REPUBLIKA SRPSKA MINISTARSTVO PRAVDE Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izv

REPUBLIKA SRPSKA MINISTARSTVO PRAVDE Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora Banja Luka, jun 2018. godine Izrada i izdavanje ove publikacije realizuje se u okviru UNICEF-ovog projekta Pravda za svako dijete uz podršku vlada Švicarske i Švedske. Stavovi i mišljenja izneseni u ovoj publikaciji su stavovi autora i ne odražavaju nužno politike i stavove UNICEF-a, Švajcarske i Švedske.

Izdavač: Ministarstvo pravde Republike Srpske Za izdavača: Anton Kasipović, ministar Dizajn: Bojan Galić Štampa: CPU Printing company Lektor: Ferida Duraković Tiraž: 120 Zabranjeno je preštampavanje u cjelini ili u dijelovima, fotokopiranje u cjelini ili u dijelovima ili objavljivanje ovog izdanja na bilo koji način bez pisane saglasnosti autora. 2 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

Sadržaj Uvod 4 Zakonski osnov pravni okvir 5 Vodič za prijem maloljetnika u Ustanove za izvršenje zavodskih vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora 9 Procedura prijema 10 Način utvrđivanja identiteta 10 Pretres i postupanje u slučaju utvrđivanja povreda ili drugih zdravstvenih problema 11 Zdravstveni pregled 13 Upisivanje u prijemnu knjigu 13 Smještaj maloljetnika u prostorije prijemnog odjeljenja 14 Socijalni radnik 17 Psiholog 18 Pedagog 19 Procjena rizika i potreba 20 Premještaj maloljetnika iz prijemnog odjeljenja 21 Vodič za sačinjavanje programa postupanja prema maloljetnicima koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora 23 Vaspitna grupa 26 Specifične potrebe i potencijali maloljetnika 26 Održavanje i unapređenje porodičnih veza 28 Obrazovanje i stručno osposobljavanje 29 Radno osposobljavanje i angažovanje 30 Fizičko i mentalno zdravlje maloljetnika 30 Organizovanje slobodnog vremena 32 Intenzitet i oblik vaspitnog rada 33 Priprema za otpust i socijalna reintegracija 34 Vodič za sačinjavanje individualnog plana tretmana maloljetnika koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora 37 Individualni plan tretmana maloljetnika 38 Realizacija individualnog plana tretmana 41 Sadržaj i aktivnosti u realizaciji individualnog plana tretmana 42 Smjernice za sačinjavanje individualnog plana tretmana 45 Obrazac za sačinjavanje individualnog plana tretmana 46 Vodič o učešću službe obezbjeđenja u provođenju individualnog plana tretmana prema maloljetnicima koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i kazne maloljetničkog zatvora 51 3

Uvod Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora, koji se nalazi pred vama, rezultat je rada i posvećenosti grupe ljudi koji su, okupljeni oko iste ideje, dali značajan doprinos razvoju i unapređenju sistema izvršenja krivičnih sankcija prema maloljetnicima i unapređenju prava djece u sukobu sa zakonom u Republici Srpskoj. Govorimo o ljudima, koji kroz svoj radni i profesionalni angažman, ostvaruju svakodnevni kontakt s tom djecom i koji stoga posjeduju poseban senzibilitet i razumijevanje za potrebe te djece. Priručnik se sastoji od četiri, samo na prvi pogled, nezavisna i odvojena dokumenta: Vodič o načinu prijema maloljetnika na izvršenje vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i na izvršenje kazne maloljetničkog zatvora, Vodič o sačinjavanju programa postupanja prema maloljetnicima koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i na izvršenju kazne maloljetničkog zatvora, Vodič za sačinjavanje individualnog plana tretmana maloljetnika koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora i Vodič o učešću službe obezbjeđenja u provođenju individualnog plana tretmana prema maloljetnicima koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i kazne maloljetničkog zatvora. Zajedno, ti dokumenti tretiraju cjelokupan proces postupanja prema maloljetnicima, od dolaska u Ustanovu za izvršenje krivičnih sankcija, preko planiranja i sprovođenja individualizovanog tretmana, do momenta završnih priprema za reintegraciju i otpusta maloljetnika. Moralni i profesionalni zadatak institucija i pojedinaca koji rade u sistemu izvršenja krivičnih sankcija jeste da pruže adekvatnu podršku i zaštitu malolјetnicima koji su, kao izvršioci krivičnih djela, dospjeli u situaciju da su na određeno vrijeme izdvojeni iz svoje socijalne sredine, odvojeni od svojih porodica i vršnjaka, i da ih je kao takve društve povjerilo ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, te da u tom smislu pronađu pravu mjeru između prava svakog djeteta na neometan razvoj i obaveze društva da zaštiti njihove najbolјe interese. Polazni osnov za izradu ovih dokumenata bilo je postojeće zakonodavstvo Republike Srpske iz oblasti maloljetničkog pravosuđa, ali svakako i međunarodni standardi koji se tiču zaštite prava djece u sukobu sa zakonom, savremene tendencije, kao i rezultati i dostignuća u izvršenju krivičnih sankcija u proteklom periodu u Republici Srpskoj. Što se tiče postojećeg zakonodavstva, svjesni smo činjenice da zakonski propisi, koliko god da su potpuni i precizni, ipak ne mogu uvijek do tančina definisati sve ono što se u praksi i stvarnom životu u Ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija može dogoditi. Trebamo prihvatiti i činjenicu da u pojedinim segmentima Zakona i podzakonskih akata kojima se reguliše rad kazneno-popravnih ustanova ponekad nedostaju standardne procedure, koje treba da pruže okvir standardnog operativnog postupanja. S druge strane, kada govorimo o međunarodnim standardima, svjedoci smo da nikada nije postojala takva globalna usaglašenost u korist ljudskih prava, prava djece i potrebe njihovog poštovanja. Ipak, ponekad se dešava da retorika ne odražava stvarnost, te ukoliko želimo prevazići tu protivrječnost, moramo prepoznati da primjena standarda u poštovanju, prije sve- 4 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

ga, prava djeteta nije samo apstraktna teorija, već moraju postojati uslovi za njihovu primjenu u praksi u svakodnevnom radu. Kao osobe koje rade u ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija prema maloljetnicima, čvrsto vjerujemo da je način na koji društvo generalno postupa s djecom i maloljetnicima u sukobu sa zakonom upravo test stvarne predanosti pravima djece i njihovoj zaštiti. Znajući da postoji čitav niz standarda koji daju smjernice za rad zatvorskim službama, namjera ovih dokumenata je prevesti te univerzalno usaglašene standarde u praktične smjernice za postupanje zatvorskog osoblja. Nadamo se da, ukoliko nađu svoje mjesto u primjeni, standardi postupanja koje ovi dokumenti nude, mogu dovesti do povećanja povjerenja i poštovanja u zatvorskoj službi. U tom slučaju, to bi svakako bio još jedan važan korak ka univerzalnoj primjeni i poštovanju prava djeteta, koji će pomoći svima nama da svojim djelovanjem podstaknemo rehabilitaciju i resocijalizaciju ove djece i damo im pravo na drugu šansu. Projekat izrade ove publikacije finansijski je podržao UNICEF, na čemu mu se posebno zahvaljujemo. Zakonski osnov pravni okvir Pravni okvir za postupanje s maloljetnicima na izvršenju zavodskih vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora, prije svega, čini Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (u daljem tekstu: Zakon), kojim je generalno regulisano pitanje malolјetničkog pravosuđa u Republici Srpskoj. Zakon je objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 13/10 i 61/13, a na snagu je stupio 01.01.2011. godine, čime su prestale da važe odgovarajuće odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske, Zakona o krivičnom postupku i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija koje se odnose na malolјetničko krivično pravosuđe. Praktično, to znači da se u ovoj važnoj oblasti na teritoriji Republike Srpske primjenjuje poseban i jedinstven zakonski propis, koji na potpuno novi način reguliše pitanje malolјetničkog prestupništva i reakcije društva na kriminalitet malolјetnika. Zakon u svojim odredbama sadrži i upućujuće odredbe, koje propisuju da će se, ukoliko ovim zakonom nije drukčije propisano, na pitanje izvršenja krivičnih sankcija primjenjivati odredbe zakona kojim se uređuje ova oblast, odnosno Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske. Sastavni dio ukupnog pravnog okvira čine i podzakonska akta proizašla iz Zakona. Prije svega, mislimo na Pravilnik o kućnom redu za izvršenje vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 31/12) i Pravilnik o organizaciji rada i načinu života maloljetnih i mlađih punoljetnih lica koja se nalaze na izvršenju kazne maloljetničkog zatvora ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 52/15), kojima se propisuje organizacija i način rada ustanova za izvršenje krivičnih sankcija prema maloljetnicima. Neophodno je napomenuti da je Zakon u najvećoj mogućoj mjeri u svoje odredbe ugradio međunarodne standarde iz oblasti ukupnog maloljetničkog pravosuđa, pa tako i kada je u pitanju postupanja s maloljetnicima na izvršenju zavodskih mjera i kazne maloljetničkog zatvora. Međunarodni pravni okvir za malolјetničko pravosuđe sadržan je u poštovanju niza međunarodnih dokumenata iz oblasti zaštite i postupanja s malolјetnim počiniocima krivičnih djela, što se prije svega odnosi na Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima djeteta Convention on the Rights of the Children (1989) A/Rezol/44/25, koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 20. novembra 1989. godine, a stupila je na snagu 2. septembra 1990. godine. Kon- 5

vencija je ratifikacijom postala pravno obavezujući dokument, u smislu preuzimanja obaveze da u okviru jurisdikcije utvrdi grupu zakona, pravila i odredaba koje se posebno primjenjuju na malolјetne prestupnike, institucije i organe kojima su povjerene funkcije malolјetničkog pravosuđa, a koje imaju za cilј da odgovore na različite potrebe malolјetnih prestupnika, štiteći istovremeno njihova osnovna prava, te da istovremeno odgovore na potrebe društva. Upravo zato, pravosudni sistem prema malolјetnicima uspostavlјen ovim zakonom zasniva se na osnovnim principima međunarodnog prava: najbolјi interes djeteta, pravo na život, opstanak i razvoj, nediskriminacija i poštovanje mišlјenja djeteta. Potencirajući dobrobit malolјetnika i obezbjeđujući da svaka reakcija prema malolјetnim prestupnicima uvijek bude u srazmjeri (princip srazmjernosti) s okolnostima koje se tiču i prestupnika i prestupa, ne uzima se u obzir samo težina prestupa, nego se cijene ličnost i lične karakteristike malolјetnika. Pored Konvencije UN-a o pravima djeteta, međunarodni okvir za malolјetničko pravosuđe u Republici Srpskoj čine i druga međunarodna dokumenta, od kojih ćemo spomenuti samo neke: - Pravila Ujedinjenih nacija o zaštiti maloljetnika lišenih slobode, tzv. Havanska pravila iz 1990. godine, United Nations Rules far the Protection of Juveniles Deprived of their Liberty La Habana Rules, 1990, koje je usvojila Generalna skupština UN-a, Rezolucijom broj 45/113, 14. decembra 1990. godine, koja predstavljaju vjerovatno najkompletniji i najkonstruktivniji skup minimalnih standarda, prava i procedura kojima se treba rukovoditi u svim slučajevima djece, odnosno maloljetnika koji su lišeni slobode. Između ostalog, Havanska pravila utvrđuju osnovne perspektive, s ciljem da obezbijede: da sistem maloljetničkog pravosuđa poštuje prava i bezbjednost maloljetnika i razvija psihičku i fizičku dobrobit djeteta; pomoć kako bi svi maloljetnici lišeni slobode shvatili i razumjeli svoja prava i obaveze, odnosno bili informisani o ciljevima pružene im brige; ustanovljavanje mogućnosti ranijeg otpuštanja maloljetnika; da sve mjere institucionalizovanja djeteta budu Ustanovljene s ciljem pomaganja integracije djeteta u društvo, te da briga za maloljetnike lišene slobode bude društvena briga od posebnog značaja; zabranu svake vrste diskriminacije; poštovanje vjerskih i kulturnih vjerovanja djeteta; pravo djeteta na prevodioca kad god je to neophodno, posebno tokom medicinskih ispitivanja i disciplinskih postupaka; da se omogući kontakt maloljetnika i lokalne zajednice; da osoblje koje radi sa maloljetnicima mora imati odgovarajuću obuku, uključujući edukaciju o dobrobiti djeteta i ljudskim pravima; rad na jačanju svijesti u javnosti o značaju pripreme maloljetnika za povratak u zajednicu. Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za maloljetničko pravosuđe, tzv. Pekinška pravila, The United Nations Standard Minimum Rules for the Administration of Juvenile Justice The Beijing Rules, koja je usvojila Generalna skupština UN-a, Rezolucijom broj 40/33, 29. novembra 1985. godine, koja se sastoje od opširnih smjernica kojima maloljetničko pravosuđe treba da se rukovodi od trenutka kada je dijete uhapšeno do trenutka kada napušta pritvor. Pravila naglašavaju dobrobit djeteta i princip proporcionalnosti, a po njima, pri razmatranju svakog konkretnog slučaja treba uzimati u obzir specifične okolnosti vezane za dijete i prirodu prestupa. 6 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

Uz njih, posebno su značajni dokumenti Savjeta Evrope, i to: - Preporuka br. CM/Rec. (2008) 11 Komiteta ministara državama članicama u vezi sa Evropskim pravilima za maloljetne počinioce krivičnih djela koji izdržavaju sankcije ili mjere, koju je usvojio Komitet ministara u novembru 2008. godine, čija je svrha da podrži prava i sigurnost maloljetnih prestupnika koji izdržavaju sankcije ili mjere i da promoviše njihovu fizičku, psihičku i društvenu dobrobit kada izdržavaju sankcije ili mjere u zajednici, ili kada su lišeni slobode u bilo kojem obliku. - Preporuka br. Rec (2006) 2 Komiteta ministara državama članicama u vezi sa zatvorskim pravilima, koju je usvojio Komitet ministara u januaru 2006. godine. Iz ovog kratkog prikaza, ali i na osnovu detaljnijih analiza usklađenosti našeg zakonodavstva s međunarodnim dokumentima, sasvim jasno i nedvosmisleno se može zaključiti da je Republika Srpska zaista u najvećoj mjeri u svoje maloljetničko zakonodavstvo uvrstila standarde i preporuke koje se tiču postupanja s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, pa tako i kada je u pitanju izvršenje krivičnih sankcija prema maloljetnicima. O tome svjedoče i brojni izvještaji domaćih i međunarodnih organa i organizacija koje u svom fokusu imaju ljudska prava i prava djeteta. 7

Autorski tim: Ana Radeta, Kazneno-popravni zavod Istočno Sarajevo, Maja Zimonja, Kazneno-popravni zavod Banja Luka, Nenad Čađo, Kazneno-popravni zavod Banja Luka, Pero Dunjić, Ministarstvo pravde Republike Srpske, i Nenad Mirkonj, Ministarstvo pravde Republike Srpske. 8 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

Vodič za prijem maloljetnika u ustanove za izvršenje zavodskih vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora Prvi susret maloljetnika s ustanovom za izvršenje zavodskih vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora (u daljem tekstu: Ustanova) posebno je značajan, i zato dobro organizovan prijem u Ustanovu predstavlja snažan stimulativni faktor u resocijalizaciji maloljetnika. Za adaptaciju maloljetnika na novonastale uslove veoma je važan taktičan prijem. Ovaj vodič je nastao kao primjer dobre prakse, gdje su preporučeni koraci u radu službenih lica u proceduri prijema maloljetnika na izvršenje vaspitne mjere i kazne maloljetničkog zatvora. Uviđajući značaj i težinu čina odvajanja djeteta od porodice, koji često može biti praćen traumatičnim promjenama na emocionalnom i socijalnom planu, u Ustanovi se razvija i odmah primjenjuje niz postupaka kojima se nastoji minimizirati traumatično iskustvo, te pospješiti proces adaptacije maloljetnika na nove životne uslove. Namjera takvog pristupa je da u cilju najboljeg interesa maloljetnika postupanje prema njemu podrazumijeva poštovanje njegovog dostojanstva i obezbjeđivanje njegove zaštite od bilo kakvog oblika diskriminacije. S aspekta dobrobiti maloljetnika, poželjno je da maloljetnik dođe u Ustanovu u pratnji roditelja ili drugih bliskih osoba, a poželjno bi bilo i sa predstavnikom organa starateljstva, kako bi se odmah po dolasku s njima ostvario kontakt i usaglasile obaveze u daljoj saradnji. Poseban fokus stavlja se na upoznavanje maloljetnika i porodice s uslovima i načinom života i rada, na održavanje i njegovanje odnosa maloljetnika i porodice, kao i na prava maloljetnika i način zaštite tih prava. Proces prijema maloljetnika započinje od trenutka kada Ustanova od nadležnog suda primi pravosnažno rješenje o izricanju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom, odnosno presudu o izricanju kazne maloljetničkog zatvora, uputni akt i ostalu obaveznu dokumentaciju, tokom čega stručni tim još jednom provjerava ispunjenost svih pravnih, stručnih i etičkih kriterijuma za prijem kako bi se otklonila svaka moguća zabuna. Po prijemu dokumentacije, potrebno je kontaktirati s nadležnim sudom za upućivanje ili nadležnim organom starateljstva u vezi s pitanjem identifikacije maloljetnika, kako bi se na vrijeme spriječilo dugo čekanje na prijem zbog eventualnog neposjedovanja identifikacionog dokumenta. Preporučene procedure prijema će se odvijati shodno utemeljenom protokolu, ali na individualizovani način, tj. u skladu s razvojnim potrebama i potencijalima maloljetnika i kulturološkim i drugim osobenostima porodice iz koje potiče. 9

Procedura prijema Prijem maloljetnika vrši pripadnik službe obezbjeđenja (u daljem tekstu: ovlašćeno službeno lice) koji posjeduje posebna znanja iz oblasti krivično-pravne zaštite djece i maloljetnika, po utvrđenim procedurama koje obuhvataju: način utvrđivanja identiteta, detaljni pretres lica i pregled njegovih stvari, oduzimanje nedozvoljenih stvari, ljekarski pregled, upisivanje u prijemnu knjigu, i sprovođenje i smještaj u prijemno odjeljenje. Ukoliko je to moguće, poželjno je da cjelokupnom postupku prijema prisustvuje vaspitač za maloljetnike, psiholog ili drugi stručni radnik službe tretmana, koji će maloljetniku na njemu razumljiv način dati osnovne informacije o proceduri prijema i neophodnosti takvog postupanja. Posebno utvrđenom procedurom prijema, koja je zasnovana na principu humanog postupanja i ukazivanju tople dobrodošlice djetetu, stručni radnik službe tretmana treba da jasno i koncizno objasni maloljetniku i njegovoj pratnji/porodici način prijema u Ustanovu, svrhu, način i trajanje tretmana, kao i mogućnosti koje maloljetniku i porodici stoje na raspolaganju tokom boravka u Ustanovi, kao i poslije otpusta iz Ustanove. Ovim inicijalnim razgovorom bi se znatno ubrzale i pospješile administrativne procedure, inicirali i zasnovali saradnički odnosi između svih strana koje su odgovorne i pozvane da učestvuju u procesu prijema i tretmana. Način utvrđivanja identiteta Prilikom prijema maloljetnika obavezno se, u skladu sa zakonom, utvrđuje njegov identitet, i to na osnovu podataka iz sudske odluke i ličnih isprava (lične karte, putne isprave ili drugih dokumenata pogodnih za utvrđivanje identiteta). U praksi se, međutim, često dogodi da maloljetnik ili ne posjeduje ili ne donese sa sobom dokument na osnovu kojeg bi identifikacija bila moguća. U takvim situacijama moguće je postupiti na jedan od načina navedenih u tekstu koji slijedi. 10 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

Situacija: Procedura: Maloljetnik ne posjeduje važeći identifikacioni dokument, a došao je u pratnji službenih lica sudske policije Maloljetnik dolazi u pratnji roditelja, a ne posjeduje identifikacioni dokument Maloljetnik sam dolazi u Ustanovu, a ne posjeduje dokaz o identitetu Ovlašćeno službeno lice će utvrditi identitet pratioca, a potom sačiniti službenu zabilješku, uz koju će najmanje dva lica koja su dovela maloljetnika u Ustanovu dati pisanu izjavu kojom će potvrditi njegov identitet. Ta izjava se izdaje u dva primjerka, od kojih se jedan dostavlja matičnoj evidenciji radi odlaganja u dosije postupanja, a druga se izdaje licima koja su dovela maloljetnika. Ovlašćeno službeno lice će na osnovu važećih ličnih dokumenata utvrditi identitet pratilaca, a potom zatražiti da oni daju pisanu izjavu kojom će potvrditi identitet maloljetnika, te o svemu sačiniti službenu zabilješku. Maloljetnik ne može biti primljen u Ustanovu dok se u komunikaciji s nadležnim organom starateljstva, nadležnom policijskom stanicom ili roditeljima ne pokuša obezbijediti dokaz o identitetu maloljetnika. Ukoliko nije moguće utvrditi identitet maloljetnika, prijem se neće obaviti. Maloljetniku će se tom prilikom dati objašnjenje zbog kojih razloga prijem nije moguć, te će mu se dati instrukcija o njegovom daljem postupanju, kao i informacija o tome da će Ustanova o nastaloj situaciji obavijestiti sud koji vrši upućivanje. Takođe, objasniće mu se i činjenica o mjerama koje na raspolaganju ima sud nadležan za upućivanje u slučaju izbjegavanja obaveza. Za vrijeme trajanja procedure utvrđivanja i provjere identiteta, vaspitač ili neko drugo stručno lice službe tretmana okvirno informiše maloljetnika o trenutnim okolnostima. Inicijalni razgovor se obavlja van prostora Ustanove, za koje vrijeme se ne može ograničiti kretanje maloljetnika. Kada je utvrđen identitet maloljetnika, pristupa se daljoj proceduri prijema, o čemu maloljetnika upoznaje vaspitač, pružajući mu neophodne informacije kako bi se što lakše adaptirao na novonastalu situaciju. Pretres i postupanje u slučaju utvrđivanja povreda ili drugih zdravstvenih problema Prilikom prijema maloljetnika, a prije njegovog smještaja u Ustanovu, vrši se detaljan pretres maloljetnika i njegovih stvari. Pretresanje maloljetnika vrše dva ovlašćena službena lica istog pola, u posebnoj prostoriji predviđenoj za te radnje. Tom prilikom svakako treba izuzetno voditi računa o dostojanstvu maloljetnika i službenu radnju pretresa izvršiti poštujući njegovu ličnost. Pod detaljnim pretresom maloljetnika i njegovih stvari podrazumijevamo utvrđivanje da li maloljetnik ima vidljivih povreda po tijelu, te da li posjeduje nedozvoljene predmete (lista nedozvoljenih predmeta utvrđena je Pravilnikom o kućnom redu). 11

Maloljetniku se privremeno izuzimaju svi vrijedni (novac, dragocjenosti) i opasni predmeti (različita sredstva zavisnosti, oružje i oruđe), kako ne bi ugrozio sebe ili integritet drugih maloljetnika i službenih lica. Za vrijeme boravka u Ustanovi maloljetnik može zadržati ortopedska pomagala, pribor za ličnu higijenu, odjeću, obuću, knjige, porodične fotografije, časovnik, kao i druge stvari neophodne za njegovo funkcionisanje po odobrenju rukovodioca Ustanove. Nedozvoljeni predmeti i novac se oduzimaju, evidentiraju i odlažu u skladu s postojećim propisanim procedurama pretresa lica i stvari u konkretnoj Ustanovi. Maloljetniku se obavezno izdaje jedan primjerak potvrde o oduzetim predmetima. U slučaju da maloljetnika privede sudska policija, prije izdavanja potvrde o prijemu lica, neophodno je utvrditi da li maloljetnik ima vidljivih povreda po tijelu, te ukoliko ima, da li postoji ljekarski nalaz o porijeklu povreda. Ukoliko maloljetnik nema ljekarskog nalaza o vidljivim povredama, ili ukoliko se maloljetnik žali na povrede ili zdravstvene tegobe koje nisu vidljive prilikom vizuelnog pregleda, neće se primiti u Ustanovu dok ga lica koja su ga sprovela ne odvedu u najbližu zdravstvenu Ustanovu i ne pribave nalaz ljekara o zdravstvenom stanju i eventualnim povredama. Nakon pribavljanja potrebnih nalaza o porijeklu vidljivih i prijavljenih povreda, odnosno ako je utvrđeno da povreda nema, ovlašćeno službeno lice pripadnicima sudske policije izdaje potvrdu o preuzimanju lica i nastavlja se procedura prijema lica u Ustanovu. Ukoliko se maloljetnik sam javi na izvršenje zavodske mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, a žali se na povrede ili loše zdravstveno stanje te posjeduje validnu dokumentaciju za prijem, ovlašćeno službeno lice će se obratiti pretpostavljenima i zdravstvenoj službi u Ustanovi i izvijestiti ih o takvim saznanjima. Navedeni pregled može izvršiti zdravstvena služba u Ustanovi ili se lice, po preporuci zavodskog ljekara, može sprovesti do najbliže zdravstvene ustanove. Ukoliko se prilikom detaljnog pretresa maloljetnika otkriju povrede, o njima se sačinjava službena zabilješka s tačno naznačenim mjestima i prirodom povreda, i odmah se obavještava zdravstvena služba. Preporučuje se fotografisanje povreda, uz saglasnost maloljetnika. Ukoliko maloljetnik izjavi da je pod trenutnim dejstvom psihoaktivnih supstanci (u daljem tekstu: PAS) ili ako postoji osnovana sumnja da je maloljetnik pod uticajem PAS, ovlašćeni zavodski službenik će izvršiti testiranje na prisustvo PAS u organizmu maloljetnika, a u saradnji sa zdravstvenom službom. Ukoliko je testom ustanovljeno prisustvo PAS u organizmu maloljetnika, on se odmah upućuje na ljekarski pregled kod zavodskog ljekara. U odsustvu ljekara, preporučuje se da se, uz usmenu saglasnost lekara i rukovodioca Ustanove, takvo lice odmah sprovede u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Na osnovu rezultata testa i nalaza ordinirajućeg ljekara, zavodski ljekar će dati svoje mišljenje i savjet za dalji tretman tih lica. Maloljetnik koji boluje od zaraznih bolesti, u skladu sa zakonom, izdvaja se u bolnicu, odnosno stacionar u Ustanovi. Ukoliko je to moguće, maloljetnik ne bi trebao biti smješten u prijemno odjeljenje dok se ne izvrši ljekarski pregled. Konačno, kada se utvrdi da ne postoje ili su otklonjene poteškoće u vezi sa zdravstvenim stanjem maloljetnika, može se pristupiti daljoj proceduri prijema. Za vrijeme pretresa maloljetnika, vaspitač ili drugi stručni radnik službe tretmana koji prisustvuje prijemu može obaviti razgovor s roditeljima ili članovima porodice koji su u pratnji maloljetnika. U tom razgovoru uloga vaspitača je da objasni roditeljima da će stručni tim voditi, usmjeravati i nadzirati njihovo dijete za vrijeme boravka u Ustanovi, stavljajući im u isto vrijeme do znanja da će njihova podrška i aktivno učešće u tretmanu imati pozitivan uticaj na tok i efekte procesa resocijalizacije. 12 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

Vaspitač ili drugi stručni radnik tom prilikom ukratko predstavlja ulogu Ustanove, njen program rada, uslove i način tretmana, te upoznaje roditelje s pravima i obavezama maloljetnika i njih samih, kako bi što lakše prebrodili odvajanje i novonastalu promjenu životnog konteksta maloljetnika. Osim toga, takav pristup je važan i zbog inicijalnog uspostavljanja odnosa povjerenja na relaciji roditelj Ustanova. Naime, radi se o tome da će roditelji i drugi članovi porodice u narednom periodu dolaziti u posjete svom djetetu, te da im već tada treba pružiti priliku da dožive ljudsko lice Ustanove, i pokazati im da ih službeno osoblje ne tretira kao da su i oni prekršili zakon i da se prema njima ne ponašaju nadmeno, već s uvažavanjem njihovog dostojanstva i samopoštovanja. S druge strane, utisci i informacije koje tom prilikom može dobiti stručno lice mogu imati značaja za proces uspostavljanja kvalitetnog kontakta s maloljetnikom i pružanja neophodne pomoći u lakšem savladavanju njegovih deprivacija. Zdravstveni pregled Odmah po prijemu, a najkasnije u roku od 24 časa, ljekar će pregledati maloljetnika, a svoj nalaz će uložiti u zdravstveni karton. Tokom pregleda maloljetnika, pored standardnog ispitivanja trenutnog zdravstvenog stanja, posebna pažnja će se posvetiti njegovom psihičkom stanju. U izvještaj o zdravstvenom stanju maloljetnika ljekar bi trebao da unese sve dostupne podatke koji se tiču somatskog zdravlja, psihičkog statusa, medikamentozne terapije koju maloljetnik koristi i sve druge važne napomene o njegovom zdravstvenom stanju. U ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija mogu postojati slučajevi da maloljetnici izjavljuju da su koristili ili da koriste PAS. Dio maloljetnika negira konzumaciju PAS i teži da prikrije svoju zavisnost. Zadatak ljekara u prijemnom odjeljenju je da posebnu pažnju posveti i tom problemu. Ukoliko se posumnja da je maloljetnik pod dejstvom PAS, ljekar može da naloži testiranje. Maloljetnik mora dati saglasnost za testiranje, odnosno uzimanje uzorka. Ukoliko maloljetnik izjavi da sumnja na neku polno prenosivu infekciju, može se uputiti na testiranje u nadležnu zdravstvenu ustanovu ili savjetovalište. Testiranje je dobrovoljno, povjerljivo, anonimno (maloljetnik dobije šifru pod kojom se testira) i besplatno. Rezultate testiranja mogu znati samo zavodski ljekar i maloljetnik, a ostalim službenim licima se saopštavaju u skladu s pravilima zdravstvene struke. U prijemnom odjeljenju ljekar ili drugi zdravstveni radnik mogu biti angažovani u slučaju potrebe prilikom detaljnog pretresa maloljetnika. Po okončanju zdravstvenog pregleda maloljetnika, ljekar će dati pisano mišljenje i o radnoj sposobnosti maloljetnika. Preporučuje se da se prilikom procjene radne sposobnosti posebna pažnja posveti psihofizičkom stepenu razvijenosti maloljetnika i njegovom uzrastu. Upisivanje u prijemnu knjigu Nakon prethodno provedenih procedura, ovlašćeno lice izdaje potvrdu o prijemu maloljetnika. Tom prilikom ovlašćeno službeno lice obavlja kraći razgovor u toku kojeg upoznaje maloljetnika, te vrši upisivanje u registar primljenih lica u koji se upisuju predviđeni podaci. Nakon upisa, maloljetnik se sprovodi u prijemno odjeljenje, a sva sudska i druga dokumentacija prosljeđuje se u matičnu evidenciju. Referent za matičnu evidenciju formira dosije maloljetnika. Podaci u dosijeu maloljet- 13

nika su strogo povjerljivi i nedostupni trećim licima. Pristup toj dokumentaciji se mora ograničiti samo na lica koja su direktno uključena u tretman maloljetnika i druga lica u skladu sa Zakonom. O prijemu maloljetnika Ustanova odmah ili prvog radnog dana pisanim putem obavještava sud koji je izrekao sankciju, sud koji je uputio maloljetnika na izvršenje sankcije, roditelje, odnosno usvojioca ili staraoca, nadležni organ starateljstva i policijsku stanicu po mjestu prebivališta maloljetnika. Veoma je važno da kontakt s ovlašćenim službenim licima bude primjeren uočenim potrebama maloljetnika, blizak njegovom kognitivnom kapacitetu i sproveden uz poštovanje prava maloljetnika, uvažavajući njegovu ličnost i razumijevajući situaciju u kojoj se nalazi. Maloljetniku treba na njemu razumljiv način objasniti da uniformisana lica u Ustanovi predstavljaju dio tima, odnosno dio cjeline koja se bavi sprovođenjem cjelokupnog načina postupanja s maloljetnicima i da su oni neodvojiv dio napora da se u Ustanovi obezbijede neophodni uslovi za nesmetano odvijanje svakodnevnih aktivnosti. Takođe, treba pokušati učiniti razumljivim maloljetniku da uniformisana lica nisu samo stražari ili čuvari, te da je zbog činjenice da su oni tokom cijelog dana (i noći) stalno prisutni u njihovoj blizini, značaj njihove uloge i u tome da mogu biti stalno dostupni maloljetnicima. Smještaj maloljetnika u prostorije prijemnog odjeljenja maloljetnik vaspitač socijalni radnik psiholog pedagog kupanje, šišanje, brijanje objedovanje zaduživanje posteljine, odjeće razgovor sa maloljetnikom upoznavanje maloljetnika sa fizičkim i socijalnim okruženjem upoznavanje maloljetnika sa zakonskim propisima razgovor sa porodicom kontakt sa nadležnim Centrom za socijalni rad izrada socijalne anamneze suportivni razgovor psihodijagnostička procjene ličnosti pisanje nalaza i mišljenja razgovor sa maloljetnikom kontakti sa obrazovnim institucijama Nakon što je izvršena identifikacija, pretres maloljetnika i njegovih stvari, te se obavio ljekarski pregled, maloljetnik se smješta u prostorije prijemnog odjeljenja. Vaspitač ili neko drugo stručno lice iz prijemnog odjeljenja, s dežurnim ovlašćenim službenim licem iz prijemnog odjeljenja, upoznaje maloljetnika s uslovima i rasporedom smještajnih prostorija, te s daljim tokom postupanja prema njemu. Preporučljivo je u ovoj fazi da se maloljetniku sugeriše obavljanje kupanja, brijanja i ostalih higijenskih mjera. Takođe, preporučuje se da u prijemnim prostorijama uvijek budu dostupna sredstva za održavanje lične higijene, koja će biti na raspolaganju maloljetniku. Nakon smještaja maloljetnika, poželjno je da vaspitač ili drugi stručni radnik službe tretmana odmah obavi razgovor s maloljetnikom. Tom prilikom će se maloljetniku omogućiti da telefonskim putem obavijesti roditelje ili druge članove porodice o prijemu u Ustanovu. U tom razgovoru stručni radnik službe tretmana na razumljiv način predstavlja i objaš- 14 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

njava vrstu i prirodu programa koje Ustanova nudi, uslove i organizaciju života i rada, moguće rizike i pogodnosti, očekivane rezultate, uloge, obaveze i prava maloljetnika, te druge faktore koji mogu biti od značaja za njega i porodicu kako bi prihvatio smještaj i aktivno učestvovao u sprovođenju tretmana. Veoma je važan i ambijent u kojem se taj razgovor obavlja. Poželjno je obezbijediti adekvatnu prostoriju, u kojoj neće biti prekidanja i uznemiravanja. Takođe, potrebno je obezbijediti odgovarajuća mjesta za sjedenje, tako da se maloljetnik osjeća sigurno i da mu ne bude neprijatno. Na početku razgovora, iako je to ranije već vjerovatno učinio, stručni radnik treba da se predstavi, navodeći ime, prezime, zanimanje i ulogu u razgovoru. Poželjno je maloljetniku tom prilikom objasniti pravila povjerljivosti. Maloljetniku treba omogućiti da se osjeća, koliko je to moguće u ovoj situaciji, ugodno. U tom smislu, ako primijeti da je maloljetnik anksiozan i zatvoren, treba mu dati do znanja da postoji apsolutno razumijevanje njegovih trenutnih osjećanja, a razgovor se može povesti na neku neutralnu temu. U svakom slučaju, stručni radnik treba da prati ritam i mogućnosti maloljetnika i da bude fleksibilan prema njegovim specifičnim potencijalima koje je do tada uočio. S druge strane, svakako treba izbjeći izjave i obećanja da će svi njegovi problemi biti riješeni sada kad je došao u Ustanovu. U odnosu prema maloljetniku, govorom tijela, praćenjem pogleda maloljetnika, izrazom lica i drugim pogodnim načinima potrebno je staviti do znanja da stručni radnik sluša i da je zainteresovan za ono što maloljetnik govori. Osnovna strategija koja se tokom ovog razgovora primjenjuje ima za cilj uspostavljanje odnosa povjerenja i saradnje, kao polaznog osnova za njihovo dalje njegovanje, a sve radi trajne dobrobiti maloljetnika. Tokom razgovora stručno lice prijemnog odjeljenja treba imati otvoren, suosjećajan, topao i razumijevajući stav prema maloljetniku i njegovom trenutnom stanju. Maloljetnik treba da osjeti da stručni radnici brinu o njemu i da mu prilaze bez vrednovanja njegovog ponašanja. Po dolasku u Ustanovu, maloljetnici se izdvajaju iz svog socijalnog okruženja, odvajaju od porodice i prijatelja, donose sa sobom različite predrasude i strahove vezane za zavodske Ustanove, što kod njih može da izazove osjećanje straha, anksioznosti, ugroženosti. U toj situaciji neki od njih reaguju potpunim povlačenjem i pasivnoću tokom razgovora sa stručnim radnikom, dok neki od njih počinju da ispoljavaju verbalnu agresivnost, a ponekad čak i fizičku. Stručni radnik mora imati na umu da je riječ o licima koja su u burnom razvojnom periodu kakav je adolescencija, i da dolazak u zavodsku Ustanovu predstavlja stresnu situaciju za maloljetnika. Tokom prvog razgovora radnik koji obavlja razgovor ne bi trebao da maloljetnika ispituje o njegovoj prošlosti, motivima i načinu izvršenja krivičnog djela, već bi akcenat trebao biti na tome kako maloljetnik doživljava dolazak u Ustanovu, da li ima neke strahove i brige o kojima želi da razgovara i šta bi se moglo učiniti da mu se olakša boravak u prijemnom odjeljenju. Tokom tog razgovora maloljetniku se daju i osnovne informacije o organizaciji života i rada u Ustanovi, njegovim pravima i obavezama, rasporedu dnevnih aktivnosti i slično. Te informacije mogu se ostaviti u pisanoj formi, jer ne možemo očekivati da će maloljetnik moći da sve informacije zapamti tokom prvog susreta. Tako organizovan prvi susret maloljetnika s vaspitačem i s Ustanovom znači i pripremu maloljetnika na sljedeće korake, odnosno ulazak u vaspitnu grupu, adaptaciju na novo okruženje i model funkcionisanja unutar njega. Preporuke za vođenje prvog razgovora važe i za uvodne razgovore koje će u prvim danima boravka u prijemnom odjeljenju s maloljetnikom voditi i ostali stručni radnici. U narednim danima vaspitač prijemnog odjeljenja ili druga stručna lica detaljnije upoznaju maloljetnika sa zakonskim i podzakonskim odredbama i propisima. Tokom boravka u 15

prijemnom odjeljenju maloljetniku mora biti dostupan Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, Pravilnik o organizaciji rada i načinu života maloljetnih i mlađih punoljetnih lica koja su na izvršenju kazne maloljetničkog zatvora, odnosno Pravilnik o kućnom redu za maloljetnike na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i ostali propisi kojima se reguliše izvršenje zavodskih mjera. Prije izlaska maloljetnika iz prijemnog odjeljenja, na zahtjev vaspitača maloljetnik može dati pisanu izjavu da je upoznat sa zakonskim i podzakonskim propisima koji se tiču izvršenja zavodske vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora. Navedena izjava se odlaže u dosije postupanja maloljetnika. Jedan od glavnih ciljeva smještaja maloljetnika u prijemno odjeljenje je da se izvrši kvalitetna opservacija i eksploracija ličnosti maloljetnika s psihološkog, pedagoškog, kriminološkog, socijalnog, zdravstvenog, bezbjedonosnog i drugih aspekata, a sve u cilju što boljeg određivanja programa postupanja prema maloljetnicima. Pored poslova dijagnoze, prognoze i drugih poslova, stručni radnici prijemnog odjeljenja prije svega vrše upoznavanje maloljetnika i sredine iz koje dolazi. Radnici ovog odjeljenja vrše prvu evaluaciju maloljetnika, uspostavljaju kontakt s porodicom, kao i nadležnim organom starateljstva i sudom. Porodica, u najboljem interesu djeteta, kad god je to moguće i u mjeri u kojoj je to moguće, treba da bude aktivno angažovana u procesu resocijalizacije. Stručni radnici službe tretmana ulažu sve napore da s porodicom uspostave partnerski odnos saradnje zasnovan na međusobnom povjerenju, uvažavanju i razumijevanju. U situaciji kada porodica nije potpuna, funkcionalna i/ili nije spremna na saradnju, stručni radnici pred sebe treba da postave zadatak da u saradnji s nadležnim organom starateljstva identifikuju, pronađu staraoce, braću i sestre, rođake i druge značajne osobe iz životnog okruženja maloljetnika, kako bi obezbijedili odgovarajuću podršku maloljetniku tokom boravka u Ustanovi i pomoć u njegovoj kasnijoj socijalnoj reintegraciji. Naime, istina je da angažovanje roditelja nije uvijek moguće, niti je uvijek u najboljem interesu djeteta, ali je obaveza stručnih radnika da provjere svaku mogućnost takvog angažovanja, kao i da pronađu i aktiviraju alternative u lokalnoj sredini kako bi maloljetniku bile otvorene razvojne perspektive i omogućeno osjećanje pripadnosti. Prijatelji porodice ili osobe koje su bliske porodici, u koje roditelji i maloljetnici imaju puno povjerenje, a posjeduju viši kapacitet i razumijevanje položaja i socijalnog statusa porodice i poznaju potrebe, mišljenje i stavove porodice, kao i želju da zastupaju interese i prava djeteta i porodice, mogu takođe biti prihvaćeni kao punopravni saradnici, ako imaju saglasnost porodice i maloljetnika. Iako su opisi poslova radnika u prijemnom odjeljenju propisani Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, praksa ukazuje da u Ustanovama u Republici Srpskoj postoje različiti načini rada navedenih radnika, te ćemo dati kratak pregled nekih od navedenih poslova. Naravno, ovdje se polazilo od pretpostavke da Ustanove za izvršenje krivičnih sankcija imaju zaposlene navedene kadrove, a ukoliko to nije slučaj, onda drugo stručno osoblje može preuzeti neke od poslova. 16 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

Socijalni radnik Aktivnosti socijalnog radnika mogu i trebaju početi prije dolaska maloljetnika u Ustanovu. Praksa ukazuje na značaj pripremnih radnji koje može da preduzme socijalni radnik odmah po prijemu uputnog akta za maloljetnika. U toj, pripremnoj fazi, socijalni radnik se može obratiti sudu koji je izdao uputni akt i zatražiti dodatnu dokumentaciju, ukoliko ona nije dostavljena. Tu se prvenstveno misli na socijalnu anamnezu nadležnog organa starateljstva. Ova prijemna dokumentacija čini polazni osnov za izradu programa postupanja za maloljetnike i daje dio informacija koje se mogu prodiskutovati s članovima porodice ili drugim osobama koje dovedu maloljetnika u Ustanovu. Poželjno je da po prijemu maloljetnika u Ustanovu, socijalni radnik obavi razgovor s licima koja su dovela maloljetnika, jer će tokom narednog perioda socijalni radnik biti glavna poveznica između maloljetnika i njegovog socijalnog okruženja. Tokom tog razgovora socijalni radnik može upoznati lica koja su u pratnji maloljetnika s opisom svojih poslova, razmijeniti kontakt podatke s članovima porodice, ukazati im na mogućnost da kontaktiraju s Ustanovom i da se raspituju za maloljetnika. Lica koja su dovela maloljetnika mogu da taj razgovor prekinu u bilo kojem trenutku, kao i da ga odbiju. Prisustvo maloljetnika nije obavezno, ali ukoliko članovi porodice ili druga lica koja su mu bila u pratnji insistiraju na prisustvu maloljetnika, to im se može omogućiti. U narednim danima socijalni radnik će početi s prikupljanjem i analizom podataka potrebnih za izradu socijalne anamneze. Do tih podataka socijalni radnik dolazi tokom individualnih razgovora s maloljetnikom, zatim uvidom u socijalnu anamnezu nadležnog centra za socijalni rad, kao i tokom razgovora s članovima porodice ili drugih lica kojima je maloljetnik povjeren na brigu. Od posebnog su značaja informacije koje mogu da ukažu na poremećaje u porodičnom funkcionisanju, nepotpune i/ili disfunkcionalne porodične odnose, zatim na prisustvo nasljednih, hroničnih bolesti ili ozbiljnih, akutnih zdravstvenih problema kod članova porodice maloljetnika, zavisnost od psihoaktivnih supstanci kod članova porodice ili drugih lica s kojima je maloljetnik živio. Informacije do kojih socijalni radnik dođe tokom individualnih razgovora s maloljetnikom i podaci koji dođu s terena često su različiti. Uzroci te distinkcije su brojni, ali je to često posljedica težnje maloljetnika da pruži pozitivnu sliku o sebi, svojoj porodici, da idealizuje porodične odnose i da sakrije probleme koji su postojali u porodičnom okruženju. Odlazak socijalnog radnika u porodično okruženje maloljetnika, u Ustanovama u kojima je to moguće, primjer je dobre prakse. Ukoliko to nije moguće, iz bilo kojih razloga, onda se može preporučiti članovima porodice da prilikom obavljanja posjete maloljetniku odvoje vrijeme i za razgovor sa socijalnim radnikom. Upoznavanjem maloljetnika i njegove uže i šire socijalne sredine kreće i pripremanje uslova koji moraju da budu ispunjeni za korištenje pogodnosti maloljetnika. Ova faza koja se odvija u prijemnom odjeljenju ima prije svega značaj u pripremanju potrebnih uslova koje mora da ispuni uža i šira socijalna sredina. U slučaju da maloljetnik nema roditelje ili roditelji nisu pogodni za prihvat maloljetnika, sljedeći korak bi bio pronalazak zainteresovane srodničke porodice ili prethodne hraniteljske, koja bi omogućila i obezbijedila adekvatan prihvat maloljetniku kada za to dođe vrijeme. Kada socijalni radnik uspostavi kontakt s roditeljima, može od njih zatražiti ili predložiti im da češće zovu maloljetnika, i na taj način da se interesuju i daju podršku maloljetniku tokom izvršavanja vaspitne mjere/izdržavanja kazne. Tada se već mogu predvidjeti i potencijalne poteškoće i problemi koji mogu nastati u vezi s prihvatom maloljetnika tokom korištenja pogodnosti. 17

Psiholog Posao psihologa u prijemnom odjeljenju ima dvije glavne funkcije: suportivnu i psihodijagnostičku. Neposredno po prijemu maloljetnika, psiholog bi trebao da obavi razgovor s maloljetnikom. Tokom prvog razgovora psiholog treba da stvori opuštajuću atmosferu i da svojim stavom i odnosom prema maloljetniku pokaže da je on prihvaćen i da se nikakvo vrijednosno procjenjivanje onog što govori neće raditi. Nema odobravanja ili osporavanja onog što maloljetnik govori, davanja savjeta ili držanja moralnih pridika. Psiholog bi trebao da bude u stanju da empatički razumije maloljetnika, odnosno da svijet vidi njegovim očima, a maloljetnik da doživi psihologa kao osobu koja može da mu pomogne, da ga razumije, da ga shvati odnosno da mu pruži podršku. Početni intervju s maloljetnikom treba započeti predstavljanjem sebe, poslova psihologa i načina kojima psiholog može pomoći maloljetniku tokom boravka u zavodu. Odmah na početku je potrebno maloljetniku objasniti povjerljivost informacija i eventualne probleme u vezi s povjerljivošću. Maloljetniku se objašnjava da ima pravo da ne iznosi informacije koje ne želi da objelodani. Ukoliko će se informacije koje maloljetnik kaže psihologu proslijediti trećim licima, maloljetnik mora s tim biti upoznat. Svrha prvog razgovora s maloljetnikom je da se smanje strah i anksioznost koji se javljaju kod većine maloljetnika koji se tek primaju u zavodske Ustanove, ali i da se ispita njihov trenutni mentalni status, s posebnim akcentom na emocionalnu sferu (depresivnost, anksioznost, hostilnost i druge afektivne karakteristike). Ukoliko se procijeni da je maloljetnik depresivan ili tokom razgovora saznamo da je imao pokušaje suicida u prošlosti, ili sam izjavi da razmišlja o samoubistvu, potrebno je, u saradnji s psihijatrom ili ljekarom zavoda, izvršiti procjenu suicidalnosti, a o rezultatima te procjene pisanim putem obavijestiti službu obezbjeđenja, koja će dalje da preduzme potrebne procedure. Iako psihološka procjena ličnosti maloljetnika kreće s prvim razgovorom, za kompletnu psihodijagnostičku procjenu ličnosti, koja će pored intervjua obuhvatiti i primjenu testovnog materijala, potrebno je sačekati izvjesno vrijeme, koje ne bi trebalo biti kraće od 7 dana od dana prijema maloljetnika. To se preporučuje jer je potrebno da se maloljetnik adaptira na novonastale uslove života i smještaja u zavodskoj Ustanovi, ali i da s psihologom uspostavi odnos povjerenja. Procjena ličnosti obuhvata intervju s psihologom (strukturirani i nestrukturirani), opservaciju i procjenu mentalnog statusa tokom intervjua, primjenu testova za procjenu inteligencije i testova za procjenu ličnosti (objektivni i projektivni). Za koji test će se psiholog odlučiti zavisi prvenstveno od njegove stručnosti i osposobljenosti za primjenu određenog instrumenta. U praksi psihološki nalaz izvještaj treba da obuhvati sljedeće elemente: osnovne podatke o maloljetniku, aktuelni status maloljetnika, intelektualno funkcionisanje, strukturu i dinamiku ličnosti i dijagnostičku klasifikaciju i preporuke. Kako je riječ o maloljetnicima koje je potrebno ponovno uključiti u obrazovni proces ili stručno osposobiti, potrebno je da se izvrši profesionalna orijentacija maloljetnika, odnosno njihovo usmjeravanje na područja rada koja najbolje odgovaraju njihovim psihofizičkim sposobnostima, osobinama ličnosti i društvenim potrebama, i u kojima imaju najviše izgleda da uspiju. 18 Priručnik za postupanje prema maloljetnicima na izvršenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom i izvršenju kazne maloljetničkog zatvora

Pedagog Pedagog u prijemnom odjeljenju prikuplja informacije o pismenosti maloljetnika, te stepenu formalnog i neformalnog obrazovanja. Zbog hronološkog uzrasta i ranijeg životnog stila maloljetnika, maloljetnici najčešće ne posjeduju elementarnu pismenost niti završen obrazovni proces. Razlozi nedovršenosti školovanja mogu biti različiti: niska motivacija za proces obrazovanja, nepostojanje uvida u značaj obrazovanja, loš školski uspjeh, disciplinski prekršaji, nezainteresovanost porodice za obrazovanje maloljetnika, i drugi. Nakon što obavi razgovor s maloljetnikom, pedagog bi trebao da kontaktira s obrazovnim ustanovama koje je maloljetnik pohađao i da od njih zatraži informacije o završenom stepenu obrazovanja, vladanju i ponašanju maloljetnika tokom školovanja i druge dostupne podatke. Naredni zadatak pedagoga bi bio utvrđivanje individualnih obrazovnih potreba maloljetnika i razloga za prekid dotadašnjeg školovanja. Maloljetnik nerijetko nije motivisan da nastavi dalje obrazovanje, te bi pedagog trebao već tokom prvog razgovora da započne aktivnosti na razvijanju motivacije za učenje i dalje školovanje. Nemotivisanost maloljetnika može biti posljedica toga što maloljetnik nema definisan cilj ( Šta će mi to u životu?, Zašto da to učim?, Koja mi je korist od toga? ), sumnja u sebe ( To je preteško, Nikada to neću naučiti, Kasno je da se sada posvetim školovanju i sl.), ne vjeruje u metode učenja ( Gradivo je teško, Ništa ne razumijem...), ne vjeruje nastavnicima ( Nastavnici su mi uvijek davali manje ocjene nego što zaslužujem, Nastavnici me nisu voljeli ). U svojoj životnoj prošlosti, zbog svog lošeg ponašanja, prekomjernih izostanaka, bježanja s časova, remećenja discipline na času ili neposjedovanja kontinuiteta u učenju, maloljetnici su često sticali loša iskustva tokom obrazovnog ciklusa, što je dovelo do niskog povjerenja u sebe i svoje sposobnosti, ali i školski sistem. Sasvim je sigurno da i nastavnici često nisu bili u mogućnosti da posvete dovoljno pažnje djeci koja remete nastavni proces i pokažu razumijevanje za takvu djecu. Prije nego što se krene s planiranjem aktivnosti u obrazovnom procesu, pedagog treba da pokuša da objasni maloljetniku zašto je njemu potrebno obrazovanje i zašto je učenje korisno. To objašnjenje treba da bude povezano s ličnim iskustvom maloljetnika, a nikako da bude puko navođenje činjenica o značaju obrazovanja u društvu. Na primjer, ukoliko razgovaramo s maloljetnikom koji je u prošlosti učestvovao u krađama, a to objašnjava time što nije imao sredstava za život, objasnićemo mu da osobe koje su obrazovane imaju veće šanse da se zaposle i da samostalno privređuju. Pedagog bi trebao zajedno s maloljetnikom da napravi plan o nastavku obrazovanja i/ili stručnog osposobljavanja. Uključivanje samog maloljetnika u izradu plana dovodi do povećanja maloljetnikovog samopouzdanja i daje veći smisao samom obrazovnom procesu. Korisno je odmah na početku formulisati ciljeve obrazovanja i stručnog osposobljavanja. Ciljevi moraju biti u skladu sa sposobnostima maloljetnika, postupni, realni i ostvarljivi. Preporučuje se da se sve etape postizanja ciljeva nagrađuju neposredno po postizanju, jer na taj način jačamo maloljetnikovo samopouzdanje i motivaciju maloljetnika za nastavak školovanja. Ukoliko maloljetnik ima završeno formalno obrazovanje ili odbija trenutno uključivanje u proces formalnog obrazovanja, potrebno je ponuditi mu različite kurseve, okupacione aktivnosti, uključivanje u programe stručnog osposobljavanja. 19