SADRŽAJ SADRŽAJ Pastoralni programi Pastoralna usmjerenja tekuće godine 1 Pastoralni kalendar godine 3 Raspored slavlja sv. potvrde u Do

Транскрипт

1

2 SADRŽAJ SADRŽAJ Pastoralni programi Pastoralna usmjerenja tekuće godine 1 Pastoralni kalendar godine 3 Raspored slavlja sv. potvrde u Dokumenti U istini mir Poruka svetog oca Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 1. siječnja O sredstvima društvenih komunikacija Poruka Svetog Oca za XL. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 10 Solidarnost s bolesnicima Poruka Svetog Oca za Svjetski dan bolesnika 12 Božić Božićna poruka nadbiskupa Barišića 13 Nadbiskup u Makarskoj 15 Predstavljena nadbiskupova božićna poruka za medije 16 Prigodni koncert Ususret Božiću 16 Božićno čestitanje u Nadbiskupiji 17 Čestitka redovnica Nadbiskupu 18 Žive jaslice u Splitu 19 Polnoćka u splitskoj katedrali 19 Nadbiskupova homilija na Božićnoj misi 20 Nadbiskup pohodio zatvorenike 20 Čvrstom obitelji oplemeniti Europu 21 Kršćani su pozvani biti nositelji nade 22 Blagdan Marije Bogorodice i Dan mira 23 Nadbiskupova riječ na blagdan Bogojavljenja 23 Teološko-pastoralni prilog: Pastoralni obilazak i blagoslov obitelji 24 iz života splitsko-makarske crkve Nagrada Strossmayer Splitsko-makarskoj nadbiskupiji 26 Hodočašće u Svetu Zemlju 26 Đakonsko ređenje 28 Seminar crkvene glazbe Splitsko-makarske nadbiskupije 29 Posveta novoga oltara crkve sv. Katarine 30 Blagoslov kapelice Gospe od zdravlja 30 Adventski susret svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 31 Sjednica Pastoralnoga vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije 31 Blagoslov kapele Sv. Tita u Nadbiskupskom Ordinarijatu u Splitu 33 Otvoreno novo središte pripreme zaručnika za kršćansku ženidbu 34 Nadbiskup Barišić na trinaestoj obljetnici smrti biskupa Petra Šolića 34 Izjava nadbiskupa Barišića u vezi s filmom Omen 66 na Manastirinama 34 Proslava Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u CBS 35 Nadbiskup i predsjednik Vlade RH o Muzeju sakralne umjetnosti u Splitu 36 Nadbiskup Barišić pohodio stradale u prometnoj nesreći kod Živogošća 36 Krštenje u središtu pastoralnoga plana i programa Nadbiskupije 37 Slavimo život završetak humanitarne akcije Hrvatskoga Caritasa u Splitu 38 Dan bolesnika u Kliničkoj bolnici Split 38 Krštenja djece u obiteljima s četvero i više djece tijekom u Nadbiskupiji 39 Nastavak sadržaja na 3. stranici korica

3 SADRŽAJ Nastavak sadržaja s 2. stranice korica obljetnice i osvrti Stota obljetnica sestara Služavki Maloga Isusa u Splitu 41 Proslavljen dan Bogoslovnoga fakulteta u Splitu 42 Proslavljen blagdan Gospe Ranjene u konkatedrali 44 Proslavljena prva obljetnica Nadbiskupijskoga kućnog patrona apostola Tita 44 Tristota obljetnica spomenika kulture Paštrićeve knjižnice 45 Proslavljen blagdan sv. Ivana Bosca u Splitu 46 Svijećnica i Dan posvećenoga života 47 Zbornik Na granicama Riječi 48 Pastoral mladeži Jesenska duhovna obnova Katoličke malonogometne lige 49 Duhovna priprema za Hodočašće povjerenja mladih u Milano 50 Molitveno bdjenje mladih za Došašće 50 Božićni koncert za mladež 51 Dvije obavijesti za mlade 51 Ekumenski susreti Obilježavanje brisanja izopćenja 53 Predbožićni ekumenski susret 53 Ekumensko molitveno bogoslužje u splitskoj katedrali 53 Razrješenja i imenovanja 55 Svećenici Jubilarci u Đakoni 2005./ Nadbiskupova kronika 57 katehetski prilog Treća tematska cjelina: Spasenje je Božje djelo 60 Po Nadbiskupovoj odluci Vjesnik SMN unaprijed je, uključujući i ovaj broj, besplatan svim svećenicima SMN, svim župnicima, samostanima i vjeroučiteljima u SMN. Vjesnik Splitsko-makarske nadbiskupije Izdaje: Nadbiskupski ordinarijat Split, Poljana kneza Trpimira 7, Split Odgovorni urednik: nadbiskup Marin Barišić Glavni urednik: Drago Šimundža, tel.: 021/ , faks: 021/ ; silvana.burilovic@st.t-com.hr Uredničko vijeće: Ivan Bodrožić, Silvana Burilović, Ivan Ćubelić, Drago Šimundža, Miroslav Vidović Priprema i tisak: Dalmacija-papir, Split Ovaj je broj zaključen 17. veljače ISSN

4 PASTORALNI PROGRAMI PASTORALNA USMJERENJA TEKUĆE GODINE Posljednjih smo se godina u našoj nadbiskupiji, uz redoviti pastoral, navikli na prigodne programe u kojima smo uzimali određenu temu: obitelj, župa, mjesna Crkva, Dujmovo svjedočenje vjere, euharistija Na taj smo način, kao što znate, polazeći od pojedinih motiva i područja, aktualizirali cjelovitu misiju svoje službe i zajedničku suradnju. Promicali smo nove mogućnosti i gradili aktualne metode suvremene katekizacije i evangelizacije u tradicionalno redovitom i novom dinamičnom pastoralu, na župskoj, dekanatskoj i nadbiskupijskoj razini. Polazište ovogodišnjih projekata Svjesni smo određenih prednosti takvog modela i sustavna rada. Zbog toga sam, pošto sam u više navrata o tomu razgovarao s širim krugom pastoralnih djelatnika, na sastanku s dekanima odlučio da ćemo se i ove godine držati takva plana i postupka. U tom svjetlu smo za ovu godinu kao osnovnu temu izabrali krštenje u svoja dva temeljna vida: teološkosakramentalnom i praktično-egzistencijalnom, posebno socijalno-karitativnom. Pripomenemo li da se ove godine navršava 30 godina od povijesne proslave velikog Hrvatskog krsnog zavjeta koji smo pod nazivom Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata proslavili u Solinu, pred sobom ćemo imati i važan povijesni razlog pri izboru ovogodišnje teme i njezinih aktualnih usmjerenja. Stvar je, kad govorimo o krštenju, na prvi pogled jednostavna. Obična. Krštenje je svima poznato. U svojoj je funkciji teološki i sociološki dovoljno uočljivo i jasno. I naši će nam učenici, kad ih na vjeronauku pitamo, spontano odgovoriti: da nas ono oslobađa od iskonskog zla i obogaćuje Božjom milošću, čini kršćanima i uvodi u Kristovu zajednicu. Međutim, i to je glavno nadahnuće ovogodišnjih pastoralnih programa krštenje nije samo čin, svečanost, etiketa ili doživljaj; ono je naše sakramentalno stanje i životno određenje, duhovno bogatstvo i povlašteni položaj; zapravo, sakramentalno ontološka podloga cjelokupnom radu i životu. U religioznom i društvenom smislu. Pod tim nam se vidom nameće cjelovita vizija kršćanskog rada i života u današnjem svijetu. Krštenje je izvrsna podloga za osvjetljenje ključnog pitanja: što danas znači biti kršćanin. Jasno je moram spomenuti i to željeni se uspjeh u tomu ne može postići samo radom s mladima, katekizacijom mladih. Njih ne smijemo isključiti, ali i sa starijima treba raditi. S pojedinim skupinama i cijelom župnom zajednicom. Jer, bez evangelizacije i katekizacije odraslih, mladih bračnih parova i roditelja, obitelji u cjelini, dapače cijelog socio-religioznog miljea, nema cjelovitog uspjeha. Bitno odredište kršćanskog identiteta U toj ćemo percepciji, vodeći računa o današnjim prilikama i uključenju svih vjernika, jasno upozoriti da je krštenje mnogo značajnije, bogatije i važnije nego što nam se na prvi pogled čini. Zato ćemo na samom početku protumačiti osnovne značajke prvog sakramenta, koje vrlo jasno upućuju na njegovu teološku i, još bolje, vjerničku i svjedočku važnost u cjelokupnom životu. Na prvom mjestu, pritom, dolazi njegov osnovni biljeg: neizbrisivi karakter po kojemu postajemo kršćani ne samo u času primanja sakramenta, nego trajno. U vremenitom i vječnom životu. Taj nam biljeg sa svojom zbiljnošću postaje nutarnja upisnica religiozne određenosti i vanjska iskaznica društvene prepoznatljivosti. Po njemu smo Kristovi učenici i subaštinici, svjedoci i sljedbenici, ali i tihi apostoli. Drugim riječima, krštenje je temelj kršćanske osobnosti, svijesti i života. Povezuje nas s Bogom i pruža mnoge povlastice, omogućuje sakramentalni život i duhovnu izgradnju u obiteljskom jedinstvu župne zajednice. No upravo zbog toga, zbog svog posvećenja i trajnog značenja, ono neizostavno zahtijeva svjestan odgoj i vlastitu odgovornost. Jasnije rečeno, ako želimo biti ono što jesmo kršćani, s krštenjem moramo surađivati. Sjetimo se samo krsnih obećanja. Egzistencijalni aspekti sakramenta krštenja Sama činjenica da smo kršćani-katolici, među drugima koji to nisu, upućuje nas da je taj sakrament ne samo bitno obilježje naše vjeroispovijesti, nego i svega onoga što ta vjeroispovijest sadržajno i egzistencijalno u sebi nosi. Koliko nazorski, toliko i svjedočki. U svakodnevnom radu i ponašanju. U svim situacijama i službama. Kad to kažemo, ne smijemo zaboraviti da je biti kršćanin, u današnjem pluralnom svijetu, u društvenoj javnosti i životnoj praksi mnogo zahtjevnije nego u vremenima tradicionalne kulture. Danas nas naše krštenje obvezuje i upućuje da u ovom vremenu različitih opcija budemo živi svjedoci Krista Gospodina. I to ne samo 1

5 PASTORALNI PROGRAMI u privatnom shvaćanju, nego i u javnom djelovanju, društvenim odnosima i osobnim zalaganjima. Krštenje je u tomu središnja inspiracija i sakramentalno uporište. To više što nije pasivno stanje, nego novo rođenje, aktivna snaga; zapravo, poziv i poslanje. Koliko nas obvezuje da se sami izgrađujemo, da budemo svjesne i odgovorne osobe, toliko nas osposobljava da budemo ne samo svjedoci i vršitelji Kristove Radosne vijesti, nego i nositelji njegova poslanja. U osobnoj i zajedničkoj afirmaciji kršćanskog identiteta. Aktualnost i postupnost u planiranju i radu Dobro je da smo za polazište uzeli znakovitu i bogatu temu na kojoj je moguće, u različitim krugovima, sustavno graditi duhovnu i društvenu, osobnu i obiteljsku svijest i praksu. Koliko u spoznajno doktrinarnom, toliko i u praktičnom smislu. Pastoralna nam je tematika u skladu s tim u svom polazištu veoma određena, dok je u svojoj aktualnosti i postupnosti otvorena širem izboru i praktičnoj razradi konkretnih programa u pojedinim župama. Jasno, u središtu je svega izgradnja osobne vjere u svojoj Crkvi i razvojni putovi nove evangelizacije u duhu Božje riječi i kršćanske po(r)uke. No, sve se to odvija u konkretnim okolnostima. U tom svjetlu je potrebno poznavati situaciju u kojoj radimo, stvarnost i ljude, dapače svakodnevnu konkretnost njihovih težnja i problema, tegoba koje ih muče; dapače, stupanj njihove crkvenosti i razinu vjerskoga znanja. O tome treba voditi računa. I pri izboru, i pri obradi teme. Aktualnost i postupnost su u našim okolnostima veoma važne. U svim programima i njihovim realizacijama: bilo da se radi o vjerskim istinama, bilo o moralnim načelima, karitativnoj uzajamnosti ili nekim drugim temama i aktivnostima. Planovi i programi Mnogo je toga što se u svezi s krštenjem i karitativnom ulogom župne zajednice može posvijestiti i protumačiti. Spomenut ćemo neke teme: krsna obećanja, članci Vjerovanja, tematika Božjih zapovijedi, odnosno, osnivanje karitativne zajednice (gdje još nije osnovana) i organiziranje dobrotvornog rada u župi. Sve se, vjerojatno, u ovogodišnjem programu ne može ostvariti. Zato preporu-čujemo konkretne župske planove i jasne programe. Ne moraju biti veliki, ali trebaju biti pastoralno osmišljeni i sadržajno određeni. U tom svjetlu predlažemo župnicima, poglavito u ovom korizmenom vremenu, da sa svojim suradnicima izaberu jednu ili drugu spomenutu temu. Naravno, gdje je to moguće, mogu se povezati dvije-tri u kontinuiranom planu. Uz to je vrlo važno da se u svim župama, gdje to dosad nije učinjeno, osnuje dobrotvorna zajednica ili, organizira skupina koja bi, bar povremeno, vršila službu dobrotvornosti u župi. Bitno je da se teme ozbiljno planiraju i u konkretnim programima za mlađe i starije, osobito za roditelje, prvopričesnike i krizmanike primjereno realiziraju. Korizma je za to pogodno vrijeme. Uz korizmu ćemo, kao znakovita vremena i prilike, spomenuti: pobožnost križnoga puta, običajne trodnevnice, duhovne obnove, tjedne sastanke, župne kateheze i povremene susrete s roditeljima krizmanika i prvopričesnika, dapače misne homilije i druga prigodna okupljanja. S posebnom ćemo nakanom pripomenuti znakovitost samih podjela sakramenta krštenja. Neka se slavlja tog sakramenta obavljaju uvijek u župnoj crkvi, u misnom slavlju nedjeljom, u zajedništvu cijele župe. Tom prigodom je obvezno pripremiti prigodnu homiliju o važnosti krštenja, krsnim obećanjima i životnom značenju sakramenta. Često pomišljamo kako bi bilo dobro da nam dođe neki ugledan predavač. Nije to loše (u tomu ćemo Vam pomoći), no najvažniji je angažirani župnik ili, točnije, župnik sa svojim suradnicima, animatorima i katehetama. Naravno, za svaku se temu treba savjesno pripremiti, a što se metode tiče, u tumačenjima je vrlo važno spustiti pitanja na razumljivu razinu. Najbolji su suradnici istina i jednostavnost. I ove godine preporučujemo zajedničke susrete i povezivanja na župnoj i dekanatskoj razini: župnih vijeća, crkvenih zborova, zajednica mladih, bračnih drugova i drugih skupina, primjerice prvopričesnika, ministranata, krizmanika Jasno, koliko će biti molitve, organizacije i rada, ovisi o svakome od nas. Vjerujemo da je u tomu presudna naša osobna angažiranost, priprema i spremnost. Na sve vas, vaše suradnike, kao i na svu braću i sestre u vjeri zazivam Božji blagoslov. Mons. Marin Barišić nadbiskup splitsko-makarski Pomoćna literatura: 1. Katekizam Katoličke Crkve, HBK, Zagreb Vjerujem. Mali katolički katekizam, Kirche in Not, Ante Mateljan (prir.), Što vjerujem? Sažetak katoličke vjere prema Katekizmu Katoličke Crkve, Crkva u svijetu, Split Paul Poupard, Vjera Katoličke Crkve, KS, Zagreb J. Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb. 2

6 PASTORALNI PROGRAMI PASTORALNI KALENDAR GODINE 18. siječnja - Sastanak s dekanima (Nadbiskupija) siječnja - Tjedan molitve za jedinstvo kršćana 19. siječnja - Dan Fakulteta (KBF) siječnja - Teološko-pastoralni tjedan (Zagreb) 2. veljače - SVIJEĆNICA, Dan posvećenog života, (Katedrala) 4. veljače - Vikend susret ministranata (Sjemenište) 5. veljače - Dan života 11. veljače - GOSPA LURDSKA, Dan bolesnika (Bolnica) 18. veljače - Stručni skup za vjeroučitelje (Sjemenište) 25. veljače - Stručni skup za odgojiteljice u vjeri (Bogoslovija) 1. ožujka - PEPELNICA 4. ožujka - Vikend susret ministranata (Sjemenište) 8. ožujka - Zajednička svećenička rekolekcija (Vepric) 9. ožujka - Podjela kandidature za đakonat i prezbiterat (Bogoslovija) 11. ožujka - Završetak ministrantske malonogometne lige 14. ožujka - Vjeronaučna olimpijada za osnovnu školu (Sjemenište) 16. ožujka - Vjeronaučna olimpijada za srednju školu (Sjemenište) 25. ožujka - BLAGOVIJEST 26. ožujka - Križni put ovisnika (Sv. Dominik Katedrala) 29. ožujka - Zajednički susret biskupa HBK i BKBiH (Sarajevo) 31. ožujka-2. travnja - Susret animatora (Vepric) 1. travnja - Podjela službi čitača i pratioca i roditeljski susret (Bogoslovija) - Susret maturanata splitsko-makarske, zadarske i šibenske biskupije (Knin) 2. travnja - Godišnjica smrti pape Ivana Pavla II. - Križni put Nadbiskupije (Salona, Amfiteatar-Manastirine) 7. travnja - Križni put (Marjan, Split) 8. travnja - Simpozij o Crkvi u svijetu u povodu 40. obljetnice izlaženja 8. travnja - Duhovna obnova za vjeroučitelje (Vepric) 9. travnja - CVJETNICA, početak 40-satnog klanjanja (Katedrala) 12. travnja - VELIKA SRIJEDA, završetak 40-satnog klanjanja (Katedrala) 13. travnja - VELIKI ČETVRTAK, Misa posvete ulja (Katedrala) - Misa Večere Gospodnje 14. travnja - VELIKI PETAK 15. travnja - VELIKA SUBOTA 16. travnja - USKRS travnja - Permanentno obrazovanje za mlađe svećenike (Vepric) 19. travnja - I. godišnjica izbora pape Benedikta XVI. 22. travnja - Susret ministranata neretvanskog dekanata (Vepric) travnja - Redovito proljetno zasjedanje HBK (Zagreb) travnja - Susret hrvatske katoličke mladeži (Pula) 28.travnja 6. svibnja - Devetnica sv. Dujmu 5. svibnja - Finale katoličke malonogometne lige (Sjemenište) 3

7 PASTORALNI PROGRAMI 6. svibnja - Susret mlađih ministranata Nadbiskupije (Sjemenište) - Svečana Večernja sv. Dujmu (Katedrala) 7. svibnja - Blagdan SV. DUJMA 17. svibnja - Svećenički dan (Vepric) svibnja - Susret animatora (Vepric) 1. lipnja - Susret članova HBK i provincijalā (Zagreb) 3. lipnja - Susret vjeroučitelja (Sjemenište) - Duhovsko bdijenje za mlade 4. lipnja - DUHOVI 5. lipnja - Susret s crkvenim pokretima i udrugama (Konkatedrala) 11. lipnja - PRESVETO TROJSTVO 15. lipnja - TIJELOVO 23. lipnja - PRESVETO SRCE ISUSOVO 24. lipnja - SVEĆENIČKO REĐENJE (Vepric) 29. lipnja - SV. PETAR I PAVAO srpnja - Pohod hrvatskih biskupa Ad limina (Rim) srpnja - Duhovne vježbe za mlađe svećenike (Vepric) 24. srpnja 6. kolovoza - Godišnji odmor za djelatnike našega Ordinarijata 12. kolovoza - Hodočašće mladih u Sinj 15. kolovoza - VELIKA GOSPA kolovoza - Duhove vježbe za svećenike, I. turnus (Vepric) - Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi (Sjemenište) kolovoza - Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u srednjoj školi (Sjemenište) kolovoza - Duhovne vježbe za svećenike, II. turnus (Vepric) 7. rujna - Proslava Male Gospe (Vepric) 8. rujna - MALA GOSPA 27. rujna - Studijski dan za svećenike (Split, Sjemenište) 30. rujna - Sv. Jeronim, početak nove akademske godine (Bogoslovija) listopada - Redovito jesensko zasjedanje HBK (Đakovo) listopada - Simpozij KBF u Splitu: Objava, objave i ukazanja (KBF-Bogoslovija) 1. studenoga - SVI SVETI 2. studenoga - Dušni dan, spomen svih vjernih pokojnih 4. studenoga - Sjednica Prezbiterskoga vijeća 11. studenoga - Sjednica Pastoralnoga vijeća Nadbiskupije 23. studenoga - Ispovijed vjere i prisega kandidata za đakonat (Bogoslovija) 26. studenoga - Ređenje đakona 29. studenoga - Zajednička svećenička rekolekcija (Vepric) 8. prosinca - BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM (Bogoslovija) 25. prosinca - BOŽIĆ i božićna slavlja 31. prosinca - Stara godina Te Deum 4

8 PASTORALNI PROGRAMI RASPORED SLAVLJA SV. POTVRDE KROZ GODINU (M. B. mons. dr. Marin Barišić; A. J. mons. Ante Jurić; I. Ć. mons. dr. Ivan Ćubelić; D. Š. mons. dr. Drago Šimundža; J. D. mons. dr. Josip Delić; M. Š. mons. dr. Marin Škarica; P. B. - mons. Pavao Banić; A. A. dr. don Ante Ančić; J. Č. dr. don Josip Čorić; J. V. mons. Jure Vrdoljak; A. M. mons. dr. Ante Mateljan; M. V. dr. don Marinko Vidović; J. P. mr. don Josip Periš; M. P. dr. don Mladen Parlov) * SUBOTA 22. travnja - Kaštel Sućurac M. B. * NEDJELJA 23. travnja - Split, Gospa od Zdravlja (Katekumeni) M. B. * SUBOTA 29. travnja - Split,Pujanke A. J. - Split, Sv. Stjepan, Meje I. Ć. - Split, Trstenik D. Š. * NEDJELJA 30. travnja - Zmijavci M. P. - Split, Gospa od Zdravlja A. J. - Split, Mertojak D. Š. - Rogotin P. B. - Opuzen M. V. - Slivno Ravno Vlaka M. V. - Ploče P. B. - Mravinci M. Š. - Okruk J. D. - Seget J. Č. - Gornje Selo, Šolta I. Ć. - Split, Špinut M. B. * PONEDJELJAK 1. svibnja - Dugi Rat D. Š. - Split, Sv. Roko, Manuš I. Ć. - Solin, Solinskih Mučenika J. D. - Slatine M. B. * SUBOTA 6. svibnja - Split, Pojišan (ujutro 10 sati) A. J. * NEDJELJA 7. svibnja SVETI DUJAM * SUBOTA 13. svibnja - Trogir, Gospa od Anđela D. Š. - Split, Sv. Obitelj, Sukoišan M. Š. - Sinj 1. grupa I. Ć. - Kamen J. D. - Dobranje-Bijeli Vir M. V. * NEDJELJA 14. svibnja - Split, Mejaši J. D. - Split, Brda M. Š. - Plina Stablina I. Ć. - Otrić Struge I. Ć. - Gala Gljev J. V. - Sv. Mihovil, Omiš A. A. - Žrnovnica J. Č. - Split, Sv. Leopold, Sirobuja J. Č. - Stobreč A. J. - Metković, sv. Ilija M. V. - Trogir, Sv. Jakov, Drid P. B. - Arbanija P. B. - Sinj 2. grupa D. Š. - Split, Sv. Andrija, Sućidar M. Š. - Split, Sv. Dominik J. P. - Runovići M. P. - Proložac M. P. * SUBOTA 20. svibnja - Solin, Sv. Kajo, (poslijepodne) A. J. - Split, Visoka (jutro) I. Ć. - Trogir, katedrala (jutro) J. P.. * NEDJELJA 21. svibnja - Vrgorac I. Ć. - Zagvozd I. Ć. - Igrane J. Č. - Drašnice J. Č. - Gospa od Zdravlja (odrasli) J. D. - Vrlika A. M. - Kaštel Štafilić A. A. - Kaštel Stari M. V. - Priko, Omiš M. P. - Kaštel Lukšić J. V. - Konkatedrala, sv. Petar M. B. 5

9 PASTORALNI PROGRAMI - Kman J. P. - Ravne Njive A. J. - Gospa od Milosti, Žnjan M. Š. - Solin, Gospa od Otoka D. Š. - Podgora P. B. * SUBOTA 27. svibnja - Otok J. Č. * NEDJELJA 28. svibnja - Koprivno Konjsko A. M. - Split, Škrape J. P. - Split, Kocunar I. Ć. - Split, Neslanovac I. Ć. - Split, Sv. Križ M. Š. - Imotski M. P. - Vinjani M. P. - Brela D. Š. - Tugare A. A. - Srinjine A. A. - Podstrana M. V. - Strožanac M. V. - Makarska, katedrala M. B. - Makarska, Kraljica Mira M. B. - Studenci J. Č. - Podbablje J. Č. - Jesenice A. J. - Budimiri J. V. * SUBOTA 3. lipnja - Metković, Sv. Nikola (poslijepodne) J. P. - Radun (poslijepodne) I. Ć. * NEDJELJA 4. lipnja - Split, Katedrala M. B. - Kučiće A. A. - Svinišće M. Š. - Kostanje J. D. - Staševica M. V. - Bajagić A. M. - Bitelić D. Š. - Imotska Poljica I. Ć. - Tijarica J. Č. - Gata M. P. - Kaštel Gomilica A. J. * NEDJELJA 11. lipnja PRESVETO TROJSTVO - Komin M. V. - Kaštel Kambelovac M. B. - Slivno Imotsko M. P. - Klis D. Š. - Trilj I. Ć. - Neorić A. J. - Dugopolje J. D. - Krušvar J. Č. - Lokvičići A. A. * UTORAK 13. lipnja -Ugljane, Sv. Ante A. J. * ČETVRTAK 15. lipnja TIJELOVO - Vid P. B. * NEDJELJA 18. lipnja - Drvenik (Makarska) I. Ć. - Bisko A. J. - Rogoznica M. B. - Dicmo D. Š. - Podgrađe J. D. * PETAK 23. lipnja SRCE ISUSOVO - Aržano M. B. - Vinišće I. Ć. * SUBOTA 24. lipnja - Kaštel Novi (poslijepodne) J. D. - Slime A. J. * NEDJELJA 25. lipnja - Medov Dolac I. Ć. * ČETVRTAK 29. lipnja SVETI PETAR I PAVAO - Nova Sela M. B. - Kotlenice D. Š. - Cista Provo I. Ć. * NEDJELJA 2. srpnja - Lovreć D. Š. - Dusina Veliki Prolog I. Ć. * NEDJELJA 9. srpnja - Žežavica I. Ć. * NEDJELJA 16. srpnja - Blato na Cetini M. B. 6

10 DOKUMENTI DOKUMENTI U ISTINI MIR Poruka svetog oca Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 1. siječnja Tradicionalnom Porukom za Svjetski dan mira, na početku Nove godine, želio bih uputiti najsrdačnije čestitke svim muškarcima i ženama svijeta, posebice onima koji trpe zbog nasilja i oružanih sukoba. To je čestitka puna nade u vedriji svijet, u kojem će rasti broj onih koji, pojedinačno ili kao zajednica, nastoje ići putevima pravde i mira. 2. Htio bih na početku izreći svoju zahvalnost mojim prethodnicima, velikim papama Pavlu VI. i Ivanu Pavlu II., prosvijetljenim promicateljima mira. Pokretani duhom Blaženstava, oni su znali čitati brojne povijesne događaje, koji su obilježili pontifikate svakoga od njih dvojice, kao odraz providonosnog Božjeg zahvata, koji nikad ne zaboravlja sudbinu ljudskoga roda. Više puta, kao neumorni glasnici Evanđelja, oni su pozivali svaku osobu da se vrati Bogu, kako bi se mogao promicati miran suživot u svim krajevima svijeta. Na tragu toga plemenitoga nauka smješta se i moja Poruka za Svjetski dan mira. Njome želim još jednom potvrditi čvrstu volju Svete Stolice da nastavi djelovati u službi mira. Samo ime Benedikt, što sam ga izabrao na dan svoga izbora za nasljednika Petrove stolice, označava moju uvjerenu zauzetost u korist mira. Namjera mi je, zapravo, bila da podsjetim kako na svetoga zaštitnika Europe, nadahnitelja pomiriteljske civilizacije za čitav kontinent, tako i na papu Benedikta XV., koji je osudio Prvi svjetski rat kao beskorisno krvoproliće (1) te se zauzeo kako bi svi priznali vrijednost razloga u korist mira. 3. Tema razmišljanja za ovu godinu - U istini, mir - izražava uvjerenje da, gdje i kada čovjek dopusti da bude prosvijetljen sjajem istine, gotovo na prirodan način krene putem mira. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes II. vatikanskog ekumenskog sabora, zaključenog prije 40 godina, izjavljuje da čovječanstvo neće uspjeti izgraditi čovječniji svijet za sve ljude na čitavoj zemlji, ako se svi unutarnjom obnovom ne obrate k istini mira (2). No, koja značenja želi naglasiti izraz istina mira? Da bi se na odgovarajući način odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je imati na umu da se mir ne može svesti na jednostavno odsustvo oružanih sukoba, nego ga se valja razumjeti kao plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo njegov božanski Utemeljitelj, reda što treba da ga ostvare lju- di, koji žeđaju za sve savršenijom pravdom (3). Kao plod reda što ga je naumila i htjela ljubav Božja, mir posjeduje svoju bitnu i nepobjedivu istinu te odgovara težnji i nadi što neuništivo žive u nama (4). 4. Ocrtan na taj način, mir se oblikuje kao nebeski dar božanske milosti, koji na svim razinama zahtijeva veću odgovornost, kojom se - u istini, pravdi, slobodi i ljubavi - ljudska povijest suobličuje božanskome redu. Kada nestane prijanjanja uz transcendentni poredak stvari, ili poštivanja one gramatike dijaloga koja je univerzalni moralni zakon, zapisan u srcu čovjeka (5), kada je otežan i onemogućen cjeloviti razvoj osobe i briga za njezina temeljna prava, kada su toliki narod prisiljeni podnositi nepravde i nepodnošljive nejednakosti, kako se možemo nadati ostvarenju dobra mira? Nestaju zapravo oni bitni čimbenici koji daju pravi oblik istini toga dobra. Sveti je Augustin mir opisao kao tranqillitas ordinis (6), spokoj reda, to jest ono stanje koje na koncu omogućuje potpuno poštivanje i ostvarenje istine čovjeka. 5. Što ili tko onda može spriječiti ostvarenje mira? U tom smislu Sveto pismo u svojoj Knjizi Postanka ističe laž što ju je na početku povijesti izgovorilo biće razdvojenoga jezika, koje evanđelist Ivan naziva ocem laži (Iv 8,44). Laž je također jedan od grijeha što ga Biblija navodi u posljednjem poglavlju svoje posljednje knjige, Otkrivenja, naznačivši da su lažljivci isključeni iz nebeskoga Jeruzalema: Vani pak ostaje... tko god ljubi i čini laž (22,15). S laži je povezana drama grijeha sa svojim izopačenim posljedicama, koje su prouzročile i još uvijek uzrokuju uništavajuće učinke u životu pojedinaca i naroda. Dovoljno je pomisliti na sve ono što se dogodilo u proteklom stoljeću, kada su loši ideološki i politički sistemi na programatski način mistificirali istinu, te su doveli do izrabljivanja i uništenja ogromnog broja muškaraca i žena, iskorjenjujući čak i čitave obitelji i zajednice. Kako ne biti ozbiljno zabrinuti, nakon takvih iskustava, pred lažima našega vremena, koje stvaraju okvir za prijeteće scenarije smrti u mnogim krajevima svijeta? Istinsko traženje mira mora krenuti od svijesti da problem istine i laži dodiruje svakog muškarca i svaku ženu, te postaje odlučujućim za mirnu budućnost našeg planeta. Mir je neugasiva težnja prisutna u srcu svake osobe, bez obzira na različite civilizacijske identitete. 7

11 DOKUMENTI Upravo se stoga svatko mora osjetiti obveznim služiti tako dragocjenom dobru, djelujući na taj način da nikakav oblik laži i lažljivosti ne može onečistiti međusobne odnose. Svi ljudi pripadaju jednoj te istoj obitelji. Ogorčeno isticanje međusobnih razlika protivi se ovoj temeljnoj istini. Potrebno je povratiti svijest da smo združeni istom sudbinom, koja je u konačnici transcendentna, kako bismo mogli bolje vrednovati svoje povijesne i kulturalne različitosti, bez međusobnog suprotstavljanja, već usklađujući se s onima koji pripadaju drugim kulturama. To su jednostavne istine koje mir čine mogućim; one postaju lako razumljive ako se čistih namjera osluškuje vlastito srce. Mir se tada pokazuje u novom svjetlu: ne kao obično odsustvo rata, nego kao suživot pojedinih građana u društvu kojim vlada pravda, u kome se, koliko je to moguće, i za svakoga od njih ostvaruje dobro. Istina mira poziva sve da održavaju plodne i iskrene međusobne odnose, potiče na traženje i na upućivanje stazama praštanja i pomirenja, kako bismo bili iskreni u pregovorima i vjerni zadanoj riječi. Osobito Kristov učenik, koji se osjeća zaskočen zlim i stoga potreban osloboditeljskog zahvata božanskoga Učitelja, Njemu se obraća s povjerenjem, znajući da On grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše (1Pt 2,22; usp.iz 53,9). Isus je, doista, sebe samoga opisao kao uosobljenu Istinu, te je, u viđenju govoreći vidiocu iz Otkrivenja, potvrdio svoje potpuno odbijanje svakoga tko ljubi i čini laž (22,15). On je taj koji otkriva punu istinu o čovjeku i o povijesti. Snagom njegove milosti moguće je biti u istini i živjeti istinu, jer samo On je sasvim iskren i vjeran. Isus je istina koja nam daje mir. 7. Istina mira mora vrijediti i nastaviti pokazivati vrijednost svoga blagotvornog odraza svjetla i onda kada se nalazimo u tragičnim uvjetima rata. Oci II. vatikanskog ekumenskog sabora, u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes, podvlače da samim tim što je rat nesrećom već buknuo protivnim strankama nije sve dopušteno (7). Međunarodna zajednica opskrbila se međunarodnim humanitarnim pravom kako bi u najvećoj mogućoj mjeri ograničila, posebice koliko je do civilnoga stanovništva, uništavajuće posljedice rata. U mnogim prigodama i na razne načine, Sveta je Stolica izrekla svoju potporu tomu humanitarnom pravu, ohrabrujući njegovo poštivanje i žurno ostvarenje, uvjerena da, i u ratu, postoji istina mira. Međunarodno humanitarno pravo valja ubrojiti među najsretnije i učinkovite izraze potreba koje proizlaze iz istine mira. Upravo se zato poštivanje toga prava nameće kao obveza svih naroda. Potrebno je cijeniti njegovu vrijednost i jamčiti njegovu ispravnu primjenu, posuvremenjujući ga jasnim propisima, koji će omogućiti suočavanje s promjenjivim scenarijima današnjih oružanih sukoba, kao i s uporabom uvijek novih i sofisticiranijih naoružanja. 8. Moja zahvalnost upućena je međunarodnim organizacijama i svima koji svakodnevnim naporima nastoje oko primjene međunarodnoga humanitarnog prava. Kako bih ovdje mogao zaboraviti tolike vojnike zauzete u osjetljivim operacijama smirivanja sukoba i povratka neophodnih uvjeta za ostvarenje mira? I njih želim podsjetiti na riječi II. vatikanskog sabora: Oni pak koji služeći domovini vrše vojničku dužnost neka se smatraju službenicima sigurnosti i slobode naroda, i ako ispravno vrše tu dužnost, istinski pridonose učvršćenju mira (8). Na tu se zahtjevnu crtu smješta pastoralno djelovanje vojnih ordinarijata Katoličke Crkve: kako vojnim ordinarijima, tako i vojnim kapelanima, upravljeno je moje ohrabrenje da u svim uvjetima i okruženjima ostanu vjerni evangelizatori istine mira. 9. Do današnjega dana istinu mira nastavlja kompromitirati i negirati, na dramatičan način, terorizam koji je, svojim prijetnjama i kriminalnim djelima, u stanju cijeli svijet držati u tjeskobi i nesigurnosti. Moji prethodnici Pavao VI. i Ivan Pavao II. više su puta progovorili ukazujući na stravičnu odgovornost terorista i osuđujući bezumnost njihovih smrtonosnih nauma. Ti su naumi, zapravo, nadahnuti tragičnim i uznemirujućim nihilizmom, što ga je papa Ivan Pavao II. opisao riječima: Tko ubija putem terorističkih čina gaji osjećaje prezira prema životu i prema budućnosti: sve, pod tim vidom, može biti omrznuto i uništeno (9). Ne samo nihilizam, nego i vjerski fanatizam, danas često nazivan fundamentalizmom, može nadahnuti i pothranjivati terorističke namjere i čine. Naslućujući od početka razarajuću opasnost koju predstavlja fanatičan fundamentalizam, Ivan Pavao II. ga je snažno osudio, upozoravajući na budnost kako se ne bi došlo do nastojanja da se silom nametne svoje uvjerenje o istini, umjesto da je se predloži slobodnom prihvaćanju od strane drugih. On je napisao: Nastojati silom nametnuti drugima ono što smatramo da je istina, znači prekršiti dostojanstvo ljudske osobe te, u konačnici, uvrijediti Boga čija je on slika (10). 10. Pogledamo li bolje, i nihilizam i fanatičan fundamentalizam na pogrešni se način odnose prema istini: nihilisti negiraju postojanje bilo kakve istine, dok fundamentalisti polažu pravo na to da je silom nametnu. Iako imaju različita izvorišta i premda su to pojave koje pripadaju različitim kulturalnim kontekstima, nihilizam i fundamentalizam sjedinjeni su 8

12 DOKUMENTI u opasnom preziranju čovjeka i njegova života, a u krajnjoj liniji i samoga Boga. Doista, u temelju takvog zajedničkog tragičnog ishoda stoji izvrtanje pune istine o Bogu: nihilizam mu negira postojanje i providonosnu prisutnost u povijesti; fundamentalizam mu izobličuje lik, inače ispunjen ljubavlju i milosrđem, zamjenjujući ga idolima načinjenim na vlastitu sliku. Analizirajući uzroke suvremene pojave terorizma poželjno je da se, osim o razlozima političkog i socijalnog karaktera, vodi računa i o dubljim kulturalnim, religijskim i ideološkim motivacijama. 11. Pred opasnostima što ih čovječanstvo proživljava u ovo naše doba, zadatak je svih katolika u svim dijelovima svijeta osnažiti navještaj i svjedočenje Evanđelja mira, tako što će potvrđivati da je priznanje pune istine Boga neophodni preduvjet učvršćenja istine mira. Bog je Ljubav koja spašava, ljubeći Otac koji želi gledati kako se njegova djeca međusobno priznaju braćom, odgovorno nastojeći svoje različite talente staviti u službu općega dobra ljudske obitelji. Bog je neiscrpno vrelo nade koja daje smisao osobnom i zajedničkom životu. Bog, samo Bog, daje učinkovitost svakom djelu dobra i mira. Povijest je uvelike pokazala rat protiv Boga, kako bi ga se iskorijenilo iz ljudskih srdaca. Ona vodi čovječanstvo, prestrašeno i osiromašeno, prema odlukama koje nemaju budućnosti. To mora potaći Kristove vjernike da postanu uvjerljivi svjedoci Boga koji je nerazdvojivo i istina i ljubav, stavljajući se u službu mira, u širokoj ekumenskoj suradnji i suradnji s drugim religijama, kao i sa svim ljudima dobre volje. 12. Gledajući sadašnje stanje u svijetu, možemo sa zadovoljstvom primijetiti neke obećavajuće znakove napretka u izgradnji mira. Mislim ovdje, na primjer, na brojčano smanjenje oružanih sukoba. Riječ je još uvijek o doista vrlo sramežljivim koracima putem mira, no o koracima koji već mogu naznačiti vedriju budućnost, osobito za napaćene narode Palestine, Isusove zemlje, kao i za narode određenih krajeva Afrike i Azije, koji godinama očekuju pozitivan ishod započetih napora oko mira i pomirenja. To su utješni znakovi, koji moraju biti potvrđeni i učvršćeni združenim i neumornim djelovanjem, posebice međunarodne zajednice i njezinih tijela, zaduženih za prevenciju sukoba i iznalaženje mirnoga rješenja ondje gdje sukobi već postoje. 13. Sve to, međutim, ne smije nas navesti na naivan optimizam. Ne može se, doista, zaboraviti da se, nažalost, još uvijek nastavljaju krvavi bratoubilački sukobi i razorni ratovi koji velikim prostranstvima svijeta siju suze i smrt. Postoje prilike u kojima sukob, koji tinja poput plamena pod pepelom, može ponovno buknuti dovodeći do razaranja nepredvidive jačine. Vlasti koje, umjesto da čine što je u njihovoj moći za učinkovito promicanje mira, kod svojih državljana pospješuju osjećaje neprijateljstva prema drugim narodima, preuzimaju tešku odgovornost: dovode u opasnost, u područjima posebnoga rizika, osjetljivu ravnotežu postignutu po cijenu mučnih pregovora. Na taj način one pridonose da budućnost čovječanstva bude još nesigurnija i nejasnija. Što još k tome reći o vladama koje računaju na nuklearno naoružanje kao na jamstvo sigurnosti svojih zemalja? Zajedno s bezbrojnim osobama dobre volje, može se reći da takav stav, osim što prijeti, u isto je vrijeme i varljiv. U nuklearnom ratu ne bi, zapravo, bilo pobjednika, nego samo žrtava. Istina mira iziskuje da svi - kako vlade koje javno ili potajno posjeduju nuklearno naoružanje, tako i one koje bi ga htjele nabaviti - zajednički načine zaokret jasnim i čvrstim odlukama, usmjerujući se prema progresivnom i sporazumnom nuklearnom razoružavanju. Sredstva koja bi se na taj način uštedjela, mogla bi se uložiti u razvoj na korist svih stanovnika, a na prvome mjestu onih najsiromašnijih. 14. U tom smislu, ne možemo a da s gorčinom ne primijetimo podatke o zabrinjavajućem povećanju vojnih izdataka, kao i o trajno isplativoj trgovini oružjem, dok u močvari gotovo sveopće nezainteresiranosti stagnira politički i juridički proces što ga je uspostavila međunarodna zajednica u svrhu pomaganja napora oko razoružanja. Hoće li mirna budućnost uopće biti moguća, ako se nastavi ulagati u proizvodnju naoružanja i u namjensko istraživanje radi razvoja novih oblika oružja? Iz dubine srca izvire želja da međunarodna zajednica ponovno pronađe hrabrost i mudrost koja će joj omogućiti ponovno uvjereno i zajedničko pokretanje napora oko razoružanja. Riječ je o konkretnom ostvarenju prava na mir koje pripada svakom čovjeku i svakom narodu. Nastojeći oko očuvanja dobra mira, razna tijela međunarodne zajednice moći će ponovno iznaći onaj autoritet koji je potreban kako bi njihove inicijative bile vjerodostojne i učinkovite. 15. Prvi koji će imati koristi od jasne odluke u smislu razoružanja bit će siromašne zemlje, koje nakon tolikih obećanja s pravom traže ostvarenje prava na razvoj. To je pravo bilo svečano potvrđeno i na nedavnoj Općoj skupštini Organizacije ujedinjenih naroda, koja je ove godine proslavila 60. obljetnicu svoga utemeljenja. Katolička Crkva, potvrđujući svoje povjerenje u tu međunarodnu organizaciju, želi joj institucionalnu i operativnu obnovu, koja će joj 9

13 DOKUMENTI omogućiti da odgovori na izmijenjene potrebe današnjega doba, obilježenog sveprisutnim fenomenom globalizacije. Organizacija ujedinjenih naroda mora postati još učinkovitije sredstvo kojim će se u svijetu promicati vrijednosti pravde, solidarnosti i mira. Sa svoje strane, Crkva, vjerna poslanju što ga je primila od svoga Utemeljitelja, posvuda neumorno navješćuje Evanđelje mira. Budući da je pokrenuta čvrstom sviješću da vrši nezamjenjivu službu u korist onih koji se posvećuju promicanju mira, ona podsjeća sve da, kako bi bio istinski i trajan, mir mora biti izgrađen na stijeni istine Božje i istine čovjekove. Samo ta istina može srca učiniti osjetljivima za pravdu, otvoriti ih za ljubav i solidarnost, ohrabriti sve da djeluju u korist doista slobodnoga i solidarnoga čovječanstva. Da, samo na istini Božjoj i istini čovjekovoj stoje temelji istinskoga mira. 16. Zaključujući ovu poruku, htio bih se sada obratiti posebice vjernicima u Krista, kako bih ih ponovno pozvao da budu pozorni i raspoloživi učenici Gospodinovi. Slušajući Evanđelje, draga braćo i sestre, učimo kako utemeljiti mir na istini svakodnevnog življenja nadahnutog zapovijeđu ljubavi. Potrebno je da se svaka zajednica zauzme u snažnijem i sveobuhvatnom djelu odgoja i svjedočenja koje će omogućiti svačiji rast u svijesti koliko je žurno još dublje otkriti istinu mira. Istodobno tražim da se pojača molitva, jer mir je ponajprije Božji dar što ga valja neprestano prositi. Zahvaljujući Božjoj pomoći, zasigurno će se pokazati uvjerljivijim i prosvjetljujućim navještaj i svjedočanstvo o istini mira. S povjerenjem i sinovskim predanjem upravljamo svoj pogled prema Mariji, Majci Kneza mira. Na početku ove Nove godine, molimo je kako bi potpomogla cjelokupni Božji narod, te on u svakoj prilici bude djelatnik mira, koji dopušta da bude prosvijetljen Istinom koja oslobađa (usp. Iv 8,32). Neka po njezinu zagovoru čovječanstvo sve više vrednuje ovo temeljno dobro, te se zauzme za učvršćenje njegove prisutnosti u svijetu kako bismo naraštajima koji dolaze predali vedriju i sigurniju budućnost. Iz Vatikana, 8. prosinca Sveti otac Benedikt XVI. Bilješke: (1) Poziv poglavarima zaraćenih naroda (1. kolovoza 1917.): AAS 9 (1917) 423. (2) Br. 77. (3) Isto. 78. (4) Ivan Pavao II., Poruka za Svjetski dan mira 2004., 9. (5) Usp. Ivan Pavao II., Govor na 50. općoj skupštini Ujedinjenih naroda (5. listopada 1995.), 3. (6) De civitate Dei, XIX, 13. (7) Br. 79. (8) Isto. (9) Poruka za Svjetski dan mira 2002., 6. (10) Isto. O SREDSTVIMA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA Poruka svetog oca Benedikta XVI. za XL. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija Draga braćo i sestre! 1. Ponesen četrdesetom obljetnicom završetka Drugoga vatikanskog ekumenskog sabora, rado podsjećam na Dekret o sredstvima društvenih komunikacija Inter Mirifica, koji je u prvom redu prepoznao moć medija u njihovu utjecaju na čitavo ljudsko društvo. Neophodnost što bolje uporabe tih mogućnosti, u korist čitavoga čovječanstva, potakla me da se, u ovoj mojoj prvoj Poruci za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, osvrnem na viđenje medija kao mreže koja je u stanju olakšati komunikaciju, zajedništvo i suradnju. Sveti Pavao u svojoj Poslanici Efežanima potanko opisuje naš ljudski poziv dioništva na božanskoj naravi (Dei Verbum, 21): po Kristu možemo stupiti pred Oca u jednom Duhu; tako nismo više tuđinci ni i pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, postavši sveti hram i prebivalište Božje (usp. Ef 2,18-22). Ova uzvišena slika života zajedništva uključuje sve vidove našega kršćanskoga života. Poziv da istinski prihvatimo samoobjavljenje Boga u Kristu u stvarnosti označava poziv da prepoznamo Njegovu dinamičnu snagu u nama, snagu koja se od nas želi proširiti i na druge, kako bi ova ljubav doista postala prevladavajućom mjerom svijeta (usp. Homilija za Svjetski dan mladih, Koeln, 21. kolovoza 2005.). 2. Tehnološki napredak na području medija nadvladao je vrijeme i prostor, omogućavajući trenutnu i izravnu komunikaciju među osobama pa i kada ih dijele ogromne razdaljine. Ovaj razvitak dovodi do ogromnog potencijala u služenju općem dobru te predstavlja baštinu koju valja čuvati i promicati 10

14 DOKUMENTI (Brzi razvoj, 10). No, kao što nam je dobro poznato, naš je svijet daleko od toga da bi bio savršen. Svakoga dana primjećujemo kako neposrednost komunikacije ne dovodi uvijek do ostvarivanja suradnje i zajedništva unutar društva. Prosvijetliti savjesti pojedinaca, kao i pomoći im da razviju svoje mišljenje, nije nikad neutralan pothvat. Istinska komunikacija iziskuje hrabrost i odlučnost. Iziskuje odlučnost onih koji rade u medijima da ne popuste pod težinom tolikih informacija te se pomire s parcijalnim i provizornim istinama. Iziskuje ponajprije istraživanje i širenje onoga što je smisao i konačni temelj ljudskoga postojanja, osobnoga i društvenoga (usp. Fides et Ratio, 5). U ovome svijetu mediji mogu konstruktivno pridonijeti širenju svega što je dobro i istinito. 3. Poziv medijima današnjice da budu odgovorni, da budu protagonisti istine i promicatelji mira koji iz nje proizlazi, podrazumijeva velike izazove. Premda razna sredstva društvenog komuniciranja olakšavaju razmjenu informacija i ideja, pridonoseći međusobnom razumijevanju različitih skupina, istodobno ona mogu biti zaražena dvoznačnošću. Sredstva društvenih komunikacija mogu se usporediti s velikim okruglim stolom dijaloga čovječanstva, no neke tendencije unutar njih mogu proizvesti monokulturu koja zamagljuje kreativni genij, preoblikuje složenu finoću misli te obezvrednjuje zanimljivosti običaja vezanih uz kulturu i individualnost religijskoga creda. Do ovih izobličenja dolazi kad medijska industrija postane smislom samoj sebi, okrenuta samo zaradi, te gubi iz vida svijest o odgovornosti u službi općem dobru. Stoga je uvijek potrebno jamčiti točno izvještavanje o događajima, iscrpno tumačenje tema od javnoga značenja, pravilno predstavljanje različitih stajališta. Od posebnoga je značaja potreba da se podrži i ohrabri bračni i obiteljski život, jer se time upravo stavlja u odnos s temeljem svake kulture i svakoga društva (usp. Apostolicam Actuositatem, 11). U suradnji s roditeljima, sredstva društvenih komunikacija, kao i zabavna industrija, mogu biti potpora u teškom ali osobito ispunjujućem pozivu odgoja djece, tako što će predstavljati izgrađujuće uzore života i ljubavi (usp. Inter Mirifica, 11). Kako li se samo svi osjećamo obeshrabreni i potišteni kada se dogodi suprotno! Ne pati li naše srce ponajprije kad se mlade podvrgne ponižavajućim i lažnim izrazima ljubavi, koji ismijavaju dostojanstvo od Boga darovano svakoj ljudskoj osobi te prijete dobru obitelji? 4. Da bih ohrabrio kako konstruktivnu prisutnost, tako i pozitivno poimanje medija u društvu, htio bih podcrtati važnost triju točaka, što ih je naznačio moj časni prethodnik papa Ivan Pavao II., točaka koje su nezaobilazne u služenju usmjerenom na opće dobro: odgoj, sudjelovanje i dijalog (usp. Brzi razvoj, 11). Odgoj za odgovorno i kritički osmišljeno korištenje medija pomaže osobama da se njima služe na razuman i prikladan način. Upečatljiv dojam što ga posebice elektronski mediji ostavljaju stvarajući novi rječnik i nove slike koje tako lako uvode u društvo, ne smije se podcijeniti. Upravo stoga što suvremeni mediji suoblikuju popularnu kulturu, oni moraju nadvladati svaki pokušaj manipulacije, osobito mladima, nastojeći, nasuprot tome, odgajati i služiti. Na taj će način mediji moći jamčiti ostvarivanje građanskog društva dostojnoga ljudske osobe, a ne njegovo raspadanje. Sudjelovanje u medijima proizlazi iz same njihove naravi, kao dobra namijenjenog svim ljudima. Kao javni servis, društvene komunikacije traže duh suradnje i suodgovornosti, uz skrupuloznu osjetljivost na javne resurse i ispunjenje javnih zadataka (usp. Etika u društvenim komunikacijama, 20), uključujući tu i utjecanje regulativnim propisima i ostalim odlukama ili strukturama određenim za tu svrhu. Konačno, mediji moraju znati iskoristiti velike mogućnosti koje proizlaze iz promicanja dijaloga, razmjene među kulturama, izricanja solidarnosti i iz veza mira. Na taj način oni postaju utjecajna i cijenjena sredstva u izgradnji civilizacije ljubavi, koja je težnja svih naroda. Siguran sam da će napori oko promicanja ovih triju točaka pomoći medijima da se razviju u mrežu komunikacije, zajedništva i suradnje, pomažući muškarcima, ženama i djeci da postanu još svjesniji dostojanstva ljudske osobe, odgovorniji i otvoreniji prema drugima, osobito prema onim članovima društva koji su u potrebi i koji su slabi (usp. Redemptor Hominis, 15; Etika u društvenim komunikacijama, 4). Zaključujući, želim podsjetiti na ohrabrujuće riječi svetoga Pavla: Krist je mir naš. On koji od dvoga učini jedno (usp. Ef 2,14). Razorimo pregrade neprijateljstva koja nas dijele i izgradimo zajedništvo ljubavi, prema naumima Stvoriteljevim, objavljenim po Njegovu Sinu! U Vatikanu, 24. siječnja 2006., o svetkovini sv. Franje Saleškoga Sveti otac Benedikt XVI. 11

15 DOKUMENTI SOLIDARNOST S BOLESNICIMA Poruka svetog oca Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika Draga braćo i sestre, U subotu 11. veljače 2006., dok liturgija obilježava Blaženu Djevicu Lurdsku, održat će se 14. svjetski dan bolesnika. Protekle godine ovaj je Dan obilježen u marijanskom svetištu Mvolye u gradu Yaounde, a tom su prigodom vjernici i njihovi pastiri, u ime čitavoga afričkog kontinenta, iznova potvrdili svoju pastoralnu zauzetost za bolesnike. Sljedeći će se Dan bolesnika održati u Adelaidi u Australiji, a vrhunac će njegovog obilježavanja biti euharistijsko slavlje u katedrali posvećenoj svetom Franji Ksaverskom, neumornom misionaru naroda Istoka. Tom prigodom, Crkva se namjerava osobitom skrbi približiti onima koji trpe, prizivajući pozornost javnoga mnijenja na probleme povezane s duševnim tegobama, koje pogađaju već petinu čovječanstva, te predstavljaju istinsku socijalnu i zdravstvenu nepogodu. Spominjući se pažnje koju je moj časni prethodnik Ivan Pavao II. svake godine poklanjao ovom Danu, i ja, draga braćo i sestre, želim u duhu biti prisutan na Svjetskom danu bolesnika, kako bih se zaustavio i promislio, zajedno sa sudionicima toga skupa, o stanju u kojem se nalaze duševni bolesnici u svijetu, te potakao zauzetost crkvenih zajednica u svjedočenju Gospodinova brižnoga milosrđa. U mnogim zemljama još ne postoji zakonodavstvo o tom pitanju, dok u drugima nedostaje jasna politika u korist duševnoga zdravlja. Valja potom primijetiti da produženje oružanih sukoba u raznim krajevima svijeta, višekratne strahovite prirodne katastrofe, kao i širenje terorizma, osim što uzrokuje potresan broj smrtnih slučajeva, kod mnogih preživjelih dovodi i do nemalih psihičkih traumi koje se ponekad teško ispravljaju. U zemljama visoke ekonomske razvijenosti, zatim, u izvorištu novih oblika duševnih oboljenja stručnjaci prepoznaju i negativan utjecaj krize moralnih vrijednosti. Takvo stanje pospješuje osjećaj usamljenosti, dok se potkapaju, pa čak i rasformiraju, tradicionalni oblici društvene kohezije, počevši od ustanove obitelji, te se zanemaruju bolesnici, posebice duševni, koje se često smatra teretom za obitelj i zajednicu. Htio bih ovdje iskazati priznanje svima koji, na različite načine i na raznim razinama, djeluju kako ne bi nestao duh solidarnosti, te se očuva u preuzimanju brige o ovoj našoj braći i sestrama, nadahnjujući se na uzornim ljudskim i evanđeoskim načelima. Ohrabrujem stoga napore svih onih koji se zauzimaju da svi duševni bolesnici imaju pristup neophodnoj njezi. Nažalost, u mnogim su dijelovima svijeta usluge potrebne ovim bolesnicima manjkave, nedostatne ili u stanju rasapa. Društvena okolina ne prihvaća uvijek duševne bolesnike u njihovim ograničenjima, te se i zbog toga bilježe teškoće u iznalaženju potrebne ljudske snage i financijskih sredstava. Primjećuje se potreba boljeg integriranja prikladne terapije i novoga senzibiliteta pred teškoćama, čime bi se djelatnicima u tome sektoru omogućilo učinkovitije pomaganje takvim bolesnicima i njihovim obiteljima, koje same ne bi bile u stanju prikladno slijediti svoje najbliže s teškoćama. Predstojeći Svjetski dan bolesnika prava je prilika da se izrazi solidarnost s obiteljima koje preuzimaju brigu o duševno bolesnim osobama. Htio bih se sada obratiti i vama, draga braćo i sestre koji ste pogođeni bolešću, kako bih vas pozvao da svoje trpljenje, skupa s Kristom, prinesete Ocu, sigurni da je svaka kušnju, ako se s mirom prihvati, zavrjeđuje i privlači božansku naklonost nad čitavo čovječanstvo. Izričem svoje priznanje svima koji vam pomažu u centrima u kojima boravite, u dnevnim bolnicama, u dijagnostičkim i lječilišnim odjelima, te ih potičem da nastoje kako, onima koji su toga potrebni, nikad ne bi uzmanjkala medicinska, socijalna i pastoralna pomoć koja poštuje dostojanstvo vlastito svakoj ljudskoj osobi. Crkva posebice djelovanjem kapelana, neće propustiti da vam ponudi svoju pomoć, budući da je svjesna svoga poziva na pokazivanje ljubavi i brige Kristova prema svima koji trpe i prema onima koji se o njima brinu. Pastoralnim djelatnicima, dobrovoljnim udrugama i organizacijama preporučam da podupru, kroz konkretne oblike pomoći i inicijative, obitelji koje na skrbi imaju duševno bolesne. Želja mi je da prema njima raste i da se širi kultura prihvaćanja i solidarnosti, zahvaljujući i prikladnim zakonima kao i sanitarnim programima koji će predvidjeti dovoljna sredstva za svoju konkretnu primjenu. Više no ikad žurno je potrebno obrazovanje i dodatno obučavanje djelatnika koji rade u jednom tako osjetljivom sektoru društva. Svaki kršćanin, prema vlastitim zadacima i odgovornostima, pozvan je dati i svoj doprinos kako bi dostojanstvo naše braće i sestara bilo priznato, poštovano i promicano. Duc in altum! - Izvezi na pučinu! - Ovaj Kristov poziv Petru i apostolima upućujem crkvenim zajednicama raširenim po svijetu, a posebice svima koji su u službi bolesnika, da, uz pomoć Marije koja je Salus infirmorum - Zdravlje bolesnih - svjedoče dobrotu i očinsku brigu Božju. Blažena Djevica Marija neka utješi sve koji su opterećeni bolešću, te podrži one koji im, poput dobroga Samarijanca, vidaju tjelesne i duhovne rane. Svima jamčim spomen u svojoj molitvi, dok vam rado upućujem svoj blagoslov. Vatikan, 8. prosinca Sveti otac Benedikt XVI. 12

16 BOŽIĆ 2005 BOŽIĆNA PORUKA NADBISKUPA MARINA BARIŠIĆA Poštovane obitelji, župne i redovničke zajednice, braćo svećenici, draga braćo i sestre Kristovi vjernici! U ove svete dane, dane blagoslova i mira, neizmjerno more ljubavi Božje izlijeva se na svijet. Trajno nam šumi i priča, dodiruje nas i grli, traži i poziva. Zahvaća nas. Ponekad nam se čini kap po kap, a drugi put pravom plimom svoje nadnaravne snage. Božić je, braćo i sestre! Dodir Boga i čovjeka! Najveće otajstvo u povijesti svemira! Onaj koji jest, Stvoritelj svega, Svemogući i Beskonačni, čovjekom posta! Rodio se na periferiji ondašnjeg svijeta i samoga Betlehema. Rodio se u jaslama. Otajstvo betlehemskog Djeteta, dok rađa u nama radost i nadu, budi dobre želje i čestitke, uvijek nas iznova potiče na razmišljanje. Slavimo Boga U štalici prostoj leži Djetešce, na slamici oštroj, kao janješce... pjeva naša hrvatska božićna pjesma čije riječi, vjerujem, u svima nama izazivaju lijepe obiteljske uspomene i vjerničke doživljaje. Božić, najradosniji i najtopliji kršćanski blagdan, oduvijek prati iznimno bogatstvo običaja i simbola. I naše vrijeme ima svoje običaje koji su vrijedni svakog poštovanja i priznanja. No, Božić je vjernički i obiteljski blagdan, blagdan ljubavi i mira, radosti i zajedništva. Zato ga budno iščekujemo i radosno slavimo u molitvi, skrušena srca, spremni na praštanje. Ali, ne možemo zanemariti okruženje i sve rašireniju pojavu koja Božić lišava dubine otajstva, naglašavajući izvanjsko, a zanemarujući izvorno kršćansko značenje. Tako smo u opasnosti da skromnost i siromaštvo Novorođenog Djeteta zamijenimo lažnim blještavilom i ohološću, nekad prikriveno a nekad sasvim otvoreno. Koliko slavimo i pamtimo Božić samo po darovima?! Koliki su rođenje Boga i klanjanje Kristu zamijenili klanjanjem idolu trgovine, profita i zarade?! Dakako, običaji su bogatstvo, lijepi su i korisni, no gube svoj smisao i jasnoću kad postanu svrha sami sebi. Njihova je prava vrijednost u tome da nas vode otajstvu, da nam pomognu izraziti i doživjeti otajstvo Božjeg dara: Sina Božjega koji je postao čovjekom! Koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa! Jednak nama u svemu osim u grijehu! Ovdje se krije veličina Božića. U betlehemskom Djetetu susreću se Bog i čovjek, ja i moj Bog. Ja sam s vama Na početku naše kršćanske povijesti, jedna Obitelj u tuđem gradu išla je od praga do praga tražeći prenoćište. Zatekla se u teškoj nevolji, u nepoznatoj i hladnoj sredini. Potrebna pomoći, a pomoći ni otkuda. Trudna žena trebala je roditi, no za trudnicu i novorođenče ne nađe se mjesta. Marija i Josip našli su se u nezavidnom položaju u bešćutnom i nemilosrdnom svijetu. Kolike obitelji danas dijele sličnu situaciju? Koliki očajavaju jer u modernom i bogatom, poslovnom i sebičnom društvu za njih nema mjesta? Više od svega boli i iznutra razara što nema tople riječi, poštovanja i barem malo suosjećanja. A toliko samo priča i praznih obećanja, prividne brige i zanimanja, jalovih rasprava i proračunatih javnih istupa Međutim, Providnost Božja se sama pobrinula. Prezir i nerazumijevanje pretvorili su se u neizmjernu radost, najveću sreću i milost od iskona. Bog je nadvladao sve zapreke i došao k nama. I danas nam poručuje: Ne bojte se, ja sam s vama (Mt 28, 20). Vi, poštovane obitelji, koje ste bez svog doma, vi koji niste sigurni za kruh svagdašnji, vi za koje danas nigdje nema mjesta, vi koji pred nemilosrdnim svijetom nosite osjećaje gorčine, s vama se u potpunosti poistovjetilo Novorođeno Dijete. Utjelovljeni Bog zna za vas, suosjeća s vama, vodi vas i onda kad vam se čini da ste u bezizlaznoj situaciji. Vjerujte Onome koji silnike skida s prijestolja, a uzvisuje neznatne (Lk 1,52). Ne gubite nadu jer uz vas je Svemoćni. Ljubavlju odgovorite ovoj Ljubavi, jer u njoj je budućnost. Ja sam s vama - u hrvatskoj vjerničkoj obitelji Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. (Lk 2, 39). Marija i Josip, prebrodivši sve poteškoće, vratili su se u Nazaret. Nazaretski dom je bio skroman, ali pun topline, ljubavi i nježnosti. Ljubav i nježnost stvaraju ozračje u kojem se svi osjećaju željeni, prihvaćeni i voljeni. Osjećaju se doma. Poštovani oče i majko, i vi se trudite da oživite toplinu obiteljskog doma! Na svoj način stvarate ozračje raja u obitelji za vas i vašu djecu! Novorođeno betlehemsko Dijete kuca na vrata vašega srca i doma da vaša djeca radosno prilaze k vama, uvijek se slobodno vraćaju, bez sustezanja i prijateljski s vama razgovaraju i doprinose obiteljskom zajedništvu, Bogu zahvaljuju za dar svoga oca i svoje majke. Roditelji, dok su vaša djeca mala - sijete i odgajate. Mlada biljka treba njegu, brigu i pažnju da bi urod bio dobar. Ako nema truda, nema ni dobra ploda. Ako u obitelji 13

17 BOŽIĆ nema roditeljskog znoja i zalaganja, pažnje i sebedarja, ljubavi i nježnosti, razumijevanja i zahtjevnosti, kakav može biti plod? Ako je ozračje hladno i odbojno, ako živimo pored drugih, a samo za sebe, u opasnosti smo da razorimo svoj vlastiti dom. Nitko od nas ne želi doći u situaciju da se upita: Što nam se to događa? Gdje smo zakazali? Danas je uobičajeno govoriti o akcijama, dionicama, transakcijama i sigurnim ulaganjima. Pazimo li kako ulažemo svoje vrijeme i trud? Djeca nas svaki dan promatraju. Šuteći pitaju: Kakav si ti to, oče? Što to tražiš od mene, majko? Što tražite, a što mi nudite? Šuteći uče: Što si mi to kazao, oče, a što si ono sam učinio? Ulaganje vremena i truda u djecu najvažnija je i najisplativija roditeljska investicija. Ali i crkvena i društvena. Ako ona propadne, sve propada. Ako ona uspije, svi smo uspjeli. Nije li upravo Božić najizvrsniji trenutak da se zapitamo: Kakva nam je ljestvica vrednota? Što nam je glavnica? Gdje nam je blago? U što ulažemo? Betlehemsko Blago, novorođeno Dijete, odrastajući u obitelji, poziva nas da životu, osobi i obitelji ne pretpostavimo zemaljsko blago koje je nestalno i propadljivo, da nam sredstva za život ne postanu cilj i smisao života. Zato obitelj, koja ulaže svoje sposobnosti i energiju u ljudsku i kršćansku izgradnju svojih članova kao i odnosa prema bližnjima, u pravom smislu osigurava sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju i ne kradu (Mt 6,20). Svjetlo istinito A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu (Lk 2, 40) Vrijeme neumoljivo prolazi, teče, ne zaustavlja se. Djeca izrastaju, postaju mladići i djevojke, vremenom muževi i žene, odabirući i prihvaćajući od obilja što im život nudi. Izabrati najbolje od ponuđenoga nije nimalo lako. Ni odrasli se u šarolikosti ponuda i izazova ne snalaze uvijek najbolje. U betlehemskom svjetlu koje nam je zasjalo po nazaretskoj obitelji darovana nam je jasnoća i bistrina duha kako bismo sve što nam je ponuđeno znali raspoznati i nazvati pravim imenom. U vremenu kada smo svakodnevno izloženi nametljivoj potrošnji i sve agresivnijoj tami relativizma dar Božićnog svjetla postaje sve dragocjeniji. Draga mladosti, svjesni smo da u sebi nosite snove o novom, boljem i ljepšem svijetu. Isto tako razumijemo i duboko osjećamo vaše ogorčenje i razočaranje koje vas ponekad zahvaća pred ovakvom stvarnošću. Čudi i zabrinjava nas da danas, dok Hrvatska započinje pregovore o ulasku u Europsku Uniju, neki radno sposobne Hrvate žele uputiti u prekooceanske zemlje. Ne možemo povjerovati da hrvatskoj obitelji može biti bliža i bolja Australija od domovine Hrvatske. Primamljive ponude i obećanja iz dalekih zemalja nagovaraju hrvatske mlade stručnjake na iseljavanje u potrazi za srećom daleko od doma i domovine. Mnogi se odazivaju spremni napustiti prijatelje i domovinu, svoj jezik i narod, svoju zemlju i sve drage uspomene. Svjesni smo poteškoća na putu zaposlenja, dostojanstvene zarade i ostvarenja mladenačkih snova u Hrvatskoj. No, još više smo sigurni da tamo daleko nije obećana zemlja kojom teče med i mlijeko, nego je mjesto vjerojatnih poniženja i otuđenja, razočaranja i osamljenosti, suza i kruha sa sedam kora. Brojni povratnici iz prekomorskih zemalja, kad nas posjete i vide koje sve mogućnosti pruža domovina, iskreno priznaju: Prevarili smo se! A tu je opominjuću istinu davno doviknuo naš hrvatski pjesnik Petar Preradović: Tuđa zemlja ima svoje, ne poznaje jade tvoje! Zato svi trebamo i moramo, a osobito odgovorniji za hrvatsko društvo u cjelini kao i za pojedinu obitelj, uz obećanja, stvarno se i savjesno zauzeti za sigurniji život i perspektivniju budućnost mladih obitelji i njihove djece u našoj domovini Hrvatskoj. Svjesni smo da je mnogo toga lošeg i negativnog što u vašim mladim dušama nerijetko proizvodi pesimizam i beznađe. Stariji vas ponekad nazivaju generacijom noći, označavaju nepouzdanima ili nesposobnima. No, upravo vi ste oni koji ponajbolje osjećaju pravdu, oni koji istinski znaju suosjećati i ljubiti, oni koji najbolje ukazuju na pogreške sredine. Vi ste zato pozvani da istinske vrednote i vrijednosti ne odbacite, nego da ih razvijete i upotrijebite na dobrobit sviju nas. Sada ste na putu, tražite, procjenjujete i ispitujete. Naslućujete da to mora biti nešto veliko, osjećate da vas prolazne stvari neće učiniti sretnima. Vi tražite Svjetlo, Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet (Iv 1,9), a ono nije u tami i mraku, nije ondje gdje vlada obmana i laž, nije u noći i onome što ona nudi. Ako tu nekad nešto kratko bljesne, budite sigurni da je to bljesak lažnog svjetla, koje čovjeka ostavlja praznim i bez usmjerenja. Pravo svjetlo ne zasljepljuje, nego otvara oči i vodi nas k Bogu i bližnjemu. Božićno svjetlo nas osposobljava da ljubimo. U Njemu je budućnost puna obećanja i sreće, budućnost osobne i obiteljske sigurnosti i blagostanja. Novorođeni je najveća vrijednost Draga braćo i sestre, Božić je vidljivi znak ljubavi Božje prema čovjeku, prema nama. A Dijete je znak te ljubavi, Isus Krist Sin Božji. Svako je dijete znak 14

18 BOŽIĆ ljubavi i plod ljubavi. Zato je Božić blagdan Djeteta, vjernički i obiteljski blagdan koji sve nas međusobno povezuje iskrenom djetinjom ljubavlju. Njegova ljubav, nadasve, usmjerava prema djeci. Dragi oče i majko, nije dovoljno da vi volite svoju djecu. Oni moraju znati da ih vi volite. Božić je najbolja prigoda da im to kažete. Recite im to, dakako, svojim darovima, a najveći među njima neka bude dar vašega odgoja, dar vašega sebedarja. Recite im također da ih Bog voli. I oni će vama reći da vas vole. A Bog će vas blagosloviti. Vas i vašu obitelj. Otvorite širom vrata Kristu, on sve daje, a ništa ne uzima (papa Benedikt XVI.) Braćo i sestre, Božićni blagdani i Nova godina otvaraju pred nama nove perspektive kršćanske solidarnosti, ljubavi i mira. Prihvatimo ih, odgovorno živimo i širimo ih oko sebe. Nemojmo se zatvarati u sebične rezignacije i sumnje. Betlehemsko Dijete je s nama. Ono nas, unatoč našim slabostima, oplemenjuje i jača. Donosi nam darove milosti i otkupljenja. Otvorimo mu širom vrata srca, doma i društva! I u Njegovoj školi gradimo bolju budućnost. Znajmo se poštivati, znajmo se i darivati kroz iskrenost i ljubav, plemenitost i poštenje. U tom ozračju istinske radosti, ljubavi i mira želim vama i svima vašima sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu. Neka radost Božićnog mira zavlada u našim srcima, u našim obiteljima, u našoj sredini i cijeloj Domovini! Vaš brat i nadbiskup Marin NADBISKUP U MAKARSKOJ * Splitsko-makarski je nadbiskup dr. Marin Barišić povodom nadolazećih blagdana 18. prosinca, na četvrtu nedjelju došašća, pohodio Makarane. U dvjema makarskim crkvama predvodio je euharistijsko slavlje u koncelebraciji s župnicima don Ivanom Čotićem u crkvi Kraljice Mira i mons. Pavlom Banićem u crkvi sv. Marka. U potonjoj je i krštenjem uveo u kršćansku zajednicu dvoje novih članova, a nazočio je i gradonačelnik Makarske Siniša Srzić. Mješoviti zbor Kraljice Mira i župni zbor sv. Marka pjevanjem su uzveličali euharistijska slavlja. Gradnju crkve sv. Marka Evanđeliste, nekadašnje katedrale makarske nadbiskupije, započeo je biskup Nikola Bijanković godine, a i crkva je dovršena za biskupa Stjepana Blaškovića Sagrađena je u baroknom stilu. Do teritorij makarske biskupije potpadao je pod splitsku biskupiju. Početkom 14. st. ponovno je uspostavljena makarska biskupija koja je kao samostalna biskupija trajala do Od tada ujedinjena sa splitskom. Od mons. Frane Franića, koji je god. osnovao župu Kraljice Mira, splitsko-makarski nadbiskupi tradicionalno na četvrtu nedjelju došašća pohode to južno krilo splitsko-makarske nadbiskupije. Kraljica Mira smještena je na zapadnom dijelu grada Makarske, svojom površinom i brojem stanovnika obuhvaća četvrtinu grada. Župi teritorijalno pripada i svetište Vepric. Od godine započeta je gradnja Pastoralnoga centra koji je zahvaljujući župnicima i dobrovoljnim prilozima vjernika, Nadbiskupiji i Gradu, te mnogim karitativnim udrugama sagrađen u sadašnjem obliku. Nadbiskup Barišić je, nadahnjujući se evanđeljem, istaknuo jedinstvenost Božjega zahvata u Utjelovljenju i važnost Marijine uloge u povijesti spasenja. Marija je vez s Bogom. Ona je najbliža Bogu i najučinkovitija za naše približavanje Božiću. Svoj da- Amen- tako neka bude, rekla je Bogu, i dopustila Mu da se utjelovi u njoj, rekao je nadbiskup. Taj Amen izgovaraju i roditelji krštenika, dok ga doskora sami krštenici ne budu morali izgovoriti i potvrditi svojim životom i ostalim sakramentima. I svi mi svakodnevno izgovaramo neki Amen, ali je pitanje: kome?, upitao se nadbiskup i, potičući, zaključio da samo onaj izgovoren Bogu, unosi u naš život radost i slobodu. Prema tome, nije neobično da na ovu četvrtu nedjelju došašća, evanđelje donosi lik Marije. Neka nam ona bude uzor i poticaj za rađanje Njega, utjelovljenje Boga u svom životu kojega ćemo, tako potvrđujući svoj novi ja, darivati drugima, potaknuo je nadbiskup Barišić. * Pastoralni rad, događanja i slavlja u splitsko-makarskoj Crkvi redovito prati i u Vjesniku Splitsko-makarske nadbiskupije prikazuje, tekstom i slikom, Silvana Burilović. 15

19 BOŽIĆ PREDSTAVLJENA NADBISKUPOVA PORUKA PREDSTAVNICIMA MEDIJA U srijedu 21. prosinca u Nadbiskupskom Ordinarijatu u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić predstavio je božićnu poruku za elektronske medije. U poruci je istaknuo duboku ukorijenjenost Božića u ljudsku svijest i povijest, srce i obitelj, kulturu i društvo. Božić ih ispunja temeljnim vrednotama mira i ljubavi, radosti i zajedništva. Govoreći o Djetetu rođenu u štali, predgrađu Betlehema i ondašnjega svijeta, nadbiskup je ukazao na blizinu Boga i Božića onima koji se nalaze na rubu društva: jer betlehemsko Dijete želi i smije pokucati na vrata našega srca, doma i podstanarstva. Želi s nama podijeliti nesiguran i oskudan kruh svagdanji, podijeliti naše osjećaje suvišnosti, staračku odbačenost i nemoć, društvenu izoliranost, gubitak radnoga mjesta u naponu snaga, životnu ugroženost i neizvjesnu mladenačku budućnost, upozorio je nadbiskup. Osvrćući se na veličinu Božića, njegov značaj i govor ovome vremenu u kojem je čovjek izložen nametljivoj potrošnji i duhu nasrtljivoga relativizma, poručio je da betlehemsko Dijete želi biti svjetlo i put života: Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet (Iv 1,9). Novorođeno Dijete izvodi nas iz naše sebičnosti i zatvorenosti, oslobađa nas straha i neodlučnosti. Potpuno i cjelovito rasvjetljuje naš odnos prema Bogu i bližnjima. Daje nam svoju novu mjeru dužine i širine, dubine i visine ljudskosti, prave humanosti. A nadasve otvara nam pristup granicama božanskoga života. Zato Bog čovjekom posta da bi čovjek postao božanski. U betlehemskom Djetetu rođena je naša nada i budućnost. Rođena je naša radost. Naš se život ne iscrpljuje i ne gubi samo u zarobljenostima uloga i obveza, u obitelji i društvu, žalosti i sreći, zdravlju i bolesti, uspjehu i neuspjehu, niti je naš život samo jedan individualni, privatni, prolazni anonimni slučaj, već je u novorođenom Djetetu svatko od nas kao Božja zamisao pozvan imenom biti svjesni i aktivni sudionik novog Božjeg plana života u Isusu Kristu. Ukazujući na to veliko otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku izrečene u Utjelovljenju, nadbiskup je na osobit način pozvao očeve i majke da djecu shvate i prihvate kao Božji dar i plod njihove međusobne ljubavi, da im ljubav svakodnevno izriču i pokazuju, da im daruju sebe kao što se njima, tj. svakom čovjeku Bog darovao - potpuno. Betlehemsko Dijete otvara nam nove vidike kršćanske solidarnosti i mira, ljubavi i pomirenja. Otvorimo mu širom vrata srca, doma i društva. S njime gradimo budućnost. Znajmo se poštovati, znajmo se i darivati kroz iskrenost i ljubav, plemenitost i praštanje, poručio je nadbiskup. Predstavljanje božićne poruke za medije završilo je domjenkom, tijekom kojega je nadbiskup darovao predstavnike medija knjigom Autobiografija Josepha Ratzingera. PRIGODNI KONCERT USUSRET BOŽIĆU Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije u suradnji s dobrotvornim udrugama u Splitu priredio je u srijedu 21. prosinca, u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, božićni program za osobe treće životne dobi, njihovu rodbinu i prijatelje, te osobe s posebnim potrebama, pod nazivom Ususret Božiću, pod pokroviteljstvom Splitsko-makarske nadbiskupije i Poglavarstva grada Splita. Pokazujući svoju bliskost sa svim naraštajima i osjećajući njihovu bremenitost, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić je na samom početku susreta nazočne ohrabrio. Šaljivo je primijetio da ovaj program naslovljen za osobe treće dobi asocira na treće mjesto i brončanu medalju, te dodao: a ja bih rekao da je ovo naše večerašnje slavlje za prvo mjesto i zlatnu medalju, zlatnu medalju za zlatnu generaciju. Zar niste vi, bake i djedovi, prije od nas dotrčali do Isusa, prvi nam ga navijestili i tu radost posvjedočili!? Uz pastoralnoga vikara splitsko-makarske nadbiskupije mons. Dragu Šimundžu, programu je nazočio i gradonačelnik Splita Zvonimir Puljić. Pozdravivši sve nazočne, osobito zlatnu generaciju, pokazavši im znak zajedništva, gradonačelnik je istaknuo da Božić donosi najveću radost jer je Isus svojim rođenjem donio u svijet radost i nadu. Izabrao je štalicu i siromašne pastire a bogati, predstavljeni u likovima triju kraljeva, došli su mu se pokloniti. Stoga, držim da za nadu i radost nije potrebno bogatstvo, nego biti čovjek dobre volje. Program je bio koncertne naravi, a vodili su ga i animirali Jerko Župa i Sandra Barčot. U programu su nastupili različite klape i visovi. Bogoslovska je klapa 16

20 BOŽIĆ nastupila s pjesmama Oče naš i Veselje ti navješćujem ; Papa band izveo je pjesme Da te mogu pismom zvati, Božić bijeli i O when the Saints ; VIS Dujam otpjevao je Velik si, Pjesmom ga slavimo i Bijeli Božić ; Marjanski su tići zapjevali Mir nam Božić donosi i Sretan Božić Hrvatska, a legendarni je - zbor zlatne generacije Zenta, koji već desetljećima pjesmom dotiče srca, pod ravnanjem maestra Ivice Bašića otpjevao pjesmu Radujte se narodi. Poznati je splitski spisatelj Ante Duplančić, između izvedbi pjesama, svojim Istinitim pričama hranio sjećanja zlatnih i budio zanimanja nadolazećih. Mladi na pozornici Splitskog sjemeništa pjevaju zlatnoj generaciji BOŽIĆNO ČESTITANJE U NADBISKUPIJI Prigodom božićnih i novogodišnjih blagdana, u četvrtak, 22. prosinaca u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, upriličeno je božićno primanje kod nadbiskupa Barišića i uzajamna čestitka svećenika, županijskih i gradskih vlasti, predstavnika crkvenih i društvenih ustanova i javnih-kulturnih djelatnika. U ime svećenstva i vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije čestitku je nadbiskupu izrazio pastoralni vikar mons. Drago Šimundža. Čestitajući Božić i Novu gidinu, mons. je Šimundža istaknuo da je Božić podrška i putokaz cjelokupnoga zajedničkog i pojedinačnoga zalaganja i rada. S jedne je strane najsvečaniji blagdan, a s druge religiozno i civilizacijsko svjedočanstvo društvene pravde, ljubavi i mira. Osvrćući se na današnji tempo života i brze razvojne procese, dr. Šimundža naglasio je važnost ljudskoga i kršćanskoga dostojanstva, odgovorne slobode i etičke svijesti, te praktično prihvaćanje božićnih poruka i vrednota na svim razinama: obiteljskoj i crkvenoj, kulturnoj i političkoj, školskoj i medijskoj, gospodarstvenoj i ekonomskoj. Posvješćujući to otajstvo Božjeg sebedarja, nadbiskupu je i svim nazočnima čestitao splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić, a zatim i župan Splitskodalmatinske županije Ante Sanader. Na koncu, riječi je zahvale, na izraženim čestitkama i dosadašnjim zajedničkim uspjesima, uputio nazočnima nadbiskup Barišić. Radostan zbog zajedništva i dostojanstva čovjeka kojega Božić uvijek nanovo rodi i potvrdi, potaknuo je sve da se u ovom vremenu brojki i uloga ne začahure u njihov neosoban krug nego da kao osobe traže nešto više i u 17

21 BOŽIĆ svjetlu betlehemskoga Djeteta pronađu i ostvare svoju ulogu u ovome svijetu. Na kraju je nadbiskup uručio prigodne božićne darove županu, gradonačelnicima, rektoru Splitskoga sveučilišta i intendantu HNK-a, a sve nazočne darovao je knjigom Autobiografija Josepha Ratzingera. Susretu je nazočio i nadbiskup u miru mons. Ante Jurić. Uz Bogoslovsku klapu svi su zapjevali božićne pjesme Svim na zemlji i Radujte se narodi. ČESTITKA REDOVNICA NADBISKUPU U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu 23. prosinca upriličena je božićna čestitka splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića i predstavnicâ redovničkih zajednica u Splitu. Prvi je svoju čestitku nadbiskupu i sestrama izrazio biskupijski povjerenik za redovnice kapucin fra Zlatko Šafarić. Potom je u ime svih nazočnih i izočnih sestara svoju čestitku i prigodni dar nadbiskupu uručila dominikanka s. Bernardica Jurić te je izrazila želju da ih nadbiskup kao Dobri Pastir na različitim poljima njihova rada u bolnicama, staračkim domovima, dječjim vrtićima, crkvenom pjevanju i sviranju, župskom i školskom vjeronauku, prati svojom molitvom i blagoslovom. Ove godine sestre Službenice Milosrđa (Anćele) proslavile su 150 obljetnicu dolaska u Split, Služavke su Maloga Isusa proslavile stotu obljetnicu, a sestre dominikanke pedesetu obljetnicu dolaska u Split i stotu obljetnicu provincije. Prošle godine školske sestre franjevke proslavile su stotu godinu dolaska u Split. Nadbiskup Barišić je, zahvaljujući na čestitkama i redovničkim karizmama koje drži tihim snagama Crkve, naglasio da se Božić najbolje može doživjeti upravo u poniznoj šutnji i osluškivanju, tišini i iščekivanju. Potaknuo ih je da i dalje puštaju rasti Gospodinu u njihovu životu i radu te ostanu prepoznatljive po tom identitetu koji im je darovalo betlehemsko Dijete kroz utemeljitelje njihovih zajednica. Svima nam je potrebno poći u Betlehem na duhovno hodočašće da bismo otkrili istinu, našli smisao i svjetlo, da bismo se poklonili Bogu. Stoga želim da svi mi ovoga Božića napravimo iskorak koji se najbolje čini na koljenima, zaključio je nadbiskup. Nakon tih riječi nadbiskup je sve nazočne darovao prigodnim darom i istaknuo da se božićno darivanje ne mora uvijek tumačiti trgovinski nego produhovljeno kao izraz onoga dara koje Novorođeni daruje otvorenu srcu. Susretu je nazočio i nadbiskup u miru mons. Ante Jurić, koji je svima poželio da sačuvaju Isusa u Božiću. 18

22 BOŽIĆ ŽIVE JASLICE U SPLITU Zajednica Cenacolo sestre Elvire priredila je 23. i 24. prosinca Žive jaslice u parku ispred crkve sv. Josipa na Mertojaku, u Splitu. Priredba je bila poučna i realistična. Igrokaz je prikazao događaje anđelova navještenja Mariji, Josipova i Marijina traženja mjesta za prenoćište, njihov dolazak u štalicu nakon ljudske bešćutnosti, anđelov navještaj Isusova porođenja, zvijezdu koja dovodi pastire i mudrace k betlehemskom Djetetu da mu se poklone, te njihovu zajedničku radost zbog Novorođenoga - Emanuela, Boga s nama. U igrokazu je sudjelovala Marija i oko dvadesetak bivših ovisnika iz kuće Gospa od Zdravlja koja je smještena u Ugljanima blizu Trilja. Potom je jedan od bivših splitskih ovisnika, petogodišnji član Zajednice Cenacolo, posvjedočio Božji spasenjski zahvat u svom životu. Usprkos hladnom vremenu i oštroj buri, mnoštvo se okupilo pogledati Žive jaslice te dati podršku onima koji su rekli svoj da Bogu i životu, i svoj ne paklu droge i smrti. Programu je uz splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Marina Barišića sudjelovao župnik don Vjenceslav Kujundžić te roditelji članova Zajednice Cenacolo. POLNOĆKA U SPLITSKOJ KATEDRALI Rijetko se čovjek osjeća tako blizu obitelji kao u ovoj noći, kad njegov Bog uzima ljudsko tijelo i rađa se kao dijete potrebno roditeljskoga zagrljaja, rekao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na početku mise polnoćke, koju je predvodio u koncelebraciji s prepozitom Splitskoga kaptola mons. Dragom Šimundžom, katedralnim župnikom don Zdenkom Bralićem i osobnim tajnikom don Miroslavom Vidovićem u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravnanjem mo. Šime Marovića. Tumačeći značaj tihe i svete noći, koja svojom nenametljivošću donosi i unosi svjetlo u zaslijepljenost ovozemaljskoga blještavila, nadbiskup stavlja u središte Dijete kojemu su se došli i kraljevi pokloniti. I pita se, može li betlehemsko Dijete i nas nanovo roditi i preporoditi? Može li Ono uspjeti u ovom i ovakvome svijetu, društvu, u našemu životu? Ne će li ga moć tržišta, kapitala, proizvodnje i potrošnje potisnuti, nadvladati, ukloniti i od Njegova Božića Christmas-a učiniti svoj praznik, tzv. Consumas? Nadbiskup nastavlja i s uvjerenjem veli: Jedno je sigurno, Dijete je izmaklo i nadvladalo i Heroda i Augusta. Uza sve izazove to vrijedi i za naše vrijeme i za sutra. Ovo je Dijete naša budućnost! I što se više spomenute moći budu razvijale i rasle još će se više tražiti novorođeno Dijete i njegova novost života. Obilježeni božićnom novošću želimo stati i ostati uz betlehemsko Dijete, ne samo radi nas nego i radi budućnosti novih naraštaja, istaknuo je nadbiskup. Svjestan boli i žrtve svakoga rođenja ali i radosti, nadbiskup je vjernike potaknuo na ustrajnost i dodao: Svi naši porođajni bolovi i napori s Božićem nisu uzaludni. Put je to našega biti novi čovjek u zajedništvu braka, obitelji i društva. I Crkva je na svoj način rađana žrtvama, križem i svjedočenjem svojih članova kroz vjekove. I radost rođenja domovinske slobode poznaje žrtve. Jer što koristi da se novorođeno Dijete i stotinu puta rodi ako se ne rodi u nama. Da bismo spoznali Istinu, nadodao je nadbiskup treba duhovno hodočastiti u Betlehem svojega srca, i zaključio: da se najveći iskorak čini na koljenima, samo pred Isusom. 19

23 BOŽIĆ NADBISKUPOVA HOMILIJA NA BOŽIĆNOJ MISI Svečano božićno misno slavlje u splitskoj Prvostolnici predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s prepozitom Splitskoga kaptola mons. Dragom Šimundžom, katedralnim župnikom don Zdenkom Bralićem i osobnim tajnikom don Miroslavom Vidovićem. Slavlju je s mnoštvom građana nazočio gradonačelnik Splita Zvonimir Puljić, a uzveličao ga je svojim pjevanjem katedralni zbor pod ravnanjem mo. Šime Marovića. Govoreći o značenju Božića u surječju današnjih društvenih okolnosti, nadbiskup Barišić obraćajući se vjernicima, osobito obiteljima i mladeži, poručuje: Božić je vjernički i obiteljski blagdan, blagdan ljubavi i mira, radosti i zajedništva. Ali, ne možemo zanemariti okružje i sve rašireniju pojavu koja Božić lišava dubine otajstva, naglašavajući izvanjsko, a zanemarujući izvorno kršćansko značenje. Tako smo u opasnosti da skromnost i siromaštvo Novorođenog Djeteta zamijenimo lažnim blještavilom i ohološću, nekad prikriveno a nekad sasvim otvoreno. Koliko slavimo i pamtimo Božić samo po darovima?! Koliki su rođenje Boga i klanjanje Kristu zamijenili klanjanjem idolu trgovine, profita i zarade?! Nadbiskup nalazi u nazaretskom domu uzor obiteljskoga života i dodaje: Nazaretski je dom bio skroman, ali pun topline, ljubavi i nježnosti. Poštovani oče i majko, i vi se trudite da oživite toplinu obiteljskoga doma! Na svoj način stvarate ozračje raja u obitelji za vas i vašu djecu! Ako je ozračje hladno i odbojno, ako živimo pored drugih, a samo za sebe, u opasnosti smo da razorimo svoj vlastiti dom. Po tim vidom nadbiskup zaključuje da je najisplativija roditeljska, ali crkvena i društvena investicija ulaganje u djecu. Pun pastirskoga razumijevanja i suosjećajnosti, osobito se obraća mladima i potiče da ne sele iz Hrvatske: Razumijemo i duboko osjećamo vaše ogorčenje i razočaranje koje vas ponekad zahvaća pred ovakvom stvarnošću. Čudi i zabrinjava nas da danas, dok Hrvatska započinje pregovore o ulasku u Europsku Uniju, neki radno sposobne Hrvate žele uputiti u prekooceanske zemlje. Svjesni smo poteškoća na putu zaposlenja, dostojanstvene zarade i ostvarenja mladenačkih snova u Hrvatskoj. No, još više smo sigurni da tamo daleko nije obećana zemlja kojom teče med i mlijeko, nego je mjesto vjerojatnih poniženja i otuđenja, razočaranja i osamljenosti, suza i kruha sa sedam kora. U tome surječju drži da se hrvatsko društvo u cjelini treba stvarno i savjesno zauzeti za sigurniji život i perspektivniju budućnost mladih obitelji i njihove djece u Hrvatskoj. Svjestan negativnosti koje u mladima stvaraju pesimizam i beznađe, poziva ih da ne odbacuju istinske vrijednosti, nego da ih razvijaju i upotrjebe na dobrobit svih. Vi tražite Svjetlo, Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet (Iv 1,9), a ono nije u tami i mraku, nije ondje gdje vlada obmana i laž, nije u noći i onome što ona nudi. Ako tu nekad nešto kratko bljesne, budite sigurni da je to bljesak lažnoga svjetla, koje čovjeka ostavlja praznim i bez usmjerenja. Nadbiskup u duhu svetkovine Božića ohrabruje mladež i tvrdi: Pravo svjetlo ne zasljepljuje, nego otvara oči i vodi nas k Bogu i bližnjemu. Božićno svjetlo nas osposobljuje za ljubav. U Njemu je budućnost puna obećanja i sreće, budućnost osobne i obiteljske sigurnosti i blagostanja. NADBISKUP POHODIO ZATVORENIKE Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić proslavio je Božić sa zatvorenicima u Splitu. Znam da vaša radost ne može biti potpuna jer ste udaljeni od svojih obitelji i župnih zajednica, rekao je nadbiskup zatvorenicima u zatvorskoj kapeli na samom početku euharistijskoga slavlja, koje je predvodio u koncelebraciji s don Anđelkom Dukićem župnikom župe sv. Spasa na Mejašima i osobnim tajnikom don Miroslavom Vidovićem. Izražavajući radost susreta sa zatvorenicima ovoga velikog dana, nadbiskup ih je uputio na još veću radost koju Bog ima za njih kada dopuste susresti se s Njim te na važnost njihova života u Njegovom planu. Nisi anoniman, traži te Onaj koji te stvorio i imenom zazvao i pozvao te da budeš njegov suradnik i sudionik spasenja - istaknuo je nadbiskup. Približavajući im otajstvo Isusova rođenja, podsjetio ih je na snagu betlehemskoga Djeteta koje s ljubavlju i nenasilno iznutra zahvaća čovjeka, mijenja ga i ulijeva mu nadu u bolje sutra. Podsjetio ih je i na neizbrisivo dostojanstvo slike Božje koje imaju kao ljudi, što je vrhunac Božjega stvaranja na zemlji. Svatko od nas nosi u sebi čovjeka, onoga boljega kojega ne uspijeva dohvatiti, ali ga želi ostvariti. Za to je potrebno preporođenje, koje u naš život može donijeti jedino Njegovo rođenje. Želeći im to rođenje i preporođenje, 20

24 BOŽIĆ Misno slavlje u splitskom zatvoru nadbiskup im je čestitao Božić i zaželio što skoriji povratak u njihove obitelji i župne zajednice. Upravitelj zatvora Zoran Raguzin darovao je nadbiskupu prigodan dar u znak zahvalnosti za pastirsku brigu prema zatvorenicima. Nadbiskup Barišić tradicionalno svake godine, za Božić i Uskrs, pohodi zatvorenike u Splitu. S obzirom na prošlu godinu broj se zatvorenika pod kraj povećao sa 150 na 180 od kojih je deset djevojaka. Prostorije zatvora napravljene su za 130 zatvorenika. ČVRSTOM OBITELJI OPLEMENITI EUROPU Bog je iz ljubavi prema nama htio ući u naš život upravo preko obitelji, a time je učiniti i temeljem društva, naroda i svijeta, poručio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na početku blagdanskoga misnog slavlja koje je predvodio u župi sv. Obitelji u petak 30. prosinca, u koncelebraciji s župnikom fra Petrom Grubišićem, župnim vikarima fra Jerkom Penavom, fra Josipom Vrdoljakom i fra Josipom Marcelićem. Obitelj ne donosi samo život, nego prenosi temeljne vrijednosti, razlikovanje dobra i zla, osjećaje sućuti i altruizma, spoznaju postojanja drugoga s kojim se mora dijeliti; obitelj prenosi sve ono što prati život u rastu, istaknuo je nadbiskup u propovijedi. Osvrćući se na ugroženost obitelji sa strane liberalizma i surovoga relativizma, kulta tijela, kapitala, profita i globalizma, nadbiskup je istaknuo i drugu stranu često medijski zaboravljenu, a ta je da su hrvatske obitelji u odnosu na europske očuvanije i da mogu oplemeniti Europu. Dok se u Europi rađa 30 % vanbračne djece i 35% brakova raspada, u Hrvatskoj se rađa 9% vanbračne djece, a raspada se 20% brakova. Samo čvrsta obitelj može očuvati kršćanski i nacionalni identitet, rekao je nadbiskup te potaknuo vjernike da po uzoru na nazaretsku obitelj zajedničkom molitvom čuvaju i grade čvrste obitelji u našem narodu, obitelji satkane iz vjere u Boga i međusobnoga povjerenja, koje će pridonijeti oplemenjivanju Europe, a ne, stapajući se s njom, u njoj se izgubiti. Na kraju misnoga slavlja, nadbiskup je čestitao župniku i braći franjevcima te svim mnogobrojnim vjernicima župe Sukoišan u Splitu, njihova zaštitnika i naslovnika, blagdan Sv. Obitelji, a zatim je riječi zahvale nadbiskupu za poticajne riječi uputio župnik fra Petar Grubišić. Slavlje je svojim pjevanjem uzveličao župni mješoviti zbor Sv. Obitelji pod ravnanjem s. Renate Lizatović, a za orguljama je bio bogoslov Mihael Jelavić. Župa Sv. Obitelji osnovana je godine i povjerena je franjevcima Trećoredcima. Uz župnu kapelu Sv. Josipa, koja je služila i kao vjeronaučna dvorana, radi pastoralnih potreba izgrađena je župna crkva koju je posvetio nadbiskup Franić. To je bila prva crkva sagrađena u Splitu nakon Drugoga svjetskog rata. U samostanu borave redovnice Kćeri milosrđa trećega samostanskog reda Sv. Frane. Danas se na području župe nalazi više od deset tisuća stanovnika. 21

25 BOŽIĆ KRŠĆANI SU POZVANI BITI NOSITELJI NADE U splitskoj katedrali Sv. Dujma Misu zahvalnicu u subotu 31. prosinca, na Silvestrovo, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. S njim su koncelebrirali katedralni župnik don Zdenko Bralić, duhovnik bogoslova don Marin Škarica i prof. Josip Čorić. Pjevanje je predvodio katedralni zbor uz ravnanje mo. Šime Marovića. Osvrćući se na godinu koja je iza nas nadbiskup Barišić, kroz dimenziju zahvalnosti sabirući prošlogodišnje doživljaje i očima vjere usmjeren na budućnost, veli da je kraj ove naše godine, kraj jednoga vremenskog razdoblja koje nas unosi u zagonetku našega vremena. Teške trenutke s distance vidimo kao manje strašne, a lijepe trenutke nastojimo zadržati i vidimo da nam to nije moguće. Nadbiskup zapaža da je, unatoč poteškoćama suvremenoga doba, današnje vrijeme u određenom smislu kvalitetnije te upozorava da je ovo doba isprepleteno individualizmom i prožeto sebičnim zahtjevima. U tom surječju, potaknut evanđeljem, poručuje: Ako nemamo vremena za Boga, ne ćemo ga imati ni za sebe. Naše je vrijeme najplodonosnije kad ga dijelimo s bližnjima i s ljubavlju darujemo drugome, jer jedino tako otkrivamo radost, zadovoljstvo i ljepotu poslanja u vremenu. A kad ga imamo za Njega onda doživljavamo slobodu i radost životnoga ostvarenja. K tome, nadbiskup se Barišić upitao što bismo trebali prenijeti iz toga vremena u novo vrijeme da bismo živjeli mudrije i doživjeli to neizmjerno duhovno bogatstvo? Ističe da u društvenoj meteži suvremeni čovjek pokušava kupiti vrijeme, a zaboravlja da je ono dar Božji. Zatim je naglasio da prvotno treba zahvaliti Bogu za vrijeme i prostor te u tome daru otkriti Darovatelja. Na pitanje, što je vrijeme u kojem živimo, nadbiskup odlučno naučava da je ono sakrament Božje nazočnosti. Kada uočimo da je vrijeme sakramenat, onda ga doživljavamo kao ujedinjenost riječi i djela u kojima se dariva i ostvaruje Njegova ljubav prema nama, ali i naša ljubav prema Njemu i bližnjima. To je dijalog Boga i čovjeka. Nadbiskup je izrazio želju i nadu da vrijeme koje je ispred nas bude vrijeme intenzivnije povezanosti i suradnje između nas ljudi kao stvorenja te Boga darivatelja života i vremena. Zaželio je da se ta suradnja očituje u svakodnevnim međuljudskim odnosima, planovima, u slobodi i solidarnosti kroz dimenziju kršćanske odgovornosti da bismo postali istinski nositelji nade u ovome svijetu. Misno slavlje u katedrali Sv. Dujma 22

26 BOŽIĆ BLAGDAN MARIJE BOGORODICE I DAN MIRA Blagdan Marije Bogorodice i Svjetski dan mira svečano je proslavljen u nedjelju 1. siječnja u splitskoj katedrali euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup. Čestitajući Novu građansku godinu, blagdan Svete Marije Bogorodice i Svjetski dan mira svim vjernicima i svim ljudima dobre volje, nadbiskup je u propovijedi iznio središnje misli iz Papine poruke za Svjetski dan mira. Dijeleći s Papom brigu, za one koji najviše trpe zbog nasilja, oružanih sukoba, siromaštva i raznih oblika nepravdi te bol prošloga stoljeća kada su loši ideološki i politički sustavi na programatski način mistificirali istinu te su doveli do izrabljivanja i uništenja ogromnog broja muškaraca i žena, iskorjenjujući, štoviše i čitave obitelji i zajednice, nadbiskup Barišić je s Papom podijelio i nadu u vedriji svijet u kojem će rasti broj onih koji nastoje oko pravde i mira. Tumačeći naslov Papine poruke Mir u istini, nadbiskup Barišić je Papinim riječima istaknuo da se mir ne može svesti na jednostavno odsustvo oružanih sukoba, nego da ga se treba razumjeti kao plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo njegov božanski Utemeljitelj i reda što ga trebaju ostvariti ljudi, koji žeđaju za sve savršenijom pravdom. Naglašavajući da je mir neugasiva težnja prisutna u srcu svake osobe i da svi ljudi pripadaju jednoj te istoj obitelji, nadbiskup je zaključio svoju homiliju Papinim mislima: Istina mira poziva sve da održavaju plodne i iskrene međusobne odnose, potiče na traženje i na upućivanje stazama praštanja i pomirenja, kako bismo bili iskreni u pregovorima i vjerni zadanoj riječi. Osobito Kristov učenik, koji se osjeća zaskočen zlim i stoga potreban osloboditeljskoga zahvata božanskoga Učitelja, Njemu se obraća s povjerenjem. Na kraju misnoga slavlja, mons. Barišić izrazio je žaljenje što Papina poruka nije zastupljenija u našim medijima te je svima zaželio da s Gospodinom započnu novo vrijeme i hode putem istine i mira, putem koji je osvijetljen Njegovim svjetlom. NADBISKUPOVA RIJEČ NA BLAGDAN BOGOJAVLJENJA Zar i danas ne bi trebali svi kraljevi, predsjednici i premijeri, svjetski i narodni vladari, državni i crkveni dostojanstvenici, doći i pokloniti se poniznoj Veličini koja je došla služiti, i tako pokrstiti svoju vlast stavljajući je u službu istine i mira, praštanja i pravde, solidarnosti i općega dobra te staviti je u službu služenja i ljubavi, upitao se splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja u splitskoj prvostolnici. U koncelebraciji su sudjelovali prepozit Prvostolnog kaptola mons. Drago Šimundža, ravnatelj bogoslovije mr. don Mate Uzinić, duhovnik bogoslova dr. don Marin Škarica, osobni nadbiskupov tajnik don Miroslav Vidović i katedralni župnik don Zdenko Bralić. Nakon Evanđelja, po drevnom crkvenom običaju na svetkovinu Bogojavljenja, mo. Šime Marović otpjevao je svečani navještaj svetkovanja Vazma i tijeka liturgijske godine. Upućujući na ustrajnost Mudraca koji su, unatoč ismijavanju nerazumnoga svijeta, slijedeći zvijezdu krenuli na put kako bi se poklonili Djetetu Isusu, nadbiskup se zapitao koliko li je danas ljudi spremno žrtvovati svjetovni ugled, živeći promišljeno i odlučno po Riječi Božjoj i Njegovu pozivu? I sa žaljenjem je ustvrdio da se puno lakše žrtvuje kršćanski identitet da bi se očuvao svjetovni ugled. Ništa ne možeš učiniti za ovaj svijet ako nemaš moć i vlast, govorili su Mudracima da bi ih se odvratilo od puta u Betlehem. Ista se metoda koristi prema današnjim betlehemskim klanjateljima, upozorio je nadbiskup. I otišli su Mudraci u Jeruzalem kod onoga koji ima vlast, kod kralja Heroda, i tamo našli nemir. Čovjek, koji je da bi očuvao vlast dao pogubiti svoja tri sina, neće poštedjeti ni judejskoga Dječaka, znali su Mudraci i uzbunili se. Što li je danas čovjek spreman učiniti da bi očuvao vlast, upitao se nadbiskup i nastavio: Uzbunila se i vlast i znanost pred Novorođenim. Koliko je bio dalek put Mudracima do Betlehema ne zna se, ali im je sigurno duži bio put od Djeteta do shvaćanja značenja tog Djeteta. Teže im je bilo to duhovno hodočašće, ali plodonosnije. Došavši u siromašnu obitelj i štalicu, shvatili su da istinsko vladanje nije nasilje, ni samovolja, nego ponizno služenje, rekao je nadbiskup Barišić. 23

27 BOŽIĆ Danas se kaže da vladaju svijetom oni koji znaju, a ne oni koji imaju moć, i zamislite koliko bi bilo opasno kad bi ostvarili sve ono što znaju, ustvrdio je nadbiskup te upitao: ne bili se trebali i znanstvenici pokloniti najvećem znanstveniku, samoj mudrosti, betlehemskom Djetetu? U hram znanosti ušli su trgovci, parafrazirao je nadbiskup misli teologa i svećenika Ivana Ilića i nastavio, zaustavite znanost gdje je u opasnosti čovjekovo dostojanstvo da biste spasili čovjeka. Suosjećajući s onima koji se ne usuđuju krenuti na put, s bolesnima i siromašnima, nadbiskup je posvjedočio da svi imamo svoje štake koje nas udaljuju od Isusa, ali mogu biti i pomoć u hodu do Njega, te zaželio da barem njih dademo Gospodinu i vratimo se s puta ozdravljeni. Također je zaželio da se poput Mudraca vratimo drugim putem u svoj dom, svoju državu, svoju sredinu i u nju unosimo snagu Kristovih riječi i djelâ. Osvrćući se na značaj svetkovine Bogojavljenja kada Crkva slavi Krista koji se objavio svim narodima, nadbiskup je istaknuo kako je to sveopći Božji plan - radost svih naroda, različitih kultura i jezika te potaknuo sve na svoj dar Bogu, hod prema tomu otajstvu, punini istine. Na kraju blagdanskoga misnog slavlja, koje je svojim pjevanjem uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića, i sviranjem za orguljama mo. s. Mirte Škopljanac-Mačina, mons. Barišić zaželio je radostan i blagoslovljen Božić svim kršćanima koji ga slave po julijanskome kalendaru. TEOLOŠKO-PASTORALNI PRILOG PASTORALNI OBILAZAK I BLAGOSLOV OBITELJI Budući da o pitanju blagoslova obitelji osobito u gradu Splitu već dulje vrijeme postoji cijeli niz nejasnoća, različitih pristupa, samovolje i neprimjerene prakse pa i štetnih manipulacija i tende n ci oznih napisa u novinama, smatram potrebnim da najviša tijela naše Nadbiskupije neodgodivo razmotre ovaj problem i donesu o njemu obvezujuće pastoralne smjernice kako bi se oko toga uklo nio nepotreban i štetan nered te izbjegla pastoralna šteta. Već petnaestak godina sudjelujem u blagoslovu obitelji na župama gdje ispomažem. Na osnovi stečenih iskustava i pola ze ći od ekleziološke prosudbe - jer sam ujedno i profesor teologije na KBF-u - iznosim neka svoja zapažanja i prijedloge kao prinos pastoralnom promišljanju spomenutog pitanja. 1. Za sami naziv blagoslova što se obavlja nakon Božića u običnom se govoru često upotrebljava neprimjereni izraz blagoslov kuća. Mogu se doduše blagoslivljati i prostori gdje ljudi borave, stanovi i domovi gdje stanuju, uredi i pogoni gdje rade kao što se blagoslivlja voda na Bogojavljanje, svijeće za Svijećnicu, pepeo za Pepelnicu, oganj i hrana za Uskrs, kupljeni stan ili sagrađena kuća itd. Međutim, u blagoslovu po Božiću ponajprije se radi o obilasku i blagoslovu vjerničkih obitelji pa bi valjalo ustrajati na pravilnom nazivu toga pastoralnog čina: obilazak i blagoslov obitelji. 2. Kako ću u nastavku pokušati objasniti, godišnji obilazak i blagoslov obitelji, ako se pravo obavlja, važan je pastoralni moment u životu svake župne zajednice. Stoga župnik ne bi olako smio samovoljno dokidati taj element pastoralne prakse i dodira s vjernicima ili ga pretvarati i nešto posve drugo, što zaklanja njegov pravi smisao i iskrivljuje nakanu i cilj takvoga duhovnog susreta. Nažalost ima takvih primjera u gradu Splitu i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. To je slučaj, ondje gdje župnici umjesto obilaska svojih vjernika pozivaju predstavnike obitelji na blagoslov u crkvu ili pak kad se odustaje od pohoda vjernicima navodeći tobože kao motiv da se ne želi uzimati novac sirotinji. 3. Premda se uvijek i ne nađe obitelj kod kuće ni cijela obitelj na okupu, obilazak obitelji i zajednička molitva za Božju pomoć i njegov blagoslov ima draž vjerničkog susreta, karakter svjedočenja i oznaku ohrabrenja u vjeri. To je zapravo jedina prigoda da župnik, odnosno opunomoćeni pastoralni djelatnik obiđe svoje vjernike, da mnoge od njih zapravo tek upozna, uđe u njihov stan (kuću), vidi gdje i kako žive i čime se bave, dozna barem nešto od njihovih nevolja i onoga što ih muči (bolest, starost, osamljenost, nezaposlenost, slučajevi ovisnosti itd.). To je također mjesto gdje ćemo s vjerničkim obiteljima podijeliti i njihove uspjehe, radosti, zadovoljstva i pothvate. Posjećene obitelji će nam dati pokoju informaciju i o njihovim susjedima koji su dosada bili otuđeni, a sada se, možda, žele uključiti u crkveni život. U tim kratkim susretima svećenik će provjeriti što je s pripremama djece 24

28 BOŽIĆ za sakramente, s eventualnim vjenčanjem ili krštenjem, dolaskom nedjeljom na misu itd. Saznat ćemo i o pokojem nezadovoljstvu sa životom u župi, čut ćemo želje s obzirom na vjerski život u zajednici ( i reakcije na neke naše čine i odluke), osjetit ćemo kod onih koje obilazimo stupanj njihove crkvenosti, kod nekih i zanimanje za sudjelovanje u crkvenom životu, a nerijetko i spremnost da se dragovoljno angažiraju na pojedinim područjima. Neka od tih zapažanja korisno je pribilježiti što će svakako biti od pomoći za daljnji rad i za izgradnju župne zajednice. Dakako susret se u tom smislu može dogoditi samo ako se obilasku obitelji ne pristupa površno i šablonski nego predano i individualno, kao trenutku milosti za nas i one koje posjećujemo. Unatoč kratkoći vremena, obilazak se ne smije pretvoriti u jurnjavu, a molitva u puko ponavljanje obrazaca da bi se na kraju dana samopohvalno ustvrdilo kako smo bili uspješni i obišli tako puno obitelji. 4. Meni se čini da takav susret bitno uključuje nekoliko pretpostavki. Prvo, pri obilasku i blagoslovu obitelji ne smije se uzimati prilog ( skupljati milodare ) vjernika osim možda u pojedinačnim iznimnim slučajevima. Premda su se mnoge obitelji otprije navikle baš kod blagoslova davati prilog za uzdržavanje crkve i župnika, valja ga u tom trenutku odbiti te uputiti vjernike da ga donesu drugom zgodom u župni ured ili dadnu u crkvi. Na odvojenosti blagoslova od skupljanja priloga valja dosljedno ustrajati i u tom smislu vjernike odgajati. To se u velikoj mjeri i poštuje, ali ipak ne posvuda u Splitu kako sam ove godine imao prilike čuti od vjernika iz jedne župe. Dakako, ostaje župnikova obveza da vjernicima godišnje podnese pregled troškova župe s primitcima i izdatcima te drugim skupljanjima kako bi znali za što se i koliko novca skupi i potroši. Kad bi imali bolji uvid u potrebe svoje župne zajednice, vjerojatno bi bili spremni više i izdašnije pomagati. Drugo, obilazak i blagoslov obitelji po naravi stvari mogu vršiti samo dotični župnici i kape la ni, odnosno oni svećenici ili đakoni koji djeluju ili redovito ispomažu u spomenutoj župi. Oni poznaju barem dio svojih vjernika i njima su prepoznatljivi kao službenici Crkve i posred ni ci Božjega spasenja. Nema pastoralnog smisla da župnik za obilazak i blagoslov svojih župljana unajmljuje njima nepoznate svećenike iz drugih župa ili susjednih biskupija, dovodi bogoslove domaće ili strane samo da ispuni slovo zakona. Time se promašuje smisao blagoslova obitelji. Takvih je slučajeva, kako sam čuo, ipak bilo i ove godine u Splitu i okolici. Nedostatak župnoga pomoćnika ne bi smio biti izlikom da se dokidaju blagoslovi obitelji. Uostalom, svaki župnik u gradskoj župi, zbog veličine župne zajednice, nužno mora imati barem kapelana ili u posebnim sluča jevima barem stalnu ispomoć od strane jednog svećenika. Ako to nije moguće, neka se zarede stalni đakoni i dodijele potrebnim župnicima. Koncil je prije 40 godina odobrio tu mogućnost! Treće, primanje župnika u kuću da blagoslovi obitelj prema općem se shvaćanju vrednuje kao izraz vjere i pripadnosti Ka toličkoj Crkvi. Zašto ne bismo svojim dolaskom u obitelj, susretom i molitvom ojačali i ohra brili tu često slabašnu, ali ipak prisutnu, tinjajuću vjeru naših vjernika. Danas u doba navale ne samo sekularizacije nego nasrtanja raznih sekti, mnogih oblika nejasne i upitne religioznosti i općenito slabljenja vjere i crkvenosti potrebno je, između ostalog, više nego ikada do sada tražiti i obilaziti vjernike, pa makar i jednom godišnje. Ta Isus nije rekao: Idite i čekajte da ljudi dođu k vama. Crkva se ne bi na taj način bila proširila i narasla. Nalog uskrsloga Gospodina štoviše glasi: Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje i liječite. Ne mora li se danas u tom smislu cijeli pastoral usmjeriti tako da dohvaća ljude tamo gdje jesu a ne da pastoralni djelatnik čeka hoće li ga i tko će ga pozvati? Ne zanemarujući i sve drugo što spada u pastoralno djelovanje ipak za prenošenje, buđenje i svjedočenje vjere ključni su ovakvi osobni susreti župnika i njegovih vjernika. Četvrto, postoji nekoliko obrazaca molitve kod blagoslova obitelji. Meni se čini da bi u svakom od njih trebali biti zastupljeni sljedeći molitveni elementi: nakon kratkog uvoda pročitati ulomak iz odgovarajuće Pavlove poslanice; tome dodati kratku molitvu vjernika s određenim varijacijama, slijedi zajedničko moljenje Očenaša koje završava zaključnom molitvom za obitelj i na kraju svećenik poškropi nazočne. I konačno, ne bi trebalo odveć žuriti u blagoslovu obitelji pa taj obilazak završiti u tjedan dana da se kako se ponekad čuje - što prije riješimo te mučne zadaće kako je mnogi shvaćaju. Zašto se ne bi ovaj važan pastoralan čin produžio na razdoblje od tri do četiri tjedna i time obavljao s više smirenosti i bez velike žurbe. U sklopu toga valja ozbiljno razmišljati o sustavnoj posjeti obiteljima i u drugim zgodama, primjerice u povodu smrti obiteljskog člana ili neke velike nesreće, zatim prilikom pripreme djeteta za krštenje, prvu pričest i potvrdu; nadalje u povodu pripreme za vjenčanje ili prilikom nekih drugih važnih obiteljskih događaja. Svima želim plodnu raspravu o blagoslovu obitelji i puno dobra u ovoj godini. S poštovanjem. Split, 10. siječnja Nediljko A. Ančić 25

29 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE NAGRADA STROSSMAYER SPLITSKO-MAKARSKOJ NADBISKUPIJI Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dodjeljuje svake go dine zajedno sa Zagrebačkim velesajmom, već 16 godina, nagradu Josip Juraj Strossmayer za znanstvena djela i za iznimne izdavačke pothvate. Prošle je godine (za 2004.) tu nagradu dobila i Splitsko-makarska nadbiskupija, zajedno sa Književnim krugom u Splitu, za svoj nesvakidašnji izdavački pothvat: faksimilno izdanje najstarije knjige-kodeksa u Republici Hrvatskoj, Splitskoga evanđelistara Evangeliarium Spalatense. Nagradu je, u ime Splitsko-makarske nadbiskupije, 4. studenoga preuzeo mons. Drago Šìmundža, pastoralni vikar na dbiskupije i prepozit Prvostolnoga kaptola. Naime, godine Splitsko-makarska nadbiskupija, u sklopu proslave obljetnice mučeništva sv. Dujma, u suradnji s Književnim krugom Split, izdala to faksimilno izdanje. Pretpostavlja se da je ta stara knjiga-kodeks pisana u jednom od jadranskih skriptorija vjerojatno između 6. i 8. stoljeća. Splitska predaja kaže da je donesena u Split iz Solina, da je bila položena na prsa sv. Dujma kad je njegovo tìjelo iz Salone preneseno unutar zidina Dioklecijanove palače. Ta knjiga je za našu povijest i kulturu vrlo značajna, i to ne samo po svojoj starosti, što je to najstariji kodeks u našoj državi i u ovome dijelu Europe, nego i po tomu što je svjedočanstvo naše duge povijesti i kulture, crkvene i društvene. Iz nje su se, kroz duga stoljeća u misnim slavljima i ostalim svečanim liturgìjskim zgodama čitali tekstovi iz Svetoga pisma. Uz to ona je za hrvatsku kulturu, zapravo za hrvatski i crkveni i nacionalni identitet vrlo značajan spomenik, jer su hrvatski kraljevi na taj Evanđelistar polagali ruke kada su pred Bogom prisezali o vjernosti svojoj zemlji i svome hrvatskom narodu. Poznati su Tomislav, Zvonimir, Krešimir, kao i mnogi splitski nadbiskupi, odnosno biskupi sufragani, i Papini izaslanici kada bi dolazili na sastanke i sabore u Split. Ta nas knjiga predstavlja u svijetu kao zemlju stare duhovne i kulturne tradicije. Original se čuva u riznici splitske katedrale, takozvanoj Kaptolskoj rizni ci, kao dokument od iznimnog značenja, tj. nulte vrijednosti u duhovnom, kulturnom, religioznom, povijesno-nacionalnom sadržaju. Temeljni tekst Splitskog evanđelistara napisan je umjetnički oblikovanim poluuncijalnim pismom, a na izdanju su radili ugledni stručnjaci. HODOČAŠĆE SVEĆENIKA I VJERNIKA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE U SVETU ZEMLJU Upitavši: Učitelju, gdje stanuješ? grupa svećenika i vjernika splitsko-makarske nadbiskupije i metropolije, predvođeni svojim pastirom mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom i metropolitom, hodočastila je stopama vjere u Svetu zemlju, u Isusovu, a kako reče mons. Barišić, na neki način i u našu domovinu. Hodočašće je trajalo od 8. do 15. studenoga, a hodočasnici su u tom, iako kratkom razdoblju, obišli sva najznačajnija mjesta. Po dolasku u Svetu zemlju u zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu hodočasnici su krenuli sjeverno na prvi dio hodočašća, u Galileju. Na putu do Tiberiasa (Tiberijade) gdje su bili smješteni u Galileji, hodočasnici su se zaustavili u nekadašnjoj prijestolnici rimskog upravitelja Palestine u Cezareji Primorskoj te obišli arheološke lokalitete tog velikog grada na samoj obali Sredozemnoga mora. Nastavljajući putem zaustavili su se i na brdu Karmel te posjetili crkvu i samostan karmelićana u kojoj se nalazi i Ilijina špilja u kojoj je prorok živio. Nakon smještaja u Tiberijadi, ne gubeći dragocjeno vrijeme, hodočasnici su krenuli u Nazaret, grad Svete obitelji. Tu su imali prigodu vidjeti arheološke ostatke naselja i nastambi te se upoznati s načinom života u Isusovo vrijeme u takvim naseljima. Razgledavši prelijepu baziliku Navještenja u kojoj se, između svih naroda, nalazi i zavjetni mozaik hrvatskog naroda, spustili su se u kriptu bazilike gdje su na mjestu anđeoskog navještenja Blaženoj Djevici slavili svetu misu. Pogled prema špilji u kojoj je napisano Verbum caro hic factum est (Riječ je tijelom ovdje postala) bio je za mnoge prvi pravi kontakt s Isusovom domovinom i početak hodočašća. Na prvoj misi u Svetoj zemlji koju je predvodio nadbiskup Barišić nije se mogla skriti ganutljivost hodočasnika zbog dolaska na mjesto početka Isusova života. I nadbiskup je priznao da je tek tu istinski naučio i razumio molitvu anđeoskog pozdravljenja. Drugoga dana hodočašća hodočasnici su obilazili mjesta oko Genezaretskog jezera 26

30 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE Uspomena iz Svete Zemlje u kojima je Isus najviše boravio i naučavao, najprije su posjetili mjesto Tabghu gdje je Isus čudesno nahranio pet tisuća ljudi umnoživši dvije ribe i pet kruhova. U lijepoj i skladnoj crkvi nalazi se i poznati mozaik iz Konstantinovog vremena na kojem su prikazane dvije ribe i četiri kruha aludirajući time na Isusa koji je peti kruh. Na području imanja benediktinskog samostana uz samu obalu Genezaretskog jezera nalazi se mjesto Dalmanutha. U prirodnom ambijentu u sjeni stabala, uz lahor povjetarca i šum jezera na prirodnom kamenom oltaru, hodočasnici su slavili svetu misu. Zatim su posjetili i mjesto Petrovog prvenstva na kojem su se pomolili za papu Benedikta XVI. Posjet Isusovom gradu Kafarnaumu približio je hodočasnicima način života i stanovanja u Isusovo doba. Pomolivši se u crkvi iznad Petrove kuće, kratki su si predah priuštili u ostatcima sinagoge u Kafarnaumu gdje je Isus naučavao čitajući govor o kruhu života iz Ivanovog evanđelja izgovoren baš na tom mjestu. Nezaboravan je doživljaj bila i vožnja brodom po Genezaretskom jezeru. Sljedećega dana, nakon slavlja svete mise ne Brdu blaženstava, hodočasnici su krenuli prema Cezareji Filipovoj te dolinom Jordana, putem drevnih hodočasnika pa i samog Isusa, prema Jeruzalemu. Popevši se na brdo Scopus pred hodočasnicima se otvorio pogled na Jeruzalem koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Ugledavši grad, poput tolikih vjernih hodočasnika, pjevali su hodočasničke psalme. Istu večer, na otvaranje šabata, posjetili su Zapadni zid ili Zid plača. Novoga dana put je vodio u Davidov grad Betlehem te su najprije posjetili pastirsko polje i crkvu Gloria in excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Došavši u baziliku rođenja, s nestrpljenjem se čekalo u redu da bi se spustili u špilju do samog mjesta rođenja Isusova koje je danas označeno srebrenom zvijezdom. Na poseban su način tu hodočasnici osjetili Božju ljubav i blizinu jer je tu Bog došao među nas kao i mi, rođen od majke, kao malo dijete jer je htio da ga ljube, a ne da ga se boje. U obližnjoj špilji, uz špilju Isusova rođenja, živio je i radio naš zemljak sv. Jeronim. Tu je i nastao njegov prijevod Svetog pisma na latinski jezik, tzv. Vulgata. Upravo su u toj špilji hodočasnici slavili svetu misu. Uz pjevanje božićnih pjesama nadbiskup Barišić je naglasio da je to dan našega Božića, Božić prije Božića te svima radosno čestitao dan Isusova rođenja. Vrativši se u Jeruzalem nastavili su obilazak svetih mjesta, uz vodstvo fra Tomislava Vuka, počevši od brda Siona i crkve usnuća Marijina, zatim su posjetili Dvoranu posljednje večere, crkvu Petrova pokajanja, ribnjak Siloam, te su dolinom potoka Cedrona došli do Getsemanskog vrta i crkve Isusove agonije gdje su uz pobožnost i razmatranje getsemanske ure završili taj dan. Sljedećega dana, u rano jutro, još za mraka, hodočasnici su se uputili vrhuncu hodočašća, k Bazilici Svetog groba. Unutar bazilike se danas nalazi i Kalvarija/Golgota, mjesto raspeća gdje su hodočasnici slavili svetu misu. 27

31 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE Nakon mise iskoristili su prigodu da uniđu i u Isusov grob koji je otvorio, svojim uskrsnućem, grobove svih vjernika. Nakon toga hodočasnici su se popeli na Maslinsku goru i posjetili mjesto Uzašašća Isusova na kojem se prije nalazila Konstantinova bazilika. Spuštajući se posjetili su crkvu Očenaša, crkvu Dominus flevit (crkvu Isusova plača), Getsemanski vrt i baziliku Isusove agonije, Gospin grob (Baziliku uznesenja), Getsemansku špilju i kroz Stjepanova vrata ušli opet u grad. Zatim su obavili pobožnost križnog puta ulicama grada do Bazilike Svetog groba (Via Dolorosa). Posljednjeg dana hodočašća, hodočasnici su slavili svetu misu u kapeli do Dvorane posljednje večere. Tu ih je posjetio i o. Jeronim Brizić, benediktinac s Brača koji je gotovo cijeli život proveo u Svetoj zemlji. Nakon mise hodočasnici su se uputili izvan Jeruzalema u Jerihon te Qumran, Masadu i Mrtvo more. Ovo su hodočašće dodatno obogatila još dva događaja. Prvi je posjet malom i bogoslovnom sjemeništu Beit Jala u Betlehemu. Tu su se hodočasnici iz prve ruke upoznali s problemima i poteškoćama, ali i s radošću i nadanjima male katoličke zajednice u Svetoj zemlji. Zajednička večera u sjemeništu bila je izvrsna prigoda i za međusobno upoznavanje. Drugi događaj je posjet Apostolskoj nuncijaturi u Svetoj zemlji. Na blagdan sv. Nikole Tavelića, Šibenčanina koji je podnio mučeništvo u Jeruzalemu, u kućnoj kapeli Nuncijature u kojoj se i nalazi oltar sv. Nikole Tavelića na kojem je prigodom svoga hodočašća u Svetu zemlju svalio misu i blaženi Alojzije Stepinac, hodočasnike je osobno primio i ugostio apostolski nuncij mons. Pietro Sambi. Upoznao ih je sa svojim radom, s lijepim i teškim trenutcima koje proživljava kao nuncij u Svetoj zemlji. Mons. Sambi je izrazio veliko zadovoljstvo zbog toga što je mogao primiti i pozdraviti hrvatske hodočasnike. Zahvalio im je što su se usudili doći na sveta mjesta i na taj način dali podršku, duhovnu i materijalnu, maloj kršćanskoj zajednici (2% stanovništva) u Svetoj zemlji. Pozvao ih je da duh Svete zemlje prenesu i drugima te ih ohrabre da i sami hodočaste u Isusovu domovinu. Nakon hodočašća u Svetu zemlju i obilaska mjesta vezanih uz Isusov život preostaje da se doživljaji i osjećaji slegnu i postave na pravo mjesto kako bi, preko hodočasnika, Nadbiskupa, svećenika i laika, davali obilje duhovnih plodova za Crkvu, naše obitelji i naš narod. Miroslav Vidović Na svetkovinu Krista Kralja, 20. studenoga, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u crkvi svetog Križa u Velom Varošu u koncelebraciji sa još dvadeset i pet svećenika zaredio je petoricu svećeničkih kandidata, od toga dva su dijecezanska i tri franjevačka kandidata naslovljena na provinciju Presvetog Otkupitelja u Splitu. Za đakone su zaređeni: don Mario Mihanović, don Hrvoje Dragun, fra Marko Domazet- Lošo, fra Robert Jozipović, fra Kristian Stipanović. Na misi ređenja sudjelovao je i apostolski nuncij u Bjelorusiji msgr. Martin Vidović, ravnatelj Centralnog bogoslovnog sjemeništa don Mate Uzinić, zamjenik provincijala fra Petar Milanović-Trapo, pastoralni vikar dr. don Drago Šimundža, kao i ostali profesori i odgojitelji te obitelj i rodbina. Pozdravljajući ređenike, bogoslove, sjemeništarce, časne sestre, ministrante, rodbinu i ostali vjernički puk nadbiskup Barišić je istaknuo: Pet novih đakona bogatstvo je za naše župe, našu nadbiskupiju, Crkvu, narod, za naše danas, kao i za naše sutra, te ih upravo zato vidimo i smatramo kao pet Božjih darova. U prigodnoj homiliji, nadbiskup je ređenicima poručio da Kristu Kralju, na čiju su svetkovinu zaređeni, prepuste konačnu riječ ako žele biti produžetak dobrog Pastira koji je došao na svijet krijepiti slabe i nemoćne, te da žive njegovu pastirsku službu jer ĐAKONSKO REĐENJE đakon označava služenje i prihvaćanje svih koji nas okružuju. Upozorio ih je i na činjenicu kako svijet nije sklon uvijek razumjeti i imati razumijevanja prema onima koji slijede svoga Pastira, ali da ne klone duhom i da ne posustaju na svom putu koji je Put, Istina i Život. Mons. Barišić je u svojoj homiliji izrazio i želju za otkrivanjem i prepoznavanjem neznatnog i nezamjetljivog čovjeka u osobi Isusa Krista, osvrćući se na Kristovu riječ: Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste. Veliki naglasak nadbiskup je stavio i na činjenicu kako je Euharistija srce cijele Crkve i adorirajući, tj. riječ koju sustavno izgovaraju, oni su je prije toga morali primiti u svoje srce, a budući da su poslužitelji Krista i oltara, drugi s njihovih lica moraju uočiti kako oni Kristovu riječ meditiraju i njome se hrane. Također je nadbiskup naglasio da đakoni pokušaju unijeti nove odnose koji će pomoći živjeti svakom čovjeku i mu neće uskratiti pogled topline koju je Krist imao za svakoga. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je mješoviti zbor župe Velog Varoša pod ravnanjem bogoslova Ivana Urlića. Na kraju misnog slavlja svima prisutnima se obratio i župnik župe don Ivan Sučić iskazavši veliku radost što je nakon dugih dvadeset i pet godina u župi održano đakonsko ređenje. Jelena Stupalo 28

32 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE SEMINAR CRKVENE GLAZBE SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE U cilju obnove liturgijskoga pjevanja i podizanja crkvene glazbe na veću razinu, Splitsko-makarska nadbiskupija priredila je u subotu 26. studenoga prvi seminar za crkvene glazbenike, voditelje crkvenih zborova, orguljaše i animatore liturgijskih slavlja. Seminar je održan u prostorijama Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu. U prvom dijelu cjelodnevnoga programa svoja su predavanja izložili mo. don Šime Marović: Stanje crkvene glazbe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te liturgijsko vrijeme: Došašće i Božić, prof. s. Mirja Tabak: Pjevanje i duhovnost, mo. s. Mirta Škopljanac Mačina: Orgulje i njihova uporaba u liturgiji i mo. Blaženko Juračić: Priroda i funkcija pjevanja u liturgiji. Mo. Marović je, analizirajući stanje crkvene glazbe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, predočio njezin poseban zamah u posljednjem desetljeću dolaskom svetog oca Ivana Pavla II. u pohod Splitu i Solinu u listopadu godine, poslije kojega su svake godine na razini nadbiskupije uslijedila i druga dobro pripremljena liturgijska slavlja. U zajedničkim sudjelovanjima crkvenih zborova poboljšalo se pjevanje u misnim slavljima. Osvrćući se kritički, istaknuo je sadašnje duhovno siromaštvo okružja pri čemu je i crkvena glazba pala pod utjecaj suvremenih glazbenih modela. Tako nastaje vrsta duhovne glazbe koja se naziva duhovna šansona, iako veliki dio takve produkcije ne odgovara liturgijskomu činu i prostoru gdje se izvodi, rekao je mo. Marović i dodao: Mladima koji se zanimaju za glazbu i koji imaju glazbenoga talenta treba omogućiti njihovo osnovno glazbeno usavršavanje, dati im snimljene glazbene materijale CD s gregorijanskim napjevima i glazbu renesansne polifonije koja se u liturgiji upotrebljavala. Još je potrebno da slušaju liturgijske napjeve stare crkvene pučke glazbene baštine i na tim napjevima traže nadahnuće za stvaranje novih duhovnih skladbi. Osim duhovnih šansona, istaknuo je poteškoće kao što su: repertorij crkvenih pjesama za euharistijsko slavlje, pjesme izvođene u liturgiji koje ne odgovaraju slavljenom liturgijskom trenutku, neuvježbanost pjevanja za liturgijsko slavlje, te nedostatak suradnje crkvenoga pjevačkog zbora, ravnatelja zbora i orguljaša s mjesnim župnikom. Naglašavajući dostojanstvo misne žrtve, upozorio je na duhovnu i permanentnu izobrazbu ravnatelja crkvenih zborova, jer su pjesme koje pjevamo ogledalo kako zbor i ravnatelj zbora doživljavaju euharistijsko misno slavlje. Predavanje je zaključio riječima pape Pavla VI. izrečenim u Poruci umjetnicima: Ne odbijajte staviti svoj talent u službu božanske istine. Svijet u kojem živimo ima potrebu za ljepotom da ne bi upao u očajanje. Ljepota kao istina stavlja radost u srce ljudi. A to se događa zahvaljujući vašim rukama. Prof. s. Mirja Tabak oslanjajući se na crkvene dokumente izložila je svoje predavanje kroz podteme: Liturgijska duhovnost; Razlozi i svrha vjerničkoga pjevanja u liturgiji; Djelatno sudjelovanje-participatio actuosa-u liturgiji; Duhovna dimenzija predvoditelja liturgijske glazbe. Pjevanje i duhovnost pod vidom svete glazbe i uzdignuća srca neodvojive su stvarnosti. Sveto pjevanje slavi Boga i uzdiže srce prema nebeskoj slavi, a Duhom Božjim ispunjeno srce zanosno pjeva. Koliko i pjevanje i duhovnost vjernik njeguje, toliko će se ove dvije stvarnosti snažnije međusobno prožimati i stvarati duhovno skladnu osobu u službi svetih otajstava Crkve, istaknula je prof. Tabak. O kraljici instrumenata i njezinoj impozantnoj dugoj tradiciji progovorila je mo. s. Mirta Škopljanac Mačina, rekavši da su orgulje instrument s puno izražajnih mogućnosti; pomoću svojih registara mogu uzdisati kao osamljenik, zabrujati kao mnoštvo naroda i zapovijedati kao Božji glas One su liturgijski instrument bez premca. Govoreći o antropološkom značenju pjevanja, mo. Blaženko Juračić, naznačio je da se kroz pjevanje intenziviraju i izražavaju osjećaji, da je liturgiji potrebno poetsko izražavanje da bi ostvarila svoj karakter simboličkoga djelovanja gdje komunikacija transcendentira utilitarne vrijednosti, te da pjevanje čini zajednicu i slavlje jer je upravo za slavlje potrebna zajednica, a skupno pjevanje učvršćuje smisao grupe u liniji slavlja. Nakon zajedničkog objeda i odmora, u drugom dijelu programa prof. fra Stipica Grgat iznio je razlike rada s dječjim zborom, zborom mladih, muškim, ženskim i mješovitim zborom, te bitne komponente njihovoga oformljivanja. Upozorio je na odgovornost zborovođe pri odlučivanju izbora i načina izvođenja pjesama, i nadodao: Dobar dirigent mora prije svega biti dobar vjernik, a zbor mora pomagati zajednici i osjetiti se njezinim dijelom. Pod njegovim vodstvom, a prije okrugloga stola na kojemu se raspravljalo o aktualnim liturgijsko-glazbenim poteškoćama, uslijedio je i praktični dio programa koji se odnosio na vježbanje liturgijskih pjesama za misno slavlje. Na seminaru je, uz stotinjak voditelja crkvenih zborova sudjelovao i nadbiskup mons. Marin Barišić koji je zaključio jednodnevni seminar predvodeći svečano misno slavlje. Ovaj je seminar plod godine Euharistije, zajedničkih bdjenja, molitava i pjesme. Dobro je što smo ga organizirali na kraju liturgijske godine, tako da bismo mogli svrnuti pogled unatrag i unaprijed, zahvaliti na blagu prošloga i bdjeti iščekujući buduće. Bez duhovnosti, koja izvire iz usklađenosti života s evanđeljem, ne može se razvijati ni liturgijska glazba. Pjevanje je komunikacija nebesnika, a mi u nju ulazimo blagujući za stolom Gospodnjim. Zato, zajedno s Njim bdijmo i pjevajmo, kako bi ovaj Advent bio novi iskorak u obnovi liturgijske glazbe, rekao je nadbiskup u prigodnoj homiliji. 29

33 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE POSVETA NOVOGA OLTARA CRKVE SV. KATARINE Novi oltar crkve sv. Katarine u Lučanima, filijale župe Gospe Sinjske, u nedjelju 27. studenoga posvetio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, za vrijeme svečanoga misnog slavlja s početkom u 9 sati koje je predvodio u koncelebraciji sa župnikom fra Nevenom Pavlinušićem, župnim vikarom fra Lukom Banićem, osobnim tajnikom don Miroslavom Vidovićem i đakonom fra Kristianom Stipanovićem, Crkva sv. Katarine podignuta je na mjestu starije crkve sv. Luke, koja se spominje god. i po kojoj je selo dobilo ime. Godine cetinski knez Petar Talovac sagradio je novu crkvu sv. Katarine. Ta je crkva za turskih osvajanja srušena, a sagrađena je današnja jednobrodna crkva na koju je postavljen zvonik tek godine. U crkvi je bio stari oltar te slika i kip sv. Katarine, tirolski rad. U novije vrijeme stari je oltar uklonjen i postavljen novi prema puku. Tako je prostor svetišta povećan za vjernike. Ovo današnje slavlje podsjeća na događaj koji ima prostornu i vremensku dimenziju, podsjeća na hodočašće na goru Sinaj gdje je Bog dao Mojsiju Zakon i na istom mjestu čudesno smjestio tijelo sv. Katarine. Tu je sagrađen već u 4. st. samostan posvećen sv. Katarini i na tim temeljima je stvoren san onih koji žele živjeti njezine ideale. Sv. Katarina je za vrijeme progona kršćana hrabro branila kršćansku vjeru, te je za nju podnijela i mučeništvo. Ona je zaštitnica pametnih, razumnih, mudrih, onih koji su budni i koji bdiju, a Gospodin upravo u današnjem evanđelju poziva nas na budnost i bdijenje, rekao je mons. Barišić i dodao: Oko crkve je groblje, vjerujem da su vaši pređi ponosni na vašu vjeru u Boga i ljubav prema Crkvi. Oltar je središte crkve, on je mjesto susreta neba i zemlje, on je žrtvenik i stol Gospodnji, zato ga u budnosti kao srce čuvajte svetim i čistim. Ispred groblja nalazi se prizemna kuća, koja je u vrijeme komunističkog režima služila za vjeronaučnu dvoranu. Kod groblja se vide stećci, što govori o sakralnosti ovoga lokaliteta u kasnom hrvatskom srednjovjekovlju. Crkva je od siječnja do travnja ove godine iznutra cijela obnovljena, a obnova fasade i zvonika je pri završetku. To je financiralo nekoliko poduzetnika sa svojim prijateljima, a za sve su najzaslužniji bivše poglavarstvo grada Sinja na čelu s gradonačelnikom Matom Jukićem i pročelnikom za gospodarstvo Damirom Talajom, istaknuo je fra Luka Banić. Na kraju euharistijskog slavlja sve nazočne pozdravio je župnik svetišta Gospe Sinjske fra Neven Pavlinušić, te se osobito zahvalio nadbiskupu Barišiću na riječima utjehe i ohrabrenja. Misnom slavlju nazočili su predstavnici civilne vlasti predvođeni dožupanom Splitsko-dalmatinske županije Lukom Brčićem. BLAGOSLOV KAPELICE GOSPE OD ZDRAVLJA U prvu nedjelju Došašća 27. studenoga, na svečanom euharistijskom slavlju, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić blagoslovio je kapelicu Gospe od zdravlja u Prisoju, župa Dicmo. Gospa od zdravlja ili Gospica u Prisoju jedna je od najstarijih crkava spomenute župe, građena je krajem 17. st. u tri navrata. Proširivana je i nadograđivana, izvana i iznutra. Unutra je postavljen novi oltar na kojem je monogram Ave Marija s Gospinom krunom kojoj je nacrt dao don Ante Šošić. Obnovili smo i crkveno posuđe, tako npr. kalež datira iz godine, rekao je župnik don Vlado Strikić. Uz župljane, koji su se za ovu prigodu pripremali šest mjeseci, obnovu kapele pripomoglo je Poduzeće za ceste. Nadbiskup Barišić, potaknut evanđeljem i liturgijskim vremenom, pozvao je vjernike da bdiju nad svojim duhovnim zdravljem, da budu pozorni nad svojim težnjama i željama, da se preispitaju je li svojim životom udaljuju ili uprisutnjuju Gospodina. Gospodin nam je povjerio uloge, svakome svoju. Kako je ja živim: pospano ili budno? Vidim li ja tu ulogu u svojoj obitelji, župnoj zajednici, Crkvi? - upitao se nadbiskup i kao uzor budnosti pred svih stavio Marijin lik, jer nitko nas ne može bolje od Marije uputiti na budnost i povezati s Adventom i Božićem. 30

34 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE ADVENTSKI SUSRET SVEĆENIKA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE U marijanskom svetištu u Vepricu održan je u srijedu 30. studenoga adventski susret svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Osnovna je tematika bila svećenički život i rad u svjetlu euharistijskoga poslanja i crkvenoga zajedništva. Program se sastojao od dva dijela: molitvenoga i radnog. Molitveni dio započeo je pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio dominikanac o. Luka Prcela. Potaknuti njegovim riječima, svećenici su pristupili sakramentu pomirenja. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s oko 130 svećenika. Došašće je vrijeme u kojemu bismo svi mi trebali ponovno u svome srcu probuditi nadu da je, uz Božju pomoć, moguće obnoviti sebe i svijet, rekao je nadbiskup Barišić u prigodnoj homiliji. Zatim je nastavio: apostol Andrija, čiji danas blagdan slavimo, prvi je od dvanaestorice pošao za Isusom. Zato je i nazvan prvopozvani. U jednostavnosti srca, a želeći živjeti za nešto više, odazvao se Gospodinovu pozivu: Slijedi me! Iskusivši dubinu toga poziva i susreta te otkrivši veličinu Onoga koji dolazi, postao je pomoćnik onih koji k Njemu žele hoditi. Brata Šimuna i mnoge druge doveo je Isusu. U tom svjetlu nam je primjer. Jer, svi smo mi oni koji se odazivamo Kristovu pozivu i druge vodimo k Njemu. Predavanjem na temu Svećeničko euharistijsko zajedništvo temelj svake djelotvorne evangelizacije prof. don Josipa Čorića započeo je drugi dio programa. Nemoguće je govoriti o kršćanskom zajedništvu bez euharistije. Ona je kao sakrament zajedništva s Bogom i ljudima temelj, model i duhovni uzor na kojemu se gradi zajedništvo i svaka suradnja u izgradnji Crkve. Euharistija je vrhunac sveukupne evangelizacije, izvor i cilj svekolikog evangelizacijskog poslanja jer je njezin cilj zajedništvo ljudi s Kristom te po njemu s Ocem i Duhom Svetim. Jedino je po euharistiji moguća korjenita promjena naših kršćanskih zajednica. A svećenik je više od ikoga drugoga pozvan biti čovjek euharistije - istaknuo je dr. Čorić, zatim se iskustveno osvrnuo na: pastoral obitelji, župnu katehezu, te svećeničko zajedništvo. Biti iskren sebi i postati svećenik osloboditelj po slici onoga koji je njegov Osloboditelj moguće je samo molitvom. Molitva je za život što benzinska crpka za auto. Bez redovitoga punjenja spremnika može se voziti samo nizbrdo, upozorio je dr. Čorić. Nakon prigodne diskusije nadbiskup Barišić potaknuo je sve župnike da tijekom Došašća slave mise zornice, da božićne ispovijedi pripreme redovitim pokorničkim bogoslužjem, da se po običaju obave posjeti i blagoslovi obitelji te da se promiče zajednička briga za potrebne i siromašne u župnim zajednicama. SJEDNICA PASTORALNOGA VIJEĆA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE Pastoralno vijeće Splitsko-makarske nadbiskupije pod predsjedanjem splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Marina Barišića održalo je 3. prosinca sjednicu u Solinu. Središnja tema sjednice bila je Poziv i poslanje naše mjesne Crkve u sadašnjem vremenu. U uvodnoj riječi, mons. Barišić zahvaljujući se suradnicima u pastoralu za učinjeno, potaknuo ih je na pronalaženje djelotvornijega modela za posuvremenjenje redovitoga pastorala. Na dnevnome su redu bile tri osnovne točke: pastoralna iskustva jubilejskih slavlja, zajednički projekti na razini mjesne Crkve, te suradnja svećenika i vjernika laika u župskom pastoralu. Generalni vikar, mons. Ćubelić osvrnuo se na pastoralna iskustva jubilejskih slavlja proteklih godina na općoj razini i razini mjesne Crkve. Istaknuo je njihovu prvotnu ostvarenost na općoj razini povodom 2000 godina kršćanstva pri čemu je napisano više teološko-pastoralnih dokumenata koji su potom nadahnjivali slavlja pojedinih godina Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Prvih godina novoga tisućljeća Splitsko-makarska nadbiskupija pripravljala se za proslavu svojega biskupijskog jubileja godina mučeničkoga svjedočenja sv. Dujma. U prvoj godini, nazvanoj «Obitelj-izvor života», otvoreno je obiteljsko savjetovalište, utemeljen je fond pomoći za četvrto i više rođene djece, izrađen je program za animatore i obiteljske zajednice u župi. Druge godine, pastoralnim projektom «Župazajednica vjere i života», u mnogim su župama osnovane molitvene, ministranske i dobrotvorne zajednice te zajednice mladih. U trećoj godini pripreme, pod 31

35 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE motom «Mjesna Crkva - znak i svjedok spasenja», izgrađeno je i posvećeno više crkava u nadbiskupiji, završena je obnova Nadbiskupskoga Ordinarijata i objedinjeni su nadbiskupijski uredi. U godini sv. Dujma (2004.), tiskana je velika monografija Splitsko-makarske nadbiskupije, organizirana je izložba s katalogom o sv. Dujmu u umjetnosti, tiskan je reprint najstarije knjige u Hrvata Splitski evanđelistar, a kao kruna svih događaja ostvareno je u rujnu hodočašće u Rim Svetome Ocu Ivanu Pavlu II. Dujmova je godina završena euharistijskim slavljem na splitskoj obali koje je predvodio osobni papin izlasanik kardinal Jan Pietre Schotte. Kroz sve ove godine, u splitsko-makarskoj nadbiskupiji, ostvarene su veze s drugim biskupijama, izgrađene su nove crkve, pokrenut je sustavni pastoral mladeži, skladane su nove liturgijske pjesme za župne zborove, izdani su literarni i likovni radovi školske djece na temu zajedništva, ostvarena su godišnja hodočašća u naša svetišta i svečana liturgijska slavlja, pojačano je naviještanje Crkve u medijima, osobito na lokalnim TV. Uočava se sve veće zalaganje vjernika svjetovnjaka u Crkvi, osnivanje i jasniji rad župnih vijeća, posvemašnja aktivna nazočnost vjeroučitelja, izdanja kršćanske kuće Verbum itd. Nadbiskup Barišić, istaknuo je nužnu suradnju svećenika i vjernika laika u župskom pastoralnom radu, a članovi su Vijeća, kojega uz svećenike čine i laici različitih dobi i profesija, iznijeli različite prijedloge u svrhu pospješivanja te suradnje. Svjesni svojega poslanja u Crkvi smatraju da bi laike trebalo postavljati na mjesta koja oni mogu dobro obavljati a za njih nisu nužni svećenici; trebalo bi ulagati u mlade osobe, smisleno ih formirati i slati na studije; poticati i razvijati svijest dragovoljstva na župnoj razini i osnovati Caritasove prostore u svim župama. Laici drže potrebnim produbljivati rad u nadbiskupiji na kulturološkoj razini u smislu stvaranja katoličkoga kulturnog centra koji bi uključivao knjižnice, čitaonice, konerencijske sale, videoteke u svrhu produbljenja kulturno-duhovne svijesti. Isto tako uočavaju potrebu osnivanja duhovnoga centra i centra za obiteljsko savjetovalište jer je mnogo duhovno ranjenih, apatičnih osoba te oboljelih od PTSP-a, kojima Crkva mora pružiti izričitu moralnu podršku i zdravu duhovnost da ne bi skrenuli u pseudo duhovnost. Drže neophodnim intezivniji razvitak obiteljskoga središta u kojemu bi trebale raditi stručne osobe koje bi ujedno planirale i usmjeravale obiteljski rad na župnim razinama. Nadbiskup Barišić, ukazujući na pastoralnu odgovornost svih i međusobnu suradnju, smatra potrebnim stvoriti permanentnu svijest solidarnosti jer bez toga nema Caritasa». Iz duhovno-pastoralnih pobuda drži nužnim napraviti raspored ispovijedi, pogotovo u gradskim župama, i pripremati ljude na ispovijed pokorničkim bogoslužjem za vrijeme većih blagdana da se ne bi izgubila važnost i potreba toga sakramenta. Pastoralni vikar mons. Šimundža, razmišljajući o tijeku osnovnoga pastorala, naglasio je hitnost izrade konkretnih programa te osmišljavanje aktualnih inicijativa i programa na župnim, dekanatskim i nadbiskupijskoj razini, pri tom misleći osobito na pastoralna područja u radu s mladeži i obiteljima. Ističući rad po skupinama u funkciji rasta cjelokupne zajednice, drži nužnim naći misao vodilju cijeloga pastoralnoga rada kroz iduću godinu. Predstojnik katehetskoga ureda mr. Periš smatra da određene inicijative treba spustiti s opće na župnu razinu. Prema njemu, nijedan od četiri temeljna stupa Crkve i pastorala ne smiju biti isključeni nego ujedinjeni: naviještanje i bogoslužje, zajedništvo i služenje. Ako idemo prema konkretnoj inicijativi, onda našim župnicima trebaju, ne načelne nego konkretne smjernice i materijali pod vidom svih tih četiriju pastoralnih odrednica, veli mr. Periš i nadodaje, kad bi svaka naša župna zajednica imala zauzetih mladih osoba, onda je to naš kapital, ne masa nego kvasac. Čini mi se da sve ovo skupa možemo staviti pod zajednički nazivnik pothvata nove evangelizacije na našim prostorima. Crkva bi trebala, vođena Duhom Svetim, sve raditi s jednom svježinom i žarom, uvjereno i uvjerljivo, a to sve izvire iz identiteta, tim je riječima sjednicu zaključio nadbiskup Barišić. 32

36 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE BLAGOSLOV KAPELE SV. TITA U NADBISKUPSKOM ORDINARIJATU U SPLITU Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, u ponedjeljak 28. studenoga na misnom slavlju sa svećenicima i vjernicima laicima-suradnicima u Ordinarijatu, posvetio je oltar te blagoslovio kapelu i svetohranište u obnovljenoj zgradi Nadbiskupije. Kapela se nalazi na izvornom mjestu, gdje je bila i prijašnja, što se vidi po posebno urešenoj apsidi na fasadi istočne strane Biskupske palače sagrađene 1904., nacionalizirane a vraćene Nadbiskupiji godine. Oltar i svetohranište radio je splitski restaurator Giuseppe Savà. Oltar je ukrašen likom Uskrsloga Krista s natpisom Evo, ja sam s vama u sve dane. Dva su anđela sa strana Uskrsloga iz kapele sv. Ivana Trogirskoga. Simboli evanđelista, koji se nalaze na stropu, uvećani su prikazi evanđelista s korskih sjedala, a kao i kapituli stupovlja iz splitske su katedrale. Katedrasedes je iz trogirske katedrale. Srebrno svetohranište izrađeno je u obliku splitske prvostolnice. Na njemu su prikazani likovi Uskrsloga Krista i Blažene Djevice Marije, apostola, sv. Ivana Krstitelja, sv. Dujma i solinskih mučenika. Ovo je jedan od značajnijih datuma u mome osobnom životu - započeo je nadbiskup svoju homiliju. Složili smo se da ćemo ovu kapelu posvetiti apostolu Titu. Time ispravljamo jednu povijesnu nepravdu. Mnogi od nas ne znaju za sv. Tita, a toliko je prisutan u Novom zavjetu. Nazočan u prostorima i događanjima početaka Crkve kao jedan od apostola. Sv. Tit potječe iz poganske grčke obitelji, a obratio ga je sâm sv. Pavao. To je najbliži i najvjerniji njegov suradnik. Bio je osoba velikih sposobnosti i povjerenja pa ga je Pavao s poslanicom poslao u Korint da ondje sredi crkvene prilike i organizira sabiranje milostinje za jeruzalemsku Crkvu. S Pavlom je pošao i na apostolski sabor u Jeruzalem, rekao je nadbiskup Barišić i nastavio: U Saloni je kršćanstvo ukorijenjeno, zacijelo, već u apostolsko doba. Apostol Pavao, naime, spominje da je njegov učenik Tit otputovao u Dalmaciju (2 Tim 4, 10), pa se pretpostavlja da je barem kraće vrijeme misionarski djelovao u njezinu glavnomu gradu Saloni. Titu, u pravome smislu, pripada ime apostol Dalmacije. Šteta je i nepravda da prvi vjesnik na ovim područjima nije dobio svoju crkvu. Zašto nije? Gledajući retrospektivno, Tit, Vespazijanov sin srušio je Jeruzalem i vjerojatno kršćanima onoga vremena nije bilo drago spominjati to ime, pa kad se radilo i o svecu. Na našim prostorima se dogodila slična situacija dvije tisuće godina kasnije. Iz tih razloga kao ni u ono vrijeme nije se posvećivala ni jedna crkva apostolu Titu. Možda nije vrijeme da mu se negdje na župi posveti crkva, ali je vrijeme da se ispravi povijesna nepravda, te mu se ovdje posveti kapela. Preko apostola Tita, Pavlova izaslanika u Dalmaciju, Hrvatska je ušla u Sv. pismo. Najstarija crkva u Hrvata, tj. kršćanska zajednica u Saloni, osnovana je zahvaljujući upravo njemu. Ako je apostol Tit potaknuo formiranje prve Crkve u Saloni, onda je uputno da se slavi kao utemeljitelj Splitsko-makarske, nekoć Salonitanske nadbiskupije! Posveta oltara u kapeli prvog navjestitelja Evanđeoske Riječi na području hrvatskih zemalja 33

37 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE OTVORENO NOVO SREDIŠTE PRIPREME ZARUČNIKA ZA KRŠĆANSKU ŽENIDBU Već više od dvadeset godina Nadbiskupijsko središte priprave zaručnika za kršćansku ženidbu djeluje u konkatedralnoj župi sv. Petra u Splitu. Predavanja teologa, psihologa, liječnika, pravnika i bračnog para odvijaju se kroz pet večeri. Koncem takvo je središte utemeljeno i u Solinu u župi Gospe od Otoka. Susret sa zaručnicima uz prikladna predavanja i razgovore ostvaruje se kroz tri večeri po dva sata. Slična se predavanja povremeno održavaju također u Imotskom, Trogiru i u Makarskoj. NADBISKUP BARIŠIĆ NA TRINAESTOJ OBLJETNICI SMRTI BISKUPA PETRA ŠOLIĆA U utorak 6. prosinca na blagdan sv. Nikole splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, povodom trinaeste obljetnice smrti pok. biskupa Petra Šolića, pohodio je njegov grob i predvodio euharistijsko slavlje u crkvi Svih Svetih u Neoriću, don Petrovoj rodnoj župi. Biskup je Šolić po ljudskim mjerilima prerano umro, u 45. godini života, na samom početku nove, biskupske veoma odgovorne službe u Crkvi i u narodu. U njega su bile položene velike nade koje je opravdavao svojom vjerničkom i biskupskom ljubavlju i žarom, vjernošću i zauzetošću za Kraljevstvo Božje u ovoj našoj izmučenoj, tada ratom zahvaćenoj Domovini. Nakon završenoga filozofsko-teološkog studija na lateranskom sveučilištu i moralne teologije na Alfonsianumu, biskup Šolić vraća se u svoju nadbiskupiju i vrši različite službe. Između ostaloga, bio je dugogodišnji duhovnik svećeničkih pripravnika, promicatelj svećeničke duhovnosti, profesor moralne teologije, duhovni vođa katoličke svjetovne mladeži u Splitu. Neustrašivo se zauzimao za kršćanske i domoljubne vrijednosti zbog kojih mu je u vrijeme komunizma bilo suđeno. Dokazao se kao stručnjak za moralnoetička pitanja, o čemu svjedoče mnoga njegova postumno objavljena djela, ali se još više isticao životnom razboritošću i mudrošću koju je prenosio na druge i usmjeravao na opće dobro. Na njegovu je sprovodu, tadašnji kardinal Kuharić naglasio da je njegov odlazak u vječnost «na tragičan način u tragičnom vremenu», kad je tako potreban bio kao «tješitelj naroda i sijač nade», nedokučiva tajna Božje providnosti. Život mu je bio kratak, ali ispunjen marljivošću i uspješnošću. Imao je čvrstu volju, veliku izdržljivost, vedar i ozbiljan temperament, jaku inteligenciju koja je znala dovitljivo primijeniti u djelo kontempliranu misao. Nadbiskup Barišić, potaknut knjigom proroka Izaije u današnjoj homiliji reče: Pokojni je Petar bio ponos obitelji i mjesne Crkve, bio je pastir, slika Pastira - ljubavi koja nas ljubi i traži, nalazi i tješi. Bog uvijek u teškim vremenima podiže proroka da izbavlja narod, tješi ga i hrabri; tako je i nama darovao Petra, proroka i pastira. Njegovo biskupsko geslo bilo je Mir i ljubav i svojim je duhovnim i intelektualnim blagom bio jedan od onih koji je plodove svojega gesla kao svećenik i biskup predano svjedočio. IZJAVA NADBISKUPA BARIŠIĆA U VEZI S FILMOM OMEN 666 NA MANASTIRINAMA U povodu najavljenog snimanja horor filma Omen 666 na posvećenom prostoru Manastirina, splitskomakarski nadbiskup mons. Marin Barišić je radi zaštite toga sakralnog prostora 7. prosinca uputio dopis Arheološkom muzeju - Split u kojem predlaže poništavanje ugovora koji su potpisali s tvrtkom Century Fox za snimanje toga filma. Donosimo izjavu nadbiskupa Barišića: Po svemu sudeći riječ je, koliko vidimo, o horor filmu koji po svojoj naravi narušava svetost i dostojanstvo prostora na kojemu se gotovo dvije tisuće godina obavljaju bogoštovne službe. Upravo smo prošle godine na Manastirinama slavili obljetnicu mučeničkog svjedočenja sv. Dujma i uz njegov grob zaredili naše mladomisnike. Tijekom svake godine baš se na tim mjestima, u više navrata, odvijaju redovita liturgijska slavlja. Neugodno nas je iznenadilo da ste potpisali ugovor bez ikakvih obzira prema prostoru koji nosi dvotisućljetnu tradiciju naše vjere, bez ikakvih konzultacija s Crkvom kojoj su ti prostori najveća kulturna, religiozna i duhovna svetinja. Time ste zanemarili najdublje religiozne osjećaje naše povijesti 34

38 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE i današnjih vjernika. Iz samih novina nam je poznato da su snimanje tog filma odbile kulturne institucije u mnogim državama (Izrael, Češka ). Duboko smo uvjereni da bismo i mi trebali tako postupiti. Stoga Vam sugeriramo da zaključeni ugovor poništite. Jer, eventualna dobit bit će nam svima na sramotu. To nas toliko ponižava da smo spremni, ako je potrebno, podmiriti isplatu koju Vam nudi ugovor. Mi ne ulazimo u recenziju filma ali će svaki razuman čovjek i svaka ustanova prije negoli nekome dopuste da se koristi njegovim svetim prostorom ispitati i vidjeti o čemu se radi i zašto se taj prostor koristi. Vjerujemo da ćete shvatiti ovaj naš pristup cijelom problemu, te u tom smislu ispuniti predloženi postupak. PROSLAVA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U SPLITSKOM CENTRALNOM BOGOSLOVNOM SJEMENIŠTU Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu svečano je u četvrtak 8. prosinca proslavilo svoju zaštitnicu Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. Program je započeo euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uz koncelebraciju generalnoga i pastoralnog vikara, dekana i profesora KBF-a, ravnatelja Nadbiskupijske gimnazije, odgojitelja bogoslovije i sjemeništa, isusovačkih i franjevačkih odgojitelja, i ostalih mnogobrojnih svećenika. Propovijedao je novozaređeni đakon don Ante Matulić. Svetkovina koju danas slavimo početak je velikoga djela što ga je Bog naumio izvršiti u punini vremena, početak je života Kristove i naše Majke, života koji nam je darovan za nasljedovanje. Bog Mariju nije lišio slobode obdarivši je u samom začeću puninom milosti Duha Svetoga, nego, naprotiv, ljubeći je iščekivao njezin slobodni odgovor, njezin da potpunom predanju, istaknuo je đakon Matulić. Od nje ga je dobio, hoće li i od nas? Dok slavimo i divimo se ovom velikom Božjem daru, može se u nama roditi prigovor Bogu: Bože ti si Mariju obdario tolikim darovima, bezgrešnim začećem, puninom milosti, majčinstvom tvoga Sina, lako je njoj bilo potpuno odgovoriti tvojoj agapičnoj ljubavi. A kako ćemo mi, siromašni grješnici?, upitao se đakon i odgovor našao u Pavlovu govoru u poslanici Efežanima: svi su ljudi od vječnosti, prije postanka svijeta, pozvani da budu sveti i besprijekorni pred Bogom u ljubavi. Podsjećajući na univerzalnost Božjeg plana spasenja, istaknuo je da su milosti koje je Bog darovao Mariji, za dobro svih nas, jer On hoće da se svi ljudi spase. A nakon Otkupiteljeve smrti i uskrsnuća, Božja milost do nas dolazi preko sakramenata Majke Crkve, kojoj je prototip Blažena Djevica Marija. Zato danas kada je slavimo, najveću čast ćemo joj iskazati ako se zagledamo u svoja srca i posvijestimo sebi sve darove koje smo krštenjem dobili. Tada bismo shvatili da smo i mi puni milosti. Bog iskazuje povjerenje i svakome od nas, te ljubeći strpljivo čeka naš odgovor. Ako mu po uzoru na Mariju širom otvorimo vrata svoga srca, Njegova ljubav će postati svemoćna u nama i bit ćemo kao Marija svijećnjak vječnoga Svjetla. Bezgrešno začeće početak je novoga svijeta, ono je znak naše budućnosti u kojoj ćemo poput rijeke uploviti u more Vječne Ljubavi. Neka nam svetkovina Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije posvijesti našu veličinu i dostojanstvo koje smo primili na krštenju kada smo postali djeca Božja i neka nas to potakne da živimo dostojno našega poziva i izabranja, kazao je đakon Matulić. Na kraju misnoga slavlja riječi pozdrava i zahvale: nadbiskupu i svim suradnicima Ordinarijata, odgojiteljima i profesorima, svećeničkim pripravnicima i studentima, sjemeništarcima i umirovljenim svećenicima, časnim sestrama, svim nazočnima i onima koji su poslali svoje čestitke uputio je ravnatelj Centralnoga bogoslovnog sjemeništa mr. don Mate Uzinić. U poslijepodnevnom programu svečane akademije kojemu je uz mnogobrojne uzvanike nazočio nadbiskup Barišić te časna Majka Služavki Malog Isusa s. Sandra Midenjak, bogoslovski zbor je pod ravnanjem mo. Šime Marovića krasnoslovio prigodni recital s pjesmama, a nakon toga je dramska grupa bogoslova izvela dramu Žrtva Abrahamova s. Marije od Presvetog Srca. Abrahamov poklon i molitva 35

39 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE NADBISKUP I PREDSJEDNIK VLADE RH O MUZEJU SAKRALNE UMJETNOSTI U SPLITU U prostorijama Vlade Republike Hrvatske na Markovu trgu u Zagrebu, 9. prosinca upriličen je susret predstavnika Splitsko-makarske nadbiskupije, grada Splita i Županije splitsko-dalmatinske s predsjednikom Vlade i nekim ministrima. Tema susreta bila je utemeljenje Muzeja sakralne umjetnosti u Splitu. Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić izložio je važnost takve institucije, budući da riznica splitske katedrale posjeduje kulturno blago od velikoga povijesnog značaja. Ideju su svesrdno poduprli predsjednik Vlade Ivo Sanader, ministar kulture Božo Biškupić, ministar znanosti Dragan Primorac i ministar financija Ivan Šuker. Svoju spremnost za djelotvornu suradnju istaknuli su splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić i župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader. Svi su se složili da je za Muzej najprikladnija zgrada na Peristilu ispred katedrale koja se zove Palača Skočibučić. Određeni projekti već su napravljeni, pa se očekuje dovršetak obnove zgrade i postavljanje eksponata do kraja godine. NADBISKUP BARIŠIĆ POHODIO STRADALE U PROMETNOJ NESREĆI KOD ŽIVOGOŠĆA Niste sami! Dijelimo s vama i vašim bližnjima bol, patnju i trpljenje, ali i gajimo nadu u skoro ozdravljenje te povratak svojim kućama. Nosimo vas u molitvama i srcima. Bog je uz vas, nosi s vama križ i neće vas napustiti, tim je riječima splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić ohrabrio teško stradale u prometnoj nesreći kod Živogošća, pohodivši ih u Kliničkj bolnici na Firulama u Splitu, u subotu 7. siječnja. U stravičnom sudaru blindiranoga kombija HVB Splitske banke s autobusom makarskoga Prometa, u četvrtak 5. siječnja u Živogošću, dvije su osobe poginule, 18-godišnji Marin Jakić iz Metkovića i časna sestra družbe Služavki Maloga Isusa Jacqueline Unanyiligira (34) iz Ruande, koja je posljednje pola godine svojega života boravila u samostanu u Metkoviću. Jedanaest je osoba, od kojih je dvoje djece, teže ozlijeđeno i nalaze se u KBC-u na Firulama u Splitu. Još uvijek su pod šokom. Neki su izgubili sjećanje, koje se drugima pomalo u bljeskovima vraća, međutim borba i njihova želja za životom očita je, rekao je dušobrižnik u bolnici don Tomislav Topčić. Nadbiskup je stradale darovao krunicom i knjigom pape Benedikta XVI., te ih je toplim riječima potaknuo na ustrajnost u vjeri i predanost Božjoj ljubavi i blizini. Cijelom se 36

40 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE osoblju zahvalio na brizi prema bolesnicima i podržao ih u daljnjoj brižljivosti. Ta je nesreća na početku nove građanske godine svima nama upozorenje na budnost i svjesnije ponašanje i sudjelovanje u prometu, poručio je nadbiskup Barišić te dodao: čovjek je pozvan da ovaj nesavršeni svijet učini barem manje nesavršenim i manje pogibeljnim. Splitsko-makarska nadbiskupija, osim redovite duhovne službe o kojoj se brinu dva bolnička kapelana, svake godine donira bolnici pomoć za aparate i druga potrebna sredstava. KRŠTENJE U SREDIŠTU PASTORALNOGA PLANA I PROGRAMA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu 18. siječnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić održao je sastanak sa članovima dekanatskoga zbora Splitsko-makarske nadbiskupije. Na sastanku su sudjelovali također generalni vikar mons. Ivan Ćubelić i pastoralni vikar mons. Drago Šimundža. Predmet je sastanka bio razrada i ostvarenje Pastoralnog programa Nadbiskupije u godini. Osnovna se pastoralna postavka kretala oko razjašnjavanja uloge vjernika u suvremenome društveno-kulturalnom okružju. U tom pogledu došlo se do zaključka da bi temelj ovogodišnjim pastoralnim pothvatima bio sakrament krštenja na osnovi kojega bi se razvijao daljnji pastoralni plan i program na razini župe, dekanata i nadbiskupije, a što bi očitovalo stvarnu kršćansku nazočnost u konkretnom i praktičnom životu. U tom smislu krštenje bi bilo polazište kroz koje bi se isticala, u prvom redu duhovna izgradnja svake osobe, a nadasve svakoga kršćanina. U skladu s tim, naglasak je stavljen na katehizaciju, osobito na župnu katehizaciju u pripremi sakramenata inicijacije te na katehizaciju odraslih. Tu se želi doći do određenih poticaja, kako za svećenike tako i za vjernike s nakanom da se shvati da novo vrijeme nosi sa sobom nove izazove i odnose, nova shvaćanja i tumačenja. Župa, kao zajednica vjernika, trebala bi, rečeno je na sastanku, razvijati cjelokupni svoj rad, poput prvih crkvenih zajednica u službi bogoljublja i čovjekoljublja. U tom svjetlu bi Crkva trebala u društvu biti poput kvasca, jer biti kršćanin ne znači živjeti samo za sebe i svoj interes i zatvoriti se samo u svoj duhovni prostor, nego taj duhovni potencijal treba pokazati svojoj okolini kroz karitativnu djelatnost. Na sastanku je istaknuto da upravo taj karitativni odnos nosi sa sobom tzv. pastoralnu empatiju koja stvara duhovnu svijest za ono što se zove briga za opće, a ne samo pojedinačno dobro. Svi ti planovi i nastojanja trebali bi se odvijati na tri razine: župskoj, dekanatskoj i nadbiskupskoj. Budući da se ove godine slavi trideseta obljetnica nacionalnih proslava našega kršćanstva u Solinu, zaključeno je da se tijekom ove godine istakne važnost i uloga sakramenta krštenja u životu vjernika jer se po krštenju ostvaruje evanđeoska poruka, ne samo riječima ili službama niti samo bogoštovnim činima, nego životnim svjedočenjem i praktičnim djelima. Dekani s Nadbiskupom 37

41 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE SLAVIMO ŽIVOT - ZAVRŠETAK HUMANITARNE AKCIJE HRVATSKOGA CARITASA U SPLITU Povodom svečanoga završetka humanitarne akcije Hrvatskoga Caritasa Za 1000 radosti pod geslom Slavimo život, Obiteljsko savjetovalište i Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije priredili su prigodni program u subotu 4. veljače u velikoj sjemenišnoj dvorani u Splitu. Mladež se raduje životu i oduševljava starije Na početku susreta riječi pozdrava i zahvale svima nazočnima, osobito pastoralnom vikaru Splitskomakarske nadbiskupije mons. Dragi Šimundži i organizatorici susreta dr. Aniti Strujić, uputio je ravnatelj Caritasa don Marko Ćubelić istaknuvši da čovjek nije gospodar života nego njegov upravitelj, koji poštujući život služi Bogu, Darovatelju života. Nakon toga nastupili su dječji zbor Marjanski tići, zbor mladih župe sv. Josipa iz Dugoga Rata i zbor mladih Plamen ljubavi, koji su otpjevali po dvije pjesme. Recitaciju je krasnoslovila djevojčica Patricija Borčić. Također je nastupio i dječji plesni studio Školjkice, a Gradsko kazalište mladih izvelo je ulomak iz djela Mire Gavrana Bjelobradi nosi darove, igrokaz Dobro dijete pod vodstvom prof. Nade Prodan. Na kraju su svi izvođači zajedno zapjevali pjesmu Svi slavimo. Poseban gost večeri bio je Ivica Ursić, urednik i voditelj emisije Radio Splita Nikad nedjeljom. Potaknut razigranim i iskrenim govorom djece, gospodin je Ursić odložio papir s pripremljenim riječima i spontano iz srca progovorio potičući nazočne na pozorno osluškivanje toga dubokog, raznolikog dječjeg govora. Ursić je, čovjek koji je vjerom pobijedio neizlječivu bolest, potaknuo sve na ustrajnost u svim životnim nevoljama jer one mogu biti početak novoga života, života koji drugima donosi Krista patnika i Spasitelja. Tijekom programa, kojega je vodila Ljubica Jelušić, predstavljena je izložba dječjih radova Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači, dnevni centar Firule. DAN BOLESNIKA U KLINIČKOJ BOLNICI SPLIT Na dan proslave Gospe Lurdske i ujedno na Svjetski dan bolesnika, u subotu 11. veljače, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posjetio je bolesnike na Dječjoj pedijatriji u Kliničkoj bolnici Firule te je predvodio euharistijsko slavlje za bolesnike i cijelo osoblje u Kliničkoj bolnici na Križinama. Na Dječjoj pedijatriji, na kojoj ima stotinu i četrnaestero djece, nadbiskup je Barišić obišao sve odjele počevši od igraonice, gdje se razigrao s pokretnom dječicom, pa do najmanjih i najnemoćnijih beba u inkubatorima na intenzivnoj jedinici, gdje se s osobitom pozornošću i brigom pomolio za njihov u sjemenu patnički život, uputivši riječi nade njihovim roditeljima. U posljednje četiri i pol godine na tom je odjelu kršteno više od stotinu djece, posvjedočio je bolnički kapelan na Firulama don Tomislav Topčić. Taj dan nije dan samo naših bolesnika nego i cijeloga osoblja naše bolnice - kovačnice ljubavi. To je dan koji osvjetljava budnu ljubav, samozatajni i nesebični rad naših bolničkih kapelana. Taj je dan još veća prilika za susret s Kristom Patnikom te Njegovom i našom Majkom, Utjehom žalosnih i Zdravljem bolesnih, rekao je nadbiskup u kapeli KB-Križine na početku misnoga slavlja koje je predvodio u koncelebraciji s bolničkim kapelanom don Ćirom Burićem i duhovnikom Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva dr. don Antom Mateljanom. Isus je vidio bolesnike i ne samo vidio, nego im je išao u susret i bio ganut, pružao im je ruku i podizao ih. Zar to nije zadaća svih nas?! upitao se nadbiskup i dodao da nije neobično što je iz toga iskustva patnje i boli, pažnje i ljubavi svoga Utemeljitelja, Crkva dobila nadahnuće za osnivanje prvih bolnica te tako nastavila Njegovu misiju. I vi, liječnici, medicinske sestre i čitavo bolničko osoblje, nastavljate Gospodinovu misiju kada sve svoje znanje i sposobnosti usmjerite na brižno i savjesno liječenje bolesnih, istaknuo je nadbiskup te ih upozorio na opasnost duha relativiz- 38

42 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE ma i profiterstva koji žele obezvrijediti dostojanstvo ljudske osobe i smisao žrtve i križa. Ona koja je ostala uz križ svoga Sina i kojoj je mač boli proboo dušu, trajno stoji i uz križeve ostale svoje djece, svih nas i supati s nama, naglasio je nadbiskup Barišić i zavapio u duhu molitve da naša nebeska Majka unese svoju majčinsku toplinu u naša srca da bismo mogli bližnjima biti Isusov pogled i korak koji će potrebne vidjeti, prići im i podignuti ih. Na kraju misnoga slavlja, koje je pjevanjem uzveličao solinski zbor Gospe od Otoka i zbor medicinskih sestara, meditativno-molitvenu riječ uputio je duhovnik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva don Ante Mateljan naglasivši da Euharistija znači zahvaljivati Bogu i na patnji i bolesti. Nadbiskupu i svima koji se brinu za duhovno i tjelesno ranjene, zahvalio se bolnički kapelan don Ćiro Burić ističući nesebičnu zauzetost Hrvatskoga katoličkog društva Branimir, koje svake godine za veće blagdane isprosi materijalna sredstava za pomoć bolesnicima. Nadbiskup je, kako dječicu na Pedijatriji tako i bolesnike i cijelo osoblje, darovao prigodnim darom i krunicom kao jakom duhovnom podrškom u boli, muci i patnji. KRŠTENJA DJECE U OBITELJIMA S ČETVERO I VIŠE DJECE TIJEKOM U SPLITSKO-MAKARSKOJ NADBISKUPIJI Godine splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uveo je institut čestitanja i darivanja krštenika/ ce u obiteljima s četvero i više djece. 1. Matej Ljubičić (peto dijete), Zlatko i Matilda, Runović, 4. siječnja 2005.; 2. Anamaria Plazibat (sedmo dijete), Mirko i Monika, Dugopolje, 7. siječnja 2005.; 3. Ena Bobanac (peto dijete), Ivan i Anđela, Dusina, 18. siječnja 2005.; 4. Martina Jakulj (peto dijete), Ante i Nela, Donji Dolac, 28. siječnja Lucija Maleš (šesto dijete), Ivica i Anđa, Konkatedrala-Split, 28. siječnja 2005.; 6. Danijela Budić (šesto dijete), Dragan i Anđelka, Biorine, 28. siječnja 2005.; 7. Luka Penić (šesto dijete), Sretan i Zdenka, Bitelić, 1. veljače 2005.; 8. Pavao Lipotić (peto dijete), Miroslav i Damira-Jelena, Trilj, 2. veljače 2005.; 9. Noel Šunjić (sedmo dijete), Nikola i Sandra, Staševica, 26. veljače 2005.; 10. Iva Marušić (peto dijete), Goran i Katja, Sv. Nikola-Metković, 28. veljače 2005.; 11. Mariel Grgić (peto dijete), Vjeran i Jela, Kamen- Split, 18. ožujka 2005.; 12. Jakov Tomičić (peto dijete), Nediljko i Silvana, Sućidar-Split, 18. ožujka 2005.; 13. Kristina Romić (deseto dijete), Danko i Jadranka, Sv. Ilija-Metković, 29. ožujka 2005.; 14. Tina Patrlj (šesto dijete), Ante i Marija, Podbablje, 12. travnja 2005.; 15. Ana Mršić (peto dijete), Nediljko i Mirjana, Kamen-Split, 15. travnja 2005.; 16. Ivan Bebić (šesto dijete), Marijo i Svjetlana, Sv. Nikola-Metković, 15. travnja 2005.; 17. Andrija Kondža (peto dijete), Davor i Anka, Otok, 21. travnja 2005.; 18. Ivana Milanović-Litre (osmo dijete), Vjekoslav i Ivanka, Otok, 21. travnja 2005.; 19. Barbara Gabrilo (šesto dijete), Duško i Biserka, Dicmo, 27. travnja 2005.; 39

43 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE 20. Maja Šutalo (peto dijete), Jozo i Ivanka, Sv. Ilija- Metković, 27. travnja 2005.; 21. Mate Rogulj (peto dijete), Vlado i Nena, Radun- Kaštel Stari, 27. travnja 2005.; 22. Luka i Gabrijel Kaćunko (peto i šesto dijete), Marijo i Ivanka, Ravne Njive-Split, 29. travnja 2005.; 23. Sara Bošnjak (peto dijete), Anđelko i Olivija, Kamen-Split, 29. travnja 2005.; 24. Robert Mudnić-Pulje (četvrto dijete), Boris i Marija, Ugljane, 2. svibnja 2005.; 25. Jure Samardžić (četvrto dijete), Mišo i Ana, Ugljane, 2. svibnja 2005.; 26. Slavica Tičinović (četvrto dijete), Marko i Vesna, Kostanje, 10. svibnja 2005.; 27. Domina Dužević (peto dijete), Hrvoje i Karla, Sv. Lovre-Split, 10. svibnja 2005.; 28. Marija Felicija Ivanković (peto dijete), Krešimir i Emilija, Kaštel Stari, 11. svibnja 2005.; 29. Ivana Ćelić (četvrto dijete), Zdravko i Nevenka, Sv. Nikola-Metković, 17. svibnja 2005.; 30. Ivan Okmažić (peto dijete), Nenad i Lovorka, Kraljica Mira-Makarska, 17. svibnja 2005.; 31. Bruno Ivačić (sedmo dijete), Vedran i Ivona, Sinj, 17. svibnja 2005.; 32. Ivan Šunjić (četvrto dijete), Niko i Živka, Plina- Stablina, 18. svibnja 2005.; 33. Josip Taslak (peto dijete), Milan i Grozdana, Vid, 23. svibnja 2005.; 34. Gabriel Tomičić ((peto dijete), Mijo i Sofija, Zagvozd, 25. svibnja 2005.; 35. Josip Perković (peto dijete), Mario i Živana, Dugopolje, 2. lipnja 2005.; 36. Anđela Vujčić (peto dijete), Miro i Dijana, Kozica, 2. lipnja 2005.; 37. Toni Gavran (četvrto dijete), Mile i Ana, Bitelić, 2. lipnja 2005.; 38. Kristina Jerković (četvrto dijete), Juraj i Sanja, Sv. Nikola-Metković, 2. lipnja 2005.; 39. Kristijan i Karlo Bešlić (treće i četvrto dijete), Bože i Gordana, Sinj, 8. lipnja 2005.; 40. Mateo Bago (četvrto dijete), Mate i Mirjana, Vinjani, 8. lipnja 2005.; 41. Petar Milić (četvrto dijete), Ivan i Jasminka, Kraljica Mira-Makarska, 10. lipnja 2005., 42. Josip Petrović (peto dijete), Mirko i Željka, Radun-Kaštel Stari, 17. lipnja 2005.; 43. Josip Muzur (četvrto dijete), Senad i Anina, Srinjine, 28. lipnja 2005.; 44. Mirko Gudelj (deveto dijete), Drago i Nada, Zmijavci, 28. lipnja 2005.; 45. Luka Galić (peto dijete), Mladen i Gordana, Pujanki-Split, 28. lipnja 2005.; 46. Antea Vladušić (četvrto dijete), Jurica i Marija, Srinjine, 28. lipnja 2005.; 47. Marija Elizabeta Matić (peto dijete), Nikola i Marijana, Sv. Nikola-Metković, 28. lipnja 2005.; 48. Božana Galić (šesto dijete), Ivan i Suzana, Sv. Jakov-Trogir, 6. srpnja 2005.; 49. Anica Kuštra (šesto dijete), Damir i Marija, Runović, 11. srpnja 2005.; 50. Nikolina Vuka (četvrto dijete), Nikola i Željka, Prugovo, 10. kolovoza 2005.; 51. Natali Škaro (šesto dijete), Petar i Anđelka, Tijarica, 31. kolovoza 2005.; 52. Toni Varvodić (peto dijete), Ante i Ankica, Prugovo, 31. kolovoza 2005.; 53. Gabriel Skender (četvrto dijete), Ivan i Božena, Medov Dolac, 31. kolovoza 2005.; 54. Andrija Babić (peto dijete), Željko i Frančeska, Kamen-Split, 1. rujna 2005.; 55. Marko Gulić (četvrto dijete), Ante i Darija, Sinj, 6. rujna 2005.; 56. Lovre Krajina (peto dijete), Krešimir i Sanja, Sinj, 19. rujna 2005.; 57. Gabriela Čulin (sedmo dijete), Jerko i Gordana, Dugopolje, 21. rujna 2005.; 58. Anđela Perić (četvrto dijete), Stipe i Ksenija, Vinjani, 27. rujna 2005.; 59. Petra i Pavao Raboteg (treće i četvrto dijete), Ivica i Ivana, Kučiće, 14. listopada 2005.; 60. Petra Mišević (četvrto dijete), Ante i Petrana, Drum-Podbablje, 28. listopada 2005.; 61. Matej i Gabrijela Ževrnja (četvrto i peto dijete), Velimir i Ankica, Dugopolje, 28. listopada 2005.; 62. Anđela Mijoč (sedmo dijete), Anđelko i Milica, Otok, 18. studenoga 2005.; 63. Petar Krolo (peto dijete), Jakov i Ankica, Muć Gornji, 18. studenoga 2005.; 64. Petar Strinić (peto dijete), Ivan i Tonka, Imotski, 18. studenoga 2005.; 65. Petar Ašanin (četvrto dijete), Milorad i Andrea, Vinjani, 24. studenoga 2005.; 66. Berislava Ljubas (peto dijete), Ivan i Ivanka, Kaštel Stari, 29. studenoga 2005.; 67. Martina Skender (osmo dijete), Boro i Ivana, Medov Dolac, 6. prosinca 2005.; 68. Luka i Ivan Ptiček, Siniša i Dinka Luca, Mejaši- Split, 16. prosinca 2005.; 69. Ivan Majić (četvrto dijete), Ante i Lenka, Mejaši- Split, 16. prosinca 2005.; 70. Paula Lisica (četvrto dijete), Nenad i Marija, Srinjine, 19. prosinca 2005.; 71. Ivan Luka Roso (peto dijete), Darko i Sanja, Imotski, 19. prosinca

44 OBLJETNICE I OSVRTI OBLJETNICE I OSVRTI STOTA OBLJETNICA SESTARA SLUŽAVKI MALOGA ISUSA U SPLITU Pod geslom Ljubav nikad ne prestaje sestre Služavke Maloga Isusa provincije sv. Josipa proslavile su 100. obljetnicu dolaska u Split. U subotu 10. prosinca u župnoj crkvi sv. Križa euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Dragom Šimundžom, župnikom don Ivanom Sučićem, te ostalim mnogobrojnim svećenicima. Slavlje je pjevanjem uzveličao zbor sestara Služavki Maloga Isusa. Nadbiskup Barišić je u propovijedi istaknuo važnost njihove uloge u današnjem svijetu i nužnost njihovih zavjeta i karizmi za kršćansku izgradnju čovječanstva i društva. Koliko li samo znači vaša poslušnost u vremenu individualizma i samovolje, vaša čistoća u vremenu nevjernosti i hedonizma, vaša zauzetost za druge u vremenu egoizma. Došle ste u naš Split tiho, nenametljivo, a ostale živjeti kršćanski prepoznatljivo, isijavajući Kristovu ljubav, toplinu, predanost i blizinu, rekao je nadbiskup Barišić. Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale uputio je župnik don Ivan Sučić i provincijalka s. Magna Borovac pozdravivši uz nadbiskupa nazočne svećenike, časnu Majku s. Sandru Midenjak i njezine savjetnice s. Ljiljanu Perković i s. Mirjam Dedić, provincijalke zagrebačke i sarajevske provincije s. Radoslavu Radeku i s. Marinu Piljić te njihove savjetnice, vrhovne poglavarice redova, sestre provincijalke čije je sjedište u Splitu, ostale sestre koje rade u Splitu, delegata za redovnice fra Zlatka Šafarića, predstavnike pojedinih župa te predstavnike grada i županije. Zahvalni Bogu za sve dobro kojim nas svakodnevno obdaruje, u Stadlerovu duhu želimo graditi ovu nam povjerenu sadašnjost i budućnost, istaknula je provincijalka Magna Borovac. U poslijepodnevnom programu u sjemenišnoj dvorani održana je akademija, glazbeno-scenska igra, kojoj je tekst napisao dr. don Ante Mateljan, a glazbu skladao mo. don Šime Marović. U izvedbi akademije sudjelovale su sestre Služavke Maloga Isusa sa svojim zborom, bogoslovi, zbor djevojaka iz župe Opuzen i dječji zbor iz župe Mravince-Kučine. Zborovima su ravnale s. Dulcelina Plavša i s. Marinela Delonga, a za glasovirom je bila s. Mirta Lišnjić. Družba sestara Služavki Maloga Isusa nastala je milosnim nadahnućem Duha Svetoga u plemenitom srcu nadbiskupa Stadlera. Evanđeoska riječ koja je gorjela u njegovu srcu vodila ga je do najsiromašnijih i nezbrinutih, kojih je za vrijeme njegova dolaska u Sarajevo u Bosni bio veliki broj. Apostolskim žarom u Bosni razvio je veoma živu djelatnost na vjerskome, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Čitajući znakove vremena pokrenuo je i dao sagraditi mnoga zdanja diljem nadbiskupije, zato ga se s pravom može nazvati preporoditeljem i duhovnim obnoviteljem Bosne. Utemeljio je Družbu sestara Služavki Maloga Isusa s nakanom da vode brigu o siromašnoj i napuštenoj djeci, o starijim osobama, o bolesnima i napuštenima, te o siromasima uopće. Nadbiskup Stadler kupio je kuću u ulici Mjedenici, u Sarajevu, i dao je preurediti za nadbiskupsku ubožnicu. U nju je pozvao dobre i pobožne djevojke koje su spremne svoj život žrtvovati u službi ljubavi. Prve su se javile dvije djevojke Slovenke, buduće sestre: s. Marta Golec i s. Franciska Vrglez. Na blagdan Misa zahvalnica u crkvi Sv. Križa u Splitu 41

45 OBLJETNICE I OSVRTI sv. Rafaela 24. listopada godine svečano je otvorena mala nadbiskupska ubožnica, u koju se odmah smjestilo 25 siromašnih starica. Taj dan se slavi kao dan utemeljenja Družbe. Tim djevojkama, na molbu nadbiskupa Stadlera, pridružilo se još nekoliko djevojaka iz Trsta, iz zavoda gospođice Ivanke Sormann. Ona mu je pomogla da se uz samu tu ubožnicu kupi još jedna kuća za smještaj djece, u koju je godine primljeno prvo žensko siroče. Djevojke su molile nadbiskupa Stadlera da im omogući da postanu redovnice. Sedam djevojka godine položilo je privremene redovničke zavjete i postale su sestre Služavke Maloga Isusa, a redovničko odijelo primile su godine. U Sarajevu je godine, nadbiskup Stadler osnovao sirotišta Betlehem i Egipat za djecu i ubožnicu za starice. Zatim se nadbiskup Stadler pobrinuo da Družba što prije bude priznata kao pravna osoba. Njegovim zauzimanjem Družba je godine dobila privremeno, a godine i konačno odobrenje Pravila od Kongregacije. Također je želio da njegova Družba bude evanđeoskoga, redovničkog i crkvenog duha, da živi karizmu služenja Malomu Isusu u svima potrebnima. Poslao je sestre u Perast, Split, Vrgorac, Metković, Trogir, Omiš, Zagreb, Bar, Travnik, Visoko... Splitski je biskup Filip Franjo Nakić budno pratio djelovanje sestara Služavki Maloga Isusa u nadbiskupskim ubožnicama u Sarajevu, te ih je, uočivši njihovu karizmu, želio uključiti u apostolski rad svoje nadbiskupije. U studenome je godine biskup Nakić napisao pismo nadbiskupu Stadleru da su ga Općinsko Upraviteljstvo u Splitu i Javna Dobrotvornost, zamolili da im za njegu iznemoglih staraca i starica providi po tri sestre. Nadbiskup je Stadler, odazivajući se tomu Božjem pozivu, iz Sarajeva poslao šest sestara u Split. Tako su od 1. siječnja godine sestre Služavke Maloga Isusa u Splitu započele svoje djelovanje, službu ljubavi. Budući da su sestre radile u Splitu iz godine u godinu na sve više mjesta: vođenje domaćinstva u Sjemeništu, rad u muškom i ženskom dječjem sirotištu..., nadbiskup je Stadler želio da sestre imaju jedan svoj samostan, koji će ih povezivati. Tako su se sestre u listopadu godine u Velom Varošu, u blizini crkve sv. Križa, smjestile u prikladnu kuću, samostan sv. Ane. U tom samostanu sestre, u duhu karizme svojega Utemeljitelja i po njegovoj želji, otvaraju ustanovu za čuvanje djece radnika, daju pouke djevojkama iz kroja i šivanja, vezenja i sviranja, otvaraju mjesto za zabavu djece. Danas sestre u Splitu rade u samostanu sv. Ane, gdje im je provincijalna i odgojna kuća te mjesto za zabavu djece; imaju samostana na Bačvicama i na Šinama, vode domaćinstvo u Nadbiskupskomu sjemeništu, u Centralnomu bogoslovnom sjemeništu, Nadbiskupskom ordinarijatu, u konkatedralnoj župi sv. Petra u Splitu te pastoralno rade u župi sv. Spasa na Mejašima i sv. Križa u Velom Varošu. Družba je godine podijeljena na tri Provincije: splitsku, sarajevsku i zagrebačku, a sjedište Družbe je u Zagrebu. PROSLAVLJEN DAN BOGOSLOVNOGA FAKULTETA U SPLITU U četvrtak 19. siječnja Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu svečano je i dostojanstveno proslavio svoj Dan i sedmu godinu pripadanja sveučilišnoj obitelji. Tom prigodom Fakultet je dodijelio nagrade najboljim studentima i diplome diplomiranim teolozima i katehetama iz akademske 2004./2005. godine i 2005./2006. godine. Svečanost je započela koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Čestitajući dekanu Fakulteta, nastavnicima, studentima i studenticama KBF-a u Splitu, nadbiskup je naglasio njihovu veliku odgovornost i ulogu u Crkvi i društvu. Potaknuo ih je na još ustrajnije traženje i privrženost Kristu kroz slušanje Njegove riječi, te ih pozvao da osluškujući govor današnjega doba, poslušni Riječi, prikladno odgovore njezinim potrebama i izazovima vremena. Tumačeći evanđelje nadbiskup je istaknuo da su mnogi dolazili Kristu da ga dotaknu i ozdrave, a ozdravljali su tako što je On njih dotaknuo. Da bi i nas dotaknuo i ozdravio, treba ga slušati i čuti, poslušati i otvoriti mu se, potaknuo je nadbiskup i dodao: On se odmiče u lađu i ostavlja prostor udaljenosti od kopna i ljudi, ali i pruža most zvan vjera. Nadalje je nadbiskup upozorio na polovičnost spoznaje Kristove veličine iz pukog informiranja o Njemu bez suradnje s Njim. Opasnost je da ga pretvorimo u puku misao i teološke škole, teoriju i znanje, disciplinu, materiju i kolokvij. I to je bolest, a ozdraviti u tom pogledu, znači krenuti mostom prema lađi, ući u iskustvo vjere i povezanost s Njim, poručio je nadbiskup. Nakon euharistijskoga slavlja, uslijedio je drugi dio programa, akademski čin. Dekan Fakulteta prof. dr. Marinko Vidović prvi je uputio dobrodošlicu svima nazočnima, osobito splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću, nadbiskupu u miru Anti Juriću, zamjeniku provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Petru Milanoviću Trapi, veleposlaniku R. Hrvatske 42

46 OBLJETNICE I OSVRTI pri Sv. Stolici Emiliju Marinu, rektoru Sveučilišta u Splitu prof. dr. Ivanu Paviću, ravnatelju Centralnoga bogoslovnog sjemeništa mr. don Mati Uziniću, dekanu KBF-a u Zagrebu i dekanu KBF-a u Đakovu, dekanima i dekanicama Sveučilišta u Splitu, prodekanima i drugim predstavnicima fakulteta i ostalih Visokih učilišta, predstavnicima gradske i županijske vlasti, te nastavnicima, studentima i osoblju Fakulteta. Zatim je sve nazočne pozdravio mons. Marin Barišić ističući kako je dug tijek usklađivanja s Bolonjskim procesom ali još duži i zahtjevniji put usklađivanja naših planova i programa s osobom Isusa Krista. Velik je doprinos KBF-a, osobito u ozračju znanstveno-tehničkoga mentaliteta, jer je pozvan otkrivati duhovnu odrednicu, osmišljavati život, štititi dostojanstvo ljudske osobe, poštovati načela na kojima se zasnivaju sva ljudska prava, rekao je nadbiskup i upozorio da bi se u protivnom sve moglo relativizirati. Rektor Sveučilišta u Splitu dr. Ivan Pavić izrazio je čestitku Fakultetu u ime cijele akademske zajednice i istaknuo da je KBF u Splitu, premda mlad u članstvu Sveučilišta, tijekom svoga dugogodišnjega djelovanja imao važnu obrazovnu i prosvjetiteljsku ulogu u Splitu te pridonio očuvanju vjerskoga, kulturnog i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj. Naša je odgovornost zajedno štititi i afirmirati tradicionalne vrijednosti, ne zatvarajući se pred procesima koji su svojstveni ovom vremenu, istaknuo je rektor. Dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Zdenko Tenšek uz čestitku potaknuo je diplomante da s ponosom naučavaju ono što su od Boga preko svojih nastavnika primili. Zatim je čestitku i riječi zahvale Fakultetu, za veliku pomoć pri osnivanju novoosnovanoga KBF-a Sveučilišta u Đakovu, izrazio njegov dekan prof. dr. Nikola Dogan. Nakon pozdrava, dekan prof. Marinko Vidović iznio je jezgrovito izvješće o radu Fakulteta tijekom ljetnoga semestra ak. god / i zimskoga 2005./2006. Naveo je važnije događaje na Fakultetu kroz to vrijeme. Istaknuo je, između ostaloga, uspješnu suradnju Fakulteta s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i sa Sveučilištem u Splitu oko usklađivanja studijskoga programa s Bolonjskim procesom te oko izrade Statuta Sveučilišta u Splitu; kao i suradnju Fakulteta sa zagrebačkim KBF-om u izvođenju poslijediplomskih studija te izrazio nadu u potpunu suradnju ustrojem poslijediplomskoga studija i na KBF-u u Splitu. Govoreći o znanstvenom i stručnom radu i sudjelovanju u znanstvenim skupovima, tribinama, okruglim stolovima, znanstveno-istraživačkim projektima, prof. Vidović je istaknuo da su kroz proteklu ak. godinu nastavnici objavili 22 knjige, od toga dva zbornika, jedan udžbenik, dva prijevoda, te 67 znanstvenih radova i 49 stručnih članaka, recenzija, prikaza i osvrta. Na petogodišnjem filozofsko-teološkom studiju redovito su upisana 134, a na teološko-katehetskom studiju 63 studenta/ice. Pribrajajući im studente apsolvente, Filozofsko-teološki studij broji 162, a Teološko-katehetski 98 studenata. Dakle, u prosincu je Fakultet brojio ukupno 260 studenata i studentica. Dekan je osobito pohvalio mješoviti fakultetski pjevački zbor na čelu s mo. Šimom Marovićem i zauzetost studenata u pisanoj riječi, studentskom listu Odraz, te ih je potaknuo na ustrajnost i zaželio im daljnji uspjeh. Dekan M. Vidović sa svojim prodekanima uručuje diplome Prigodom Dana Fakulteta, prema Pravilniku KBFa u Splitu, Fakultet dodjeljuje tri nagrade najboljim studentima. Ove godine prva i druga nagrada, za položene sve predmete cjelovitoga studija s najboljim prosjekom ocjena 4,87 i u protekloj akademskoj godini za položene sve predmete iz godine koju je pohađao s najboljim prosjekom ocjena 4,94 dodijeljena je Kristianu Stipanoviću, apsolventu filozofsko-teološkoga studija. Treća nagrada dodijeljena je Mariu Radmanu, studentu II. godine filozofsko-teološkog studija, za najbolji seminarski rad u protekloj godini s naslovom Odnos Crkve prema demokraciji, koju je pisao kod dr. Jure Šimunovića. Zatim je uslijedila dodjela diploma koje su diplomantima uručili dekan Fakulteta prof. dr. Marinko Vidović, prodekan za nastavu prof. dr. Ivan Tadić i prodekan za znanost doc. dr. Anđelko Domazet. Naslov diplomiranoga teologa dobili su: Jakov Bešlić-Gadžo, Davor Bilandžić, Marijo Buljević, Roko Glasnović, Ana Jeličić, Ljubica Jelušić, Dalibor Milina, Ivica Španjić, Pero Šošić, Anđa Vujević rođ. Perić. Naslov diplomiranoga katehete dobili su: Ana- Mari Aleksić, Dragica Domjanović rođ. Krunić, Ana Marušić, Marijana Novak Stanić, Anita Ramić, Anka Sučić rođ. Ivančić. Cijeli program uzveličao je svojim pjevanjem mješoviti fakultetski pjevački zbor koji uvježbava bogoslov Ivan Urlić, a pod ravnanjem mo. Šime Marovića. Za glasovirom je bio Mihael Jelavić. 43

47 OBLJETNICE I OSVRTI PROSLAVLJEN BLAGDAN GOSPE RANJENE U KONKATEDRALI Zavjetni blagdan Gospe Ranjene svečano je proslavljen u konkatedralnoj župi Sv. Petra u Splitu u nedjelju 22. siječnja. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji sa župnikom don Radojkom Vidovićem, sužupnikom don Dušanom Vukovićem i don Antom Vrbatovićem te župnim vikarom don Marijom Buljevićem, đakonom don Hrvojem Dragunom i osobnim tajnikom don Miroslavom Vidovićem. Imamo iskustvo duševne i fizičke boli. Ranjavaju nas najbliži, obitelj i prijatelji, kolege i mnogi drugi. To je naš križ, a križ se teško može voljeti. Međutim, baš nam je u boli i patnji Isus najbliži i samo On pruža slobodu koja mijenja svijet. Gospodin je križem, pobijedivši val zloće ljubavlju i praštanjem, ponudio nešto bitno novo, a to je ljubav prema neprijateljima. Križ je susret nasilja i dobrote, zloće i milosrđa, smrti i života. Tu je patnja otvorena nadi a potvrđena žrtva ljubavi. U križu se događa novo stvaranje. Tu činjenicu mnogima nije lako prihvatiti i nije čudno što i danas postoji otpor križu. Križ je bio zabranjivan iz ideoloških razloga, a ima i onih vremena kad su ga zabranjivali tzv. sami kršćani, a čini mi se da ni danas nismo daleko od tih čina, rekao je nadbiskup Barišić i nastavio: No, nije ga toliko opasno ukloniti iz prostorija koliko je pogibeljno ukloniti ga iz savjesti i srdaca. Ako ga otuda uklonimo sve postaje dopušteno te bivamo ravnodušni i očajni. Zato ga treba postaviti u vlastita srca kao trajni izvor nadahnuća. Bilo koja istina nije poput dragoga kamena da je možemo spremiti u džep, nego je neizmjerni ocean u koji treba sići, uroniti i prepustiti se snazi Njegove ljubavi. Molimo Ranjenu Gospu, koja je najdublje spoznala mudrost križa i veličinu Raspete ljubavi, da nas Njegove rane izliječe, te da i mi budemo lijek bolesnima i pomoć patnicima. Za svoj zavjetni blagdan konkatedralna župa sv. Petra pripremala se trodnevnicom. Svete je mise predvodio don Miroslav Vidović. Prvi je dan pjevao župni zbor iz Slimena, drugi dan bogoslovska klapa, a treći konkatedralni zbor sv. Petra. Ove godine konkatedralni zbor slavi 20. obljetnicu utemeljenja. Utemeljiteljica zbora je s. Eudoksija Franić koja je od prvoga dana sve do danas sa zborom, koji je začet, kako kaže župnik don Radojko Vidović u kapeli Gospe Ranjene. Kapela se nalazi u prizemlju župne kuće, a u njoj je bio stari Gospin kip iz negdanje crkve sv. Roka koji je oštećen i konzerviran, a ostao je u takvom stanju poslije anglo-američkoga bombardiranja god. kada je srušena stara župna crkva sv. Petra. Stari gotički kip zamijenjen je drvenim kipom Ranjene Gospe, koji je izradio akademski umjetnik Kuzma Kovačić, a sada se nalazi upravo u kapeli. Kongregacija za Bogoslužje dopustila je slavljenje Gospe pod tim imenom, a blagdan se Ranjene Gospe inače u župi slavi svake godine 23. siječnja. Vanjska proslava blagdana održava se u predzadnju nedjelju siječnja. U kapeli se od njezinoga otvaranja svakoga dana obavlja cjelodnevno klanjanje pred izloženim Presvetim Sakramentom. PROSLAVLJENA PRVA OBLJETNICA NADBISKUPIJSKOGA KUĆNOG PATRONA APOSTOLA TITA Nadbiskupski Ordinarijat u Splitu proslavio je u četvrtak 26. siječnja prvu obljetnicu kućnoga patrona apostola Tita kojemu je u studenome prošle godine posvećena kapela u obnovljenoj zgradi Nadbiskupije. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić sa svećenicima, a u nazočnosti vjernika laika-suradnika u Ordinarijatu. Sveti Timotej i Tit bili su najvjerniji učenici i najbliži suradnici svetoga Pavla, a Isus je najbolje preko svojih suradnika poznavao probleme i potrebe Crkve, istaknuo je nadbiskup u propovijedi i dodao da je Tit poslan donijeti Radosnu vijest u Dalmaciju. Mi danas, od vratara do nadbiskupa, nosimo poruku i organizaciju prve Crkve; nosimo čitavi pastoralni plan. U tom planu i programu, kako prije tako i danas, očituje se čovjekoljublje. Pred ostvarivanjem toga Božjeg plana, nadbiskup se upitao: kako biti nasljedovatelj Kristov i navjestitelj Radosne vijesti u ovom vremenu i prostoru?, te odgovorio: Sakrament preporođenja očituje čovjekoljublje, a ono se svjedoči konkretno u Caritasu-službi ljubavi. Od samih početaka to su temeljne dvije odrednice Crkve. Stoga nije neobično što Sveti Otac Benedikt XVI. u novoj enciklici Deus Caritas est (Bog je ljubav) naglašava Caritas, taj poziv Crkvi na obnovljeno zauzimanje u služenju ljubavi (diakonii). Nadbiskup Barišić je istaknuo kako to Crkva ne čini da bi zadobila simpatije, nego da bi se osvijetlio bitni dio njezinoga postojanja i poslanja. Nijedan sustav ne može učiniti suvišnim službu ljubavi-caritas niti je pravda može zamijeniti. Svaki čovjek treba osobnu pozornost i ljubav. Danas kada slavimo spomendan prvoga blagovjesnika u Dalmaciji, apostola Tita, pastoralca, svjedoka milosrđa Božjega i čovjekoljublja, najvažnije nam je posvjedočiti čovjekoljublje u navještaju krštenja i službi ljubavi u našim župnim zajednicama. Neka sv. Tit blagoslovi svakoga u njegovoj ulozi, službi ljubavi u zajedničkoj nam Crkvi, poručio je nadbiskup. 44

48 OBLJETNICE I OSVRTI TRISTOTA OBLJETNICA SPOMENIKA KULTURE PAŠTRIĆEVE KNJIŽNICE U povodu 300. obljetnice otvaranja prve javne sjemenišne knjižnice koja je po svom glavnom darovatelju, svećeniku i profesoru Ivanu Paštriću, od početka nazvana Bibliotheca Pastritia, Nadbiskupsko sjemenište i Nadbiskupijska klasična gimnazija u Splitu pripremili su svečanu akademiju u ponedjeljak 30. siječnja u Velikoj dvorani splitskoga sjemeništa. Riječi pozdrava svim nazočnima uputio je ravnatelj gimnazije Don Frane Bulić mons. dr. Mihovil Vidović, naglasivši da je knjižnica otvorena 30. siječnja i da je to bila prva javna knjižnica u gradu Splitu. Nazočnima se obratio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Zahvaljujući svima koji su utkali sebe u ovu časnu kulturnu znanstvenu ustanovu, mons. Barišić je istaknuo da je Paštrićeva knjižnica sakupljeno blago teologije i filozofije kroz različita vremena na jednome mjestu. I nije slučajno da se prije 300 godina otvara javna knjižnica u gradu Splitu, gradu u kojemu se nalazi najstarija rukopisna knjiga-kodeks u Republici Hrvatskoj, Splitski evanđelistar (VII. st.) te iz kojega potječe otac hrvatske književnosti Marko Marulić ( ). Nakon ravnateljevih i Nadbiskupovih pozdrava kratka su predavanja održali prof. dr. Slavko Kovačić i mr. Josip Dukić. Prof. Kovačić je govorio o životu Stjepana Cosmia ( ) i Ivana Paštrića ( ). Naglasio je kako se njihov život u mnogo čemu podudarao, iako je smjer njihova životnoga kretanja bio obratan. Paštirić je rođen u Splitu, ali je cijeli svoj život proveo u Veneciji i Rimu gdje je i završio studije. Cosmi je, obratno, rođen u Veneciji, studirao je neko vrijeme i živio u Italiji, ali je posljednjih 25 godina svojega života proveo u Splitu ( ), darivajući svega sebe za dobro Crkve i naroda, rekao je dr. Kovačić. Paštrić, vrstan poznavatelj latinskoga i grčkog, hebrejskoga i sirijskog jezika, doktorirao je filozofiju i teologiju. Nakon svećeničkog ređenja u Rimu stavio se na raspolaganje Zboru za širenje vjere. Radio je kao lektor biblijskih jezika, vodio tiskaru, i više od trideset godina predavao u Urbanovu zavodu. Već mu je u tridesetoj godini, na teološkom fakultetu u Rimu, dodijeljena katedra dogmatske teologije. Godine utemeljio je Akademiju koncila koja se bavila proučavanjem teološke misli. Za nas je vrlo važno da je za naše glagoljaše priredio novo izdanje glagoljskoga Brevijara (koji je tiskan god.) i Misala. Time se odužio svom rodnom kraju i hrvatskoj kulturi. Stjepan Cosmi je godine imenovan za splitsko-makarskog nadbiskupa. Zbog spora između Mletačke Republike i Sv. Stolice, tek je došao u Split i preuzeo službu te u teškim turskim i mletačkim previranjima, godine na Blagovijest u Splitu otvorio sjemenište, prvu javnu srednju školu s gimnazijom i teološkim i filozofskim studijem. Nadbiskup Cosmi je u tu svrhu krenuo i u osnivanje biblioteke te je uložio veliki trud kako bi toj ustanovi pribavio što više potrebnih knjiga. U tome mu je svesrdno pomagao upravo Ivan Paštrić darivajući splitskom sjemeništu mnoštvo vrijednih knjiga, zaključio je prof. Kovačić. Jezgru je biblioteke godine činilo 568 knjiga koje je poklonio Paštrić, pa je biblioteka s pravom nazvana Paštrićeva biblioteka. Prema želji Ivana Paštrića biblioteka je bila namijenjena sjemeništu i gradu Splitu, istaknuo je ravnatelj biblioteke mr. Josip Dukić i nastavio: Paštrićeve knjige su stigle iz Rima u Split u razdoblju od do god. Na svakoj je knjizi Paštrić napisao svoje ime, a neke je dao uvezati u kartonske korice, umotane u pergamene nekih nepoznatih srednjovjekovnih rukopisa, koje bi trebalo proučiti. Biblioteka je bila otvorena javnosti do početka 19. st. Godine biblioteka je brojila 927 svezaka. Za povijest biblioteke važan je popis iz god., unesen u opći inventar sjemenišne pokretne imovine, koji se nalazi u Nadbiskupskom arhivu u Splitu. Na kraju šk. god /35. biblioteka 45

49 OBLJETNICE I OSVRTI je brojila svezaka. Danas biblioteka broji oko knjiga, ali od Paštrićevih knjiga sačuvala se samo četvrtina odnosno oko svezaka, zaključio je mr. Dukić. Uz zahvalu svima za sudjelovanje u prigodnoj akademiji i onima koji su moralno i materijalno pripomogli obnovi biblioteke, ponajprije Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, zatim Županiji te Ministarstvu kulture za iskazano zanimanje, zaključnu je riječ uputio ravnatelj Sjemeništa dr. Mladen Parlov. Biblioteka je uslijed sklonih i nesklonih povijesnih prilika i neprilika poput živa organizma, rasla i razvijala se, rekao je dr. Parlov i dodao: Zbog svoje vrijednosti Biblioteka je proglašena i pokretnim spomenikom kulture, a upravo ta činjenica svih nas obvezuje da učinimo sve što je u našoj moći da Bibliotheca Pastritia nanovo zaživi i dobije novu postavu. Jer je riječ o neprocjenjivom kulturnom blagu grada Splita i Županije splitsko-dalmatinske, Republike Hrvatske, Nadbiskupije splitsko-makarske i Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu. Akademiji je nazočila, među mnogobrojnim uzvanicima, gđa Tajma Rizmondo, predstavnica ministra kulture Bože Biškupića. Slavlje su pjesmom uveličali Zbor gimnazijalaca uz pratnju tamburaškog orkestra sjemeništaraca pod ravnanjem prof. s. Mirje Tabak i klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj. Na završetku akademije uslijedilo je razgledavanje prigodne izložbe knjiga iz Paštrićeve knjižnice. Osobito mjesto u biblioteci pripada inkunabulama. Iz biblijskih nauka zanimljiva je arapska Biblija u tri sveska (Biblia sacra arabica), iz područja dogmatike Bellarminova povijest nauke Tridentskog koncila, iz duhovnosti Opće odredbe reda sv. Franje (Statuta generalia ordinis sancti Francisci) tiskane u Rimu Brojne su knjige iz crkvenoga i civilnog prava, rječnici, priručnici i komentari. Dio knjiga obrađuje teme iz povijesti crkve i crkvenih koncila, filoloških studija i društvenih znanosti. Zanimljivo je spomenuti i djela hrvatskih autora M. Marulića, I. Lučića, I. T. Mrnavića i dr. U biblioteci je sačuvan prijepis Gundulićeva Osmana, te poneki rukopis poznatoga Nikole Tommasea. PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. IVANA BOSCA U SPLITU U utorak 31. siječnja Salezijanci na Kmanu u Splitu proslavili su blagdan svojega utemeljitelja sv. Ivana Bosca za kojega su se pripremili trodnevnicom, koju je predvodio prof. don Josip Čorić. Središnje blagdansko euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je u homiliji ustvrdio da se danas rijetko postavlja pitanje: kako odgajati, a sve češće: isplati li se odgajati i je li moguć odgoj? Utilitaristički i egoistički interesi, ispunjeni brigom samo za osobnim uspjehom i zdravljem, ulaze u naša razmišljanja i stavove te iskrivljuju čovjekov odnos prema odgoju, rekao je nadbiskup. Govoreći o nesebičnoj brizi i ispravnom odgoju, mons. je Barišić podsjetio nazočne na lik sv. Ivana Bosca, apostola mladeži, koji je do velike istine o odgoju došao upravo u susretu s realnošću. Lakše se naljutiti nego svladati, a ljutnja ne odgaja. Lakše je prijetiti nego uvjeravati, a prijetnja ne odgaja. Zbog naše nestrpljivosti i oholosti lakše je druge koriti nego pokušati popravljati, a samo korenje ne odgaja, parafrazirao je nadbiskup sv. Ivana Bosca i zaključio njegovom mišlju da se najbolje odgaja ljubavlju i osobnim životom. Potaknut Evanđeljem, nadbiskup je istaknuo put odgojnoga odrastanja rekavši da Isusov izričaj postati kao dijete znači odrasti, sazrijeti, jer dijete osjeća pripadnost drugome, a to je model koji je suprotan onome, biti gospodar i dostatan sam sebi. Prihvatiti drugoga znači dati mu prostora u sebi, biti malen i ponizan pred njim, dok veliki ne daju prostora drugome ni u sebi ni oko sebe. Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale nadbiskupu Barišiću izrekao je župnik i dekan katedralnoga dekanata don Ante Vasilj. Slavlje je uveličao svojim pjevanjem zbor Glorija i Veliki mješoviti župni zbor. Sljedbenici sv. Ivana Bosca, poznati pod imenom Salezijanci, došli su u Split god. na poziv tadašnjega splitskog biskupa K. Klementa Bonefačića, koji im je povjerio vodstvo zavoda Martinis Marchi. Već tada su razvili uspješan apostolat u radu s mladeži. Poslije rata komunistička vlast im je zabranila pastoralni rad, zgradu nacionalizirala, a god. zavodska kapela je pretvorena u gimnastičku dvoranu. Salezijanci su napustili Split, a vratili su se god. na poziv nadbiskupa F. Franića koji im je povjerio župu Marije Pomoćnice na Kmanu. Poslije toga su sagradili crkvu i pastoralni centar, a u župnom pastoralu aktivni su animatori, ministranti, malonogometaši, pjevači, članovi liturgijske sekcije i različitih molitvenih zajednica. 46

50 OBLJETNICE I OSVRTI SVIJEĆNICA I DAN POSVEĆENOGA ŽIVOTA Na blagdan Svijećnice - Prikazanja Gospodinova i Dana posvećenoga života u četvrtak 2. veljače, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u splitskoj katedrali Sv. Dujma. Sv. Misi prethodio je blagoslov svijeća u crkvi Sv. Dominika te procesija do katedrale. Nadbiskup je Barišić u homiliji naglasio da je Dan posvećenoga života prigoda za zahvalu Gospodinu na toj karizmi i značenju toga dana te neprocjenjivom daru posvećenoga života u svim njegovim raznovrsnim oblicima. Svatko je od nas zapaljena svijeća, koja bi trebala osvjetljavati stvarnost u kojoj se nalazimo, rekao je nadbiskup. Tumačeći evanđelje nadbiskup se osvrnuo na sličnost profila današnjih ljudi s biblijskim likovima. Na prikazanju je Gospodinovu pred hramom bilo mnoštvo svijeta, mnogi su obavljali svoje obrede, žurili se i nisu imali vremena, ali ta ljudskost predstavljena u Ani i Šimunu imala je vremena za Boga i bližnjega. Nadbiskup je izrazio vjeru da ćemo se i mi prepoznati i očitovati u liku proročice Ane i pravednoga starca Šimuna. Istaknuo je presudnu duhovnu nit povezanosti s izvorom radosti, Svjetlom naroda koje je neophodno prepoznati da bismo po Njemu bili prepoznatljivi. Ana i Šimun su se pored Svjetla osjetili prosvijetljeni i ogrijani, pa su zato mogli druge grijati i obasjavati. Kad Bog zahvati čovjeka onda se to očituje u njegovu životu. Šimun je bio prožet i prosvijetljen u svojemu razumu i stoga prepoznaje u tom dječaku Boga, Spasitelja Svijeta. I mi bismo se trebali osjetiti prosvijetljeni u svojemu razumu te vidjeti Njega kao životni izvor i nositi vjeru kao Svjetlo koje će nas voditi stazom života, jer to Svjetlo prosvjetljuje život i djelovanje svakoga čovjeka. Svi smo pozvani poput Šimuna, koji je bio prosvijetljen, biti istinski navjestitelji Riječi Božje u svojemu životnom okružju. Mons. Barišić ohrabrio je osobe posvećenoga života te je istaknuo njihovu ulogu i važnost njihovih zavjeta u današnjem svijetu, a ujedno je upozorio i na opasnost suobličavanja svijetu. Vi ste svjetlo svijeta i ohrabrenje u patnjama. Na svima je velika odgovornost da taj ključ čitanja našega vjerničkog života bude još prisutniji za druge u ovom vremenu i prostoru i da, u tom pogledu, budemo što glasniji u svojemu narodu. Jer redovnički zavjeti i vjernost vlastitoj karizmi donose Krista u svijet, rekao je nadbiskup ističući da je predanost Evanđelju i duhovni način života još uvijek sposoban govoriti suvremenome čovjeku koji je često izgubljen u brojnim zbivanjima koja nemaju uporištâ pomoću kojih bi se snalazio. Procesija od Sv. Dominika do Katedrale 47

51 NA GRANICAMA RIJEČI - ZBORNIK U ČAST MONS. DRAGE ŠIMUNDŽE U Splitu je 8. veljače u Velikoj dvorani Centralnoga bogoslovnog sjemeništa predstavljen Zbornik Na granicama Riječi, prigodom sedamdesete obljetnice života mons. Drage Šimundže, jednoga od naših najpoznatijih crkvenih, kulturnih radnika i znanstvenika. Prof. Šimundža završio je teološke i filozofske studije. Uz profesorsku službu obnašao je i vrši visoke dužnosti u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Crkvi u Hrvatskoj. Napisao je desetak teološko-filozofskih knjiga i oko 900 znanstvenih i publicističkih priloga u časopisima, tjednicima i dnevnom tisku. Četvrt stoljeća je bio urednik teološkoga časopisa Crkva u svijetu i mnogih drugih znanstvenih djela. Zahvalni za taj stručni i vrijedni rad dr. Šimundže, njegovi su mu poštovatelji i prijatelji među kojima su 24 sveučilišna profesora i doktora znanosti, 4 (nad)biskupa i 6 akademika priredili opsežni znanstveni zbornik na 640 stranica. Zbornik je podijeljen u četiri tematske cjeline. O prvom dijelu Zbornika koji je posvećen teološko-ekleziološkim pitanjima, govorio je prof. dr. Anto Šarić iz Sarajeva. Istaknuo je važnost stručnih i znanstvenih priloga te naglasio da će Zbornik imati značajnu ulogu u aktualizaciji teološke i ekleziološke literature u našoj sredini. Prof. dr. Ivan Tadić predstavio je drugo poglavlje koje obrađuje granične teme i društveno-etičku problematiku današnjega vremena. Ta je tematika, kazao je predstavljač, veoma aktualna i istodobno znanstveno obrađena s različitih etičkih, filozofskih i socioloških aspekata. U trećem dijelu Zbornika surađuje dvanaest autora. Neki u svojim prilozima govore o književnim vrstama, a neki se izravno dotiču duhovno-kritičkih premisa Šimundžina književno-kritičkog svjetonazora. Predstavljač toga dijela prof. dr. Ivan J. Bošković istaknuo je da je mons. Šimundža čovjek i pisac koji znalački spaja sjajnu filozofsko-teološku naobrazbu i erudiciju sa senzibilitetom autentičnog stvaraoca i književnika, otkrivajući u baštini hrvatskih slova nepoznate dimenzije i književna duhovna prostranstva kojih tradicionalna kritika nije bila svjesna niti je bila u stanju obuhvatiti njihove sadržaje: one često nedokučive i nespoznatljive granice Riječi podatne iskustvima teologa, mislioca i intuicioniste i književnog znalca. Četvrti dio Zbornika, naslovljen Crkva i vrijeme, predstavio je mr. Josip Periš. U predstavljanju je analizirao pojedine priloge upućujući da su na izravan ili neizravan način povezani sa životom i djelovanjem mons. Drage Šimundže. Osvrćući se na bogatu Šimundžinu bibliografiju, mr. je Periš zaključio da je don Drago, kao ugledni kulturni i znanstveni radnik, teološki pisac i publicist, književni kritičar i analitičar, povjesnik i esejist, prevoditelj i priređivač književnih i znanstvenih djela, jedan od najistaknutijih crkvenih predstavnika u našoj znanosti i kulturi. Svima nazočnima, a osobito svečaru, zahvalili su splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić i prof. dr. Nediljko A. Ančić u ime uredništva časopisa Crkva u svijetu. Predstavljanje su uzveličali vokalni sastav Chorus Spalatensis i velik broj don Draginih poštovatelja crkvenoga, kulturnog i društvenog života, a među njima su nazočili splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić, rektor Sveučilišta u Splitu dr. Ivan Pavić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu prof. dr. Marinko Vidović, splitsko-makarski nadbiskup i generalni vikar mons. Ivan Ćubelić. Na kraju je svima riječ zahvale uputio svečar mons. Drago Šimundža. 48

52 PASTORAL MLADEŽI PASTORAL MLADEŽI JESENSKA DUHOVNA OBNOVA KATOLIČKE MALONOGOMETNE LIGE Duhovnu obnovu za članove KMNL održanu u nedjelju 6. studenoga u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, organiziralo je Vijeće za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Nakon pokorničkoga bogoslužja koje je predvodio don Ivan Delić, pomireni u sakramentu pomirenja igrači su sudjelovali u klanjanju euharistijskom Kristu predvođeni don Mirkom Bitunjcem. Na početku drugoga dijela programa članove KMNL i sve nazočne pozdravio je voditelj lige Ivan Terze. Uputio ih je u pravila proljetnoga dijela sezone i istaknuo momčadi s dosadašnjom najpoštenijom igrom. Izlaganje na temu Vjera i šport održao je župnik župe Gospe od Otoka u Solinu don Vinko Sanader, posvjedočivši kao vjernik i športaš međusobnu prožetost vjere i športa, te njihov zajednički cilj: integralni razvitak i odgoj čovjeka. O svome životnom putu, punom padova i uspona, poraza i pobjeda, bolesti i ozdravljenja progovorio je Ivan Gudelj, čovjek koji je kao mladić dotaknuo vrhove nogometnog svijeta. No, ulaskom bolesti u njegov život sve se mijenja. Od tada cilj postaje samo jedan - ozdravljenje. Vjera u ozdravljenje je vjera koja me približila Bogu. Tražio sam duhovnu snagu za izdržati i sve laži koje su se o meni u medijima provlačile. Našao sam je u jednom samostanu kada sam bio u karanteni, a na moju duhovnu izgradnju utjecalo je druženje sa svećeničkom reprezentacijom kojoj sam dvije godine izbornik, posvjedočio je trener Hajduka i dodao: U životu imate mnoštvo putova, a jedan je ispravan i njime vas vodi Bog. To je put vjere i on će vam pomoći u svjetlu Dobra vidjeti svaki događaj koji vas zahvati. Na pitanje: kako on to iskustvo prenosi na momčad? odgovorio je da gradi među njima odnos zajedništva i uzajamnog povjerenja, te potiče na osobnu izgradnju iz odnosa s Bogom. O tome kako se vjera živi u svijetu novca i slave, mladosti i uspjeha govorio je Goran Granić, mladi čovjek, uspješan igrač vjernik čije je svjedočanstvo izrečeno kao životna ispovijed sve dirnulo. Opisao je svoj nogometni put i Božje vodstvo. Kroz kušnju sukoba s novim trenerom koji za njega nije vidio mjesto u timu, suočen s vlastitom taštinom i ohološću, upoznao je nevjernoga sebe i vjernoga Boga. Bio sam ovisan o uspjehu. Nogomet je bio moj idol, a ja njegov idolopoklonik. Da sam u takvom stanju završio život, ne bih vidio raja. Morao sam se promijeniti, a znao sam da mi je za to potrebna Božja milost i vrijeme, ispovjedio je igrač Hajduka. Na kraju je upozorio mlade da im sa završetkom sezone ne završi i molitva, da ne uprežu Boga u ostvarenje vlastitih ciljeva, nego ispunjaju Njegovu volju; da čitaju Bibliju i da je utjelovljuju u život. Nakon kratkoga svjedočanstva Dražena Madunovića, nekadašnjega profesionalnog nogometaša a sada aktivnog člana KMNL, povjerenik za pastoral mladih dr. don Alojzije Čondić zaključio je susret pozvavši VIS Dujam da pjevanom molitvom posvjedoče kako uz vjeru i šport ide i glazba. Susret s Kristom u Presvetom Otajstvu 49

53 PASTORAL MLADEŽI DUHOVNA PRIPRAVA ZA HODOČAŠĆE POVJERENJA U MILANO Molitva u duhu Taizéa priređena je 14. studenoga u crkvi sv. Dominika u Splitu. Bila je to duhovna priprava za Hodočašće povjerenja u Milano koje se održalo od 28. prosinca do 1. siječnja godine. Na samom početku okupljenu mladež pozdravio je povjerenik za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije dr. don Alojzije Čondić, pozvao ih na dostojanstveno ponašanje i predstavljanje svoje domovine na tom hodočasničkom putu, te preporučio u njihove molitve sve one koji nisu u mogućnosti s njima hodočastiti. Nakon kratkih meditacija, razmatranja nad evanđeoskim tekstovima i duhovnih pjesama, brat Ulrich iz Taizéa izrazio je zadovoljstvo molitvenim susretom u Splitu. Zatim je prikazao film o Taizéovim susretima mladih u raznim gradovima svijeta i njihovim susretima s papama Ivanom XXIII. i Ivanom Pavlom II. koji su Taizé nazvali mladim proljećem. Dvadesetpetogodišnji Taizéov hodočasnik posvjedočio je da mu je uz tri odlaska u Taizé ovo deseto Hodočašće povjerenja. Od svake godine sam hodočastio. Moja su iskustva raznolika. U proteklih deset godina susreo sam mnogo ljudi različitih kultura, religija, vjera, upoznao se s njihovim vrijednostima te im pokušao prenijeti vrijednosti kršćanske vjere i kulture. Najdublje su me se dojmili dočeci Nove godine u kojima se očitovala nesebična zauzetost mladih ljudi oko invalida i Molitva za mir u svijetu. Mladi se raduju susretu u Milanu Molitva je organizirana u zajedništvu Vijeća za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije i Ureda za mlade HBK, mladeži crkve sv. Dominika i grupe mladih s voditeljicama redovnicama Dolores Brkić i Darijom Bota. U ime Ureda za mlade HBK nazočila je koordinatorica za Taizé susrete mladih Diana Samardžić, a cijeli molitveni program vodio je i animirao župni vikar župe Gospe od Ružarija o. Jozo Čirko. Iz Splita se za Hodočašće prijavilo više od dvjesto mladih. MOLITVENO BDJENJE MLADIH SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo - riječi su koje je Isus uputio svojim učenicima našavši ih pozaspale. Osluškujući bìlo ovoga vremena i ozbiljnost Kristova govora nama, Vijeće za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije priredilo je u četvrtak 24. studenoga molitveno bdjenje za mlade. Kao duhovna priprava za došašće i Božić, bdjenje je održano u većini dekanata spomenute nadbiskupije, a u jednome je od njih u župi sv. Josipa na Mertojaku s mladima bdio i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Potaknut Kristovim riječima i vršeći pastirsku službu navještaja, nadbiskup je pozvao mlade na bdjenje i budnost kako bi realnost gledali budno Božjim očima, te oslobođeni pogrešnih težnji slijedili Njegov glas u sebi. Svijetlo Božje dar ja nama, ali i o nama ovisi hoće li gorjeti svjetiljka, hoće li biti ulja, hoće li svjetlo spasenjski gorjeti u nama i svijetliti preko nas ili će se zbog nemara utrnuti pred navalom mraka, rekao je nadbiskup i dodao: Ono što se adorira, to nas određuje; Onoga koga adoriramo i sami On postajemo, On u nama i mi u Njemu. Zato, budni budite i bdijte! Hodite sa svjetlom kroz došašće i susretnite se s Njim u Božiću, neka se rodi u vašem srcu! Tom prigodom Odbor za bdjenja i hodočašća pripremio je molitvene sadržaje pod naslovom S upaljenom svjetiljkom. 50

54 PASTORAL MLADEŽI BOŽIĆNI KONCERT ZA MLADEŽ Božićni koncert za mladež u organizaciji Vijeća za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, održan je u nedjelju 18. prosinca u crkvi sv. Dominika u Splitu. Na ovogodišnjem božićnom koncertu duhovne glazbe nastupila je Bogoslovska klapa s pjesmama Oče naš i Spavaj sinko, VIS Dujam s pjesmama Božić bijeli i Obećana Djevica, VIS Gospa od zdravlja White Chrismas i U se vrime godišta, VIS Dominik Na nebu je zvijezda i Marijo, Marijo, dječji zbor Marjanski tići Sretan Božić Hrvatska i Spavaj Isuse mali, te kao gost grupa Dalmatino s pjesmom Božić bijeli. S mnoštvom sabrane mladeži zapjevao je i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, koji je na kraju programa zahvalio organizatoru i svim izvođačima što su svojom uvježbanošću i pjesmom istkali nit vodilju i vez koji nas povezuje s anđeoskim dvorom. Jer glazba je govor nebesnika, a naš cilj je Nebo, istaknuo je nadbiskup i potaknuo mladež da se pripreme za Isusovo rođenje i u svoj mladenački život utkaju himan Slava Bogu na visini koji se prvi put zapjevao na Božić, a poslije se nastavio pjevati u liturgiji. Božićni je koncert završio zajedničkim nastupom svih izvođača s pjesmom Radujte se narodi. Program su vodile vjeroučiteljice Helena Balajić i Ljubica Jelušić. Božićna pjesma splitske mladeži DVIJE OBAVIJESTI ZA MLADE 1. Križni put na dekanatskoj razini za mladež Poštovani dekani! Već smo Vas obavještavali, a sada se približilo vrijeme pripreme križnoga puta za mladež na dekanatskim razinama. Stoga Vas molimo da, po Vašem dogovoru na dekanatskoj razini, u korizmenom vremenu organizirate jedan zajednički križni put za mladež u Vašem dekanatu. Ako to nije moguće u Vašem dekanatu, onda preporučujemo da se udružite sa susjednim dekanatom. Također Vas molimo da, radi djelotvornosti i najave, na vrijeme obavijestite naš ured gdje i kada će biti križni put. Također Vas molimo da nam dostavite fotografije kako bismo ih mogli objaviti na našoj web stranici. Za tu ćemo prigodu izraditi i dostaviti Vam prigodni plakat, a za sadržaj križnoga puta preporučujemo križni put, koji je napisao papa Benedikt XVI., a objavljen je na našoj web stranici ( 51

55 PASTORAL MLADEŽI hr/pastoral/ml.html) te križni put koji je priredio don Marin Škarica (Oj zdravi, križu, nado sva S Isusom Kristom na križnom putu, CuS, Split 2005.), ili pak od Tomislava Ivančića, Susret na križnom putu, Teovizija Zagreb 2002.; Nikola Kuzmičić, Uz Isusa na Kalvariju Križni put Isusa Nazarećanina, Split 1987.) Dakako, možete uzeti i drugi, po Vama, prikladniji križni put. 2. Nacionalni susret katoličke mladeži u Puli od travnja a) Okvirni program Subota, 29. travnja doček skupina kod tunela Učka i podjela liturgijskoga vodiča, hrane, šalova i prigodnih darova zajednički popodnevni program počinje u sati u sati misno slavlje u pulskoj Areni (TV i radio prijenos) nastavak zajedničkoga programa i druženja odlazak na župe Nedjelja, 30. travnja susret po župama Porečko-pulske biskupije druženje s mladeži u župama sudjelovanje na župnim misama razlaz u popodnevnim satima b) Duhovna priprema - kateheze Da bi ovaj susret bio duhovno što plodonosniji treba se na vrijeme duhovno pripremati. Stoga potičemo župnike, župne vikare, suradnike i svu mladež, koja želi hodočastiti u Pulu da odgovorno i na vrijeme pristupe ovome zajedničkom pastoralnom pothvatu. Hrvatska biskupska konferencija i Odbor za mlade pri Biskupskoj komisiji HBK za laike izdali su prigodne kateheze za ovaj susret. Kateheze su poslane svim župama po dva primjerka. Stoga Vas potičemo da ih koristite u radu s mladeži, a osobito u pripremi za ovaj susret. Svaka župa ili grupa, trebala bi imati, više zajedničkih priprema s tim da na dekanatskoj razini bude najmanje jedan zajednički duhovni susret. c) Organizacija hodočašća Hodočašće će biti organizirano na župnoj i dekanatskoj razini. To znači da bi svaki župnik već do sredine veljače trebao znati tko ide te prijaviti voditelja i broj mladih dekanu ili predstavniku dekanata u vijeću za mlade. Oni će prijave dostaviti u nadbiskupijski Ured za mlade a povjerenik za mlade proslijedit će ih u Pulu te će organizatori iz Pule poslati popis župa u koje će biti smještena naša mladež. Smještaj je po obiteljima te športskim i školskim dvoranama. Put, vrijeme i način odlaska za Pulu i povratka iz Pule treba dogovoriti na dekanatskoj razini. Treba voditi računa o sljedećemu: - naglasak se stavlja na mladež nakon krizme; - veličina se grupe računa između 45 i 55 osoba (jedan autobus). Treba navesti je li dotična grupa svira i pjeva; - u prijavi je potrebno navesti koliko je muških a koliko ženskih osoba; - svatko osobno treba ponijeti vreću za spavanje (mnogi će biti smješteni po obiteljima gdje neće biti dovoljno kreveta pa su stoga potrebne vreće za spavanje) i kišni ogrtač u slučaju kiše; - budući da je put dug treba voditi računa o hrani za vrijeme putovanja; - prigodom ovoga susreta izići će CD koji će se moći nabaviti po cijeni od 80 kn a prihod je namijenjen za djecu nasilja, štićenike Caritasova doma u Puli; - plakati se za taj susret izrađuju i dostavit ćemo Vam ih kad budu gotovi; - za sudjelovanje u troškovima susreta po osobi stoji 10 kn. Novac možete dostaviti u naš ured a mi ćemo sve zajedno uplatiti na račun porečko-pulske biskupije. Ako određena župa ne može popuniti jedan autobus, neka se u tome slučaju ujedini više takvih župa. Bila bi šteta da zbog naših propusta ne hodočaste oni koji bi htjeli sudjelovati na ovome susretu. Stoga, treba na vrijeme znati koliko mladih ide iz Vaše župe da biste na vrijeme mogli osigurati prijevoz a osobito obaviti duhovne pripreme. Takve bi se grupe i voditelji trebali sastati više puta prije odlaska da se upoznaju kako ne bi bilo poteškoća na putu. Nadbiskupijski Ured za mlade treba prijaviti grupe u Pulu do 15. ožujka Stoga, svi oni koji hodočaste u Pulu neka najdalje do 13. ožujka (ponedjeljak) dostave nadbiskupijskome Uredu za mlade ime voditelja, broj članova pojedine grupe te novčanu participaciju. Molimo Vas da o ovim uputama vodite brigu jer naknadnih prijava ne će biti iz ustrojbenih razloga. 52

56 EKUMENSKI SUSRETI EKUMENSKI SUSRETI UZ OBLJETNICU UKIDANJA IZOPĆENJA (7. XII ) U povodu povijesnoga ekumenskog događaja od dalekosežnog značenja četrdesete obljetnice ukidanja međusobnih izopćenja između Katoličke Crkve i Pravoslavne Crkve na završetku rada II. vatikanskog sabora (7. prosinca 1965.) u Hrvatskoj su organizirani prigodni skupovi i tribine. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu katedra ekumenskog bogoslovlja na čelu s predstojnikom doc. dr. Dušanom Morom toga je dana upriličila predavanje za sve studente Fakulteta koje je održao prof. dr. Juraj Kolarić o temi Drugi vatikanski sabor 40 godina poslije. Ukidanje ekskomunikacija iz god Rim Carigrad, 7. XII Istu večer prdstavljena je knjiga prof. Kolarića, Istočni kršćani, Pravoslavni, Protestanti o kojoj su govorili profesori KBF-a: A. Mateljan, S. Čovo, D. Moro te u ime nakladnika Prometeja iz Zagreba B. Radoš i autor knjige J. Kolarić. PREDBOŽIĆNI EKUMENSKI SUSRET U utorak 20. prosinca u prostorijama Ordinarijata Splitsko-makarske nadbiskupije održan je predbožićni susret predstavnika Nadbiskupije s dvojicom svećenika Srpske pravoslavne crkve u gradu Splitu. Generalni vikar dr. Ivan Ćubelić i predsjednik nadbiskupijskog Povjerenstva za ekumenizam i dijalog prof. Nediljko Ante Ančić primili su paroha SPC-a u Splitu protojereja o. Nikolu Škorića u čijoj je pratnji bio njegov novi pomoćnik paroh Slavoljub Knežević koji je nedavno došao na mjesto o. Milorada Stanojevića. Paroh Stanojević premješten je u Kaštela. Prof. Ančić je, na tragu smjernica II. vatikanskog sabora čiju smo 40. obljetnicu završetka nedavno obilježili, istaknuo potrebu otvorenosti i suradnje s drugim kršćanima koji žive na području naše nadbiskupije. U podužem razgovoru dotaknuto je niz zajedničkih točaka od međusobnog zanimanja u ekumenskim odnosima. Istaknuto je zadovoljstvo zbog ovoga susreta koji služi boljem upoznavanju i izgradnji međusobnog povjerenja. Bilo je osobito riječi o različitoj crkvenoj praksi glede pojedinih pitanja iz pastorala osobito s obzirom na mješovitu ženidbu i sprovode iz mješovitih obitelji. Izražena je obostrana želja da se nastavi sa svim dosadašnjim oblicima kontakata i suradnje između predstavnika Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve u gradu Splitu. EKUMENSKO MOLITVENO BOGOSLUŽJE U SPLITSKOJ KATEDRALI U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji središnje ekumensko molitveno bogoslužje održano je u splitskoj katedrali Sv. Dujma u subotu 21. siječnja. Molitveni susret za jedinstvo kršćana predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uz kojega je nazočio predsjednik nadbiskupijskoga Povjerenstva za ekumenizam i dijalog prof. Nedjeljko A. Ančić, predstavnik Srpske Pravoslavne Crkve u Splitu paroh protojerej o. Nikola Škorić i njegov pomoćnik paroh Slavoljub Knežević, predstavnici Makedonske Pravoslavne Općine Sv. Nauma Ohridskog u Splitu, predsjednik Momčilo Krajanov i dopredsjednica Anica Plazonić. Na početku je sve nazočne pozdravio prof. Ančić i izrazio želju da se uz pomoć Duha Svetoga nadvladaju sve podjele i ulije međusobno povjerenje, da nas Krist sve obrati i približi sebi i međusobno te nas ojača za kršćansko svjedočenje u ovom vremenu. 53

57 EKUMENSKI SUSRETI Ujedinjeni u molitvi Prvo čitanje iz Knjige Izlaska pročitala je predstavnica Makedonske Pravoslavne Općine Anica Plazonić. Evanđelje je pročitao predstavnik Srpske Pravoslavne Crkve u Splitu protojerej o. Nikola Škorić, koji je u kratkom nagovoru istaknuo da je život u zajedništvu i ljubav jednih prema drugima nešto najljepše u svijetu te da će nas upravo po toj ljubavi Gospodin prepoznati kao svoje učenike. Bog nas je stvorio u vremenu i prostoru, a vrijeme je učinilo da se razdijelimo a da ni sami ne znamo zašto, rekao je protojerej Škorić. Zatim je nadbiskup Barišić u svojoj homiliji istaknuo važnost poslušnosti Evanđelju da bismo vršili volju Božju. Gospodin nas u Evanđelju poziva na molitvu i veli: gdje se u Njegovo ime saberu dvojica, trojica već je i On tu, a Otac će nebeski dati što god jednodušno zaištemo, rekao je nadbiskup i nastavio naglasivši da jednodušno znači simfonijski, skladno, suglasno a dvojica-trojica višeglasje. Nadbiskup je iskazao nadu da će Otac nebeski čuti tu simfoniju od svojih sinova i kćeri. Ovo sabrani označava Crkvu, a danas mnogi ne znaju što je Crkva, misle da je ona rekreacijsko ili nacionalno društvo, istaknuo je nadbiskup i dodao: Gospodin Isus Krist svojom Riječju i snagom svoga Duha sabire Crkvu. Dopustimo mu da je i preko nas sabire u svoje ime. Ova molitvena osmina kaže da smo na putu, na kojem smo učinili veliku dionicu. Otkrili smo koliko nam je toga zajedničkoga, i ispred nas je to ostvarenje. Važno je kako doživljavamo to ekumensko gibanje, možda indiferentno, pa nas nije ni briga, slijepo optimistično pa zbog nejasnoga pregleda realnosti ne pridonosimo rastu i hodu ili pak pesimistično te mislimo da s tim nastojanjima pogoršavamo stanje. Bitno je uvidjeti da bi se svi povijesni argumenti trebali topiti pred zajedničkim ciljem jedinstva. Naša molitva je Kristova želja da budemo jedno Njegovo stado, zaželio je nadbiskup. 54

58 RAZRJEŠENJA I IMENOVANJA RAZRJEŠENJA I IMENOVANJA Ime Prezime Razriješen Imenovan 1. Davor bilandžić mladomisnik ž. vikar Split-Pujanke 2. Marijo buljević mladomisnik ž. vikar Split-Sv. Petar 3. Dalibor milina mladomisnik ž. vikar Solin 4. Mate škaričić mladomisnik ž. vikar - Metković 5. Nikola bodrožić sužupnik-trogir-gospa od anđela Bagalovići 6. Zrinko Brković Bagalović Podgora 7. Mario čagalj kurijalni bilježnik Krstatice i Poljica Vrgorska 8. Špiro čikeš Podgora Kostanje 9. Petar ČONDIĆ Split-Pujanke Poljica Imotska 10. Darijo čorić ž. vikar Metković ž. vikar Split-Škrape 11. Jakov dragušica Krstatice i Poljica Vrgorska stanje mira 12. Jure juginović Split-Škrape stanje mira 13. Marko klarić ž. vikar Split-Pujanke ž. vikar Split-Mejaši 14. Ivan kovačević ž. vikar Split-Mejaši ž. vikar Trogir-sv. Lovre 15. Ante matešan Kostanje Solinski mučenici - Solin 16. Ivan matković Split-Brda Vranjic 17. Vjekoslav pavlinović Solinski mučenici Solin stanje mira 18. Edvard punda ž. vikar Sv. Petra-Split studij fundamentalne teologije 19. Zdravko šarić bolovanje Bitelić i Zasiok 20. Stipan šurlin ž. vikar Solin prefekt u Sjemeništu 21. Mario volarević prefekt u Sjemeništu studij moralne teologije 22. Ante vranković Bitelić i Zasiok Split-Pujanke 23. Zdravko vučak Poljica Imotska Split-Brda 24. Pavao vuković Vranjic stanje mira 25. Bože lovrić ž. vikar Metković 26. Ivica erceg ž. vikar Metković 27. Josip cvitković ž. vikar Metković 28. Ljubomir šimunović župnik Runović 29. Miroslav bustruc župnik Runović 30. Branko lovrić ž. vikar Split-Sukoišan 31. Nikola barun župnik Split-Sukoišan 32. Petar gubišić župnik Split-Sukoišan 33. Jerko penava ž. vikar Split-Sukoišan 34. Josip vrdoljak ž. vikar Split-Sukoišan 35. Mihael rodić ž. vikar Split-Kman 36. Josip patrčević ž. vikar Split-Pojišan 37. Drago vrhovac ž. vikar Split-Pojišan 38. Petar pletikosa župnik - Runović župnik - Prugovo 39. Leon delaš ž. vikar Vrlika 40. Petar galić ž. vikar Split-Lučac 41. Daniel stipanović ž. vikar sv. Ilije Metković 55

59 JUBILARCI I ĐAKONI SVEĆENICI JUBILARCI SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE U GODINI 25 godina misništva slave: Ime Prezime God. rođenja God. ređenja 1. Ivan ćubelić Ivan tadić Mladen vukasović NAŠI ĐAKONI 2005./2006. Hrvoje Dragun rođen 14. siječnja godine u Imotskom, sin Josipa i Anice rođene Perković. Osnovnu i srednju školu te Katolički bogoslovni fakultet završio je u Splitu. Za đakona je zaređen 20. studenoga u Splitu na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije. Mario Mihanović rođen 19. travnja godine u Splitu, sin Igora i Nade rođene Fabijanić. Osnovnu i srednju školu te Katolički bogoslovni fakultet završio je u Splitu. Za đakona je zaređen 20. studenoga u Splitu na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije. Kristian Stipanović rođen 9. rujna godine u Splitu, sin Frane i Ljubice rođene Radić. Osnovnu školu završio je u Solinu, srednju u Sinju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji a Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Za đakona je zaređen 20. studenoga Član je Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja Marko Domazet-Lošo rođen 7. studenoga godine u Sinju, sin Paulina i Dragice rođene Maras. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju a Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Za đakona je zaređen 20. studenoga u Splitu. Član je Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Robert Jozipović rođen 21. kolovoza u Mainzu, Njemačka, sin Nediljka i Ive rođene Vuletić. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju a Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Za đakona je zaređen 20. studenoga u Splitu. Član je Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Ante Matulić rođen 13. kolovoza u Supetru, sin Ante i Tomažine rođene Cvitanić. Osnovnu školu završio je u Postirima, srednju u Hvaru, a Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Za đakona je zaređen 3. prosinca u Hvaru na naslov Hvarske biskupije. Nadbiskup Marin Barišić i apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović s đakonima Splitsko-makarske nadbiskupije i Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja Đakon Hvarske biskupije Ante Matulić 56