PRIJEDLOG PRAKTIČNIH POLITIKA ZA POBOLJŠANJE ZAKONODAVNOG OKVIRA I PRAKSE U ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI Zaštita od rodno zasnovanog nasilja uslov za razvoj demokratije i vladavine prava
PRIJEDLOG PRAKTIČNIH POLITIKA ZA POBOLJŠANJE ZAKONODAVNOG OKVIRA I PRAKSE U ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI 2017. Zaštita od rodno zasnovanog nasilja uslov za razvoj demokratije i vladavine prava
Predlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici Izdavač: SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica tel/fax: +382 020 232 254; 020 232 253 e-mail: sos_pg@t-com.me www.sospodgorica.me Facebook: sospodgorica Twitter: @sospodgorica Uredila: Biljana Zeković Dizajn i priprema: IMPULS studio Godina izdanja: Podgorica, 2017. Izrada ovog dokumenta je podržana od strane Evropske komisije posredstvom Delegacije Evropske unije Crnoj Gori. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
SADRŽAJ 1. UVOD... 7 1.1 Uvodne napomene... 7 2. MEĐUNARODNE OBAVEZE CRNE GORE... 8 2.1 Ključni akti Ujedinjenih nacija i Evropske unije... 8 3. NACIONALNI STRATEŠKI I POLITIČKI OKVIR... 10 3.1 Strategija zaštite od nasilja u porodici... 10 3.2 Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti...11 4. KRIVIČNO PRAVNI ASPEKTI NASILJA U PORODICI... 12 4.1 Materijalno pravni aspekti krivičnih dijela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici (Krivični zakonik)... 12 4.1.1 Krivično dijelo...12 4.1.2 Mjera bezbjednosti i Zaštitne mjere...13 4.2 Krivično procesni aspekti nasilja u porodici... 14 4.2.1 Mjere nadzora nad okrivljenim...14 5. UPRAVNO PRAVNI ASPEKTI NASILJA U PORODICI... 15 5.1 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici)... 15 5.1.1 Materijalno pravni aspekti nasilja u porodici...15 Pojam nasilja i članovi porodice...15 Pravo na pomoć i zaštitu i odgovorne institucije...16 5.2 Zaštita žrtve... 17 5.2.1 Načini pružanja pomoći i zaštite...17 5.2.2 Zaštitne mjere...18 Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 5
5.3 Procesno pravni aspekti nasilja u porodici... 20 5.3.1 Upravno-pravne zaštitne mjere... 20 5.3.2 Obaveznost postupanja po zaštitnoj mjeri... 21 5.3.3 Izvršenje rješenja suda o zaštitnoj mjeri... 21 5.4. Prekršajne sankcije... 21 6. STUDIJE SLUČAJA... 23 6.1 Analiza studija slučaja kroz korišćenje instituta povjerjivog lica i analizu sudskih premeta... 23 ZAKLJUČCI I PREPORUKE... 25 6
1. UVOD 1.1 Uvodne napomene Crnogorska sredina je preovlađujuće patrijarhalna, sa kulturom koja visoko vrednuje dominaciju i moć. Stereotipi o rodnim ulogama, patrijarhalni model odnosa među polovima, ekonomska i socijalna kriza, siromaštvo, stvaraju pogodnu klimu za nasilje u porodici nad ženama i djecom. Žene najčešće ne govore o nasilju i trpe ga zbog brige o djeci, neobaviještenosti o pravima i mogućnostima zaštite, zbog mehanizama izolacije i kontrole koje primjenjuje nasilnik, zbog osjećaja krivice koju nameće patrijarhalna sredina, materijalne zavisnosti, osjećaja stida, nedostatka samopouzdanja, nedostatka podrške okoline i sl. Mitovi i uvjerenja, koji su prisutni u crnogorskom društvu, doprinose minimiziranju problema domaćeg nasilja. Dokument praktičnih politika koji je pred vama daje jasnu sliku o postojećem stanju u Crnoj Gori u dijelu nacionalnog zakonodavstva, politika i prakse ali i stepenu usaglašenosti sa međunarodnim i EU standardima, zahtjevima i dobrim praksama, u oblasti zaštite od nasilja u porodici. Zasnovan je na podacima dobijenim kroz monitoring studiju Porodično nasilje u Crnoj Gori- teorija i praksa, realizovanom u okviru projekta Zaštita od rodno zasnovanog nasilja uslov za razvoj demokratije i vladavine prava, finansiranom od strane Evropske komisije u Crnoj Gori 1. Analizom stanja sprovedenom u svrhu izrade navedene studije, izvršila se procjena u kojoj mjeri je u Crnoj Gori, donošenjem i primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, uz već postojeće propise i zakone (Krivični zakon, Porodični zakon, propisi koji uređuju socijalnu i dječju zaštitu), ostvaren standard dužne pažnje, koji Istanbulska konvencija postavlja pred državu potpisnicu. Rad institucija ocjenjivao se analizom usluga, mjera i intervencija koje preduzimaju u cilju zaštite žrtve i kažnjavanja počinioca, analizom raspoloživih statističkih podataka, studija slučaja ali i samog zakonodavnog okvira. S tim u vezi, a u skladu sa ključnim nalazima studije dat je set preporuka za neodložne intervencije u oblasti zaštite žena od nasilja i nasilja u porodici, koje je Vlada dužna da osigura u skladu sa međunarodnim standardima i domaćim zakonodavstvom. 1 Studija B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj gori-teorija i praksa dostupna na www.sospodgorica.me Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 7
2. MEĐUNARODNE OBAVEZE CRNE GORE 2.1 Ključni akti Ujedinjenih nacija i Evropske unije Crna Gora je potpisnica mnogih međunarodnih pravnih akata koje možemo podijeliti u dvije najvažnije grupe, na pravne akte Ujedinjenih nacija i Evropske unije. U nastavku ćemo dati kratak prikaz međunarodnih pravnih akata koje je Crna Gora potpisala, a koji su od posebnog značaja za priznavanje nasilja u porodici kao kršenja ljudskih prava po međunarodnom pravu i kao vida dikriminacije žena, kao i za priznavanje odgovornosti države za privatne akte nasilja nad ženama. Crna Gora je potpisnica UN Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njenog Opcionog protokola. Potpisivanjem ove Konvencije Crna Gora je preuzela obavezu da obezbijedi formalno pravnu zaštitu, odnosno da uskladi zakonodavstvo sa odredbama Konvencije i usvoji zakone koji će osigurati zaštitu žena od svih oblika diskriminacije i nasilja zasnovanog na polu. Takođe, na osnovu člana 18, države potpisnice se obavezuju da dostavljaju Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Izvještaj o zakonodavnim, sudskim, administrativnim i drugim mjerama koje su usvojile kako bi sprovele odredbe ove Konvencije, kao i pomake koji su učinjeni. Kada je riječ o izvještavanju Crne Gore 2, prvi Inicijalni izvještaj Vlada Crne Gore je proslijedila Komitetu maja 2010. U periodu koji je uslijedio pristupilo se izradi II Periodičnog izvještaja koji je nakon što ga je razmotrila i usvojila Vlada Crne Gore u oktobru 2015. godine, proslijeđen CEDAW Komitetu (13. jun 2016. godine). 3 Za Crnu Goru je značajno i potpisivanje Opšte preporuke br. 19 Komiteta za eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama iz 1992. godine, koja je usvojena radi jačanja CEDAW-a, posebno u oblasti nasilja u porodici, ali i UN Deklaracije o eliminaciji svih oblika nasilja nad ženama iz 1993. godine. Deklaracija predstavlja prvi međunarodni instrument koji se isključivo odnosi na nasilje protiv žena u kojoj je nasilje nad ženama definisano uz priznanje da se može desiti u porodici. Crna Gora je ratifikovala veliki broj konvencija Savjeta Evrope u oblasti ljudskih prava uključujući i za predmetnu oblast najznačajnije Evropsku konvenciju za zaštitu ljud- 2 Više informacija o izvještavanju Crne Gore CEDAW Komitetu: http://tbinternet.ohchr.org/_layouts/treatybodyexternal/tbsearch.aspx?treatyid=3&doctypeid=29 3 Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (2015). II IZVJEŠTAJ o sprovođenju Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) podnijet na osnovu člana 18 Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena. 8
skih prava i osnovnih sloboda i Konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici - Istanbulsku konvenciju. Od posebnog značaja je usvajanje Preporuka Rec (2002)5 Odbora ministara državama članicama o zaštiti žena protiv nasilja koja pruža vrlo detaljne smjernice za kreiranje politike u cilju zaštite i prevencije žrtava nasilja (uključujući žene i djecu). Istanbulska konvencija se smatra najvažnijim i najsveobuhvatnijim pravno obavezujućim instrumentom o nasilju nad ženama, uključujući i nasilje u porodici, u Evropi. Istanbulsku konvenciju je Crna Gora potpisala 11. maja 2011. godine. Prvog marta 2013. godine usvojen je Zakon o potvrđivanju Konvencije SE o suzbijanju i sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici. 4 Crna Gora ima svoju predstavnicu u Ekspertskoj grupi za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (GREVIO) - gospođu Vesnu Ratković. GREVIO grupa započela je proces praćenja primjene Konvencije Savjeta Evrope protiv nasilja prema ženama i napravila preliminarni vremenski plan praćenja za period 2016/2017. i raspored država po grupama. Crna Gora je ujedno i prva od država iz regiona, koja je preduzela korake u procesu izvještavanja i sredinom 2017 godine proslijedila svoj izvještaj GREVIO komitetu. Grupa eksperata GREVIO, priznaje važnu ulogu koju NVO igraju u ovoj oblasti i jasno svojim Poslovnikom o radu navodi da su nevladine organizacije i drugi članovi civilnog društva vitalni izvor informacija i da će sve informacije dobijene od nevladinih organizacija biti tretirane kao povjerljive od strane GREVIO. Shadow izvještaj o realizaciji Istanbulske konvencije u Crnoj Gori izradile su, i u julu 2017 godine uputile GREVIO komitetu, Centar za ženska prava, Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, Centar za Romske Inisijative i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica 5. 4 Zakon o potvrđivanju Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Službeni list Crne Gore međunarodni ugovori, br. 4 od 20. marta 2013. 5 Više u studiji V. Rakočević A.Gligorović Međunarodni standardi zaštite žena od rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, dostupno na na www.sospodgorica.me Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 9
3. NACIONALNE STRATEGIJE I AKCIONI PLANOVI Najvažniji strateški dokumenti koji se u potpunosti fokusiraju na zaštitu žena od nasilja, ili kroz svoja posebna poglavlja/oblasti, odnosno strateške ciljeve su sljedeće strategije: Strategija zaštite od nasilja u porodici (2016-2020) i Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti (2017 2021). Pored navedenih, postoje i druge strategije koje u manjoj mjeri posvećuju pažnju rodno zasnovanoj diskriminaciji i nasilju. 3.1 Strategija zaštite od nasilja u porodici Jedna od najznačajnijih strategija koja definise opštu politiku zemlje u odnosu na zaštitu od nasilja u porodici je Strategija zaštite od nasilja u porodici. Nakon Strategije koja je obuhvatala period 2011-2015, Vlada Crne Gore usvojila je Strategiju zaštite od nasilja u porodici 2016-2020 6. Strategija zaštite od nasilja u porodici (2011.-2015.) sadržala je ciljeve i mjere za unapređene socijalne i druge zaštite, sa akcentom na podizanje nivoa svijesti građana/ki o problemu nasilja, razvoj programa prevencije nasilja, podršku porodici, razvoj normativnog okvira u oblasti zaštite, jačanje saradnje organa, ustanova, organizacija koje se bave zaštitom, sticanja novih znanja i vještina, unapređenje sistema za prikupljanje i analizu podataka i izvještavanje. U okviru navedenih ciljeva definisano je ukupno 45 mjera. Monitoring istraživanje sprovedeno kroz pregled i analizu realizacije ključnih ciljeva i svih 45 mjera je pokazao da je 29,05 % realizovano, 35% djelimično realizovano, dok 35,5% mjera nijesu realizovane. Treba naglasiti takođe da je najveći broj realizovanih mjera ostvareno kroz angažman i projekte ženskih nevladinih organizacija u Crnoj Gori bez podrške državnih institucija 7. Strategijom zaštite od nasilja u porodici (2016-2020) 8 je definisano ukupno 5 ciljeva: 1. Poboljšan pravni okvir za zaštitu od nasilja u porodici; 2. Ojačani administrativni i stručni kapaciteti i multidisciplinarni pristup u sprovođenju propisa iz oblasti zaštite od nasilja u porodici; 3. Povećan nivo javne svijesti o nasilju nad ženama i nasilju u porodici; 4. Poboljšan sistem institucionalne zaštite od nasilja u porodici; 5. Poboljšan pristup pravdi i pravna zaštita od nasilja u porodici. 6 Vlada Crne Gore (2015). Strategija zaštite od nasilja u porodici 2016-2020. 7 B.Zeković; 2015. Monitoring strategije zaštite od nasilja u porodici 2011-2015; 8 Vlada Crne Gore (2015). Strategija zaštite od nasilja u porodici 2016-2020. 10
Akcionim planom navedene strategije za 2016. godinu definisano je samo 14 mjera/ aktivnosti, što je nedovoljno u odnosu na problematiku nasilja u Crnoj Gori na svim nivoima. Kroz navedene mjere stavljen je akcenat na programe koje, po prirodi stvari, realizuju nevladine organizacije, uz pomoć inostranih donatora a ne državni organi. Monitoringom sprovođenja planiranih 14 mjera iz ove strategije, utvrđeno je da su samo a) tri mjere u potpunosti realizovane (21,3%), b) djelimično je realizovano pet (35,7%),c) dok sedam mjera nije uopšte realizovano (50%) 9. Ono što karakteriše ovu, kao i ostale strategije vezane za rodno zasnovano nasilje je nepostojanje budžetskih stavki, tj. procjene finansijskih sredstava, pa se ni na koji način ne može odrediti cijena njenog sprovođenja 10. 3.2 Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti (2017-2021) 11 predstavlja treći po redu razvojni dokument za implementaciju politike rodne ravnopravnosti u Crnoj Gor, a za njegovu realizaciju i praćenje zaduženo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, odnosno Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti. Od značaja za ovu studiju je posebno definisana oblast - Rodno zasnovano nasilje. Strateški cilj ove oblasti je: Suzbiti sve oblike rodno zasnovanog nasilja, nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te unaprijediti položaj i zaštitu prava žrtava svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori za period 2015. godine ima 30 mjera od čega je u odnosu na izvještaj Ministarstva za ljudska i manjinska prava 12 realizovano: 12 (40%), nije realizovano: 10 (33.3% ), djelimično realizovana 1 (3.33%) dok se 7 mjera (23.33%) realizuju u kontinuitetu. Evaluacijom Akcionog plana za postizanje rodne ravnopravnosti za period 2016. god, u oblasti rodno zasnovanog nasilja utvrđeno je postojanje 18 mjera/aktivnosti. Analizirajući sadržaj izvještaja koji prati svaku mjeru, procjena istraživača/ica je da je realizovano 8 (44,5%) mjera, djelimično realizovanih je bilo 5 (27,7%) i nerealizovanih 5 (27,7%). 13. 9 Više u Studiji B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa, 2017. dostupna na www.sospodgorica.me 10 Vlada Crne Gore (2015). Strategija zaštite od nasilja u porodici 2016-2020. 11 Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (2013). Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2013-2017. 12 Ministarstvo za ljudska i manjinska prava; Izvještaj za period 2015. 13 Više u Studiji B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa 2017.-dostupna na www.sospodgorica.me Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 11
4. KRIVIČNO PRAVNI ASPEKTI NASILJA U PORODICI Relevantni pravni okvir krivično pravne zaštite žrtava nasilja u porodici dominantno obuhvata Materijalno pravne aspekte krivičnih dijela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i uređeni su Krivičnim zakonikom Crne Gore član 220, kao i mjerama bezbjednosti uređene članom 68,77a i 77b, dok su procesni aspekti (postupci) uređeni Zakonom o krivičnom postupku 14. 4.1 Materijalno pravni aspekti krivičnih dijela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici (Krivični zakonik) 4.1.1 Krivično dijelo Krivični zakonik, članom 220, jasno uređuje elemente bića krivičnog dijela Nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici. U tom smislu KZ propisuje četiri oblika od kojih je jedan osnovni (tačka 1) a tri su oblika teži kvalifikovani oblici krivičnih dijela koje se odnose na stepen nasilja i težinu posledica narušavanja tjelesnog ili duševnog integriteta člana svoje porodice ili porodične zajednice( tačka 2,3,4 ), kao i peti oblik djela koji nije vezan za čin nasilja i posledicu na tjelesni i duševni integritet žrtve, već za kršenje već izrečenih mjera od nasilja u porodici koje mu je sud ili drugi državni organ odredio na osnovu zakona (tačka 5) kao i vrste sankcija za učinjeno krivično dijelo. Za postojanje radnje izvršenja osnovnog oblika krivičnog djela potrebno je da je ona preduzeta upotrebom nasilja. Pod klasičnim nasiljem podrazumijeva se upotreba sile ili ozbiljne prijetnje da će se napasti na život ili tijelo. Međutim otvara se pitanje da li pored klasičnog nasilja upotrebom sile ovo djelo treba da precizira i obuhvati ne samo klasično fizičko nasilje već i tzv psihičko nasilje žrtve, analogno prekršajima, koje često puta ima teže posledice na žrtvu nego čak fizičke posledice kada se nasilje vrši upotrebom fizičke sile. Uvođenje psihičkog nasilja kao krivičnog djela za slučajeve ozbiljnog narušavanja psihičkog integriteta doprinijelo bi između ostalog i usklađivanju crnogorskog zakonodavstva sa standardima Istanbulske konvencije. 14 Više u studiji Đ. Blažić; B.Zeković Analiza pravnih aspekata nasilja u porodici (međunarodno pravi, krivično pravni,upravno pravni i prekršajni) 2016. dostupna na www.sospodgorica.me 12
Takođe otvara se pitanje propisivanja hitnosti krivičnog postupka, analogno prekršajnom postupku, s obzorom na okolnosti i mjesto vršenja, izvršioca, elemente bića djela i posledice vršenja ovog djela. U slučajevima nasilja u porodici ne zahtijeva se hitno postupanje u krivičnom postupku. Prenošenje velikog broja optužnih predloga u prosjeku čak oko četrdeset posto od ukupnog broja na nivou godine ukazuje na neefikasnost i dugo vrijeme od podnošenja prijave do donošenja odluke. Analiza statističkih podataka državnog tužilaštva i sudova ukazuje na blagu kaznenu politiku. Prosjek osuđujućih presuda kod završenih predmeta u poslednje 3 godine je oko 90%, ali većinu krivičnih sankcija za nasilje u porodici čine uslovne osude, novčane kazne, rad u javnom interesu, koje se u praksi pokazuju kao neefikasne i ne ostavruju svrhu izricanja krivične sankcije. Prema podacima državnog javnog tužilaštva tokom 2016 godine, od ukupno 158 završenih predmenta 32% su činile zatvorske kazne, u 35% odbačaji, 52% uslovne, dok 16% čine sudske opomene, rad u javnom interesu, odbijajuće presude i obustava postupka. Ohrabruje podatak da državni tužioci sve češće izjavljuju žalbe na odluke suda, pa je u 2016 godini to bio slučaj u skoro 14% predmeta (21 lice) od čega je sud uvažio žalbu protiv 6 lica (28,3%). Posmatrano u trogodišnjem periodu u osnovnim sudovima primjećuje se lagani trend rasta osuđujućih presuda ( 83.3% u 2014.god., 87.7% u 2015. god. I 93.1% u 2016.godini). Primijetan je i rast zatvorskih kazni od 25,0% na 35,2% i pad uslovnih kazni od 59,2% na 53,9%. Ipak, i pored toga ostaje veliki broj izrečenih uslovnih kazni koje, smatramo, nemaju preventivni efekat na nasilnika a obeshrabrujuće su za žrtvu, koja gubi povjerenje u zaštitu od strane institucija. 15 4.1.2 Mjera bezbjednosti i mjera zaštite Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika (usvojene u julu 2013. godine) uvedene su nove zaštitne mjere / mjere bezbjednosti prema učiniocima krivičnih djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici kojim se izvršilo usklađivanje odredbi Krivičnog zakonika sa Konvencijom Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja. U tom smislu članom 77a Krivičnog zakonika uvodi se nove zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi ili drugom licu ili grupi lica ili određenom mjestu kad postoji opasnost da bi učinilac prema tim licima ili na tom mjestu mogao ponovo da izvrši isto ili istovrsno krivično djelo. Takođe novim članom 77b Krivičnog zakonika uvedena je prema učiniocima krivičnih dijela posebna mjera - Udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje. Ozbiljan problem u sprovođenju mjera zaštite definisane članom 77a i 77b Krivičnog zakonika, je činjenica da se one mogu izdati tek nakon pravosnažnosti presude. S obzirom da se radi o ex parte mjerama kojima je osnovni cilj da se zaštiti žrtva do okon- 15 Više u Studiji B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa, 2017.-dostupna na www.sospodgorica.me Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 13
čanja pravnog postupka kao i da se njena dalja zaštita nastavi u konkretnim slučajevima i nakon toga, ova odredba obesmišljava značaj mjera bezbjednosti u praksi. 4.2 Krivično procesni aspekti nasilja u porodici 4.2.1 Mjere nadzora nad okrivljenim Krivično porocesno aspekti nasilja u porodici uređeni su dominantno Zakonikom o krivičnom postupku 16 koji uređuje pojedine vrste mjera nadzora nad okrivljenim (član 166-169). Od propisanih mjera, pitanje je koliko njih je uopšte primjereno ovom krivičnom djelu. Prema našem mišljenju samo dvije mjere nadzora su donekle primjerene ovom djelu i to 1) Zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja i 2). Zabranu sastajanja sa određenim licima kao mjere nadzora. Međutim, njihova primjena postavljena je vrlo restriktivno, pa se, u smislu člana 166 stav 1, mogu implementirati samo ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi: da postoje okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo ili pak ometati vođenje krivičnog postupka, a što najčešće nije slučaj kod krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici. 16 Službeni list CG, br. 57/2009, 49/2010, 47/2014- (član 166-169) 14
5. UPRAVNO PRAVNI ASPEKTI NASILJA U PORODICI 5.1 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Upravno pravna oblast nasilja u porodici detaljno je uređena Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici 17. Pored materijalno pravnih aspekta ovim zakonom se određuju principi, pojam i elementi nasilja u porodici i članovi porodice (član 1-6), zaštita žrtve (član 8-18), zaštitne mjere (član 19-27) i kaznene mjere (član 36-39). Ovim zakonom se posebna pažnja prosvjećuje procesnim aspektima zaštite žrtava porodičnog nasilja. U tom procesnom smislu posebno su značajne odredbe koje se odnose na: hitnost upravnog postupanja svih institucija u zaštiti žrtava od nasilja u porodici (član 7), oficijelna maxima kao obaveza svih javnopravnih subjekata u prijavljivanju nasilja (član 9), hitnost intevencije policije i drugih javnopravnih organa koji se bave zaštitom žrtava (član 10), plan pomoći žrtvi (član 11) socijalna zaštita žrtve (član 12) pravna pomoć žrtvi (član 13), obezbeđenje žrtve (član 14), povjerljivost postupanja (član 15) i postupak određivanja zaštinih mjera (član 26 34 ) 18. 5.1.1 Materijalno pravni aspekti nasilja u porodici Pojam nasilja i članovi porodice Nasilje u porodici u smislu ovog zakona, je činjenje ili nečinjenje člana porodice kojim se ugrožava fizički, psihički, seksualni ili ekonomski integritet, mentalno zdravlje i spokojstvo drugog člana porodice, bez obzira na mjesto gdje je učinjeno (član 2). Pod članovima porodice kao latentnim žrtvama nasilja smatraju se: 1) supružnici ili bivši supružnici, njihova djeca i djeca svakog od njih; 2) vanbračni supružnici ili bivši vanbračni supružnici, bez obzira na trajanje vanbračne, zajednice, njihova djeca i djeca svakog od njih; 3) krvni srodnici i srodnici iz potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom; 4) srodnici iz nepotpunog usvojenja; 5) tazbinski srodnici zaključno sa drugim stepenom u bračnoj ili vanbračnoj zajednici; 6) lica koja žive u istom porodičnom domaćinstvu, bez obzira na srodstvo; 7) lica koja imaju zajedničko dijete ili je dijete začeto (član 3). 17 Zakon je objavljen u Službenom listu CG, br. 46/2010 Vidi: čl. 152. Zakona - 40/2011-1. 18 Više u studiji Đ. Blažić; B.Zeković Analiza pravnih aspekata nasilja u porodici (međunarodno pravi, krivično pravni,upravno pravni i prekršajni) 2016. dostupna na www.sospodgorica.me Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 15
Iz navedenog se zaključuje se da je krug članova porodice kao i u krvično pravnoj zaštiti, uže postavljen u odnosu na zadati standard iz Konvencije, jer ne obuhvata partnere i bivše partnere, bivše tazbinske srodnike, kao i lica koja su bila ili su u emotivnoj ili seksualnoj vezi, bez obzira na to da li su živjela u istom domaćinstvu. Pravo na pomoć i zaštitu i odgovorne institucije Žrtva nasilja ima pravo na psihosocijalnu i pravnu pomoć i socijalnu I medicinsku zaštitu, u skladu sa zakonom. Bez obzira što zakon definiše pravo žrtva nasilja na psihosocijalnu i pravnu pomoć i socijalnu I medicinsku zaštitu, navedeni oblici zaštite predstavljaju najslabiju kariku u lancu podrške žrtvama nasilja u porodici. Kada je u pitanju psihosocijalna pomoć, na institucionalnom nivou ne postoje programi ni bilo kakvi servisi koji bi bili usmjereni na žene žrtve nasilja u porodici, bez obzira što Zakon o zaštiti od nasilja u porodici propisuje da socijalna zaštita žrtve obuhvata materijalnu i nematerijalnu pomoć, smještaj i usluge socijalnog rada, u skladu sa zakonom kojim se uređuje socijalna i dječja zaštita. 19 Ovu vrstu podrške još uvijek jedino obezbjeđuju ženske nevladine organizacije. Zdravstvene ustanove imaju veliki značaj u pružanju podrške i pomoći žrtvi, kao i u obezbjeđivanju dokaza za sudski proces. Evidencija u zdravstvu ne omogućava dobijanje podataka u vezi pojave nasilja u porodici. Ne postoje specijalizovani servisi podrške za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja, kao ni centri podrške za žrtve seksualnog nasilja. Besplatna pravna pomoć se ostvaruje u Službama za besplatnu pravnu pomoć shodno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći 20 i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći 21. kojim je omogućeno žrtvama nasilja u porodici pravna pomoć u prekršajnom i krivičnom postupku. U analizi odobrenih slučajeva besplatne pravne pomoći 22, sprovedene od strane Ministarstva pravde, navodi se da je u periodu od 1 januara do 1 septembra 2016 godine, na nivou svih crnogorskih sudova, obezbijeđena besplatna pravna pomoć za samo 27 žrtava krivičnog djela nasilja u porodici, dok besplatna pravna pomoć žrtvama nasilja u porodici nije omogućena ni u jednom prekršajnom postupku. 2011 godine ustanovljena je Služba za pružanje podrške oštećenima/svjedocima u predmetima trgovine ljudima, trgovine djecom radi usvojenja i nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici 23. Od 2017 godine, službe za podršku oštećenih/svjedoka obuhvataju i prekršajna djela nasilja u porodici. Postojanje ove službe nije u dovoljnoj mjeri promovisano, kako na nivou sudova tako ni na nivou drugih in- 19 Izvještaj o radu Ministarstva rada i socijalnog staranja za 2014. godinu, str. 78 20 Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, Službeni list CG, br. 20/11. 21 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Službeni list CG, br. 20/15. 22 http://www.pravda.gov.me/resourcemanager/filedownload.aspx?rid=233028&rtype=2&file=analiza%20 BPP%202015.%20-%20FINAL.pdf. 23 sudovi.me/podaci/vsbp/dokumenta/2638.pdf 16
stitucija, niti su pokretane javne akcije informisanja šire javnosti. Posljedica postojećeg stanja je da od formiranja, navedene službe nisu imale ni jednog/jednu klijeta/icu. Kada je riječ o institucionalnoj zaštiti, zakonodavac uređuje veoma širok krug javnopravnih organa - Institucija koje se bave zaštitom. U tom smislu najznačajniju i najodgovorniju ulogu imaju organi uprave nadležni za policijske poslove (policija), sudovi za prekršaje, Državno tužilaštvo, centri za socijalni rad ili druge ustanova socijalne i dječje zaštite, zdravstvene ustanove, kao i drugi organi i ustanove koji se bave zaštitom. Detaljniji pregled obaveza zaposlenih u navedenim institucijama definisan je Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici. Bez obzira na donošenje ovog značajnog dokumenta, njegova implementacija u praksi od momenta usvajanja do danas nije pokazala značajni napredak 24. Treba istaći da je Ministarstvo rada i socijalnog staranja iniciralo formiranje multidisciplinarnih timova u 15 centara za socijalni rad u Crnoj Gori. Ali, rad multidisciplinarnih timova ograničen je mnogim nedostacima kao što su: neefikasnost, nezainteresovanost, nepoštovanje usvojenih standarda u radu, nedostatak monitoringa, nedostatak metodologije rada i finansijskih sredstava 25. 5.2 Zaštita žrtve 5.2.1 Načini pružanja pomoći i zaštite Zaštita žrtve obuhvata svoj materijalno pravni aspect (oblike nasilja) i svoj procesno Pravni aspect (Hitna intervencija, povjerljivost postupanja, Povjerljivo lice Plan pomoći žrtvi, Socijalna zaštita žrtve, pravna pomoć žrtvi, obezbjeđenje žrtve,i zaštitne mjere žrtve. Načelo hitnosti postupka je zakonom propisana obaveza svih javnopravnih organa u postupcima koji se odnose na zaštitu žrtava nasilja (član 6). Nadležni javnopravni organi su takođe dužni da vode brigu o svim potrebama žrtve i omoguće joj pristup svim oblicima pomoći i zaštite. Osim toga posebnu ulogu u postupku zaštite žrtve ima Centar za socijalni rad kroz utvrđivanje plana pomoći žrtvi i pružanju socijane pomoći (član 10 i 11). Obezbjeđenje žrtve obuhvata posebne procesne radnje policijskog službenika koji je dužan da prati žrtvu u stan ili drugi prostor za stanovanje prilikom uzimanja ličnih stvari koje su joj neophodne u svakodnevnom životu, kao i radi obezbjeđenja privremenog smještaja i zbrinjavanja žrtve osim ako se žrtva tome izričito protivi (član 14). Povjerljivost postupanja javnopravnih organa je bitna procesna kopmponenta (član 15) ali, u praksi se često krši, posebno na način što nadležne službe obezbjeđuju podatke novinarima koji objavljuju tekstove sa naintimnijim informacijama i to sa punim imenom i prezimenom kako žrtve tako i počinioca. 26 24 B.Zeković; A. Gligorović; Studija Institucionalni mehanizmim zaštite i njihova primjena u Crnoj Gori dostupno na www.sospodgorica.me 25 Izvještaj ministarstva pravde o sprovođenju zakona o zaštiti od nasilja u porodici, dostupno na: http://www.gov.me/ ResourceManager/FileDownload.aspx?rId=253391&rType=2. 26 http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=hronika&clanak=602504&datum=2017-06-06&najdatum=2017-06-13. Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 17
Specifičnost pravne prirode ovog postupka čini i institut povjerljivog lica, koje može izabrati žrtva, a koje će prisustvovati svim postupcima i radnjama u vezi zaštite. To može biti član porodice, lice iz organa, ustanove, nevladine organizacije i drugog pravnog lica ili drugo lice u koje žrtva ima povjerenje. Bez obzira na širok spektar osoba, organa i ustanova koje mogu pratiti žrtvu u ulozi povjerljivog lica, praksa pokazuje da to uglavnom rade aktivistkinje ženskih nevladinih organizacija i rijetko službenice centara za socijalni rad. 27 5.2.2 Zaštitne mjere Zakon propisuje više vrsta zaštitnih mjera prema učiniocu nasilja pri čemu nadležni organ, u zavisnosti od prirode stvari, može izricati pojedinačno ili kumulativno ( više) zaštitnih mjera. Prema vrsti zaštitnih mjera imamo mjere koje izriče 1). Organ državne uprave (policija) i 2). sudske mjere koje izriče prekršajni sud. Kao zaštitne mjere zakon propisuje : 1. udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje (u daljem tekstu: udaljenje iz stana); 2. zabrana približavanja; 3. zabrana uznemiravanja i uhođenja; 4. obavezno liječenje od zavisnosti; 5. obavezni psihosocijalni tretman. Udaljenje iz stana je zaštitna mjera koja se može se izreći učiniocu nasilja koji sa žrtvom živi u stanu ili drugom prostoru za stanovanje, bez obzira na svojinska i druga prava učinioca nasilja i žrtve na stanu ili drugom prostoru za stanovanje, ako postoji opasnost da ponovo učini nasilje. Udaljenje iz stana izriče se u trajanju koje ne može biti kraće od trideset dana niti duže od šest mjeseci (član 21). Tokom trogodišnjeg praćenog perioda primjećuje se tendencija pada mjera udaljenja iz stana u ukupnom broju izrećenih zaštitnih mjera, od 16,6% 2014.godine, 17,2% 2015 godine do 12,3% u toku 2016 godine. Brojčano izraženo, na nivou Crne Gore tokom 2014 izrečeno je 39 mjera udaljenja iz stana, u 2015 god. 32, dok je u 2016 bilo svega 19. Na osnovu postojećih podataka može se zaključiti da Mjera udaljenja iz stana nije u dovoljnoj mjeri zaživjela u praksi. Zabrana približavanja žrtvi može se izreći učiniocu nasilja ako postoji opasnost da ponovo učini nasilje ili ako bi prisustvo učinioca nasilja u blizini žrtve kod žrtve stvaralo visok stepen duševne patnje koja, kraće ili duže vrijeme, onemogućava normalne psihičke aktivnosti žrtve. Zabrana približavanja izriče se u trajanju koje ne može biti kraće od trideset dana niti duže od jedne godine (član 22). Zabranu približavanja u 2014. godini čini preko 40% svih izrečenih mjera, blagi porast prepoznat je tokom 2015 godine, a znatno rjeđe izricanje ove mjere 17,9% u 2016. godini. 27 Više u Studiji B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa 2017.-dostupna na www.sospodgorica.me 18
Zabrana uznemiravanja i uhođenja žrtve može se izreći učiniocu nasilja ako postoji opasnost da ponovo učini nasilje. Ova zaštitna mjera izriče se u trajanju koje ne može biti kraće od trideset dana niti duže od jedne godine (član 23). Raspoloživi podaci o izrečenenim zaštitinim mjerama u sudovima za prekršaje, u periodu od 2014-2016. godine ukazuju da je najčešće izricana zaštitna mjera upravo zabrana uznemiravanja i uhođenja i čini preko 40% svih izrečenih mjera tokom godine, sa neznatnim rastom u posljednjoj godini. Obavezno liječenje od zavisnosti može se izreći učiniocu nasilja koji usljed zavisnosti od alkohola, opojnih droga ili psihotropnih supstanci učini nasilje, a postoji opasnost da zbog te zavisnosti ponovo učini nasilje. Ova zaštitna mjera može trajati dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od jedne godine (član 24). Bez obzira što se kao uzrok nasilja u porodici često ističe zloupotreba psihoaktivnih supstanci, mjeru obaveznog liječenja od zavisnosti teško je sprovoditi zbog preopterećenosti kapaciteta u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru 28. U 2016 godini izrečeno je ukupno 36 mjera liječenja od zavisnosti od alkohola i droga, među kojima su i mjere koje propisuju ambulantno liječenje, što obesmišljava svrhu ove mjere. Na nivou zdravstvenih institucija ne postoje podaci da je bilo koja zdravstvena ustanova izvršila ili prijavila neizvršenje ove mjere 29. Obavezni psihosocijalni tretman može se izreći učiniocu nasilja radi otklanjanja uzroka nasilničkog ponašanja i prevaspitanja, odnosno u cilju smanjivanja i otklanjanja opasnosti da ponovo učini nasilje. Ova zaštitna mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojeg je izrečena, ali ne duže od šest mjeseci. Obavezni psihosocijalni tretman, izriče se veoma rijetko. U većini ustanova primarne zdravstvene zaštite nijesu obrazovani stručni timovi za sprovođenje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana 30. Od 2014. Do 2016. godine izrečeno je 10 zaštitnih mjera, od kojih 3 u Podgorici. Međutim, podaci do kojih je došao SOS telefon Podgorica ukazuju da Dom zdravlja Podgorica u periodu 2014, 2015 i 2016 nije imao ni jedan slučaj izvršenja ove mjere, niti evidentiranih slučajeva nasilja u porodici i nasilja nad ženama 31. Dodatno zabrinjava činjenica da se izvođenje ove mjere u institucijama u kojima se sprovodi, sprovodi po principu porodične terapije I medijacije što je u direktnoj suprotnosti sa Istanbulskom konvencijom koja izričito zabranjuje ovakve postupke u situacijama nasilja u porodici. 28 Izvještaj ministarstva pravde 2016.www.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rId=253391&rType=2 29 Isto 30 Izvještaj ministarstva pravde 2016.www.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rId=253391&rType=2 31 Dom Zdravlja Podgorica, odgovor na zahtjev za slobodan pristup informacijama broj 05/01-3009/2 Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 19
Podaci policije o broju izrečenih zaštitnih mjera po godinama i vrsti izrečenih mjera za čije je izvršenje nadležna policija Vrsta zaštitne mjere Udaljenje iz stana Zabrana približavanja Zabrana uznemiravanja i uhodjenja Godina Podaci policije Podaci sudova Podaci policije Podaci sudova Podaci policije Podaci sudova 2016 19 31 26 45 54 117 2015 32 39 46 65 88 94 2014 39 41 14 60 36 108 Poseban stepen zabrinutosti izaziva nesklad u broju izrečenih zaštitnih mjera (za čije je izvršenje nadležna policija) od strane sudova i broja tih mjera u evidenciji policije, što ukazuje na veliki broj slučajeva u kojima izostaje kontrola nad izvršenjem mjera 32. 5.3 Procesno pravni aspeketi nasilja u porodici 5.3.1 Upravno pravne zaštitne mjere Ove mjere učiniocu nasilja mogu narediti samo organi državne uprave konkretno policijski službenici i iste imaju privremeni karakter jer ne mogu trajati duže od tri dana (član 28). Naređenje o udaljenju ili zabrani vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje policijski službenik mora uručiti učiniocu nasilja i žrtvi odmah, a najkasnije u roku od dva časa, u prisustvu punoljetnog lica koje može biti drugi policijski službenik, a koje nije član porodice. Mjera zaštite je u skladu sa Istanbulskom konvencijom jer se istom nalaže preduzimanje ex parte mjera u cilju zaštite žrtava nasilja u porodici. Kada je u pitanju Policijska naredba kao mjera bezbjednosti, u 2016. godini policijski službenici su, u skladu sa članom 28. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, u 28 slučajeva naredili učiniocu nasilja udaljenje ili zabranu vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje. U 2015. godini ova mjera je izdrata učinocu nasilja u 24 slučaja, a u 2014. godini u 22 slučaja i to 18 u CB Nikšić i po 2 puta u CB Pljevlja i CB Kotor. Na osnovu raspoloživih podataka može se reći da je broj izrečenih naredbi udaljenje ili zabrana vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje, kao zaštitne mjere žrtve nasilja, veoma mali ili zanemarljiv u odnosu na broj registrovanih slučajeva nasilja. 33. 32 Više u Studiji B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa 2017.-dostupna na www.sospodgorica.me 33 Više u Studiji B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa, 2017.-dostupna na www.sospodgorica.me 20
5.3.2 Obaveznost postupanja po zaštitnoj mjeri Učinilac nasilja je dužan da postupi u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom. Lice koje u djelokrugu svog rada sazna da učinilac nasilja ne postupa u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom dužno je da o tome obavijesti organ za prekršaje, centar za socijalni rad, odnosno drugu ustanovu socijalne i dječje zaštite, policiju ili državnog tužioca (član 32). Zakon o zaštiti od nasilja u porodici sankcioniše neprijavljivanje nasilja od strane državnih službenika, ali u prethodne dvije godine nije bilo formiranih predmeta u kojima je pokrenut postupak protiv pojedinaca državnih službenika za kršenje standarda potpune posvećenosti kod slučajeva nasilja prema ženama i nasilja u porodici. 34 Savjet za građansku kontrolu rada policije 35 je u periodu 2014/15 imao u radu 5 predmeta provjere policijskih ovlašćenja u oblasti porodičnog nasilja. 5.3.3 Izvršenje rješenja suda o zaštitnoj mjeri Policijski organ nadležan za sprovodjenje Zaštitnih mjera dužan je da shodno Pravilniku o bližem načinu izvršenja zaštitnih mjera udaljenje iz stana, zabrane približavanja i zabrane uznemiravanja i uhodjenja, odredi policijskog službenika koji će da rukovodi izvršenjem zaštitne mjere. Policijski službenik je dužan da sačini procjenu ugroženosti žrtve, kao i da poučava žrtvu o mjerama i radnjama koje može da preduzme radi zaštite od učinioca nasilja u porodici i upozorava učinioca nasilja u porodici na obavezu poštovanja zaštitne mjere i na posljedice ako ne postupa u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom. Iako je podzakonskim propisima predviđeno praćenje izvršavanja zaštitnih mjera i precizno određeni načini izvršenja zaštitnih mjera, policijski služebinici u praksi najčešće ne sačinjavaju planove sigurnosti i ne pridržavaju se propisanog načina ostvarivanja kontakata sa žrtvom. 5.4 Prekršajne sankcije Sudovi za prekršaje su u toku 2016. godine imali ukupno u radu 2.073 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, od čega je najveći broj predmeta 59,1% bilo u Sudu za prekršaje u Podgorici. U toku 2015. godine sudovi za prekršaje su imali ukupno u radu 1.717 predmeta a u 2014.godini 1455 predmeta. Analiza podataka ukazuje na porast broja predmeta, ali i lagani rast udjela završenih predmeta. Kao na primjer u Podgorici, od oko 64% tokom 2014. godine do oko 76% tokom 2016. godine. Ipak i dalje ostaje svaki četvrti predmet nezavršen, što se kosi sa načelom hitnosti u prekršajnom postupku. 34 Odgovor Vrhovnog državnog tužilaštva dostavljen NVO Centar za ženska prava elektronskim putem, dana 20.04.2015. godine 35 Građanska kontrola rada policije u Crnoj Gori - odgovor dostavljen NVO Centar za ženska prava Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 21
U posmatranom trogodišnjem periodu nema značajne promjene u polnoj strukturi počinilaca. Broj žrtava prekršaja ima tendenciju rasta sa laganim rastom broja žrtava muškog pola, čemu doprinosi i učešće značajnog broja maloljetnih lica (skoro svaki deseti), od čega su oko 60% osobe muškog pola. Povećanje broja maloljetnih lica među žrtvama nasilja u porodici otvara vrlo značajna pitanja u vezi otkrivanja, procesuiranja i sankcionisanja ovih djela. Ono što dodatno izaziva ozbiljnu zabrinutost je veliki broj povratnika, kojih na godišnjem nivou u prosjeku čini oko 12%, ili svaki deseti počinioc nasilja. Ovaj podatak nam ukazuje na potrebu ozbiljne analize kaznene politike, kao i dosljednosti primjene svih postojećih zakonskih rješenja u svrhu odgovora zašto sudske odluke, tj. kaznene mjere ne daje bolje rezultate. Pretpostavka je da je visok broj povratnika u direktnoj vezi sa blagom kaznenom politikom. Naime, prema raspoloživim podacima sudovi za prekršaje u svakom četvrtom ili čak u svakom trećem slučaju donose oslobađajuću odluku, sa tendencijom rasta. Izricanje novčane kazne nasilniku je zastupljeno u oko trećinu slučajeva, takođe sa tendencijom laganog rasta. Često se dešava da su nasilnici nezaposlena lica, bez redovnih prihoda, pa kaznu za njihovo počinjeno djelo mora da izmiri žena koja je žrtva nasilja. U siromašnoj sredini kakva je crnogorska, novčana kazna ugrožava porodični budžet i tako se kažnjavaju svi članovi porodice. To destimuliše prijavljivanje nasilja. Izricanje kazne zatvora ima tendenciju opadanja od svakog desetog tokom 2014. godine do svakog četrnaestog u 2016. godini. Uslovna osuda, koja se izriče relativno često, vaspitna mjera, obustava i odbacivanje predmeta su mjere koje stimulišu nasilnika da nastavi sa nasiljem, a obeshrabruju žrtvu da traži podršku i pomoć za izlazak iz naslne situacije 36. 36 Više u Studiji B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa, 2017.-dostupna na www.sospodgorica.me 22
6. STUDIJE SLUČAJA 6.1 Analiza studija slučaja kroz korišćenje instituta povjerjivog lica i analizu sudskih premeta Analizirajući studije slučaja pepoznaju se postupanja koja su u suprotnosti sa standardom dužne pažnje/potpune posvećenosti u prevenciji, zaštiti, procesuiranju i sankcionisanju akata nasilja nad ženama, na kojima počiva Istanbulaska konvencija. Rijetko se uzima u obzir da se za djela koja nijesu na adekvatan način regulisana u našem zakonodavstvu daje primat međunarodnom pravu, pa shodno tome se ne uzimaju u obzir ključni zahtjevi Konvencije Savjeta Evrope o suzbijanju i sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici Istanbulska konvencija. Tokom uzimanja izjave, često se zanemaruje psihičko stanje i stepen traume oštećene, opis događjaja je često površan i nepotpun, što uz nepostojanje prakse naknadnog traženja dopune podataka od strane podnosioca zahtjeva/policijskog službenika Uprave policije, ozbiljno ugrožava cjelokupan postupak zaštite žrtava, ali i svrsishodnost i vrstu sankcija za nasilnika. Teret pokretanja postupka se često prebacuje na žrtvu, pa se bez obzira na vidne povrede žrtve, predmet ne procesuira, jer je žrtva odustala od iste. Ovakav pristup i praksa policijskih i tužilačkih organa je neprihvatljiv jer djelo nasilja postoji bez obzira na volju žrtve, posebno imajući u vidu da je ZZNP članom 9. propisana dužnost prijavljivanja nasilja. Žrtve nijesu u dovoljnoj mjeri informisane o svojim pravima, mogućnostima izricanja zaštitnih mjera, kao ni dobijanju besplatne pravne pomoći. Načelo hitnosti u postupanju u mnogim predmetima (posebno onim koji uključuju učešće vještaka medicinske struke) je zanemareno. Kada punoljetna osoba prijaviljuje nasilje, često se zanemaruje nasilje koje trpe djeca, bilo kao posmatrači ili kao ditrektne žrtve nasilja, te se slučajevi uglavnom tretiraju kao partnersko nasilje. Zbog nepostojanja sistemskog rješenja u smislu smješta, nadzora I staratelljstva nad maloljetnim žrtvama, djeca žrtve nasilja se često vraćaju u nasilnu porodicu, uz obavezu CSR da radi na izgradnji porodičnih odnosa, što je često kada su nasilni roditelji alkoholičari, ili zavisnici od bilo kojih psihoaktivnih supstanci skoro nemoguće. Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 23
Tokom istrage i postupka ne posvećuje se dovoljno pažnje procjeni u smislu ko je primarni nasilnik. Ne postoji praksa praćenja zaštitnih mjera ambulatnog liječenja; Ekonomsko nasilje u praksi nije prepoznato kao oblik porodičnog nasilja i shodno tome se ne preuzimaju nikakve mjere. Studije slučaja takođe pokazuju vrlo neujednačenu praksu pravosudnih organa, u procesu dokazivanja kontinuiteta nasilja u prekršajnom postupku. Često se ne traže podaci iz kaznene evidencije vezane za krivična djela, pa se kao olakšavajuća okolnost uzima u obzir ranija prekršajna nekažnjivost, bez obzira što je okrivljeni u prethodnom periodu vršio porodično nasilje kvalifikovano kao krivično djelo. Vrlo često se pribjegava alternativnom razrešenju konflikata, što je suprotno članu 48 Istanbulske konvencije, koji izričito zabranjuje primenu postupaka alternativnog razrešenja konflikata, uključujući medijaciju i pomirenje u slučajevima svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom, odnosno, nalaže državama potpisnicama da preduzmu sve zakonodavne i druge mere da bi zabranile takvu praksu. 37 37 Studije slučaja koje uključuju i primjer dobre prakse date u studiji: B. Zeković; J. Radulović; M. Vučelić Porodično nasilje u Crnoj Gori-teorija i praksa 2017.-dostupna na www.sospodgorica.me 24
ZAKLJUČCI I PREPORUKE Komparativnom analizom međunarodnih pravnih standarda i obaveza države u odnosu na nasilje nad ženama i nasilje u porodici, može se sa sigurnošću ustvrditi postojanje snažnog utemeljenja za uvođenje politika, procedura i prakse u skladu sa međunarodnim standardima. Crnogorski pravni sistem omogućava direktnu primjenu međunarodnih standarda i ratifikovanih konvencija, međutim ovi jako važni međunarodni akti nijesu konkretizovani u dovoljnoj mjeri u našem zakonodavstvu i praksi, iako na to obavezuje Ustav CG, koji navodi da ratifikovani međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva. Analizom nacionalnih strategija koje sadrže ciljeve i mjere vezane za nasilje nad ženama i nasilje u porodici, kao i izvještaja izrađenih od strane nadležnih ministarstava, prepoznat je niz izazova kako u sprovođenju planiranih mjera tako i u sistemu izvještavanja. Uočljivo je da se većina mjera sprovode od strane nevladinih organizacija i to uz podršku stranih donatora. Ne postoji informacija u kom iznosu i u kojoj mjeri su od strane nacionalne ili lokalne Vlade finansirane aktivnosti planirane navedenim strategijama. Samo izvještavanje nije urađeno u skladu sa postavljenim inikatorima. Za veliki broj mjera u izvještajima se tvrdi da se realizuju u kontinuitetu, a stvarno stanje prikazuje da je maksimum jedna, od niza aktivnosti planiranih u tekućoj godini realizovana. Ne postoji informacija koje su mjere ostale nerealizovane što otežava planiranje priorteta za narednu godinu. Evidentan je nedostatak sveobuhvatnih podataka o sprovedenim aktivnostima od strane svih ključnih aktera, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou, koji su, ili bi morali biti, aktivni na polju pružanja usluga socijalne i druge zaštite žrtava nasilja. Analizom krivičnog zakonodavstva kao i prakse pravosudih i tužilačkih organa može se zaključiti da postoje dva nivoa zabrinutosti i to: nivo samog zakonodavnog okvira i nivo sprovođenja postojećeg zakona u praksi. Kada govorimo o nivou zakonodavnog okvira neohodno je ukazati na nedostatak jasno precizirane hitnosti u postupanju, nepostojanje psihičkog nasilja kao krivičnog djela, krug članova porodice uže postavljen u odnosu na zadati standard iz Konvencije, djelimično preklapanje odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u porodici sa odredbama Krivičnog zakonika, nepostojanje mjera zaštite koje bi obezbiijedile sigurnost žrtava tokom krivičnog postupka, nemogućnost da žrtva zahtijeva preispitivanje odluke državnog tužioca da se obustavi gonjenje. Kada je u pitanju sprovođenje zakona u praksi predmet zabrinutosti su dugotrajni postupci, blaga kaznena politika, rijetko izricanje mjera zaštite i mjera bezbjednosti i nedostatak praćenja njihove primjene, rijetka primjena međunarodnih propisa, nedostatak analize sudske prakse sa akcentom na sistemske analize kvaliteta postupanja svih organa zaduženih za sprovođenje zakona, kako bi se lakse utvrdili eventualni propusti, posebno u predmetima u kojima je došlo do upotrebe oružja, opasnog oruđa ili dru- Prijedlog praktičnih politika za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zaštiti od nasilja u porodici 25
gih sredstava podobnih da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, a posebno u predmetima gdje je došlo do smrti žene i drugih članova porodice. Posebno zabrinjava nedostatak jedinstvenog modela Plana sigurnosti u policijskim službama prilikom sprovodjenja izvršavanja i onako oskudnog broja izrečenih zaštitnih mjera ili mjera bezbjednosti. Analizom zakonodavstva koje reguliše lex specialis propis Zakon o zaštiti od nasilja u porodici kao i prakse sudova za prekršaje može se zaključiti da kao i kod krivičnoprvnih odredbi, postoje dva nivoa zabrinutosti i to: nivo samog zakonodavnog okvira i nivo sprovođenja postojećeg zakona u praksi. Kada govorimo o nivou zakonodavnog okvira neohodno je ukazati na potrebu uspostavljanja čvrste i jasne granice razgraničenja izmedju krivičnog i prekršajnog zakonodavstva u praktičnom a ne teorijskom smislu. Medjutim, treba razmisliti o dopunama odredjenih zakonskih rješenja kao što su dužina trajanja izrečenih zaštitnih mjera, dužina trajanja policijske naredbe o udaljenju iz stana i drugog prostora za stanovanje i sl. Mjere zaštite od nasilja u porodici se nedovoljno izriču i nema odgovarajućeg praćenja njihove primene i ocjene efikasnosti. Postoje problemi i u nedovoljno jasno defisanim podzakonskim aktima, posebno kod zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana, liječenja od zavisnosti i zabrani uznemiravanja. Analiza podataka nam ukazuje na blagu kaznenu politiku, jer oslobađajuće presude, odbijene, uslovne, upozorenja i vaspitne mjere čine preko 50% slučajeva dospjelih pred organe za prekršaje. Bez obzira što je organima i ustanovama propisana zakonska obaveza da rješavanju slučajeva nasilja u porodici daju prioritet i obezbijede međusobno obavještavanje i pomoć, ova zakonska rješenja se u praksi često ne ostvaruju na propisan način. Preporuke po oblastima Međunarodne obaveze Crne Gore Razvijati praksu primjene međunarodnih standarda i ratifikovanih konvencija u sudske odluke, odnosno pravni poredak Crne Gore; Raditi na daljem usaglašavanju zakonodavstva sa Istanbulskom konvencijom u skladu sa preporukama datim od strane domađih i međunarodnih eksperata; Obezbijediti resurse iz državnog budžeta terapijsku podršku i savjetovališta; krizne centre, SOS telefone i skloništa za žrtve nasilja u porodici koje vode specijalizovane ženske orgnizacije; Obezbijediti finansijsku podršku i zaštitu žena kroz alternativne/afirmtivne akcije u skladu sa međunarodnim standardima; U kontinuitetu pratiti sprovođenja zakona i politika iz ove oblasti, kao i izvještavati u skladu sa ratifikovanim međunarodnim dokumentima; 26