladići iz Šumeta kroz cijelo mjesto. Potom je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio fra Ivan Vuletić, župni vikar u Imotskom uz 51

54 52

55 Begić- župni vikar, fra Vinko Gudelj-župnik te don Petar Čondić, župnik susjedne župe sv. Ane u Poljicima. Misno slavlje je animirao Veliki mješoviti zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo.... Ana Mikulić 53

56 Fra Bruno Pezo proslavio 40. obljetnicu svećeničkog reda U nedjelju 29. lipnja na svetkovinu sv. Petra i Pavla, naš sumještanin i dobročinitelj naše župe fra Bruno Pezo s još desetoricom svećenika svečano je proslavio 40. obljetnicu svećeničkog reda. Proslava je počela večernjim euharistijskim slavljem u sati u crkvi sv.franje u Imotskom, koje je predvodio otac provincijal fra Joško Kodžoman. Na proslavi su bila devetorica svećenika u koncelebraciji s još sedam svećenika te imotskim gvardijanom fra Kristianom Stipanovićem. Svoj su svečani jubilej proslavili fra Bruno Pezo, fra Duško Botica, fra Josip Bebić, fra Nediljko Norac Kevo, fra Ivan Jukić, fra Josip Klarić, fra Nediljko Šabić, fra Jakov Udovičić i fra Marijan Vugdelija. Slavlju nisu mogli prisustvovati fra Ivan Križević i fra Mirko Marić. Fra Marijan Vugdelija zaređen je 28. lipnja 1974 u Nazaretu, a ostali su 29.lipnja 1974 godine u Imotskom primili sakrament svetog reda Prezbiterata od tadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Frane Franića. Na početku misnog slavlja prisutne je pozdravio otac gvardijan, te čestitao jubilarcima. Prigodnu propovjed održao je o. provincijal fra Joško Kodžoman, u kojoj se osvrnuo na ljepotu i odgovornost svećeničkog poziva, te pozvao mladiće i djevojke da se prepuste Božjoj providnosti i Duhu Svetom koji će ih voditi i učvrstiti u njihovim odlukama. Propovjed je završio molitvom : Ispuni nas Bože svojom snagom i pouzdanjem da i mi u isčekivanju susreta s tobom sa sv.pavlom možemo uskliknuti : Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Amen! Za vrijeme misnog slavlja svećenici su se u svojim molitvama prisjetili pokojnog fra Ante Madunića koji je osam godina bio župnik u našoj župi, a preminuo je 1.srpnja 2013 godine. Slavljenik fra Josip Klarić zahvalio je dragom Bogu na daru svećeništva te braći svećenicima na svečanom veličanju ovog velikog jubileja. Fra Bruno Pezo svećenik Franjevačke Provincije rođen je 23.studenog godine u Prološcu, od oca Vinka i majke Ive. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, Franjevačku Klasičnu gimnaziju u Sinju. Filozofski studij u Dubrovniku, a teološki na Franjevačkoj visokoj Bogosloviji u Makarskoj. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U franjevački novicijat stupio je 9.srpnja na Visovcu. Doživotne zavjete položio je 17. rujne godine na La Verni u Italiji. Red đakonata primio je 1.srpnja u Sinju. Mladu misu proslavio 21.srpnja u Prološcu. Nakon svećeničkog ređenja fra Bruno je bio kateheta i župni vikar u župi Gospe od Zdravlja u Splitu. Uprava provincije poslala ga je na studij klasičnih jezika u Rim. U Rimu je 19. lipnja godine na Universita Pontificija Salesiana položio magisterij a doktorirao je 23.listopada 1980-e godine, te postigao titulu doktora klasične filologije. Od školske godine 1980/81. fra Bruno je do prošle jeseni (kada je otišao u zasluženu mirovinu) pune 33 godine na Franjevčkoj Klasičnoj gimnaziji predavao klasične jezike. 54

57 Nekoliko godina bio je ravnatelj. Uz obrazovne djelatnosti fra Bruno je vršio različite službe koje mu je provincija povjerila. Bio je izvrstan mentor, omiljen među svojim učenicima koji su na raznim međunarodnim i županijskim natjecanjima postizali odlične rezultate. Cijeli svoj dosadašnji život ostao je vjeran knjizi i spisateljskoj djelatnosti. Često je sudjelovao na međunarodnim zdravstvenim simpozijima. Napisao je 6 knjiga, uglavnom o rodnom kraju. Priredio je molitvenik sv.mihovila Proložac. Napisao je i dosta pjesama koje prološki puk radosno pjeva na misnim slavljima. Od srca čestitamo fra Brunu njegov veliki jubilej, želimo mu dobro zdravlje i dug život kako bi mogao još dugo i plodno doprinositi našoj crkvenoj i vjerskoj zajednici služeći Bogu na hvalu i čast, a na dobro i radost svih nas. Mir i dobro...tatjana Maršića krsnica Bilo je to malo podavanje. Osvanuo tmuran jesenski dan. Ništa neobično za ovo godišnje doba u mjesecu studenom. Ako je listopad bio prijatan za sjetvu pšenice, ljudi se ne uznemiruju radi obilnih kiša koje znaju obilato padati o sv. Martinu. Ove godine nije razbio tikvicu kako to naš narod veli kad na njegov dan pada obilata kiša od zore do mraka. Podranio Mate Rustović u Imotskom, osedlao svoga vranca, bacio se u sedlo i ravno će u Proložac. Obići će Grabovine i pregledati djetelinu, a odatle u Postranje k Doganovim kućama. Ima on zemlj na pretek. U najplodnijim dijelovima Imotskog polja njegov je otac udaio temelje svojem potomstvu. Svoje korjene je želio prebaciti s Muća u Imotsku krajinu. Uspjelo mu je postaviti podlogu, ali je često znao uzdisati: Čovjek snuje, a Bog određuje! Mate je omršav srednjeg stasa. Obučen je po narodnu. Vidi se da mu krv nije imotska jer njegova nošnja više sliči, sa svojim tamnijim bojama i jednostavnijim krojem splitskim ukrasima nego imotskim običajima. Nikakvo čudo jer dosta vremena mora proći dok se čovjek ukorijeni u novom zavičaju. Mate ima lijepog konja. Nije ni velik, ni malen. Točno odgovara njegovom liku. Debeljuškast je, a dlaka mu se sjaji da bi se čovjek u potrebi mogao na njoj ogledati. Obavio Rustović svoj posao. Dogovorio se s Doganim što će i kako će na proljeće sa zemljom ispod njihovih kuća. Uzjahao na konja i krenut će za Imotski. Taman on k sv. Mihovilu, a ono udari kiša. Prosuše se kaplje kao iz kabla. Iako nije mislio, škropac ga prisili da siđe s konja i počeka dok se vrijeme smiri. Stao pod strehu obližnje kuće i gleda kako fra Mate s crkvenih vrata u groblju daje odrješenje pokojnima koji su se iz Maršića plemena preselili u vječnost. Danas Maršići imaju krsnicu i na poseban način časte kao zaštitnika svojega plemena sv. Martina. I oni pobrzali kućama da ne pokisnu. Vrijeme se ubrzo smirilo. Mate da će na konja i u Imotski, ali Maršići ne dadu. Čast im primiti dobrog i uglednog čovjeka pod svoj krov. Stari Jure raširio ruke, otvorio srce i uveo Matu u kuću. Posjedali oko sinije ugledniji muškarci. Drugi se nabili oko ognjišta. Nemaju svi Maršići stojne kuće u Polju. Većina ih se zadržala na Podima i u Bušanjama kamo su se najprije smjestili kad doseliše iz Hercegovine. Raspleo se razgovor o svemu i svačemu, a zapeo je na njihovoj današnjoj 55

58 krsnici. Domaćin je uzeo riječ pa su ga svi pozorno slušali. -Časno je i pošteno naše koljeno, tako je i započeo pošto je odložio bukaru na siniju i dlanom okrisao brk -od pamtivijeka su se naši držali Božjeg zakona. U krvi nam je strah Božji, kao što je to i kod ostalih naših susjeda, koji doselismo na ove krajeve god. BILO je katkada, a i sada ima, po koja pogreška ili pomanjkanje, ali gdje toga nema. Svi smo mi ljudi. -Pa razumljivo je to i shvatljivo! -prekide ga netko od prisutnih.- Nego braćo - dalje će Jure počeše nam umirati žene. Naš je čovjek ponosan i ne da se ženi pod papuču, i nekako nam je u krvi da smo oštri i strogi prema njoj, ali uvijek je poštivajući kao majku naše djece. Što, ili zašto bi, ne znam, ali sad u jednoj, sad u drugoj kući umri stopanjica. U početku se činilo kao nešto obično. Umrla žena, naći ćeš drugu, pa eto! Ali kad to začesti, odnio vrag šalu. Zakukala djeca, ostala bez majke. Malo koja kuća da se nije zavila u crno. I pripovijedao mi je moj djed da se to shvatilo kao prst Božji. Nije ostalo drugo nego učiniti zavit. Netko od njih imao vezu s Kukavicama u Glavini. Mora da je od njih čuo nešto posebno o sv. Martinu kojeg oni drže za svog plemenskog zaštitnika, pa im predloži da se zavjetuju tome Svecu. Tako i bi. Eto kako Maršići izabraše sv. Martina za zaštitnika svojeg plemena. Završio Jure a riječ preuzeo Mate Rustović. -Žena ti je, brate, stup obitelji. Zbilja drži tri ćoše kuće. O tom sam se uvjerio. Moraš je poštivati i dati joj serbesa u kući, kako dopušta i sv. Pavao. Mora biti pokorna mužu! Ima u našem narodu koji do žene ne drže ništa. Ni Maršići nisu uprvu shvaćali njezino dostojanstvo i vrijednost, dok ih nevolja nije naučila. Nego počujte kako mi nekidan dođe Stipe Bagarić iz Mesihovine želeći da ga posavjetujem. Priča Stipe! - Kume Mate daj mi pomozi! Obolila mi žena i sad ne znam da li bi je liječio ili pušćao. A ja njemu: - Kume Stipe, bi li se ti ako umre opet ženio? - On će: - Pa kume Mate, kako bih bez žene? Dica, poslovi! - Ja ću ti dalje: - Kume Stipe, bi li pir činio? -Stipe će kao će iz puške: - Ko je vidio ženidbu bez pira? Nadovezah: - Što ti se čini bi li više potrošio za pir ili za liječenje? Zaklimao Stipe glavom, malko popostao, zamislio se, pa će odriješito : - Više bi za pir! Kume Mate, liječit ću je! Završio Mate Rustović, nastalo komešanje, rasprava, smijeh, osuđivanje, odobravanje...iskoristio Mate priliku, ustao, rukovao se s domaćinom a ostalim doviknuo zbogom i otišao.... fra Vjeko Vrčić Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudjevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Ona je kao lađa trgovačaka: iz daleka donosi kruh svoj. Još za noći ona ustaje, hrane svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim. Opazi li polje, kupi ga, plodom svojih ruku sadi vinograd. (Izr 31, 10-16)...Odabrala Tatjana Meter 56

59 In memoriam Vijoleta Tužni smo tužni sestrice, Zorica u suzama vijest nam nosi: Bog tvoju dušu prosi patnje i boli prepunu na krunidbi međ anđelima pruža Ti zlatnu krunu. Od njegovog srca Tvoje je bilo plam. Od njegovog daha pravednog sjaj Tvog oka znam jače od sunca sja Hrvatsku dragu grije! Rastanak prihvatiti lako nije - Tvoja ljubav i Božja pravda nad nama nek bdije! U noćima mraka, beznađa i tame pošalji nam riječi vedrine same kojima puca ljuska i umiva naše obnevidjele, ljudske oči - U srca naša ko u pehar prazni Očevu ljubav natoči! Vesna Matić, dr. med In memoriam Vijoleta Ništa Ti nisu mogli meci olovni, topovske kugle ni tenkova hici bila si junak u svakoj bitci I mrtva Ti si na prvoj crti! Neće nas neće strti! Živa i u smrti dok Dunav mutno teče i guta naše boli kažemo tiho zbogom, zbogom draga - Hrvatska Te tvoja voli! Vesna Matić, dr. med Zanimljivosti 1. Novi Zeland je prva zemlja, koja je dala pravo ženama da sudjeluju u glasovanju na izborima. 2. U Drugom svjetskom ratu sudjelovalo je 57 zemalja. 3. Ime Berlin dolazi vjerojatno od slavenske riječi berlo što bi značilo mjesto u močvari. 4. Jedini američki predsjednik bio katolik bio je John F. Kennedy. 5. U bitci na Marni u Prvom svjetskom ratu francuski vojnici su došli s taksijima. 6. Edwin Booth spasio je život Robertu Toddu Lincolnu najstarijem sinu američkog predsjednika Abrahama Lincolna. Dvije godine kasnije ubio je Bootov brat John Wilkes Booth predsjednika Lincolna godine prije Isusa organizirali su egipatski grobari prvi poznati štrajk u povijesti. 8. Samo 4,74 dolara po kvadratom kilometru tražila je Rusija od Amerike za prodaju Aljaske. 9. U Srednjem vijeku kršćani su morali postiti 130 dana. 10. Prvi kafić na svijetu otvoren je u Veneciji. 11. Najkraći rat na svijetu trajao je samo 38 minuta između Velike Britanije i Zanzibara

60 12. O ubojstvu američkog predsjednika John F. Kennedya napisano je knjiga. 13. Deset godina imala je Marija Habzburška kada je sklopila brak s devet godišnjim mužem Ludwigom II. 14. Kad se potapao brod Titanic na njemu je bilo 45 životinja. Spasila se tri pasa i jedan kanarinac. 15. Grupa lovaca koja je lovila u Mađarskoj godine bila je iznenađena kad je u medvjeđoj jazbini našla osamnaestogodišnju divlju djevojku. Preživjela je svoje djetinjstvo s medvjedima. Trebalo je puno vremena da se vrati u normalan ljudski život. 16. Dok je bio guverner države New York, američki državnik Franklin Roosvelt uvijek je trčećim korakom prelazio 77 stuba Capitola bježeći od novinara. Samo oni novinari koji su uspjeli trčati s njim, mogli su biti sigurni da će dobiti intervju. 17. Ptica koja se zove Mali Lešinar a koji živi u Africi neobično voli jesti jaja od noja, ali njegov kljun nije dovoljno jak da bi razbio jaja od noja. Zato mali Lešinar uzme među noge kamen, digne se u zrak i gađa kamenom jaje. Onda se spusti i lako ga pojede. 18. Prva hidroelektrana kod nas, pa i jedna od prvih u svijetu, izgrađena je na rijeci Krki. Od hidroelektrane je vodio dalekovod do Šibenika, tako da je ovaj grad među prvima u svijetu dobio naizmjeničnu struju. Ta stara elektrana i danas proizvodi struju ali služi i kao prava muzejska vrijednost. 19. Najveći proždrljivac među ribama Jadranskog mora je Oslić. Poznat po svom ukusnom mesu bogatom bjelančevinama, Oslić u nedostatku druge hrane, napada i jede svoje najbliže srodnike. 20. Lijepom pisanju u 18. stoljeću učili su učenike tako što bi im vezivali guščije pero za prste. 21. Američki doseljenik George Grant, koji je živio u Londonu, tražio je način kako bi na lak i brz način došao do bogatstva. U jednim londonskim novinama pročitao je da je princ Alberth neizlječivo bolestan. Odmah je krenuo i pokupovao sve zalihe crnog platna u Londonu. Kad je princ umro, Grant je po skupljoj cijeni prodavao svoje platno od koga se pravi crnina i zaradio više od četvrt milijuna dolara. 22. Otok Mljet je u doba Rimljana služio kao utočište prognanih bogataša. 23. Glazba za himnu čileanske ratne mornarice uzeta je iz opere Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinjski. 24. Za pronalazak konzerviranja ribe u hermetički zatvorenim posudama zaslužan je Napoleon, jer je on zadužio tadašnje znanstvenike da pronađu način za čuvanje hrane od kvarenja. 25. Na Antartiku u periodu najžešćih zima, kad se temparature kreću između 30 i 60 stupnjeva ispod nule, ptice imperatorski pongvini 26. su primorani na nogama nositi svoju mladunčad. Mužjaci pingvina na isti način nose jaja po četiri mjeseca, a da za to vrijeme ništa ne jedu. 27. Najopsežnije jelo na svijetu je punjena deva koju beduini služe na svojim svadbama. Kuhanim jajima napuni se riba kojom se nadjeva kuhana kokoš. Punjenim kokošima puni se pečena ovca da bi se ona smjestila u devu koja se zatrpa pustinjskim pijeskom na kome se loži vatra. 28. Na pustom otočiću Murtežu kraj Murtera živio je, potpuno sam, punih 85 godina Božo Kučić, tri puta duže od poznatog Robinsona Cruse-a junaka poznatog romana. 29. Zemljini atmosferu svaka 24 sata bombardira 72 milijuna meteora. Vrlo malo ih uspije doći na površinu zemlje jer izgore od trenja sa zrakom. Meteorit težak 20 tona pronašao je Adolph Nordence godine na Grenlandu....PRIPREMIO: Fra Rafael Begić 58

61 Vjeruj u Boga i u sebe vjeruj Vjeruj U bolje sutra, u novi dan Vjeruj Oslobodi se tereta prethodnog dana i iskorači u novo sutra sa osmijehom, sa iskrenom molitvom i pouzdanjem da je Bog uvijek korak ispred tebe. I kada ti život podmeće na tisuće prepreka, i kada izgleda kao da nema izlaza, vjeruj! Svaki preživljeni dan mala je pobjeda, Svaka isplakana suza zlatna je vrijedna Ne posustaj, život ne prašta slabićima, ti si taj koji odlučuje kako ćeš živjeti izaberi, samo od onog što ti Bog ponudi, sve drugo je iz nečije tuđe koristi. I sanjaj ako odbaciš svoje snove nitko ih neće pokupiti Možeš ti to! Samo vjeruj Nije sudbina ta koja ti je loše karte podijelila Sve je stvar tvoga izbora, krivo odabranog trenutka ili razloga nije ni važno sada je svaki novi dan jedna je prazna stranica ali zapamti da Bog piše ravno i po krivim crtama. Sve ono loše spakiraj u roman sjećanja i pusti da Bog ispiše tvoje prazne redove. Ne zaboravi, samo vjeruj, za snove treba tako malo Nemaš se čega bojati, sve dok te štiti Onaj koji je iznad svega.... Pripremio: Jure Maršić 59

62 Gudelju Plaketa Dobrojutro more Ususret Danu pobjede i Domovinske zahvalnosti, u Satroj Podstrani održani su 18. pjesnički susreti Dobrojutro more, a pjesnik Petar Gudelj ovogodišnji je slavljenik. Ta je pjesnička priredba utemeljena godine kao trajna književna zahvala Danu pobjede i Oluji koja je spojila sjevernu i južnu Hrvatsku, potičući stvaralaštvo o moru i hrvatskom Jadranu. Pozdravne govore, želju da se nastave ovakva praznička kolovška druženja umjetnika i čestitke ovogodišnjem laureatu Petru Gudelju izrekli su načelnik općine Podstrana Mladen Bartulović, akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske te rektor zagrebačkog Sveučilišta prof. dr. Damir Boras. O iznimnom pjesničkom mediteranskomitskom opusu pjesnika Petra Gudelja, rođenom 29. rujna u Podosoju, autoru tridesetak zapaženih knjiga i antologičaru, govorila je Danica Bartulović, a Plaketu rad akademskog kipara Kažimira Hraste - dobitniku je uručio akademik Stjepan Damjanović. Tako je Gudelj, koji je ispisao i najljepše stranice o svom imotskom kraju, ovjenčan još jednim prestižnim književnim priznanjem.... M. V. 60

63 Umro je Matan Nogalo 1 Umro je Matan Nogalo. Čovjek koji je skovao jastreba. Čovjek koji je skovao zmiju. Čovjek koji je skovao vuka. Otvorio je kovačnicu na nebu. Kad grmi, kad sijeva, to Matan i Pile Nogalo, na nebu, nad Velimom, kuju. Vrcaju varnice s njihova nakovnja, s neba, u naše koštane jame, u naše duše. 2 Mogao je skovati medeni sat. Mogao je skovati pčelu. Mogao je skovati med. Kad su ustrijelili jastreba, skovao je jastrebu gvozdeno krilo. Kad su vuku razbili čeljust i prebili nogu, skovao mu gvozdenu čeljust i gvozdenu nogu. (Čuje se gvozdeni urlik. Vidi se gvozdeni trag.) Kad je Mate Radalj, u ratu, izgubio oko, rekao mu je: Ne plači, imenjače, ja ću ti skovati drugo. Matanove sjekire, modre i oštre, progovarale su iz vatre. Matanove brave otključavale i zaključavale usta, utrobe, duše. 3 Nadmeću se Matan i Pile Nogalo: ko će skovati ljepšu zmiju, ko će skovati ljepši cvijet. Pile skuje poskoka. Matan mu išara leđa. Pile mu skuje rašljast, Matan njemušti jezik. Pile skuje garipulu. Matan ružu. Pile joj skuje miris. Matan joj skuje ime. Pile skuje jarebicu. Matan u jarebici jaje. Pile skuje Mjesec. Matan mjesečinu. Pile skuje prsten. Matan skuje smrt....petar Gudelj 61

64 Aforizmi Naša posla. Zviždača poslali u policiju da propjeva. Naši udbaši više vjeruju njemačkim limuzinama nego njemačkom pravosuđu. Za vic spremni! Izdajica biblijskih razmjera: više od tri puta je zatajio oca domovine, a nije se ni objesio o smokvu. Zadnji krik mode - jauk anorekisičnosti. Nije ga lako čitati. Ni sam ne znao što je htio reći. Stvorili smo Hrvatsku. Samo je još pod hipotekom Jugoslavije. Kad je izvršio pretvorbeni kriminal, nije bio svoj. Da je demokracija u pelenama svjedoče političari koji mijenjaju stavove tri put na dan. Ankete kažu da smo najpopularniji. Svi nam spominju majku. Sve ćemo lopove strpati u zatvor! Čim odslužimo dvije trećine naše kazne. Zemljo, otvori se! Za nove emigracije! Pišem sjajne aforizme. Svaka sličnost s Lecom je sasvim slučajna....mladen Vuković 62

65 Stogodišnja štovateljica Srca Isusova Jeste li vidjeli kako svakoga dana Palmotićevom u Zagrebu, kadkada i ujutro i navečer, iako sa štapom u ruci, žustro korača jedna starica prema crkvi? Jeste li se zapitali koliko bi mogla imati godina? Jeste li znali da je stogodišnjakinja i da među prvima dolazi na svoju molitvu i svetu misu u baziliku Srca Isusova? Jeste li znali da zajedno sa svećenikom poluglasno moli gotovo sve dijelove sv. mise? Jeste li je čuli kako prilikom podizanja hostije i kaleža poluglasno moli: Zdravo Tijelo Isusovo i Zdravo Krvi Isusova... Zove se Mara ili Mare, kako se u imotskom kraju kaže, a barem nešto od onoga što bi vas moglo zanimati iz života ove živahne stogodišnjakinje možete saznati iz razgovora koji je s njom imao isusovački bogoslov H. Juko. Nije to bio klasični intervju, nego ugodni razgovor s osobom koja je imala što reći iz svog tako dugog života. Razgovor Kako se drži osoba koja je proživjela jedno čitavo stoljeće puno napora i teškoća? Odlično, ako je suditi prema Mari Čučiji! Za ovaj broj Glasnika imali smo razgovor s bakom Marom, vjernom privrženicom Bazilike Srca Isusova, koja je nedavno napunila stotinu godina te sigurno kroči u sto i prvoj. Dok smo polako išli iz Bazilike prema govornici, baka Mare se povremeno oslanjala na svoj štap te dok je svladavala stepenice posegnula za rukohvat, ali dojam koji se stječe dok se promatraju njezini koraci je kako se radi više o oprezu ili navici nego li stvarnoj potrebi ili nemogućnosti naše vitalne sugovornice. Ma evo, sinko, nemam ti ja puno za pričati, rekla je s iskrenom poniznošću. No, nas je svejedno zanimao njezin pogled na život, njezina iskustva, a možda i koja preporuka za zdravu dugovječnost ukratko, zanimalo nas je ova stogodišnja moliteljica koju se redovito može vidjeti na misi u Palmi. Baka Mare potječe iz okolice Imotskog, iz velike, trinaesteročlane obitelji. Od sve braće i sestara jedina još živa je ona. Bila je udana za dušu od čovjeka samo četiri godine: Ma, bio je pridobar! kaže s ganućem. Muž joj je poginuo mlad od ozljede zadobivene u ratu. U Zagreb je doselila prije više od dvadeset godina... ima i dvadeset i pet... ne znam Vam točno reći, ali otprilike je tako. Sada stanuje kod jedne od dvije kćeri. Kada je se pita o zdravlju, reći će vam: Čuj, nemam ja šta reć za svoje godine. Znam šta govorim i znam kud iđem i znam kud polazim. Još se ja nisam nigdi privarila kud sam otišla. O svojoj dobi kaže: Meni je prišlo sto godina. Ali nisam se izgubila još, hvala Bogu. Nije da ja znam kako sam prije znala, daleko od toga. Ali znam sve ono... Sve mi je u glavi: i molenje i govorenje... Za svoje vrime još znam šta govorim. To je velika stvar, jel tako? i ne samo to, nego će vam baka Mare znati citirati i Sveto pismo, makar nikada nije naučila čitati i pisati. Slušajući Riječ Božju na misi, jednostavno je pamtila. Više puta naglašava kako se u njezinoj obitelji nije beštimalo. Jasno je kako doživljava kao snažnu pobjedu to što nikada nije imala tu ružnu naviku. Boga svoga nisam vriđala ni svetih, nipošto, kaže. Moj zet... nastavlja o tome, u njega je najviši bila duše mi. Ali nije se beštimalo. Osim toga, jasno je kako visoko cijeni iskrenost i prostodušnost: Ma u meni ti je kako je. Bože oslobodi da ja štagod lažem. Jer ja ne volim 63

66 lagati. Kada bi u njezinom mjestu ljudi htjeli tako nekoga pohvaliti, rekli bi: Ko Mare. Bila sam radsna da nađem i dajem, kaže i priča zgodu: Jedanput kad je bila procesija u nas, jadniku što je kupio pare... to je bila puna vreća novca... izgubio ju i kriv si. A ja je šćapila i kažem: Šta plačeš? Je li ovo tvoja? Evo ti je, nisam ni povirila. A on meni ljubi ruke. Nemoj ti meni ljubit ruke, reko, to nije moje. Jedan mi je put deset iljada jedan čovik htio dati. Ne triba to, dušo, meni. Nije potrebno. Kada ju se pita što o tome što je važno u životu, odgovara: Važno je da si redan i pošten i da ne kradeš i ne budeš ono što ne valja. Srce Isusovo je najprvo Uz to, molitva je za našu sugovornicu vrlo važna. Zapravo je središnji dio i glavni sadržaj njezinog dana. Ja sam uvik rekla i žalosnu i radosnu i slavnu krunicu, svaki dan. Ja svaki dan molim Boga jer ja nisam mogla bit da ja ne molim... Bog je Bog. A kada je se pita o misi, kaže: Svaki dan. Išla sam ja i jutri i dani, osim kada je hladno onda ide samo navečer. Otkako je došla u Zagreb, Bazilika je njezina najčešća destinacija. U nju dolazi ujutro i navečer. Svaki dan je na krunici. Kada dođe u baziliku, onda obiđe sve pokrajnje oltare, zaustavi se i moli. Počinje s Pietom i Gospom lurdskom u predvorju crkve. Sa štapom i krunicom u ruci. Moliti je naučila u obitelji: Moji su u kući uvik molili rožarij. Mi bi svi u obitelji molili... I ja bi dicu svoju učila. Baka Mare je osim toga štovateljica Srca Isusova. Srce je Isusovo najprvo, kaže i razumije se obavlja prve petke. Mare je i dala zavit Gospi Sinjskoj da dade zdravlja i pameti. Sto i jedna godina sigurno se čini da je Blažena Djevica ostala njenom vjernom zagovornicom. Gospa drži obećanje, reče. Kada smo završavali razgovor i laganim koracima krenuli nazad u Baziliku ( Sada će krunica početi, upozorila me Mare) nisam se mogao oteti dojmu da sam susreo živi primjer Isusovih riječi: Mnogi prvi bit će posljednji, a mnogi posljednji prvi (Mt 19, 30), dozivajući u pamet misao sv. Tome Akvinskog o tome kako i najjednostavnija osoba u Kristu može biti veća od najučenije....hrvoje Juko, DI Isusove oči u noći bez mjeseca kada misliš da te nitko ne vidi gledaju te i plaču oči Isusove...Mario Bilić 64

67 Izbjegao ocean, ali ne i Vrljiku Mujo je već kovao konja po Mjesecu (a ne po mjesečini, op.a.) kad su se gore iskrcali Amerikanci, hvali se Bosanac. Na to će Imoćanin: Lako mu je bilo kovati kad ga je gore dočekao Imoćanin i iz svog mu hodajućeg dućana prodao potkovicu. Ovo je, naravno, narodna pošalica, ali je prava istina da se danas Imoćane može sresti na svakom dijelu svijeta. Nisu oni tamo stigli iz avanturizma, nego ih je desetljećima sa njihove grude tjerala nevolja, odnosno škrta zemlja, gospodarska nerazvijenost, a često i političke nepogode. Prvi počeci pečalbarenja bilježe se na samom početku dvadesetog stoljeća i, nažalost, traju sve do danas. Kako je tada izgledala priprema za odlazak na rad u prekooceanske zemlje doznajemo više iz priče Mate Miša Bajića o svom pok. djedu Ivanu. Na ruke Ivana Bajića, pok. Marijana stiglo je rukom pisano pismo iz Splita od agencije Giuseppe Riboli- Spalato - commisioni spedizioni e Noleggi. Pismo je datirano 2. travnja godine i u njemu se navodi: vaši putnici moraju najdalje biti ovdje na šest /6/ srijeda od ovoga miseca i neka ne okasnu budući da poslije 14 dana od ovoga miseca povisuje cijena od željeznice / ferate Američke u visini od 60 kruna po glavi Dalje se javlja kako put iz Splita do Portlanda (Oregon) iznosi kruna 464, plus kruna 125 kojih može da prikaže u Njujorku - Vladi Američkoj. Prije ovoga pisma Ivan se odlučio na daleki put kako bi u tuđini zaradio za prehranu i poboljšanje životnih uvjeta svoje obitelji. Supruga mu Lucija nikako se nije slagala s ovom nakanom. Znala je Lucija kako su Ivanove nakane dobronamjerne, ali se bojala za njegov život i daleki put parobrodom. Unatoč njenom protivljenju, moralo je biti kako glava kuće kaže i Ivan se s još nekoliko susjeda diliđencom (kočijom) uputi prema Splitu. Ali čovjek snuje, a Bog odlučuje - kaže narod. Sudbina je htjela da Ivan nikada ne vidi Ameriku. Već na Lovreću se iznenada jako razbolio i morao se vratiti kući, a društvo koje je dotad predvodio nastavilo je put. Kod kuće se za izvjesno vrijeme oporavio i zaposlio u firmi koja se bavila uređenjem izvora i održavanje rijeke Vrljike. Sudbina se opet, ovaj put posljednji put, gorko poigrala s Ivanom. Čamac u kojemu je zajedno s kolegicom s posla i rodicom plovio Vrljikom prevrnuo se i oboje su se utopili. Ivan je tako izbjegao moguću havariju na nekom Titanicu na oceanu, ali nije moga izbjeći tragediju na rijeci Vrljici koja je tekla tu nedaleko od njegove rodne kuće. Pričajući nam ovu tužnu priču Mate nam reče kako je u svoj toj tragediji bilo i zrno sreće. Zahvalan je, kaže, i danas Austro- Ugarskoj jer je baba Lucija dobila mirovinu od te države zato što je njen muž preminuo na državnom poslu. Lucija je živjela u pet država (Austro-Ugarska, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, NDH i FNRJ), ali je austro-ugarsku mirovinu primala sve do svoje smrti godine. Tko zna bi li mirovina toliko trajala da ju je dobila, odnosno bi li ju uopće dobila od neke druge ovdje navedene države?! Prilika je da se uz ovu priču s nekoliko riječi osvrnemo na problem odlaska Imoćana, a i ostalih Hrvata na rad u inozemstvo 65

68 i na njihovo iseljavanje iz domovine. Rekosmo, početkom 20. stoljeće odlaze na rad u prekooceanske zemlje, uoči Drugog svjetskog rata rade u belgijskim rudnicima, a nakon Drugog svjetskog rata gastarbajteri su u Njemačkoj. Danas također masovno odlaze vani, a među njima je i velik broj intelektualaca. Pečalbarili su i Matin otac 66

69 Maćola, sam Mate sa suprugom, a njegov sin Zvonimir i danas s obitelji živi i radi u Berlinu. U posljednjih pet godine iz Hrvatske se iselilo 150 tisuća Hrvata, a nedavno je odlazak na rad u inozemstvo najavilo čak 600 liječnika! Kakve su posljedice ovakvog stanja? Ukratko, to izaziva demografsku katastrofu u domovini. Mnogi gastarbajteri ne ostanu samo privremeno vani na radu, nego se i definitivno isele iz Hrvatske. Crkva je u skladu svojih mogućnosti poprilično umrežena po svijetu nastojeći među našim iseljenicima što dulje očuvati jezik i njihovu kulturu, ali sve to nije dovoljno. Već druga generacija, a da i ne govorimo o trećoj, potpuno se asimilira s domicilnim narodom i oni su zauvijek za Hrvatsku izgubljeni. Dodajmo tome kako je i u domovini prirodni priraštaj iz godine u godinu negativan. Samo u godini je umrlo Hrvata više nego ih se rodilo! I tako iz godine u godinu. Dovoljno razloga da se ozbiljno zabrinemo za opstanak ovog naroda u ovoj prelijepoj zemlji koju nam je Bog dao. Sad ćemo se mi braniti kako nismo mi krivi što je nezaposlenost sve veća, što bruto društveni proizvod pada, a javni dug raste, što smo svaki dan siromašniji i što Krist probija led i dok bi okom trepnuo okrenu ispisan list poznam te ti si Mario ja sam ti Mario Krist...Mario Bilić strahujemo za budućnost nas i naše djece. Sve je to istina, ali ne možemo se opravdati i za naš dio sukrivnje. Da, političari su odgovorni što loše vode ovu zemlju, ali, nota bene, te političare bira narod, a taj narod smo mi. Na žalost, kad dođe vrijeme za naše odluke, zbog krive procjene, ili (i) nedovoljno razvijene nacionalne svijesti, po onoj Radićevoj, zaletimo se i izgubimo kao guske u magli. Doduše, ova naša država je na svim poljima uneređena pa će se i u alternativi trenutne vlasti (oporbi) teško pronaći snage koje će pobrkane lončiće uredno posložiti u odgovarajuće police. Ali nove snage bi svakako trebale biti manje bahate i ako već ne mogu tako brzo urediti gospodarstvo i nezaposlenost, neka barem štimaju međuljudski odnosi. Jer, ni jedna vlast ne može računati na dug opstanak na tronu ako, na primjer, tjera vjeronauk iz škole te raznim smicalicama otežava roditeljima odgoj djece po svjetonazoru koji su sami izabrali. Ovo tim više što u Hrvatskoj ima više od 90 posto katolika. Tako se ne radi nigdje u civiliziranom svijetu. Ovaj napaćeni hrvatski narod nije zaslužio poniženja. Naprotiv, zaslužio je respekt i poštovanje....tomislav Božinović Krv Isusova Jedne me je noći poprskala u snu otada pišem njemu posvećene pjesme koje mirišu krvi Isusovom...Mario Bilić 67

70 Okolo je bliže? Nogometni vratar Ante Knezović se odlučio na neobičan put u profesinalnom nogometu...dakle, maknuti se iz fokusa javnosti obzirom na niži rang natjecanja i manje popularnu ligu ali poptpunom predanošću svejedno dokazivati svoju kvalitetu kao nogometnog vratara dok bi javnost i nogometna struka trebala i putem ovog i sličnih tekstova biti upoznata gdje je koje rezultate postiže. Već smo na našim stranicama pisali o njemu: Stiže Ante prezime mu znate Ante Knezović, 20 godina, visok 202 cm, težina 94 kg, piše i govori 3 strana jezika, vratar/golman. Bivši vratar mlađih uzrasta Dinama i Red Bull Salzburga, potpisao je za njemačkog niželigaša Rot-Weiss Darmstadt i eto ga svojevremenu u novom okružju... Trenutno igra/brani u nogometnom klubu Forde, 2. liga - 2. divizija Kraljevina Norveška, grad Forde ima stanovnika, cestovnim putem udaljen je od Zagreba km, malen grad sa zanimljivo puno shoping centara u odnosu na broj stanovnika ali svim sportskim programima i sadržajima u njemu kao dobar primjer sportskog razvoja sličnim sredinama u Hrvatskoj kao što je npr. naš Imotski kraj. Knezović je debitirao za novi klub Forde Il Football protiv Songdala koji je premijerligaš. Domaće sportske novosti prenose kako je Ante branio na svojim vratima čudnim refleksima, kažu Ante ima mačiji refleks, obzirom je u nekoliko navrata lopte već viđene u golu lovio i hvatao u zraku. U 68

71 nekoliko navrata Knezović je bio jedan na jedan sa protivničkim napadačima i svaki put je obranio svoja vrata/gol. Publika ga je izvrsno primila i naravno, proglašen je igračem utakmice. Norveški sportski poznavatelji nogometa koji su vidjeli Antu na vratima kako brani nemogu se načuditi kako ne brani niti u jednoj od selekcija HNS-a obzirom na dob i sposobnosti. Sam Ante kaže kako mu je trenutno najbitnije da brani i nastupa za svoj klub i skuplja što više utakmica i iskustva. Dojmila ga se nova sredina (država, grad, klub) navijači i igrači u klubu, međusobno su se nadopunili na zajedničom putu. Prvenstvo počima 21. travnja, prvo kolo Forde igra u gostima a Ante Knezović prvi vratar kluba jedva čeka dati svoj doprinos što boljim rezultatima. Nada se sa ovim sastavom izboriti veći razred natjecanja a na osobnom planu se još više dokazati sebi na ponos i drugima za primjer. Veseli se također i uspjesima svojih cimera i suigrača iz ranijih klubova i selekcija - iz Dinama, Kovačića koji je trenutno u Interu zatim Livaje s kojim je u izvrsnim odnosima i naravno u kontaktu je sa svojim/našim zemljakom Antom Rebića. U Norveškoj ima jako dobru atmosferu, dobar rad i pristup cijele momčadi. Kada je prvi put dolazio na probu prošle godine u mjesecu listopadu domaćini su mu bili naši ljudi iz Hrvatske, konkretno djelatnici tvrtke Dalekovod koji su ga izvrsno primili i sa kojima je i boravio tih dana u hotelu. Ante voli i rado dolazi u pradjedovsku kolijevku Imotu u Proložac gdje ima poprilično prijatelja i rodbine. Svojim radom i ponašanjem nastoji biti što bolji sportaš i čovjek te moli Boga i u njega se uzda da mu podari zdravlja i prati ga na njegovu putu....marko Bilić 69

72 Zavičajni haiku (Ljetne slike i prilike u govoru moje matere; gledanje pedeset četvrto) Vodonoše Kapljun vode pun uprtile neviste Suva zlata vride Zvizdan Zaobada obad Zekulju u ladovini Skače u kolače Vrime dublja Kosirić uđe A još ojutrilo nije stožinu za lišnjak Kosci Pokosiše jutro oštre kose u otkose I kruv šeničeni Jara korist Dica kupe klas Obećala baba jaje Da ne dangube Oko stožine Ne da se Žeranu Nije za opetovanje A nasađen vršaj Ivanovo podne Nigdi čeljadi On i ćúko samuju Zvone sebi podne Teže od naramka Zašćuklo rame Nikako se zametnit Kako Bog zapovida Kad se mora Naviljak piće nejači od i sana Uže priteže Šušnjarice Ujkaju se druge Mutap za mutapom gmiže Niže Počivala...Drago Maršić 70

73 Sazrela seoska idila - LVIII - (- U maloj boci špirit stoji!...; ljetna pitka pouka uz razgovor ugodni dida, babe i unuka) Tko rano rani Nije Iki baš drago rano s didom u polje, ali did je zapritijo - što ranije, to bolje. Kad zagrije, gotova je râđa. Uranili oni, uzeli alat, bocun vode i nešto za marendu u zovnicu i - put pod noge, tabanovića autom - do Donjega doca, pomalo pješke. Imaju okopat oko loza u dva zadnja reda. Još velika rosa po travi, miriše prašnjavi put i kupina uz put. Podržava did maloga pričom, ali Iko ne odvraća. Tek je iz kreveta i do ničega mu nije. Zastaje Iko u hodu, saginje se i uzima nešto s puta - takujin! Našao je takujin i nešto novaca u njemu, sav sretan pokazuje didu. - Eto vidiš moj Iko: ko rano rani dvi sriće grabi!...; ohrabruje ga did za trud i uranak, te dodaje: - ko je šta naša, njegovo je, uzmi i šuti!... - Je dide, ali ne bi ja ništa naša da ne ko nije uranijo bolje od nas i iđuć putem u polje izgubijo takujin... Poskočilo sunce visoko, već užeglo i ne može se izdržati bez hladovine. Okopali did i unuk ono loza i sad će kući. Nikako Iki ne izlazi iz glave šta je nova od jutros u zovnici. Dočika baba Manduka svoje težake s bukarom ladne vode, tek iz bunara. Nije Iko ni došao blizu, a već se hvali babi kako je sritan što je rano uranio. Pustila Manduka maloga da kaže svoje, a onda će mu: - Nije to po Božjoj, moj Iko. Naša si nešto što je drugi izgubijo. I da znate: Dolazijo je prije pola ure kum Pere i pita me je li mu slučajno sinoć osta takujin kod nas, kad je s didom sidijo za stolom i priča. A nećemo čoviku lagat, grijota je!... Ima razloga - Šta je Antuka, nisi na dernaku u Durmiševcu, uz šijavicu i gangu?...; obraća se Pere parteniku uz ladnu Vrljiku u Donjemu polju. - A nisam, nije to naš svetac... Je - žena je otamo, ali...; zamuckuje Antuka i traži ispriku što još nije tamo. - Eto vidiš: Odakle si, odakle ti žena! Ko te je čovikom napravijo nego ona. Nisi valja ni pet šoldi prije nje, ko ni ja prije svoje!... Zato nema druge nego popodne na dernek, moj Antuka, radi žena smo se zavitovali!...; podrugljivo će Pere odlazeći. Ista mater Sunčano jutro. Baba i unučić u kužini. Uzvareno mliko na stolu i još nenačet kruv ispod sača. Traži unučić nešto slatka, ali nije to babi baš po volji pa ga opominje: - Ostavi se keksa i slatka, evo ti udrobi kruva i ulij varenike pa marendaj ko pravi momak!... 71

74 - Baba, ja bi sve zajedno, tako mi je draže!...; brani se unučić spremno. - Nu kako si mi zgodan! I ko bi reka da si tako pametan? Čini mi se da si skroz materin!...; prigovara baba Ivuka malome. - E pa čiji ću bit nego materin, ta neće me baba rodit!...; ne ostaje dužan mali Iko, drobeći keks u pijat. Pametnu dosta Već je zvonilo drugi put i misa će domalo. Pere još lunja i razgleda po selu, traži iskone i sebi slične. Ne žuri se Peri, ali baba Manduka je u priši. Isto će ga ukoriti prolazeći, za to ima vremena: - Ajde u crkvu, Bog te pomoga, neće te ubit zvono takoga šesna! I pomoli se da ti Bog pamet prosvitli!... - Ajde ti baba sama, ne virujen ja u ono što ne vidim, ko ni sveti Toma...; obrazlaže Pere svoju nakanu. - A moj Pere, čast svetom Tomi, ali ne vidim ni ja tvoje pameti! A i nemaš je, čim pripušćaš svašta priko zubi!...; odlazeći zaključuje baba Manduka. Želje i molitve Hvali se unučić šireći ruke: - Znaš šta baba, kad je budem velik vozit ću avion ili raketu... Cilo će nebo bit moje!... - Ajde moje dite, budi malo manji i ne leti visoko. To što veliš i želiš, sve su to na vrbi svirale!...; smiruje baba Mara unučića. - Ali baba, ja sve to želim, a ne svirale!...; brani se Iko. - Sve će bit po Božjoj volji, a ti moli Boga i budi miran!...; prizemljuje ga baba spomnjom, da ga ne uvrijedi. - Kad će bit po Božjoj volji, onda ne tribam za to molit!...; nastavlja unučić po svome. - Moje dite, molitve nikad dosta! Tek si zinijo na svit i još tuđim zubima kruv grizeš, Bog ti da zdravlje!...; zaključuje baba Mara Ikino propitivanje. Zna na koga je Čim je sašao sa smokve, popeo se na balaturu i skače u vrta. Po cili dan vrše ko mrav na glavnji. 72

75 - Smiri se moje dite i čuvaj se, dok si zdrav i voda ti je slatka!...; opominje did Iku za njegovo dobro i još ga uči: I ne moraš pobrat sve do jednu smokvu, ostavi digdi koju i za druge... - Ajde dide uvik kažeš: Bog je najprije sebi stvorio bradu! Zato ja mislim o sebi i oću ubrat što više!...; unučić ko da iskušava dida. - Misli o sebi, ali u svemu triba imat mire!...; savjetuje ga did Matiša i nastavlja: - Ne znam na koga si? Nije te mater tako odgojila!... - Dide, mater me je samo rodila, a ti i baba me odgajate, sigurno sam na vas!...; brani se mali znalački. Velika razlika Nema živine po polju. Ne riču krave, ne ržu konji niti magarad reve. Nikoga u paši, ni po polju, ni u strani. Ni grmarica, ni šušnjarica. Nekad na Muli, kraj Krenice i ispod Kljuka grâja po cili dan. Tako bilo i u Brdu dok su živjeli Podi, Brlog i Bušanje. Razmišlja tako baba Manduka vraćajući se uz kolovoz. Taman joj u susret dolazi Ikanov mlađi momčić, školski su praznici pa mu je zadatak kadikad izvesti psa u šetnju. Drago babi Manduki što ima s kim započeti priču, pa kao da iskušava momčića kojemu su slušalice u ušima i konopić u jednoj, a mobitel u drugoj ruci: - Ej Markica, miruje li tvoja krava? Nisam ni znala da ti je ćaća kupio kravu?!... - Baba Manduka, ti slabo vidiš. Nije ovo krava, nego moj veliki pas, a mali je s mamom u kući...; pojašnjava momčić. - Vidi baba moje dite puno bolje nego misliš, i što triba i što ne triba. Nego, me ščini da vi mladi ne vidite dalje od nosa ili ste malôvne pameti. Ku š ćuku vezat u priuzu i čuvat? Ne daj Bože da koga ujde! Krava se vodi u pašu, a ne ćuko!... - Ajde baba Manduka, davno je to vrime prošlo i danas se u to ne gleda! Moj pas je 73

76 ko i krava, on ne grize!...; brani se Markica koliko može. - E moje dite, danas je zar sve dno šta je šta. Nije tako, razlika je velika! Ali ako vi mislite da je isto, eto čuvajte ćuku i neka vam on dade mlika! Nema toga bez krave i vimena, moj Markica, a ćuko je uvik ćuko i drnit će kad ga bude volja!...; razjašnjava baba Manduka prolazeći. Laka računica Morao Matiša kod doktora. Teško ga je natjerati na pregled, ali nešto ga probada s desne strane i morao je otići. Raspituje se doktor za iće i za piće: - A pijete li vino i koliko?... - Pijem i rakiju i vino!...; već je osoran Matiša. - A koliko dnevno?...; nastavlja doktor mirno priču. - Koliko? Eto, odlio sam jedno šest barila biloga, a ostalo je još možda barilo ipo, pa ti računaj, učen si, moreš i bez mene!...; pojašnjava Matiša po svome, pomalo osorno. najčešće je to Perin zadatak. Spremiše Anđu, ubaciše najpotrebnije prnje u auto i - put pod noge i Bog i put! - rekla bi baba Manduka i dodala: - Oni ko dolazi na svit, ne pita kakvo je vrime i koji je danas dan!... Muči se Anđa nazad u autu, a muka i Peri, mora se uozbiljiti. Sve je zagovara i počinje o bilo čemu, samo da Anđa ne misli o porodu. Nakon malo kraće šutnje u vožnji, opet je Pere pričom podržava: - Ajde šta si se pripala, bit će sve u redu! Moja Mara je troje rodila i - evo me! Ništa mi nije bilo, ni osjetio nisam!...; ohrabruje Pere Anđu u muci, ne bi li zaboravila na svoje boli. Nije baš tako Gledaju baba i Iko prve vijesti na televiziji. Njoj je samo da čuje kakvo vrime meću sutra, ali isto - neće joj ni drugo ništa promaknuti: - Nisam dobro razumila, radi čega se ljute oni što su se skupili, da nisu gladni jadni?... - Nisu baba, ni gladni ni žedni. To su se skupili za referendum da dokažu kako su svi isti, i muško i žensko!...; pomalo je unuk iskušava. - Nije, moje dite, tako. Neka oni govore svomu ćaći, ali nije tako. Muško je uvik bilo muško, a žensko - žensko! Po sebi se sudim: sa svojim pokojnim Matom uvik sam se mogla dogovorit oko bilo čega. A sa svekrvom, u ono vrime, nikako se nisam mogla dogovorit, a danas ne mogu s tvojom materom, moj Iko!...; objašnjava potanko baba Manduka....Drago Maršić Ni osjetio nije Nedjeljno popodne mirno, vrijeme odmora i razbibrige. Netko uz buće, a netko uz karte u hladovini. Ženska čeljad na skalinima pod plamenitanom. Ne ogovaraju nikoga, ne znaju one to! Primaklo se vrijeme poroda i Anđa Matišina već osijeća trudove. Nema druge nego s njom što prije u rodiliše. Od muških u selu 74

77 Pjesme, prvotisak Prolaze ljudi i smiju se Suzdržavao sam se Nisam se smijao Suzbijao sam suze Mi prosjaci u prolazu Izmiču se prolazeći Na drugu stranu puta kroče Da ne zapnu ne daj Bože o goli batrljak desne prosjakove noge Najbliži su moji koji se ne smiju koji sa mnom plaču I tako smo sritni zajedno u svom smiju sami u svom plaču Prolaze ljudi kraj nas i smiju se sebi i smiju se nama Ne vide naš plač i ne znaju da mi i smijući se plačemo Prolaze ljudi i smiju se Misle da smo isti Ne vide naš plač Oni nam se smiju Ne znaju oni da mi smijući se plačemo Boje ga se pomalo i možda im se gadi A njegov san samotan i njegov dan sazdan u podne i zdravomariju Gospe od Zdravlja i nekoliko sitnih kovanica kuna u trošnoj kapi dok mu pogled vapi milost prolaznika Gospe pravedna mati uistinu misao mi minu koliko bogalja duhom da mi je barem znati prolazi pokraj ovog tijela Koliko nas sebe vidi Koliko nas se zastidi Prolazimo mi bogalji duhom Mi prosjaci u prolazu...drago Maršić 75

78 Naši pokojnici Umrli Ante Cvitanović P Mara Ćurčija Ante Kraljević Jozo Šimić In memoriam Mara Adžija Marko M. Adžija Ivan Bajić Slavko Bajić Nikola Barbić Dubravko Bralo Boro Cvitanović Ljuba Cvitanović Vinko Cvitanović Ivan Čujić

79 Luka Lujo Čujić Jozo Ćurčija Matija Ćurčija Marija Mara Ćurčija Neda Ćurčija Božo Boškan Ćurčija Anđica Ćurčija Stipan Ćika Ćurčija Joka Ćurčija Josip Dogan Ante Dogan Jela Dogan Ana Grabovac Luca Juričić Vice Knezović Hrvoje Kokić Mirko Kokić Nevenka Kokić Petar Kolovrat Branka Leko Ljuba Maršić Marija Maršić Kujdić Ante Maršić Ante Maršić Tronđo Dragica Maršić

80 Iva Maršić Ivan Maršić Bili Jozo Maršić Biljegić Jela Maršić Biljegić Vlade Maršić Biljegić Marijan Maršić Mijin 1944 Mate Matić Darinka Meter Mila Odak Nikola Odak Ante Petričević Iva Petričević Luka Petričević Danica Ogrižek r. Radeljić, Iva Radeljić Nikola Radeljić Ivana Rajič Stipe Rajič Lovre Stojić Antica Šimić Miro Šimić Slavko Šimić Vlade Šimić

81 Prijatelji lista 1. Merić Stanko i Ruža-100 kn 2. Vjekoslav Cvitanović-200 kn 3. Ivan Juričić Matin- 30 CHF 4. Jozo Juričić Zagreb- 150 kn 5. Josip Knezović pok. Dinka-150 kn 6. Ante Maršić-50 kn 7. Mario Kraljević- 200 kn 8. Marija Blažević- Gomilica- 100 kn 9. Mijo Katavić Šimušić- 200 kn 10. Jennifer KInezović-20 eur 11. Marica Dropuljić Jastrebarsko- 200 kn 12. Živko Rimac- 100 kn 13. Šimun Dropuljić- Samobor- 200 kn 14. Kraljević Ivan i Mila-30 eur. 15. Jerko Pušić Zadar- 120 kn 16. Vladimir Knezović Stobreč- 150 kn 17. Marija Poček r.petričević-20 eur 18. Ivan Odak pok. Nikole- 50 eur 19. Ivana Raškopoljac rođ. Bilić- 50 eur 20. Ica Pavlić-60 CAD 21. Mladen Mikulić- 150 kn 22. Šimun Dropuljić- Samobor- 200 kn 23. Milan Juričić pok. Luke- 100 kn 24. Anđelka Lasić- 50 kn 25. Mara Dogan-50 eur 26. Olga Vujanović rođ. Radeljoć 100 $ 27. Mijo Radeljić-200 kn 28. Luka Leko-100 kn 29. Darinka Kyrmegalon rođ. Dogan- 50 eur 30. Jozo Mandić pok. Grge- 200 kn 31. Ivan Maršić Kujdić- 50$ 32. Iva Juričić- 50 CAD 33. Milan Juričić- 100 CAD 34. Marija Maršić ud. Dane- 100 kn 35. Iva Jakirčević rođ. Petričević- 100 kn 36. Jozo Mikulić Zagreb- 150 kn 79

82 Sadržaj Uvodnik...1 Velika Gospa u Prološcu...2 Ljudska jednakost u kršćanskoj civilizaciji...7 Božja darežljivost...9 Kronika župe Proložac...11 Četrnaeste Žive jaslice...21 Tradicionalni Božićni koncert u Prološcu Događanja Velikog tjedna Prvopričesnici 2013./ Izlet na Visovac Krizmanici župe sv. Mihovila Proložac Gospodine, što hoćeš da činim? Zlatna harfa Djelovanje franjevačke mladeži u župi Proložac Blagoslov crkve sv. Josipa Pozdravni govor župnika na proslavi sv. Josipa Zajedno u Božjem blagoslovu sa sv. Josipom Radnikom.. 45 Proslava sv. Ivana na Podima...47 Proslava Srca Marijina u Bušanjama Proslava Kraljice Mira u Šumetu...51 Fra Bruno Pezo proslavio 40. obljetnicu svećeničkog reda.54 Maršića krsnica Tko će naći ženu vrsnu? Zanimljivosti Gudelju Plaketa Dobrojutro more Umro je Matan Nogalo...61 Aforizmi Stogodišnja štovateljica Srca Isusova Izbjegao ocean, ali ne i Vrljiku Okolo je bliže? Zavičajni haiku Sazrela seoska idila - LVIII Pjesme, prvotisak Naši pokojnici...76 Prijatelji lista PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac God. XXXIII., Velika Gospa 2014., Br. 1 (85) ISSN: X Izdavač: Župni ured sv. Mihovila - Proložac, Proložac Donji tel.fax: 021/ Žiro račun: Župa sv. Mihovila Proložac: Glavni i odgovorni urednik: fra Vinko Gudelj Uredničko vijeće: fra Vinko Gudelj, fra Rafael Begić, s. Filipa Smoljo Krešimir Bajić, Drago Maršić, Mario Bilić, Vito Grabovac, Tomo Božinović Mladen Vuković, Tatjana Meter Ana Mikulić Fotografije: Boško Ćosić Drago Maršić s. Filipa Smoljo Vedran Vidak Foto Olujić fra Kristian Stipanović i župni arhiv List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara. Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na adresu: Uredništvo lista «Proložac» Župni ured Proložac Donji tel.fax: 021/ vinko.gudelj@gmail.com Grafičko oblikovanje: Silvio Družeić Tisak: Jafra-print d.o.o. Solin

83

84