2/2011 Godište CXXXII

Транскрипт

1 2/2011 Godište CXXXII

2 sadržaj Vjesnik Splitsko-makarske nadbiskupije, Godište CXXXII., br. 2., godine UVODNE PORUKE Poruka mons. Marina Barišića za Uskrs Pismo naših (nad)biskupa prigodom pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 99 Izjava HBK povodom Haaške presude 101 DOPISI IZ ORDINARIJATA Obavijest o korizmenoj rekolekciji 102 Poziv mlađim svećenicima na permanentno obrazovanje 102 Obavijest o permanentnom sufraganim biskupijama 103 Molitva i post za Domovinu 104 Slavlja uz blagdan sv. Dujma 105 Novi doktor teologije don Edvard Punda 106 DOKUMENTI Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan molitve za zvanja Poruka pape Benedikta XVI. za Dan društvenih komunikacija 111 Poruka biskupa HBK u povodu popisa stanovništva RH 112 Izjava komisije Iustitia et pax o izmjeni zakona o vodama 113 Priopćenje s izvanrednog plenarnog zasjedanja HBK 114 Priopćenje sa sjednice stalnog vijeća HBK 115 Priopćenje sa zasjedanja HBK 115 Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa u povodu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH 116 NADBISKUPOVE PROPOVIJEDI U Dubrovniku, 4. veljače U Dubrovniku, 19. ožujka 120 TEOLOŠKO-PASTORALNI PRILOZI Suvremena nesuvremenost obiteljskog pastorala u RH 123 USKRS Cvjetnica u splitskoj prvostolnici 135 Nadbiskup predstavio uskrsnu poruku 135 Veliki četvrtak u splitskoj prvostolnici 136 Uskrsna čestitka nadbiskupu 138 Obredi Velikoga petka 139 Uskrsno čestitanje redovnica nadbiskupu 141 Vazmeno bdijenje u splitskoj prvostolnici 142 Uskrs u splitskoj katedrali 142 Nadbiskup na Uskrs pohodio zatvorenike 144 IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE Novoimenovani dubrovački biskup Uzinić oprostio se od župe Strožanac 145 Blagdan Svijećnice i Dan posvećenog života u Splitu 146 Dani života u Metkoviću 147 Proslavljen Dan života u Splitu 148 Kršteno peto dijete u obitelji Lončar 149 Blagdan sv. Apolonije 149 Blagdan Gospe Lurdske u župi Dobranje - Bijeli Vir 149 Blagdan Gospe Lurdske u KBC Split 150 Proslava Gospe Lurdske i Dana bolesnika u Zmijavcima 151 Proslava blagdana Gospe Lurdske u Trogiru 151 Tjedan braka u Splitu 152 U povodu 100. obljetnice NK Hajduk 154 Imenovani novi rektor i duhovnik Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu 155 Godišnja skupština Nacionalnog vijeća PMD za Hrvatsku 155 Otvorena izložba Sveti Ante Neretvanski 156 Vjeronaučna olimpijada za vjeroučenike Splitsko-makarske nadbiskupije 157 Sastanak nadbiskupa sa suradnicima Ureda za pastoral mladih 157 Duhovna obnova za ministrante u splitskom sjemeništu 158 Susret Prijatelja Malog Isusa u Metkoviću 159 Misa zadušnica za pok. don Marina Škaricu i oproštaj od don Mate Uzinića 159 Nastavak sadržaja na 3. stranici korica 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

3 uvodne PoRuKe UskRsnA PORUkA splitsko-makarskog nadbiskupa MOns. MARinA BARiŠiĆA Ljubav je pobijedila slavimo Uskrs! Draga braćo i sestre! Radosno vas pozdravljam pozdravom kojim uskrsnuli Gospodin onog prvog jutra iznenadi svoje učenike: Mir vama! Svoj mir upućuje i nama danas. Događaj Kristova uskrsnuća temelj je svih naših slavlja i izvor svih naših nada. Uskrs nije tek važan datum kalendara, već najvažniji događaj u povijesti ljudske obitelji. Ljubav je pobijedila slavimo Uskrs! 1. Govoreći o ljubavi, koliko je ljubav važna i snažna u našim odnosima, starozavjetna Pjesma nad pjesmama, kaže: Ljubav je jaka kao smrt (Pj 8,6). Snagu ljubavi uspoređuje sa snagom smrti, koja naizgled pobjeđuje i ljubav i život. Neizbježna smrt bila je i jest naš trajni izazov. I naša tehničko-znanstvena civilizacija nemoćna je pred smrću. Samo umiranje čini manje bolnim, a smrt ostaje. Jedna od najradosnijih vijesti, braćo i sestre, koja se mogla dogoditi ljudskom rodu jest događaj Uskrsa i njegova poruka: ljubav nije jaka kao smrt; ona je jača od smrti! Bog je ljubav, i njegova je ljubav jača od smrti. Gospodnje je to djelo! Djelo i ime njegove ljubavi jest uskrsnuće: Kristovo uskrsnuće i po njemu naše uskrsnuće. Radost Kristova uskrsnuća slavimo i čestitamo jedni drugima kako bismo istinu spasenja naše vjere dosljedno živjeli i odgovorno svjedočili. Uskrsli Krist želi podijeliti novost i dar svoga uskrsnuća već ovdje s nama živima, a ne tek u konačnoj ostvarenosti poslije smrti. Znakovi uskrsnuća, izlaska i oživljavanja iz različitih oblika zarobljenosti groba i smrti, proročki su znakovi naše zemaljske i nebeske nade. Događaj prvog dana u tjednu novi je ključ čitanja našega života i smrti u vremenitosti i vječnosti. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje (Rim 6, 9). 2. Uskrs je pobjeda ljubavi! Izvor života nije mogao ostati u vlasti smrti. Prepoznatljivi i proročki znak pobjede ljubavi očituje se, poglavito, u bračnom savezu i obiteljskom zajedništvu. Brak i obitelj na svoj način svjedoče uskrsnu dinamiku ljubavi. Ljubav utemeljuje obitelj iz koje se rađa novi život. Uskrsna novost živi u obiteljskim vrjednotama darovanosti, besplatnosti, povjerenja, odgovornosti, ljubavi, nade... Rađanjem novoga života, obitelj brani društvo od groba i smrti; unosi u društvo temeljne vrjednote zajedništva, pravednosti, međusobnog povjerenja, odgovornosti i solidarnosti. Obitelj, po svojoj naravi, spašava čovjeka i društvo od opasnosti da se svedu samo na trgovinu, cijenu i prodaju robe. Bračno i obiteljsko zajedništvo ne temelji se na trgovini, već na daru i darovanosti, ne na količini novca, već na snazi ljubavi i povjerenja, bitnim odrednicama uskrsne novosti života. Obitelj je stoga zdravi temelj i snažni pokretač društva, najisplativije ulaganje i najvrjednije bogatstvo humanog, zdravog i uspješnog društva. Nikakvo čudo da čovjek i svoje posljednje dane najradije proživljava sa svojima, u obitelji. U tom smislu, obitelj zavrjeđuje svu našu pažnju; ako ne iz poštovanja, onda iz nužnosti; ako ne iz uvjerenja, onda iz dogovora. Doista je potrebno opredijeliti se, podržati i promicati kulturu, da ne kažem kult obitelji, na svim društvenim razinama. 3. Poštovane obitelji, osobito mlade obitelji! Uskrsli Krist želi biti s vama i među vama sa svojim križem i uskrsnućem, u vašim poteškoćama, ljubavi i nadi. U životu nas ne nosi obična ljubav i nada, već zajedno s njima i Kristova uskrsna ljubav i nada. Kaže se da ljudska nada posljednja umire. Možda je negdje već umrla. Međutim, Kristova uskrsna nada ne zavarava i ne umire, ona nas nosi i s njome nadvladavamo osobne, obiteljske i društvene poteškoće. S pravom možemo smatrati da je budućnost čovječanstva u rukama onih koji budu znali budućim pokoljenjima pružiti razloge života i nade (GS 31). Uskrsli Krist je naša nada! Izaći ćemo iz svih kriza ako svetost obitelji osobno otkrijemo i posvjedočimo mlađim naraštajima. On koji reče: Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (Mt 28, 20), želi biti s nama i boraviti na našoj kućnoj adresi. Zajedno s nama želi dignuti kamen s grobova naših zamrlih odnosa i pokopanih nada. Želi biti s nama da se ne zatvorimo u egoizam potrošačkoga mentaliteta i izrabljivanja drugih. Pomaže nam da u braku i u obitelji ne zašuti razgovor, a progovore optužbe, da drama rastave nikada ne razapne bračnu ljubav i ne učini grob od bračnog i obiteljskog zajedništva. U vremenu tolikih izazova, dobro smo svjesni svojih poteškoća i ograničenja. Potreban nam je susret s izvorom ljubavi, s pobjednikom nad smrću. Gdje ga možemo naći i susresti? Prije svega, uskrsloga Gospodina susrećemo u nedjeljnom euharistijskom slavlju u zajedništvu braće i sestara u vjeri. Doista, euharistija i 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 97

4 uvodne PoRuKe brak-obitelj najdublje su povezani. Euharistija je slavlje uskrsne ljubavi, novoga saveza. I brak je također savez ljubavi, utemeljen pred oltarom Krista, raspetoga i uskrsnuloga. Nedjelja je tjedno slavlje Uskrsa pobjeda ljubavi nad smrću. Raspeti i uskrsli Krist, prisutan u otajstvu kruha i vina, otvara nam oči duše i srca da ga mognemo prepoznati jedni u drugima, osobito u onima koji oskudijevaju kruhom. U tom svjetlu, Krist nas podsjeća: Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40). Oče, majko, uz nedjeljnu svetu misu, izvor i osvježenje vašeg zajedništva, život traži i svakodnevnu molitvu: molite jedno za drugo i molite sa svojom djecom! Molitva nas drži na nogama uspravno da ne padnemo, molitvom držimo jedno drugo za ruku, molitvom jedno drugom prenosimo Božju ljubav da snaga uskrsloga Krista zagrijava naša srca i teče našim venama. Doista, nedjeljno euharistijsko slavlje i svakodnevna molitva, pravi je popis pučanstva i svjedočenje u današnjem vremenu svoga kršćanskog identiteta, jer hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu. 4. Je li moguće biti kršćanin u našem društvu? Stvarnost nas ponekad zbunjuje i obeshrabruje. Na prvi pogled nam se to čini gotovo neostvarivim. Draga braćo i sestre, u Godini obitelji želim vam svima biti blizak s radosnim ohrabrenjem i osobnim iskustvom. Događaj Kristova uskrsnuća poziva nas i ohrabruje da je biti kršćanin ne samo moguće, već i lijepo. Kristova pobjeda ljubavi nad smrću djeluje među nama u tolikim svjedocima, pojedincima i obiteljima, po njihovoj odgovornosti i solidarnosti u Crkvi i u društvu. Toliki svjedoci uskrsloga prisutni su u našoj stvarnosti, ali ih ne primjećujemo ili im ne poklanjamo dužnu pažnju. I ne samo to, uskrsli Gospodin i nas same traži i poziva za svoje glasnike i svjedoke pobjede života u našoj sredini. U ovome trenutku čudnih osuda, neka nas nepravde ne podijele, a poteškoće ne obeshrabre. Opće dobro neka nam bude iznad sebičnih interesa. Budimo svi zajedno kao jedna obitelj u svojoj župi, gradu i u čitavom hrvatskom društvu. S geslom Zajedno u Kristu, pozivam vas na susret sa Svetim ocem papom Benediktom XVI., čiji nas radosni pohod želi učiniti još više kao obitelj koja vjeruje i svjedoči novost Kristova uskrsnuća: da je ljubav jača od smrti. Neka uskrsli Gospodin blagoslovi sve naše obitelji, sve one koje čeznu za potomstvom, one koje su u strahu za budućnost svoje djece, kao i srca svih onih koji se plaše rođenja novoga života, da budu svjesni da je ljubav pobijedila smrt. Svim obiteljima, a osobito mladencima čiji će savez ljubavi i vjernosti u ove dane blagosloviti uskrsli Gospodin, njima i svima vama kličem: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja! Vaš brat i nadbiskup, Marin Barišić 98 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

5 uvodne PoRuKe PisMO naših (nad)biskupa PRiGODOM POHODA PAPe BeneDikTA XVi. HRVATskOj (4-5. lipnja 2011.) Draga braćo i sestre! 1. Crkva i narod koje pohodi nasljednik sv. Petra Apostola blagoslovljeni su. Zbog toga nas je velikom radošću ispunila vijest da je papa Benedikt XVI. prihvatio naš poziv da dođe u Hrvatsku i da će biti s nama u Zagrebu 4. i 5. lipnja ove godine. Čuvajući spomen na tri pohoda sluge Božjega pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, nije teško oživjeti sjećanja na ljepotu tih susreta. Oni su se događali u važnim trenucima naše crkvene i nacionalne povijesti, a u sebi su uvijek nosili sadržaj i smisao koji ne ostaju na prolaznosti doživljaja. Tako je i ovaj put s papom Benediktom. On dobro poznaje prilike u kojima živi Crkva u Hrvatskoj i okolnosti u kojima se nalaze hrvatski ljudi. Susreti u vjeri predvođeni Svetim Ocem povezuju prošlost i sadašnjost, prolaznost i vječnost, primanje i darivanje, otkrivajući im značenje za konkretno življenje. U njihovu je središtu vjera, razmatranje Božje riječi, euharistija, molitva za zagovor Blažene Djevice Marije i svetih, a glas se apostolskoga učiteljstva iz jedne mjesne Crkve proširuje na cijeli svijet. Kao narod i kao pripadnici Katoličke Crkve povezani smo s Petrovim nasljednicima brojnim nitima koje često i rado ističemo. Oni su nam bili najbliži i najvjerniji u najtežim trenucima naše povijesti. Zahvaljujući toj blizini, oblikovana je naša bogata kulturno-povijesna odnosno duhovna baština po kojoj smo lako prepoznatljivi kao graditelji i baštinici europske kulture. Ta nas povezanost obvezuje na osluškivanje onoga što danas Duh Sveti po Benediktu XVI. govori našoj Crkvi i narodu. Ovaj nam put Sveti Otac dolazi u ozračju ozbiljne kulturalne, gospodarske i političke krize, iza koje se zapravo nalazi duboka kriza duha. Ta kriza širi malodušnost, produbljuje ideološke i ine podjele, pojačava nezadovoljstvo, s teško vidljivim putovima izlaska. Papa dolazi u vrijeme kada se Hrvatska nalazi pred ulaskom u Europsku Uniju, što nas stavlja pred nova pitanja i izazove, bremenite očekivanjima i nesigurnostima. I dok smo s jedne strane svjesni svega toga, s druge strane iz prijašnjih smo pohoda iskusili da svaki Papin pastirski pohod ljudima donosi nadu, vraća ponos, budi nutarnju snagu, daje ohrabrenje i učvršćuje samosvijest o vlastitim vrijednostima i plemenitosti koja postoji u našemu narodu. 2. U svome odgovoru na naš poziv Papa je kao glavni povod dolaska k nama naveo proslavu Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji se prvi put organizira u našoj domovinskoj Crkvi, kao i molitvu na grobu bl. Alojzija Stepinca. Time je naznačio i ključ čitanja cjelokupnoga pohoda. Bračna zajednica je izvor i temelj, a obitelj prva i životna stanica ljudskoga društva. Obitelj je i prva škola društvenih kreposti bez kojih ljudsko društvo ne može opstati, jer se sve one vrline koje ono cijeni i treba rađaju i nadahnjuju poglavito u obitelji. Iskonsko i odgovorno zajedništvo koje se njeguje u obitelji temelj je i škola društvenoga zajedništva i solidarnosti. Obiteljski je odgoj, stoga, od presudnoga značenja i za život čitavoga društva. Crkva se od svojih početaka oblikuje kao obitelj i živi ozračje doma, kućne Crkve. Osim toga, od najranijih vremena ona raste iz najizvrsnijega svjedočanstva vjere: mučeništva, viđenoga kao ostvarenje dara ljubavi i nasljedovanja Krista. Stavimo li te dvije teme zajedno, naći ćemo se pred odrednicama otajstva Crkve, Kristove ljubavi prema njoj po utjelovljenju i vazmu. Ne možemo, zato, zaobići tako očite, ujedno i tako žalosne poteškoće kroz koje prolazi hrvatska obitelj danas, a koje posljedično ugrožavaju i budućnost čitavoga naroda. Spominjemo velik broj mladih koji zbog nezaposlenosti i neriješenoga stambenog pitanja odgađaju ulazak u brak, nezaposlenost i socijalne probleme, porast rastava, ovisnosti i obiteljskoga nasilja, sve rasprostranjeniji zajednički život na probu, na određeno vrijeme, bez obveza, kao ni snažne pritiske koji niječu, pa i otvoreno napadaju vrijednost braka i obitelji. Odlučili smo, zbog toga, započeti sa slavljenjem nacionalnih susreta kojima želimo promicati bračne i obiteljske vrijednosti, snažiti zdravu samosvijest hrvatskih katoličkih obitelji, pokazujući im da nisu osamljene i prepuštene sebi. 3. Sveti Otac, osim što će predvoditi svečano euharistijsko slavlje na zagrebačkome hipodromu u nedjelju 5. lipnja 2011, dan prije, u subotu 4. lipnja, susrest će se i progovoriti predstavnicima svijeta kulture, znanosti, umjetnosti, gospodarstva, politike, sporta, zatim predstavnicima vjerskih zajednica te diplomatima. Nakon toga susreta bit će u zajedništvu s mladima na zagrebačkome Trgu bana Josipa Jelačića. U nedjelju popodne u zagrebačkoj će prvostolnici predvoditi časoslovnu molitvu večernje, u zajedništvu sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama. Gledajući program pohoda, mogli bismo reći da ti pastoralni susreti zadiru u sva područja crkve- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 99

6 uvodne PoRuKe noga i društvenoga djelovanja. Nadamo se da će ti susreti uroditi ponajprije plodom zajedništva, u skladu s izabranim geslom: Zajedno u Kristu. Odrednica zajedništva iz toga gesla nije poglavito društvene naravi okupljanja, nego teološke naravi sakramentalne sjedinjenosti i pripadnosti koja se ne može do kraja objasniti društvenim procesima, ali se tiče cjelokupnoga društvenog života. Stoga bi nam bilo drago da ljudi iz svijeta kulture, znanosti i umjetnosti, gospodarstva i politike čuju otvorena srca i duha poruke Svetoga Oca i glas Crkve. Osobito pak očekujemo da će mladi još oduševljenije upoznavati snagu vjere, otkrivati svoj crkveni identitet, odvažno svjedočiti kršćansku prisutnost u društvu, slijedeći uzore svetih, zalažući se za dobro po sebedarju i po snazi križa. 4. Braćo i sestre, da bismo se što bolje pripravili za susrete s Benediktom XVI. i da bi oni ostavili plodonosan trag u našim životima, Hrvatska biskupska konferencija pripremila je prigodne kateheze. Stoga pozivamo župnike i ostale pastoralne djelatnike da se po svojim biskupijama, dekanatima, župama zauzmu u organiziranju susreta obitelji i mladih na kojima će se razmišljanjima, molitvom, inicijativama dati nov zamah našoj crkvenoj prepoznatljivosti. Nadalje, znajući da svako djelo Crkve prati molitva, sve vas pozivamo da se molite za obitelji. Ta zajednička molitva uputit će nas prema zajedničkomu slavlju, ali i zbližavanju cijele domovinske Crkve. Zato smo pripremili prigodnu molitvu da bismo je svi molili svake nedjelje na kraju euharistijskih slavlja i u drugim prigodama liturgijske, obiteljske i osobne molitve. Potičemo sve vas u obiteljima da u ovome vremenu pripreme u svojim domovima živite ozračje molitve i kućne Crkve. Budite poticaj jedni drugima: roditelji djeci, djeca roditeljima, da među vama zaživi zajednička molitva, da u vašim domovima postoje znakovi kršćanske vjere, da se okupite na zajedničko čitanje Svetoga pisma, da kao obitelj ne zaboravite zahvaliti Bogu za darove, naročito za dar jednih drugima, te zazivati njegovu pomoć u nevoljama. To je izazovan put i zadaća koja nas oslobađa za vedrije svjedočenje ljepote svoje vjere u društvu i daje razlog za naše zajedničko slavlje sa Svetim Ocem. Pozivamo vas, drage katoličke obitelji, pozivamo vas, dragi mladi, i sve vas, katolički vjernici, da se odazovete i dođete na susrete s papom Benediktom, da prepoznate da tih dana trebamo biti u Zagrebu, okupljeni ponajprije u radosti vjere i očitovanju ljepote Crkve. Moleći blagoslov od Gospodina, zagovor Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice obitelji, brižni pogled sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske, i blaženoga Alojzija, svjedoka vječne istine, u zajedništvu sa svima svetima radujemo se slavlju s našim papom Benediktom XVI. U Zagrebu, na blagdan Obraćenja sv. Pavla Apostola, 25. siječnja Vaši biskupi: Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, predsjednik HBK, v.r. Josip kardinal Bozanić, nadbiskup zagrebački, v. r. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, v. r. Ivan Devčić, nadbiskup riječki, v. r. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, v. r. Slobodan Štambuk, biskup hvarski, v. r. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, v. r. Ante Ivas, biskup šibenski, v. r. Antun Škvorčević, biskup požeški, v. r. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski, v. r. Valter Župan, biskup krčki, v. r. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, v. r. Vlado Košić, biskup sisački, v. r. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, v. r. Nikola Kekić, biskup Križevačke eparhije, v. r. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, v. r. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, v. r. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, v. r. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, v. r. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, v. r. Mate Uzinić, imenovani biskup dubrovački, v. r / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

7 uvodne PoRuKe izjava HBk POVODOM HAAŠke PResUDe Istina i pravda su osnovni preduvjeti mira Haaška presuda generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču unijela je nemir u srca mnogih hrvatskih građana te je narušila njihovo povjerenje u institucije pravde i istine na međunarodnoj razini. I mi hrvatski biskupi, skupa s našim vjernicima, dijelimo nevjericu i tugu zbog te presude i njezinoga pravnog obrazloženja. Zabrinuti smo i zbog njezinoga negativnoga utjecaja na interpretacije i povijesne prosudbe osloboditeljskog rata Republike Hrvatske tj. obrane od srpske agresije. Bojimo se k tomu da će to utjecati i na međunarodni ugled Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini, te na izgradnju mira i pravde u međunarodnim odnosima. Izražavamo svoju kršćansku i ljudsku solidarnost s osuđenim generalima, Antom Gotovinom i Mladenom Markačem i s njihovim obiteljima. Isto tako izražavamo solidarnost i sa svim nevinim žrtvama i ljudima, bez obzira kojem narodu pripadali, a stradali su tijekom domovinskog rata na bilo kojem bojištu od Iloka i Vukovara do Konavala i Dubrovnika. Njihova patnja i stradanje zaslužuje našu sućut i osudu. Zbog toga pozivamo sve odgovorne u našoj Domovini da počinjene zločine istražuju i pravedno kažnjavaju, kako bi pravda postala službenicom mira na našim prostorima. Istodobno očekujemo da svi odgovorni u svijetu postojano brane načela međunarodnoga prava koje će biti jednako za sve, velike i male narode. Jer, samo tako pravda i istina mogle bi biti jamac i temelj mira i uzajamnog razumijevanja. Formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu je neutemeljena i teška uvreda hrvatskom narodu, kao i pravdi uopće. Takvom doživljavamo i presudu tadašnjem državnom hrvatskom vodstvu i generalima koji su vodili oslobodilačke akcije u Domovinskom ratu. Smatramo da ta presuda može postati opasna i indirektna potpora novom nasilju, kao i izvorom daljnjih nepravdi u svijetu. Zbog toga nastavak suđenja u tom procesu zaslužuje maksimalnu osjetljivost pravnih stručnjaka za istinu i za pravdu, kao i pozornost čitave međunarodne zajednice za konačni pravedni pravorijek u tom procesu. Ponovno pozivamo građane Republike Hrvatske da unatoč doživljenoj nepravdi čuvaju svoje dostojanstvo, mir srca i bistrinu uma. Sve pozivamo na slogu, zajedništvo i ustrajnost u traženju i prihvaćanju cjelovite istine i pravde. A vjernike pozivamo na molitvu te neka se nadahnjuju snagom i dostojanstvom poniženog, osuđenog i uskrsnuloga Krista. Neka budu postojani u njegovoj školi ljubavi koja ne pita za cijenu i za žrtvu. Neka mole i za prosvjetljenje srca svih odgovornih za ostvarenje vladavine pravde i istine. Istina i pravda su, naime, preduvjet mira i solidarnosti među ljudima i narodima. Biskupi Hrvatske biskupske konferencije 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 101

8 dopisi IZ ordinarijata DOPisi iz ORDinARijATA OBAVijesT O korizmenoj RekOLekciji Br. 50./ Split, 26. veljače Svim svećenicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji Poštovana braćo svećenici! I ove ćemo godine sveto korizmeno vrijeme započeti zajedničkom korizmenom rekolekcijom. Duhovno ćemo se sabrati i molitveno obnoviti. Bit će to koristan poticaj za naš osobni rast i uspješan pastoralni rad. Sve vas stoga pozivam na redovitu korizmenu rekolekciju koju ćemo imati u srijedu, 16. ožujka 2011., u marijanskom svetištu Vepric, s početkom u 9,30 sati. Budući da smo u Obiteljskoj godini i u očekivanju Svetoga Oca koji dolazi u pastoralni posjet našoj Crkvi, osnovne će nam poruke i razmišljanja biti obiteljskih sadržaja. Cilj nam je pastoral obitelji u njezinoj cjelini; koliko u ovogodišnjim planovima i ostvarenjima u susretu sa Svetim Ocem, toliko u trajnoj suradnji s našim obiteljima, s roditeljima i mladima, za njihov duhovni rast i dostojanstven život. I. Molitveni dio (od 9,30 do 11,00 sati) Pokorničko bogoslužje (don Jure Vrdoljak) Koncelebrirana sv. misa (predvodi i propovijeda o. Nadbiskup) Predah uz kavu ili čaj II. Radni dio (od 11,30 do 13,00 sati) Današnji pastoral obitelji: Učinismo li što bijasmo dužni učiniti? Suvremena nesuvremenost obiteljskog pastorala u Hrvatskoj (mr. fra Žarko Relota) Razmišljanja i iskustva o izloženoj tematici Pripreme za susret sa Svetim Ocem u Zagrebu 4. i 5. lipnja t. g. Prigodne obavijesti Zajednički ručak oko 13 sati. Neka nam Gospodin u radu i životu bude trajna pomoć i zaštita! Mons. Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup POziV MLADiM svećenicima splitsko-makarske nadbiskupije na PeRMAnenTnO OBRAzOVAnje Br. 81./2011. Split, 14. ožujka Poštovani suradnici u pastoralnom poslanju! Svake godine u tjednu poslije Uskrsa naša Splitska metropolija i Franjevačka provincija Presv. Otkupitelja organiziraju permanentno obrazovanje za mlade svećenike cijele Metropolije i Provincije, koji su zaređeni posljednjih 10 godina. Ove godine će permanentno biti u Bijelom Polju kod Mostara, u biskupijskom centru Mostarsko-duvanjske biskupije Emaus. (Bijelo Polje je smješteno 12 kilometra sjeverno od Mostara uz cestu Mostar- Sarajevo; Emaus i župna crkva smješteni su s lijeve strane ceste uz Neretvu). Permanentno traje od uskrsnog ponedjeljak uvečer, 25. travnja (dolazak je predviđen do 18. sati), do četvrtka, 28. travnja oko 14,00 sati. Cjeloviti je program posvećen ispovjednoj tematici pod radnim naslovom Sakrament pokore u obzorju deset Božjih zapovijedi Radni program smo posvetili pastoralnoj službi u više praktičnih tema: Današnje shvaćanje čovjeka u perspektivi Božjih zapovijedi Dostojanstvo i svetost života u svjetlu 5. Božje zapovijedi Tematika 6. i 9. Božje zapovijedi u sakramentu ispovijedi Sociološki aspekti grijeha: 7. i 8. Božja zapovijed u sakramentu pokore Naš će se program, kako ćete vidjeti u Devnom / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

9 dopisi IZ ordinarijata redu koji prilažem ovom pozivu, odvijati u vidu stručnih izlaganja i zajedničkih razgovora o sakramentu ispovijedi i konkretnoj ispovjednoj tematici. U srijedu 27. travnja poslije podne bit će zajednički izlet u Stolac i sveta misa u mostarskoj katedrali s mostarskim biskupom, s provincijalima franjevačkih provincija, iz Splita i Mostara, i s mostarskim vjernicima. Upozoravam da je permanentno obrazovanje naša obveza. Za to nema i ne može biti nikakve isprike. Zbog toga se, tamo gdje je potrebno na vrijeme dogovorite sa susjednim župnicima za eventualne zamjene. U prilogu vam dostavljam radni program, s nakanom da se za to pripremite kako biste što uspješnije sudjelovali u stručnim promišljanjima i praktičnim razgovorima. Sve vas bratski pozdravljam i želim da bude plodan i uspješan rad. Mons. Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup OBAVijesT O PeRMAnenTnOM sufraganim BiskUPijAMA Br. 26./2011. Split, 28. veljače Prečasni Naslove! Kao što znate, u našoj se Splitskoj metropoliji svake godine u tjednu poslije Uskrsa organizira permanentno obrazovanje za mlade svećenike cijele metropolije i Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji su zaređeni posljednjih 10 godina. Ovaj put će permanentno biti u Bijelom Polju kod Mostara, župa Potoci u Mostarskoduvanjskoj biskupiji. (Bijelo je polje je, odnosno župa Potoci i Emaus desetak kilometra sjeverno od Mostara uz cestu Mostar-Sarajevo.), Programi započinju na uskrsni ponedjeljak uvečer 25. travnja 2011., u 18 sati, a završavaju u četvrtak 28. travnja oko 14,00 sati. Cjeloviti je program posvećen ispovjednoj tematici pod radnim naslovom Sakrament pokore u obzorju deset Božjih zapovijedi Glavi će predavači biti profesori s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu; dr. Špiro Marasović, dr. Ivan Kešina, dr. Šimun Bilokapić i dr. Mario Volarević. Tijekom permanentnoga s mladim će svećenicima biti: splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić i provincijal Franj. provincije Presv. Otkupitelja, dr. Željko Tolić, generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije dr. Ivan Ćubelić, pastoralni dr. Drago Šimundža i voditelj franjevačkih mladih svećenika prof. Fra Joško Kodžoman. Priključit će nam se te prevoditi jednu euharistijsku službu i mosatrsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić. Uz profesorska predavanja i zajedničke razgovore, i ove ćemo se godine, po potrebi, nakon stručnih izlaganja služiti metodom rada u manjim skupinama. U srijedu 27. travnja, poslije podne, poći ćemo na izlet u Stolac. Nakon razgledanja Stoca vratit ćemo se u Mostar te slaviti svetu misu s mostarskim vjernicima u mostarskoj katedrali. Nakon mise ćemo imati zajedničku večeru u Mostaru. Molimo Vas da o ovogodišnjem permanentnom obrazovanju obavijestite svoje svećenike za koje je, prema vašim odredbama, predviđeno ovo permanentno. Dobro bi bilo da za svoje svećenike imenujete voditelja te da nam do 15. travnja t. g. javite koliko će vaših svećenika sudjelovati na permanentnomu. Popis možete poslati na našu naznačenu adresu ili se javiti na pastoralni ured, tel.: ; mobitel Uz pozdrav u Gospodinu Don Drago Šimundža 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 103

10 dopisi IZ ordinarijata DneVni ReD i PROGRAM Permanentnog obrazovanja od 25. do 28. travnja u biskupijskom duhovnom centru Emaus, u Bijelom Polju kod Mostara Središnja tematika: Sakrament pokore u obzorju Deset Božjih zapovijedi Ponedjeljak (25. travnja 2011.): 18,00 sati: Dolazak i smještaj u duhovnom centru Emaus U župi Potoci 19,00 sati: Večera Utorak (26. travnja 2011.): Zajednička molitva: služba čitanja i jutarnja u 7,30 sati, zatim doručak 9,00-10 sati: Dr. fra Špiro Marasović, Današnje shvaćanje čovjeka u perspektivi Božjih zapovijedi Kratki razgovor na izloženu tematiku : Odmor i osvježenje 10,30-12,30: Dr. don Ivan Kešina, Dostojanstvo i svetost života u svjetlu 5. Božje zapovijedi Razgovori i pitanja u svezi s obje izložene teme 13,00 sati Ručak Poslijepodnevni odmor 15,30 Kava i osvježenje 16,00-16,50 sati: Dr. fra Šimun Bilokapić, Tem atika 6. i 9. božje zapovijedi u sakramentu ispovijedi 16,50-17,30 Pitanja i razgovori 18,00 sati Sveta misa u župnoj crkvi u Potocima koju predvodi mons. Rakto Perić, mostarsko-duvanjski biskup 19,00 sati Večera Srijeda (27. travnja 2011.): Zajednička molitva: služba čitanja i jutarnja u 7,30 sati, zatim doručak 9,00-10 sati: Dr. don Mario Volarević, Sociološki aspekti 7. i 8. Božje zapovijedi u sakramentu ispovijedi 10-10,30 Odmor i osvježenje 10,30-11,30 Radionice u 4-5 skupina 11,30-12,30 Informacije i plenarna rasprava 13,00 sati Ručak U 14 sati polazak izlet u Stolac... 18,00 sati Sv. misa u mostarskoj katedrali s mostarskim vjernicima; predvodi splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić s biskupom mons. Ratkom Perićem i provincijalima: mnp. fra Željkom Tolićem i mnp. Fra Ivanom Sesarom. 19,30 Zajednička večera u Mostaru Četvrtak (28. travnja 2011): Zajednička molitva: služba čitanja i jutarnja u 7,30 sati, zatim doručak 9,00-9,50 sati Plenarni osvrt na Permanentno Što i kako dalje 9,50-10,40 Osvrti i poruke Nadbiskupa i Provincijala 11,00 sati Euharistijsko slavlje (propovijeda provincijal dr. Željko Tolić) 12,30 sati Ručak i završetak tečaja MOLiTVA i POsT za DOMOVinU Br. 79./2011. Split, 1. travnja Svećenicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji! Poštovani, Na redovitom proljetnom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu odlučeno je da se u petak, 8. travnja u našoj domovinskoj Crkvi obavi molitva i post za Domovinu. Pozivam sve župnike i upravitelje crkvenih zajednica da u nedjelju, 3. travnja obavijeste o tome svoje vjernike te istodobno u svim župama Splitsko-makarske nadbiskupije za petak, 8. travnja najave i obave zajednički put križa i svetu misu za Domovinu. Mons. dr. Marin Barišić Nadbiskup metropolit splitsko-makarski / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

11 dopisi IZ ordinarijata slavlja Uz BLAGDAn sv. DUjMA Poštovani svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije, braćo redovnici i sestre redovnice, koji živite i radite u našoj nadbiskupiji, poštovani župnici i župni vikari! Sveti Dujam je zaštitnik svih nas, cijele naše nadbiskupije. U tom se svjetlu slavi u cijeloj nadbiskupiji. Kako je sv. Dujam istodobno glavni zaštitnik grada Splita, u Splitu se, u središtu Nadbiskupije, posebno doživljava i slavi. Iako svaka župa ima svoga zaštitnika i svečano ga poštuje i slavi, budući da je sv. Dujam naš zajednički patron, zaštitnik cijele Splitsko-makarske nadbiskupije, na toj ga, nadbiskupijskoj razini tradicionalno slavimo u svim splitskim župama kao svetkovinu, a u župama izvan Splita kao blagdan. Stari Splitski statut iz 13. stoljeća potanko tumači i jasno naređuje kako se grad za blagdan sv. Dujma treba pripremiti i svi građani dostojanstveno proslaviti svog svetog zaštitnika. U želji da bi to duhovno, povijesno i crkveno zajedništvo vjere i života, s najdubljim poštovanjem prema svom zaštitniku, doživjeli svi naši vjernici, sve župe u Gradu i Nadbiskupiji, upućujemo vas da o tomu obavijestite svoje župljane i potaknete ih da našeg zajedničkog zaštitnika dostojanstveno proslavimo. Posebno preporučujemo splitskim župnicima da svoje vjernike pripreme za Dujmovu svetkovinu, da ih upozore o Devetnici sv. Dujma (od 28. travnja do 5. svibnja) u njegovoj katedrali, o otvaranju Dujmova moćnika i večernjoj službi (6. svibnja) te svečanostima na samu Sudamju, u subotu, 7. svibnja godine. Svi smo mi svećenici pozvani da na blagdan našeg zaštitnika sudjelujemo u uobičajenim svečanostima u Splitu: u procesiji, u euharistijskom slavlju i na blagdansko ručku. Kratke obavijesti 1. Devetnica sv. Dujma Svakoga je dana od 28. travnja do 5. svibnja u splitskoj prvostolnici u 19 sati: euharistijsko slavlje, pjevana sveta misa i prigodna propovijed. Nakon euharistijskog slavlja svake večeri od 28. travnja do 5. svibnja u 20 sati u katedrali su prigodni koncerti ili obiteljska razmišljanja; koncerti će biti : 28., 29. i 30. travnja te 4. i 5. svibnja, a stručna izlaganja i promišljanja o ulozi, važnosti i pastoralu današnje obitelji bit će 1., 2. i 3. svibnja. 2. Otvaranje moćnika sv. Dujma - Petak, 6. svibnja, u 18 sati otvaranje moćnika zaštitnika grada Splita i Nadbiskupije sv. Dujma sa svečanom Večernjom u splitskoj katedrali. 3. Blagdan svetoga Dujma Misna su slavlja na blagdan našeg Zaštitnika u Dujmovoj katedrali u 7, 8, 16, 17, 18, 19 i 20 sati, u 9,30 minuta pripreme za procesiju i euharistijsko slavlje, u 10,00 procesija od Katedrale do Trga dr. Franje Tuđmana, gdje svi sudjelujemo u svečanom euharistijskom slavlju. Euharistijsko slavlje predvodi i propovijeda zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Župnici u svojim župama mogu imati večernje svete mise. Mons. Drago Šimundža pastoralni vikar 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 105

12 dopisi IZ ordinarijata novi DOkTOR TeOLOGije DOn edvard PUnDA Don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, obranio je 25. ožujka na Papinskom Sveučilištu Gregoriana doktorsku disertaciju iz fundamentalne teologije na temu La fede in Teresa d Avila (Vjera kod Terezije Avilske). U ispitnoj komisiji prisustvovali su prof. Donna L. Orsuto (moderator), prof. Carmen Aparicio Valls i prof. Michael Paul Gallagher (Predsjednik ispitne komisije i Dekan Teologije na Papinskome sveučilištu Gregoriana). Uz majku, brata i rodbinu iz Chicaga, na obrani don Edvarda su prisustvovali mons. Nikola Eterović, generalni tajnik Sinode biskupa, mons. Jure Bogdan, rektor Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima, p. Mihaly Szentmartoni duhovnik Zavoda i Predsjednik Papinskog Instituta za Duhovnost, svećenici iz Splitsko-Makarske Nadbiskupije, prijatelji don Edvarda iz domovine, te mnogi poznanici koji studiraju i djeluju u Rimu. Disertacija je podijeljena u dva velika dijela. Prvi dio nazvan Nauk koji polazi od iskustva, sadrži tri poglavlja i ima za cilj objasniti kako nauk (o vjeri) svete Terezije ne može biti odvojen od njenog iskustva (vjere). U govoru o rađanju toga vjerskog nauka autor razvija hermeneutske principe za njegovo razumijevanje te kako ga učiniti teološki plauzibilnim. Drugi dio, koji se sastoji od četiri poglavlja, pod naslovom Dinamizam vjere ima za cilj obuhvatiti svu kompleksnost teološkog sadržaja življenog i reflektiranog u iskustvu vjere svete Terezije. Vjera kod Terezije Avilske dok je u isto vrijeme objekt, ono je i polazna točka te ambijent doktorske disertacije don Edvarda Punde. Polazeći od spisa u kojima avilska Svetica svjedoči milosti življene vjere koje joj je učinio Gospodin (las mercedes que el Señor me ha hecho), Punda je najprije pokazao kako Terezija živi i reflektira svoju povijest kao mjesto Božjeg djelovanja, odnosno Terezijino shvaćanje ljudskog života kao povijesti spasenja (I,1). Razumjeti vlastitu povijest kao povijest spasenja, jedina je hermeneutika sposobna do kraja rasvijetliti istinu o čovjeku, zaključuje autor. Vjera (kod) Terezije je življena i reflektirana kroz mistično iskustvo koje u jedinstvu između affectus fidei, intellectus fidei i confessio fidei postaje izvor i forma Terezijine spoznaje (vjere). U tome se rađa Terezijin teološki model koji fundamentalnoj teologiji nudi paradigmu koja poziva ne samo na refleksiju nego također neizostavno na življenje i svjedočenje vjere (I,2). Terezijina vjera (Punda govori o vjeri kod i u Tereze) rađa se i aktualizira u molitvi shvaćenoj kao objava ljubavi/prijateljstva Boga koji poziva čovjeka na prijateljski odnos s Onim za koga znamo da nas ljubi (tratar de amistad con quien sabemos nos ama) (I,3). Shvaćena na takav način, molitva rezultira kao locus theologicus i hermeneutski krug u kojem se osoba nalazi i koji omogućava razumijevanje čitavog sadržaja jedne življene, reflektirane i ispovijedane (svjedočene) vjere. U famoznom Terezijinom engolosinar, oduševiti ljude za Boga, za istinsko iskustvo vjere, Punda pronalazi fundamentalnu dimenziju Terezijine teologije: O onome o čemu se nema iskustva, teško se može dati siguran razlog (Zamak duše VI, 9, 4; usp. 1 Pt 3, 15). Terezijina nauka koja polazi od iskustva prikazana je u četiri perspektive/dimenzije (teološko-trinitarna, kristološka, antropološka i ekleziološka) kojih dinamizam sadržava svu kompleksnost vjere kod Terezije Avilske. Polazeći od tog modela čija struktura se nalazi u sedmim Odajama Terezijinog vrhunskog djela Zamak duše, Punda zaključuje da vjera kod Terezije Avilske može biti definirana kao događaj Trojedinoga Boga (II.1.) koji se daruje/objavljuje u svome Sinu Isusu Kristu (II,2) čovjeku, aktualizirajući spasenje i čineći ga tako novim stvorenjem (II,3) sposobnim i pozvanim živjeti, reflektirati i ispovijedati svoj novi život u Crkvi (II,4). Ovaj model nije samo ontološka (i kronološka) struktura u kojoj je avilska Svetica živjela, promišljala i ispovijedala svoju vjeru, nego može biti paradigma za svaku teologiju vjere. U takovome modelu fundamentalna teologija može pronaći izvrstan primjer koristan jednom cjelovitijem pristupu teološke stvarnosti koja je u iskustvu velike španjolske mističarke dosegla jednu od najvećih razina. Don Edvard Punda, rođen je godine. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je na Manastirinama u Solinu. Od do vrši službu župnog vikara u konkatedralnoj župi sv. Petra u Splitu. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana postiže magisterij iz Fundamentalne teologije s tezom Rivelazione e storia in W. Pannenberg e W. Kasper (Objava i povijest kod W. Pannenberga i W. Kaspera) pod vodstvom prof. Donatha Hercsika. Na istom Sveučilištu pod vodstvom istog profesora započinje doktorsku disertaciju o temi La fede in Teresa d Avila (Vjera kod Terezije Avilske), koju nakon smrti p. Hercsika ( ) završava pod vodstvom profesorice D.L. Orsuto. Don Punda od do asistent je pri katedri Fundamentalne teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana, a u veljači imenovan je duhovnikom je u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

13 dokumenti DOkUMenTi PORUkA PAPe BeneDikTA XVi. za korizmu S Kristom ste suukopani u krštenju, s njime ste i uskrsli (Kol 2, 12) Draga braćo i sestre, korizma, koja nas vodi prema proslavi svetog Uskrsa, za Crkvu je vrlo dragocjeno i važno liturgijsko vrijeme. Tim povodom vam s radošću upućujem posebnu riječ kako bi se to vrijeme živjelo s dužnom zauzetošću. Dok upire svoj pogled prema konačnom susretu sa svojim Zaručnikom u vječnom Vazmu, crkvena zajednica, ustrajna u molitvi i djelatnoj ljubavi, snažnije prianja čišćenju u duhu, da izobilnije iz otajstva utjelovljenja crpi novi život u Kristu Gospodinu (usp. Predslovlje Prve korizmene nedjelje). 1. Taj isti nam je život već prenesen na dan našega krštenja, kada je, nakon što smo postali dionicima Kristove smrti i uskrsnuća, započela za nas radosna i zanosna pustolovina učenika (Homilija na blagdan Krštenja Gospodinova, 10. siječnja 2010.). Sveti Pavao u svojim poslanicama opetovano ustraje na jedinstvenom zajedništvu sa Sinom Božjim ostvarenom u toj kupelji. Činjenica da u većini slučajeva ljudi krštenje primaju još kao djeca ističe da je riječ o Božjem daru: nitko ne zaslužuje vječni život vlastitim snagama. Božje milosrđe, koje briše grijeh i daje nam iskusiti u vlastitim životima kako je to imati isto mišljenje kao i u Kristu Isusu (Fil 2, 5), besplatno se daje čovjeku. Apostol naroda, u Poslanici Filipljanima, izražava značenje preobrazbe koja se ostvaruje dioništvom u Kristovoj smrti i uskrsnuću, naznačujući njegov krajnji cilj, a taj je da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih (Fil 3, 10-11). Krštenje nije, zato, neki obred iz prošlosti, već susret s Kristom koji oblikuje čitav život krštenika, daje mu božanski život i poziva ga na iskreno obraćenje; potaknuto i poduprto milošću, ono omogućuje kršteniku postići mjeru uzrasta punine Kristove. Posebna veza povezuje krštenje s korizmom kao pogodnim vremenom da se iskusi milost koja spašava. Oci Drugoga vatikanskog koncila potaknuli su sve pastire Crkve da koriste obilatije krsne elemente svojstvene korizmenoj liturgiji (konst. Sacrosanctum Concilium, 109). Crkva, naime, oduvijek povezuje uskrsno bdjenje s krsnim slavljem: u tom se sakramentu ostvaruje ono veliko otajstvo po kojem čovjek umire grijehu, postaje dionikom novoga života u Kristu Uskrslom i prima istog onog Duha Božjega koji je uskrisio Isusa od mrtvih (usp. Rim 8, 11). Taj besplatni dar mora se uvijek iznova oživljavati u svakome od nas a korizma nam pruža put sličan katekumenatu, koji je za kršćane prve Crkve, kao i za današnje katekumene, nezamjenjiva škola vjere i kršćanskog života: oni doista žive krštenje kao čin od odsudne važnosti za cio svoj život. 2. Da bismo se ozbiljno zaputili na put prema Uskrsu i pripravili se za proslavu Gospodinova uskrsnuća najradosniju i najsvečaniju svetkovinu čitave liturgijske godine ima li išta primjerenije od toga da dopustimo da nas vodi Božja riječ? Zato nas Crkva, u evanđeoskim tekstovima koji se čitaju na korizmene nedjelje, vodi k posebno snažnom susretu s Gospodinom, pomažući nam ponovno proći dionice puta kršćanske inicijacije: katekumenima to služi kao priprava za primanje sakramenta preporođenja, a onima koji su već kršteni da učine nove i odlučne korake u nasljedovanju Krista i u punijem darivanju njemu. Prva nedjelja korizmenog puta otkriva naše ljudsko stanje na ovoj zemlji. Pobjednička borba protiv napasti, kojom započinje Isusovo poslanje, je poziv čovjeku da postane svjestan vlastite krhkosti da bi prihvatio milost koja oslobađa od grijeha i ulijeva novu snagu u Kristu, koji je Put, Istina i Život (usp. Ordo Initiationis Christianae Adultorum, br. 25). Snažni je to podsjetnik kako kršćanska vjera uključuje, po Isusovu primjeru i u jedinstvu s njim, borbu protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta (Ef 6, 12), u kojem je đavao na djelu i neumorno, do dana današnjeg, napastuje svakog onog koji se želi približiti Gospodinu: Krist iz nje izlazi kao pobjednik, da otvori također naše srce nadi i vodi nas kako bismo pobijedili zasjede zloga. Evanđeoski ulomak o Gospodinovu preobraženju stavlja pred naše oči Kristovu slavu, koja anticipira uskrsnuće i koja najavljuje divinizaciju čovjeka. Kršćanska zajednica postaje svjesna da je, poput apostola Petra, Jakova i Ivana, povedena na goru visoku, u osamu (Mt 17, 1), da ponovno primi u Kristu, kao sinovi i kćeri u Sinu, dar Božje milosti: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (r. 5). To je poziv udaljiti se od svakodnevne buke i uroniti u Božju prisutnost: on nam želi, svakoga dana, prenijeti 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 107

14 dokumenti Riječ koja prodire u dubine našega duha, gdje razlikuje dobro i zlo (usp. Heb 4, 12) i jača volju da slijedimo Gospodina. Gospodinovo pitanje Samarijanki: Daj mi piti! (Iv 4, 7), koje slušamo u liturgiji Treće korizmene nedjelje, izražava veliku Božju ljubav prema svakom čovjeku i želi pobuditi u našem srcu želju za darom vode koja struji u život vječni (r. 14): to je dar Duha Svetoga, koji čini vjernike istinskim klanjateljima koji će se moliti Ocu u duhu i istini (r. 23). Samo ta voda može utažiti našu žeđ za dobrom, istinom i ljepotom! Samo ta voda, koju nam je dao Sin, može natopiti pustinje nemirne i nezadovoljne duše, dok ne pronađe spokoj u Bogu, prema glasovitim riječima svetog Augustina. Nedjelja slijepca od rođenja predstavlja Krista kao svjetlo svijeta. Evanđelje sve nas postavlja pred pitanje: Ti vjeruješ u Sina Čovječjega? Vjerujem, Gospodine (Iv 9, 35.38), kaže s radošću slijepac od rođenja, govoreći uime svih vjernika. Čudo ozdravljenja znak je da Krist, zajedno s vidom, želi otvoriti oči našeg duha, da naša vjera postane sve dublja te uzmognemo prepoznati u njemu jedinog Spasitelja. On prosvjetljuje sve tmine života i vodi čovjeka da živi kao sin svjetla. Kada nam se, na Petu korizmenu nedjelju, proglašava Lazarovo uskrsnuće, nalazimo se pred vratima posljednjeg misterija našega života: Ja sam uskrsnuće i život Vjeruješ li ovo? (Iv 11, 25-26). Za kršćansku je zajednicu kucnuo čas da, zajedno s Martom, ponovno iskreno stavi čitavu svoju nadu u Isusa iz Nazareta: Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet! (r. 27). Zajedništvo s Kristom u ovome životu pripravlja nas da prijeđemo granicu smrti, kako bismo zauvijek živjeli s njim. Vjera u uskrsnuće od mrtvih i nada vječnog života otvaraju naše oči prema posljednjem smislu našega života: Bog je stvorio čovjeka za uskrsnuće i za život i ta istina daje istinsku i konačnu dimenziju povijesti ljudi, njihovom osobnom i društvenom životu, kulturi, politici, ekonomiji. Bez svjetla vjere, cio svemir ostaje zatvoren u grobu bez budućnosti i nade. Korizma nalazi svoje ispunjenje u Vazmenom trodnevlju, osobito u velikom bdjenju u svetoj noći: obnovom krsnih obećanja ponovno potvrđujemo da je Krist Gospodar našega života, onoga života kojeg nam je Bog objavio kada smo ponovno rođeni iz vode i Duha Svetoga i ponovno potvrđujemo naše čvrsto opredjeljenje da ćemo uzvratiti na djelovanje milosti da bismo bili njegovi učenici. 3. Naše uranjanje u Kristovu smrt i uskrsnuće po sakramentu krštenja potiče nas svakoga dana oslobađati naše srce tereta materijalnih stvari, egoističnog odnosa sa zemljom koji nas osiromašuje i sprječava nas da budemo raspoloživi i otvoreni Bogu i bližnjemu. U Kristu, Bog se objavio kao Ljubav (usp. 1 Iv 4, 7-10). Kristov križ, besjeda o križu očituje spasenjsku moć Boga (usp. 1 Kor 1, 18), koji se daruje da ponovno pridigne čovjeka i donese mu spasenje: ljubav u njezinu najradikalnijem obliku (usp. enc. Deus caritas est, 12). Tradicionalnim praksama posta, milostinje i molitve, koje predstavljaju izraze naše zauzetosti oko obraćenja, korizma uči živjeti Kristovu ljubav na sve radikalniji način. Post, koji može imati različite motivacije, zadobiva za kršćanina duboko religijsko značenje: osiromašivanjem svoga stola učimo pobjeđivati sebičnost da bismo živjeli u logici dara i ljubavi; odricanjem od nečega i to ne samo od onoga što nam je suvišno učimo odvraćati pogled od svoga ja, da bismo otkrili Nekoga pored nas i prepoznali Boga u licima mnoge naše braće. Post ne samo da ne čini vjernika potištenim, već ga, naprotiv, sve više otvara Bogu i potrebama ljudi te tako omogućuje da se ljubav prema Bogu pretoči u ljubav prema bližnjemu (usp. Mk 12, 31). Na našem putu često se također suočavamo s napašću da imamo sve više, to jest pohlepom za novcem, koja ugrožava primat Boga u našem životu. Žudnja za posjedovanjem izaziva nasilje, izrabljivanje i smrt; zato Crkva, osobito u korizmeno vrijeme, podsjeća na praksu milostinje, to jest na sposobnost dijeljenja. Klanjanje dobrima, naime, ne samo da udaljava čovjeka od drugoga, već ga čini sve siromašnijim i nesretnijim, zavarava ga, obmanjuje i ne ostvaruje ono što obećava, jer postavlja materijalne stvari na mjesto koje pripada Bogu, jedinom izvoru života. Kako čovjek može shvatiti Božju očinsku dobrotu ako mu je srce puno sebičnosti i vlastitih planova, kojima se zavarava da si može zajamčiti budućnost? Čovjek je tada u napasti da, baš poput bogataša iz prispodobe, pomisli: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Poznat nam je Gospodinov sud: Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! (Lk 12, 19-20). Praksa milostinje podsjetnik je da Bog mora uvijek biti na prvome mjestu kao i na pozornost prema drugome, kako bismo ponovno otkrili našeg dobrog Oca i primili njegovo milosrđe. U čitavom korizmenom vremenu Crkva nam nudi s posebnim obiljem Božju riječ. Njezinim razmatranjem i interioriziranjem a zatim i svakodnevnim življenjem, učimo dragocjeni i nezamjenjivi oblik molitve, jer nas pozorno slušanje Boga, koji nastavlja govoriti našemu srcu, hrani na putu vjere koji smo započeli na dan krštenja. Vjera nam omogućuje također steći novu svijest o vremenu: naime, bez perspektive vječnosti i transcendencije, ono naprosto upravlja naše korake prema obzoru bez budućnosti. U molitvi, međutim, nalazimo vremena za Boga, da shvatimo da riječi njegove neće uminuti (usp. Mk 13, 31), da uđemo u ono prisno zajedništvo s njim koje nam nitko neće moći oteti (usp. Iv 16, 22) i koje nas otva / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

15 dokumenti ra nadi koja ne razočarava vječnom životu. Ukratko, tijekom korizmenog puta, na kojem smo pozvani razmatrati otajstvo križa, upoznajemo zajedništvo u patnjama njegovim (Fil 3, 10) da bismo ostvarili duboko obraćenje našega života, tako da dopustimo da nas preobrazi djelovanje Duha Svetoga, kao svetog Pavla na putu za Damask i oslobodimo se svoje sebičnosti, pobjeđujući nagon za dominiranjem nad drugima i otvarajući se Kristovoj ljubavi. Korizma predstavlja pogodno vrijeme da spoznamo naše slabosti i prihvatimo, iskrenim preispitivanjem vlastitoga života, obnoviteljsku milost sakramenta pokore te odlučno upravimo svoje korake prema Kristu. Draga braćo i sestre, po osobnom susretu s našim Otkupiteljem i postu, milostinji i molitvi, put obraćenja prema Uskrsu vodi nas k ponovnom otkrivanju našega krštenja. Obnovimo u ovoj korizmi prihvaćanje milosti koju nam je Bog dao u tome času, da nas ona prosvjetljuje i vodi u svim našim djelima. Ono što taj sakrament označava i ostvaruje, pozvani smo živjeti svakoga dana u sve velikodušnijem i autentičnijem nasljedovanju Krista. Na tome našem putu povjerimo se Djevici Mariji, koja je rodila Božju riječ u vjeri i tijelu, da bismo poput nje uronili u smrt i uskrsnuće njezina Sina Isusa i imali vječni život. U Vatikanu, 4. studenoga Papa Benedikt XVI. PORUkA PAPe BeneDikTA XVi. za DAn MOLiTVe za zvanja Predlagati zvanja u mjesnoj Crkvi 48. svjetski dan molitve za zvanja, koji će se slaviti 15. svibnja 2011., na Četvrtu vazmenu nedjelju, poziva nas razmišljati o temi: Predlagati zvanja u mjesnoj Crkvi. Prije sedamdeset godina časni sluga Božji Pio XII. osnovao je Papinsko djelo za svećenička zvanja. Kasnije su slična djela biskupi osnivali u mnogim biskupijama. Vodili su ih svećenici i laici, kao odgovor na poziv Dobrog Pastira, koji vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira, i reče: Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (Mt 9, 36-38). Umijeće promicanja i brige za zvanja nalazi svijetlu referentnu točku na stranicama Evanđelja gdje Isus poziva svoje učenike da ga slijede te ih poučava s ljubavlju i brižnošću. Ono što posebno privlači našu pozornost jest način na koji je Isus pozvao svoje najbliže suradnike da naviještaju Kraljevstvo Božje (usp. Lk 10, 9). Prije svega, jasno dolazi do izražaja da je prvi čin molitva za njih: prije nego će ih pozvati, Isus je proveo noć u osami, u molitvi, u osluškivanju Očeve volje (usp. Lk 6,12), u duhovnoj odvojenosti od svakodnevnih briga. Učenikov poziv rađa se upravo u prisnom razgovoru s Ocem. Poziv na svećeničku službu i posvećeni život je u prvom redu plod stalnoga dodira s Bogom živim i ustrajne molitve koja se uzdiže gospodaru žetve bilo u župnim zajednica, bilo u kršćanskim obiteljima, bilo na molitvenim sastancima na kojima se moli za zvanja. Gospodin je, na početku svoga javnog djelovanja, pozvao neke ribare, koji su se pripremali za ribolov na Galilejskom jezeru, obrativši im se riječima: Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi! (Mt 4, 19). Pokazao im je svoje misijsko poslanje brojnim znacima koji su pokazatelj njegove ljubavi prema ljudima i dar Očeva milosrđa; učio ih je riječju i životom da budu spremni nastaviti njegovo djelo spasenja; na kraju, znajući da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu (Iv 13, 1), povjerio im je spomen svoje smrti i uskrsnuća, i prije nego će biti uzdignut na Nebo poslao ih je u čitav svijet zapovjedivši im: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28, 19). Poziv koji Isus upućuje onome kojem kaže: Slijedi me! je u isti mah zahtjevan i uzvišen: on ih poziva da budu njegovi prijatelji, da slušaju izbliza njegovu riječi i žive s njim; uči ih potpunom predanju Bogu i širenju Kraljevstva prema zakonu evanđelja: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod (Iv 12, 24); poziva ih da napuste vlastitu skučenu volju, svoju ideju o samoostvarenju i urone u drugu volju, Božju volju i puste da ih ona vodi i nadahnjuje život. Dao im je iskusiti bratstvo, koje se rađa iz te potpune otvorenosti za Boga (usp. Mt 12, 49-50) i koje je prepoznatljivi znak Isusove zajednice: Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge (Iv 13, 35). Nasljedovanje Krista i danas je zahtjevno: to znači naučiti trajno upirati pogled u Isusa, dobro ga upoznati, slušati ga u Riječi i susretati se s njim u sakramentima; to isto tako znači naučiti suobličiti svoju volju njegovoj. To je prava škola odgoja za sve koji se pripremaju za svećeničku i službu i posvećeni život, 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 109

16 dokumenti pod vodstvom mjerodavnih crkvenih vlasti. Gospodin neizostavno poziva, u svim razdobljima života, sudjelovati u njegovu poslanju i služiti Crkvi u zaređenoj službi i posvećenom životu, a Crkva je pozvana čuvati taj dar poziva, cijeniti ga i njegovati: ona je odgovorna za rađanje i sazrijevanje svećeničkih i redovničkih zvanja (Ivan Pavao II., posinodska apostolska pobudnica Pastores dabo vobis, 41), naročito u naše doba kada se čini da je Gospodinov poziv zaglušen drugim glasovima i da poziv na njegovo nasljedovanje dajući vlastiti život izgleda previše težak, svaka kršćanska zajednica i svaki vjernik moraju svjesno prihvatiti obvezu promicati duhovna zvanja. Važno je hrabriti i podupirati one koji pokazuju jasne znakove poziva na svećenički poziv i redovničko posvećenje, da osjete toplinu čitave zajednice dok budu davali svoj pristanak Bogu i Crkvi. I ja sam ih potičem kao što sam to učinio onima koji su odlučili ući u sjemenište i kojima sam napisao: I to ste dobro učinili, jer će ljudi uvijek, pa i u ovom našem vremenu u kojem je tehnologija zavladala svijetom i dobu globalizacije, trebati Boga koji se pokazao u Isusu Kristu i koji nas okuplja u sveopćoj Crkvi, da bismo s njim i po njemu naučili živjeti u istini i sačuvali i svojim životom pokazali mjerila prave ljudskosti (Pismo sjemeništarcima, 18. listopada 2010.). Potrebno je da čitava mjesna Crkva bude sve osjetljivija i pozornija prema pastoralu zvanja, odgajajući na obiteljskoj i župnoj razini kao i na razini udruga, napose djevojčice, dječake i mlade ljude kao što je Isus činio s apostolima da sazrijevaju u istinskom i prisnom prijateljstvu s Gospodinom, njegovanom u osobnoj i liturgijskoj molitvi; da se nauče pomnom i plodonosnom slušanju Božje riječi, putem sve veće prisnosti sa Svetim pismom; da shvate da prihvaćanje Božje volje ne poništava i ne uništava osobu, već omogućuje čovjeku otkriti i slijediti najdublju istinu o samome sebi; da žive besplatnost i bratstvo u odnosima s drugima, jer se samo otvarajući Božjoj ljubavi nalazi prava radost i puno ostvarenje vlastitih težnji. Predlagati duhovna zvanja u mjesnoj Crkvi znači imati hrabrosti pokazati, putem pomnog i primjerenog pastorala zvanja, taj zahtjevni put nasljedovanja Krista, koje je, budući da ima duboki smisao, kadro obuhvatiti cio čovjekov život. Obraćam se osobito vama, draga subraćo u episkopatu. Da bi poslanje spasenja u Kristu nastavili i sve više širili, važno je [promicati] što im je više moguće svećenička i redovnička zvanja, uz osobitu skrb za misijska zvanja (Dekr. Christus Dominus, 15). Gospodin treba vašu suradnju da bi njegovi pozivi mogli doprijeti do srcâ onih koje je izabrao. Pazite koga ćete izabrati za službu u dijecezanskom centru za zvanja, koji predstavlja dragocjeno sredstvo promicanja i organiziranja pastorala zvanja i molitve kojeg ovaj podupire i jamči njegovu djelotvornost. Želim vas također, draga subraćo biskupi, podsjetiti na brigu opće Crkve za pravednu razdiobu svećenika u svijetu. Vaša raspoloživost prema biskupijama koje oskudijevaju zvanjima, postaje Božji blagoslov za vaše zajednice a za vjernike je svjedočanstvo svećeničke službe koja se velikodušno otvara potrebama čitave Crkve. Drugi je vatikanski koncil izrijekom podsjetio da dužnost promicanja svećeničkih zvanja pripada svoj kršćanskoj zajednici, a to joj valja činiti ponajprije punim kršćanskim životom (Dekr. Optatam totius, 2). Želim zato uputiti posebni bratski pozdrav i poticaj onima koji na razne načine surađuju u župama sa svećenicima. Na osobit se način obraćam onima koji mogu pružiti vlastiti doprinos pastoralu zvanja: svećenicima, obiteljima, katehistima, animatorima. Svećenicima poručujem da budu kadri dati svjedočanstvo zajedništva s biskupom i ostalom subraćom, da bi zajamčili plodno tlo na kojem će poniknuti svećenička zvanja. Neka obitelji budu nadahnute duhom vjere, ljubavi i pobožnosti (isto), kadre pomoći svojim sinovima i kćerima da velikodušno prihvate poziv na svećeništvo i posvećeni život. Katehisti i animatori katoličkih udruga i crkvenih pokreta, uvjereni u svoje odgojno poslanje, neka se trude da tako odgajaju mlade koji su im povjereni da bi mogli osjetiti Božji poziv i rado ga slijediti (isto). Draga braćo i sestre, vaše zauzimanje u promicanju i u brizi za zvanja stječe puninu smisla i pastoralnu djelotvornost kada se ostvaruje u jedinstvu Crkve i upravljeno je k služenju zajednici. Zato je svaki moment života crkvene zajednice kateheze, odgojni susreti, liturgijska molitva, hodočašća u svetišta dragocjena mogućnost da se u Božjem narodu, osobito kod djece i mladeži, pobudi osjećaj pripadnosti Crkvi i odgovornost odgovora na poziv na svećeništvo i posvećeni život, izabran slobodno i svjesno. Sposobnost njegovati zvanja je karakteristični znak vitalnosti neke mjesne Crkve. S pouzdanjem i ustrajno zazivajmo pomoć Djevice Marije, da se, primjerom njezina prihvaćanja Božjeg nauma spasenja i njezinim djelotvornim zagovorom, uzmogne širiti u svakoj zajednici raspoloživost reći da Gospodinu, koji poziva uvijek nove radnike za svoju žetvu. S tom željom, svima od srca udjeljujem svoj apostolski blagoslov. U Vatikanu, 15. listopada Papa Benedikt XVI / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

17 dokumenti PORUkA PAPe BeneDikTA XVi. za DAn DRUŠTVeniH komunikacija (5. lipnja 2011.) Istina, navještaj i autentičnost života u digitalnom dobu Draga braćo i sestre, prigodom 45. svjetskog dana sredstava društvene komunikacije, želim podijeliti s vama neka razmišljanja na koja me potaknula pojava koja je karakteristična za naše doba: riječ je o širenju komunikacije Internet mrežom. Sve više postaje općeprihvaćeno mišljenje da, kao što je industrijska revolucija prouzročila duboku promjenu u društvu novostima uvedenim u proizvodni ciklus i u život radnika, tako danas duboka preobrazba do koje dolazi na polju komunikacija predvodi val velikih kulturnih i društvenih promjena. Nove tehnologije ne mijenjaju samo način komuniciranja, već komunikaciju u njoj samoj, zbog čega se može reći da prolazimo kroz razdoblje goleme kulturne preobrazbe. Zahvaljujući tom načinu širenja informacijâ i spoznajâ javlja se novi način shvaćanja i razmišljanja, s do sada nezabilježenim mogućnostima za uspostavu odnosa i izgrađivanje zajedništva. Pred nama se otvaraju sve donedavno nezamislivi obzori; oni pobuđuju u nama divljenje zbog mogućnosti koje pružaju nova sredstva i, istodobno, nameću na sve urgentniji način niz razmišljanja o značenju komunikacije u digitalnom dobu. To je posebno očito kada se pogledaju izvanredne mogućnosti Internet mreže i kompleksnost njezinih primjena. Kao i svaki drugi plod ljudskog uma, nove komunikacijske tehnologije moraju se staviti u službu cjelovitog dobra osobe i čitavoga čovječanstva. Ako ih se mudro koristi, one mogu pridonijeti zadovoljavanju želje za smislom, istinom i jedinstvom što je najdublja težnja ljudskog bića. U digitalnom svijetu, prenositi informacije sve češće znači unijeti ih u neku društvenu mrežu, gdje se znanja dijele u području osobnih razmjena. Jasno razlučivanje između proizvođača i korisnika informacije je relativizirano i komunikacija bi htjela biti ne samo razmjena podataka, već sve više također neki oblik dijeljenje. Ta je dinamika pridonijela novom vrednovanju komunikacije, koju se promatra prije svega kao dijalog, razmjenu, zajedništvo i stvaranje pozitivnih odnosa. S druge strane, u tome se nailazi na neke granice karakteristične za digitalnu komunikaciju: jednosmjernost interakcije, težnja da se drugima prenesu samo neki dijelovi vlastitog duhovnog svijeta, opasnost izgrađivanja lažne slike o sebi, što se može pretvoriti u neku vrstu samodopadnosti. Mladi na osobit način doživljavaju tu promjenu komunikacije, sa svim tjeskobama, proturječjima i kreativnostima karakterističnim za one koji se s oduševljenjem i radoznalošću otvaraju novim iskustvima u životu. Njihovo sve veće uključivanje u javni digitalni forum, što su ga stvorile takozvane društvene mreže (social networks), pomaže uspostaviti nove oblike interpersonalnog odnosa, utječe na način na koji osoba percipira samu sebe i stoga, neizbježno, pokreće pitanje ne samo o tome kako ispravno djelovati, već također o vlastitoj vjerodostojnosti. Ulazak u taj virtualni prostor (cyberspace) može biti znak istinskog traženja osobnog susreta s drugim, pri čemu treba paziti da se izbjegnu opasnosti koje ono sa sobom nosi, kao što je sklanjanje u neku vrstu paralelnog svijeta ili prekomjerna izloženost virtualnom svijetu. U traženju nekoga s kojim će dijeliti iskustva, u potrazi za prijateljstvom, čovjek se susreće sa izazovom da bude autentičan, vjeran samome sebi i da ne podlegne iluziji izgrađivanja umjetnog javnog profila. Nove tehnologije omogućuju ljudima da se susreću onkraj granica prostora i samih kultura, otvarajući tako potpuno novi svijet mogućih prijateljstava. To je velika mogućnost, ali to zahtijeva također veću pozornost i svijest o mogućim opasnostima. Tko je moj bližnji u tome novom svijetu? Postoji li opasnost da budemo manje prisutni onima koje susrećemo u našem svakodnevnom životu? Postoji li opasnost da budemo rastreseniji, jer je naša pažnja fragmentarna i zaokupljena svijetom različitim od onoga u kojem živimo? Imamo li vremena da kritički razmišljamo o našim odlukama i njegujemo ljudske odnose koji su doista duboki i trajni? Uvijek je važno podsjećati da virtualni kontakt ne može i ne smije zamijeniti izravni ljudski kontakt sa osobama na svim razinama našega života. I u digitalnom se dobu svatko suočava s nužnošću da bude autentična osoba koja razmišlja. Usto, dinamike društvene mreže pokazuju da je svaka osoba uvijek uključena u ono što komunicira. Kada ljudi razmjenjuju informacije, već dijele same sebe, svoj pogled na svijet, svoje nade, svoje ideale. Iz toga slijedi da postoji neki kršćanski način prisutnosti također u digitalnom svijetu: on poprima svoj oblik u komunikaciji koja je čestita i otvorena, odgovorna i poštuje drugoga. Naviještati evanđelje putem novih medija znači ne samo unositi izričito vjerske sadržaje na razne medijske platforme, već također svjedočiti 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 111

18 dokumenti dosljedno, u vlastitom digitalnom profilu i načinu komuniciranja, opredjeljenja, prioritete, prosudbe koji su duboko povezani s evanđeljem, i onda kada se o njemu ne govori na izričit način. Nadalje, također je istina da se ni u digitalnom svijetu ne može naviještati poruku bez dosljednog svjedočenja od strane onoga koji naviješta. U tim novim okolnostima i s tim novim oblicima izražavanja, vjernik je ponovno pozvan dati odgovor svakome koji zatraži razlog nade koja je u njemu (usp. 1 Pt 3, 15). Zauzimanje za svjedočenje evanđelja u digitalnoj eri zahtijeva od svih da budu posebno pozorni prema vidicima te poruke koji mogu predstavljati izazov za neke od tipičnih logika weba. Prije svega moramo biti svjesni da istina koju nastojim dijeliti s drugima ne crpi svoju vrijednost iz svoje popularnosti ili količine pozornosti koju privlači. Moramo nastojati da je drugi upoznaju u cijelosti, radije no da se trudimo učiniti je prihvatljivom ili ju čak razvodnjavati. Ona mora postati svakodnevna hrana a ne nešto što će kratkotrajno privući pozornost. Istina evanđelja nije nešto što može biti predmet potrošnje ili površnog korištenja, već je dar koji zahtijeva slobodni odgovor. I kada se naviješta u virtualnom prostoru web mreže, evanđelje uvijek zahtijeva da se ucjepljuje u stvarni svijet i da dođe u doticaj s konkretnom braćom i sestrama s kojima dijelimo svakodnevni život. Izravni ljudski odnosi uvijek su od temeljne važnosti za prenošenje vjere! Želim pozvati kršćane da se s povjerenjem i svjesnom i odgovornom kreativnošću uključe u mrežu odnosâ koju je omogućilo digitalna era. I to ne jednostavno zato da zadovolje želju da budu ondje prisutni, već zato što je ta mreža sastavni dio ljudskog života. Web pridonosi razvoju novih i složenijih intelektualnih i duhovnih obzora kao i novih oblika zajedničke svijesti. I na tome smo polju pozvani naviještati našu vjeru da je Krist Bog, Spasitelj čovjeka i povijesti, Onaj u kojem sve postiže svoju puninu (usp. Ef 1, 10). Naviještanje evanđelja zahtijeva smjerni i diskretni oblik komunikacije, koji potiče srce i pokreće svijest; takav oblik koji podsjeća na stil Isusa uskrslog kada se pridružio učenicima na putu za Emaus (usp. Lk 24, 13-35). Kroz blizinu i razgovor s njima, kroz dozivanje u svijest onoga što je bilo u njihovu srcu on ih postupno uvodi u shvaćanje misterija. Istina koja je Krist, u konačnici, je puni i autentični odgovor na onu ljudsku želju za odnosom, zajedništvom i smislom koja izlazi na vidjelo također u prisutnosti mnoštva ljudi na raznim društvenim mrežama. Vjernici koji svjedoče svoja najdublja uvjerenja pružaju dragocjeni doprinos i umnogome pomažu da se spriječi da se web pretvori u sredstvo koje depersonalizira osobe, nastoji manipulirati njihovim emocijama ili omogućuju onima koji u rukama imaju moć da monopolizira tuđa mišljenja. Naprotiv, neka vjernici potiču sve da očuvaju živim vječna čovjekova pitanja, koja svjedoče našu želju za transcendencijom i čežnjom za autentičnim životom, uistinu dostojna da se živi. To je upravo ona čisto ljudska duhovna težnja koje se krije iza naše težnje za istinom i zajedništvom i koja nas potiče da komuniciramo s integritetom i čestitošću. Pozivam nadasve mlade da dobro iskoriste svoju prisutnost u digitalnom svijetu. Ponavljam im poziv na susret na slijedeći Svjetski dan mladih u Madridu, čijoj pripremi umnogome doprinose prednosti što ih pružaju upravo nove tehnologije. Po zagovoru njihova zaštitnika svetog Franje Saleškog, molim Boga da djelatnicima u medijima udijeli sposobnost da svoj posao uvijek obavljaju savjesno i profesionalno. Svima rado upućujem svoj apostolski blagoslov. U Vatikanu, 24. siječnja 2011., blagdan svetog Franje Saleškoga Papa Benedikt XVI. PORUkA BiskUPA HBk U POVODU POPisiVAnjA stanovništva RePUBLike HRVATske Dragi vjernici! Tijekom mjeseca travnja ove godine (od 1. do 28. travnja 2011.) u Republici Hrvatskoj provest će se popisivanje stanovništva (kućanstava i stanova). To je opsežno prikupljanje podataka na državnoj razini koje se kod nas, kao i u mnogim drugim zemljama, provodi svakih deset godina. Osim što je sudjelovanje u tome popisivanju građanska dužnost, ono je važno za život Crkve i vjernika u društvu. Stoga Vas pozivamo da promišljeno i odgovorno pristupite toj obvezi. Kao vaši biskupi skrećemo vam pozornost na činjenicu da se među pitanjima koja se postavljaju u skladu sa za to pripremljenim upitnikom, nalaze i pitanja vezana uz vjersku pripadnost i narodnost. Izjašnjavanje vjernika o svojoj vjeri netko može promatrati samo kao statističku datost, ali dobro znamo da je ono ujedno i važan izraz svjedočenja vlastite vjere. Za onoga tko je kršten u Katoličkoj Crkvi i njoj pripada izjasniti se katolikom znači slobodno izreći istinu i ne zanijekati samoga sebe. Znajući da je vjernik u svim životnim prilikama i neprilikama vjernik, bez obzira na poteškoće s kojima se susreće, dobro je oživjeti svijest / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

19 dokumenti da izjašnjavanje o vjeri i pripadnosti Crkvi ima svoje posljedice na sve sastavnice življenja. Stoga nije čudno da se u zadnje vrijeme na razne načine pripadnike Katoličke Crkve pokušava otkloniti od izjašnjavanja da su katolici, zamutiti pogled i stvoriti drukčiju sliku o hrvatskome društvenom tkivu od onoga kakvo ono civilizacijski i kulturološki zapravo jest. Dobiveni podaci u popisu stanovništva bit će temelj za donošenje raznih političkih, gospodarskih i drugih odluka, važnih za vremensko razdoblje pred nama, odražavajući se ne samo na život ovoga naraštaja, nego i na život djece i mladih do kojih nam je stalo. Ovime pozivamo sve vas, katoličke vjernike, da očitovanjem svoje katoličke vjere i pripadnosti svome narodu promičete naše vlastitosti i vrijednosti, naš identitet, kojim pridonosimo izgradnji dobra u svojoj hrvatskoj Domovini. Pri popisivanju stanovništva, dakle, na zaboravite istaknuti da ste katolici, da ste Hrvati ili pripadnici nekoga drugoga naroda, jer samo poznavanjem i isticanjem vlastitoga identiteta možemo graditi iskrenije i humanije međusobne odnose. Neka vas prati Božja blizina i njegov blagoslov u svetim korizmenim i vazmenim danima. U Zagrebu, 31. ožujka Vaši biskupi izjava komisije iustitia et PAX HRVATske BiskUPske konferencije Neprihvatljivost predloženih izmjena zakona o vodama Zabrinutost zbog zakona o vodama bio je razlog i naslov izjave Komisija Iustitia et pax HBK od 23. rujna godine. Naime, tada je Vlada iznenada iz zakonodavnog postupka povukla nacrte zakona o vodama i o financiranju vodnoga gospodarstva koji su već bili prošli drugo čitanje u Hrvatskom saboru. Novoimenovano povjerenstvo samo je za nekoliko dana izradilo posve nove nacrte. U toj smo izjavi naveli razloge zabrinutosti. Zakoni su u međuvremenu doneseni. Sada, godinu dana poslije, Vlada predlaže nove izmjene zakona o vodama. Zapravo se predlaže preustroj javne ustanove Hrvatskih voda u trgovačko društvo. I ovaj put način donošenja i sam sadržaj povećavaju zabrinutost za to najvažnije hrvatsko nacionalno blago (Naše temeljne postavke s obzirom na odnos prema vodi kao javnom dobru iznijeli smo, među ostalim, u naše dvije izjave objavljene u knjizi U Službi pravde i mira, Zagreb, 2009.: Prava i dužnosti prema vodi i moru, str ; Zabrinutost zbog zakona o vodama, str ). Predložene izmjene ne podržavamo jer otvaraju vrata privatizaciji i poskupljenju usluga. No, to ne znači da Hrvatske vode kao javno poduzeće mora izvršiti stanovite promjene. To smo naglašavali tijekom izrade Strategije gospodarenja vodama. Zacijelo je tadašnji otpor određenih lobija da se provede nužni preustroj jedan od razloga da ono što danas imamo kao Strategiju nije strategija koja bi odražavala jasan društveno-politički konsenzus s obzirom na to veliko nacionalno dobro i jasne mehanizme zaštite od bilo kakvog ugrožavanja njegova općedruštvenoga karaktera javnog dobra univerzalne namjene i nacionalnog strateškoga interesa. U nedostatku takve strategije pojedini su lobiji mogli krojiti i provoditi planove i programe sukladno vlastitim interesima. Jednako tako je bilo moguće ishitreno donošenje novih zakona, poput najnovijega koji se nalazi na klupama narodnih zastupnika u Hrvatskom saboru, koji zbog neadekvatnih interdisciplinarnih studija teško mogu biti kvalitetni. Oni mogu samo pobuđivati nepovjerenje s pretpostavkama da se radi o borbi već postojećih i nekih novih interesnih skupina za prevlast nad onim što ne može biti ničije vlasništvo. - Osim posve neadekvatnog načina predlaganja promjena zakona, obzirom na smjernice Okvirne direktive Europske unije o vodama, nejasni su motivi i problematični sadržaji predloženih promjena: - Trgovačko društvo ne može i neće braniti niti obraniti javni interes u sektoru voda. Cilj trgovačkog društva je profit, a ne obrana javnog interesa. - Korisnici usluga a to su svi hrvatski građani neminovno će morati plaćati više nego sada, jer će trebati pokriti porez za usluge posredstvom trgovačkog društva. - Trgovačko društvo po svojoj naravi lakše je privatizirati nego javnu ustanovu, što su Hrvatske vode danas. Isti je položaj i opasnost za tvrtke koje upravljaju lokalnim sustavima vodovoda i odvodnje, ali što doduše postojeći zakon isključuje kao mogućnost. No, poučeni vještinom zloporaba i lakoćom ishitrenih promjena zakona, kao i u nedostatku adekvatne strategije, ni te stavke u zakonu ne ostaju nedodirljive pojedinim interesnim skupinama. Uostalom, izgleda da se takvim intencijama odškrinjuju vrata medijskim najavama da bi i Crkva uzela svoj paket dionica za namirivanje državnih dugova za nepovrativa crkvena dobra. Na takvo što Crkva 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 113

20 dokumenti zacijelo ne bi nikada pristala jer bi time kompromitirala temeljne etičke vrijednosti i stavke socijalnoga nauka Crkve o javnom dobru univerzalne namjene. - Osim toga, najavljeni preustroj Hrvatskih voda ne jamči bolju zaštitu vodnog dobra. Tako, primjerice, nema govora ni u postojećem zakonu ni u predloženim promjenama odluke o socijalnom rangiranju cijena vode što bi imalo dvojake učinke: s jedne strane, jamčilo bi siromašnijim slojevima naših građana pristupačnu cijenu za opskrbu životno neophodnim količinama vode; s druge pak strane, taj bi mehanizam stimulirao odgovorniju potrošnju svih, a time i povećanje svijesti odgovornosti u svim segmentima potrošnje, zaštite i očuvanja tog životnoga elementa. Raditi nam je sve do razine stava strahopoštovanja pred vodom, tim životnim Božjim darom. Nipošto se ne može nadati niti očekivati da će neko trgovačko društvo učinkovito provoditi mjere svekolike zaštite i svijesti odgovornosti. Stoga apeliramo na narodne zastupnike da predložene promjene ne usvoje, već da traže od predlagatelja da u ovom i svim drugim oblicima promjena legislative u sektoru voda u te procese uključi predstavnike svih relevantnih struka, te da sve bude on line, dostupno svim zainteresiranim stranama i građanima. Takav proces je, uostalom, u skladu i s Okvirnom direktivom Europske unije o vodama. No, više od toga, vode su javno (nacionalno) dobro, kao i vodna infrastruktura - a posebno komunalna. Stoga se to ne može prodavati, otuđivati niti može biti sredstvom stvaranja profita trgovačkih društava. To znači da političari i državne institucije nisu ovlašteni trgovati javnim dobrom ili ga otuđiti jer ih za to nitko nije ovlastio. To im je pravo Ustavom uskraćeno. Oni prema Ustavu moraju održavati to dobro i njime upravljati na dobrobit svih građana, kojima javno dobro pripada. Apeliramo na sve stručnjake koji su se u začuđujućoj mjeri dali ušutkati, ili koji se zbog raznih razloga ne usuđuju oglasiti u javnosti, da udruže svoje znanje i daju svoj doprinos u obrani tog, gotovo posljednjeg obiteljskoga srebra svima zajedničke domovine Hrvatske. Od predlagatelja pak tražimo da ih angažira u tom procesu, ali ne tek pro forma. Osim toga, neophodno je institucionalno osnažiti baš tu struku i osloboditi prostor njezina stručnog i savjesnog djelovanja. Posebno apeliramo na sve renomirane znanstvene ustanove i udruženja u Republici Hrvatskoj da svojim znanjem i autoritetom dadu svoj doprinos u ovoj prevažnoj tematici. Naše uključivanje u javnu raspravu o vodama proizlazi isključivo iz socijalnog nauka Crkve čiji je integralni dio zalaganje, zaštita i promocija općeg dobra, a voda je nedvojbeno dio općeg dobra i ne može se promatrati isključivo kroz tržišne kategorije. Zagrebu, 9. veljače Mons. Vlado Košić, biskup sisački Predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax PRiOPĆenje s izvanrednoga PLenARnOG zasjedanja HBk Izvanredno plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem mons. Marina Srakića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i predsjednika HBK-a, održano je 25. i 26. siječnja u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29, u Zagrebu. Na zasjedanju je prisustvovao i apostolski nuncij u RH mons. Mario Roberto Cassari. Prvoga dana zasjedanja, u utorak 25. siječnja, biskupi su ugostili predstojnika novoutemeljenoga Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije nadbiskupa mons. Salvatorea Rina Fisichellu, koji je članove HBKa upoznao s glavnim ciljevima i temeljnim odrednicama nove evangelizacije. Naglasio je da osnivanjem toga vijeća Papa želi dati zamah misijskom duhu Crkve, napose u onim mjestima gdje je vjera oslabila izložena posljedicama sekularizma. Krizu koju danas proživljavamo nadbiskup Fisichella sažeo je u rečenici: Bog danas nije zanijekan, On je nepoznat, te istaknuo da je u svome planu spasenja Gospodin postavio nas, a ne druge, da preuzmemo odgovornost za to kakva će biti budućnost i da budemo spremni dati odgovor ljudima našega doba. Odgovoriti na taj izazov znak je vjere i zahtijeva od nas zdrav realizam, zaključio je. Glavna tema zasjedanja bila je priprava za pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj koji će se biti 4. i 5. lipnja ove godine. Biskupi su upoznati s detaljima priprave za taj veliki događaj koji će biti snažan znak nade za naš narod i Crkvu te su dali smjernice za buduće aktivnosti koje treba poduzeti kako bi Papin pohod bio što plodonosniji. Posebno je istaknuta važnost duhovne priprave u obiteljima, zajednicama mladih i u župnim zajednicama. U tome smislu biskupi su priredili molitvu koja će se moliti u crkvama i obiteljima s nakanom za obitelji i uspjeh Papina pohoda. Usuglašeno je i pismo vjernicima u kojem biskupi podsjećaju na značenje dosadašnjih pohoda Svetoga Oca našoj domovini te potiču vjernike i katoličke obitelji da se zauzeto uključe u pripravu te se otvorena srca odazovu i dođu na susret s Papom. Biskupi su razmotrili i druga crkvena pitanja te su se osvrnuli na aktualnu situaciju u društvu. Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

21 dokumenti PRiOPĆenje sa sjednice stalnog VijeĆA HBk Pod predsjedanjem predsjednika Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, u ponedjeljak 14. ožujka održana je sjednica Stalnoga vijeća HBK u Tajništvu HBK u Zagrebu. Na sjednici su sudjelovali i ostali članovi Stalnoga vijeća: potpredsjednik HBK zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis i zamjenik generalnog tajnika HBK Fabijan Svalina. Glavne točke dnevnoga reda bile su priprema pohoda pape Benedikta XVI. Republici Hrvatskoj i program 42. plenarnog zasjedanja HBK. Članovi Stalnoga vijeća upoznati su s poduzetim aktivnostima u sklopu priprema za Papin pohod s posebnim osvrtom na susret Svetoga Oca s predstavnicima kulture, znanosti i javnoga života u Hrvatskome narodnom kazalištu, zatim na susret s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića te misno slavlje na hipodromu u sklopu Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. U nastavku sjednice definirane su teme 42. plenarnog zasjedanja HBK koje će se održati od 29. do 31. ožujka u Zagrebu. Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije sa zabrinutošću se osvrnulo i na aktualna zbivanja u hrvatskom društvu. Svjesni ozbiljnosti situacije, biskupi pozivaju političare, gospodarstvenike, javne medije i sve ostale odgovorne čimbenike u našoj Domovini da daju svoj doprinos očuvanju mira i stabilnosti te jačanju zajedništva u našemu narodu kako bismo zajednički nadvladali sva iskušenja sadašnjega trenutka. Nalazimo se u prijelomnom vremenu u kojemu treba sačuvati razboritost i trijeznost, ojačati solidarnost i umnožiti molitve za dar razuma i mudrosti, jer nam predstoje važne odluke koje će dugoročno odrediti našu budućnost, ističu članovi Stalnoga vijeća HBK i pozivaju sve ljude dobre volje na jačanje svijesti o svojoj suodgovornosti za opće dobro svoga naroda i države. U Zagrebu, 14. ožujka Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije PRiOPĆenje sa zasjedanja HBk 42. plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem mons. Marina Srakića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i predsjednika HBK, održano je od 29. do 31. ožujka u prostorijama novoga sjedišta Hrvatske biskupske konferencije, Ksaverska cesta 12, u Zagrebu. Na zasjedanju su sudjelovali gosti: apostolski nuncij u RH mons. Mario Roberto Cassari, predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Franjo Komarica, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović i subotički biskup mons. Ivan Penzeš. U pozdravnom govoru predsjednik HBK mons. Srakić posebno je pozdravio novog člana HBK dubrovačkog biskupa mons. Matu Uzinića poželjevši mu da otvoren poticajima Duha Svetoga vjerno vodi Crkvu koja mu je povjerena. Središnja tema i ovog zasjedanja bila je priprava za pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj koji će se dogoditi 4. i 5. lipnja ove godine. Biskupi su analizirali sve što je učinjeno u sklopu priprema za svaki pojedini dio programa od susreta Svetoga Oca s predstavnicima kulture, znanosti, gospodarstva, politike i drugih vjerskih zajednica u Hrvatskom narodnom kazalištu, bdijenja s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića, preko euharistijskoga slavlja na Hipodromu u povodu Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji te večernje molitve s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima u zagrebačkoj prvostolnici. U tom smislu izvješća su podnijeli biskupi zaduženi za pojedina područja. Istaknuto je da pripreme dobro napreduju i da je već dobrim dijelom definiran sadržaj pojedinih susreta kao i osigurana potrebna tehnička infrastruktura. Biskupi su i ovom prigodom pozvali vjernike da se aktivno uključe u program priprave u svojim župama te da mole za uspjeh Papinog pohoda. U povodu predstojećeg popisa stanovništva, koji će se u Hrvatskoj provesti u mjesecu travnju, članovi HBK uputili su poruku u kojoj pozivaju katoličke vjernike da očitovanjem svoje katoličke vjere i pripadnosti svome narodu promiču svoje vlastitosti i vrijednosti, svoj identitet, kojim pridonose izgradnji dobra u svojoj hrvatskoj Domovini. Osvrnuvši se na aktualnu situaciju u našem društvu biskupi su odlučili pozvati sve vjernike da se u petak 8. travnja uključe u molitvu za Domovinu. Biskupi su razmotrili smjernice HBK za apostolat vjernika laika u Crkvi te su dali prijedloge koji će ući u završnu verziju toga dokumenta. Podržano je osnivanje Komisije za hrvatski martirologij na čijem čelu će biti biskup Mile Bogović. Biskupi su pozdravljaju donošenje Zakona o obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkog zločina nakon II. svjetskog rata te će podržati njegovo provođenje. Uz to preporučuju obilježavanje dana totalitarnih režima, 23. kolovoza, u smislu odluke Europskog parlamenta. Predsjednik Vijeća HBK za misije biskup Slobodan Štambuk izvijestio je o imenovanju vlč. Antuna Štefana za novog ravnatelja Papinskih misijskih djela 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 115

22 dokumenti i o obavljenoj primopredaji te službe. Biskupi su izrazili zahvalu dosadašnjem ravnatelju dr. Milanu Špeharu koji je dao veliki doprinos promicanju misijske svijesti koja se očitovala u znatno povećanoj pomoći za misije, osobito za ona područja u kojima djeluju hrvatski misionari. Podnesena su izvješća o radu pojedinih Komisija, Vijeća, Odbora i drugih tijela HBK. Tijekom zasjedanja predsjednik HBK mons. Marin Srakić u zajedništvu s članovima HBK blagoslovio je zgradu novoga sjedišta Hrvatske biskupske konferencije. U Zagrebu, 29. do 31. ožujka POsLAnicA BiskUPA josipa MRzLjAkA za TjeDAn solidarnosti i zajedništva s crkvom i LjUDiMA U BiH ( OžUjkA 2011.) Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro. (2 Sol 3,13) 1. Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini Ove godine obilježavamo petu godinu provođenja akcije Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Svim aktivnostima koje ćemo provoditi uoči 3. korizmene nedjelje želimo pokazati zahvalnost za sve ono čime nas braća i sestre u vjeri iz Bosne i Hercegovine obogaćuju: čvrstom vjerom, očuvanjem obiteljskog zajedništva, domoljubljem, brojnim postignućima u sportskom, kulturnom i gospodarskom životu. Posebno zahvaljujemo na brojnim svećeničkim i redovničkim zvanjima, koja su živi kvasac i Crkve u Hrvatskoj. Na poseban način želimo biti solidarni s Crkvom u Bosni i Hercegovini koju predvode njeni biskupi. Ona neumorno služi i ljudima koji su ostali u BiH i povratnicima koji su lišeni onoga što je bitno za dostojanstven život svakoga čovjeka: nade, sigurnosti, perspektive, pravde, kuće, rada, plaće za uzdržavanje obitelji, pristupa kulturi, sudjelovanja u javnom životu. Crkva neumorno nastoji održati i očuvati identitet Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, njihovu prisutnost u javnom, političkom, kulturnom, gospodarskom i obrazovnom životu. 2. Pokazati solidarnost s potrebitima Vremena u kojima živimo bremenita su raznim osobnim i društvenim nepogodama. Međutim, kao vjernici, u svim tim teškoćama prepoznajemo Radosnu vijest koju nam donosi Isus Krist! On nas poziva da svoje čovještvo ostvarujemo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zato je važno ne pokleknuti pred napetostima trenutka, pred tjeskobom koja zahvaća sve pore i sve generacije našega društva. Bog nas poziva da se otvorimo Njegovu djelovanju u našem životu, da osluhnemo i poslušamo Njegov glas, da Ga hrabro, ustrajno i neustrašivo slijedimo. Stoga je potrebno svoju tjeskobnu sadašnjost staviti u Njegove ruke otvarajući mu svoje srce, svoj um, povjeravajući mu pritom svoju obitelj, svoj posao i, na koncu, sav svoj život. Kada slobodno daje samoga sebe, kršćanin svjedoči da je ljubav pravi temelj na kojem počiva njegov život, a ne materijalno bogatstvo. Vrijednost milodaru daje upravo ljubav, koja nadahnjuje različite oblike darivanja, već prema mogućnostima i uvjetima svakog pojedinca. Solidarnost koju želimo pokazati s braćom i sestrama u Bosni i Hercegovini neka bude izraz naše čvrste iskrene odluke da želimo slijediti Krista: da želimo biti sol i svjetlo svijeta, da želimo biti činitelji konkretnih djela ljubavi prema bližnjima, prema potrebitima, osobito prema onima najmanjima, prema onima čiji se glas gotovo i ne čuje, prema onima koji podnose kakvu fizičku patnju, prema onima čije se dostojanstvo ne poštuje, a ostvarivanje prava uvjetuje. Neka naša braća u vjeri po djelima naše solidarnosti osjete da spoznajemo njihove potrebe te da činimo ono na što nas Isus potiče i poziva: da čineći dobro pobjeđujemo zlo. Svatko od nas pozvan je biti dionikom kruga dobrote, koju iskazujemo konkretnim djelima ljubavi prema bližnjima u potrebi, jer kršćanstvo ne poznaje granice. Pokažimo da djelotvorna ljubav prema bližnjem nadilazi križ bolesti, nemoći, siromaštva i ostavljenosti, drugim riječima, križ svih mogućih kriza, i da je ona put do uskrsnuća, do novog života. 3. Promicanje obiteljskih vrijednosti i pohod pape Benedikta XVI. Crkva naučava i vjeruje da je obitelj Božja polazna točka na zemlji, početak svakoga novog života, ishodišna točka rasta, sazrijevanja i posvećenja svake ljudske osobe. Iz obitelji i po obitelji Bog, koji je sam Ljubav, tu ljubav prenosi na svakoga čovjeka, na svaki narod i na sav svijet. Papa Benedikt XVI. svojim dolaskom i pohodom Crkvi u Hrvatskoj i našoj Domovini, osobno će se pridružiti i sudjelovati u nacionalnom slavlju Dana obitelji. Na taj način papa Benedikt XVI. na poseban nam način poručuje da se zalažemo za očuvanje obitelji i obiteljskih vrijednosti kako bismo, obogaćeni i ojačani obiteljskim zajedništvom, / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

23 dokumenti lakše mogli nadvladati sve probleme i teškoće s kojima se svakodnevno susrećemo. I naš hrvatski narod možemo promatrati kao jednu veliku obitelj čiji jedan dio živi u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, i drugim susjednim zemljama, a drugi je rasut po državama Europe, obiju Amerika i gotovo po svim zemljama svijeta. Molimo usrdno, svakoga dana, za naše obitelji, posebice one s brojnom djecom, za siromašne i sve druge koji trpe zbog socijalnih nevolja, da potpomognuti razumijevanjem i solidarnošću braće i sestara budu ispunjeni Božjom utjehom i nadom. Osobito se u ovom Tjednu, kojim želimo pokazati solidarnost s braćom i sestrama u Bosni i Hercegovini, spomenimo njihova primjera očuvanja obiteljskih vrijednosti kojim obogaćuju i nadahnjuju nas ovdje u Hrvatskoj. Zauzmimo se stoga da što učinkovitije pomognemo očuvanju vjerničkog i nacionalnog identiteta Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. 4. Suobličiti se Kristu djelima ljubavi Korizma nam svake godine pruža jedinstvenu priliku da dublje razmišljamo o smislu i vrijednosti svojega kršćanskog života i potiče nas da uvijek iznova otkrivamo Božje milosrđe kako bismo mi sami postali milosrdnijima prema braći i sestrama u potrebi. U korizmenom vremenu Crkva vjernicima stavlja na srce određene konkretne aktivnosti koje smo pozvani činiti tijekom ovog vremena duhovne obnove: to su molitva, post i milostinja. Tim djelima nastojimo se suobličiti Kristu. Što znači predstavljati Krista? To znači otkrivati Božju ljubav ljudima kao što je to Krist činio. Svaki put kada iz ljubavi prema Bogu dijelimo naša dobra s bližnjima u potrebi, spoznajemo kako upravo ta ljubav istinski ispunja naš život i obogaćuje mirom, nutarnjim zadovoljstvom i radošću. Neka nam stoga na srcu i u pameti bude motiv ove poslanice: Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro da nam se srca ne ulijene, da ne sustanemo činiti dobro; jer zajedništvo je dar Duha Svetoga, ali je i stvarnost koju smo kao vjernici pozvani graditi, čuvati i njegovati. Pozivamo vjernike i sve ljude dobre volje da potiču zajedništvo, pomaganja, susrete, uzajamne posjete te konkretnu pomoć. Pokažimo solidarnost s potrebitima u Bosni i Hercegovini, uspostavljajmo i njegujemo zdrave kontakte, skrbimo jedni za druge, da živimo zajedništvo kakvu nas je Krist podučio. Milost vam i mir u Gospodinu! mons. Josip Mrzljak predsjednik Hrvatskog Caritasa Dokumenti preuzeti od Informativne katoličke agencije 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 117

24 nadbiskupove PRoPovIJedI nadbiskupove PROPOVijeDi PROPOVijeD nadbiskupa MARinA BARiŠiĆA U DUBROVnikU, 4. VeLjAČe Sve vas srdačno pozdravljam i čestitam Festu Crkvi i Gradu. Pozdravljam brata Želimira, nadbiskupa zadarskog i apostolskog upravitelja dubrovačke biskupije, ostalu braću biskupe, svećenike, redovnike, redovnice te vjerni puk Božji. Iskren pozdrav upućujem don Mati Uziniću, novoimenovanom dubrovačkom biskupu, Božjem daru uz Festu sv. Vlaha Gradu, daru splitske Crkve dubrovačkoj Crkvi. Pozdravljam gospodina gradonačelnika, župana i sve nositelje društvenih i kulturnih vlasti Grada, Županije, Republike Hrvatske, kao i sve goste. Pozdrav i svima vama, braćo i sestre u domovini i inozemstvu, koji pratite Festu sv. Vlaha posredstvom Hrvatske televizije. 1. Poštovani vjernici i građani, gospari i furešti, hodočasnici i gosti! Mnogi smo danas u hrvatskoj Ateni gradu Dubrovniku. Kao i svako vrijeme, i naše je obilježeno izazovima i poteškoćama: osobnim, obiteljskim i društvenim. Potreban nam je savjet i pomoć. Dolazimo i obraćamo se ne mudracu, već svecu, ne prolaznom upravitelju, već sv. Vlahu trajnom zaštitniku grada Dubrovnika. Jednog dana neki Atenjanin dođe sa svojim problemom starogrčkom državniku Temistoklu, tražeći savjet: Udajem kćer, reče. Trebam izabrati. Dva su prosca u pitanju: jedan bogat, a glup, drugi pametan, pošten, ali siromašan. Vjerujem da smo ne samo znatiželjni, već i osobno zainteresirani što je rečeno ovome ocu pri izboru zaručnika, jer jedan je bogat, a glup, a drugi pametan i pošten, ali siromašan. Počujmo savjet: Bolje čovjek bez sredstava, nego sredstva bez čovjeka! Ne znamo koga je on izabrao, kako je reagirala kći, rodbina, mentalitet, trg i ulica Atene, ali znademo nešto više i ono što je nama bliže: znademo kako je i kojega je zaručnika izabrao za svoju slobodu grad Dubrovnik. Shvatili su Dubrovčani da riječ čovjeka i vjernika te život biskupa i mučenika sv. Vlaha još jasnije govori i svjedoči: Bolje čovjek bez sredstava, nego sredstva bez čovjeka! 2. Da, važna su sredstva i Dubrovčani su ih ispravno vrjednovali. Ali čovjek je važniji od sredstava. Nema čovjeka bez poštenja i pravde. Nema čovjeka bez slobode. Ni birati se ne može bez slobode. Koga je Dubrovnik birao i čiji je savjet slijedio, svjedoči nam i uzvišena himna koju Grad posveti i ispjeva slobodi: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d o. ( ) Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti. Zato nitko tako nije bio osjetljiv na slobodu i na dostojanstvo hrvatskih branitelja godine kao grad Dubrovnik. Nije čudno da je Dubrovnik pobratim gradu Vukovaru. O kojoj je slobodi riječ? Nije riječ samo o slobodi teritorija i granica, tj. čvrstih zidina grada, već o slobodi duha i života unutar grada. Nama je to dobro poznato. Što nam se to danas događa, braćo i sestre, pitamo se s našim braniteljima i zabrinutim građanima? Uz tolike žrtve došli smo do slobode, a jesmo li je radosno i odgovorno prihvatili? 3. Nismo li pogrješno izabrali? Izabrali sredstva, a ne čovjeka? Nismo li sudionici aktivnog tržišta, gdje se trguje slobodom, uvjerenjem, poštenjem za sredstva i karijeru? Nije li u mentalitetu konzumizma i profita zasmetala i neradna nedjelja, koja oduvijek stoji na strani čovjeka i njegove slobode? Nije li za mnoge pitanje neradne nedjelje, dana okusa i mirisa čovjekove slobode, postalo prošlost? I ovdje čovjek bi prodan za sredstva! Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti. Je li naš spomenik slobodi lijevan samo od metala postao zlato tele kojemu se klanjamo? Nismo li u opasnosti da i u materijalnoj nestašici želimo živjeti iznad ekonomskih mogućnosti, a ispod vlastitog čovještva. Da, sredstva su potrebna, ali čovjek je važniji od sredstava. I sredstava ima dovoljno. Ali kad izaberemo sredstva bez čovjeka, gubimo u sebi ne samo čovjeka, već i naš bližnji ostaje bez sredstava za život. Sama sredstva ne usrećuju. Dobar nam savjet daje narodna mudrost: novcem se može kupiti kuću, ali ne i dom; krevet, ali ne i san; sat, ali ne i vrijeme; knjigu, ali ne i mudrost; može se kupiti radno mjesto, ali ne i poštenje; može se kupiti užitak, ali ne i ljubav. Ipak, neke stvarnosti nisu stvari. Ne može se kupiti ni za kakav novac prijateljstvo, ljubav i sloboda. Nažalost, mogu se prodati. Kad se sredstva stave ispred osobe i kad smo egoistično zarobljeni materijalnim, onda gubimo ono bitno za život u slobodi, a to je povjerenje. Povjerenje je temelj suživota ne samo braka i obitelji, nego poslovnog i društvenog života. Bez povjerenja nema ni slobode ni nade. Kad se živi u strahu i nepovjerenju svugdje se vidi zavjera i ugroženost, uvlači se sebičnost i zatvorenost te nebriga i ravnodušnost za opće dobro / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

25 nadbiskupove PRoPovIJedI 4. Možda vam je poznata ona priča o četiri osobe s imenima: Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Naime, trebalo je nešto žurno učiniti. Svatko je mislio da će to Netko učiniti. Bilotko je mogao to učiniti. Ali Nitko nije učinio. Na kraju se dogodilo da je Svatko optuživao Nekoga zašto Nitko nije učinio to što je Bilotko mogao učiniti. Povijest nam svjedoči da su Dubrovčani izgrađivali svoj grad u zajedništvu i osjetljivosti za opće dobro. Govori nam to i sljedeći tekst uklesan u kamen: Obliti privatorum, publica curate! Zaboravite privatno, brinite se za opće dobro! Nažalost, zbog egoizma i pohlepe, zbog sljepoće i zarobljenosti ne znam koliko je nama danas razumljiv pravopis i gramatika ovoga savjeta?! Savjet je povezan s našom savješću i unutarnjom slobodom. Zato će za slobodna i savjesna čovjeka ponekad i fotelja i klupa i katedra biti svojevrstan križ, koji će radije prihvatiti, nego iskoristiti položaj za svoje interese, pribijajući druge na križ. Međutim, uvijek je dobitak biti slobodan, pošten, odgovoran i savjestan čovjek gubeći ulogu, nego sačuvati ulogu i naslov, a izgubiti u sebi čovjeka! 5. Koliko mi odrasli sa svojim izborima i postupcima omogućujemo mladima da odgovorno rastu u daru kog višnji nam Bog je d o? Danas odrasli žele biti mladi. U mentalitetu vječne mladosti otežava se mladeži normalan prijelaz i put odrastanja. Ne odrasta se jer i odrasli žele ostati mladi. Opasnost je da naši mladi ne odrastaju, već životare. A sami odrasli koji žele ostati mladi malo čine da im pomognu odrasti, kad ni oni sami nisu shvatili što znači biti odrastao. Psihološke i pedagoške znanosti nam potvrđuju da zrelost i odgovornost osobe, pored radnog mjesta, najviše dolazi do izražaja u osnivanju vlastite obitelji darivanju života. Svjesni smo da u našem društvu danas toliki mladići i djevojke čine novu društvenu i psihološku kategoriju, zvanu mladi odrasli. Riječ je o dobi između 30 i 40 godina, o onima koji žive kao djeca sa svojim roditeljima, onima koji nisu ostvarili izbor afektivni i obiteljski. Ne usuđuju se izabrati zaručnika, zaručnicu. Žive u strahu i nepovjerenju pa im je teško preuzeti odgovornost, a slobode nema bez odgovornosti. Potrebna im je pomoć da se oslobode od straha za odgovornim odrastanjem, ali ne oslobađajmo ih od osobne slobode! Složeno je pitanje zašto dolazi do njihova straha, nepovjerenja, pa i odsutnosti iz društvenog života: zbog njih samih, roditelja, mentaliteta vječne mladosti ili zbog svih nas odraslih u društvu koji ih ne vrjednujemo kao bogatstvo, nego ih nerijetko doživljavamo kao teret i problem društva. U svakom slučaju, iluzija je da će izgled i sredstva sačuvati i ostvariti naš život. 6. Braćo i sestre, doista je istinita ona Isusova: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti (Lk 9, 24). Sloboda je duboka čežnja usađena u ljudsko srce. Čovjek je slika Božja i ne može bez slobode. Za slobodu je potrebno rasti i odgajati, pa i žrtvovati se da bismo je imali. O tome nam svjedoče i naši branitelji. Sloboda je dar kog višnji nam Bog je d o, kojega treba suradnički primiti. Po daru slobode slični smo darovatelju slika smo Božja. Pozvani smo otkrivati bogatstvo ovoga dara i upućeni smo dijeliti i živjeti slobodu s drugima. Ako zaniječemo dar slobode, vrijeđamo darovatelja i ugrožavamo bližnjega. Sloboda nas osposobljava za ono najuzvišenije, a to je ljubav. Ljubav i sloboda međusobno su najdublje povezani. Nažalost, čovjek nije uvijek spreman uskladiti sa slobodom sebe, svoju savjest, svoj odnos i ponašanje prema drugima. Ne izabire čovjeka, ne djeluje u duhu slobode, već pod izlikom da svi tako čine slijedi razne oblike zarobljenosti. Pod vanjskim utjecajima prihvaća nametnute i lažne vrednote, a zapostavlja unutarnju, duhovnu zrelost i osobnu odgovornost. Zvuči paradoksalno da smo više bili slobodni u vrijeme agresije, kad smo u logici i dinamici slobode uz rizik, neizvjesnost i žrtve, opredijelili se, branili i borili za slobodu. Kao da je tada bilo više čežnje i zauzetosti za slobodom, nego danas kada je porasla pohlepa i apetit za sredstvima. Nije li nam sloboda postala udovicom? 7. Dragi vjernici! Gdje je izvor naše slobode? Stvoreni smo na sliku Božju. Slika smo Božja upravo po slobodi. Ona nam je doista Božji dar kojega možemo zloupotrijebiti i protiv Boga i bližnjega, pa i protiv sebe samih. Ali, Bog, darovatelj slobode, poštuje svoj dar u nama. Sv. Ivan kaže: Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i Istina nasta po Isusu Kristu (Iv 1, 17). Krist, božanska Istina o Bogu i čovjeku, istina je koja nas oslobađa. Za slobodu nas Krist oslobodi (Gal 5, 1), dovikuje nam sv. Pavao iz iskustva novosti života. To nam svjedoči i zaštitnik slobode Dubrovnika, grada vjere i kulture. Kristova nam sloboda daje dostojanstvo sinovstva, novi odnos prema Bogu Ocu i braći ljudima. Ovaj dar primamo po krštenju koji u nama raste do svoje punine. Naša je punina Krist. Snagom svoga Duha Krist u nama oblikuje unutarnjeg čovjeka, čovjeka povjerenja i ljubavi, otvara nam srce horizontima svoje slobode koja nadilazi vanjsku prisilu. 8. Ovo sada i ovdje koje vjernik u Kristovoj slobodi i ljubavi živi nije sposobno ugostiti cjelinu ljudskog života. Mjera naše punine jest uskrsli Krist. Isus Krist ide ispred nas i poziva nas: Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe (Lk 9, 23). Poziva nas da se odreknemo onoga što mi zapravo nismo, da se odreknemo svoga lažnoga ja, da izaberemo i tražimo svoj pravi identitet, identitet sinovstva. Krist je upravo zato došao radi našega spasenja i radi na- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 119

26 nadbiskupove PRoPovIJedI šega oslobođenja! Poziv hoće li tko za mnom pretpostavlja slobodu. On ide ispred i traži osobni izbor kao odgovor na njegovu gestu dara ljubavi. Kristova ljubav želi slobodnog čovjeka. 9. Ovakvom Kristovom pristupu i poštivanju naše slobode prigovara veliki Inkvizitor u romanu Braća Karamazovi. Prigovara Kristu zašto nije pretvorio kamenje u kruh, jer bi tada svi za njim pošli. Prigovara mu zašto nije sišao s križa, jer bi time sve prisilio povjerovati te ne bi više mogli biti slobodni ne vjerovati. Trebao ih je lišiti slobode kruhom i prisilnom poslušnošću. Međutim, Kristova sloboda poštuje čovjeka i njegovu osobnu odluku. Krist i na križu razapet ne ranjava ljudsku slobodu, već je uvažava i vrjednuje gestom svoje ljubavi. Riječ demokracija potječe iz stare Grčke, gdje je zapravo nije ni bilo jer su robovi ubrajani u kategoriju domaćih životinja. Samo na temelju Radosne vijesti, Evanđelja, u kršćanskoj kulturi i civilizaciji mogla je nastati i razvijati se sloboda i demokracija, koja i danas u tim sredinama ima najrazvijeniji oblik slobode i demokracije. 10. Naš sveti otac papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za Svjetski dan mira upravo dotiče temu ugroženosti vjerskih sloboda. U većini slučajeva radi se o progonima kršćana u nekim sredinama današnjeg svijeta. Uvreda je to Bogu i ljudskom dostojanstvu. Pravo na vjersku slobodu ima svoj korijen u samom dostojanstvu osobe. ( ) Zato je svaka osoba nositelj svetog prava na cjelovit život također s duhovnoga gledišta. Bez priznavanja vlastitog duhovnog bića, bez otvaranja transcendentnom, čovjek ostaje prignut nad samim sobom, ne uspijeva pronaći odgovore na pitanja vlastitoga srca o smislu života i domoći se trajnih vrijednosti i etičkih načelâ, a ne uspijeva čak ni iskusiti istinsku slobodu i izgrađivati pravedno društvo. ( ) Stoga je razumljiva nužnost da se u jedinstvu osobe prepozna dvojak vidik: vjerski i društveni. U vezi s tim je nezamislivo da vjernici moraju zatirati jedan dio samih sebe svoju vjeru da bi bili aktivni građani; ne bi se smjelo nikada dogoditi da se radi uživanja vlastitih prava mora nijekati Boga 1, poručuje nam sveti otac Benedikt XVI. kojega s velikom radošću uskoro očekujemo u našoj domovini Hrvatskoj. 11. Braćo i sestre, mi koji iz vremena bezbožnog komunizma imamo iskustvo ugroženosti sloboda, a osobito slobode vjere, dobro možemo razumjeti sve progonjene radi svoje vjere i uvjerenja, a osobito našu braću i sestre u vjeri koji su progonjeni zbog toga što su Kristovi. Nažalost, upravo jer se radi o kršćanima, mediji o tome skoro šute. Ali ponekad u nekim našim medijima tako se piše o zajednici Kristovih vjernika Crkvi, da se pitamo nisu li to one stare požutjele novine?! Istina će vas osloboditi (Iv 8, 32), reče Gospodin. Zato bismo željeli da naši mediji budu u službi istine, a manje skloni senzacionalizmu i generaliziranju. Štoviše, za očekivati je od naših medijskih djelatnika da svojim objektivnim informiranjem i formiranjem građana, doprinesu razvoju slobode. Svima nama je potrebno tražiti istinu, gajiti slobodu, rasti u odgovornosti ako želimo graditi humano društvo. Nadamo se da će medijski djelatnici pokušati učiniti poželjnim za sve nas onaj savjet mudraca i sveca zaštitnika grada Dubrovnika, svetoga Vlaha: bolje čovjek bez sredstava nego sredstva bez čovjeka! Jer samo s čovjekom imat ćemo obilje sredstava za život. A Ti, sveti Vlaho, zaštitniče Grada i naše slobode, čuj molitve naše glas! Mi, Tvoji štovatelji, Dubrovčani i hodočasnici, u svojim poteškoćama i izazovima, ponekad ne znamo što učiniti sa svojom slobodom, koji savjet prihvatiti, koga izabrati, kako se postaviti u društvu, obitelji, braku, osobnom životu U svjetlu Tvoga savjeta, primjera i zagovora molimo Te za naše duhovno i tjelesno zdravlje. Oslobodi nas bolesti grla! Još Te više molimo, Vlaho naš sveti, za zdravlje glasa naše savjesti, da bismo u slobodi mogli zrelo, odgovorno i dobro birati, birati čovjeka, a ne sredstva. Izabrati onoga istinskoga Zaručnika života, Isusa Krista, osloboditelja i spasitelja Tvoga Grada, naše domovine Hrvatske i čitavoga svijeta! Amen. 1 Usp. Benedikt XVI., Poruka za Svjetski dan mira 2011., 2, 3 PROPOVijeD na BiskUPskOM ReĐenjU MOns. MATe UziniĆA 1. Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje, ( ) o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, po kome primismo milost i apostolstvo, ( ) svima u Rimu ( ) milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista (Usp. Rim 1, 1-7). Vjerujem, dragi don Mate, da su ove riječi svetoga Pavla, kojima se on na početku svoje Poslanice, dolazeći u Rim, predstavlja zajednici vjernika, danas i tvoje ri / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

27 nadbiskupove PRoPovIJedI ječi. Riječi tvojih osjećaja, tvoga srca. I sam u njima prepoznaješ milosni dar svoga poziva i poslanja. One te na dan tvoga biskupskog ređenja na najbolji način predstavljaju gradu Dubrovniku i svojoj Dubrovačkoj biskupiji. Dubrovnik te danas svečano prima i radosno otvara vrata grada tvome blagoslovljenome dolasku. Raduje se njegov stoljetni čuvar i trajni nebeski zaštitnik, naš sveti Vlaho sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim. Po imenovanju pape Benedikta XVI. u tebi prepoznaju dar kog višnji nam Bog je d o. 2. Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju; što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga (Mt 1, 20). Tako Anđeo Gospodnji prilazi zbunjenom i preplašenom Josipu. Pozvan je uzeti svoju zaručnicu Mariju i blagoslovljeni plod koji u sebi nosi. No, Josip smišlja planove kako izbjeći pozivu zaručnika i odgovornoj ulozi oca pred drugima. Život nas smrtnika, ali Božjih izabranika, povezan je s nesigurnošću, pitanjima, ali na svoj način uvodi nas i u snove, koji nas otvaraju i vode sve do praga, i preko praga do Otajstva, izvora života i svega stvorenoga. U Svetome pismu dimenzija sna otkriva dublje značenje i nove poglede na život, događaje i cjelokupnu povijest. No, pravi je san onaj kojega budni sanjamo. Opasno je povjerovati snovima koji su rezultat naših želja i očekivanja. Ali, kad riječ Božja uđe u ljudsko srce, budi i osvjetljava u dubini onaj tajanstveni san koji je na razini Božje promisli. Josip je pravedan, a čije je srce čisto, može imati snove otvorene Božjem planu. Onaj koji je utemeljen na pravednosti vjere, sposoban je povjerovati Onomu koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije (Rim 4, 17). Josipovi snovi dodiruju ona najdublja stvarna i trajna pitanja. Odraz su svih naših hrvanja s Gospodinom, slika neizbježne borbe koja zahvaća um i srce, ali i radosnog takozvanog poraza, kad pored svih naših strahova uspijemo Bogu reći evo me!. U pozadini Josipovih budnih snova i djelovanja prisutan je isti Duh Sveti po kojemu je utjelovljena Riječ Božja u krilu Marijinu i po kojemu je sama Marija Bogu rekla evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj (Lk 1, 38). Otvoren, ohrabren i prosvijetljen u svojim snovima, Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju zaručnicu Mariju (Usp. Mt 1, 24). Zar u slučaju zaručnika Josipa, dragi don Mate, ne prepoznaješ sebe: iskustvo svoga pristanka? 3. U Josipovu iskustvu sumnji, pitanja i konačnog odgovora u svjetlu vjere i ti si pozvan biti jedan zaručnik. Za onoga koji je pozvan biti vidljivim znakom Dobroga Pastira, možda bi bilo bolje reći da je poput Ivana Krstitelja, prijatelj zaručnika. Međutim, po sakramentu svetoga reda, Dobri nas Pastir pridružuje k sebi, osposobljava nas da djelujemo ne samo u njegovo ime, već po sakramentalnom posvećenju postajemo prisutnost njegove osobe. Premda je samo Krist zaručnik Crkve, po njegovoj prisutnosti u nama, on jedini veliki svećenik i zaručnik poziva nas, svoje biskupe, da vjerno prihvatimo svoju zaručnicu, Crkvu. Na to nas podsjeća u svojoj apostolskoj pobudnici Pastiri stada i uskoro blaženi papa Ivan Pavao II., riječima: Biskup, djelujući u osobi samoga Krista i u njegovo ime, u Crkvi što mu je povjerena ostaje živim znakom Gospodina Isusa, pastira i zaručnika, učitelja i vrhovnog svećenika Crkve (Ivan Pavao II., Pastores gregis, 7). Poput Josipa, i ti danas uzimaš k sebi svoju zaručnicu, dubrovačku Crkvu. Zaručnik je pozvan do kraja života ljubiti i žrtvovati se za svoju zaručnicu. Sam Krist Gospodin dao nam je primjer vjerne zaručničke ljubavi prema svojoj Crkvi. On nije došao da bude služen, već da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Zato, u duhu Kristova poslanja i služenja, apostoli i njihovi nasljednici svoju pastirsku ulogu trebaju vršiti kao amoris officium, služenje u ljubavi. Na vjernu ljubav i služenje podsjeća nas i molitva predslovlja apostola: Ti, pastiru vječni, ne napuštaš svoga stada, već ga po svetim apostolima trajno štitiš i čuvaš; ti i danas upravljaš Crkvom po onim pastirima koji je predvode u ime tvoga Sina (Rimski misal, Predslovlje apostola I.). U svjetlu Kristove ljubavi, biskup u svojoj pastirskoj službi u obiteljskom zajedništvu sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim, pozvan je biti ne samo vjerni zaručnik, već i dobri otac. Zato je ređenik i pitan: Hoćeš li se kao dobri otac brinuti za sveti Božji narod, zajedno sa svojim suradnicima u službi, prezbiterima i đakonima, i upravljati ga na put spasenja? (Rimski pontifikal, Ređenje biskupa). Pozvan je naviještati radosnu vijest Evanđelja te pomoći i odgajati u vjeri svoju braću i sestre, jer kako reče sv. Pavao, ta mi nismo gospodari vaše vjere nego suradnici vaše radosti (2 Kor 1, 24). Biskup je pozvan sa svojim prvim suradnicima svećenicima, i svim članovima Crkve živjeti i svjedočiti trostruku dimenziju svoje pastirske službe: službu naučavanja i naviještanja Riječi Božje, ali tako da i sam bude slušatelj i učenik Učiteljev; službu posvećivanja prije svega slavljem izvora i vrhunca milosnog života euharistije, na način da osobno raste u svetosti života; službu upravljanja koja očituje da je i pastir vođen Duhom Svetim i voljom Božjom. 4. Dragi don Mate, Gospodin ti po sakramentu punine svetoga reda, po polaganju ruku i posvetnoj molitvi povjerava svoje poslanje, koje je prisutno u apostolima i njihovim nasljednicima. Gospodnje je to djelo! Polaganje ruku se događa u tišini. Ljudska riječ zamukne. Ispružena ruka Božja u tišini te prihvaća i štiti da bi se potpuno predao u njegove ruke. Nakon toga slijedi molitva Crkve. Doista, biskupsko je ređe- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 121

28 nadbiskupove PRoPovIJedI nje događaj molitve! Nijedan čovjek ne može zarediti drugoga čovjeka za službu svećenika ili biskupa. (Benedikt XVI. Homilija, 12. IX ) Sam Gospodin po gesti polaganja ruku i po riječima molitve zareditelja, snagom Duha Svetoga osposobljava čovjeka za ulogu poslužitelja. Čini ga darom svoje milosti i dionikom svoga svećeništva, kako bi Kristova riječ i djelo spasenja bilo prisutno dovijeka. U liturgiji ređenja vidljivi znakovi tumače dar neba kog višnji Bog daruje svojoj Crkvi. O povezanosti molitve i Kristova zahvata u život ređenika, znakovito govori i otvorena knjiga Evanđelja, knjiga Riječi Božje nad glavom izabranika. Evanđelje treba biti prisutno i vidljivo u njegovom životu. Evanđelje nije samo riječ. Sam Krist je evanđelje. Biskup je pozvan postati jedno s Kristom, da Krist živi u njemu. Pozvan je svoj život suobličiti jedinom i jedincatom svećeniku Kristu, Gospodinu. Svi krštenici, a osobito biskup, pozvan je na svetost. Na to ga podsjeća simbol svetosti, mitra koju prima s ovim riječima: Primi mitru i neka u tebi blista sjaj svetosti, te, kad se pojavi Prvak pastira, mogneš primiti neuveli vijenac slave (Rimski pontifikal, Ređenje biskupa). Na učiteljsku i navjestiteljsku službu biskupa, zaručnika Crkve, koja se vrši uvijek u apostolskom zboru zajedno s Petrom Papom, podsjeća prsten vjerne ljubavi, dok upraviteljsku službu simbolizira biskupski štap, kao znak oslonjenosti na Dobroga Pastira i brige za svakog čovjeka. 5. Ako me straši biti za vas, tješi me biti s vama. Za vas sam biskup, s vama sam kršćanin (Sv. Augustin, Govori, 340, 1). Divno je izrazio veličinu dara i odgovornosti svoje pastirske službe, sveti biskup Augustin. Dragi biskupe Mate, mi tvoja starija braća koja te danas radosno primamo u biskupski zbor, priznat ćemo da se svi mi trajno prepoznajemo u ovim Augustinovim riječima među svojom braćom i sestrama: Za vas sam biskup, s vama sam kršćanin. Razmišljajući o svome pozivu u pozivu, prepoznao si ove Augustinove riječi u svome biskupskom geslu: Od ljudi za ljude (Heb 5, 1). Citat je to iz Poslanice Hebrejima gdje se govori o Kristovu svećeništvu. Tvoje geslo izražava dvostruku povezanost: s bližnjima i s Gospodinom. Od ljudi za ljude u odnosu prema Gospodinu. Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, vjerni puče Božji! Uz događaj ređenja vašega novoga biskupa Mata, pozvani smo obnoviti svoja krsna, ženidbena, redovnička, svećenička, pa i biskupska obećanja vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku. Biskupsko geslo Od ljudi za ljude zahvaća sve naše osobne pozive i poslanja. Pozivam tebe, Crkvo dubrovačka, osobito vas, braćo svećenici, da u novosti dara svoga pastira, zajedno s njime budete radosni navjestitelji i svjedoci nade utemeljene u Kristu raspetom i uskrslom, kako bi ova nada našla put do uma i srca svih ljudi. 6. Pred svima nama su izazovi i pozivi za novu evangelizaciju. Evangelizacija kulture i inkulturacija evanđelja odrednice su novog navještaja Radosne vijesti. Jer, kako reče papa Pavao VI.: Vjera koja ne postaje kulturom, nije vjera koja je potpuno prihvaćena, posve mišljena, vjerno življena. Poštovani biskupe, ulaziš u grad duge tradicije i bogate kulture, rođene iz kršćanskih korijena. Dubrovnik je otvoren i spreman razumjeti poticaje duha i čuti jezik evanđelja u svim generacijama i na svim razinama kulturnog i društvenog života. Uza sve izazove, poteškoće i zbunjenosti koje osjećamo, raduje nas što mlade generacije, nalaze život i otkrivaju svoju budućnost u nadi Krista, raspetoga i uskrsnuloga. Samo od Boga dolazi istinska revolucija srca i prava preobrazba čovjeka, društva i svijeta. Dubrovniče, uz bogatu kulturnu i duhovnu ponudu tolikim jezicima i kulturama, svjedoči i obogati sve koji ti dođu u pohode ovom radosnom nadom Evanđelja. Neka, brate, u duhu tvoga biskupskog gesla Od ljudi za ljude budu uvijek uvaženi siromasi, bolesni, osamljeni, napušteni, poniženi te u svome biskupu prepoznaju oca, brata i prijatelja svi oni koji se, poput onog bolesnika u Jeruzalemu, potuže Isusu: nema čovjeka! (Iv 5, 1-9). Neka tvoje geslo bude znak ohrabrenja i poruka svima nama u Crkvi i hrvatskom društvu: ima čovjeka! Krist je postao čovjekom da bismo mi postali ljudima. Ima čovjeka, jer ima kršćana! Ima čovjeka, jer ima ljudi dobre volje! Geslo Od ljudi za ljude trajni je poziv i cjelovit program čovjeka i ljudskosti. Budi biskup, svojim svećenicima i vjernicima dobri pastir, vjerni zaručnik, brižni otac i iskreni prijatelj. Budi čovjek Božji! Neka tvoje biskupsko ređenje u domu Marijina Uznesenja bude blagoslov Gradu i Dubrovačkoj biskupiji, ovome najjužnijem dijelu Lijepe naše koja je pod zaštitom svetoga Josipa. Na njegovu svetkovinu i ti si pozvan uzeti Mariju, ali za svoju majku. Krist veliki svećenik, Majci Mariji pod križem je povjerio ljubljenoga učenika, sve nas, a osobito svoje apostole. I od toga časa uze je učenik k sebi (Iv 19, 27), govori Evanđelje za učenika apostolskog zbora čiji su nasljednici biskupi. A ti, naš sveti Vlaho, koji si kao vjeran zaručnik položio život za Crkvu u Miri, budi uza svoga brata biskupa Mata, da bude vjeran zaručnik dubrovačkoj Crkvi. Za njega danas upućuju molitve vjernici ove Crkve i splitsko-makarske nadbiskupije, kao i ponosni Poljičani, zajedno s ocem, majkom i braćom da njegovo služenje bude na slavu Božju i na spasenje ljudi. Daj da zajedno s tobom, sveti Vlaho, čuva i predvodi Grad i Crkvu ususret jedinom zaručniku i biskupu Bogočovjeku Kristu Gospodinu. Amen / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

29 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI TeOLOŠkO-PAsTORALni PRiLOzi suvremena nesuvremenost OBiTeLjskOG PAsTORALA U RePUBLici HRVATskOj 0. Uvod Gotovo uvijek je to tako da neka događanja na općoj razini intenziviraju i događanja na partikularnoj razini. Tako mi se čini i ovaj puta. Dolazak pape Benedikta XVI. u Republiku Hrvatsku i Dan obitelji, odnosno susret Svetoga Oca s obiteljima intenzivira i naše promišljanje o obiteljskom pastoralu ili bolje rečeno naš pastoral s obiteljima. Tomu će biti posvećeno i ovo današnje promišljanje. No, odmah valja reći. Relativno je lako govoriti o ateizmu, bilo onom teoretskom bilo praktičnom, bilo da se radi o prošlim ili da je riječ o sadašnjim vremenima, jer je to problem koji nas sve jednako dira i manje-više svi imamo identičan stav o tome. Uvjetno govoreći, to je naš zajednički «neprijatelj». Ali, govoriti o obiteljskom pastoralu, o njegovoj suvremenoj nesuvremenosti, pozabaviti se pitanjem «učinismo li što bijasmo dužni učiniti» nije nimalo lako, budući da nas to osobno dira, možda čak i «proziva», ispituje savjest, dovodi do analiza. Tu smo već malo više osjetljivi i nije nam drago svašta čuti. Stoga se ja već na početku ispričavam ukoliko ću možda reći neku riječ koju netko ne bi volio čuti ili spomenuti nešto gdje će se netko osjetiti prozvanim. Mladi i obitelj. O njima najviše govorimo. Da li zbog toga što nismo nikada tu temu apsolvirali do kraja ili zbog činjenice da stalne promjene društva dovode i do potrebe konstantne promjene u pogledu pastorala s mladima i pastorala s obiteljima? Sakramentalna kateheza kod nas još uvijek ipak nije problem, ali pastoral s odraslima ostaje crna točka našega pastorala u našim domovinskim okvirima. Zato ćemo ovaj naš današnji susret posvetiti upravo toj temi i to kroz prizmu svega onoga što je do sada na tom planu učinjeno, onoga što bi trebalo učiniti, ali i onoga što se propustilo učiniti 1. 1 Odlučio sam ne citirati previše nikakve dokumente, ne govoriti ono što nam je svima dobro poznato, ne prozivati nikoga, ne govoriti o obitelji kao o osnovnoj stanici društva i Crkve, ne zaustavljati se na tome što Crkva treba učiniti za obitelj i što obitelj čini za Crkvu, budući da smatram da nam je svima sve to poznati i da i sami znamo što nam je činiti, već mi je želja odgovoriti na zadanu temu, više osobno promišljajući nego li «kopirajući». Razumljivo je da to ne znači da sam pametniji od bilo koga tko je nešto pisao vezano uz ovu tematiku. 1. Pastoral - djelatnost Crkve Crkva se tijekom svoje, nešto više od dvijetisućne povijesti, uvijek bavila nekim vidom pastorala. Jedno je vrijeme u prvom redu bio navještaj Radosne vijesti ili kerygma, zatim pouka ili katehizacija, s obzirom da je trebalo ispuniti Božju zapovijed: «Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakom stvorenju te učinite sve narode mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Taj misionarsko-evangelizacijsko-katehetski hod pratilo je svjedočko poslanje Crkve U sve to implementirani su pastoralno crkveno djelovanje i sakramentalizacija kao milosni Božji darovi za odgoj i rast u vjeri te donošenje plodova vjere. Istina, bilo je i trenutaka kada je briga oko unutarnje strukture Crkve bila važnija od svega ovoga; bilo je momenata u kojima je reguliranje odnosa s predstavnicima sekularne vlasti bio u prvom planu, radi stvaranje preduvjeta za navještaj. Ali, u svakom slučaju, Crkva je veći dio svoje povijesti u prvom planu ipak imala želju donijeti Krista svima. U toj želji Crkvi su vrlo često okolnosti išle na ruku, pa je ukorijenjenost kršćanstva u kulturu naroda omogućilo Crkvi lakši navještaj. No, u tako nečemu često se krila i velika opasnost, a koju Crkva nije uvijek prepoznala i nije ju doživjela kao takvu. Oslanjajući se previše na, nazovimo ga tek usputno, kršćansko društvo, Crkva kao da je bila uvjerena da se Evanđelje i njegove vrednote prenose zahvaljujući njezinoj ucijepljenosti u određenu kulturu. Ipak, to nije tako. Naprotiv, koliko su određene kulture i politički sustavi pomogli Crkvi oko slobode navještaja, barem u toj istoj mjeri se događalo da je ta pomoć dovela do uspavanosti i određene bezbrižnosti 2. Odnosno, Crkva kao da je vjerovala da će se nešto samo po sebi događati, da će društvo činiti ono što bi sama Crkva trebala i da će to što društvo čini njoj ići u prilog. Takvo vjerovanje i djelovanje osobito joj se to osvetilo u područjima spolnosti, braka, obitelji, feminizma, liberalizma I to nas je dovelo do situacije u kojoj jesmo te nas sada tjera na puno veći angažman i puno zahtjevniji put. Od trenutka kad se kršćanstvo 2 Prije tek koji dan jedna mi je majka rekla svoje poteškoće: «Sin mi ima dvadeset godina. Od toga je 12 proveo na vjeronauku u školi. On danas ne želi čuti za Crkvu i svetu misu. Vjeroučitelji su u njemu ubili volju za sakramentima». 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 123

30 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI fragmentiralo u svoje razne interpretacije, zbog novopridošlog protestantizma, ono više nije moglo biti temelj morala i temelj prava. Katolička Crkva kao da to nije uzela u obzir i zato više nije mogla pratiti korak s vremenom. Bolje rečeno Crkva više nikome nije mogla diktirala norme, moral, pravila, zakone, a nastavila je živjeti, djelovati i ponašati se kao da ih diktira. Tu je nastupio veliki jaz između društvenog konteksta u kojem se živjelo i nauka Katoličke Crkve koji se sve manje prihvaćao, a sve više osporavao. 3 Tu je Crkva u konačnici izgubila svoj utjecaj, između ostaloga, i na obitelj. A kakvo je stanje danas? Kakav obiteljski pastoral imamo? 2. Obiteljski pastoral danas Ukoliko se u naslov stavi Obiteljski pastoral danas samim time se želi reći da je postojao i obiteljski pastoral jučer, prekjučer i da je Crkva uvijek imala neka svoja pastoralna djelovanja. To vrijedi naravno i za pastoral s obiteljima. Čak se usuđujem reći da se Crkva nikada u svojoj povijesti nije toliko bavila obiteljskim pastoralom kao danas i da nikada nije izdvajala toliko sredstava i personala za ovaj oblik pastoralnog djelovanja. Nikada toliko dokumenata i smjernica, nikada toliko poticaja, nikada toliko susreta, nikada toliko brige. Ali, opet se usuđujem reći: nikada toliko puno i u isto vrijeme toliko malo, odnosno nikada toliko nastojanja i nikada tako malo rezultata, nikada toliko truda i nikada tako malo uspjeha, nikada toliko želje i nikada tako malo mogućnosti. Analizirao sam gotovo sve internetske portale naših (nad)biskupija i vidio da je svaka oformila Povjerenstvo za obitelj, Obiteljska savjetovališta, pripremu za brak kroz zaručničke tečajeve, Bračne vikende i puno toga drugoga. I Hrvatska biskupska konferencija djeluje preko svoga Vijeća za obitelj te ni ona «ne spava». Nisam uspio doći do podatka koliko je osoba zaposleno na puno radno vrijeme u obiteljskom pastoralu, ali čini se da je i ta brojka više nego zadovoljavajuća. Mora se priznati: strukture postoje, dokumenti ne manjkaju, smjernica ne nedostaje. A opet nešto ne štima. A to nešto nije samo stvar koordinacije među svima njima; nije riječ niti o njihovom manjku angažmana, o slaboj kreativnosti, o nedovoljnoj prodornosti Riječ je o suvremenoj nesuvremenosti. Kao da je doista istinita ona gruba podvala: «osnuj povjerenstvo ako želiš da se ništa ne napravi» 4. 3 C. Biscotin, Amore, desirderio, trascendenza, u La coppia in crescita (ur. F. AQUILAR), Cittadella Editrice, Assisi, 1996., str Naravno da bih ovdje mogao postaviti pitanje o kvalificiranosti zaposlenih u našim tijelima za obiteljski pastoral, ali to nije moj problem i neću na to trošiti vrijeme. Mali sam čovjek da bih ulazio u tako velike rasprave, ali odgovornima ne bi škodilo pozabaviti se tim pitanjem. Ja ovo govorim isključivo zbog one poznate «medice, cura te ipsum», jer ne bih htio da se opet vratimo na optuživanje Države, kojekakvih udruga, nama nesklonih medija ili nekih drugih javnih službi i da prebacujemo problem k njima i na njih, a svoj dio posla nismo napravili kako treba. Ovdje želim dakle ponuditi odgovor na pitanje: što u našim današnjim okolnostima Crkva može učiniti za dobro braka i obitelji i kako bi trebalo osmisliti obiteljski pastoral da ugasimo barem dio požara, a najbolje njegov tinjajući žižak. Odmah želim napomenuti da nije dovoljno, kad god se govori o obiteljskom pastoralu, samo citirati dokumente i pozivati se na njih i vjerno slijediti što je u njima napisano. Potrebno je tražiti nove načine rada s mladima, nove putove kojima se dolazi do osoba koje kane u dogledno vrijeme sklopiti crkveni brak, nove oblike rada sa zaručnicima i mladim supružnicima, nove načina pristupanja obiteljskim ljudima, novi oblik djelovanja s obiteljima i za obitelj. Uhodane sheme iz prošlosti više nisu na snazi. Prvu preporuku koju nam na tom putu daje jedan profesor pastoralne teologije glasi: «savjetujem budućim svećenicima da se pripreme biti itineranti jer danas je više nezamisliv svećenik po modelu stabilitas loci 5. Čak štoviše, ovaj teolog smatra da više ne možemo govoriti o pastoralu, jer pastoral je usko povezan s riječju pastir, a djelovanje Crkve danas je «demode» ako će se svesti na pastire. Uostalom, tvrdi on, «Catechismus ad parochos» je plod Tridenta, a Drugi Vatikanski Koncil nam je podario «Katekizam Katoličke Crkve». Očit je prijelaz od župnika do kršćanske zajednice. Čitava je zajednica sada aktivno odgovorni subjekt, a župnik je u njezinoj službi. 6 Ako je to tako koja je onda uloga nas svećenika? 3. Zadatak nas svećenika Vjerujem da vam je poznato da se danas u Zapadnom svijetu o svećenicima govori kao o trgovcima koji više nisu u stanju prodati svoju robu ili zbog toga što ne prate potrebe tržišta ili jer nude ono što su drugi već ponudili. Da nam se ne bi događalo da nudimo robu koja nikoga ne zanima ili pak da nudimo ono što svi nude pa je toga u izobilju te je tržište zasićeno, potrebno je ispipavati teren, odnosno potrebno je tražiti pastoralne aktivnosti koje će voditi računa o potrebama naših vjernika. O tome je u svoje vrijem pisao i Karl Rahner. Kaže on: «U budućnosti Crkva treba biti Crkva istinske duhovnosti Ako ćemo biti iskreni mi smo još uvijek u stanovitoj mjeri duhovno beživotna Crkva Bez istinske duhovnosti Crkva će postati relikt prošlosti». Rahner zaključuje: «Jesmo li 5 Usp. G. CAVALLON, La demitizzazione del parroco, EP. Milano, 2006., str Ibidem / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

31 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI spremni iskreno priznati naše duhovno siromaštvo u privatnom i javnom životu Crkve?». Takvo duhovno siromaštvo o kome piše veliki Rahner dovelo nas je i do siromašne pastoralne ponude današnjim obiteljima i osiromašenog obiteljskog pastorala. Uvjeren sam da trebamo obogatiti tu našu ponudu te pokušavam domišljati kako. Sljedeći naputke Apostolske pobudnice Familiaris consortio i promatrajući našu domovinsku zbilju nudim svoja razmišljanja Predženidbeni pastoral a. daljnja priprava za brak i obitelj Ova priprava tiče se najprije obiteljskoga gnijezda. Tu bi se trebali stvarati temelji bračnog i obiteljskog života. Kako kažu naši biskupi: «sve ono vrijedno i plemenito, što je sam Bog od iskona za čovjeka providio i čovjeku dao, razvija se i raste u obitelji Zato se veoma važna uloga Crkve sastoji u tome da obiteljima pomogne da djecu odgajaju u ozračju prave ljudske i kršćanske ljubavi, usađujući im u srce osjećaj za lijepo, pravedno, plemenito, nesebično, za istinsku ljubav i sposobnost za žrtvu, za ispravno shvaćanje i pristup vlastitoj i tuđoj spolnosti te za ostvarenje čovjeka kao spolnog bića» 8. Međutim s obzirom da to većina roditelja danas ne čini te budući da je situacija u mnogim obiteljima takva da djeca više ne mogu na vlastitoj slici obitelji graditi pravu sliku iste, htjeli mi to ili ne, moramo prihvatiti da je i u odgoju za ovu stvarnost, a u nedostatku obiteljskog odgoja, potrebno razmišljati o «delegiranom» odgoju. Tu vidim naše vjeroučitelje. Naših vjeroučitelja u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama danas je uistinu veliki broj. Ako je prva faza obiteljskog pastorala predženidbeni pastoral, a prva faza predženidbenog pastorala daljnja priprava za brak i obitelj, onda najprije treba poraditi s vjeroučiteljima glede ove teme. Na žalost, oni danas na našim crkvenim učilištima kolegij Pastoral braka i obitelji imaju ponuđen tek kao izborni. No, to ih ne sprječava da u školama započnu s ovom temom. Uostalom i nastavni plan i program ih na takvo 7 Ovakvu podjelu i stupnjevitost obiteljskog pastorala postavio je Papa Ivan Pavao II u svojoj Apostolskoj pobudnici Familiaris consortio. To je pobudnica o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu. U njoj Wojtyla govori o tome da «pripravu za brak valja promatrati i ostvarivati kao postupni i trajni proces (br. 66). Ovu pobudnicu izdala je KS, Dokumenti 64. Zagreb, Ja u ovom svom govoru o etapama obiteljskog pastorala neću govoriti o onome što u pobudnici piše, već želim i neko svoje razmišljanje ponuditi, s obzirom da smatram da je pobudnica svakom pastoralnom djelatniku i više nego poznata. Uz to moja ideja se malo razlikuje od ideje koju su naši biskupi iznijeli u Direktoriju za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, ali to nisu razlike u smislu suprotnosti. 8 HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost, 2002., br. 48. što upućuje. Ali, postavlja se pitanje: jesu li oni za to stvarno osposobljeni, imaju li oni volje i hrabrosti za to ili, pak, strepe stalno nad svojim sudbinama i nad onim što će reći. Koliko uopće vjeroučitelji razmišljaju o tome da su oni danas, a ne više župnici, u situaciji da imaju puno veći utjecaj na djecu (osobito u velikim gradovima), puno više susreta s djecom, puno više mogućnosti uputiti im riječ, puno više mogućnosti susreta s roditeljima svojih vjeroučenika, nego li bilo koji svećenik pastoralac? Oni su, po mom sudu, danas prvi djelatnici obiteljskog pastorala. Od njih počinje prva faza predženidbenog pastorala. Imamo pravo to od njih očekivati pa čak i zahtijevati. 3.1.b. bliža priprava za brak i obitelj 9 Po mom osobnom uvjerenju bliža priprava za brak i obitelj započinje onda kad su zaručnici odlučili sklopiti sakramentalni brak i dolaze u naše urede na dogovor. Prvo što treba učiniti jest onemogućiti ih da svoje predbilježbe čine telefonskim ili elektronskim putem ili preko posrednika (kumova, roditelja..). Treba ih odmah uputiti na župni ured, odnosno na svećenika koji će im biti svjedok na vjenčanju. Nadalje, nije dobro da s njima kao svećenici ne ispitamo odmah motive sklapanja braka i razloge stupanja u brak. Nije dobro da to prepustimo uredskim službenicima ili nekomu drugomu, već to učinimo sami. Nadalje, nemojmo se pretvarati u puke birokrate i juriste te im samo izdiktirati koje nam dokumente trebaju donijeti, već učinimo s njima podulji razgovor prije nego ih uputimo na zaručnički tečaj. Taj razgovor treba biti svojevrsni uvod u sakrament braka i u stvaranje obitelji. Već tu smo pozvani govoriti im o ozbiljnosti sklapanja braka u crkvi, o tome da to nije nikakva proba ili zafrkancija, da se brak ne sastoji od lijepe ceremonije, da nisu bitni ni kumovi ni svatovi, već isključivo njihova slobodna volja i dobro promišljena odluka o stupanju u brak, koja se nije rodila onoga trenutka kad je djevojka objavila mladiću da je trudna, već nakon što su se dobro upoznali, ozbiljno promislili, razborito sve analizirali i tek tada rekli jedno drugom «vjerujem da si ti osoba za mene». I zaručnički tečaj spada u bližu pripravu za brak. Nije mi dovoljno poznat model po kojem se u našoj Nadbiskupiji to odvija, ali vjerujem da je sve to dobro strukturirano i organizirano. Osobno samo želim reći da za mene (a govorim to i na osnovu studija koji sam na tu temu završio) je najbolja priprava personalizirana, indivi- 9 Za one koji bi se htjeli dobro uputiti u ovu problematiku savjetujem konzultirati članak Josipa Šimunovića i Kristine Čačić, Priježenidbeni pastoral bliža priprava u mjesnoj Crkvi, Obnovljeni život 4/2008., str Autori su se uistinu potrudili skupiti na jedno mjesto sve što je u našoj mjesnoj crkvi objavljeno i učinjeno za pastoral braka i obitelji. 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 125

32 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI dualna, osobna, sa svećenikom koji će biti svjedok na vjenčanju. Jasno mi je da ima i drugačijih mišljenja; svjestan sam da svećenik nije ni psiholog ni liječnik i da ne zna dovoljno psihologiju braka i obitelji te da mu možda nije poznato prirodno reguliranje začeća ili Billingsova metoda, ali ja ga još uvijek vidim kao najpogodniju osobu za pripremu zaručnika za brak i obitelj. Njegova ispovjedaonica ponekad je snažnija od bilo koje knjige i metode. 3.1.c. neposredna priprava za brak i obitelj Pred samo vjenčanje, nakon što su učinjeni svi prethodni potrebiti koraci, svećenik svjedok vjenčanja ima još barem jednu prigodu susresti se sa zaručnicima. Pastoralna pedagogija predlaže tri-četiri takva susreta na kojima bi svećenikova dužnost bila pomoći zaručnicima da se pripreme za pristup sakramentu Pomirenja i Euharistije i za liturgijsko slavlje. Čuli smo dakle. Sugerira svećeniku da on s njima napravi lectio divina uz biblijske tekstove koje su si sami izabrali i da im protumači smisao svakoga znaka u liturgiji vjenčanja. Od svećenika se nadalje očekuje da na tim susretima pripremi zaručnike za njihovo pozivanje uzvanika te intoniranje razgovara sa uzvanicima, kako vjenčanje i svadba ne bi bili samo čisti folklor i kako se ne bi zaustavila na vanjskim elementima. Uz to pozvan je progovoriti im o novom životu u koji stupaju te o novim obvezama jednoga prema drugom koji sa sobom nosi i nove obveze jer je riječ o novoj stvarnosti 10. Kroz «uvjete za valjanu i dopuštenu ženidbu» ponovno mu je omogućeno da ispita iskrenost i ozbiljnost zaručnika da uistinu žive u budućnosti ono što kane sklopiti. Nije loše taj razgovor s njima učiniti najprije pojedinačno. Vrlo često čuju se pojedinačno rečeni suprotni odgovori te ih je zbog toga potrebno suočiti s tim i vidjeti uzroke toga. Ne treba bježati niti od toga da im se iskreno kaže, ukoliko za takvo što stvarno postoje ozbiljni razlozi (tako nešto sam doživio pa zato to govorim), da oni nisu jedno za drugo, neovisno o tome što je dijete na putu, svadbena dvorana pripremljena, uzvanici pozvani... Ovaj susret ujedno je u uvodni susret u ženidbeni pastoral. Svećenik svjedok vjenčanja trebao bi se zbližiti sa zaručnicima i mladencima, zadobiti njihovo povjerenje, postati im neki mentor i oduševiti ih za obiteljski pastoral, odnosno za susrete s njim i s drugim mladim bračnim parovima. Susreti takve naravi pogodni su i za upoznavanje mladenaca s programima na razini župne zajednice uopće, a posebice s programima za obitelji i s obiteljima. To je inicijalna obiteljska kateheza i koliko im svećenik uspije u tim 10 Usp. A. FALLICO, Pedagogia pastorale. Questa sconosciuta, Itinerario di formazione per operatori pastorali presbiteri, religiosi e laici, Chiesa-Mondo, Catania, 2000., str trenutcima oduševljeno govoriti o obiteljskom pastoralu toliko se može nadati njihovom uključivanju. Glede ženidbenog pastorala potpuno se slažem s koncepcijom koju je ponudio Bono Zvonimir Šagi 11 i dijelim njegove dileme. Kaže on: «koncepcija ženidbenog pastorala mora ovisiti o teološko-pastoralnoj poruci i analizi suvremenih problema u kojima se nalazi brak i obitelj», a ne gotovo isključivo o pravnoj formi. Zato Šagi navodi tri koncepcije ženidbenog pastorala: a) tradicionalno juridičku, koja se previše ne obazire na problem vjere i koja se prekomjerno oslanja na pučki katolicizam. Ovakvu koncepciju profesor Škreblin naziva reaktivnom, b) biološko-moralističku, koja veću važnost daje medicini i etici nego li samoj teologiji te c) integralno-sakramentalnu, koja ženidbu shvaća i gleda kao vjersku stvarnost. O takvoj koncepciji ženidbenog pastorala govore i Prethodne napomene u Redu vjenčanja, br.7: «Navlastito neka pastiri u mladenaca njeguju i hrane vjeru, jer sakrament ženidbe vjeru i pretpostavlja i iziskuje» Poslježenidbeni pastoral Obično se smatra da s mladim bračnim parovima, nakon što su sklopili sakrament ženidbe, odmah treba započeti pastoralno djelovati. I to bi, naravno, bilo lijepo kad bi sve ove prethodne faze svoju kulminaciju doživjele u posliježenidbenom pastoralu. Ali, psihologija tvrdi da su mladi bračni parovi nakon vjenčanja (i zbog situacije što se velik dio vjenčanja događa kad je zaručnica već ostala trudna) u iščekivanju prinove i da tada nisu spremni, uz posao, posvetiti se još nečemu, osim koncentraciji na rođenje. Jednako tako se tvrdi da se nakon rođenja još više zatvaraju u sebe i da ne žele da ih bilo tko ometa. Htjeli bi se potpuno posvetiti plodu svoje ljubavi, znajući da kasnije neće imati toliko vremena za njega i za biti uz njega. 12 Ali, skoro dolazi krštenje i mogućnost susreta s mladim roditeljima. Krsne pouke imaju veliku važnost. Opet valja izbjeći dogovor oko termina krštenja s djedovima ili bakama te zahtijevati da na pouke dolaze roditelji i kum(a). Ovdje počinje istinski obiteljski pastoral i tu se stvaraju temelji za konstantniji susret s obiteljima. Tek sada možemo govoriti o obiteljskom pastoralu u pravom smislu. Mogućnost ostvarenja obiteljskog pastorala vidim barem na dvije razine: - povremeni susreti s roditeljima u prigodi priprava njihove djece za sakramente - sustavni obiteljski pastoral preko formiranja 11 B. Z. ŠAGI, Pastoral bračnih drugova unutar cjelokupne crkvene prakse, u: Bogoslovska smotra 40 (1979) str Usp. V. CIGOLI, L identita familiare, u F. AQUILAR (ur.), La coppia in crescita, Citadella Editrice, ASsisi, 1996., str / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

33 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI obiteljskih zajednica unutar župne zajednice ili ako je župna zajednica mala obiteljska zajednica može se formirati na dekanatskoj razini i tjedni ili mjesečni susreti upravo se tako mogu organizirati 13. No, u organiziranju ovih susreta valja dobro voditi računa o osnovnim postulatima za pastoral s odraslim osobama, odnosno valja imati na pameti da odrasla osoba ne želi ponovno u vjeronaučne dvorane, ne želi da ju se promatra kao da je tabula rasa, ne želi da joj se priča bilo što i bilo kako, ne želi gubiti svoje vrijeme, ne želi da se tematika vezuje uz nešto apstraktno, već mora biti usko povezana s rješavanjem njihovih problema Nositelji ovakvog oblika pastorala ne moraju i ne mogu uvijek biti gospoda župnici, već ili postoje ili treba oformiti «djelatnike i strukture obiteljskog pastorala». O njima govori Apostolska pobudnica Familiaris consortio, a i Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj posvećuje im dosta prostora. Ja ću ih ovdje samo taksativno nabrojati: biskupi, svećenici i đakoni, redovnici i redovnice, laici specijalizirani za obiteljski pastoral (liječnici, pedagozi, psiholozi, pravnici, obiteljski savjetnici), supruzi nositelji obiteljskog pastorala. Njima na usluzi trebaju stajati određene strukture: Vijeće za obitelj HBK-a, Nacionalni ured za brak i obitelj, Biskupijski odbor za obiteljski i bračni pastoral, Biskupijski ured za pastoral braka i obitelji, stručni suradnici, crkvena bračno-obiteljska savjetovališta 14 Ova imenovana tijela i strukture dužna su pratiti bračnu i obiteljsku problematiku na nacionalnoj razini, predlagati pastoralne programe, stvarati potrebne materijale, organizirati seminare i simpozije za obiteljske djelatnike, ostvarivati plodnu suradnju s državnim institucijama imajući na pameti uvijek dobro braka i obitelji te Božji naum o braku i obitelji Njihovo djelovanje treba dalje razvijati svijest o obitelji kao subjektu pastorala, kao o onima bez čije je pomoći i, ne više sporedne već glavne uloge, obiteljski pastoral nezamisliv. Ove strukture i navedena tijela 13 O toj temi pisao sam i u Vjesničku Đakovačko-Srijemske biskupije pa zainteresirane upućeujem na to. Ovdje samo navodim svojih pet razloga zašto je potrebno oformiti Obiteljsku zajednicu unutar župne zajednice: 1. biblijski: produbljivanje nauka o stvaranju muška i ženska koje postaju jedno tijelo i koji su pozvani ploditi se i množiti i napučiti zemlju te je sebi podložiti te inzistiranje na onomu što je Bog združio da nitko ne rastavlja 2. ekleziološki: govor o obitelji kao o «domaćoj crkvi» te o utočištu koje Crkva treba pružiti obiteljima, 3. pedagoški: riječ o roditeljima kao prvim, glavnim i nezamjenjivim odgojiteljima svoje djece, 4. društveni: obitelj kao locus sociologicus, odnosno kao osnovna ćelija ljudskoga društva i 5. narodni: razjedinjenost obitelji u našim okvirima dovodi i do razjedinjenosti nacionalnoga bića. 14 Usp. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, KS, Zagreb, 2002., str trebaju pomoći našim obiteljima da: - od evangeliziranih postanu evangelizatori te da se posvete obiteljskoj i široj katehezi - on onih koji su dosada bili prisutni u Crkvi do onih koji postaju nositelji crkvenih djelatnosti (prisutnost u redovitom pastoralu liturgijska animacija, pučka pobožnost, karitativna djelatnost ) - od onih kojima su se donosili zakoni do onih s kojima se donose zakoni (prisutnost u izvanrednom pastoralu animacija pojedinih udruga i crkvenih pokreta, formiranje zajednica važnih za crkvenu i društvenu stvarnost ) - od stanovnika jedne župe do organizatora i promotora života župne zajednice (angažirana prisutnost u životu župne zajednice koja se neće zaustavljati na «što će drugi činiti za nas», već «što ćemo učiniti za našu župnu zajednicu» i «kako joj pomoći da svojim djelovanjem postane nezaobilazni čimbenik društvene stvarnosti» supružnici nositelji obiteljskog pastorala Talijanska biskupska konferencija izdala je jedan priručnik u kojem čitavu tematiku posvećuje upravo supružnicima kao nositeljima obiteljskoga pastorala 15. Motiviran njihovim riječima i napajajući se njihovom praksom iznosim ovdje samo nekoliko razmišljanja. Pavlovu misionarsku aktivnost pratilo je dvoje supružnika imenom Priscila i Akvila. Prolazeći iz Atene u Korint, Pavao je svoje utočište našao kod njih. To je dvoje Židova, koje su potjerali iz Rima, a s kojima je Pavao dijelio svoje tegobe. Bavili su se istim manualnim poslom, ali i istom teologijom. Uvjeravali su Židove i Grke da je Isus Krist. Kad je Pavao napustio Korint, Priscila i Akvila odlaze zajedno s njim u Siriju. Njih dvoje se zaustavljaju u Efezu, a Pavao nastavlja dalje svoje apostolsko putovanje. Kad je u Efez došao propovijedati Apolon, iako je poznavao samo Ivanovo krštenje, Akvila i Priscila su ga slušali, uzeli ga sa sobom i izložiše mi s većom pomnjom život Isusov. Pavao o njima govori da su mu spasili život, da su čak svoje glave izložili radi njega i da je njihova kuća zapravo mala crkva u kojoj se okuplja zajednica. 16 Primjer ovih dvoje supružnika može biti mjerodavan i za današnje vrijeme. I danas obitelj treba biti među nositeljima nove evangelizacije. Obiteljski pastoral treba dovesti naše obitelji do ovoga stupnja. Čak do toga da mladim teolozima svećenicima, koji tek 15 CONFERENZA EPISCOPALE ITALIANA, ufficio Nazionale per la Pastorale della Famiglia, Sulle orme di Aquila e Priscilla. La formazione degli operatori di pastorale «con u per» la famiglia, Ad. San Paolo, Milano, O svemu tome možemo pročitai u Dj 18; Rim 16; 2Tim 4; 1Kor 16 kao i u spomenutom Dokumentu talijanske biskupske konferencije. 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 127

34 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI završe svoj teološki studij i koji poput Apolona «upoznaše tek Ivanovo krštenje» obiteljski ljudi i supružnici pomognu pomnije izložiti Isusov život i nauk. To je ta suodgovornost kršćanskih supružnika u spasenjskom djelovanje Crkve. Na to se poziva Ivan Pavao II kad govori da «evangelizacija u budućnosti u velikom dijelu ovisi o kućnoj crkvi» (FC, 65). Akvila i Priscila, odgojeni u Pavlovoj školi za ovo poslanje, odgajaju i same evangelizatore i svoj dom čine kućnom crkvom. Promišljajući o ovoj stvarnosti osjećam da trebam pozvati na promjenu formae mentis u našim okolnostima. Razumljivo je da je Crkva u sebi kao corpus Christi nepromjenjiva. Ali, kao communitas fidelium danas se nalazi u situaciji neminovnosti promjene. Mijenjati se da bi opstala ili pak sebi dopustiti da sve više i više postaje beznačajna, vegetira, neprimjetna, ostarjela, dovedena na granicu margina. Ukoliko želimo biti prepoznatljivi moramo se suočiti s novonastalom situacijom 17. Ta novonastala situacija tiče se i obiteljskog pastorala. Mnogi u Crkvi već dugi niz godina razmišljaju o 17 Carlo Carretto u svojoj knjizi «Bog koji dolazi» piše ovako: «Ušli smo možda u najdramatičniju epohu povijesti svijeta i Crkve. Brzina promjena ne ostavlja nas na miru ni jedan jedini dan i sve je dovedeno u pitanje. Učinio je to čovjek koji se više nego ikada osjeća nosiocem i graditeljem svoje sudbine, u i isto vrijeme bijednim atomom izgubljenim u neizmjernim galaksijama. Crkva, sama Crkva, koja je u umu i srcu jučerašnjih ljudi bila kao neki prototip svake sigurnosti i stabilnosti, postala je otvoreno bojište za sva osporavanja na površini i u dubini, do te mjere da je tjeskoba ušla u pape i biskupe, da drhti od straha i posljednji kršćanin, izgubljen u sve bezimenijoj i neobično zabrinutoj masi. Mnogi su se ukočili u neaktivnosti i izolaciji, mnogi se odaju bilo kakvom hobiju da im prođe vrijeme, mnogi sebi pridaju ulogu proroka, iako nemaju proročkog dara, a mnogi, ne nalazeći drugog rješenja, zatvaraju se u prošlost, sanjareći o vremenima kad se molilo na latinskom, rado išlo u procesije i slijepo slušalo. Našli smo se kao poslije ciklona, točnije: nakon potresa, koji kuću, doduše, nije potpuno srušio, ali ju je učinio nesigurnom, porobivši u njoj pukotine i stavivši u srce neku neodređenu tugu No je li tu sve samo zlo? Nema li možda, u današnjoj nevolji, u krizi što nas izjeda, neki dobar korijen, neki princip života? Ono što ipak odmah možemo reći jest da malo nesigurnosti djeluje dobro na nas koji smo toliko navikli na dogmatizam i na silovitost svojih tvrdnji. Dobro je naročito za nas kršćane, izgubiti malo od srednjovjekovne slavičnosti, koja nas je učinila nesposobnima za dijalog, otresti se shvaćanja da je dovoljno naći se na lađi pa da budeš u sigurnosti, jer je vjera u nama bila tako solidna da nikakva nejasnoća nije mogla doći u obzir. I dobro je da, poput Crkve, postanemo malo ponizniji, malko manji, pomalo goloruki, da ne gledamo više druge kao druge, da ne padamo samo u zanos zbog Kristova uskrsnuća i trijumfa, nego i da isto tako dobro prihvatimo strašnu stvarnost njegova raspeća i smrti u nama. Kriza Crkve, ako postoji, kriza je kršćana, kriza je vjere, kriza molitve, kriza kontemplacije. Ako se vjera svakog pojedinca u živoga Boga utvrdi, lako će se ponovo stati na pravi put. Ako se ponovno uspostavi životvorni i osobni odnos s Kristom, lako će se uspostaviti životvorni i osobni odnos s Crkvom Prije neće»! potrebi sustavnog rada s obiteljima i otvaranja prostora obiteljima, ali se nije pronašao model koji bi bio izazovan i zadovoljavajući. Mi u našoj Domovinskog crkvi još nemamo jasnu strategiju rada s obiteljima, a samim time niti neku praksu ili tradiciju na koju se, glede toga, možemo pozivati. Svatko nešto pokušava, pa i ovaj susret ide za tim da se uklopi u te pokušaje, ali je, moramo to svi skupa priznati, kod nas sve gotovo u pravilu završavalo na pokušajima ili na trenutačnom oduševljenju i brzom odustajanju. Suvremena pastoralna teologija koja se bavi analizom situacije i upućivanja na neke nove operativne modele, naglašava potrebu zaokreta, koji se sastoji u buđenju svijesti u obitelji da je subjekt. Drugim riječima, što učiniti u smjeru pomaganja obitelji da otkrije svoj ljudski i duhovni potencijal u Crkvi, društvu i svijetu? Ili, još konkretnije, kako pospješivati prijelaz od obitelji kao pasivnog objekta do obitelji aktivnog subjekta u obiteljskom odgoju, u životu župne zajednice i djelovanju iz vjere u društvu. Pretpostavka za takvu promjenu jest napuštanje tzv. tradicionalnog uglavnom uslužnog pastorala u korist promotivnog pastorala, koji će aktivirati same obitelji u suradničkom evangelizacijskom procesu. Cilj je da se obitelj osjeti pozvanom i prozvanom, da se stavi u igru, kako ne bi nastavila s praksom delegiranja osobito kada se radi odgoju djece, odnosno oslobađanja od onih zadataka koje je ona po svom poslanju pozvana izvršiti. Postavlja nam se kao zaređenim službenicima Crkve pitanje: učinismo li što bijasmo dužni učiniti? 4. Učinismo li što bijasmo dužni učiniti? «Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: sluge smo beskorisne. Učinismo što bijasmo dužni učiniti» (Lk 17,10). Krist kaže: «kad učinite sve što vam je naređeno». Ne ulazeći sada u to volimo li mi danas ikakva naređenja ili ne, valjalo bi malo promišljati o tome da je zapravo svaki crkveni dokument za nas određena naredba. A u pogledu obiteljskog pastorala Crkva je uistinu puno toga napisala, dakle naredila nam 18. Valja si postaviti pitanje: «Jesmo li stvarno učinili što 18 Ako je suditi po dokumentima crkvena je djelatnost glede obiteljskog pastorala vrlo raširena. Dovoljno je otvoriti Pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu, Pismo obiteljima koje je napisao Ivan Pavao II, Apostolsku pobudnicu Familiaris consortio ili na našoj lokalnoj razini Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj i vidjet će se da je sve tamo zapisano. Takav načelan govor i poneki konkretni poduzeti koraci jesu dobra i zdrava osnova za obiteljski pastoral. O ostalom, a da ne dotičem ono što je već napisano, mogu samo promišljati na sebi svojstven način. Međutim, što vrijedi moja riječ ukoliko niti ono što je u crkvenim dokumentima ili u dokumentima mjesne Crkve napisano i određeno nije zaživjelo? Ako autoriteti sami nisu poradili na tome da zaživi njihova riječ kako će moja ostaviti bilo kakvog odjeka!? / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

35 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI bijasmo dužni učiniti? To pitanje postavljam sebi i vama iz jednog jedinog razloga. Vrlo često se žalimo da nema dovoljno inicijativa iz naših nadbiskupijskih ureda; jadikujemo da nemamo, s obzirom na ovu temu, materijale za rad s obiteljima. No, to opravdanje ovaj puta ne stoji. Hrvatska biskupska konferencija izdala je lijepe dokumente glede ovoga. Blagopokojni papa Ivan Pavao II napisao je pregršt dokumenata posvećenih ovoj tematici. I ne može se reći, kako to često činimo, da su to neupotrebljivi dokumenti. S tim se ovaj puta ne slažem. Ovo su uistinu korisni, praktični i pragmatični dokumenti u kojima su već doslovno napisane smjernice, pa čak i kateheze. Ali, svima nama lakše je reći «nemamo ništa» nego li činiti nešto. A upravo činiti puno, a ne samo nešto, dovodi do toga da se tek tada može reći «učinismo što bijasmo dužni učiniti. Sluge smo beskorisne». Zagaziti nogama do kraja i uprljati ruke do kraja bila je to želja Koncila što se tiče uranjanja Crkve u svijet. Ecclesia distincta, sed non separata. Ili, kako to kaže novi dubrovački biskup u svom geslu, «od svijeta za svijet». Na tom tragu je i zaključni govor Pavla VI na Koncilu: «Pokušali smo pronaći odgovor na pitanje koje nam je postavio svijet: tko si ti, Crkvo? Što mi možemo očekivati od tebe? Što nam možeš pružiti?». Možeš ići u svijet bez da se posvjetovnjačiš? Moraš tražiti današnje Zakeje koji imaju dovoljno novaca, ali nisu zadovoljni. Nemirni su i pitaju se «kako to da nisam dobro unatoč svemu što posjedujem?». I dok nam je poticati naše obitelji da se više uključuju u društvenu stvarnost, dotle smo sami dužni primjerom pokazati kako je to već ostvareno u životu Crkve. Želim reći da obiteljima trebamo ponuditi veću mogućnost angažmana u Crkvi, odrediti gabarite unutar kojih je to moguće ostvariti, napraviti programe gdje bi se njihov angažman ostvarivao i područja u kojima bi njihov angažman obogatio Crkvu a i njih same. 5. Zadatak biskupa Kardinal Ennio Antonelli, Predsjednik Papinskog vijeća za obitelj, govoreći o temi «Biskup i obiteljski pastoral» je rekao: «Naširoko je rašireno uvjerenje da pastoral s obiteljima i za obitelj treba biti apsolutno promatran kao prioritetni u crkvenim zajednicama. Razlog tomu jesu neke pojave u današnjem društvu koje se izravno suprotstavljaju Božjem nauku o braku i obitelji. Njih se može svrstati u nekoliko kategorija: - etički relativizam (nema objektivnog dobra; nema naravnog zakona) - liberalni subjektivizam (vrijednost ima odluka kao takva, a ne odluka za istinu i za dobro) - egocentrizam: princip ugode i svemoćnost želje - utilitarizam: iskorištavanje drugih - konzumizam: živi se ako se konzumiraju stvari i iskustva, sve ono što stvara ugodu - individualizam: posao i društvo organizirani su u funkciji individua, a ne u funkciji obitelji - scijentizam čovjeka se svodi na biološku dimenziju - ugrožena sakralnost ljudskog bića: kriza kopije, nataliteta, odgoja. Zbog svega toga kardinal Antonelli zaključuje da je, između mnogobrojnih putova poslanja, obitelj prva i najvažnija. Nije uzalud Voltaire govorio: «Uništiti obitelj znači uništiti kršćanstvo». Zato Talijanski biskupi ističu: «Potrebno je da obitelj postane središte pastoralnih djelatnosti Ona treba postati subjekt pastorala». Dužni smo nešto činiti, a sam Sveti Otac Ivan Pavao II. u Splitu je, na dan svetoga Franje, rekao našim biskupima sljedeće: «Neka u vašem dušobrižničkom radu obitelj, kućna Crkva, ima posebno mjesto jer budućnost svijeta i Crkve ide kroz obitelj. Ona će biti u stanju odgovoriti na izazove i zamke suvremenog svijeta u mjeri u kojoj se bude znala otvoriti Bogu, živeći i ostvarujući otajstvo plodne ljubavi koja ujedinjuje Krista i Crkvu. Našim su suvremenicima potrebne jasne spoznaje o naravi i pozivu obitelji. Ne prestajte zbog toga izlagati kršćansko poimanje ženidbe i obitelji. Nastojte u svjetlu riječi Božje produbljivati zadatke obitelji u današnjim prilikama. Vama biskupima i vašim svećenicima neka bude na srcu da, pomognuti iskusnim i za to na odgovarajući način pripremljenim osobama, promičete sustavni i pouzdani pastoral obitelji u kojemu će odgovarajuće mjesto imati obrana života Budite uz obitelji koje se nalaze u teškoćama, koje su ugrožene u njihovoj naravi zajednice ljubavi, života i vjere, koje su mučene teškoćama društvene i gospodarske naravi, ili pak uz one koje su pogođene patnjom». Biskupi moraju imati hrabrosti javno stati u obranu braka i obitelji i svega onoga što je s tim povezano. Divim se hrabrosti američkih biskupa, koji su se nedavno usprotivili svome predsjedniku. U ime njih biskup Timothy M. Dolan smatra neshvatljivim odluku predsjednika Obame da on i njegova administracija neće ubuduće braniti 15 godina staru definiciju braka kao pravno uređene zajednice muškarca i žene. I Kalifornijski biskup Salvatore Cordileone je Obaminu odluku nazvao «katastrofalnim neuspjehom». Ivan Pavao II je biskupe obvezao na sustavan obiteljski pastoral. Ne samo institucionaliziran, ne individualan, ne okazionalan, već sustavan 19. Na lijep način 19 A baš se tako meni doima naš pastoral s obiteljima ili pastoral za brak i obitelj. Na institucionalnoj razini mi imamo sve što se traži. Imamo i pojedinaca koji su nešto pokušali i pokušavaju te imaju dobru volju. Imamo i okazionalne susrete ili povremeno javljanje u javnosti, ali nemamo sustavan i dobro organiziran pastoral s obiteljima. Nemamo niti 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 129

36 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI nam je rekao da obiteljski pastoral treba biti središnja sastojnica crkvenoga pastorala u cjelini jer je ona u isto vrijeme i locus sociologicus i locus teologicus, jer je osnovna ćelija i Crkve i društva i jer uništiti obitelj znači stvoriti temelje za uništavanje društva i Crkve. Zato je zadaća biskupa biti na braniku obiteljskog pastorala, promotori istoga, zagovaratelji istoga. Njihova riječ još uvijek, Bogu hvala, u našem društvu ima neku težinu. A kad je tako ne smiju šutjeti. Na njih spada, uz oformljivanje svih struktura koje smo spomenuli, uz nastojanje oko njihovoga kvalitetnoga funkcioniranja, uz zapošljavanje kompetentnih, a ne podobnih i podložnih u ovakva tijela, uz motiviranje župnika i svih djelatnika pastorala za obiteljski pastoral, uz razgovore s državnim tijelima oko brige za brak i za obitelj, uz kako bi Pavao rekao «odupiranje do krvi» da se sačuva definicija braka kakva nam je zadana na prvim stranicama knjige Postanka, i sljedeće: - usađivati u mlade svijest o važnosti i vrijednosti evanđeoskog braka i obitelji, - davati sliku obitelji koja će biti privlačna i koja se neće zaustavljati samo na obitelji kao problemu, već na obitelji kao blagoslovu, - promovirati važnost sociološke slike obitelji, odnosno potrebe zdrave obitelji za opstojnost zdravog društva, - promovirati pastoral s obiteljima i za obitelj, - motivirati i nadahnuti građanske inicijative za obitelj i s obiteljima, - inicirati molitvu za obitelji i s obiteljima, jer «ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji» (Ps 127,1). Molitva nije sve, ali sve ovisi o molitvi. 6. Suvremena nesuvremenost obiteljskog pastorala Na ovogodišnjem Teološko pastoralnom tjednu u Zagrebu nadbiskup Fisichella je govorio da ne živimo više vrijeme moderne, već da možemo sada razgovarati o postmodernoj. Zbog toga ću sada najprije u nekoliko segmenata oslikati osnovne karakteristike postmoderne 20 kako bismo vidjeli postoji li uopće način da budemo suvremeni: - Subjektivizam je u prednosti u odnosu na norme i dogme - Veću vrijednost ima eklekticizam nego li sustav - Prednost treba dati onomu što se živi i što je egadekvatnu, primjerenu i dobro osmišljenu daljnju pripravu za brak, nemamo jasan i načelan govor mladima o braku i obitelji, nemamo one koji će sve to slušati, a malo je i onih koji o tome mogu kompetentno govoriti i čija riječ bi dobrodošla, čija je riječ razumljiva, shvatljiva i prihvatljiva. 20 Ove karakteristike navodim gotovo doslovno onako kako je o njima pisao Gianfranco Cavallon u svojoj knjizi «La demitizzazione del parrocco. zistencijalno u odnosu na logično i racionalno - Sentiment pretpostaviti razumu - Važnija je estetika od etike - Produktivnost ima prednost pred umjetnošću - Pluralizam ima veću vrijednost od jedinstva kultura - Iracionalno je pred apsolutnim racionalizmom - Partikularnosti su važnije od univerzalnoga i kozmopolitskoga - Privatno i osobno je važnije od javnog i društvenog - Egoizam je važniji od solidarnosti - Subjektivizam ima prednost u odnosu na objektivizam - Impulsi i osobno poštovanje vrjednije je od vrijednosti i objektivnih normi - Ugoda je važnija od obveza i onoga što se treba učiniti - Manjine su važnije od većine - Lokalni konkretni kontekst važniji je od globalnog konteksta - Mikro grupa važnija je od makro zajednice - Zajednice vezane sentimentom ili prijateljstvom važnije su od crkvenih zajednica - Radije dekonstrukcijski djelovati u odnosu na nasljeđe nego li potvrditi tradicionalne vrijednosti To su dakle karakteristike društva u kojem živimo i koje svoje reperkusije imaju na brak i obitelj. Zato mi danas govorimo, i to je naravno najnormalniji govor, o stvarnosti i problemima suvremene obitelji, ali je problem što u isto vrijeme ne govorimo o stvarnosti i problemima suvremenog pastorala s obiteljima. Ili još je veći problem postaviti si pitanje: Što smo učinili da ublažimo probleme suvremene obitelji? Što smo poduzeli da do njih što manje dođe? Gdje smo se izgubili u obiteljskom pastoralu? Svako vrijeme postavlja svoja pitanja. I ovo današnje postavlja nama svoja pitanja, a bojim se da mu mi odgovaramo na način kao da su nam pitanja postavljena davno, a ne danas. Ako je riječ o promjenama glede obitelji u današnje vrijeme onda je logično da smo pozvani razgovarati i o promjenama gleda pastorala obitelji u današnje vrijeme. Naš se pastoral mora mijenjati. Čak i sadržajno. Ne samo metodičko-katehetski. Nije samo riječ o novoj evangelizaciji ili o novom govoru vjere, već i o novom poimanju pastorala obitelji. Ako nas Crkva poziva da promišljamo o pastoralu s obiteljima na tri različite razine, ako nam kaže da je jednako važan predbračni, bračni i obiteljski pastoral, kako to da kao Crkva nismo organizirali toliko godina sustavno djelovanje. Ako se samo predbračni pastoral dijeli na daljnju, bližu i neposrednu pripravu za brak, gdje smo izostali mi iz te pripreme. A, ako smatramo da nismo izostali i da smo ju kvalitetno napravili, lo / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

37 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI gično je postaviti si pitanje: «kako to da uza sav naš pastoral, uza sva naša nastojanja, uza svu našu brigu oko braka i obitelji, imamo stanje kakvo jest»? Nije li onda točna konstatacija da smo i sami doprinijeli činjenici da obitelj više nema čvrste veze s društvom ili s Crkvom, nego samo u trenucima kada to može poslužiti njihovim egoističnim željama??? Možda će sljedeća zgoda najbolje ilustrirati poziciju Crkve i pastorala uopće te stanje kakvo smo imali davno, ali mi ga živimo kao da je riječ o današnjem trenutku. U nekom gradiću postoji jedna jedina trgovina. Znajući da je jedina, vlasnik te trgovine ponaša se kako ga volja. Otvara i zatvara kad hoće, formira cijene kako ga volja, s klijentima postupa kako mu se hoće. Jednoga dana u mjesto dolazi jedna trgovkinja, zgodna, mlada dama i otvara svoju trgovinu pokraj radnje starog trgovca. Stari trgovac misli: «Nema veze. Narod je navikao dolaziti k meni, pa nema smisla da mijenja navike». Ali, nije tako. Narod ide tamo gdje se osjeća bolje i prihvaćenije, gdje je usluga bolja. Stari trgovac nalazi se pred dilemom: promijeniti se ili zatvoriti trgovinu? Vidjevši da život iziskuje promjene te da ne može sebe smatrati «Bogom danim», trgovac donosi odluku mijenjati se. U tom imperativu «mijenjati se» vidim zadatak nas svećenika danas glede obiteljskog pastorala. Imamo li hrabrosti prihvatiti kritiku koju nam je kao župnicima uputio Dietrich Bonhoeffer: «Vi ste do te mjere apsorbirani sadašnjim stanjem da ste izgubili volju. I ne samo to. Dopustili ste da nemate snage razmišljati o budućnosti, da promišljate». Uz sve lijepo i pozitivno što se do sada činilo i što se stoljećima čini ostaje, barem ja tako vidim stanje, suvremena nesuvremenost obiteljskog pastorala. Crkveno pastoralno djelovanje za brak i obitelj redovito je bilo na pozicijama čvrstih biblijskih načela od kojih se ne odstupa. I svaki puta kad se nešto drugačije o braku i obitelji govorilo mi smo ostajali na svojim pozicijama ne želeći uzimati u obzir promijenjeno stanje i novosti trenutka. Naš je odgovor uvijek glasio: «Od početka Stvoritelj muško i žensko stvori ih i reče stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu i njih dvoje bit će jedno tijelo Plodite se i množite i napučite zemlju i sebi je podložite Ono što Bog združi čovjek neka ne rastavlja». Točno. Tko to može dovesti u pitanje? Nitko? Ali, tko tako danas živi? Rijetko tko. Postavljamo si pitanje: hoćemo li prepustiti zaboravu one što ne žive po tim načelima i posvetiti se tek rijetkima koji su na biblijskom tragu? Hoćemo li reći da nas se ne tiču ljudi koji ne žive sukladno Božjim zapovijedima? Hoćemo li i dalje pastorizirati kao da svi žive onako kako Bog hoće? Ili ćemo tražiti nove metode djelovanja? Hoćemo li zavaravati sebe i uvjeravati se da je sve u redu, da se tu više ništa ne da učiniti, da tako mora biti, da nam okolnosti ne idu na ruku, da nam nitko više nije sklon, da nemamo utjecaja i da se naš glas više ne čuje, da ne smijemo diktirati društvenoj sredini naša načela, da moramo poštivati pluralizam Ne smijemo zaboraviti da je prekidanje odnosa između modernog racionalizma i vjere Crkvi jako naškodilo. Negativni plodovi toga prekida mogu se sažeti u nekoliko točaka: nesposobnost crkvenih ljudi da u modernom racionalizmu vide ili barem pronađu kulturološki uspjeh. Naime, nauk o Utjelovljenju uči nas da je Mudrost Božja, Riječ Božja postala čovjekom i da Boga više ne treba tražiti negdje izvan toga, već naprotiv ovdje u ovome svijetu, jer je Bog Utjelovljenjem od ovoga svijeta učinio svoj svijet. Zbog toga i vjernost ovome svijetu znači i vjernost Bogu. To nije suobličavanje slici ovoga svijeta, već je njegovo prihvaćanje kakav god on bio; to nije pretvaranje sebe u ljude ovoga svijeta, ali nije niti njegovo demoniziranje Demitizacija župnika I sam sam dugo godina župnik pa to onda smijem reći. S obzirom da je kod nas gotovo sav pastoral ovisio o župniku, puno se toga u pastoralu napravilo, a mnogo toga se i propustilo učiniti. Da se kojima slučajem pastoral promatrao kroz prizmu kooperativnog dušobrižništva možda se danas ne bismo suočavali s ovim problemom u ovolikoj mjeri. Ali, budući da je puno toga bilo prepušteno aktivnosti jednoga, ponekad i samovolji jednoga, onda jesmo baš na ovoj razini. Poznati pastoralni djelatnik Gigi Maistrello, opisujući sliku pastorala u biskupiji Vicenza, napisa: Naša Crkva upravo živi pastoral bitke kod Kaborida. U toj bitci general Kadorna je ovako naređivao svojim trupama: Idite na čelo. Nije bitno što efektivno niste na razini protivnika i što se vaš broj sve više i više smanjuje. Idite i činite ono što možete. Važno je da sačuvate nepromijenjenu prvu crtu. Doći će već bolji dani». Maistrello se pita, pa i ja zajedno s njim: «Je li to i naša pastoralna strategija?» Valja se pomiriti s činjenicom da mi danas nismo tražena roba na tržištu. Dok liječnik još uvijek ima svoje mjesto, svećenik, župnik, postao je tek marginalna ličnost, čije su usluge traže, ali čije se mišljenje ne traži, ne sluša i ne poštuje. Mahatma Gandhi jednostavno je rekao: «Onaj koji se posvećuje istini treba naučiti vrednovati različitost i nastojati je shvatiti. Biti župnik danas je stvarno mučeništvo. Jednako tako je i biti roditelj istinsko mučeništvo. Zbog toga podijelimo naša mučeništva «noseći teret jedni drugih» 21 Usp. F. AQUILAR, (ur.), La coppia in crescita, Cittadella editrice, Assisi, 1996., str / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 131

38 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI Dekristijanizacija je toliko avancirala da se slobodno može govoriti o potrebi nove evangelizacije katekumenskoga tipa te o implementiranju kršćanskog nauka u društvenu stvarnost kakva god ona bila. Pavao VI. U svojoj enciklici Evangelii nuntiandi nam je lijepo rekao: «ne postoji kultura koja je inkompatibilna Evanđelju». Pozvani smo stoga: - shvatiti i konsolidirati kompleksnu kulturu u koju smo uronjeni - ponuditi i omogućiti ljudima da ostvare danas susret s osobom Isusa Krista - interpretirati evanđelje na nov način inkulturirajući ovo življeno iskustvo Kaže kardinal Martini: «Ako ne možemo učiniti puno, ipak možemo napraviti barem jedan korak naprijed». Župnik danas ne mora voditi računa o «svemogućnosti», već radije o «svestrpljivom milosrđu». Kakva god vremena bila «kršćanskoj vjeri nije oduzeta mogućnost postojanja», iako se «traži način kako joj oduzeti svaki utjecaj u društvu» 22. Što činiti u takvim okolnostima kad su znanost, kultura, politika, ekonomija postali potpuno neovisni o bilo kakvim religijskim kriterijima? Nije dovoljno zauzet kritički stav, ignorirati ove postavke, otuđiti se, prekinuti potpuno odnos s njima. Potrebno je pronaći put plodnog suživota s njima, bez da se upadne u «zavodničku igru» ili u potrebu prilagodbe. Treba imati hrabrosti biti drugačiji bez omalovažavanja drugoga, prorokovati bez osude, otvoriti svoj originalni, vlastiti prostor, bez da se zatvara prostor dijaloga i demokratskog ophođenja. Ne trebamo pretendirati da imamo privilegirani položaj u društvu u kojem živimo, već je potrebno stvarati svoj vlastiti prostor, biti glas pored tolikih drugih i gajiti nadu da nas to neće učiniti sterilnima. 23 Ružno je kad se kao Crkva pretvaramo u agenciju moralnosti ili u agenciju društvenih usluga i kada Evanđelje reduciramo na moralni kodeks ili na priručnik svojstven humanističkim znanostima. Ugled i utjecaj koji smo iz raznih motiva izgubili ne treba gledati kao gubitak. Iako to mnogi doživljavaju kao krizu identiteta Crkve u današnje vrijeme, ipak ne treba tomu tako pristupati, već nas treba motivirati da potražimo novi identitet za današnje i sutrašnje vrijeme. Istinskiji i iskreniji. Zato se od župnika traži da bude monachus, misticus, minimum et martyrus. Razumljivo je da smo svi nezadovoljni s tolikom sjetvom i vrlo malim urodom, ali ne treba zbog toga prestati sijati, pa makar tražili novu njivu za obrađivanje i gnojili je novim gnojem. Vrsni pastoralac Nicola de Martini tješi nas ovako: a) ako netko misli da je ovo nemoguće ostvariti onda neka ne razmišlja na način da je to potrebno učiniti odmah, već je to projekt za jedno duže razdoblje. 22 G. CAVALON, La demitizzazione del parroco, EP, Milano, 2006., str Usp. Idem Osim toga ono što je nemoguće onima koji djeluju u svoje ime i samo računajući na svoje vlastite snage, moguće je onima koji djeluju u ime Božje i snagom Duha Svetoga; b) ako nekome smeta organizacija neka ima na pamet da je Bog bio najbolji i najveći organizator i da bez organizacije Crkva ostaje puka iluzija; c) ako netko misli da je potrebna čitava vječnost da se takvo što ostvari Nicola de Martini poručuje: Bog će nas pitati jesmo li sijali, a ne jesmo li ubirali plodove. Osim toga vrijeme nam ionako teče, a kad je tako ako već teče i ako pastoralno djelujemo, onda je bolje da djelujemo kako treba a ne da svaštarimo i mlako živimo; d) ako netko misli da je za ovaj projekt potrebno mnogo molitve i puno posla odgovaram na sljedeći način: ovaj projekt moguće je provesti jedino ako u njega uključimo vjernike laike u naše pastoralne aktivnosti. Vodite se načelom «nemoj da malo osoba radi puno, već neka puno osoba radi po malo i uspjet ćeš». Umjesto zaključka Iako uvijek volim donositi pozitivne zaključke ipak mi ostaje zapitati se: može li se u svijetu stalnih promjena očekivati da obitelj ostane identična, nepromijenjena? Ako se identitet poistovjeti s kontinuitet, opet se nameće pitanje: ono što je bilo nekada, ono što je možda sada, može li se vjerovati da će išta od toga biti sutra? S obzirom da je Isus Krist isti «jučer, danas i uvijeke» vjerovat ćemo da će takav ostati i brak i obitelj. Ali, takva naša vjera jednaka je vjeri u premještanje brda. Za takvo što uz «gorušičino zrno» potreban je, kako to Manuel Castells naziva «identitet otpora», odnosno «religijski fundamentalizam koji je kadar oduprijeti se rastakanju tradicionalnih vrijednosti, globalizaciji s novim vrijednostima i kulturom koja dekonstruira tradicionalne društvene strukture te unosi nered u poredak povijesno oblikovanih identiteta». I završavam riječima Ivana Pavla II. I Benedikta XVI. Prvi reče: «Ako treba govoriti o obnovi, o regeneriranju ljudskog društva, o Crkvi kao društvu osoba, treba početi odavde, od ovog poslanja. Sveta Crkvo Božja, ti ne možeš činiti svoje poslanje, ne možeš ispuniti svoje poslanje u svijetu, osim preko obitelji i njezinog poslanja zato sam došao danas k vama, drage obitelji, da na dan Svete obitelji molim za najvažniju stvar u poslanju Crkve duhovnu obnovu obitelji, ljudskih i kršćanskih obitelji u svakom narodu, u svakoj naciji, osobito u našem Zapadnom svijetu, u ovom naprednom svijetu obilježenom znakovima dobra i napretka» 24, a drugi napisa: «Ženidba 24 Ove riječi izrekao je Ivan Pavao II. 30. prosinca godine na dan kad je slao prve 72 obitelji u misije / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

39 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI i obitelj ustanove su koje valja promicati i braniti od svakog mogućeg pogrešnog shvaćanja njihove istine, jer svaka šteta počinjena ženidbi ili obitelji, u stvari je rana koja se zadaje ljudskome životu kao takvome» (Sacramentum caritatis) To je ujedno i odgovor zašto Crkva i u kojoj mjeri treba brinuti o obiteljima. Motiv je jasan, kaže Wojtyla i nastavlja: «O obitelji ovisi sudbina čovjeka, njegova sreća, mogućnost da svojoj egzistenciji dadne smisao. Sudbina čovjeka ovisi o sudbini obitelji i zbog toga se ne umaram u uvjerenju da je budućnost čovječanstva usko vezana uz budućnost obitelji». 25 A to znači da bez identiteta obitelji nema ni identiteta čovječanstva. A kad je tako onda djelovanje Crkve za dobro braka i obitelji u potrazi za identitetom nikako ne smije biti samo načelno ili na deklarativnoj razini. Ne smije se zaustaviti niti na Udrugama obitelji ili Vijećima, odnosno Povjerenstvima. Crkva napokon mora početi djelovati za brak i obitelji onako kako govori o braku i obitelji i onako kako je o braku i obitelji govorio i kako je za brak i obitelj djelovao naš Gospodin. To je sustavan pastoral. Naše djelovanje trebao bi izgledati poput svakodnevne svadba u Kani Galilejskoj. Naš pastoral s obiteljima i za brak i obitelj upravo tako treba biti impostiran. Stalno je negdje kriza i stalno je potrebno činiti nešto. Napunimo posude braka i ljubavi Kristovim čudesnim djelovanjem i pomažimo supružnicima i obiteljima da postanu ono što jesu. Naša je uloga poput BDM primijetiti ako nešto nije u redu i promptno djelovati. No, još bolje bi bilo organizirati na taj način pastoral braka i obitelji koji će prevenirati da nikada ne dođe do «vina nemaju». Iz naših usta nikada se ne smije čuti rečenica «što ja imam s tobom», već naprotiv naše djelovanje mora pokazati da proizvodimo najbolje vino koje uvijek «razveseljuje srce čovječje». Kako vidimo zbunjenost vremena u kojem živimo tjera nas da nešto konkretno poduzimamo. Ne smijemo sebi dozvoliti da samo gasimo vatru, odnosno da svoj angažman svedemo na to da priskačemo u pomoć onda kada stvari idu loše. Trebamo se organizirati i djelovati. Pastoral, kao cjelokupna aktivnost Crkve, u vrlo je uskim okvirima i krugovima djelomično ostvaren, a još je više područja i mjesta gdje ga uopće nema. Sastajemo se baš zbog toga da bismo vidjeli što možemo učiniti i što će svaki od nas učiniti. Osobno sam uvjeren da možemo puno, pa čak i da puno znamo. Preostaje nam još samo da kažemo da hoćemo. Neka nam optimistična riječ profesora Bratulića bude ohrabrenje na našem putu: «Nije toliko važno koliko imamo uvida u to što će se događati u budućnosti, nego je važno koliko imamo sigurnosti u Suputnika koji hodi s nama»! Zbog toga ću navesti i neke konkretne čine ili nekoliko konkretnih koraka koje je potrebno poduzeti da bi Crkva stvarno potvrdila i konkretno pokazala 25 IVAN PAVAO II., Poruka o 20. obljetnici FC ( ) svoju pastoralnu skrb za brak i obitelj i da bi na taj način eventualno pomogla u potrazi za identitetom braka i obitelji 26 : 1. u vjeronaučnim udžbenicima i priručnicima trebao bi se promovirati zdravi nauk o braku i obitelji ne vrijeđajući osjećaje onih koji drugačije misle, ali niti zanemarujući ono što je za Crkvu brak i obitelj 27. Na to nas obvezuje daljnja priprava za brak; 2. zaštititi svoje vjeroučitelje i ostale prosvjetne djelatnike koji u svojim nastavnim programima i nastavi pokušavaju prenijeti mladima biblijski nauk o braku i obitelji; 3. nastojati oko kompletnijeg rada s mladima te oko veće zauzetosti u odgoju za brak i obitelj, onako kako nam tu stvarnost predstavlja biblijski i evanđeoski nauk; 4. u predženidbenom pastoralu i prije zaručničkih tečajeva poučavati da je brak zajednica jednog muškarca i jedne žene i da se takva zajednica institucionalizira sakramentom ženidbe; 5. predstavljati otvorenost životu kao sudjelovanje u Božjem stvarateljskom činu za dobro čovjeka, obitelji, društva, Crkve; 6. promovirati vrijednost i važnost obiteljske molitve te moliti zajedno s obiteljima i za obitelji; 7. ulagati sredstva u pastoral s obiteljima barem u istom iznosu koja se ulažu u pastoral zvanja ili pastoral s mladima; 8. formirati Obiteljske zajednice po župnim i samostanskim zajednicama te poraditi na sustavnom pastoralu braka i obitelji; formirati djelatnike obiteljskog pastorala 29 ; 26 Naravno da je Crkva i do sada činila puno i da i danas čini, rekao bih čak ono što je u njezinim mogućnostima. Naravno da ja ovdje ne nabrajam ono što je u crkvenim dokumentima već definirano glede toga i što je u mnogim našim izdanjima koja se tiču braka i obitelji već rečeno i objavljeno. Jednako tako ne objavljujem ovdje niti popis svih crkvenih institucija koje su ustanovljene da bi vodile brigu o braku i obitelji, jer smatram da je to sudionicima ovoga skupa poznato. Za ilustraciju napominjem samo da Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve u knjizi «Hrvatska obitelj na prekretnici», (ur. S. Baloban) donio mnoga razmišljanja na ovu temu koja je vrijedno proučiti. U ovoj knjizi mogu se pronaći i mnoge inicijative koja je Crkva u Hrvata poduzimala da dobro braka i obitelji. 27 Ne kažem da toga i sada nema, ali smatram da bi smo u tom pogledu morali biti pozitivno drskiji i slobodniji. Tim više što se alternativni oblici življenja kroz druge predmete prikazuju kao već normalni stilovi življenja i koji se nude mladima. 28 O tome samo opširno pisao u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije 130 (2002., br. 12. i naveo pet konkretnih razloga zašto je to potrebno učiniti pa zainteresirane upućujem na taj članak, čiji je naslov Obiteljska zajednica u župi. 29 Talijanska biskupska konferencija u svom «Direttorio di pastorale familiare» govori o ovome kao o hitnosti i potrebi te očekuje da će se oformiti ekipa inteligentnih, raspoloživih i kvalitetnih djelatnika koji će svojom ljudskom, teološkom i duhovnom zrelošću pomoći obiteljima u potrazi za svojim identitetom. 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 133

40 TeoLo Ko-PASToRALnI PRILoZI 10. Posvetiti veću pozornost obiteljima u poteškoćama, obiteljima s djecom s posebnim potrebama, samohranim očevima i samohranim majkama, odvojenima, rastavljenima, rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima; 11. pomoći brakovima bez djece u njihovoj želji za usvajanjem; 12. nastojati u tiskovinama brak i obitelj predstavljati u ljepšem svijetlu, ne bježeći od realnosti u kojoj živimo; 13. prezentirati u župnim zajednicama već postojeće aktivnosti koje mjesna Crkva poduzima kako bi se informiralo vjernike o nastojanjima iste za dobro braka i obitelji; 14. stvaranje klime i ozračja za pravo vrednovanje obitelji, kako bi brak i obitelj bili što više «na cijeni ; 15. odgajati djecu i mlade da zavole obitelj kao zajednicu i instituciju; 16. odgajati vjerničku zajednicu da se zna radovati zbog djece, a ne da i sami naši vjernici kad čuju da je netko dobio treće ili naredno dijete kaže «zar opet» ili «zar još», «pa što je njima, zar ne vide kakva su vremena ; 17. pomagati roditeljima da žive svoj roditeljski poziv; 18. organizirati prikupljanje materijalne pomoći ugroženijim obiteljima; 19. ostvariti bolju suradnju s medicinskim osobljem i bolnicama kako bi se što bolje pomoglo supružnicima koji se žele riješiti neželjene trudnoće; 20. postići što bolju komunikaciju s državnim institucijama koje odlučuju o braku i obitelji i nastojati utjecati na zakone koji se donose o braku i obitelji; 21. na razini župnih zajednica organizirati tribine o bioetičkim pitanjima o kojima su naši mladi i supružnici zainteresirani, a u isto vrijeme su nedovoljno o tome poučeni i nedostatno upućeni; 22. deklerikalizirati i deindividualizirati pastoral Ovakav niz mogao bi se dugo nastaviti. Moglo bi se još pronaći i puno toga drugoga što su već drugi napisali i što je u crkvenim dokumentima objavljeno. Međutim, trebalo bi svake godine odrediti neke prioritete i to pokušati ostvariti. Neka nam za primjer posluži, recimo, Konfucije i njegovo učenje 30. Njegov je nauk spoj sklada i mira, vrlo pragmatičan i ima za cilj regulirati na čvrstim etičkim principima osobno i društveno ponašanje. To nije nikakav spekulativni nauk, ne istražuje transcendenciju, već ostaje na razini duboke ukorijenjenosti u svakodnevnicu te na taj način pokazuje čovjeku put spasenja i sreće, preko poštivanja temeljnih načela koje precizira u detalje. Konfucije se pita kako Na to nas obvezuje i Familiaris consortio kao i Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj. 30 Ako se netko zapita «što će nam Konfucije. Pa mi imamo svoga Krista?», potpuno je u pravu jer i ja tako mislim. Ali, ovdje želim ponuditi promišljanje i o drugim učenjima. možemo služiti bogovima na nebu i duhovima ne zemlji, ako još uvijek ne znamo služiti čovjeku koji živi pored nas. Želeći čovjeka najprije poučiti kako služiti bližnjemu, Konfucije takvo ljudsko nastojanje naziva kreposnim. Ako nismo još uvijek shvatili bit postojanja, kako možemo shvatiti tajnu smrti? Stoga je njegovo temeljno pravilo: poštujmo ljudske duše i božanstvo, ali ostanimo na potrebnoj distanci i koncentrirajmo se na poštivanje osobe i na društvena pravila. U konačnici, zapadna filozofija se trudi objasniti svijet, a ova istočna, naprotiv, gleda kako bi ga kvalitetno organizirala. U tom duhu promatrajmo i pojam obitelji. U Konfucijevom razmišljanju obitelj je istaknuta, ugledna. Ona je u središtu svih vrednota te zbog toga i sama Država postaje proširena obitelj modelirana na načelima obiteljskih odnosa, koji se od obiteljskog ognjišta šire na vanjske relacije. Constant Benjamin ( ) veliki mislilac liberalne demokracije u Europi kaže: «Moderno društvo učinilo je od svakoga pojedinca središte samoga sebe. A kad je svatko središte samome sebi, onda su svi izolirani. Budući da su svi izolirani, ne ostaje ništa drugo nego prašina, koju prvo nevrijeme pretvara u blato». Tri bitna tematska kruga: 1. antropologija braka i obitelji 2. obitelj subjekt pastorala 3. obitelj kao izbor za društvenu zajednicu 4. obitelj škola ljudskosti odgoj za ljudskost Obiteljski pastoral: a) predbračni daljnja, bliža i neposredna priprava za brak 31 b) bračni c) postbračni okazionalni i sustavni Ako želimo obnoviti naše župne zajednice onda pred sobom trebamo imati ideal jer: - budućnost usmjerava našu sadašnjost - vrhovi privlače alpiniste - cilj tjera putnika na putovanje - luka usmjerava kurs broda preko mora Mr. fra Žarko Relota 31 U našoj domovinskoj crkvi čini se da smo najviše ponosni na predbačni pastoral ili na njegovu treću fazu, tj. bliža priprava za brak zaručnički tečajevi. Osobno vjerujem da to funkcionira, ali ću navesti ovdje i mišljenje profesora Tončija Matulića, koji o tome kaže ovako: «može li današnji sustav, način i kadar crkvene priprave za brak barem donekle odgovoriti na izazove koje suvremeno društvo stavlja pred bračnu ustanovu? Ili se priprava za brak obavlja na način formalnog zadovoljenja norme, dakle važno je da se dogodi, a uopće nisu važni sadržaji, načini, kadar, sredstva, temelji ciljevi? Na ta i mnoga druga pitanja, htjeli istini pogledati u oči ili ne, praksa odgovara riječima da se svake godine u crkvi vjenča oko osoba, a naše zajedničke priprave obuhvate ispod osoba», T. MATULIĆ, Aktualni problemi braka i obitelji: etičko-socijalni vid, u S. BALOBAN, Hrvatska obitelj na prekretnici (ur.), Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve Glas Koncila, Zagreb, 2001., str / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

41 UskRs uskrs cvjetnica U splitskoj PRVOsTOLnici Na Cvjetnicu tj. Nedjelju muke Gospodnje, 17. travnja, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan Uskrs, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je procesiju i misno slavlje u splitskoj katedrali sv. Dujma, uz koncelebraciju više kanonika i svećenika, odgojitelja u sjemeništu i bogosloviji. Danas se prisjećamo svečanoga Gospodinovog hoda kroz jeruzalemske ulice i ulaska u Jeruzalem. Želimo mu širom otvoriti vrata, vrata našega grada, obitelji, ali prije svega vrata svoga srca, svoje slobode, izbora i odluka. Kao znak toga životnog opredjeljenja, osobnoga i društvenoga, u svojim rukama držimo maslinovu grančicu simbol mira, kazao je nadbiskup nakon čega je na Peristilu blagoslovio maslinove grančice, a potom i puk Božji. Služba Božja je s euharistijskim slavljem nastavljena u katedrali. Nakon otpjevane Muke, nadbiskup Barišić je kazao: Ovu smo Muku Gospodinovu slušali na hrvatskomu jeziku i pokušali smo je prevesti u svoj život i svoju stvarnost. Međutim, pitamo se koliko je naša stvarnost povezana s originalom? Koliko smo u stanju razumjeti govor Muke koji se sastoji od više jezika, onih razumljivijih i manje razumljivih, od jezika osude, prijezira i izdaje do jezika praštanja i ljubavi?. U tom je svjetlu ustvrdio kako nas današnji blagdan poziva na razumijevanje govora patnje ali i na govor praštanja i ljubavi. Nadbiskup je na kraju svoga kratkog nagovora pozvao vjernike da u ovom Velikom tjednu još više bdiju i mole, da ih maslinove grančice u kućama podsjete na Isusov hod i bdijenje a ne da poput njegovih učenika usnu pod stablom masline. Nakon euharistijskoga slavlja, izlaganjem Presvetoga Oltarskog Sakramenta i procesijom po Peripteru, koju je pjevanjem pratio katedralni zbor, bogoslovi i sjemeništarci pod ravnanjem mo. don Šime Marovića, započelo je četrdesetosatno klanjanje. Klanjanje je u početku Velikoga tjedna drevni običaj koji se svake godine obavlja u svim župama Splitsko-makarske nadbiskupije, a u katedrali je po tradiciji trodnevno. (Silvana Burilović) PReDsTAVLjAnje nadbiskupove UskRsne PORUke Splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić susreo se s novinarima te je predstavio svoju uskrsnu poruku, u utorak 19. travnja u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. Događaj Kristova uskrsnuća temelj je svih naših slavlja i izvor svih naših nada. Uskrs nije tek važan datum kalendara, već najvažniji događaj u povijesti ljudske obitelji. Ljubav je pobijedila slavimo Uskrs!, započinje nadbiskup svoju uskrsnu poruku te nastavlja: Jedna od najradosnijih vijesti, braćo i sestre, koja se mogla dogoditi ljudskom rodu jest događaj Uskrsa i njegova poruka: ljubav nije jaka kao smrt; ona je jača od smrti! Bog je ljubav, i njegova je ljubav jača od smrti. Gospodnje je to djelo! Djelo i ime njegove ljubavi jest uskrsnuće: Kristovo uskrsnuće i po njemu naše uskrsnuće. Radost Kristova uskrsnuća slavimo i čestitamo jedni drugima kako bismo istinu spasenja naše vjere dosljedno živjeli i odgovorno svjedočili. Govoreći o prepoznatljivom i proročkom znaku pobjede ljubavi, naglašava da se ona očituje, poglavito, u bračnom savezu i obiteljskom zajedništvu. Brak i obitelj na svoj način svjedoče uskrsnu dinamiku ljubavi. Ljubav utemeljuje obitelj iz koje se rađa novi život. Uskrsna novost živi u obiteljskim vrjednotama darovanosti, besplatnosti, 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 135

42 uskrs povjerenja, odgovornosti, ljubavi, nade... Rađanjem novoga života, obitelj brani društvo od groba i smrti; unosi u društvo temeljne vrjednote zajedništva, pravednosti, međusobnog povjerenja, odgovornosti i solidarnosti. Nadbiskup Barišić u svojoj poruci podsjeća vjernike da Uskrsloga Krista prije svega susreću u euharistiji slavlju uskrsne ljubavi i novoga saveza, u braku koji je savez ljubavi, u nedjeljnom misnom slavlju te u svakodnevnoj zajedničkoj molitvi. Nadbiskup se pita: Je li moguće biti kršćanin u našem društvu? te ustvrđuje da se to na prvi pogled čini neostvarivim. Međutim, događaj Kristova uskrsnuća poziva nas i ohrabruje da je biti kršćanin ne samo moguće, već i lijepo. Kristova pobjeda ljubavi nad smrću djeluje među nama u tolikim svjedocima, pojedincima i obiteljima, po njihovoj odgovornosti i solidarnosti u Crkvi i u društvu. Toliki svjedoci uskrsloga prisutni su u našoj stvarnosti, ali ih ne primjećujemo ili im ne poklanjamo dužnu pažnju. I ne samo to, uskrsli Gospodin i nas same traži i poziva za svoje glasnike i svjedoke pobjede života u našoj sredini. U ovome trenutku čudnih osuda, neka nas nepravde ne podijele, a poteškoće ne obeshrabre. Opće dobro neka nam bude iznad sebičnih interesa. Budimo svi zajedno kao jedna obitelj u svojoj župi, gradu i u čitavom hrvatskom društvu. Na kraju svoje poruke uz Godinu obitelji s geslom Zajedno u Kristu, nadbiskup je pozvao vjernike na susret sa Svetim ocem papom Benediktom XVI., čiji nas radosni pohod želi učiniti još više kao obitelj koja vjeruje i svjedoči novost Kristova uskrsnuća: da je ljubav jača od smrti. Neka uskrsli Gospodin blagoslovi sve naše obitelji, sve one koje čeznu za potomstvom, one koje su u strahu za budućnost svoje djece, kao i srca svih onih koji se plaše rođenja novoga života, da budu svjesni da je ljubav pobijedila smrt. Svim obiteljima, a osobito mladencima čiji će savez ljubavi i vjernosti u ove dane blagosloviti uskrsli Gospodin, njima i svima vama kličem: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja! Čestitajući im Uskrs nadbiskup je predstavnicima medija darovao Youcat prvi katolički katekizam za mlade te se s njima zadržao u kratkom razgovoru uz sok i kolače. (SB) VeLiki ČeTVRTAk U splitskoj PRVOsTOLnici 1. Misa posvete sv. ulja Danas, na dan ustanove euharistije i sakramenta našega svetog reda, širom se svijeta biskupi sa svojim svećenicima i vjernicima okupljaju u katedralama na zajedničkom euharistijskom slavlju. U katedrali smo, povijesnom i eklezijološkom središtu te srcu i simbolu Splitsko-makarske nadbiskupije. Ovo je naš dan i tu radost dijelimo s našim vjernicima, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uvodeći u misu posvete ulja u jutro Velikoga četvrtka, 21. travnja, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem, predvođeni pjesmom bogoslova uputili prema splitskoj provostolnici gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svoj svećenički dan. Na taj dan ustanove Euharistije, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup je posvetio ulje za / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

43 uskrs sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda. Pozdravivši nadbiskupa u miru mons. Antu Jurića, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željka Tolića, svoje nazočne svećenike, njih oko 110, i one koji su bili spriječeni doći, redovnike i redovnice, bogoslove te sve druge oku pljene Kristove vjernike, nadbiskup Barišić je izrazio radost zbog zajedništva i povezanosti sa željom da budu još svjesniji poziva i poslanja te obnove ljubavi i vjernosti Bogu. Želimo danas obnoviti svoja svećenička obećanja, ali se i na njihovu izvoru osvježiti. Želimo da nas ovo ulje, koje danas posvećujemo, još više poveže međusobno, ali prije svega s Uskrslim Kristom, kazao je nadbiskup. U tom je surječju naglasio da Gospodin od svojih svećenika želi da budu vjerni poslužitelji Njegove ljubavi, navjestitelji Radosne vijesti i svjedoci vječnoga života a to će postići ustrajnom molitvom, predanim radom i životom za druge. Potaknuvši svećenike da pročitaju novu Papinu knjigu Isus iz Nazareta II. dio, osobito dio o Veliko-svećeničkoj molitvi (Iv 17), nadbiskup je kazao kako u vrlo dramatičnim trenutcima posljednjih sati svoga života, neposredno prije uhićenja, Gospodin moli, zagovara i razgovara, obraća se Ocu na prisan i iskren način. Obznanjuje svoju volju, usmjerava razmišljanja tadašnjih i daje poticaj budućim učenicima. Gospodin je svjestan trenutka, misije i poslanja koje mu je dodijelio Svemogući: dati život vječni. Pokazati put i otkrivanje vječnog života po vjeri, u Boga i Krista Isusa kao Poslanika, koji posreduje za sve ljude. Gospodin nas želi posvetiti u istini, u cjelovitosti života te osloboditi od svake površnosti kako bismo, uistinu, na pravi način bili posvećeni onima kojima smo poslani, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup potaknuvši svećenike da Božju riječ, koja mijenja srca ljudi i stvarnosti, s još većom predanošću utjelovljuju u svom životu kako bi ih i vjernici bolje razumjeli u njihovu poslanju. Podsjetio je i na veliku milost sakramenta pomirenja po kojemu Bog preko svećenika očituje svoje milosrdno lice, potaknuvši na važnost osobne priprave svakoga vjernika za taj sakrament. Zahvalivši im na svjedočenju, ljudskom i svećeničkom, nadbiskup je izrazio radost što osjeća veliku pozvanost u ljubavi između župljana i župnika, svećenika i njihovoga vjerničkog puka. Molitva nas povezuje i daje nam više razumijevanja jednih za druge. Vaša ljubav, molitva i podrška koju nam pružate pomaže nam da možemo biti bolji svećenici. Hvala vam na tomu. Molite i za nova duhovna zvanja, nova svećenička i redovnička zvanja u našoj mjesnoj Crkvi, kazao je nadbiskup Barišić obraćajući se brojnom vjerničkom puku, koji je i ovoga puta došao moliti za svoje svećenike. Nadbiskup je čestitao rođendan svim svećenicima, osobito onima koji ove godine slave svoje svećeničke jubileje te Uskrs svim okupljenim vjernicima. Slavlje se nastavilo za zajedničkim stolom u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, gdje je čestitku nadbiskupu uime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije uputio generalni vikar mons. Ivan Ćubelić, a svoju je zahvalu i prigodnu riječ uputio i nadbiskup. (SB) 2. Misa Večere Gospodnje Na Veliki četvrtak dogodila se najveća gesta ljubavi u ljudskoj povijesti, najveći događaj za budućnost ovoga svijeta. Ne radi se samo o gesti nego o osobi koja nas je ljubila do kraja. Večera Gospodnja nas tako uvodi u tu tajnu Pashalnoga Otajstva, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći spomen Posljednje večere na Veliki četvrtak, 21. travnja, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. U koncelebraciji je bilo više svećenika predvođenih prepozitom Metropolitanskog kaptola mons. Dragom Šimundžom i generalnim vikarom mons. Ivanom Ćubelićem te katedralnim župnikom don Tomislavom Ćubelićem. Nadbiskup je u propovijedi govorio o otajstvu Euharistije i zapovijedi ljubavi koju nam je Krist dao. Euharistija je prisutna u dvije dimenzije: sakramentalnoj i u gesti služenja bližnjima. Gestu pranje nogu Evanđelje prikazuje kao znak Kristova služenja koje će biti u punini ostvareno u prihvaćanju križa i silasku u smrt, naglasio je nadbiskup upozorivši da je tu 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 137

44 uskrs gestu teško bilo razumjeti apostolima, a i nama danas. Oprati noge znači služiti drugome i podijeliti s njim sve što mu je potrebno, sve što obuhvaća naše ljudske i kršćanske odnose. Uzima najniži posao od kojeg i danas svi bježe jer sanjaju nešto drugo, drukčiju poziciju, karijeru. Međutim, Isus nam je dao primjer koji treba slijediti, sjećati se njegova primjera ga i se dalje činiti, istaknuo je nadbiskup Barišić te dodao: Ova gesta pranja nogu usko je vezana uz ustanovu Euharistije. U lomljenju kruha i prolijevanju krvi Isus nam se želi potpuno dati i ništa ne zadržati za sebe. U misi se, nastavio je, događa ne samo pretvorba kruha u tijelo Kristovo i vina u krv Kristovu nego se treba dogoditi i pretvorba nas samih. Neka se Gospodinova ljubav preko nas izlije u naše odnose i poglede, zaključio je mons. Barišić svoju homiliju. Potom je nadbiskup oprao noge apostolima, koje su ove godine predstavljali bogoslovi Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu i mladi, a katedralni je zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića pjevao: Gospodine! Zar ti meni da pereš noge?. Veliki je tjedan u Splitu prepun duhovnoga bogatstva i liturgijskih slavlja. Na Veliku je srijedu navečer u katedrali počela molitva Časoslova Barabana koju pjevaju kanonici Prvostolnog kaptola i bogoslovi zajedno s nadbiskupom. Baraban se moli na Veliku srijedu uvečer i Veliki petak kroz jutro, a završava na Veliku subotu ujutro. Skulpturalna grupa Posljednja večera poznatoga splitskog umjetnika Zvonimira Mihanovića postavljena je na uočnicu Velikoga četvrtka, u srijedu 20. travnja, na splitskom Peristilu. Dvanaest apostola i Isus Krist, kao središnja figura, okupljeni su u gesti lomljenja kruha za stolom. Djelo je nastajalo dvije godine, najprije u skicama, dok su same figure, teške 800 kilograma, izrađene od brodske plastike u Buenos Airesu. Tamo je grupa i prvotno izložena, a prošle godine i na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. (SB) UskRsnA ČesTiTkA nadbiskupu Poštovani oci nadbiskupi, draga braćo svećenici! Upravo smo proslavili otajstvo svećeničkog zajedništva u našoj mjesnoj Crkvi i obnovili svoja svećenička obećanja Velikom svećeniku Isusu Kristu. Pozvani smo da budemo s Njim, jer samo onaj tko je s Njime može ga upoznati i uistinu naviještati. Naša svećenička duhovnost i naš identitet uključuju predanje cijelog života Kristu, sa svom svojom raznovrsnošću, sa / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

45 uskrs svim svojim bolima i sa svim svojim radostima. U našim ćemo župnim zajednicama navijestiti tajnu žrtve Božje ljubavi za čovjeka i uzeti dijela u radosti uskrsne pobjede našega Spasitelja. Ovu je godinu Crkva u Hrvatskoj posvetila obitelji u radosnom iščekivanju i pastoralnoj pripravi za susret sa svetim Ocem papom. Naši su župnici već organizirali brojne hodočasničke skupine za putovanje u Zagreb. Vjerujemo da će nas sve obnoviti milost Božja po ovomu milosnom trenutku susreta tolikih svećenika i vjernika s vidljivim Kristovim namjesnikom na zemlji. U vidu pastoralne priprave za taj Nacionalni dan obitelji, obiteljska tematika sve je više prisutna i u katehezi i u propovijedima. U župama se formiraju obiteljske zajednice, a o novim mogućnostima pastoralnog djelovanja za dobro hrvatske katoličke obitelji razgovaramo na svim našim susretima i rekolekcijama. Obitelji su Crkvi zahvalne za tu podršku jer se osjećaju prepušteni samima sebi i previše izloženi na vjetrometini medijskih i političkih tendencija koje ne idu u prilog obitelji, a time ni čovjeku ni našemu hrvatskom narodu. Svjedoci smo suptilne kršćanofobije, i u Europi i u našoj domovini. Dolazi li vrijeme progona i osuda za naviještanje istinskoga evanđeoskog nauka o braku i obitelji? Siguran sam da će vjerni Kristovi učenici morati mnogo trpjeti! Ipak, mi znamo da je naša snaga uskrsli Krist i da vrata paklena Crkvu neće nikada nadvladati. Draga braćo, veliki su društveni izazovi s kojima se moramo suočiti. Ovo vrijeme nije lako za svećenike. No, lakoću vremena ne možemo ni očekivati ako želimo biti vjerni navjestitelji evanđelja našeg Gospodina Isusa koji je raspet na križu. Ali mi smo svjedoci toga istog Gospodina koji je pobijedio tamu smrti i tre ći dan uskrsnuo na novi život! Stoga se nikad ne smijemo obeshrabriti. A ta kristovska hrabrost tako nam je potrebna i nužna uvijek, po gla vito u ovom teškom vremenu nadolazećih tamnih oblaka diktature re lativizma koji se nadvijaju nad našu Crkvu. Potrebno je, također, da se zaogrnemo bratskom, kršćan skom i svećeničkom ljubav lju, praštanjem te međusobnim pošti va njem i razumijevanjem. U tom duhu, i ovaj Uskrs Gospodinov proslavit ćemo kao izvor ohrabrenja za nas svećenike i za sve vjernike. Njegovo uskr s nuće jamstvo je da osobno i društveno zlo nemaju za dnju riječ, jer oblačne sile tame pro la ze, a vedro nebo kršćanske nade ostaje. Naši svećenici zaslužuju trajno zahva lji vanje za sve što čine u svom sveće nič kom i pastirskom životu. Ne bojmo se, braćo, ni ovog vremena u kojem živimo. Gospodin je s nama. Nek naše svećeništvo i nakon višegodišnjeg iskustva, bude opet puno zanosa, radosti i uskrsne nade. Poštovani oče nadbiskupe! Mi vam možemo samo obećati svoju iskrenu suradnju i molitve za vašu odgovornu službu. A od Vas očekujemo da sve nas, i svećenike i vjernike laike, podržavate i hrabrite u dobrim međusobnim odnosima i u autentičnom naviještanju istinskoga lica Spasiteljeva. Jer, samo osobnom svetošću i kristovskim zajedništvom ostat ćemo vjerni Onomu koji nas je pozvao i poslao, baš danas i ovdje, naviještati da je Raspeti prvi podnio muku križa, a potom uskrsnuo i sve nas otkupio. Samo radosno i oduševljeno svjedočenje svećenika bit će stvarni poticaj obiteljskom pastoralu i novim duhovnim zvanjima, kao i obraćenju grešnika među nama i u svijetu. U toj nadi, želim Vam istinsku radost u suradnji sa svećenicima i sa svim vjernicima. Neka nam svima uskrsli Gospodin pomogne da ostanemo odani našemu svećeničkom poslanju, kako bi se on proslavio u obiteljima našega hrvatskog naroda. Svima želim radostan svećenički život te sretan i blagoslovljen Uskrs! Split, 21. travnja Mons. Ivan Ćubelić, generalni vikar OBReDi VeLikOGA PeTkA U splitskoj PRVOsTOLnici Obrede Velikoga petka u splitskoj prvostolnici svetoga Dujma predvodio je 22. travnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz sudjelovanje više svećenika i u nazočnosti mnoštva vjernika. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke po Ivanu, koju je otpjevao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem kapelnika maestra Šime Marovića. Po drevnom običaju splitske prvostolnice prije ljubljenja križa uz pjevanje tradicionalne tužaljke Puče moj i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao katedralni župnik don Tomislav Ćubelić. Veliki petak dan je spomen-čina Kristove smrti na križu. Isus Krist je nevin umro na križu. Mi večeras prisustvujemo njegovom sprovodu. A na početku njegovoga javnog djelovanja ništa nije izgledalo da će tako završiti, započeo je oštro svoju propovijed katedralni župnik. U homiliji je govorio o Isusovom izboru učenika, o poslanju koje im je dao, o naravi izdaje i izdajnika te o obraćenju i snazi Uskrsnuća. Isus je izabrao svoje učenike i taj izbor nikada nije dovodio u pitanje. On ih je izabrao ne da budu nečiji 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 139

46 uskrs pijuni, statisti ili žvakaći potrošači ideja davno nadiđenih nego da korake svoje svjedočke drže u skladu s Božjom voljom i svojom savješću. Poslao ih je da liječe bolesne, navješćuju evanđelje, svjedoče pravdu. Međutim, javili su se prikriveni interesi izdaja, zatajenje, strah i smrt. Zajednica u koju je Isus imao povjerenje našla se pred raskolom. Svi su obezglavljeni osim njega, a on izdan, naglasio je propovjednik. Govoreći o naravi izdajnika Jude progovorio je o suvremenim izdajnicima. Juda ne izdaje Isusa bez računice, on ima cilj. Izdaja uvijek dolazi iz srca, srži osobe i isplanirana je detaljno. Isus je dao Judi, kao i ostalim učenicima, uvid u svoja razmišljanja i zaključke koje ima za ljudsku povijest. Izdajniku uvijek netko otvara put u dubinu plana, otvara put čistom žrtvom. Nadalje, izdaja dolazi iz blizine, iz kruga najbližih onih koji su znali taktiku, strategiju i planove Isusa Krista. Ali Juda ne zna što sve Isus može, naglasio je župnik Ćubelić dodavši da izdajnik sve stavlja na stranu laži, uvodi u izdaju krađom. Izdajica krade istinu. On prijateljske geste pretvara u izdajničke geste. Nakon što je izdajica predao nevinu krv, on svoju krivnju pokušava riješiti ili skriti sa strukturama koje su izdale Boga. Izdajnik ne prisustvuje izricanju presude žrtvi. Izdajnik, zaključuje Ćubelić, može priznati ili ne priznati svoju krivnju, ali je sam sa sebe ne može skinuti. On je obavijen mrakom i ne može u svjetlost. To je razlog zašto bježi daleko jer ga je poprskala čista krv nevine žrtve. Juda sam priznaje svoju krivnju da je izdao krv nevinu, ali sam sebe nije mogao spasiti, zato se objesio. Opasnost je ne primijetiti izdajničke geste, upozorio je Ćubelić te nastavio: Opasnost je u pospanosti kako onda tako i sada. Spavaju njegovi učenici i narod, a ostali su budni i znaju što treba činiti. Pospanost je otupjelost duše veli papa Benedikt XVI. u svojoj novoj knjizi. Zbog pospanosti ne znamo: Tko nas izdaje, a tko brani? Tko je izdajnik a tko spasitelj? Zbog pospanosti narod ne zna razlikovati istinu od laži, Boga od kulta. Ćubelić se na kraju svoje propovijedi pita: Možemo li drugačije? te odgovara: Možemo, ali pod uvjetom da se probudimo, da se probudi čovjek, učenik, obitelj, narod jer varamo se ako mislimo da ćemo izdajice obratiti. Kršćanstvo nije vjera praznoga križa, ali jest vjera praznoga groba. Na križu je uvijek netko. Stoga, varamo se ako čekamo da nam Pilat i satnik posvjedoče istinu jer istina je Krist na križu, uskrsnuće i život vječni. Po završetku propovijedi po katedralnom običaju, vjernici su izišli na trg sa sjeverne strane katedrale, a pridružili su im se i vjernici koji su došli iz drugih gradskih crkava. Nadbiskup je izložio Presveto u pokaznicu te je uslijedio ophod po Peripteru katedrale, gdje je udijelio blagoslov gradu i nadbiskupiji. (SB) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

47 uskrs UskRsnO ČesTiTAnje ReDOVnicâ nadbiskupu U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu na Veliku subotu 23. travnja upriličena je uskrsna čestitka splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića i predstavnicâ redovničkih zajednica u Splitu. U ime sestara dominikanki i predstavnica redovničkih zajednica u Splitu i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji svoju čestitku nadbiskupu izrazila je s. Barbara Bagudić. Radosne smo biti u Crkvi, služiti Crkvi i u Crkvi, radosne jer nam Bog pokazuje svoju ljubav kroz brigu i nastojanja naših pastira. Moramo reći da nas boli svaka rana koja se nanosi Crkvi i njenim pastirima. Danas kad se Crkva, biskupi i svećenici toliko napadaju želimo Vam reći da smo uz Vas svojim molitvama i svojom ljubavlju. Danas želimo prije svega biti, poput Male Terezije, u srcu Crkve...ljubav. Želimo biti vjerne svome pozivu i zadaći da budemo majke, sestre, suradnice i službenice, kazala je s. Barbara te nastavila: Boli nas nepravda koja se sručila na naš hrvatski narod. Ovih dana na poseban način mislimo i molimo za cijeli hrvatski narod čije rane opet krvare. Isus koji je utješio uplakane žene pored praznog groba tješi i nas. Vjerujemo da nas neće ostaviti same. Velika je bila naša radost kad nas je pohodio papa Ivan Pavao II., a sad, dok iščekujemo njegovu beatifikaciju, njemu u zagovor preporučamo naš narod... Radujemo se i, zajedno s cijelom Crkvom u Hrvata, zbog skorog posjeta Svetog Oca Benedikta XVI. našoj domovini. Molimo, i još ćemo više moliti da nas njegov pohod učvrsti u nadi. Oče nadbiskupe, usuđujem se obećati Vam molitvenu potporu za Vašu odgovornu službu. Neka Vam Bog, po zagovoru Presvete Djevice, isprosi zdravlje i mudrost da možete biti dobar pastir svome puku. U tom smislu želimo Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!, izrekla je čestitku s. Barbara te je u ime sestara uručila nadbiskupu prigodni uskrsni dar albu. Nadbiskup Barišić zahvalivši na čestitkama i daru, kazao je kako nas upravo Uskrsli Krist okuplja oko sebe te čini radosnima navjestiteljima i glasnicima Njegove riječi i uskrsnuća. Upozorivši na mnoštvo vijesti koje svakodnevno zasićuju ljudski um ali dušu činu praznijom te pomalo indiferentnom i neosjetljivom, naglasio je kako je događaj Uskrsa vijest koja zahvaća cijeloga čovjeka, prožima ga i pokreće. Uskrsa nema bez križa i smrti, ali iz Uskrsa crpimo snagu za nošenje osobnih križeva, križeva svoje Crkve i svoga naroda. Uskrsli Gospodin nas krijepi da kad padnemo pod križem ne klonemo nego se ustanemo i hrabro idemo naprijed te da poput Veronike i Šimuna drugima pomognemo nositi njihove križeve. U tom je svjetlu nadbiskup redovnicama zahvalio na svemu što činu u mjesnoj Crkvi, u svojim samostanima i zajednicama, u svom apostolskom djelovanju na raznim područjima. Čestitajući im Uskrs evanđeoskim riječima: Krist uskrsnu, doista uskrsnu. Aleluja! nadbiskup je redovnicama darovao Youcat katekizam za mlade ohrabrivši ih da ostanu ponosne na svoj poziv, karizmu i poslanje. Nadbiskup je s redovnicama ostao u razgovoru uz sok i kolače. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 141

48 uskrs VAzMenO BDijenje U splitskoj katedrali Iskra zapaljena na ognju palila je svijeće koje su rasvijetlile tamu ove naše katedrale. S tog svjetla koje simbolizira Krista Uskrsloga koje prosvjetljuje svakoga čovjeka palili smo i mi naše svijeće. U ovom simbolu i ovom slavlju vidimo naš život, ne samo život kršćanina vjernika nego i svakog čovjeka, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći obrede Vazmenoga bdijenja, 23. travnja, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma, čime je zaključeno Vazmeno trodnevlje i započela proslava uskrsnuća Gospodinova. U koncelebraciji su bila petorica svećenika na čelu s mons. Dragom Šimundžom, prepozitom Metropolitanskoga kaptola. Svečani Exultet otpjevao je đakon don Franko Prnjak, a za vrijeme mise pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića. Nadbiskup je u propovijedi govorio o simbolici uskrsne svijeće i novosti koju Uskrs unosi u ljudski život i povijest. Uskrsna svijeća, simbol samoga Krista, donijela je plamen svjetla u tamu liturgijskoga prostora. No, tek naše brojne svijeće, na njoj zapaljene, u potpunosti su osvijetlile tamu prostora. Isus je donio svjetlo u tamu svijeta, ali tek zajedno možemo učiniti da svijet bude mjesto svjetla, života, nade, topline i ljepote, kazao je nadbiskup te nastavio: Obilježeni smo tamom bolesti, nerazumijevanja, beznađa, sebičnosti. Iz ovog stanja i nemoći, života u tami navalili smo kamenje na ljudske živote. Međutim, evo nam Radosne vijesti. Žene odlaze tamo gdje je bol, patnja, tama i imaju hrabrosti zaći u te grobove i unositi svjetla te biti glasnici novoga stvaranja. Snagu u njihovim sumnjama daje im Božji glasnik koji unosi svjetlo u njihov život. Poput njim i mi bismo trebali tražiti Gospodina kako bi ga čuli i poslušali. Gospodin, nastavio je mons. Barišić, želi progovoriti i nama, želi usmjeriti naš pogled prema svjetlu te dignuti kamenje s tama naših života. Potreban je jedan potres u našem životu da se uruši ono što je loše i što je napravljeno na pogrešnim temeljima, da se ponovno izgradi u nama ona slika koju imamo u originalu a to je slika Božja. Ove godine svi kršćani na isti dan slave Uskrs, a i židovska Pasha je vremenski blizu. Sve bi to trebao biti poticaj da gradimo nove bolje odnose, društvo, svijet, kazao je zaželjevši svima s radosnim evanđeoskim usklikom istočnih kršćana: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja! Nadbiskup je potom obavio obred blagoslova poškropivši sabrani vjernički puk koji je tom prigodom obnovio svoja krsna obećanja, a tradicionalni napjev Vidjeh vodu otpjevao je katedralni zbor. Potom je udijelio sakrament krštenja malenome Gabrijelu, petom djetetu u obitelji Jozić. Budući da nadbiskup već dugi niz godina obitelji s četvero i više djece daruje prigodnim darom, tako je i obitelji Jozić uručio: prigodno pismo, knjigu i materijalni prilog, zahvalivši roditeljima krštenika na hrabrom i odvažnom svjedočenju života i vjere. Nadbiskup je na kraju blagoslovio hranu i svima zaželio sretan Uskrs. (SB) UskRsnO slavlje U splitskoj PRVOsTOLnici Blagoslovom vode i škropljenjem vjernika počelo je misno slavlje na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova, 24. travnja, u splitskoj prvostolnici svetoga Dujma, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uz koncelebraciju kanonika Prvostolnog kaptola te uz izravan prijenos HRT-a. Nadbiskup je na samom početku pozdravio sve nazočne, sve bolesnike i osamljene, one vezane uz krevete i one na radnom mjestu, zatvorenike i iseljenike širom svijeta te sve one koji putem HRT prate misno slavlje. U vremenu sve zasićenijeg medijskog prostora, s mnoštvom vijesti i događaja raste i naša ravnodušnost prema njima. Novosti dolaze i prolaze, žute i stare. Samo one vijesti i događaji koji nas se osobno tiču, oni nas zanimaju i pokreću. Braćo i sestre, danas slavimo vijest koja nije prolazna, koja je trajna i stalna, ozbiljna i radosna, osobna i univerzalna, ljudska i božanska. Raspeti Krist uskrsnu! Doista, nema radosnije vijesti koja zavrjeđuje našu pažnju, zahvaća naš um i srce, od događaja kojeg danas slave svi kršćani svijeta, zapo / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

49 uskrs čeo je svoju uskrsnu homiliju nadbiskup Barišić. Događaj Kristova uskrsnuća temelj je svih naših slavlja i izvor svih naših nada. Uskrs nije tek važan datum kalendara, već najvažniji događaj u povijesti ljudskog roda. Izvor života nije ostao u vlasti smrti. Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje (Rim 6, 9). Zato vas radosno pozdravljam pozdravom kojim uskrsnuli Gospodin onog prvog jutra iznenadi svoje učenike: Mir vama! Svoj mir upućuje i nama danas. Događaj prvog dana u tjednu novi je ključ čitanja našega života i smrti u vremenitosti i u vječnosti. Ljubav je pobijedila slavimo Uskrs! Nadbiskup je podsjetio na riječi pape Benedikt XVI. koji u svojoj novoj knjizi, razmišljajući o Kristovom uskrsnuću, kaže: Naravno da ne može biti nijednoga suprotstavljanja onome što je jasna znanstvena danost. U svjedočanstvima o uskrsnuću, razumije se, govori se o nečemu što se ne pojavljuje u našemu iskustvenom svijetu. Govori se o nečemu novom, do tada jedincatomu o novoj dimenziji stvarnosti koja se očituje. Postojeće se ne osporava. Štoviše, kaže nam se: postoji jedna dimenzija više od onih koje do sada poznajemo. Je li to u proturječju spram znanosti? Može li stvarno postojati samo ono što je uvijek postojalo? Ne može li postojati ono što je neočekivano, nepredočivo, novo? Ako postoji Bog, ne može li onda stvoriti i novu dimenziju ljudske stvarnosti? Zar stvorenje zapravo ne čeka ovaj konačni i najviši mutacijski skok? Sjedinjenje konačnoga i beskonačnoga, sjedinjenje čovjeka i Boga, pobjedu nad smrću? Uskrs nam svjedoči istinu: ljubav nije jaka kao smrt; ona je jača od smrti! Bog je ljubav, i njegova je ljubav jača od smrti. Gospodnje je to djelo! Djelo i ime njegove ljubavi jest uskrsnuće: Kristovo uskrsnuće i po njemu naše uskrsnuće! No, pita se mons. Barišić, možemo li mi danas, razočarani poslije tolikih ideologija i diktatura istina, a potom zatvoreni u relativizam protiv svake istine, biti otvoreni ovoj sudbonosnoj evanđeoskoj istini? te odgovara: U svakom slučaju, istina Isusovog uskrsnuća ne nameće se nasilno, već se svjedoči i naviješta u ljubavi i slobodi, poštujući dostojanstvo svakoga čovjeka kao što ga je Krist poštivao. Uskrsli Krist, susrećući svoje učenike, želi podijeliti novost i dar svoga uskrsnuća već ovdje i sada, s nama živima, a ne tek u konačnoj ostvarenosti poslije smrti, kad se pojavi Krist, život naš, u slavi (Kol 3, 4). Znakovi njegove pobjede, izlaska i oživljavanja iz različitih oblika zarobljenosti groba i smrti, stvarni su i proročki znakovi naše zemaljske i nebeske nade. Prepoznatljivi i proročki znakovi pobjede Kristove ljubavi nad smrću očituju se u našoj stvarnosti, a poglavito u sakramentu njegove ljubavi u bračnom savezu i obiteljskom zajedništvu. Brak i obitelj, naglasio je nadbiskup, po svojoj naravi svjedoče uskrsnu dinamiku ljubavi. Ljubav utemeljuje obitelj iz koje se rađa novi život. Uskrsna novost živi u obiteljskim vrjednotama darovanosti, besplatnosti, povjerenja, odgovornosti, ljubavi, nade... I samim rađanjem novoga života, obitelj brani društvo od groba i smrti; unosi u društvo temeljne vrjednote zajedništva, pravednosti, međusobnog povjerenja, odgovornosti i solidarnosti. Draga braćo i sestre, u Godini obitelji, želim vam danas svima biti blizak s radosnim ohrabrenjem i osobnim iskustvom. Događaj Kristova uskrsnuća poziva nas i ohrabruje da je biti kršćanin ne samo moguće, već radosno i lijepo. Kristova pobjeda ljubavi nad smrću na djelu je među nama u tolikim svjedocima, pojedincima i obiteljima, po njihovoj odgovornosti i solidarnosti u Crkvi i u društvu. Toliki svjedoci uskrsloga prisutni su u našoj stvarnosti, ali ih ne primjećujemo ili im ne poklanjamo dužnu pažnju. I ne samo to, uskrsli Gospodin i nas same traži i poziva za svoje glasnike i svjedoke pobjede života u našoj sredini. U ovome trenutku čudnih osuda, neka nas nepravde ne podijele, a poteškoće ne obeshrabre. Opće dobro neka nam bude iznad sebičnih interesa. Budimo svi zajedno kao jedna obitelj u svojoj župi, gradu i u čitavom hrvatskom društvu. Neka i nas pokreće i nosi na putu Isusovih učenika Petra i Ivana, ista Radosna vijest Prvoga dana u tjednu. Neka nas svojom snagom ponese dalje od blagoslovljene hrane, pisanica i tradicije. Ljubav Krista uskrsloga puno nam je bliža od tolikih naših pitanja i sumnji. Mons. Barišić pozvao je vjernike na susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI. u lipnju u Zagrebu naglasivši da nas Papa želi ohrabriti i učiniti još više kao obitelj koja vjeruje i svjedoči novost Kristova uskrsnuća: da je ljubav jača od smrti. Svim obiteljima, a osobito mladencima čiji će savez ljubavi i vjernosti u ove dane blagosloviti uskrsli Gospodin, njima i svima vama, u Domovini i svijetu, kličem: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja! zaključio je nadbiskup svoju propovijed te je nakon misnoga slavlja blagoslovio jelo čestitavši Uskrs svim vjernicima. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 143

50 uskrs nadbiskup na UskRs POHODiO zatvorenike Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić već duži niz godina na Božić i Uskrs pohodi splitske zatvorenike. Tako je i ovoga Uskrsa 24. travnja posjetio zatvor u Splitu i susreo se s Upravom te je u mirnom ozračju zatvorske kapele sv. Josipa Radnika na Bilicama predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s duhovnikom zatvorenika don Anđelkom Dukićem, župnikom župe sv. Spasa na Mejašima. U propovijedi, koja je i ovoga puta bila spontana i u prijateljskom duhu, nadbiskup je govorio o različitim oblicima zarobljenosti ali i slobodi koju Kristovo uskrsnuće donosi svakomu čovjeku. Kristovo uskrsnuće je najvažniji događaj u svjetskoj povijesti. Njegovom uskrsnuću raduje se i nebo i zemlja. Dok je Božić više radost zemlje jer je Bog sišao na zemlju i postao čovjekom, Uskrs je više radost neba. Isus Krist je prvi čovjek koji je ušao u puninu neba. Međutim, prije nego je uskrsnuo uzeo je na sebe naše grijehe i promašaje. To je Radosna vijest koju vam želim navijestiti. S njim nitko od nas nije izgubljen i nijedna situacija nije bezizlazna, kazao je nadbiskup obraćajući se zatvorenicima. U tom je svjetlu nadbiskup Barišić ohrabrio zatvorenike da budu jaki i da ne klonu duhom podsjetivši ih da su važni i potrebni njihovim obiteljima, društvenoj i crkvenoj zajednici. Nadbiskup je s njima prokomentirao pravednost i nepravednost ljudskih sudova, presuda i osuda naglasivši da je svatko od nas i sudac i tužitelj jer sudimo, prosuđujemo tj. osuđujemo drugoga. U tom se duhu osvrnuo na haašku presudu hrvatskim generalima istaknuvši: Kažu da je to nepravomoćna presuda, a ja bih kazao da je to nepravedna moćna osuda. Nitko nije protiv pravedne kazne, ali jest protiv nepravde i iskrivljivanja činjenica. S ovom presudom svi mi, pripadnici hrvatskoga naroda, osjetili smo se optuženi nevini te se pitamo koliko su ljudske riječi i sudovi pravedni? Ohrabrujući njih, ali i na neki način sam sebe, nadbiskup je usmjerio pogled na Isusov križ i krv nevinu, koja je pobijedila krivu osudu pa i samu smrt, naglasivši: Mi vjerujemo u Božju konačnu riječ i njegov sud, vjerujemo u njegovu Radosnu vijest kad nam kaže: Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta. U tom im je svjetlu poručio da dopustu Uskrslome da uskrsne u njima i u njihovim srcima kako bi iz osobnih i društvenih kriza izišli preporođeni i solidarni, obnovljeni i obraćeni, usmjereni na ono bitno u životu, otvoreni Bogu i bližnjemu. Također je podsjetio i na ovogodišnju proslavu Uskrsa, koja je zajednička svim kršćanima: katolicima, pravoslavcima, anglikancima, protestantima te na vremenski (kalendarski) blisku i židovsku Pashu poželjevši da to zajedničko bude poticaj za stvaranje novoga čovjeka, života, društva i svijeta. Na Bilicama sada ima oko 240, a od toga je osam žena. Najviše je onih koji su tu radi droge, bilo da su s njom trgovali ili je konzumirali. U posljednje vrijeme, osim što se promijenila Uprava zatvora: novi upravitelj je Marinko Bujas, a načelnik nazora Hrvoje Panžić, promijenila se i struktura zatvorenika. Zatvor je postao više kaznionica nego pritvor, saznali smo to od više nadzornice gospođe Đulije Katić. O zatvorenicima duhovno skrbe don Anđelko Dukić i don Ivica Barišić. Čestitajući Uskrs nadbiskup je potaknuo zatvorenike na ustrajnu molitvu koja budi nadu i otvara život pravom smislu, na blizinu s Isusom i Božjom riječju, na jezik ljubavi i dobrote, mira i praštanja, razumijevanja i zajedništva. Nadbiskup je tom prigodom zatvorskoj biblioteci darovao nekoliko knjiga vjerske tematike kako bi se zatvorenici i na taj način duhovno uzdizali i krijepili te je svakome od njih darovao krunicu. (SB) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

51 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve iz života splitsko-makarske crkve novoimenovani DUBROVAČki BiskUP UziniĆ OPROsTiO se OD župe strožanac Dragi župljani Strožanca, zajedno s mojom bogoslovnom zajednicom, pa i mojom rodnom župom Dubrava u koju bih povremeno odlazio slaviti misu, doista ste pomogli u mom osobnom duhovnom rastu. Propovijedajući vama, pokušavajući vam približiti logiku Isusovih blaženstava i cjelokupne njegove riječi i djela, njegovog evanđelja, nastojao sam govoriti i sebi samome, kazao je novoimenovani dubrovački biskup mons. Mate Uzinić opraštajući se od župljana župe Gospe u Siti u Strožancu-Podstrana, u kojoj je gotovo jedanaest godina vršio službu pastoralnog suradnika, u nedjelju 30. siječnja za vrijeme mise, koju je predvodio u crkvi Gospe u Siti u Strožancu. Tumačeći evanđeoski tekst u svojoj je propovijedi mons. Uzinić govorio o Blaženstvima u kojima je Isus dao temeljni program svoga djelovanja. Ljudskoj logici i kriterijima koji se očituju kroz pohlepu za bogatstvom, moću, zabavom i slavom, suprotstavio je logiku božanskih kriterija koji blaženstvo vide u siromaštvu, ožalošćenosti, poniznosti, gladi, milosrđu, čistoći srca, mirotvornosti i progonjenosti. Nažalost, rijetki su koji ovu logiku blaženstava shvaćaju i stvarno po njoj nastoje živjeti, pa čak i među nama kršćanima. Zato blaženstva jesu i za nas će uvijek ostati svojevrstan izazov logici svijeta, istaknuo je novoimenovani dubrovački biskup. Potom se upitao: Ne bi li trebala biti i za ovaj sadašnji život veća radost u poštenom siromaštvu nego li u nepoštenom bogatstvu, u žalosti nego u ožalošćivanju drugih, u krotkosti nego u oholosti i bahatosti, u gladi i žeđi za pravednošću nego u nanošenju nepravde, u milosrđu nego u nemilosrdnosti, u čistoći srca nego grijehom opterećenoj savjesti, u mirotvornosti nego u svadljivosti, mržnji, nasilju i ratovima, u progonjenosti nego li u proganjanju drugih? U tom je svjetlu nastavio: Promatrajući blaženstva u svjetlu ove logike, a to je logika davanja prvenstva Bogu i njegovim božanskim kriterijima, shvaćamo da blaženstva nisu govor o onom što mi trebamo učiniti nego su govor o onom što čini Bog. Bog je onaj koji siromasima duhom daje kraljevstvo nebesko, on je onaj koji tješi ožalošćene, krotkima daje baštiniti zemlju, gladnima nasititi se pravednosti, milosrdnima zadobiti milosrđe, čistima srcem Boga gledati, mirotvorcima sinovima Božjim se zvati i progonjenima zbog pravednosti uživati u kraljevstvu nebeskom i zato su blaženi. U svjetlu drugoga čitanja iz 1 Kor 1, u kojoj sv. Pavao veli da među pozvanima nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom mons. Uzinić je kazao: Tako sam snažno osjećao, kao i u trenutku prihvaćanja izbora za dubrovačkog biskupa, aktualnost Pavlovih riječi o nama, pozvanima. I upravo ta svijest vlastite slabosti u odnosu na veličinu poslanja, svećeničkog i sada biskupskog, poticaj mi je da se mijenjam, da uvijek iznova pokušavam biti bolji, da nakon padova ne ostanem ležati, već da se ponovno pokušam podignuti, ustati i krenuti naprijed, pred vama i za vas, svjestan da nisam onaj koji može sam po sebi nešto promijeniti. Onaj koji može nešto promijeniti samo je Bog. Na kraju svoje propovijedi, zahvaljujući svima, koji su ga kroz gotovo jedanaest godina službe pastoralnoga suradnika u župi Strožanac pratili prijateljstvom i molitvama, svoje je misli usmjerio na novu službu dubrovačkog biskupa: Nadam se 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 145

52 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve da ćete mi dozvoliti da i u budućnost mogu reći: ovo je moja župa, moj Strožanac, a bit ću radostan ako vas i kad vas budem mogao, dakako u skladu sa svojim mogućnostima i novim obvezama, mogao pozdraviti u svojoj novoj župi, mojoj Dubrovačkoj biskupiji. Zahvalio je svima na čestitkama i sve potaknuo da mole za njega i njegovu biskupsku službu, koja će se odvijati pod geslom: Od ljudi uzet. Riječi zahvale i čestitke don Mati uputili su: župnik don Ante Čotić, načelnik općine Podstrana Miran Tomasović te uime župnoga pastoralnog, ekonomskog vijeća i Odbora za izgradnju crkve Ivan Tabak. Misno pjevanje predvodio je župni zbor posebno za tu prigodu odabranim pjesmama. Novoimenovanom dubrovačkom biskupu Mati Uziniću protekli su dana brojni crkveni i civilni poglavari, pojedinci i zajednice, uputili svoje usmene i pismene čestitke. (Silvana Burilović) BLAGDAn svijećnice i DAn POsVeĆenOG života U splitu Dan posvećenog života okuplja nas sve koji bismo htjeli usvojiti barem djelić Učiteljeve svetosti i ogrijati svoje srce na toplini njegove ljubavi. Svijećnica je sveta misa i procesija upaljenih svijeća u rukama, kojima želimo znakovito posvjedočiti smisao svoga kršćanskog poziva da Radosnom viješću prosvijetlimo tamu ovog svijeta i darujemo mu toplinu spasenja koje nam je Krist povjerio: Svjetlost na prosvjetljenje naroda i na slavu puka svoga izraelskoga!, kazao je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić predvodeći, u srijedu 2. veljače na blagdan Svijećnice, euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Misi je prethodio blagoslov svijeća u crkvi sv. Dominika i svečana procesija sa svijećama do katedrale u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i kandidatice te vjernici laici. Pjevanje je predvodio zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina. Mons. Ćubelić je u svojoj propovijedi govorio o Kćerima Božje ljubavi, poznatijima kao Drinskim mučenicama, za koje je papa Benedikt XVI. upravo objavio da se mogu postaviti na oltar čašćenja, kao vjerni svjedoci vjere. Slavlje proglašenja blaženima Katolička crkva hrvatskog naroda proslavit će u Sarajevu, 24. rujna ove godine. Ovih pet sestara (dvije Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanka) primile su posebnu milost od Boga i snagu Duha Svetoga da bi u tadašnjim okolnostima rata životom posvjedočile svoju redovničku ljubav i vjernost Kristu i Crkvi, istaknuo je mons. Ćubelić. Sestre su s ljubavlju služile u samostanu Marijin dom na Palama kod Sarajeva, mjestu oporavka bolesnih sestara. Dom je postao poznat po dobrim djelima prema svim potrebnima, osobito prema pravoslavcima, zbog čega je prozvan Gostinjcem siromaha. Časne sestre Jula, Berhmana, Bernardeta, Krizina i Antonija svjedočile su kršćansku ljubav životom i radom. Njegovale su bolesnike, posluživale kruh siromašnoj djeci, ne praveći razlike prema vjeri ili narodnosti, te svakodnevno pomagale brojnim siromasima. Svima su činile dobro i zato se nisu bojale ni nadošlih ratnih nedaća. Njihove su riječi često bile: Mi nismo nikome ništa krive. I nisu bile! Znalo se to tada i na Palama i u Sarajevu. Danas to zna cijeli svijet, kazao je predvoditelj slavlja. Potom je podsjetio na četverodnevni križni put drinskih mučenica, nakon što su ih četnici iz okolnih sela, 11. prosinca godine, nasilno odveli, a njihov samostan opljačkali i do temelja spalili. Četverodnevni križni put po hladnoći i snijegu, bez prikladne odjeće i obuće, uz svekoliko ponižavanje i vrijeđanje, preslušavanje i prijetnje, ali uz čvrsto stisnuti križ u promrzloj redovničkoj ruci, vodio ih je do četničke uprave u 65 kilometara udaljenom Goraždu. Konačno su smještene na drugi kat vojarne. Ponadale su se trenutku odmora i sna. No, iste večeri 15. prosinca pijani i razulareni četnici provalili su sestrama u sobu i nasrnuli na njih kaneći ih silovati i potpuno poniziti njihovo ljudsko, vjerničko i redovničko dostojanstvo. Ove sestre zavjetovane čistoće učinile su jedino što su mogle u svoju obranu. Hitro su otvorile prozor i kao jedna skočile u bolnu / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

53 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve smrtonosnu dubinu. No, ni taj čin krajnje žrtve nije umirio bezumne neprijatelje, te su osvetnički istrčali i svaku sestru usmrtili s više uboda nožem. Pa i nakon smrti nasilnici nisu poštivali svetost ovih žena. S mrtvih tijela izmučenih časnih sestara strgali su crne redovničke haljine i od njih dali sašiti crne četničke zastave. Potom su nogama odgurnuli ove mučenice u brze vode rijeke Drine da bi sakrili svoja nedjela i tišinom prekrili mučeničko svjedočanstvo nedužnih žrtava. S druge je strane rijeke, kazao je mons. Ćubelić, sve gledao i slušao s prozora roditeljskog doma šestogodišnji dječak Anto Baković, koji je poslije postao svećenik. Uz više svjedočanstava zarobljenih civilnih osoba s istoga križnog puta, i podatke do kojih je došao, sve je opisao u knjizi Drinske mučenice. Glas o svetom životu i mučeničkoj smrti ovih sestara nadaleko je proširen od samih početaka, premda se o njima nije smjelo javno govoriti. Ubrzo su zasjale kao iznimni uzori vjernosti Bogu i djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Vjerujemo da će ovo službeno priznanje njihova mučeništva biti i svima nama poticaj za odlučnije življenje i promicanje duhovnih vrijednosti za koje su one živjele i žrtvovale svoje živote, naglasio je mons. Ćubelić. Obrativši se brojnim okupljenim redovnicama i rodovnicima, kojih u Splitskomakarskoj nadbiskupiji ima oko 460 redovnica i 180 redovnika pod vodstvom nadbiskupijskog delegata za redovnice fra Petrom Lubinom, poručio je: Drage sestre i braćo, i mi danas živimo u često hladnomu i zbunjenom svijetu. Pitamo se o identitetu i životnom putu posvećenih osoba, posrćemo pod nerazumijevanjem okoline i pod križem osobnih slabosti. Tako bih želio da nas sve učvrsti milost sakramenata i odlučno življenje zavjeta. Tako bih želio da Boga uvijek osjećamo u toplini njegove blizine i da ga ljubimo nepokolebljivom vjernošću. Bilo bi tako lijepo da jedni drugima budemo potpora u vjeri, nadi i ljubavi posvećenih! Imamo se u koga ugledati, imamo se komu povjeriti! Svoje je prigodno razmišljanje zaključio molitvenim stihovima jedne sestre, koja se je ugledala i oduševila svijetlim uzorom svjedočenja Drinskih mučenica. Uime odsutnoga nadbiskupa Marina Barišića, koji je u Dubrovniku na proslavi sv. Vlaha, mons. Ćubelić im je zahvalio na zauzetom radu u pastoralu te je izrazio nadu da će ova godina biti bogatija i za nova zvanja osoba posvećenog života. Također je zahvalio i čestitao nazočnom novoimenovanom dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću, koji se tom prigodom oprostio od vjernika svoje Splitsko-makarske nadbiskupije. Zahvalio je svima na čestitkama i dosadašnjim molitvama te potaknuo sve da mole za njega, njegovu biskupsku službu i njegovu Dubrovačku biskupiju. (SB) DAni života U MeTkOViĆU U organizaciji Udruge Narenta u petak 4. veljače u GKS-u u Metkoviću otvorena je izložba Veliko DA ljudskom životu čime je počela manifestacija Dani života. Čestitajući Udrugi Narenta na trudu oko organizacije manifestacije možete biti ponosni što je Metković prva postaja u zamišljenom putovanju ove edukacijske izložbe, kazao je na početku izlaganja ravnatelj ureda za obitelj HBK dr. Petar Krešimir Hodžić kojemu se priključila i mr. Lidija Fodor - izvršni voditelj hrvatskog saveza za život CRO VITA. Savez čine Udruge i pokreti koji u svom djelovanju imaju očuvanje i promicanje vrijednosti života. Formiran je u prosincu 2009.g. a u sastavu ima devet Udruga. Izložba je zajednički projekt hrvatskog Saveza za život ureda HBK za obitelj u suradnji sa izdavačkom kućom Verbum iz Splita. Originalno je nastala u Italiji, autori su Anna i Giovanni Rimoldi roditelji djevojčice Marie Gabrielle koja je živjela sto dana. Ona im je bila poticaj za izložbu zajedno sa suradnicima iz Centra za pomoć životu. To je jedan od tristo Centara koji su raspoređeni diljem Italije. Godišnje na različite načine pomognu više od 60 tisuća žena, uglavnom trudnica. Djelo je to providnosti, a cilj popularizirati kulturu života i obitelji otvorene životu, ali i utjecati na državnu i lokalnu politiku da veću pozornost posvete demografskim mjerama, te da u središte općih i posebnih interesa stave dobrobit obitelji, djece i mladih; te da izložbu vidi cijela Hrvatska i BiH. O dostojanstvu ljudske osobe i svakog ljudskog bića govori i zadnja enciklika Svete Stolice gdje se kaže da dostojanstvo ljudske osobe treba priznati svakom ljudskom biću od začeća do smrti, te biti stavljeno u središte etičkog promišljanja na medicinskim istraživanjima koje u današnjem svijetu poprimaju sve veću važnost. Gledajući u svakom ljudskom biću Krista dolazimo do toga da smo svi pozvani reći DA životu što se može očitovati na različite načine s obzirom na poslanje i konkretnu životnu situaciju pojedinog čovjeka. Nitko nije izuzet od toga poziva samo je pitanje koliko je onih koji mu se odazivaju, istaknuto je. Na žalost nisu svi koji izriču DA životu; oni zatvaraju vrata svoga uma, srca i tijela zarobljavajući se u začarani krug kulture smrti. Tako se odvija neprestana bitka između sotone neprijatelja života i čovjeka, te onih koji mu se u kulturi smrti svjesno ili nesvjesno priklanjaju i Boga životvorca i onih koji život uzimaju kao najveću vrijednost sagledavajući pri tom bioetička pitanja kroz priz- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 147

54 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve mu dostojanstva osobe. Ta bitka odvija se prije svega na duhovnoj razini a potom i na svim drugim. Što se tiče strukture izložbe i njenih osnovnih sastavnica 28 je panoa koji sadržavaju skladan mozaik edukativnih i sadržajnih tekstova, izvadaka iz novinskih natpisa, fotografija i umjetničkih reprodukcija, potom citata poznatih osoba i učiteljstva katoličke Crkve; a sve to obogaćeno iskrenim svjedočanstvima konkretnih osoba koje daju životnu dimenziju i konkretnost ovoj izložbi. Izložba oslikava različite teme o poimanju čovjeka i shvaćanja bio etike te onih koje obrađuju početak života i prenatalne razvojne stadije, preko znanosti kad poštuje i ne poštuje život; obrađena pitanja o kontracepciji, umjetnoj oplodnji, matičnim stanicama, prenatalnoj dijagnostici, eutanaziji i zaključno o obitelji kao mjestu gdje se prihvaća život u odgoju i ljubavi kao pravom rješenju. Na panoima su i životne priče članova hrvatskih Udruga Betlehem i Djetešce na sunašce. Manifestacija je završila 5. veljače predavanjem dr. Danijele de Micheli Vitturi na temu Dar života. U predavanju se osvrnula na ugroženost obitelji danas, te istaknula načine na koji se može pomoći planiranje začeća; spašavanje neželjene djece; te kako liječiti one koji imaju postabortivni sindrom koji se može javiti i sedam godina nakon abortusa - svaka asocijacija na rađanje budi u njima nemir Razmišljajmo o tome da je život neprocjenljiv Božji dar; ako mi kao roditelji želimo iz sebičnosti svoju djecu sačuvati za sebe, upravo tako ćemo ih izgubiti. Da bi mogli živjeti u ozračju ljubavi našeg poziva molimo se svakodnevno Gospodinu da nas prosvijetli, da naša ljubav ne splasne; da naši naraštaji budu zdravi i otvoreni životu poručila je dr. Vitturi - majka osmero djece. Ovom prigodom g. Stjepan Juranić direktor nakladničke kuće Tonimir iz Varaždinskih Toplica predstavio je knjigu katedralnog župnika iz Dubrovnika don Stanka Lasića Pravo na rođenje u učenju Crkve. U knjizi su izloženi stavovi i razmišljanja Crkve koja se kroz čitavu povijest zalagala da se rodi svako začeto dijete, te demografska slika 57 zemalja svijeta. Između ostalih citirao je riječi blažene Majke Terezije: Danas je najveća prijetnja miru upravo pobačaj. Ako prihvatimo da majka može ubiti svoje dijete kako možemo ljudima reći da se prestanu međusobno ubijati! Zato zaštitimo najslabije među najslabijima-nerođenu djecu! Ne ubijajte ih, molim vas - dajte ih meni! I riječi Pape Benedikta XVI: Budućnost čovječanstva ovisi o tome hoće li se svima zajamčiti pravo na život. To su pitanja koja određuju smjer ljudskoj povijesti! Što god u ovom trenutku govorili nećemo pomoći ni jednom danas začetom djetetu, ali ćemo razvijanjem svijesti i osjećajem odgovornosti možda spasiti budućeg začetnika. Da bismo to mogli činiti važno je ovladati činjenicama, a upravo je to razlog zašto je objavljena ova knjiga. Što nam je činiti danas kada demografska slika Hrvatske ima tako poražavajuće podatke?, zapitao se i dodao. Hrvatska je u posljednjih 50 g. više izgubila pobačajima nego u svim krvavim ratovima koji su se vodili u 20. stoljeću na njezinom teritoriju! Moramo promicati ovaj apostolat, i ako se nakon ovakvih susreta samo jedan začeti rodi - sretni smo! Svaki kršćanin koji će čitati ovu knjigu mora biti sretan što pripada zajednici koja se bori za život, zaključio je Juranić. Susret je uveličala pjevačka djevojačka skupina župe Opuzen pod ravnanjem s. Marinele Delonga. Zahvaljujući svima koji su svojim DA pridonijeli ovoj manifestaciji predsjednik Udruge Narenta Nikola Grmoja kazao je: Nadam se da će DA životu iz godine u godinu biti sve glasnije i rasti, te da će Metković biti prepoznatljiv kao grad života! Pokrovitelj ove manifestacije je Grad Metković, podupiratelji - župe sv. Ilije i sv. Nikole i mnogi donatori. (Antonija Menalo) PROsLAVLjen DAn života U splitu U prigodi Dana života Ured za pastoral obitelji i Obiteljsko savjetovalište Splitsko-makarske nadbiskupije organizirali su prigodni program, u subotu 5. veljače u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Želio bih da sve ovo večeras bude u znaku života. Neka on raste u nama iz dana u dan, poručio je na početku programa povjerenik za pastoral obitelji dr. don Josip Čorić. U programu, koji je vodila Ljubica Paškov, sudjelovali su: dječji vrtić Rusulica, dječja klapa Jidro OŠ Jesenice, dječji zbor OŠ Marjan, folklorna skupina OŠ Plokite, učenici glazbene škole Josip Hatze, Antonijo i Ivo Milatić te Darovi Duha vokalno-instrumentalni sastav mladih sv. Dominika, a prezentirani su i likovni radovi Centra za autizam / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 148

55 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve Bračni par Mia i Matko Bašić, roditelji četvero malodobne djece posvjedočili su kako su s radošću primali svako dijete kao znak Božje ljubavi i povjerenja prema njima i kako su i dalje otvoreni životu. Firma Bosmatom i mljekara Bosnić im je darovala prigodni dar. Generalni vikar mons. Ivan Ćubelić zahvalio je organizatoru i svima, posebno tetama, odgajateljicama i učiteljicama koje su s ljubavlju pripremale djecu za Dan života, podsjetivši kako Splitsko-dalmatinska županija ima najveći natalitet u Hrvatskoj i da se s time ponosimo. Sve aktivnosti obiteljskog pastorala u Nadbiskupiji pa tako i proslava Dana života odvijaju se u znaku priprema za dolazak Sv. Oca Benedikta XVI. Hrvatskoj u lipnju ove godine na proslavu Nacionalnog dana obitelji. (SB) kršteno PeTO DijeTe U OBiTeLji LOnČAR Na 5. nedjelju kroz godinu dana 6. veljače posebno posebno svečano je bilo u župi Podbablje kada je tijekom svečanog nedjeljnog misnog slavlja u crkvi Sv. Marka u Podbablju Gornjem župnik župe Podbablje fra Vinko Gudelj udijelio sakrament krštenja malom Anti Lončaru koji je peto dijete u obitelji svojih roditelja Ivana i Zrinke r. Rajič. Osim radosne braće i sestara malog Ante te ostale rodbine i mnošta vjernika sabranih na nedjeljno misno slavlje ovom činu nazočio je i kum novokrštenog koji je kroz svoju nazočnost zajedno sa roditeljima potvrdio Bogu i cijeloj župnoj zajednici kako će pomagati roditeljima tek krštenog u njegovom kršćanskom odgoju i izgradnji. Za vrijeme svoje homilije župnik fra Vinko Gudelj istaknuo je kako vjernici moraju biti sol zemlje i svjetlost BLAGDAn sv. APOLOnije svijeta te da cijela župna zajednica zajedno skupa s roditeljima svojim primjerom mora pokazati djetetu da i ono bude revni i uzorni kršćanin odnosno svjetlost svijeta i sol zemlje. Istaknuo je kako u današnjem vremenu kada u mnogim župnim zajednicama diljem Hrvatske broj umrlih drastično premašuje broj rođenih odnosno krštenih, primjer ove obitelji mora biti svjetla točka ove zemlje jer kako je rekao: Krštenje petog djeteta daje nadu cijeloj župi Podbablje, cijeloj Imotskoj krajini, ali i cijeloj Domovini da ona neće izumrijeti. Nakon krštenja pročitano je i pismo potpore koje je uputio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, a tom zgodom obitelji su uručeni i prigodni darovi pristigli od oca nadbiskupa. (Josip Šerić) Blagdan svete Apolonije, zaštitnice struke dentalne medicine i dentalnih pacijenata proslavljen je u srijedu 9. veljače u crkvi sv. Duha u Splitu. Misu je predvodio don Šime Marović, kapelnik splitske prvostolnice. Na misi je bilo nazočno 40-tak doktora dentalne medicine. Kroz propovijed se osvrnuo na život i mučeništvo sv. Apolonije kojoj su na živo vadili zube jer se nije htjela odreći Isusa i klanjati drugim bogovima. Na kraju je radije izabrala smrt nego da se odrekne svoje vjere uz povik da je patnja kratka a radost vječna. Spomenuo je da se svecem ne rađa nego da se svecem postaje. Sv. Apolonija je živjela u Aleksandriji a upravo u tom kraju nedavno je ubijeno nekoliko desetaka kršćana upravo radi toga što su kršćani. Kad god liječe, doktori dentalne medicine su Isusove produžene ruke, kad god s ljubavlju prihvaćaju siromaha i malog čovjeka koji im dođe da mu uklone zuboblju i pruže pomoć tada su Isusovo srce. (SB) BLAGDAn GOsPe LURDske U župi DOBRAnje - BijeLi ViR U crkvi Gospe Lurdske u Bijelom Viru na blagdan zaštitnice 11. veljače slavljene su tri mise; središnju koncelebriranu predvodio je fra Marijo Jurišić župnik župe Plina Stablina. U nazočnosti brojnih vjernika i lijep sunčan dan slavlje je počelo procesijom sa Gospinim kipom kroz mjesto uz pjevanje litanija i marijanskih pjesama. Blagdan BDM Gospe Lurdske za nas je veliki blagdan, ona je za nas velika dobra Majka, bezgrešna; lijepa - je jer imala puno velikih i lijepih kreposti, uz to i Kraljica koju jedino mi kršćani imamo! Pa ako i nemamo svoju zemaljsku, imamo izvanrednu zamjenu; kod nas nema siročadi - sirota je onaj koji nema majku! Fra Marijo se potom prisjetio pokojnog Pape Ivana Pavla II koji je izgubio svoju majku u devetoj godini; uzeo Mariju za svoju majku i postao Gospin Papa! Zamislite kakva je trebala biti Marijina nutrina, kakav je raj bio u Marijinoj duši, kad je pod njezino srce trebao doći sami Isus Krist, Spasitelj i Otkupitelj, druga božanska osoba. Ako je istina da je nutrina po- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 149

56 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve kazatelj vanjštine, onda je iz Marije sjalo sunce, Isus Krist kojega je ona nosila! Imamo Veliku Gospu, ali nije ona bila velika već pod križem; tu je ona bila velika, uspravna, i pokazala svoju vjeru i snagu. Čak, neki sveti pisci kažu da je Isus i pokušao siđi s križa Marija bi rekla - nazad; idi na križ, izvrši volju nebeskoga Oca, spasi čovječanstvo i budi Otkupitelj svijeta! Tko je više trpio, to je veliko pitanje. U tu Mariju se mi moramo ugledati, istaknuo je fra Marijo i dodao: Motreći majke koje trpe uz svoju bolesnu djecu proizlazi da je puno jača žena već muškarac. I otac bi to htio, ali ne može. A Krist je dao svoj život za nas i rekao: Nema veće ljubavi ako netko život da za svog prijatelja. Ne možemo mi biti kao Gospa - to je jasno, ali nastojimo koliko možemo da joj budemo slični; jer i ona je stvorenje, i ona je sebe usavršavala i oblikovala prema riječima svoga Sina; poruku evanđelja predajmo pokoljenjima, jer naša budućnost može biti bolja samu uz Isusa i Mariju, zaključio je propovjednik. Župa se za proslavu zaštitnice pripravljala trodnevnicom koju je predvodio župnik don Marinko Jurišin. (AM) BLAGDAn GOsPe LURDske U kbc split Crkva danas slavi spomendan Blažene Djevice Marije Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika, misleći na toliku braću i sestre svijeta koji pate u tijelu i duši. Svi smo uključeni u to iskustvo ljudske patnje te smo pozvani molitvom, žrtvom, vjerom, nadom, solidarnošću i ljubavlju pratiti jedni druge, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći, na blagdan Gospe Lurdske u petak 11. veljače, misno slavlje u splitskom Kliničkom bolničkom centru na Križinama, u koncelebraciji s bolničkim kapelanom don Markom Klarićem i ostalim svećenicima. Ovo je hram patnje ali i hram molitve, vjere, dobrote i humanosti. U našim bolnicama rađa se novi čovjek, naglasio je nadbiskup pozdravivši brojno nazočno bolničko osoblje na čelu s ravnateljem KBC Split dr. Dujomirom Marasovićem, glavnom medicinskom sestrom Marijom Županović, liječnike i liječnice, medicinske sestre, bolesnike i članove njihovih obitelji. Nadbiskup se prisjetio kako je ovo 19. godina od proglašenja Svjetskoga dana bolesnika, a kako ga je proglasio papa Ivan Pavao II., a cijeli svijet po njegovu primjeru ga slavi, kako kršćani, tako i svi ostali. Papa je vezao ovaj dan uz Mariju, Mariju koja je bliska čovjeku i koja nas je primila kao djecu, ali Mariju koja je bliska i Isusu, Bogu koji je na se uzeo naše patnje i boli. Svaki bolesnik, poručuje nadbiskup, trebao bi svoju patnju vidjeti upravo kroz Kristovu patnju i uskrsnuće. U tom je svjetlu pročitao nekoliko misli iz poruke Pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika. Ono što nam je nekoć bila prepreka, u Kristovom svjetlu postaje znak pobjede. Isus nas ne oslobađa patnje, ali nam pokazuje kako se s njom možemo nositi, kazao je mons. Barišić. Govoreći iz vlastitog iskustva nedavno (prošle godine) proživljene bolesti pozvao je sve nazočne, osoblje, bolesnike, obitelj i prijatelje bolesnih da u bolesti ne gledaju promašaj i kaznu, nego put mogućnosti rađanja novoga čovjeka, jer se upravo kroz bolest često događa da se čovjek obraća, da se kroz bolest ponovno rađa kao osoba i vraća Bogu. Želio bih da svaki bolesnik iz naših bolnica ode ozdravljen Isusovom ljubavlju, a da svaki liječnik u svakom bolesniku gleda Isusovo lice, poručio je nadbiskup Barišić. Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale predvoditelju, ravnatelju i bolničkom osoblju, bolesnicima, rodbini i prijateljima uputio je bolnički kapelan don Marko Klarić, koji nesebično skrbi za bolesnike te liječi njihove duhovne rane. Svjedoči kako su tisuće sati provedenih među ljudima na mjestu patnje, boli, umiranja i izlječenja i njega izmijenile. U bolničkom pastoralu dragovoljno sudjeluju mnogobroj / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

57 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ne katoličke molitvene i karitativne udruge i društva, uz čiju su pomoć i ove godine bolnički kapelani don Marko Klarić i don Tomislav Topčić na Firulama, gdje je misno slavlje predvodio dr. don Alojzije Čondić, priredili prigodni program za bolesnike i one koji skrbe o njima. U KBC-u Split ima oko 3500 djelatnika i oko 1566 kreveta. Kapacitet, na sreću, nije svaki dan popunjen, nekada je kreveta praznih, kazao nam je ravnatelj bolnice Marasović posvjedočivši kako je za njega kao vjernika blagdan Gospe Lurdske od velikog značenja jer nas on, na neki način, priprema za proputovanje u vječni život. Istaknuo je da je zadovoljan djelovanjem bolničkih kapelana u bolnicama na Križinama i Firulama te da u njima ima dovoljno vjerskih sadržaja, što ne znači da ih ne bi moglo biti i više. Na Firulama je niknuo novi hram Božji koji bi uskoro trebao profunkcionirati, a u planu je izgradnja i prikladnoga molitvenog prostora i na Križinama. Nadbiskup je, potom, obišao bolesnike na Križinama među kojima i splitsko-makarskog nadbiskupa u miru mons. Antu Jurića, koji je u bolnici radi jednoga operativnog zahvata. (SB) PROsLAVA GOsPe LURDske i DAnA BOLesnikA U zmijavcima Veliko mnoštvo vjernika okupljenih u župnoj crkvi Svih Svetih u Zmijavcima proslavilo je u petak 11. veljače spomendan Gospe Lurdske te Dan bolesnika. Ovogodišnje svečano euharistijsko slavlje pred prepunom crkvom Svih Svetih koja je izgrađena još davne godine na temeljima starije crkve sv. Ante iz godine, predvodio je imotski dekan, gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša uz domaćeg župnika fra Franu Lacu, župnika u Podbablju fra Vinka Gudelja, župnika u Runovićima fra Mladena Prolića kao i fra Miju Šabića, duhovnika u Franjevačkom sjemeništu u Sinju te don Antu Karoglana. Svoju odmjerenu propovijed gvardijan Kutleša započeo je primjerom o Gospinoj skromnosti kazavši kako se ona odlučila ukazati u Lurdu upravo poniznoj i skromnoj djevojčici Bernardici jer je neizmjerno cijenila poniznost i čistoću. Osvrnuo se i na Dan bolesnika kazavši kako Crkva posebno poštuje bolesnike jer oni su oni koji pate i žrtvuju se te da svi vjernici moraju pomoći svojem bližnjem koji pati i žrtvuje se ne samo molitvom nego i djelima. Posebno se osvrnuo na Godinu obitelji kazavši kako je je Gospa zaštitnica svih obitelji. Istaknuo je kako je i sama Marija rasla u svetoj obitelji svojih roditelja Joakima i Ane te da nije čudno da je ona kasnije bila dio Svete obitelji kao Bogorodica. Kazao je kako se svi današnji roditelji moraju ugledati u Gospine obitelji te obratiti posebnu pažnju i ljubav u odgajanju svoje djece. Tijekom svete mise pjevao je Mješoviti pjevački zbor iz župe Zmijavci uz orguljašku pratnju njihove dugogodišnje voditeljice s. Jasne Kasalo. Na kraju svete mise svima se prigodno zahvalio fra Frano Laco župnik u Zmijavcima koji je potom podijelio svakom vjerniku voštanu svijeću koje su upaljene nošene u procesiji, predvođenoj Gospinim kipom te župnim barjacima,kroz crkveno dvorište. Uoči svete mise održana je i molitva Gospine krunice. (Josip Šerić) PROsLAVA BLAGDAnA GOsPe LURDske U TROGiRU U svetištu blaženog Augustina Kažotića u crkvi sv. Dominika u Trogiru, 11. veljače proslavljen je blagdan Gospe Lurdske i Dan bolesnika. Trodnevnicu i misno slavlje predvodio je mons. don Milivoj Bolobanić uz koncelebraciju priora fra Veseljka Begića te uz pratnju crkvenog zbora kojim ravna maestrica Marina Ćaleta, u nazočnosti preko tisuću vjernika sa šireg trogirskog područja. Uz dupko popunjeni klaustur i crkvu, mnoštvo vjernika je preko ozvučenja pratilo misno slavlje ispred crkve s nadom da će po zagovoru Gospe njihove prošnje biti uslišane. Crkva je od dobročinitelja bila prekrasno ukrašena cvijećem (mimozom, gerberima, ružama, ljiljanima ). Budući da je ovo i Svjetski dan bolesnika kojeg je proglasio blagopokojni papa Ivan Pavao II. bilo je dosta onih u kolicima, kao i onih kojima je životni križ pretežak. U propovijedi don Milivoj je napomenuo kako vjernici (bolesnici) moraju istinski vjerovati da je Bog svemoguć i svoj problem trebaju staviti u Njegove ruke i zagovor Gospe Lurdske koja nam je naša milostiva majka. Osim povijesnog osvrta na Lurd koje je najposjećenije Gospino svetište na svijetu, don Milivoj je naglasio kako je papa Benedikt XVI. uputio poruku u kojoj Dan bolesnika sa Marijom povezuje s euharistijom i pojašnjava da je euharistijsko slavlje redovito s klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom i blagoslovom bolesnika zapravo dan kada se najsnažnije doživljava zagovor blažene djevice Marije. Papa 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 151

58 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve posebno ističe kako je Marija bila pridružena Kristovoj žrtvi na Kalvariji i zato sama Marija trpi s onima koji su u kušnji i s njima se nada te je njihova utjeha dok ih podupire svojom majčinskom pomoći. Isus božanski otkupitelj želi prodrijeti u dušu svakoga tko trpi u srcu i želi ga povezati sa svojom majkom. Bolesna braća i sestre imaju posebno privilegirano mjesto u crkvenoj zajednici i zato sveti otac na poseban način povjerava bolesnu braću i sestre Marijinoj zaštiti. Ona će im pomoći da otkriju novo značenje patnje, jer patnja može imati veliko pozitivno značenje za čovjeka i samu kršćansku zajednicu kao kada ona postaje sudjelovanje u spasonosnom trenutku kada je Krist za nas podnio i njegovo uskrsnuće po kojem smo bili oslobođeni. Pa je stoga snaga koja posvećuje i zadire u Crkvu kroz patnju bolesnika. Posebnu pozornost skreće članovima crkve kao i crkvenim zajednicama na Božju zapovijed da se posjećuju bolesnici da ih se podrži vjerom i svetim sakramentima. Bit će to nezamjenjivo terapijsko sredstvo bolesnicima, a zdravima je to prigoda da otkriju dragocjene ljudske i duhovne vrijednosti baš kroz patnju i bolest. Sveti otac nije zaboravio niti zdravstvene djelatnike, stručne radnike, dobrovoljce i volontere - on visoko cijeni povjerenu im zadaću i snažno ih potiče da ne dopuste da ih svladaju poteškoće i nerazumijevanje u njihovoj službi. Slava Božja je živi čovjek i zato ih poziva da poštuju Boga u ljudskom tijelu kako u snazi, sposobnosti za životno i ljepotu, tako isto u krhkosti i raspadanju ljudskog dostojanstva da ostane čovjek nedotaknut u boli, tj. da bude poštovan u bolesti i starosti. Potom su vjernici svi skupa izmolili molitvu bolesnika koju je napisao blagopokojni papa Ivan Pavao II., što je bilo dirljivo čuti iz tisuću grla. Pri kraju misnog slavlja don Milivoj je sa Presvetim prošao kroz crkvu i blagoslovio cijeli vjerni puk. Nakon toga se domaćin fra Veseljko Begić zahvalio svima koji su bili na devetnici i trodnevnici, kao i braći svećenicima koji su predvodili misna slavlja i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se dostojanstveno proslavi blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika. (Ivan Marjanica) TjeDAn BRAkA U splitu U prigodi pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj i Godine obitelji Ured za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije priredio je Tjedan braka od 6. do 13. veljače u samostanu sv. Frane na Obali u Splitu. Svaku je večer bilo misno slavlje, a potom prigodno predavanje. Prvo predavanje, u nedjelju 6. veljače, održao je prof. don Luka Vrljičak, pedagog u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji Don Frane Bulić u Splitu, na temu Obitelj i katolička škola. U uvodnom dijelu predavač je zahvalio predstojniku Ureda za pastoral obitelji, prof. dr. don Josipu Čoriću, pozvavši sve prisutne na zahvalnost Stvoritelju na daru života i roditeljsku ljubav iz koje smo svi došli na svijet. Biti otvoren novom životu najveći je dar molimo za čestite roditelje koji će širiti kulturu života i civilizaciju ljubavi, kazao je prof. Vrljičak citirajući riječi budućeg blaženika Ivana Pavla II. istaknuvši kako samo dobri i čestiti roditelji, koji vjeru žive, mogu dati ispravan odgoj svojoj djeci. U Hrvatskoj postoji 12 katoličkih škola čiji su osnivači vjerske zajednice, od toga su dvije osnovne (u Požegi i Šibeniku) i dva doma za djevojke (u Dubrovniku i Zagrebu). Dijete je biće slobode, savjesti, biće emocija, srca i vrlo je odgovoran i trajan poziv svima da se neprestano trudimo što bolje odgajati mlade u zrele ljude koji će ljubiti Boga i čovjeka. U tome nam je potrebna pomoć i zagovor Svetih i pouzdanje u Nebeskog Oca da poput bl. Alojzija možemo reći: In Te, Domine, speravi, zaključio je don Luka pred prepunom dvoranom roditelja i mladih, nakon čega je uslijedila vrlo živa rasprava. Drugoga dana u ponedjeljak 7. veljače, prigodno predavanje na temu Patološko kockanje održao je mr. don Boris Vidović, profesor psihologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Kocka je danas sveprisutna ovisnost, a patološko kockanje spada u skupinu poriva ili nagona, obilježeno je ugodom te je opasno za kockara i druge, kazao je na početku mr. Vidović. U svome je izlaganju iznio 10 kriterija po kojim se prepoznaje kockara, a da bi se nekoga proglasilo patološkim kockarom potrebno je da ispunjava pet od deset spomenutih kriterija. Iznio je poražavajući podatak da je na kladionice u Hrvatskoj u godini kroz automat blagajne prošlo 970 milijuna kuna, a u prvih deset mjeseci godine svega 380 milijuna kuna. U Hrvatskoj ima više od 2600 kladionica i oko 250 automat-klubova. Gotovo svaki drugi građanin sudjeluje u nekom od oblika klasične lutrije, oko je patoloških kockara, a oko je onih koji su u rizičnoj skupini. To je više nego ovisnika o narkoticima i jednako kao i alkoholičara - oko Mr. Vidović je naglasio da i kod te ovisnosti obitelj ima veliku ulogu. Obitelj je temelj zdravog društva i zdravog čovjeka. Ono što razgrađuje čovjeka, razgrađuje i društvo. Što je više obiteljskih i drugih problema to je osoba bliža ovisnosti o kocki, istaknuo je predavač dodavši da 50 % spada na nasljedni faktor a 50 % na individualne razlike, što znači da utječe obitelj, ali i odgovornost samoga pojedinca. Posljedice patološkog kockanja za obitelj su razarajuće te raste svaki oblik nasilja (verbalni, psi / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

59 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve hički, fizički). Obitelj se u tom slučaju treba financijski odvojiti od kockara, sve učiniti da potraži stručnu pomoć i razviti zajednički plan i program. Prevencija je u svakom slučaju pravovremena edukacija i osnaživanje aktivnosti koje promiču opće dobro, a intervencija je o kojoj se potrebni podaci mogu naći na stranici u psihoterapiji, obiteljskoj terapiji, grupama samopomoći... Na kraju je svoga izlaganja mr. Vidović istaknuo kako je podloga za razvoj ovisnosti nedostatak smisla života, nedostatak ideala i dobrih motiva tj. zanemarivanje duhovnog zdravlja. Potom je uslijedila živa rasprava, koju je koordinirao prof. dr. don Josip Čorić, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije. Trećega dana, u utorak 8. veljače, predavanje na temu Briga za zdravlje i obiteljsko zajedništvo održala je dr. Danijela De Micheli Vitturi. O temi je govorila iz iskustva svoga tridesetogodišnjeg rada u ordinaciji i dvadesetogodišnjeg rada u Savjetovalištu za obitelj na području prirodnog planiranja obitelji te kao supruga i majka osmero djece. Obitelj, kao najmanja stanica društva, neizbježni je skrbnik kad je u pitanju održavanje zdravlja i skrb o nemoćnima i bolesnim. Međutim, ta skrb postaje sve duža i zahtjevnija, budući da je sve više bolesti od kojih se odmah ne umire, naglasila je dr. Vitturi. Svoje je predavanje dr. Vitturi zaključila govorom o ljubavi kao temelju zdravlja i obiteljskog zajedništva: Živjeti u ljubavi i za ljubav osnovni je temelj i zadatak svake, a pogotovo kršćanske obitelji. Život u ljubavi uključuje i prihvaćanje zdravlja i bolesti, radosti i žalosti, smrti i života u vjeri da nismo sami na putu i da je ovaj hod u ljubavi samo jedna mapa na putu koji unatoč boli, patnji i smrti vodi potpunom zdravlju vječnoj Božjoj ljubavi. Četvrtoga dana, u srijedu 9. veljače, predavanje na temu Ljubav ne traži svoje održao je dr. fra Ante Vučković. Nekoliko uvodnih riječi o predavaču iznio je prof. dr. don Josip Čorić, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije. Za svoje je izlaganje dr. Vučković uzeo Pavlov hvalospjev ljubavi (1 Kor 13, 1-13). Govoreći o obilježjima ljubavi, koje je Pavao nabrojio, upozorio je kako sitničavost, uskogrudnost, zavist razaraju svaku zajednicu pa tako i redovničku i bračnu. Ljubav je velikodušna, širokogrudna, dobrostiva, ljubav ne traži svoje. Ljubav ne traži ništa što nije njezino, ne traži ništa tuđega. Ljubav se pokazuje tamo gdje netko traži tuđe dobro, gdje se netko interesira više za tuđe emocije nego za svoje, gdje mu je stalo više do drugoga nego do sebe samoga. To je zapravo ono kako mi shvaćamo Boga, odnosno kako smo otkrili Boga kroz Isusa Krista. Bog zainteresiran za naše dobro, za čovjekovo dobro, zainteresiran da čovjek ima ispunjen život. To je njegova prvenstvena nakana, istaknuo je. Ljubav najviše ubija nepovjerenje, a najviše živi ako ima otvorena vrata i ako smijem biti to što jesam, ako nema zabranjenih tema, riječi i emocija, ako mi je to dopušteno i ako to dopustim drugome onda ona živi i može rasti do prekomjerja. Svi smo negdje između ta dva kraja, stoga je ovaj tekst dobar jer iz njega možemo crpsti za svoju žeđ i smisao u poteškoćama u kojima se nalazimo i za hod prema više ljubavi, besplatnosti i slobode, poručio je dr. Vučković. Predavanje je izazvalo brojna pitanja nazočnih, koji su ispunili crkvu sv. Frane. Petoga dana, u četvrtak 10. veljače, predavanje na temu Obitelj i duhovna zvanja održao je dominikanac o. Petar Galić, OP. Božji poziv zahvaća čitavoga čovjeka i odnosi se na konkretnu osobu s imenom i 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 153

60 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve prezimenom. Dužnost je obitelji da onoga, koji osjeća Božji poziv na duhovno zvanje, ohrabri i pruži mu svesrdnu podršku, kazao je na početku o. Galić. U svome je izlaganju govorio o tomu što Bog traži, a što obećava u svom pozivu. Bog traži poslušnost svom glasu i vršenje Njegove volje, a obećava trajno vodstvo i usmjerenje. Govoreći o izazovima suvremenoga doba, koji htjeli mi to ili ne priznati otežavaju odluku mladoga čovjeka odazvati se Božjem pozivu na duhovno zvanje, predavač je naglasio da je danas više u pitanju manjak vjere negoli manjak zvanja. Na kraju svoga predavanja vratio se na ulogu obitelji odnosno roditelja apelirajući da podrže duhovno zvanje svoje djece. Roditelji ne smiju djecu pritiskati svojim ambicijama. Oni trebaju gajiti i razvijati otvoren i zdrav dijalog te davati pozitivni i zdrav primjer u svim područjima života. Bog za svoj plan treba obitelj i roditelji su dobili svoje roditeljsko poslanje i posebnu milost sudjelovanja u tom planu. Da bi razumjeli tu svoju zadaću trebaju crpsti pouku iz primjera koje donosi Biblija. Šestoga dana, u petak 11. veljače, predavanje na temu Posljedice anarholiberalizma na brak i obitelj održao je konventualac mr. fra Žarko Relota, koji je na papinskom sveučilištu u Rimu magistrirao iz pastorala obitelji te ima dugogodišnje iskustvo rada u pastoralu obitelji. U svome je izlaganju govorio o posljedicama koje pojedini fenomeni imaju na brak i na obitelj, odnosno na neke pojave koje dovode danas u krizu brak i obitelj. No, na je samom početku istaknuo kako je obitelj u krizi otkada postoji, odnosno od onoga trenutka kad su se Adam i Eva odvojili od Božjega projekta i krenuli svojim vlastitim putem želeći vršiti svoju, a ne volju Božju, pa do današnjega dana. Obitelj je bila u krizi i onda kad su braća digla ruku jedan na drugoga i kad je Abraham otjerao Hagaru od sebe nakon što mu je poslužila; kad David gleda u susjedovo dvorište i kad Salomonu nije dovoljno ni nekoliko stotina žena da zadovolji sve njegove potrebe; obitelj je u krizi i u Isusovo vrijeme ako Isus Samarijanki govori pet si muževa imala, a i ovaj s kojim sada živiš nije ti muž. Budući da je Crkvi stalo do postojanja čovječanstva ona zbog toga i insistira na vrednoti braka i obitelji i pokušava tu vrednotu prikazati kao spasonosnu za budućnost čovjeka i svijeta. Ona je uvjerena u svoje poslanje i ne može apstrahirati od pologa vjere koji joj je Krist ostavio. Ne može se prilagođavati ili dodvoravati svijetu ili čovjeku. Osobito ne onda kad primijeti da modernizmi prijete čovjekovoj opstojnosti i da sekularna država zbog svoje tobožnje širine ili potrebe ugađanja svima vodi svijet autodestrukciji. Cilj je, zaključio je mr. Relota, izbjeći negativne posljedice anarholiberalizma. Ako već ne u čitavom društvu onda barem među vjernicima kod kojih se primjećuje veliki raskol između liturgijske nedjeljne Crkve na jednoj i nereligiozne svakodnevice na drugoj strani. Sedmoga dana, u subotu 12. veljače, glumac HNK u Splitu Trpimir Jurkić izveo je monodramu Zapisi iz nevremena. Trpimir je bivši salezijanski suradnik, praktični vjernik, suprug i otac četvero djece. Brojni okupljeni puk, u ispunjenoj dvorani, na kraju je predstave dugotrajnim aplauzom nagradio Trpimira, njegov uradak i izvedbu. Uslijedile su brojne zahvale i pitanja upućena glumcu, a tijek je koordinirao predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. don Josip Čorić, koji je u nedjelju 13. veljače, zadnjega dana programa, održao predavanje na temu Svjetski dan braka i još nešto. U ozračju proslave 100. rođendana NK Hajduk i Svjetskoga dana braka dr. Čorić je zahvalio svima koji su uzveličali proslavu, osobito domaćinima konventualcima iz samostana sv. Frane na Obali u Splitu na čelu sa župnikom mr. fra Žarkom Relotom, voditeljici Obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Aniti Strujić-Vladanović, svim predavačima i nazočnima istaknuvši da je prvotni cilj ovoga vrlo dobro posjećenog Tjedna braka u Splitu dobra priprava za dolazak Svetoga Oca ali i nastavak rada s obiteljima u župnim obiteljskim zajednicama. (SB) U POVODU 100. OBLjeTnice nk HAjDUk Prigodom proslave 100. rođendana hrvatskoga Nogometnog kluba Hajduk priređeno je misno slavlje u nedjelju 13. veljače u splitskoj katedrali sv. Dujma. Euharistijsko slavlje predvodio je prepozit Metropolitanskog kaptola mons. Drago Šimundža. U nazočnosti predstavnika kluba, grada, županije te brojnih raznih udruga i kulturno-društvenih institucija, mons. Šimundža je podsjetio da je splitski nogometni klub nastao na temeljima koji su željeli sačuvati svijest i identitet našeg čovjeka. Na tom polju i vjera i sport nalaze zajedničke vrijednosti jer u zdravom tijelu raste zdravi duh. Pošto je izložio vjerske i etičke vrijednosti, te u tom smislu dostojanstvo i poslanje svakog čovjeka mons. Šimundža je zaključio: Neka u tom smislu Hajduk bude vertikala poštene borbe i zalaganja za sve pozitivna vrednote! Hajduk je naša povijesna institucija koja i sljedećih sto godina treba biti promotor zdravog života i veselja za sve nas! Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić čestitao je Nogometnom klubu Hajduk stotu obljetnicu postojanja. Slavne generacije Hajduka, piše nadbiskup Barišić, proslavile su i pronijele ne samo sport / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

61 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve sku slavu grada Splita, Dalmacije i Hrvatske, već su, unoseći radost u tolika srca i domove, odgojno i kulturno ostavile trag na tolikim generacijama mladih i odraslih. Željeli bismo da naš slavljenik Hajduk, koji ima svojih navijača širom naše Lijepe, još više u budućnosti bude važan društveni čimbenik zajedništva i promicatelj ne samo sporta i sportskih rezultata, već i onih vrednota koje čine zdrav duh u zdravom tijelu, ističe, među ostalim, nadbiskup Barišić. (SB) imenovani novi RekTOR i DUHOVnik centralnog BOGOsLOVnOG sjemeništa U splitu Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić imenovao je, u ponedjeljak 14. veljače, novoga rektora i duhovnika Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Dosadašnji rektor don Mate Uzinić, novoimenovani je dubrovački biskup te će njegovu službu rektora preuzeti mr. don Boris Vidović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Preminulog mons. Marina Škaricu na mjestu duhovnika bogoslova zamijenit će don Edvard Punda. Nadbiskup Barišić novoimenovanima želi uspješno vršenje odgovorne službe odgojitelja i dobru suradnju s drugim odgojiteljima i bogoslovima. (SB) GODiŠnjA skupština nacionalnog VijeĆA PMD za HRVATskU Godišnja skupština Nacionalnog vijeća Papinskih misijskih djela (PMD) za Hrvatsku upriličena je od 14. do 17. veljače u marijanskom svetištu u Vepricu. Skupština, na kojoj su se okupili predstavnici 20 biskupija i nadbiskupija pod predsjedanjem hvarskobračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka, predsjednika Vijeća za misije pri HBK, započela je s radom u utorak 15. veljače. U četverodnevnom radu razgovaralo se o organizaciji Svjetskog dana misija, o misiji kumstava za koje postoji sve veće zanimanje kod naših ljudi, o planovima za daljnji rad i drugim pitanjima vezanim uz misije. Već se ustalio običaj da se svake godine skupština Papinskih misijskih djela održi u drugoj biskupiji, a ove godine domaćin je Splitskomakarska nadbiskupija. To je prigoda da se na jednome mjestu nađu biskupijski ravnatelji iz svih hrvatskih (nad)biskupija i da zajedno raspravljaju o ostvarenom na polju misijske animacije, te da stvore daljnje planove kako bi porasla misijska svijest i odgovornost kod pastira i kod vjernika, kazao je ovogodišnji domaćin don Darijo Čorić, ravnatelj Misijskih djela u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Skupštini se pridružio i splitskomakarski nadbiskup Marin Barišić izrazivši zadovoljstvo što se skupština održava u Vepricu naglasivši kako su misije duša Crkve i novi poticaj. Tajnik nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Josip Burja iznio je podatak da je iz Hrvatske nazočno 100 misionara na pet kontinenata, a najviše ih je u srednjoj Africi. Svake godine se na Misijskoj nedjelji prikupi oko tri milijuna kuna milodara za misije, a prošle godine iz Hrvatske je za misije poslano oko milijun eura. Kroz proteklu godinu kroz Ured nacionalnog vijeća (PMD) za Hrvatsku ostvareno je niz manjih i dva veća projekta. U suradnji s Privrednom bankom Zagreb, za tri zdravstvene ustanove u Kongu, a u terapeutske svrhe i prehranu djece, preko naših misionara i osam redovnica misionarki iz Splitsko- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 155

62 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve makarske nadbiskupije, utrošeno je 100 tisuća američkih dolara. Drugi veći projekt je izgradnja Doma za nezbrinutu djecu u Beninu, gdje je zbog velike smrtnosti sve veći broj siročadi, a djevojčice se od godina prisiljava da se udaju za mnogo starije imućne muškarce. U izvještajima iz (nad)biskupija dolazi do izražaja koliko Hrvati i Hrvatice svih uzrasta (od najmanjih do najstarijih) vole misije i koliko su spremni pomoći i žrtvovati za misije. Govoreći o planovima i programima na misijskom polju biskup Štambuk kazao je kako je predviđeno da se ljetni susret misionara i misionarki, za vrijeme njihova godišnjeg odmora, održi u Varaždinu. Potrebno je voditi brigu o hrvatskim misionarima i misionarkama i učiniti sve što je više moguće da misijska svijest bude prisutna u srcima i životu naših ljudi, naglasio je biskup dodavši da se misije mogu podržati na različite načine: Prvo molitvom jer za koga se moli toga se sve više i voli, potom čitajući mjesečnik misija Radosna vijest te izdvajanjem potrebitih sredstava za pomoć misijama prema osobnim mogućnostima. Budući da se proteklih godina sve više laika javilo da bi otišli u misije i tamo pomažući proboravili neko vrijeme, biskup je naglasio kako je to zahtjevna služba za koju se treba valjano pripremiti. U sklopu programa organiziran je u utorak 15. veljače izlet u dolinu Neretve: Ploče, Vid i Metković, gdje je koncelebrirano misno slavlje u metkovskoj crkvi sv. Nikole predvodio nadbiskup Barišić. Sudionici skupštine su, u srijedu 16. veljače u popodnevnim satima, posjetili grad Makarsku gdje je euharistijsko slavlje u katedrali sv. Marka predvodio biskup Štambuk. Nedavno je imenovan novi nacionalni ravnatelj PMD vlč. Antun Štefan, koji će na toj službi zamijeniti dosadašnjega ravnatelja dr. Milana Špehara. (SB) OTVORenA izložba sveti AnTe neretvanski Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić otvorio je u petak 18. veljače u Muzeju grada Splita izložbu fotografija Zvonimira Atletića Sveti Ante Neretvanski, u čast hrvatskog misionara oca Ante Gabrića, koji je posvetio život misijama u dalekoj Bengaliji. Gabrić je rođen u Metkoviću 18. veljače godine. Postao je isusovac i otišao je u Indiju godine, kao jedan od prvih hrvatskih misionara, u vrijeme kad je tamo stigla i Majka Terezija, osnivačica Misionarki ljubavi, kojima je otac Ante dugo godina bio duhovnik. Otac Ante Gabrić najveći je dar koji je Hrvatska mogla dati svijetu. U susretu s njim mogli smo doživjeti jednostavnost i veličinu. Što je govorio to je i bio, što je bio to je i govorio. A govorio je jednostavnim riječima, ali riječima koje su imale neviđenu snagu, riječima ljubavi, naglasio je nadbiskup Barišić. Ostat će zapamćeno veliko slavlje u Solinu godine kada su mladi o. Gabrića nosili na rukama. Oni su nosili njega, a on je nosio njih, kazao je nadbiskup dodavši da je taj misionar ostavio mnoštvo poruka čovjeku današnjega doba, a iznad svega: kako ljubiti čovjeka, domovinu i Boga. Iako je skoro cijeli svoj život proveo u Indiji (u koju se toliko inkarnirao da je poprimio konture pravog Indijca) uvijek se s ponosom sjećao svoga rodnog Metkovića, Neretve i svoje domovine Hrvatske. Preminuo je 20. listopada 1988., a pokopan je pod palmama nadomak sunderbanske džungle u Maria Pollyu, blizu Gospine špilje, u prostoru uz crkvu koju je sam gradio. Po njegovoj želji, u grob su s njime položili i bočicu Jadranskoga mora i grudu hrvatske zemlje, koje je sa sobom ponio otišavši u Indiju i čuvao ih sve do svoje smrti. Svojih susreta s omiljenim hrvatskim misionarom rado se sjetio i novinar Ivan Ugrin, glavni inicijator ove izložbe te autor fotografija Zvonimir Atletić iz Zagreba, koji je kao fotoreporter Glasa Koncila o. Antu i njegove vjernike u Maria Pollyju snimao prije tridesetak godina. Plod toga su 44 fotografije koje su postavljene u organizaciji Udruge Ivan Pavao II.. Nakana je izložbe Sveti Ante Neretvanski čiju je kvalitetu istaknula i ravnateljica suorganizatora Muzeja grada Splita Elvira Šarić-Kostić da se ubrza postupak beatifikacije oca Ante Gabrića, naglasio je predsjednik Udruge Mate Bosnić. Program je pjesmom uzveličao vokalno-instrumentalni sastav Sperantes iz crkve sv. Frane na Obali u Splitu. Izložba će biti otvorena do 13. ožujka, a uskoro će biti postavljena u Metkoviću i u Solinu. (SB) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

63 VjeROnAUČnA OLiMPijADA za VjeROUČenike splitsko-makarske nadbiskupije Vjeronaučna olimpijada za vjeroučenike s područja Splitsko-makarske nadbiskupije održana je u petak 18. veljače. Osnovna škola Ivan Mažuranić u Hanu bila je domaćin natjecanju osnovnih škola, a sudjelovalo je 27 školskih ekipa. Pobjednik je i ove godine OŠ Sućidar iz Splita koju vodi vjeroučitelj don Ivan Čotić, a drugoplasirana ekipa je OŠ Ivan Mažuranić iz Hana koju vodi vjeroučiteljica s. Vjera Gulić. Istodobno je održana vjeronaučna olimpijada za učenike srednjih škola u Ekonomskoj školi u Imotskom, na kojoj je sudjelovalo 36 školskih ekipa. Pobijedila je III. splitska gimnazija pod vodstvom s. Darije Bota, a drugo mjesto osvojila je Ekonomska škola iz Imotskog pod vodstvom fra Ivana Režića. Nakon pismenog ispita, tombole i milijunaka pobjedničke ekipe osnovnih i srednjih škola s najvećim brojem ostvarenih bodova predstavljat će Splitsko-makarsku nadbiskupiju na državnoj vjeronaučnoj olimpijadi koja se održala od 23. do 25. ožujka u Hvaru. (SB) sastanak nadbiskupa sa suradnicima U UReDA za PAsTORAL MLADiH IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve Sastanak splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića sa suradnicima Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije upriličen je u subotu 19. veljače u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. Tom je prigodom nadbiskup zahvalio i pohvalio zauzetost i aktivnost mladih na različitim poljima Nadbiskupijskog pastorala za mlade istaknuvši njihovu kreativnost i predanost. Dragi mladi, prateći vaš rad i angažman svakodnevno otkrivam koliko ste puni ideja i svježine. Unijeli ste novi val u pastoral i vjerujem da je ovo novi val evangelizacije. Vi najbolje poznajete poteškoće mladih ovoga suvremenog doba. Svojim radom potičete rast i razvitak vjere kod svojih vršnjaka, kod onih koji su kršteni ali i navješćujete Evanđelje onima koji se s njim još nisu susreli, naglasio je nadbiskup Barišić. Zahvalu nadbiskupu na lijepoj gesti ali i svesrdnoj podršci u pothvatima Ureda za mlade izrazio je predstojnik Ureda mr. don Jenko Bulić. Govoreći o različitim sekcijama unutar Ureda za pastoral mladih: od Katoličke malonogometne lige Ivan Pavao II. (KMNL), vokalno-instrumentalnih sastava, susreta trećom srijedom u Sjemeništu pa do brojnih hodočašća i duhovnih obnova mr. Bulić kazao je: Sve ovo što se događa plod je dobre volje i talenata ovih mladih ljudi među kojima postoji zdrava komunikacija utemeljena na povjerenju, odgovornosti i zrelosti. Bez takvog temelja ne bismo mogli djelovati. U ovom gradu postoje brojne alternativne stvari, a mi smo se uključili i postali prepoznatljivi nudeći Radosnu vijest koja jedina može mladoga čovjeka 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 157

64 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve učiniti sretnim te u tom smjeru idu svi naši pothvati. Nakon što su se mladi predstavili nadbiskupu prezentirajući tako raznolikost svojih talenata i interesa, voditelji određenih sekcija predstavili su svoj rad na tom polju. Voditelj KMNL-e Mladen Jurić naglasio je kako se liga odigrava već šestu sezonu, okuplja oko 400 mladića s ciljem njihove duhovne izgradnje ali i uključivanja u župni pastoral. Podsjetio je da se Nadbiskupija može ponositi trogodišnjim nacionalnim prvakom solinskom župom Gospe od Otoka te da je Split ove godine tj. u lipnju domaćin nacionalne završnice. Voditeljica glazbene sekcije Sanja Štrk naglasila je da u nadbiskupiji postoji 40 vokalno-instrumentalnih sastava koji uveličavaju župna misna slavlja, ali i rado sudjeluju na brojnim festivalima, božićnim, korizmenim i humanitarnim koncertima. Upozorila je da ti brojni festivali, koji su hvalevrijedni, donose i jednu manjkavost: prenaglašeni natjecateljski karakter (tko će biti bolji i tko će imati bolje instrumente) te da bi se trebalo organizirati više duhovnih obnova za članove VIS-ova. Najavila je izradu internetske stranice na kojoj će biti prikazani svi nadbiskupijski vokalno-instrumentalni sastavi. Inicijator okupljanja mladih grada Splita trećom srijedom u mjesecu u Nadbiskupskom sjemeništu, Marin Periš predstavio je strukturu samih susreta, koji su započeli točno prije godinu dana a na jednome od njih sudjelovao je i sam nadbiskup. Istaknuo je kako se u samu organizaciju i izvedbu uključuje sve više mladih, ali i da ih se sve više okuplja na susretima pa ih bude i po pet-šest stotina te im je sjemenišna dvorana postala malena. Tom je prigodom nadbiskupu darovao DVD Hrvatskog nadzemlja (mladi filmske sekcije) na kojemu se nalazi deset video-clipova prikazanih na susretima, koji su zbog svoje kvalitete prepoznati i na nacionalnoj razini. Hrvatsko nadzemelje tako je uvršteno u Odbor za doček Svetoga Oca u Hrvatsku sa zaduženjem da naprave jedan kratak sedmominutni film, koji će biti prikazan na bdijenju mladih u Zagrebu. Najavio je neke daljnje pothvate mladih kao što je križni put ulicama grada Splita, 2. travnja, koji će biti upotpunjen dramsko-scenskim prikazom. Nadbiskup Barišić je pažljivo slušao mlade, njihove prijedloge i planove, te im je s oduševljenjem prijateljski izrazio i obećao svoju daljnju potporu i podršku. Podijelivši im krunice ohrabrio ih je da samo tako nastave, da čuvaju i njeguju svoje kršćanske vrednote i vrijednosti poručivši: Neka svi vaši pothvati budu usmjereni prema životu, nikad protiv nekoga nego uvijek za čovjeka. (SB) DUHOVnA OBnOVA za MinisTRAnTe U splitskom sjemeništu U Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu od 19. do 20. veljače odgojitelji sjemeništa i povjerenstvo za zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije, organizirali su duhovnu obnovu za ministrante i 8. razreda. To je već ustaljeni način okupljanja starijih ministranata u sjemeništu i od početka školske godine četvrti po redu. Na ovom susretu sudjelovalo je 42 ministranta iz 7 župa Splitsko-makarske nadbiskupije i 2 župe šibenske biskupije. Glavna tema za molitvu i razmišljanje bila je Pozvani na svetost. Bog nas poziva na svetost. To je naš konačni smisao i cilj za kojim težimo. Naš ovozemaljski život bio bi promašen bez ostvarivanja kršćanskog ideala svetosti. Svaki vjernik je pozvan da svojim životom bude dionik posvećenja sebe i svijeta. Na svetost nisu pozvani samo odrasli, već je mogu ostvariti i odvažni dječaci, ministranti. U prvim kršćanskim vremenima mnogi su dječaci i mladići poput Tarzicija, svoju svetost dokazali i mučeništvom, istaknuto je na obnovi koju je predvodio duhovnik sjemeništaraca i nadbiskupijski povjerenik za duhovna zvanja don Jure Vrdoljak. Vrhunac susreta bio je susret sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem u nedjelju 20. veljače. U euharistijskom slavlju u prepunoj kapeli sjemeništa nadbiskup je svoju očinsku riječ uputio svima nazočnima a posebno se obratio ministrantima. Ministrantsko služenje koje nije začinjeno barem klicom svetosti gubi svaki smisao i značenje. Isus voli i cijeni svete dječake, posebno uz svoj oltar. Vi ste ures ne samo ovozemaljske Crkve, već i proslavljene, nebeske Crkve. Ustrajte na putu svetosti,da jednog dana, a neki već sutra mogu odgovoriti na Božji poziv slijedeći Gospodina u obiteljskom, svećeničkom ili redovničkom zvanju, kazao je mons. Barišić. Neki su ministranti posvjedočili svoj put kazavši: Naš poziv u crkvi u ministrantskoj ili vjeronaučnoj zajednici, ima dimenziju duhovnosti. Da ne osjećamo u sebi duhovnost ne bi nikada postali ministranti. Svoju službu nastojat ćemo obavljati u duhu ljubavi. Poznajemo neke ministrante koji su se u našoj dobi oduševljavali za duhovni život, a danas su jako povezani s Crkvom, svojom obitelji i župnom zajednicom. Neki su osjetili sklonost da cijeli život posvete Crkvi kao svećenici i redovnici, a neke je dragi Bog podržao za put prema obiteljskom pozivu. Sve ovo ima smisla, jer je Krist s nama, zaključili su ministranti. Kroz iskreno prijateljstvo, molitvu, igru i razgovor, odgojitelji sjemeništa i pojedini župnici, sjemeništarci, bogoslovi, animatori, časne sestre, nastojali su ministrantima približiti Onoga koji ih ljubi i najbolje / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

65 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve vodi kroz život. Sjemenište je za to jedna izvanredna prilika da dječaci ministranti osjete i dožive međusobno zajedništvo i poticaj za daljnje korake. Stoga je želja svih da u našim sredinama pronađemo i druge dječake-ministrante, koji će kao ovi, sudjelovati na ovakvim i sličnim susretima. (SB) susret PRijATeLjA MALOG isusa U MeTkOViĆU U nedjelju 20. veljače u crkvi sv. Nikole biskupa u Metkoviću održan je molitveno-meditativno-edukativni susret Prijatelja Malog Isusa za župe sv. Ilije i sv. Nikole kojeg je predvodila pročelnica za PMI s. Vesna Mateljan. Susretu je nazočilo tridesetak odraslih od kojih neki još nisu članovi. Na godišnjem susretu PMI koji će se održati 28. svibnja u župi Trilj bit će službeno primanje novih članova. Ciljevi PMI su: biti u trajnom prijateljstvu s Malim Isusom; živjeti od Euharistije i Riječi Božje, moliti za duhovna zvanja te imati srca za najmanju braću - napuštene, bolesne, osamljene i siromašne. Članovi svakodnevno mole molitvu PMI, uključe se u molitvu Crkve za duhovna zvanja (posebno za sestre Služavke Malog Isusa); njeguju i šire pobožnost prema Malom Isusu, Euharistiji i Bl. Dj. Mariji te u svakodnevnom životu svjedoče poruku Radosne vijesti. Uloga PMI je da žive kršćanski, svjedoče svojim životom vjeru, njeguju pobožnost prema Malom Isusu; svake nedjelje i blagdana, te po mogućnosti svakog 25. u mjesecu kada se sjećamo Isusova rođenja idu na sv. misu i pričest. Na medaljici je dijete Isus sa svojom obitelji ispod kojeg Stadler piše: Ovako se htjede roditi onaj koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje. Da smo ne znam kako zločesti, imamo bilo kakav grijeh, Malo dijete nas neće prekoriti, jedino može izazvati radost, istaknula je s. Vesna. Govoreći o utemeljitelju Družbe sestara Služavki Malog Isusa vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru istaknula je kako Bog daje križ onome koga ljubi; dao ga je i svome Sinu Isusu. Pri tom je spomenula obitelj Ivana Pavla II., u djetinjstvu svi su mu pomrli, tako se mogao potpuno predati Bogu. Stadlerovo rano djetinjstvo obilježeno je velikim križem. Majka mu je umrla u lipnju u 42.g. života. Pozvala je djecu da iz škole brzo dođu kući; položila ruku na njih, blagoslovila ih i preminula. Za dva mjeseca umro im je najmlađi brat sa 4. g. koji ih je razveseljavao nakon majčine smrti. U rujnu, Bog im je uzeo najstariju sestru Rozaliju koja se brinula za njih poput majke. U veljači naredne g. umire im otac u 44.g. života. Ostalo je šestero djece koja su bila raspoređena po obiteljima - što je Stadleru bio najteže. Kao što se u vrijeme komunizma nije smjelo govoriti o Stepincu tako je bilo i sa Stadlerom. Čak ni Sestre nisu o njemu puno govorile, nego najosnovnije. (AM) MisA zadušnica za POk. DOn MARinA ŠkARicU i OPROŠTAj OD DOn MATe UziniĆA U kapeli Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu u ponedjeljak 21. veljače okupilo se oko stotinjak bogoslova i sjemeništaraca te profesora i djelatnika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta na svečanu misu zadušnicu za pokojnoga duhovnika bogoslova don Marina Škaricu, koji je svojevremeno bio profesor liturgike te prvi dekan splitskoga KBF-a. Svetu je misu predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s nadbiskupom u miru Antom Jurićem, dosadašnjim rektorom Bogoslovije i novoimenovanim dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem te još tridesetak svećenika. Nadbiskup Barišić istaknuo je u svojoj propovijedi kako apostoli vlastitim snagama nisu mogli ništa učiniti, nego samo u zajedništvu s Isusom oslanjajući se isključivo na Njega. Ista poruka vrijedi i danas, osobito za one koji se pripremaju za svećeništvo, ali dakako i za same svećenike, naglasio je nadbiskup misleći pri tome na netom imenovanoga biskupa Matu Uzinića te istodobno ukazujući na pokojnoga don Marina Škaricu koji je svojim uzornim svećeničkim životom svjedočio upravo tu trajnu povezanost s Kristom. Božja je providnost htjela da ova misa bude također oproštaj od dosadašnjega rektora don Mate Uzinića i uvođenje u službu njegovoga nasljednika don Borisa Vidovića, profesora psihologije na KBF-u u Splitu. Don Mate je zahvalio ostalim odgojiteljima, bogoslovima i časnim sestrama što su pridonijeli da je proteklih deset godina bilo za nj vrijeme osobnoga rasta i istinskoga obogaćenja. Bogoslovi su mu zaželjeli da i na novoj, visokoj službi zadrži svoju jednostavnost i poniznost te su mu darovali album s fotografijama kao uspomenu na drage mu osobe, prostore i događaje. (Franjo-Frankopan Velić) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 159

66 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve nacionalni TeČAj za DUHOVne AsisTenTe Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži u Hrvatskoj te nacionalni duhovni asistenti FSR-a i Frame u Bosni i Hercegovini organizirali su u Samoboru od 21. do 23. veljače V. nacionalni tečaj za duhovne asistente na temu Narav zavjetovanja i obećanja te osjećaj pripadnosti. Za duhovne asistente je vrlo važno poznavati narav zavjetovanja u FSRu odnosno obećanja u Frami kako bi u ime Crkve mogli vjerodostojno vršiti službu duhovne i pastoralne asistencije koja se očituje osobito u suradnji u početnoj formaciji koja prethodi zavjetovanju odnosno obećanju. Tečaj je započeo u Kući susreta Tabor u Samoboru u ponedjeljak 21. veljače popodne sati molitvom Srednjeg časa. Nakon molitve je fra Željko Železnjak, OFM, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda uputio riječ pozdrava sudionicima tečaja. Pozdravio je organizatore tečaja, nacionalne duhovne asistente iz Bosne i Hercegovine, sestre redovnice koje obavljaju službu asistencije u FSR-u i Frami, predavače i sve nazočne asistente. U pozdravu je rekao kako je Tabor mjesto učenja, ali to znanje treba prenijeti u svakodnevni život koji često može izgledati kao drugo brdo - Kalvarija. na kraju je uputio čestitku za mali jubilej peti jubilarni susret ističući važnost produbljivanja franjevačke karizme i odgovornost za svjetovne franjevce. Zatim je sve prisutne pozdravila s. Branka Černugelj, područna ministra Zagrebačkog područnog bratstva ističući kako svi oni koji rade s članovima FSR-a i Frame vide da je to neizmjerno bogatstvo koje nam je darovano na služenje Bogu i ljudima. Fra Zvonimir Brusač, TOR, pozdravio je sudionike u ime nacionalnih duhovnih asistenata, zahvalio im na odazivu i zaželio dobrodošlicu i blagoslovljen rad. Fra Mato Topić, nacionalni duhovni asistent FSR-a u Bosni i Hercegovini, prenio je pozdrave 1700 članova FSR-a (40 mjesnih bratstava), 3000 članova Frame (50 mjesnih bratstava) i oko 90 duhovnih asistenata iz susjedne države. Naglasio je kako se osjeća velika radost zbog osnivanja novih bratstava. No, prisutni su zabrinutost i strah zbog raseljenosti i nesigurnosti života Hrvata. Na Tečaju je sudjelovalo oko 50 asistenata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a među njima i nekoliko sestara franjevki koje sudjeluju u asistenciji FSR-a i Frame. Uvodno predavanje na tečaju održao je fra Stipe Nimac, profesor pastoralne teologije na KBF-u u Splitu na temu Teologija laikata i vjernici laici u Crkvi danas. Nakan uvodnih napomena o vjernicima laicima tijekom povijesti Crkve govorio je o njihovu mjestu i ulozi u Crkvi i svijetu na temelju dokumenata Drugoga vatikanskog sabora i apostolske pobudnice. U posljednjem dijelu predavanja govorio je o hitnosti angažmana u novoj evengelizaciji, posebno u evangelizaciji današnje kulture. Prvo predavanje drugog dana održao je fra Zvonimir Brusač, TOR, na temu Narav, sadržaj i pravni aspekti zavjetovanja u Franjevačkom svjetovnom redu. Na početku je protumačio je pojmove zavjet, zavjetovanje i obećanje evanđeoskog života. Govoreći o obilježjima naravi zavjetovanja u FSR-u kazao je kako je ono javni crkveni čin koji obvezuje pojedinca, ali uključuje i bratstvo, redovnički red koji pruža asistenciju i Crkvu; ono je odgovor na milost Božjeg poziva; ono je svjesno uključenje u izgradnju i poslanje Crkve, ono je trajna obveza; te kako je bratstvo uključeno u čin zavjetovanja. U nastavku je govorio govorio o sadržaju zavjetovanja na temelju obrasca zavjetovanja u Obredniku FSR-a. Drugo prijepodnevno predavanje održao je dr. Ratko Radišić iz Varaždina, član Provincije sv. Ćirila i Metoda, na temu: Identitet Franjevačkog svjetovnog reda prema crkvenom pravu. Franjevački svjetovni red je javno vjerničko društvo i treći red sa vlastitim karakteristikama s obzirom na vlastitu duhovnost, na autonomiji u vlastitoj upravi i na sadržaj pastoralne i duhovne asistencije koja je povjerena skrbi i odgovornosti viših franjevačkih poglavara. Poslijepodne je predavanje na temu Svjetovna franjevačka duhovnost i osjećaj pripadnosti Franjevačkome svjetovnome redu održao Stjepan Lice, član FSR-a iz Zagreba. Istaknuo je da FSR ima priliku svjedočiti život po Evanđelju u različitim vremenima i okolnostima i to je njegovo poslanje koje je uvijek aktualno i ima proročku dimenziju ako je autentično. Trećega dana predavanje je održao fra Milan Krišto, OFM, iz Zagreba, predsjednik Konferencije nacionalnih asistenata Franjevačke mladeži, na temu: Narav obećanja i osjećaj pripadnosti u Franjevačkoj mladeži. Predavanje je temeljio na člancima Generalnih konstitucija FSR-a (96 i 97) u kojima se definira narav i način rada Franjevačke mladeži, na dokumentu Put franjevačkog poziva kojega je objavilo Međunarodno vijeće FSR-a te na sadašnjem Statutu Hrvatskog nacionalnog bratstva Franjevačke mladeži. U središtu predavanja bilo je pitanje kako idealizam franjevačkih vrednota kao što su obraćenje, bratstvo, poslanost, radost, mirotvorstvo i druge ugraditi u odgojni rad s mladima i u obveze i odgovornost koje oni preuzimaju u bratstvu kroz svoja obećanja koja obnavljaju svake godine. Nakon svakog predavanja bio je rad po skupinama u kojima su se produbljivala i raspravljala pitanja koja su ponudili predavači. I na ovom Tečaju se pokazao interes sudionika, posebno mlađih asistenata, i potre / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

67 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ba da se nastavi s ovim tečajevima koji imaju obilježja i osnovne i trajne formacije asistenata. Susret duhovnih asistenata FSR-a i Frame završio je euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Zvonimir Brusač, TOR, nacionalni duhovni asistent FSR-a. (Frano Doljanin) krštenje PeTeRO Djece Dragi roditelji potrebno je zbog vas i zbog vaše djece neprikosnovenu Božju mudrost prihvatiti u svome životu jer vaše dijete kada dođe na svijet prvo će pogledati vaše oči, a taj pogled je stvarnost i bitna odrednica u njegovom daljnjem životu, kazao je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u nedjelju 27. veljače u imotskoj župnoj crkvi Sv. Franje Asiškoga krsteći petero djece među kojima je bila i malena Katarina Tolić, peto dijete u obitelji svojih roditelja Daria i Lidije Tolić. Na početku svoje propovijedi održane pred prepunom imotskom župnom crkvom nadbiskup Barišić potaknuo je obitelji na hrabri život pun svjedočenja kao važan preduvjet autentičnog odgoja djece u čovještvu i vjeri. Izrazio je i svoju radost i zahvalnost Bogu što je kao pastir mjesne Crkve mogao predsjedati ovom slavlju i podijeliti sakrament krštenja novim članovima Crkve te istaknuo kako u odgoju današnje djece treba zanemariti one materijalne komponente te kao glavno sredstvo za odgoj svoje djece svi roditelji trebaju uzeti u obzir poštenje, ljubav, iskrenost i pažnju. Naglasio je kako se sam Bog pobrinio za sve nas što se posebice očituje u povjerenju između majke i djeteta istaknuvši kako Gospodin želi da budemo odgovorni i otvoreni drugima, da radimo i prinosimo te da imamo povjerenja između sebe jer tko nema povjerenja u Boga nema povjerenja ni u čovjeka. Kao putokaz svim vjernicima, a na poseban način roditeljima tek novokrštenih, nadbiskup je kazao kako prije svega moraju tražiti Kraljevstvo Nebesko, a sve ostalo će se nadodati samo od sebe. Kao sredstvo za postizanje Kraljevstva Nebeskog istaknuo je molitvu, povjerenje i život koje se na poseban način ostvaruje u ljubavi i poniznosti. Po moliti dolazi život i povjerenje, a ona materijalna komponenta sama se nadodaje. Pri kraju svoje homilije nadbiskup Barišić istaknuo je svim roditeljima da ako dijete u licima svojih roditelja vidi povjerenje, molitvu, ljubav i pozitivni odnos prema Bogu onda će tek moći biti sretno i zadovoljno te je poručio roditeljima: Zato, dragi roditelji, budite prepuni molitve, ljubavi i pažnje jer to je ono što naš život čini životom. Ulažite u duhovni rast svoje djece, odgajajte ga u vrednotama i vjeri jer ako se to reducira onda ondaj odgoj u istini nema smisla jer će opteretiti dijete. Svoje je završne riječi nadbiskup Barišić upravio Bogu: Gospodine, okupili smo se oko tebe i želimo razumijeti i shvatiti tvoju riječ, zato nam pomozi da uskladimo svoj život sa mudrošću života koju nam Ti daruješ. Nakon homilije nadbiskup je izvršio obred krštenja, a tim obredom u Crkvu kao punopravne članove osim malene Katarine Tolić uveo je i četvero djece iz župe: Ivana Vilenicu Šuto, Ivanu Vujčić, Katarinu Grančić i Ninu Skako. Po završetku svečanoga euharistijskog slavlja koje je predvodio nadbiskup Barišić uz koncelebraciju župnika, gvardijana i dekana u Imotskom fra Zorana Kutleše te fra Ante Kukavice, svećenika iz Osijeka koji je porijeklom iz susjedne župe Vinjani te nadbiskupova tajnika don Marija Popovića, a za vrijeme kojeg je pjevao dječji pjevački zbor iz župe Imotski pod ravnanjem s. Sofije Vuković, svima se zahvalio župnik Kutleša. Istaknuo je kako je bio ugodno iznenađen viješću da će župu, u ovoj godini koja je u Nadbiskupiji posvećena obitelji, posjetiti njen pastir te krstiti novorođenu djecu. Svojoj zahvali dodao je kako je posebno zahvalan Bogu od kojega sve dolazi i potječe, zatim roditeljima novokrštene djece jer su uvidjeli važnost života koji su podarili svojim najmlađima, a na poseban način ocu nadbiskupu koji uvijek podupire život koji proizlazi iz obitelji te svu novorođenu djecu u cijeloj Splitsko-makarskoj nadbiskupiju u čijem je stastavu i župa Imotski. Župa ima oko vjernika. Godišnje ima oko krštenja, 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 161

68 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve a oko 40 sprovoda. Gvardijan Kutleša izrazio je žalost što se broj novorođene djece i u Imotskom iz godine u godinu smanjuje bez obzira što je prirodni priraštaj župe pozitivan. Nakon što je nadbiskup Barišić udijelio prigodne darove obitelji Tolić, budući da Splitskomakarska nadbiskupija daruje svaku obitelj s četvero i više djece, darovao je prigodni spomen dar i ostalim novokrštenicima i njihovim obiteljima. Nakon toga obratio se svim vjernicima u crkvi potaknuvši ih da ostanu na svojemu ognjištu bez obzira na teško materijalno stanje i nedostatak egzistencije te da ne idu prema Splitu, Zagrebu i drugim većim gradovima. (JŠ) PeTnAesTA OBLjeTnicA solinskih MiOVAcA Zajednica mladih Hrvatski katolički zbor MI iz Solina koji kroz djelovanje šest sekcija; misijske, karitativne, molitvene, glazbene, liturgijske i športske okuplja preko 200 mladih, a s članovima obiteljske sekcije preko tri stotine, obilježila je 27. veljače petnaestu obljetnicu svoga plodonosnog rada svetom misom i svečanom skupštinom. Svetu misu je u crkvi Gospe od Otoka predvodio mons.dr. Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije u koncelebraciji sa duhovnikom zajednice don Vinkom Sanaderom i don Draganom Rajkovićem. U svojoj propovijedi mons. Ćubelić je istaknuo kako u životu uvijek trebamo birati prave kršćanske vrednote, biti u potpunosti Kristov, iako to ponekad nije lako i traži odricanja. Poslije svete mise u domu Zvonimir je održana svečana skupština. Tom prigodom duhovnik solinskih miovaca don Vinko Sanader je pozdravio sve nazočne, među kojima i predsjednika središnjice HKZ-a MI Antuna Klimana, prof. dr. Antu Vukasovića, solinskog gradonačelnika Blaženka Bobana, predsjednika Gradskog vijeća dr. Kaja Bućana, dožupana Splitsko-dalmatinske županije Luku Brčića, predstavnika Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije Marina Periša, ravnatelje vrtića i osnovnih škola u Solinu, predstavnike drugih institucija u gradu Solinu, roditelje miovaca, kazavši kako je posebno sretan što su roditelji i mladi u ovom gradu prepoznali vrijednost ove katoličke udruge. Predsjednica solinskih miovaca Jasminka Perić podnijela je iscrpno izvješće rada u protekloj godini, spomenuvši sudjelovanje miovaca u brojnim humanitarnim, društvenim i duhovnim događanjima te je najavila planove i daljnje akcije koje će miovci provesti u ovoj godini. Predsjednik središnjice Antun Kliman pohvalio je rad solinske zajednice te kazao kako izvješće o radu i brojnim aktivnostima miovaca obvezuje i središnjicu u Zagrebu. Miovcima su na plodonosnom radu između ostalih čestitali prof. dr. Ante Vukasović, gradonačelnik Blaženko Boban, predsjednik Gradskog vijeća Solina dr. Kajo Bućan, dožupan Luka Brčić, predsjednik društva katoličkih liječnika dr. Antun Marović, u ime ureda za pastoral mladih SMN Marin Periš, zaželjevši im još mnogo obljetnica i uspjeha u daljnjem radu. Članovi predsjedništva solinske zajednice uručili su prigodne poklone miovcima koji su kroz godinu uspješno završili studij i diplomirali. Također su uručene zahvalnice i knjiga Pape Benedikta Svjetlo svijeta miovcima koji su njeni članovi od samoga osnutka kao i svima koji su podržavali rad zajednice, među njima i splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću. Na svečanoj skupštini, kao i na svetoj misi, pjevala je glazbena grupa miovaca Papa band. (Jasminka Perić) sastanak VODiTeLjA katoličkih MALOnOGOMeTniH LiGA Središnji Ured za mlade HBK u suradnji s Uredom za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije priredio je radni sastanak i susret biskupijskih voditelja Katoličke malonogometne lige (KMNL-e) u Hrvata, u utorak 1. ožujka u župnom pastoralnom centru na splitskom Trsteniku. Na sastanku su sudjelovali voditelji iz Porečko-pulske, Šibenske, Mostarsko-duvanjske-trebinjsko-mrkanjske biskupije, Zadarske nadbiskupije te domaćini iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Katolička malonogometna liga igra se još i u Varaždinskoj, Požeškoj, Dubrovačkoj i Kotorskoj biskupiji te u Đakovačko-osječkoj, Zagrebačkoj, Riječkoj i Vrhbosanskoj nadbiskupiji, no voditelji iz tih biskupija nisu bili u mogućnosti prisustvovati ovome sastanku na kojemu se razgovaralo o nacionalnoj završnici koja se ove godine igra u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji od 16. do 18. lipnja. Upravo iz toga razloga su domaćini i organizirali ovaj sastanak predvođeni povjerenikom za pastoral mladih mr. don Jenkom Bulićem i voditeljem lige Mladenom Jurićem, a sastanak je vodila tajnica Odbora HBK za mlade Ivana Čogelja. Na sastanku su dotaknuta razna organizacijska pitanja vezana za nacionalnu završnicu kao što su sudionici završnice i smještaj istih, vremenski okvir i program završnice, / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

69 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve pitanje dobne granice, sudaca te načina nagrađivanja ekipa. Tako je odlučeno da na završnici sudjeluje 13 ekipa pobjednica svojih biskupijskih liga kojima će se pridružiti prošlogodišnji pobjednici ekipa Gospe od Otoka iz Solina, prošlogodišnji pobjednici nagrade fair-play iz Riječke nadbiskupije te druga ekipa iz Mostarsko-duvanjske-trebinjsko-mrkanjske biskupije budući da je ove godine odustala od natjecanja Banjalučka biskupija. Tako se dobio konačni broj od 16 ekipa sudionica nacionalne završnice. Dogovoreno je da početak programa i dolazak ekipa bude u četvrtak 16. lipnja u kasnim popodnevnim satima tako da se natjecanje može odigrati u petak i subotu, 17. i 18. lipnja, a nedjelja je onda rasterećenija i svećenici se mogu vratiti u svoje župe slaviti mise. Program završnice bit će raznolik, a otvorit će ga splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Sudionici će imati mogućnost da u vremenu u kojem nemaju utakmica razgledaju kulturne znamenitosti kao što je Dioklecijanova palača u Splitu te Manastirine u Solinu, no, budući da se natjecanje održava u lipnju, moći će iskoristiti slobodno vrijeme i za kupanje na nekoj od popularnih splitskih plaža. Dogovoreno je da svi suci budu profesionalci te da biskupije šalju samo najboljega suca kao predstavnika. To je bitno jer se u završnici Katoličke lige igra jako kvalitetan nogomet za koji su onda potrebni i kvalitetni suci. Bio je to konstruktivan sastanak, nakon kojega su voditelji nastavili međusobno druženje. (Marin Periš i SB) nagrada GRADA kaštela DODijeLjenA DOn LUki VUci Prigodom Dana grada Kaštela koji se slavi 4. ožujka, odnosno u spomen na isti datum daleke 852. godine i jednog od najvažnijih povijesnih datuma značajnih za povijest Hrvata, kada je knez Trpimir darovavši crkvicu Svetog Jurja u Putalju splitskoj nadbiskupiji, u pisanoj darovnici izdanoj u Bijaćima po prvi put napisao knez Hrvata milošću Božjom, odnosno dux Croatorum iuvatus munere divino, kaštelansko Gradsko vijeće na prijedlog Komisije za dodjelu javnih priznanja dodijelilo je zaslužnim pojedincima i udrugama ovogodišnje nagrade Grada. Nagrada za životno djelo uručena je mr. don Luki Vuci i posthumno Anti Grgantovu. Don Luki Vuci nagrada je dodijeljena zbog njegova dugogodišnjeg svećeničkog rada, pružanja nesebične pomoći potrebitima kao i zbog obogaćivanja duhovnog i društvenog života u župi Kaštel Novi. Usto, Luka Vuco, ističe se u obrazloženju nagrade, PROsLAVA DAnA OBiTeLji zaslužan je za mnoga dobra djela ne samo u pružanju pomoći građanima Kaštela već i kao čovjek koji je gradio crkvu u Rudinama, prateće objekte, dvoranu i dječji vrtić u Rudinama, obnovu Crkve u Kaštel Novom i još mnogo drugog. Skupna nagrada grada Kaštela za godinu dodijeljena je Družbi sestara služavki Malog Isusa iz Kaštel Kambelovca za 70 godina postojanja te duhovni, odgojni i socijalni doprinos u župi u Kaštel Kambelovcu. Nagrade dobitnicima uručili su gradonačelnik Josip Berket i predsjednik Vijeća Darko Varnica na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada kaštela u petak 4. ožujka u kino dvorani Sv. Juraj u Kaštel Sućurcu. Svim nagrađenima je pripala i novčana nagrada u iznosu od 10 tisuća kuna. Središnjoj gradskoj svečanosti prethodilo je polaganje vijenca i paljenjem svijeća pred spomenikom dr. Franje Tuđmana, a zatim i pred veliki križem na Malačkoj. (Ivica Luetić) Nedjelja je poseban dan, dan kada je obitelj na okupu, a to najbolje možemo doživjeti u nedjeljnom misnom slavlju u zajedništvu s Gospodinom, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pohodivši u nedjelju 6. ožujka splitsku župu sv. Josipa na Mertojaku gdje je u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio misno slavlje u suslavlju sa župnikom don Vjenceslavom Kujundžićem i župnim kapelanom don Daliborom Milina te proslavio Dan obitelji. Prije godinu dana započeli smo duhovnu obnovu naših obitelji misijama pod geslom Po sv. Josipu, glavi Svete Obitelji obnovi, Gospodine, sve naše obitelji. Zgodno se to poklopilo i s Godinom obitelji i pripremom za ovogodišnji susret sa Svetim Ocem, ali i za susret s Vama, oče nad- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 163

70 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve biskupe. Ova župna zajednica svih uzrasta, Vas, danas okružuje kao što obitelj okužuje oca. Ona je jedna obitelj koja zajedno planira, radi, moli i slavi Boga, kazao je župnik Kujundžić izrazivši nadbiskupu riječi zahvale i dobrodošlice na početku misnoga slavlja. Zahvalivši na pozdravima te uzvrativši zahvalama nadbiskup je u svojoj propovijedi govorio o obitelji i njezinim suvremenim poteškoćama, ali i o ekspanziji riječi i gubitku njezinog sadržaja. Započeo je od jedne talijanske pjesme Riječ, riječ, riječ, samo riječ koja zorno oslikava naše doba, doba riječi. Možemo kazati da smo ljudi riječi, ali možemo li kazati da smo ljudi od riječi? upitao je nadbiskup te nastavio: Upravo o tomu progovara evanđeoski tekst koji donosi Isusov govor na Gori u kojem on veli: Neće ući u kraljevstvo nebesko svaki koji govori Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca nebeskog. Te iste riječi, koje je uputio svojim suvremenicima, Isus upućuje i nama danas. On želi da živimo po Božjoj riječi, da je provodimo u život. Govoreći o Očevoj volji nadbiskup Barišić naglasio je kako je Njegova volja naše dobro, mir, radost, solidarnost, praštanje, ljubav. Volja Božja nije u velikim stvarima nego u lijepoj riječi, gesti ohrabrenja, brisanju suze i pruženoj čaši vode. Obrativši se obiteljima kazao je: Drage obitelji, nema obitelji, braka, života bez poteškoća i izazova. No darovana nam je i snaga u riječi Božjoj koju treba utkati u srce i dušu, zavezati za ruke i staviti među oči kako bi naše misli i cijelo naše djelovanje bilo prožeto njome. Ozdravlja nas poslušnost, zahvala, oproštenje, ljubav. Uspješan odgoj, dakle, nije putem zabrana i zapovjedi nego putem odgovornosti i životnim svjedočenjem. U svjetlu biblijskoga teksta pozvao je vjernike da budu poput mudrog čovjeka koji gradi na čvrstom temelju (riječi Božjoj), a ne poput ludoga koji gradi uzalud. Držite se zajedno, okupljajte se na nedjeljnim misnim slavljima, rastite u ljubavi i neka vam korizma bude blagoslovljeno vrijeme, poručio je splitsko-makarski nadbiskup brojnom okupljenom vjerničkom puku, koji je od najmlađih do najstarijih ispunio crkvu. U znak zahvalnosti župljani su nadbiskupu darovali buket cvijeća. Misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao župni mješoviti zbor vokalno-instrumentalni sastav Agnus pod ravnanjem profesorice Mirjam Zubanović. Ova splitska župa, koja danas ima oko vjernika, osnovana je prije dvadeset godina, točnije godine. Iako u župi prednjači starija dob, još je uvijek veći natalitet nego mortalitet. Ove godine ima oko 35 prvopričesnika te oko 70 krizmanika. Župna crkva sv. Josipa posvećena je god., a danas je posve uređena, zavaljujući naporima župnika te doprinosima vjernika i dobročinitelja. U župi djeluju brojne molitvene, liturgijske, karitativne i druge zajednice, za sve dobne uzraste. (SB) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

71 izlaganje O DRinskiM MUČenicAMA Devet sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba pod vodstvom s. Ozane Krajačić pohodilo je u nedjelju 6. ožujka župu Sv. Spasa na splitskim Mejašima te su predvodile pjevanje za vrijeme misnoga slavlja koje je u župnoj crkvi predvodio don Ante Mateljan u koncelebraciji s župnikom don Anđelkom Dukićem. Umjesto propovijedi vicepostulatorica kauze za proglašenje blaženim Drinskih mučenica s. Ozana održala je kratko izlaganje o tim mučenicama sestrama Kćeri Božje ljubavi: Juli Ivanišević (Hrvatica), Berchmani Leidenix (Austrijanka), Krizini Bojanc (Slovenka), Antoniji Fabjan (Slovenka) i Bernadeti Banja (Hrvatica, podrijetlom Mađarica), koje su iznimni uzori vjernosti Bogu i djelotvorne ljubavi prema nevoljnicima. Opisujući njihov četverodnevni križni put godine kada su pred nasrtajem četnika u obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu, naglasila je kako njihova žrtva i herojsko svjedočenje povezuje nekoliko zemalja u jednu žrtvu i to odašilje snažnu poruku za današnje doba. Bile su jedno srce i jedna duša i kao zajednica dale su život za Isusa. Trebamo ih, stoga, moliti da nam izmole duh zajedništva. Drinske mučenice su i svjetionici vjernosti. Današnji čovjek, nastavila je s. Ozana, ne razumije što znači biti vjeran: vjeran načelima, vjeran u braku, u zajednici, u pozivu. Njih, kao i druge naše svece i mučenike možemo moliti i za tu vrjednotu. Upozorila je da, nažalost, ne štujemo dovoljno domaće blaženike/ce i svece/ice te da je i ova kauza poziv da pojačamo štovanje i interes za domaće svece i svetice, za te velikane duha. Blagopokojni papa Ivan Pavao II. pozivao je sve mjesne Crkve da ne puste zaboravu one koji su na njihovim prostorima sveto živjeli ili mučenički umrli. Taj poziv povezujem s Drinskim mučenicama jer dvije su Hrvatice (jedna čistokrvna, a druga podrijetlom Mađarica), a svih pet sestara dalo je život na prostorima naše Bosne, istaknula je vicepostulatorica kauze. Govoreći o pripremama za proslavu proglašenja blaženicama, koja će biti 24. rujna u Sarajevu, kazala je da se odvijaju na više razina a jedna od njih je i ovaj pohod sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi župama u Domovini i izvan nje, kako bi se bolje upoznale te mučenice. Sestre Kćeri Božje ljubavi protežu se na četiri kontinenta, a ima ih oko 1200, i one diljem svijeta pronose glas o svetosti Drinskih mučenica. U pripremi su brojna hodočašća, a na poseban način istaknula je zahvalna hodočašća na Pale i u Goražde, koja će biti duhovno praćenje puta Drinskih mučenica te svojevrsna mini duhovna obnova. Na području splitske župe na Mejašima, koja ima oko 9000 stanovnika, u Dragovodama od godine nalazi se ulica posvećena Drinskim mučenicama. To je prva ulica u Hrvatskoj posvećena tim mučenicama, a još imaju dvije: u Starom Petrovom selu (rodnom mjestu s. Jule) i u Velikom Grđevcu (rodnom mjestu s. Bernadete). Na Internet stranici Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi mogu se naći sve informacije o Drimskim mučenicama. (SB) MARATOn OD GOsPe DO GOsPe IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Grada Kaštela i pripadnika 141. brigade hrvatske vojske, priredila je maraton Od Gospe do Gospe u ponedjeljak 7. ožujka. U čast Gospe zaštitnice i na spomen poginulim vitezovima Domovinskog rata našega kraja te obilježavajući Dan grada Kaštela devetorica ultra maratonaca istrčali su maraton u dužini od 47 km. Start maratona, čiji je inicijator dragovoljac Domovinskog rata Ivica Biljak, bio je u 8.30 sati ispred crkve Gospe od Prizidnice na južnoj strani otoka Čiova. Trčeći oko kaštelanskoga zaljeva i noseći na majicama imena poginule braće suboraca u Domovinskom ratu (Miro Duišin, Ante Đolić, Denis Skopljanac, Neno Đirlić-Lunić, Ivan Kalaš, Ante Alen Kužić, Mate Bonacin, Petar Sedlar, Dražen Šamadan) maraton su istrčali invalidi Domovinskog rata iz cijele Hrvatske: Nikola Kovač, Duško Štrbac, Mladen Hodak, Krešimir Šimić, Mirsad Veladžić, Ivan Nikolić, Marjan Madunić, Elvir Rakipović i Robert Kasumović. Cilj je bio ispred splitske crkve Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, gdje su ih oko 14 sati s krunicama u rukama simbolom Domovinskoga rata dočekali roditelji poginulih branitelja kojima su maratonci uručili majice s imenima njihovih poginulih sinova. Maratonce su s kolačima i sokovima dočekali i župljani splitske župe sv. Stjepana pod Borovima, a duhovnu okrjepu priredio im je župnik fra Žarko Relota predvodeći euharistijsko slavlje ispred crkve. U kratkom nagovoru poželio im je da i nadalje budu ljudi koji će oplemenjivati ovaj društveni život svojom žrtvom, da ne budu osobe koje će iskazivati svoje nezadovoljstvo rušeći ono što se teško stvorilo već naprotiv da i u današnje vrijeme pokušaju izgrađivati na svoj način ono za što su mnoge naše kolege i prijatelji položili svoje živote. Danas, u našoj Republici Hrvatskoj došli smo do toga da veliki broj pučanstva razmišlja samo o tomu kako uništiti ono što je stvoreno. Čini mi se da nam to ne treba i da malo pretjeruju u tom pogledu. Stoga, poručio je mr. Relota, neka ovo bude poziv svim ljudima dobre volje u RH da opet zbijemo snage, duhove, našu kršćansku i ljudsku dušu i da pokušamo sačuvati barem minimum dobra što je ostalo u ovoj državi i u ljudima koji u njoj žive. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 165

72 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve PePeLnicA U splitskoj PRVOsTOLnici Korizma je vrijeme susreta sa samim sobom, tiho i ozbiljno vrijeme koje nas upućuje na osobu Isusa Krista, na otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća. Ona nas poziva da preispitamo svoj identitet te da ozbiljnije zaživimo život koji crpimo iz Kristova križa, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje s obredom pepeljenja na blagdan Pepelnice 9. ožujka u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Budući da s blagdanom Pepelnice započinje korizmeno vrijeme nadbiskup je u svojoj propovijedi govorio o značenju korizme u samim počecima kršćanstva te o njezinom značenju danas. Podsjetio je da je korizma u početku bila vrijeme obraćenja i pokore javnih grješnika, vrijeme priprave odraslih na katekumenat, priprava na sakramente kršćanske inicijacije (krštenje, potvrdu, euharistiju). Korizma je u tom smislu ostala obilježena pozivom na obraćenje, ali i pripravom na tješnju povezanost s Isusom Kristom i slavljem Uskrsa, naglasio je nadbiskup. U korizmenom vremenu Crkva vjernicima stavlja na srce određene konkretne aktivnosti koje su pozvani činiti tijekom ovog vremena osobne i zajedničke duhovne obnove i povratka Bogu, a to su: molitva, post i milostinja. U tom je svjetlu nadbiskup Barišić kazao: Nije dovoljno odreći se nečega, postiti, vršiti pokoru i time ispunjavati neke zadane propise vrteći se oko sebe samoga i svoje samodostatnosti nego je potrebno susresti se sa samim sobom i osloboditi se svega onoga što nas čini robom te vidjeti drugoga u njegovoj potrebi. Susret sa samim sobom uključuje otkrivanje osobnoga identiteta: tko sam i što sam? A na to pitanje odgovor nam daje riječ Božja koja veli da smo slika Božja. Govoreći o molitvi, naglasio je, kako ona ne smije biti monolog govor želja nego da treba biti dijalog, razgovor i slušanje Gospodinova govora nama. Nadbiskup je na kraju pozvao vjernike da prepoznaju vrijednost korizme kao sredstva koje pomaže udaljiti se od svega onoga što dovodi do rastresenosti duha i čvršće prigrliti ono što hrani dušu otvarajući je ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Tu mislim osobito na veću zauzetost u molitvi, u čitanju Božje riječi i zajedništvu s drugima i s Isusom Kristom, u pristupanju sakramentu pomirenja i u aktivnom sudjelovanju u euharistiji. Misno je slavlje pjevanjem uzveličao katedralni zbor i bogoslovi. (SB) POLjiČAni PRiReDiLi svečanu AkADeMijU za DOn MATU UziniĆA Poljičani, odnosno Kulturno-umjetnička udruga Sv. Kliment iz Sitno Gornjeg u suradnji sa župnim uredom i pučkim pivačima iz Dubrave, priredili su svečanu akademiju za svoga Poljičanina don Matu Uzinića, u petak 11. ožujka u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. U sklopu programa izveli su dramu Poljička Malatija u kojoj je sudjelovalo 75 glumaca amatera. Drama govori o Poljičanima kroz povijest te poteškoćama koje su ih zahvaćale, a na poseban način obrađuje jednu obitelj, jedno ognjište s kakvog je potekao i novoimenovani dubrovački biskup Uzinić, rodom iz poljičke Dubrave. Večer je vodio Andro Krstulović Opara pozdravivši brojne goste koji su ispunili cijelu dvoranu koja je bila premala da bi primila sve one koji su htjeli ispratiti don Matu i vidjeti premijeru drame. Drevnom pjesmom Poljičani poštovani nazočne su pozdravili Pučki pivači Dubrave, a nakon srdačnih pozdrava svim uvaženim gostima, među kojima su bili: generalni vikar mons. Ivan Ćubelić, prepozit Pr / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

73 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve vostolnog kaptola u Splitu mons. Drago Šimundža, brojni župnici poljičkih župa i njihove subraće. Brojni podupiratelje Kuu Sv. Kliment prepoznali su trud i kreativnost njenih članova, koji su bez prostora za rad i sredstava napravili prekrasnu predstavu posvećenu bremenitome životu poljičana i njihovoj vjeri, ustrajnosti i privrženosti kršćanskim vrijednostima. Nazočnima su se obratili i uručili poklone poljički knez Petar Rodić, poljički dekan don Vlade Đuderija, župnik župe Gornje Sitno i Dubrave don Jakoslav Banić, prepozit Šimundža, dožupan Luka Brčić te predstavnica grada Maja Munivrana. U ime Kuu Sv. Kliment poklone su uručili Pave Gruica i Aldo Peričić. Svoju zahvalnu riječ na kraju programa uputio je mons. Uzinić. (SB) završni susret MinisTRAnTske MALOnOGOMeTne LiGe split Završno natjecanje u ministrantskoj malonogometnoj ligi grada Splita i okolice održano je u subotu 12. ožujka na terenu Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. U završnicu su se plasirale po dvije najbolje ministrantske ekipe iz 4 skupine, ukupno 8 ekipa iz splitskih župa: Visoka, sv. Dominik, Mertojak, Špinut, Kamen, Vranjic, Trstenik, Mejaši. Prije nogometnog natjecanja, sve ministrantske ekipe su odgovorno pristupile duhovnom djelu u kapeli Nadbiskupskog sjemeništa. Lijepo je bilo doživjeti ministrante u radosti i zajedničkoj molitvi. Poslije toga uslijedilo je športsko natjecanje na igralištu. Prvo mjesto osvojila je ekipa Martojak, drugo mjesto pripalo je ekipi Trstenik, a treće mjesto zauzela je ekipa Visoka. Ministrantska ekipa iz župe sv. Andrije sa Sućidra dobila je priznanje za fair play. Najbolji strijelci su ministranti iz župe Srca Isusova Visoka: Marin Čikeš i Josip Kramarić, a najboljim igračem proglašen je Benjamin Marasović, iz pobjedničke župe sv. Josipa Mertojak. Na kraju susreta bila je svečana dodjela nagrada najboljim pojedincima i skupinama. Uime nadbiskupa mons. Marina Barišića priznanja i pohvale svima a posebno najboljima udijelio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Drago Šimundža. Naglašavam da ministrantska liga nije prije svega nogometno natjecanje, već je to jedna izvanredna prilika za prijateljstvo, susret i druženje poslužitelja oltara iz raznih splitskih župnih zajednica i šire. To je prilika da se ministranti međusobno upoznaju i preko igre grade zajedništvo utemeljeno na izvoru zajedništva Kristu, kazao je dr. Šimundža. Cjelokupna organizacija ministrantske lige i briga oko ovakvog načina okupljanja ministranata, bila je u odgovornosti Vijeća za zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije, pod vodstvom povjerenika i duhovnika don Jure Vrdoljaka i njegovih pomoćnika Marina Periša i Hrvoja Ivančevića. (SB) stručni skup za VjeROUČiTeLje Komunikacijska osposobljenost vjeroučitelja u školi bila je tema stručnoga skupa za vjeroučitelje u školi na području Splitsko-makarske nadbiskupije koji je priređen u subotu 12. ožujka u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Molitveni početak pripremio je vjeroučitelj Miljenko Strujić iz srednje škole Jure Kaštelan u Omišu. Skup zajedno s Katehetskim uredom Splitsko-makarske nadbiskupije organizira Agencija za odgoj i obrazovanje, uime koje je skupu nazočila viša savjetnica za vjeronauk profesorica Sabina Marunčić. Okupljenim vjeroučiteljima, kojih je bilo oko dvjesto i trideset predvođeni splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem te vjeroučiteljima iz Hvarsko-bračko-viške biskupije s njihovim predstojnikom don Milijem Plenkovićem, najprije se pozdravnim riječima obratio predstojnik Katehetskoga ureda mr. don Josip Periš. Obrazloživši izbor teme naglasio je da je komunikacija kruh svagdašnji nastavnika u školi, osobito vjeroučitelja ukoliko je vjeronauk više od školskog predmeta. Vjeronauk je bitno komunikacijski čin. Središnji element katehetske i vjeronaučne komunikacije je vjersko iskustvo jer ono je mjesto gdje Božja riječ dotiče ljudsku savjest i zato je potrebno poći od ljudskog iskustva, naglasio je mr. Periš. U tom je svjetlu progovorio o religioznom iskustvu koje se izražava i posreduje u različitim religioznim objektivizacijama: obredima, vjerovanjima, molitvama, pripovijestima, simbolima itd. Vjeroučitelji su komunikatori religioznog iskustva, odnosno kršćanskih iskustava koja su objektivizirana u Svetom pismu (Izrael, Krist) i u životu i predaji Crkve. Zato se naša vjeronaučna komunikacija, naglasio je mr. Periš, ne smije reducirati samo na razinu prenošenja vjerskih činjenica, nego prvenstveno mora biti na razini dubinskog čitanja kršćanskih činjenica koje preobražavaju naše iskustvo i iskustvo učenika kojima komuniciramo vjerske sadržaje. Vjeroučitelje je potom pozdravio nadbiskup Barišić, koji rado dođe pozdraviti vjeroučitelje i ohrabriti 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 167

74 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ih u njihovom kako reče odgovornom poslanju koje nije samo crkveno nego i društveno. Suosjećajući s njima i poteškoćama koje ih zahvaćaju u ovom postmodernom dobu kazao je kako je u jednim talijanskim novinama nedavno pročitao da je prosvjetna djelatnost najstresnija djelatnost. U tom vidu poželio im je puno strpljivosti i snage da je crpe s izvora Božje riječi i osobe Isusa Krista glavnog medijatora, komunikatora između Boga i ljudi te da im ovaj stručni skup bude koristan i plodonosan. Predavanje na temu Fenomen komunikacije u filozofskoj misli održala je mr. sc. Ana Jeličić, djelatnica u Tiskovnom uredu Splitsko-makarske nadbiskupije. Tehnologija preuzima vodeću ulogu kakvu su kroz povijest imali mitovi, religije, filozofija i naposljetku znanosti te kao sve ove interpretacijske sile, pridonosi modifikaciji poznatog svijeta. Revidira prije svega humanističke kategorije kao što su: individua, identitet, društvo, sloboda, kultura, etika i komunikacije. U tom je vidu mr. Jeličić govorila o međuljudskoj komunikaciji. Mobitel, kao i Internet, radio, televizija, tisak ( ) pridonose društvenoj homogenizaciji te tako ne samo da modificiraju način na koji živimo odnosno potenciramo, simuliramo ili pohranjujemo naša iskustva nego mijenjaju i samu ljudsku bit, našu narav. Uzrok tog fenomena je u svakodnevnoj, intenzivnoj, uporabi komunikacijskih sredstava koji gube na svojoj posredničkoj ulozi, ulozi komunikacijskog kanala, i pretvaraju se u cilj komuniciranja. Tako je u današnje vrijeme i u današnjem svijetu, bar ovom zapadnom, dijalog sve više tema razgovora, rasprava, sadržaj je polemika, a sve manje je jedna svakodnevna aktivnost, nezaobilazna sastavnica naših života i konstitutivni dio međuljudskih odnosa. Drugim riječima o dijalogu se puno više priča nego što ga se sprovodi ili, mi sve više participiramo na tuđem dijalogu nego što vodimo vlastiti. Isto se događa i sa komunikacijom, naglasila je predavačica. U svom izlaganju poslužila se mislima dvojice filozofa Martina Bubera i Emmanula Levinasa čije je ideje pokušala integrirati u modernije oblike komunikacije, one oblike koje mi danas stvaramo i kojima se koristimo. Obojica uočavaju da međuljudska komunikacija pati ukoliko se iz vidokruga izgube subjekti komunikacije, Ja i Ti koda Bubera, Ja i lice Drugog kod Levinasa. U izobilju zabavnih i zanimljivih sadržaja te atraktivnih tehničkih pomagala i sredstava čovjek si stvara iluziju ostvarivanja dijaloga i odnosa s drugima ili inzistira upravo na njima ne bi li zamaskirao istinski osjećaj osamljenosti i izoliranosti, naglasila je predavačica te zaključila da je fundamentalno za interpersonalne odnose sposobnost i spremnost da s nekim podijelimo trenutak, situaciju, bol, radost ili život. U okvirima Buberove misli danas je takvo nešto teško realizirati jer mjesto izmjene nije ono njegovo Mitsein (zajedništvo) nego je virtualan svijet u kojem se ne govori o life sharingu nego o file sharingu, ne govori se o dijalogu koliko o dijablogu, a život se svodi na on i off line. Zato, pred nama stoji izazov humanizacije komunikacije koja preuzima obrise masovnosti i tako gubi svaki oblik intimnosti. Taj izazov ne bi bio drugo doli povratak na ono esencijalno i fundamentalno za ljudski život - povratak na zajedničko iskustvo, zajednički hod, u kojem upoznajemo i sebe i svijet oko nas. Takav odnos je autentičan ukoliko uključuje osamljenost (ne i izoliranost) i tišinu kao / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

75 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve stanja u kojima smo osjetljiviji i sposobniji čuti zov drugoga, ostvariti s njim dijalog i najviši, najuzvišeniji oblik komunikacije - ljubav. Drugo predavanje na temu Razumijemo li se, dok govorimo? Različiti putovi komunikacije održao je mr. sc. Boris Vidović, profesor psihologije na KBF-u u Splitu. Poteškoće komunikacije promotrio je s psihopedagoškog vida. Iz svakodnevnog iskustva znamo da komunikacija s drugima nije jednostavan i linearan proces, već često proces u kojem nastaju različite poteškoće prilikom prenošenja poruke, što dovodi do iskrivljenog shvaćanja poruke, i na kraju do narušavanja odnosa koji se želi izgraditi. Komunikacija, dakle, nije samo prenošenje informacija već prije svega stvaranje odnosa s drugim osobama, naglasio je mr. Vidović. Predavač je nastavio: Kako bi se izbjegle nejasnoće prilikom prenošenja poruke i tako omogućila izgradnja odnosa, neophodno je upoznati sam proces komunikacije i vidjeti na koji način je moguće što jasnije prenijeti poruku, kako bismo bili sigurni da će ona biti shvaćena na način na koji je upućena. Zbog toga je prvo pitanje kojim se želimo baviti u komunikaciji pitanje identiteta onoga koji komunicira, odnosno njegovih emotivnih i kognitivnih stanja, kao i pitanja cilja komunikacije: koju poruku točno osoba koja komunicira želi prenijeti osobi kojoj se obraća? S obzirom da se u komunikaciji radi o izgradnji odnosa onda je prijeko potrebno, smatra mr. Vidović, stvoriti uvjete (velikodušnost, empatija, bezuvjetno pozitivno prihvaćanje, prisutnost, duh uzajamnosti i ozračje psihološke potpore) u kojima će doći do ostvarivanja željenog cilja. S druge strane, kako bi osoba koja šalje poruku bila sigurna da će njezina poruka biti primljena onako kako je poslana, neophodno je znati da se u govornoj komunikaciji 55% utiska stvara na osnovi govora tijela, što uključuje držanje, geste, mimiku i sl., 38% utiska ostvaruje intonacijom, a samo 7% sadržajem poruke. To znači da u činu komuniciranja postoje dva paralelna kanala, jedan verbalni, na kojeg otpada manji dio poruke, i drugi neverbalni, na koji otpada veći dio komunikacije. U suvremenom društvu, nastavio je predavač, sve je očitiji nedostatak istinskih modela komunikacije, kao i strah da se u otvorenoj i iskrenoj komunikaciji neće ostvariti interesi i prava osobe koja je u odnosu. Zbog toga se javlja osjećaj nezadovoljstva te obrambeni i direktivni stil komunikacije, gdje osobe svode komunikacijski proces na razmjenu onih informacija koje se neće doticati bitnih pitanja odnosa. Govoreći o kanalima komunikacije (vizualni, auditivni, kinestetički ili okusni) zaključio je da je onima koji se bave odgojem korisno poznavati te različite kanale kako bi svoju poruku i zahtjeve uskladili s mogućnostima razumijevanja učenika. Nakon predavanja uslijedio je rad u sedam pedagoških radionica na temu: Komunikacijske vještine na razrednoj i školskoj razini. Radionice u trajanju dva školska sata pripremile su i vodile: Sabina Marunčić, Snježana Rađa, Ivanka s. Klaudija Todorić, Agnes Jelačić, Dijana Mikelić, Nada Šalinović te Nataša Kekez Vrgoč. Vjeroučiteljima su kroz pripovijest predočile određene životne situacije koje izazivaju nelagodu i poteškoće. Ponudile su papire u obliku srca preko kojih su, otkidanjem komadića, mogli pokazati koji ih problemi najteže pogađaju. Nakon toga vjeroučitelji su u četveročlanim grupama pripremili i prikazali kratke dijaloge i dramatske prikaze prizora iz školske svakodnevice. Slijedilo je kratko izlaganje o komunikaciji i podjela potvrdnica o sudjelovanju na stručnom skupu. (SB) splitski sjemeništarci U solinu i PODsTRAni U sklopu dana molitve za duhovna zvanja u Godini obitelji, sjemeništarci Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, i njihovi odgojitelji, ravnatelj dr. don Mladen Parlov i duhovnik don Jure Vrdoljak, posjetili su u dvije nedjelje, 6. i 13. ožujka, dvije župe Splitsko-makarske nadbiskupije. U nedjelju 6. ožujka posjetili su župsku zajednicu Gospe od Otoka u Solinu. Na misi s djecom i mladima, sjemeništarci su svojim bandom Blagovjesnici predvodili pjevanje i dali svjedočanstvo duhovnog poziva i života u vjeri. Ravnatelj sjemeništa dr. Parlov predvodivši euharistijsko slavlje u svojoj propovijedi kazao je da je svako duhovno zvanje veliki Božji dar crkvi i narodu i da ga treba isprositi molitvama i žrtvama. Očekujemo od vas da našoj splitskoj Nadbiskupiji darujete već ove godine koje duhovno zvanje, kazao je u svojoj propovijedi don Mladen, obraćajući se velikom mnoštvu vjernika, koji su bili dijelom u crkvi a većim dijelom vani na Gospinu Otoku. Župnik don Vinko Sanader s radošću je sve nazočne potaknuo na molitvu i žrtvu za duhovna zvanja koja su potrebna našem narodu i Crkvi, jer bez dostojnih službenika oltara nema rasta u čovječnosti i svetosti. U znak zahvalnosti za dar duhovnog poziva i za poticaj svim nazočnima, sjemeništarci i mladi na kraju mise otpjevali su zdušno pjesmu Odlučio sam slijediti Krista. Poslije nastavljeno je druženje uz pjesmu i molitvu na Gospinu Otoku s vjernicima te starodrevne župe i Gospina prasvetišta. Susret je završio zajedničkim nedjeljnim ručkom. Još jedan značajan posjet sjemenišne zajednice bio je u nedjelju 13. ožuj- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 169

76 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ka u župi sv. Martina u Podstrani. Naime, starodrevna poljička župa Podstrana, smjestila se uz more na zapadnom dijelu Donjih Poljica. Korijeni vjere te vjerničke zajednice sežu u vrijeme starohrvatskih narodnih vladara. Danas župa Podstrana s velikim brojem mladih obitelji iz različitih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, lijepom novom župnom crkvom i kućom, pastoralnim osobljem, spada u jednu od većih župa Splitsko-makarske nadbiskupije. Sjemeništarci i njihova tri odgojitelja, ravnatelj dr. Parlov, prefekt don Darijo Čorić i duhovnik Vrdoljak, uzveličali su euharistijsko i vjerničko zajedništvo na prvu korizmenu nedjelju. Sjemeništarci su svojim skladnim pjevanjem i sviranjem sve nazočne potaknuli na žarče i aktivnije sudjelovanje u euharistijskom slavlju, a odgojitelji Sjemeništa predvodili su euharistiju. Dr. Parlov predvodio je prvu župnu misu u zajedništvu sa djecom i mladima te u svojoj propovijedi kazao da je duhovno zvanje jedan dijalog koji se događa između Boga i čovjeka. Tom dijalogu treba ozbiljno pristupiti i velikodušno odgovoriti na Božji zov u svećeništvo ili redovništvo. Don Jure je predvodio drugu misu uz sudjelovanje velikog broja odraslih župljana. Obraćajući se nazočnim vjernicima, don Jure je u svojoj propovijedi potaknuo nazočne na istinsku ljubav prema Bogu i blaženoj Djevici Mariji, kazavši da nas samo Bog spašava. On nas uvijek traži i poziva, uvijek ljubi i zove sebi, jer je u ljubavi nenadmašiv. Don Darijo je nazočne vjernike ohrabrio u osluškivanju duhovnog poziva kojeg Bog upućuje roditeljima i djeci u vidu svećeničkog ili redovničkog zvanja. Sjemeništarci su se kratko predstavili, a maturant Marko Vrkić i drugaš Ljubo Jermelić govorili su o duhovnom pozivu i životu u sjemeništu. Župnik don Petar Dukić je od srca svima zahvalio i izrazio posebno poštovanje i divljenje prema sjemeništarcima koji u ovim teškim vremenima, izabiru Gospodina i slijede ga na putu prema svećeništvu. (SB) susret fokolara U DALMAciji Pokret fokolara u Hrvatskoj svoje proljetne otvorene susrete posvećuje spomenu na Chiaru Lubich, koja je preminula 14. ožujka godine, i na njezinu baštinu. Pod naslovom Putem jedinstva susret dalmatinskih fokolara upriličen je u nedjelju 13. ožujka u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Na susretu, koji je bio obogaćen pjesmom, razmatranjima i svjedočanstvima, okupilo se više stotina fokolarina od Zadra do Dubrovnika svih dobnih uzrasta. U sklopu Godine obitelji i posjeta domovinskoj Crkvi Pape Benedikta XVI. cjeloviti program bio je posvećen obitelji. Četverosatni program, koji je svojim pjevanjem uzveličao vokalno-instrumentalni sastav Unica Harominia, završio je euharistijskim slavljem koje je u sjemenišnoj kapeli predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Istaknuvši važnost ovoga pokreta u univerzalnoj Crkvi izrazio je radost što je već dugi niz godina aktivno prisutan i u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. To je jedna ugodna, eklezijalna karizma, koja je preko utemeljiteljice Chiare Lubich premostila kontinente, različite kulture i dotakla srca različitih religija. Ovaj pokret polazi iz središta, iz srca, iz evanđelja te poput kvasca rađa bolji svijet u ljudskosti i vjeri, naglasio je nadbiskup Barišić. Drago mi je da ovaj pokret iz godine u godinu raste i da sve više obitelji i mladih prepoznaje ovu duhovnost. Gladni smo duhovnosti, osobito evanđeoske riječi Božje. Htio bih da kroz korizmeno vrijeme to doista doživimo, osobno i zajednički, istaknuo je nadbiskup. Govoreći o geslu susreta Putem jedinstva naglasio je da jedinstvo prvo treba ostvariti u sebi (kršćanski integritet), da bismo ga onda živjeli i u odnosima s drugima, u braku, u obitelji, u društvu i Crkvi. Toga kvasca nam nedostaje, osobito u našoj Hrvatskoj. Bog nam neće dati sve što ga molimo, ali će nam dati sve što nam je potrebno. Vjerujem da i ovaj susret može dati jedan novi zamah svima nama kroz ovo blagoslovljeno i milosno vrijeme, poručio je splitsko-makarski nadbiskup potaknuvši sve na zdušnije slavljenje euharistije, koja je izvor jedinstva. (SB) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

77 PReDsTAVLjenA PjesMARicA MOLiMO PjeVAjUĆi IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve Pjesmarica Molimo pjevajući predstavljena je u ponedjeljak, 14. ožujka u Kaštel Lukšiću, u dvorcu Vitturi. Namijenjena je za susrete, hodočašća, molitve i crkvena slavlja za mlade i katoličke obitelji. Pjesmaricu su priredili Ivan Tošić i Mario Žuvela, a izdali su je Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije i udruga Put radosti, za zaštitu i promicanje kršćanskih vrednota. Pjesmaricu su predstavili predstojnik Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije mr. sc. don Jenko Bulić, profesor na KBF-u u Splitu i sami priređivači. Mr. Bulić istaknuo je kako pjesmarica nudi široki spektar duhovne glazbe te služi na duhovno obogaćenje svim vjernicima na njihovim vjerskim susretima, dodavši da osim što je pjesmarica, ona je istodobno i molitvenik. Žuvela je istaknuo kako su osim službenih crkvenih pjesama u nju uvrštene i pjesme mnogih mladih autora, koji skladaju te pjesme te ih izvode na različitim festivalima duhovne glazbe širom Hrvatske. Dodao je kako one po svom glazbenom i duhovnom sadržaju mogu stati uz bok pjesmama koje su nastajale u prethodnim razdobljima povijesti. Tošić je naglasio kako su navedene pjesme prvenstveno namijenjene za širi puk, a ne samo za pjevačke zborove. Tome u prilog ide i činjenica da su u pjesmaricu uvrštene različite duhovne misli i poticaji, kao i slike mnogobrojnih svetaca. U glazbenom dijelu programa nastupio je Mješoviti zbor župe sv. Petra apostola iz Kaštel Novog. (SB) MeDiji nositelji ili stvaratelji istine? Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije nastavio je s mjesečnim susretima mladih Splita i okolice trećom srijedom u mjesecu. Susret na temu Mediji nositelji ili stvaratelji istine? upriličen je u srijedu 16. ožujka u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Današnji svijet je na jedan poseban način uronjen u medije i bez njih bi bio nezamisliv. Za posljedicu to ima činjenicu da mediji igraju veliku ulogu u našim životima. No, što su to mediji? Možda je bolje pitanje: što bi mediji trebali biti? Je li se mediji danas u informiranju doista trude biti objektivni? Kakva je uloga medija u formiranju (odgoju)? Kako se mediji danas odnose prema istini? Stvaraju li mediji istinu? Kakav je odnos medija i Crkve? Koje su to dobre strane medija a koje su opasnosti? Sve su to pitanja o kojima su mladi razmišljali na susretu koji je cjelovito osmišljen na način medija, a odgovore na ta pitanja nastojao im je ponuditi gost predavač teolog, novinar i kolumnist Ivan Ugrin. Izlaganje teme bilo je u obliku razgovora voditelja i gosta (kao u emisiji Nedjeljom u dva ) pod nazivom Srijedom oko devet. Govoreći iz svoga dvadesetogodišnjeg novinarskog iskustva Ugrin je naglasio kako su mediji sredstva komuniciranja, sredstva pomoću kojega se ljudi zbližavaju, sredstva informacija ali i formacija na način da se ljudima prenesu sadržaji koji nisu samo senzacije. Nalazimo se u jednom stresnom i teškom razdoblju kojemu uvelike pridonose i mediji, koji iz želje za profitom nerijetko iskrivljuju činjenice i stvaraju neke svoje istine. Podsjetio je na medijske mogule koji kažu da je istina samo ono što oni objave, tako bude puno laži koje je poslije teško ispraviti i demantirati. U tom je svjetlu upozorio kako su mediji jako oružje te da nisu samo sedma sila nego i prva, a mlade je potaknuo da mudro izabiru ono što je dobro. Isus je sam rekao da su sinovi ovoga svijeta lukaviji od sinova svjetla, ali je jednako tako poručio: budite i vi mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Mediji bi se trebali truditi biti objektivni i razboriti, trebali bi biti nositelji istine i tražiti istinu kao najvažniji motiv bez kojega nema pravoga uvida u stanje stvari. Tu ulogu, naglasio je predavač, savjesno vrše crkveni mediji koji prenose istinu koju je Isus Krist ostavio Crkvi. Govoreći o odnosu Crkve i medija te o prijenosu crkvenih vijesti u svjetovnim medijima naglasio je da je to najčešće intonirano senzacionalistički. Nije lako podnijeti napade, ali potrebno je argumentirano odgovarati. Crkva treba mudro koristiti sve mogućnosti koje pružaju sredstva društvenih priopćavanja. I ovu tribinu vidim u tom vidu, poručio je Ugrin. Nakon kratkog filma koji uvodi u predstavljanje predavača, uslijedio je razgovor unutar kojeg se prikazala kratka powerpoint prezentacija o medijima. Film, koji je imao oblik priloga, htio je pokazati kako mediji imaju moć potpuno iskriviti sliku o nekoj osobu pa tako nekoga dobroga pokazati u lošem svijetlu, a nekog negativca prikazati kao uzora. Nakon razgovora i pjesme, koju je predvodio VIS Gospa od Milosti iz župe Sv. Jeronima, Kaštel Gomilica, uslijedila su pitanja mladih. Prikazana je i reklama za susret mladih koju je, također, pripremilo Hrvatsko nadzemlje, a nakon toga su uslijedile obavijesti u obliku vijesti kojima su dali ime Duhovna prognoza i Duhovni trening. Cijeli susret završio je kratkom meditacijom te druženjem uz piće i svirku. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 171

78 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve DUHOVnA OBnOVA svećenika splitsko-makarske nadbiskupije Ovogodišnja korizmena duhovna obnova svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije održana je u srijedu 16. ožujka u Gospinu svetištu Vepric kod Makarske. Središnja je tematika u ovoj Obiteljskoj godini i u očekivanju Svetoga Oca koji dolazi u pastoralni posjet našoj Crkvi bila usmjerena razmišljanju o obitelji. Pokorničko je bogoslužje predvodio don Jure Vrdoljak. Potom je uslijedila osobna ispovijed svih nazočnih svećenika i zajedničko slavljenje euharistije. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. U svojoj je homiliji nadbiskup istaknuo vrijednost šutnje u korizmeno vrijeme. Naime, u šutnji bolje odjekuje i bolje se čuje riječ Božja. U nastavku propovijedi kroz lik proroka Jone izložio je lik i djelovanje katoličkih svećenika. Jona je Ninivljanima bio znak, odnosno poziv na obraćenje do kojeg je došlo jer su uvidjeli da svojim ponašanjem vrijeđaju Stvoritelja. Tako je Jona od navjestitelja Božje kazne postao znak Božjeg milosrđa. Poput Jone i suvremeni svećenici su pozvani postati znakovi iste milosrdne ljubavi. To će uspjeti u mjeri u kojoj budu činili djelo Božje, a ono se sastoji prvenstveno u vjeri u Isusa Krista i u onoga koji je njega poslao. Nadbiskup je potom upozorio svećenike na opasnosti koje susreću i koje prijete njihovom pastoralnom djelovanju i životu. Istaknuo je kako se zlo i Zli naizgled prikazuju vrlo humanima, prepunima razumijevanja prema čovjeku, prema svećeniku. Uvijek sugeriraju lakša rješenja, lakše putove, život bez križa i bez predanja Bogu i čovjeku. No, pokleknuti toj napasti znači prestati biti znak u sredini u koju Gospodin stavlja svećenika; znači biti poput sata na zidu koji kasni ili uopće ne radi. Dakle, nepouzdan je i nekoristan. Na kraju misnoga slavlja svećenicima se obratio novoimenovani dubrovački biskup Mate Uzinić koji je korizmenu duhovnu obnovu iskoristio za svojevrsni oproštaj od prezbiterija Splitsko-makarske nadbiskupije kojem je pripadao kroz proteklih 18 godina. Središnje predavanje o temi Učinismo li što bijasmo dužni učiniti? Suvremena nesuvremenost obiteljskog pastorala u Hrvatskoj održao je mr. fra Žarko Relota. Nakon kratkog prikaza pastoralne djelatnosti Crkve od početka do danas u nastavku je mr. Relota progovorio o pastoralu obitelji. Ustvrdio je kako u svim nad/biskupijama postoje vijeća odnosno uredi za pastoral obitelji s dostatnim brojem profesionalno angažiranih osoba, bilo svećenika bilo laika. Ipak, lako je uvidjeti da plodovi pastorala obitelji nimalo ne odgovaraju uloženom trudu i sredstvima. Naime, nikad se više nije ulagalo u pastoral obitelji, a čini se da nikada nisu bili manji učinci. U nastavku je mr. Relota progovorio o zadaći svećenika u pastoralu obitelji, zasebno progovorivši o predženidbenom pastoralu, posliježenidbenom te o obiteljskom pastoralu. Zaključio je kako Crkva mora učiniti korak od pastorala obitelji do obitelji u pastoralu, odnosno pomoći obitelji da postane subjekt pastorala Crkve. Tu je misao potkrijepio primjerom jedne kršćanske obitelji iz prvih kršćanskih vremena, naime primjerom Akvile i Priscile, suradnika sv. Pavla. Nadalje, predavač je upitao sebe i nazočne jesu li i koliko upoznati sa crkvenim smjer / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

79 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve nicama u pastoralu obitelji te kako se one provode? Posebno je ukazao na zadaću biskupa u pastoralu obitelji istaknuvši kako bi u svom dušobrižničkom radu obitelj, kućna Crkva, prema riječima pape Ivana Pavla II., trebala imati posebno mjesto jer budućnost svijeta i Crkve ide kroz obitelj. Biskupi, nastavio je predavač, moraju imati hrabrosti javno stati u obranu braka i obitelji i svega onoga što je s tim povezano. Divim se hrabrosti američkih biskupa, koji su se nedavno usprotivili svome predsjedniku. U ime njih biskup Timothy M. Dolan smatra neshvatljivim odluku predsjednika Obame da on i njegova administracija neće ubuduće braniti 15 godina staru definiciju braka kao pravno uređene zajednice muškarca i žene. Potom je spomenuo da bi biskupi trebali usađivati u mlade svijest o važnosti i vrijednosti evanđeoskog braka i obitelji, davati sliku obitelji koja će biti privlačna i koja se neće zaustavljati samo na obitelji kao problemu, već na obitelji kao blagoslovu, promovirati važnost sociološke slike obitelji, odnosno potrebe zdrave obitelji za opstojnost zdravog društva, promovirati pastoral s obiteljima i za obitelj, motivirati i nadahnuti građanske inicijative za obitelj i s obiteljima, inicirati molitvu za obitelji i s obiteljima. Pri kraju je izlaganja mr. Relota ohrabrio slušatelje da se s novim žarom i zanosom posvete pastoralu obitelji te da pomognu obitelji da postanu subjekti tj. nositelji djela cjelokupnog pastorala Crkve. Na kraju je radnoga dijela nadbiskup Barišić upoznao svećenike sa skorim pohodom pape Benedikta XVI. našoj domovinskoj Crkvi te im je priopćio neke konkretne detalje u svezi s tim pohodom. Ovaj je susret svećenika na službi u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji uobičajeno završio bratskim blagovanjem svih nazočnih oko 150 sudionika, među kojima su bili i generalni vikar mons. Ivan Ćubelić i pastoralni vikar mons. Drago Šimundža. Nadbiskup im je zahvalio za sva pastoralna nastojanja oko dobra duša i svima poželio plodnu korizmu. (SB) ČeTVRTA OBLjeTnicA smrti nadbiskupa franića U povodu četvrte obljetnice smrti nadbiskupa Frane Franića splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je, u četvrtak 17. ožujka u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, euharistijsko slavlje u koncelebraciji sa župnikom don Radojkom Vidovićem te ostalim svećenicima. Nadbiskup Franić, istaknuo je mons. Barišić, bio je svjedok Kristova uskrsnuća, svjedok Njegova križa u nadi uskrsnuća, izniman čovjek u nečovječnim vremenima, a njegov primjer vjernicima daje snagu da žive vjernički i svjedočki, ne samo korizmu nego cijeli život. Nadbiskup Franić rođen je 1912., za biskupa je zaređen poslije Drugoga svjetskog rata 1950., a biskupovao je do godine. U tim teškim i zahtjevnim vremenima, u kojima su zatvarana ne samo sjemeništa, nego i svećenici vodio je Crkvu, a snagu i nadahnuće nalazio je u Gospodinu, naglasio je nadbiskup dodavši kako je u tim teškim vremenima postojala velika povezanost između vjernika i pastira, o čemu još uvijek govore vjernici. Govoreći o smislu korizme naglasio je potrebu žarče molitve, čitanja Svetoga pisma i življenja po njemu. Gospodin želi da nas molitva pročisti, da pročisti naše srce, naše misli, želje, riječi, planove i djela. On želi da više dijalogiziramo s Njim i osluškujemo Njegov govor; da poput Estere o kojoj nam govori prvo čitanje preuzimamo svoju odgovornost za ovaj svijet s čvrstim osloncem u Gospodinu. I u tomu, nastavio je mons. Barišić, nadbiskup Franić nam može biti uzor. On je bio čovjek molitve, učitelj molitve. Nije samo katehizirao i naučavao nego je dao primjer molitelja. Vidjeli smo ga često u kapeli kako satima kontemplira, moli za svoju Crkvu, za svoje vjernike, za svoj narodi i domovinu. Želeći nadbiskupu Franiću puninu uskrsne radosti nakon teških korizmi života, mons. Barišić je vjernicima poželio da se u svom životu povedu njegovim svjedočkim primjerom. (SB) zaređen novi DUBROVAČki BiskUP MOns. MATe UziniĆ Euharistijsko slavlje s obredom biskupskoga ređenja novoga dubrovačkog biskupa Mate Uzinića započelo je u subotu 19. ožujka veličanstvenom zvonjavom svih dubrovačkih zvona dok se prema dubrovačkoj katedrali Gospe Velike približavala procesija svećenika i redovnika koja je krenula iz Sponze, a iz crkve dubrovačkoga zaštitnika Sv. Vlaha pridružili su joj se biskupi s ređenikom. Više od dvadeset autobusa vjernika stiglo je samo iz Splitsko-makarske nadbiskupije, a vjerničko mnoštvo činili su vjernici iz svih krajeva Dubrovačke biskupije koji su došli na ređenje novog biskupa. Sve je nazočne pozdravio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Riječi pozdrava uputio je i apostolskom nunciju u RH nadbiskupu Mariju Robertu Cassariju, glavnome zareditelju splitsko-makarskome nadbiskupu i metropolitu Marinu Barišiću, kardinalima Josipu Bozaniću, zagrebačkom nadbiskupu, i Vinku Puljiću, vrhbosanskom nadbiskupu, predsjedniku HBK đako- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 173

80 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve vačko-osječkom nadbiskupu Marinu Srakiću. Uz njih su se na slavlju ređenja okupili hrvatski nadbiskupi i biskupi i gosti iz susjednih zemalja. Na slavlje su pristigli i provincijali, svećenici i redovnici Dubrovačke biskupije i Splitsko-makarske nadbiskupije kao i iz ostalih biskupija republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nazočni su bili i visoki predstavnici vlasti, kulturnih i društvenih institucija Grada, Županije i Republike Hrvatske. U slavlje je uveo nadbiskup Barišić, pozdravljajući osobito zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, kojemu je zahvalio za dugogodišnje vjerno služenje u Dubrovačkoj biskupiji, želeći mu plodno i blagoslovljeno služenje u zadarskoj Crkvi. Nadbiskup Barišić u homiliji je, obraćajući se ređeniku, istaknuo: Dubrovnik te danas svečano prima i radosno otvara vrata grada tvome blagoslovljenome dolasku. Raduje se njegov stoljetni čuvar i trajni nebeski zaštitnik, naš sveti Vlaho sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim. Po imenovanju pape Benedikta XVI. u tebi prepoznaju dar kog višnji nam Bog je d o. Budući da se ređenje događa na blagdan sv. Josipa, nadbiskup Barišić je mons. Uzinića podsjetio da on danas poput Josipa uzima k sebi svoju zaručnicu, dubrovačku Crkvu. Osvrćući se na Uzinićevo biskupsko geslo Od ljudi za ljude, splitsko-makarski nadbiskup je podsjetio da ono izražava dvostruku povezanost: s bližnjima i s Gospodinom. Biskupsko geslo Od ljudi za ljude zahvaća sve naše osobne pozive i poslanja, rekao je nadbiskup i dodao: Pozivam tebe, Crkvo dubrovačka, osobito vas, braćo svećenici, da u novosti dara svoga pastira, zajedno s njime budete radosni navjestitelji i svjedoci nade utemeljene u Kristu raspetom i uskrslom, kako bi ova nada našla put do uma i srca svih ljudi. Propovjednik je podsjetio i na izazove i pozive za novu evangelizaciju, te na evangelizaciju kulture i inkulturaciju evanđelja. Pritom je istaknuo: Poštovani biskupe, ulaziš u grad duge tradicije i bogate kulture, rođene iz kršćanskih korijena. Dubrovnik je otvoren i spreman razumjeti poticaje duha i čuti jezik evanđelja u svim generacijama i na svim razinama kulturnog i društvenog života. Uza sve izazove, poteškoće i zbunjenosti koje osjećamo, raduje nas što mlade generacije nalaze život i otkrivaju svoju budućnost u nadi Krista, raspetoga i uskrsnuloga. Samo od Boga dolazi istinska revolucija srca i prava preobrazba čovjeka, društva i svijeta. Dubrovniče, uz bogatu kulturnu i duhovnu ponudu tolikim jezicima i kulturama, svjedoči i obogati sve koji ti dođu u pohode ovom radosnom nadom evanđelja. Poželio je novom biskupu da, sukladno svome geslu, bude znak ohrabrenja i poruka svima nama u Crkvi i hrvatskom društvu: ima čovjeka! Krist je postao čovjekom da bismo mi postali ljudima. Ima čovjeka, jer ima kršćana! Ima čovjeka, jer ima ljudi dobre volje! Geslo Od ljudi za ljude trajni je poziv i cjelovit program čovjeka i ljudskosti, dodao je nadbiskup Barišić te ga preporučio zaštiti Marije, sv. Josipa i sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke biskupije. Uz glavnog zareditelja nadbiskupa Barišića, suzareditelji su bili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U obredu biskupskog ređenja mons. Mirko Maslać je pročitao dio bule na latinskom jeziku, dok je prijevod na hrvatski pročitao nuncij Cassari. Nakon danih obećanja mons. Uzinića slijedila je prostracija uz pjevanje litanija. Obred je nastavljen polaganjem ruku, molitvom, mazanjem glave, predajom biskupskih simbola i cjelovom mira. U prinosu darova na oltar su doneseni misnica i kalež, kruh i pogača, grožđe i vino, voda i krstionica, Biblija, kamen, cvijeće, a prinijele su ih redovnice koje djeluje u Dubrovačkoj biskupiji, predstavnici pokreta, mladih, obitelji i biskupova rodnog mjesta. Liturgijsko pjevanje na misi ređenja predvodio je mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Margit Cetinić, a za orguljama je bio Darko Kristović. Novi dubrovački biskup Mate Uzinić na kraju slavlja ređenja obratio se okupljenim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjerničkom puku, rekavši kako bi ovaj trenutak trebao biti i jest trenutak zahvalnosti svima koji su omogućili taj svečani događaj: Bogu, koji je spojio povijest ove biskupije i njegovu osobnu povijest, svima koji grade njezinu sadašnjost kao i svima koji su njemu svojim životom pomogli postati onakvim kakav jest, papi Benediktu XVI. koji ga je imenovao, nadbiskupu zareditelju Marinu Barišiću, suzarediteljima, biskupima, svećenicima. Obraćajući se vjernicima svoje nove Dubrovačke biskupije mons. Uzinić je kazao: Nadam se da vas neću razočarati, da ću, uz vašu pomoć i unatoč svim svojim ljudskim nedostacima, ispunjen milošću Duha Svetoga i poslušan Očevoj volji, postati biskup kakvog vam je baš u ovom trenutku povijesti po svojoj Crkvi htio poslati Isus Krist, biskup o kakvom govorite, kakvog želite, kakvog očekujete i za kakvog molite. Biskup Uzinić pozvao je sve na suradnju riječima: Dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici, vaš biskup vas treba. Trebam vas jednako kao što i vi trebate mene. Usmjereni smo jedni na druge, ovisimo jedni o drugima. Biskupa nema bez vas, jer biskup je od vas uzet, kao što vi ne možete biti bez biskupa, jer biskup se šalje da bude s vama i za vas u odnosu prema Bogu. Pokušajmo to svi zajedno shvatiti, jedni s drugima računati i jedni drugima pomagati preuzimajući, svatko na svom mjestu i u svojoj ulozi, svoj dio odgovornosti za ovu mjesnu Crkvu. Riječi novoga dubrovačkog biskupa bile su popraćene srdačnim pljeskom sudionika svečanog slavlja, koje je završeno pjevanjem hrvatske himne i pjesme Rajska djevo, kraljice Hrvata. (IKA) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

81 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve kršćani i POLiTikA U kontekstu krize U organizaciji splitskog ogranka Kršćanskoga akademskog kruga (KRAK) održana je tribina u utorak 22. ožujka u dvorani samostana Sv. Frane na obali u Splitu. Predavanje na temu Kršćani i politika u kontekstu krize održao je potpredsjednik KRAK-a dr. sc. Neven Šimac. Govoreći o razlozima današnje krize, za koju drži da je najveća do sada, veća i od one god. naglasio je kako neoliberalni globalizam nagriza sve što je zajedničko, a napredak je sam sebi postao cilj te nema onoga što ga nadilazi. Takvo doba karakterizira i protukršćanstvo. Iako je kršćanstvo u temelju Europe, u njoj kršćani danas kao da nisu prisutni, odnosno povukli su se. Angažman kršćana na svim razinama, osobito u politici u ovo vrijeme krize trebao biti veći, ali to nažalost nije tako. Kršćani bježe od politike jer je doživljavaju kao nešto prljavo. Međutim, istaknuo je dr. Šimac, treba znati da je politika briga ne za osobni probitak nego za dobro zajednice, grada, županije, države i za sve potrebne svijeta. Bavimo se politikom u našem narodu, našem gradu u kojem živimo jer je ona plemenita djelatnost i ne mora biti prljava djelatnost. Naglasio je kako u Europi postoji različit pristup kršćana politici, u nekim zemljama su angažiraniji u nekima pasivniji. Od starih razvijenih europskih zemalja angažman kršćana u politici u Hrvatskoj je mnogo slabiji. Možda zato, nastavio je dr. Šimac, jer smo preživjeli teška vremena, što smo imali 45 godina komunizam, a prije toga strašan rat, stranu okupaciju i stranu vladavinu na našim prostorima, imali smo, također, i Domovinski rat koji je bio za oslobođenje domovine. Međutim, to ne opravdava mlađe naraštaje jer oni se moraju angažirati, oni nemaju tereta prošlosti, niti sjećanja i deformacija koje je proživjela generacija koja polako odlazi. Njih treba pozvati prvenstveno da se angažiraju u politici jer moramo se baviti sudbinom svoga naroda. Podsjetio je na brojne crkvene dokumente koji potiču kršćane laike na angažman u politici, ali je upozorio da nije dobro insistirati na kršćanskim političkim strankama jer se ne smije kompromitirati vertikalu. Kršćansko ime i kršćanske vrednote moramo smatrati našom vertikalom. Angažman u politici dovodi katkada političara do toga da pristane na manje zlo jer se ne može izboriti za najveće dobro. Osim toga, nijedna stranka ne može reći iza mene stoji Crkva jer ona ne stoji ni iza koje stranke, nitko si nema pravo prisvojiti kršćansko ime i autoritet Crkve u korist političke djelatnosti, upozorio je predavač dodavši da bi institucionalna Crkva mogla pomoći u obrazovanju elita, u obrazovanju mladih posebno zauzetih kršćana na raznim područjima od studentskog angažmana do sindikalističkog, radničkog, političkog, seljačkog i uputiti ih u život sa znanjem za političku akciju i građansku zauzetost. S druge strane, naglasio je dr. Šimac, treba depolitizirati kler i politizirati laike. Treba prestati zloupotrebljavati propovjedaonicu za političke stranačke svrhe. Naravno da naši svećenici i kler imaju pravo ukazati na one koji žele djelovati u neskladu s evanđeljem, u neskladu s vrijednostima koje su nam svima zajedničke. Međutim, mislim da je važno depolitizirati kler jer on za to konačno nema nikakvo posebno obrazovanje i pomoći oko politizacije laika jer smatram da mi kršćani trebamo djelovati u javnom životu, kazao je predavač dodavši da iako tvrdimo da smo većina, to se nažalost ne vidi iz našeg Sabora i Vlade. Možda bi zato stvarno trebalo početi djelovati kršćanski u politici, a ne misliti da je politika neka sfera koja nema veze s našom vjerom. Uz razloge za zabrinutost dr. Šimac je na kraju svoga izlaganja dao i temelje nade naglasivši da bi globaliziranost svijeta trebalo iskoristiti za širenje kršćanske poruke po cijelom svijetu i zauzetosti u skladu s njom. Širenje blage vijesti moglo bi pomoći da se prestane progoniti kršćane na Istoku, da iskažemo svoju solidarnost prema njima, da im pomognemo materijalno i bratski. I možda je ovo, zaključio je dr. Šimac, stvarno vrijeme kako kaže Andrea Riccardi kada je lijepo biti kršćanin jer povezanost u svijetu je široka i velika. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 175

82 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve RADOsT i PATnjA U OBiTeLji Obiteljska tribina pod naslovom Radost i patnja u obitelji održana je u utorak 22. ožujka u Pinakoteci samostana Gospe od zdravlja u Splitu. Voditelj je bio fra Miroslav Bustruc, župnik Bristivice i dugogodišnji pučki misionar i voditelj duhovnih obnovi, radio emisija. Moderator tribine bila je dr. Danijela de Micheli Vitturi. U prvom je dijelu predavanja predavač govorio o obitelji kao Božjoj zamisli za čovjekovo dobro. Nikada kao danas obitelj nije bila toliko napadana. Živimo u vremenu stvaranja i nekih novih oblika zajedništva. Bog je stvorio muško i žensko da budu jedno i ostavivši oca i majku da postanu jedno tijelo. Svatko je od nas član neke obitelji. Bog je i svome sinu podario obitelj: majku Mariju i njenog zaručnika sv. Josipa. Sv. Obitelj proživjela je mnogo patnje i boli, i uvijek izlazila iz svojih osobnih ciljeva zbog potrebe drugih, kazao je Bustruc te dodao: po Božjoj namisli brak je sakrament vidljivi znak koji izriče dvoje zaručnika pred svećenikom. Nevidljiva ljubav im daje snage da nastave živjeti u toj ljubavi koju su dobili i da u njoj rastu i urode plodom poput gorušičina zrna. Seksualnost je u službi ljubavi i tamo gdje nije otvorena životu postaje zamka ljubavi. Za brak je bitna odluka koja se ostvaruje u ljubavi, a ne u pukoj zaljubljenosti. Govoreći o vjernosti kazao je kako je ona moguća, jer je Bog nama vjeran. Brak se raspada kada ne počiva na ljubavi i sebedarju. Muž i žena koji su najdublje ispunjeni Bogom mogu ostvariti i seksualni sklad. U drugom je dijelu susreta fra Miroslav svjedočio svoj odnos prema roditeljima i put do opraštanja vlastitim roditeljima za međusobno nerazumijevanje i koliko mu je u tom pomogla molitva i predanje Bogu i Gospi. Na kraju je predavač odgovarao na pitanja sudionika, molio molitvu za obitelj i udijelio svima blagoslov. (Danijela de Micheli Vitturi i SB) ODnOs znanosti i ReLiGije Hrvatska udruga Benedikt i Ichtis travel d.o.o. organizirali su javni intervju na temu Odnos znanosti i religije u srijedu 23. ožujka u prostorijama franjevačkog klerikata o. Ante Antića u Splitu. Svjetskoga poznatog fizičara prof. dr. Davora Pavunu, kojemu je ovo prvi posjet Splitu, pred više od 500 slušatelja intervjuirao je prof. dr. fra Josip Marcelić. Tribina, kojoj je prethodilo misno slavlje u kojem je sudjelovao dr. Pavuna, započela je molitvom a potom je sve nazočne uime organizatora pozdravio gosp. Vide Pavlović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt. Nakon što je predstavio predavača, koji ima osebujan i bogat znanstveni i vjernički hod, fra Josip je zamolio dr. Pavunu da kaže nekoliko riječi o samim počecima životnoga puta u Hrvatskoj, od rođenja u Koprivnici. Bilo je jako teško živjeti u Jugoslaviji: zbog mojega krštenja majka mi je tri puta bila pozvana kod boljševika. Bivši je sustav bio najveće zlo, tada su ljudi preuzimali ulogu bogova. A biti Hrvat je fundament mojega bića. Ovo je Bogom dana zemlja. Volim svoju majku, domovinu i planet. Splićani, i vas volim i ljubim, kazao je na samom početku dr. Pavuna a ispunjenom dvoranom zaorio se gromoglasni pljesak. Dr. Pavuna diplomirao je eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu godine. Postao je doktor znanosti u Cambridgeu godine iz područja fizike kondenzirane materije. U francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) u Grenobleu boravio je tri godine. Jedno vrijeme istraživao je u Australiji i SADu. Od godine radi u Lausanneu u Švicarskoj kao sveučilišni profesor fizike, kemije kondenzirane materije te mikro i opto elektronike. Upitan o svom znanstvenom hodu i putu vjere kazao je: Kada sam završio studije u Hrvatskoj, otišao sam na doktorat u Englesku. U Engleskoj su ljudi govorili o Isusu kao o stvarnoj osobi, poštivala se Biblija. Iako sam iz katoličke obitelji, nisam poznavao živoga Isusa. Čitao sam Evanđelje i shvatio da je to najveća istina. Intelektualno sam shvatio da su me lagali: Tito, partija i obrazovni sustav. U jesen 1981., nastavio je dr. Pavuna, došao sam na duhovne vježbe na Jordanovac. U grupi nas je bilo 30-ak, a svatko je pričao svoja iskustva Isusa. Na fakultetu sam bio faca, a tu sam vidio poniznoga i skrušenog fratra fra Zvjezdana Linića. Rasparala me njegova skromnost i raznijela njegova nježnost. Raspao se moj napuhani ego. Tada sam se javno isplakao. Spontano sam rekao: Isuse, hvala ti! Bio sam iz katoličke obitelji, ali sve do 29. godine nisam bio vjernik, posvjedočio je predavač te dodao: Bio sam i u zajednici Taize mjesec dana. Tamo sam bio vozač preko dana, a noću sam mnogo molio. Htio sam čuti Isusa. Jedne večeri dugo sam sjedio u crkvi, a oko mene su gorjele svijeće. Bio sam ljut, htio sam doživjeti Krista. Oko 5 sati ujutro sam osjetio mir, blaženstvo nešto što se ne može opisati. Susreo sam se s Duhom Svetim. Poručujem vam: morate umrijeti u svojoj egocentričnosti, morate umrijeti sebi. Od nas se traži da živimo u punini Kristovu i Marijinu ljubav. Govoreći o tomu kako doživljava euharistiju kazao je: Često je na početku euharistije moj ego velik. No, primanjem euharistije postajem dijete Božje, kvantni fluid, spajam se / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

83 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve s tijelom Kristovim. Siguran sam 100% da dragi Bog postoji i kao znanstvenik i kao vjernik. Cijela je znanost, nastavio je dr. Pavuna, proizišla iz duhovne filozofije, iz metafizike. Newton, Einstein, Ruđer Bošković su, također, bili vjernici. I ja sam vjernik. Fizičari su većinom vjernici. Ova je kreacija već inteligentnija nego mi i sama priroda, a zamislite tek Stvoritelja. Znanost je mlada disciplina, mi smo u kamenom dobu znanosti. Ona je jako dobra, prije svega jer ima kulturu neslaganja, a koju naši politikanti nemaju. Znamo se ne slagati, ali imamo i objektivnosti: znamo i što ne znamo i pošteni smo. Tako primjerice mi ne znamo što je 95 % tzv. univerzuma. Radimo na tome i radimo sve bolje modele, popravljamo sebe i naše uvide; pri tomu i griješimo, ali to je ljudski. Međutim, ne kažemo da imamo konačne odgovore, a konačni odgovor je vrlo jednostavan: ljubav. Bit života je ljubav, zajedništvo i suosjećajnost. Malo hrane i vode nam treba, ali bez ljubavi ne možemo. To može shvatiti i nevjernik. A mi, ako smo u ovoj zemlji 85% katolici, zašto ne molimo? Po tomu bi već trebao biti raj na zemlji. Dr. Pavuna objavio je brojne znanstvene radove i održao stotinjak predavanja na uvaženim svjetskim sveučilištima. Radi na projektu na sinkrotronu u američkoj državi Wisconsin, što je zajednički projekt švicarskih i američkih fondova za znanstvena istraživanja. Predsjednik je svjetskog kongresa o nano-inženjeringu i novim oksidnim tehnologijama u SAD-u. Savjetnik je poduzećima u nekoliko država. Kao savjetnika na području energetike angažirao ga je američki predsjednik Barack Obama. Jedan je od pokretača Prvog kongresa hrvatskih znanstvenika održanoga u Vukovaru godine. U povodu 150. obljetnice rođenja Nikole Tesle, dobio je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Nikole Tesle za osobite zasluge u izumiteljstvu, godine. Američki ministar energetike Steven Chu imenovao ga je recenzentom projekta iz područja energetike. Govori pet jezika. O svojim uspjesima, koji će kako reče u travnju ove godine biti još i veći, veli da su dar Božji. Upitan o obitelji kao suprug Francuskinje Sylvie i kao otac Marka i Ane upozorio je da se u globaliziranom svijetu razbija obitelj, stanica društva. Kad je obitelj jaka i dobra, onda stvari funkcioniraju. Financijska kriza nije najgora stvar u Hrvatskoj nego bijela kuga. U zapadnim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, tomu je mnogo pridonijela kontracepcijska pilula, kada je god. ženama dana sloboda izbora. Danas se rađa 1,1 dijete po ženi to je u Hrvatskoj djece godišnje, a toliko imamo mjesta na visokom obrazovanju. Dr. Pavuna je veoma živo i iskreno odgovarao na pitanja, koja je u dvosatnom programu i publika imala priliku postaviti. Predavaču su u znak zahvalnosti uručeni prigodni darovi, a on je obećao Splićane i Splićanke podariti još jednom tribinom u listopadu ove godine. (SB) kapelica na TRAjekTU DUBROVnik Trajekt Dubrovnik napokon je dobio prikladan prostor za bogoslužje kapelicu koju je u četvrtak 24. ožujka u splitskoj luci blagoslovio fra Miljenko Vrabec, voditelj Apostolata mora pri svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, tradicionalnom zavjetnom svetištu splitskih pomoraca i ljudi od mora. Već nekoliko godina posada trajekta Dubrovnik predvođena zapovjednikom trajekta Kap. Grgom Dujmovićem, predlaže da se prastara prostorija brodskog kina, koje u zadnjih desetak godina nije imalo posjetitelja, preuredi u kapelicu, jer brodom redovito iz Italije putuju skupine vjernika kojima je destinacija Međugorje. Za vrijeme putovanja održavaju se mise u neprikladnom prostoru kao što je brodski hodnik, salon, restoran i sl. Stoga bi znalo doći do neugodnih situacija, kada u jednom dijelu salona vjernici mole, a u drugom dijelu ostali putnici gledaju utakmicu, kartaju, galame, psuju i sl. S minimalnim ulaganjem, a s puno dragovoljnog rada, truda i zalaganja kapelica je, napokon, stavljena u funkciju. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 177

84 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve PRiMAnje MeĐU kandidate za ĐAkOnAT i PRezBiTeRAT Za vrijeme svečanoga misnog slavlja u kapeli Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu, u četvrtak 24. ožujka splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić primio je osmoricu bogoslova među kandidate za đakonat i prezbiterat. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije primljeni su: Domagoj Jelača (IV. godina), Ante Barun, Ante Bitunjac, Ivan Đonlić, Zdeslav Kožul, Nikola Mikačić i Luka Stipinović (svi III. godina) te na naslov Dubrovačke biskupije: Ante Novaković (III. godina). U splitskom CBS-u sada ima 31 bogoslov, a kandidatura je jedan od važnih koraka na putu do ređenja. Od tada bogoslov-kandidat javno svjedoči da se želi staviti u službu Crkve te svoju izobrazbu uspješno privesti kraju kako bi bio prikladan za primanje svetoga reda. Nadbiskup je u propovijedi dublje protumačio značenje kandidature pomoću misnih čitanja. U prvom čitanju prorok Jeremija govori o čovjeku koji se može nalaziti na različitim putovima. Kada je Izrael bio na dnu, Bog nije tražio snažne i jake, nego je pozvao mladića Jeremiju koji je za se mislio da je nedostojan. No, Bog ga hrabri i obećava da će biti s njim. Tako i kandidat zna da je sam za se nedostojan, ali ako bude hodio s Bogom, bit će dostojan, kazao je nadbiskup Barišić te nastavio: Psalam 1 nam govori o dva puta, putu pravednika i putu opakih. Pravednik je poput stabla koje je zasađeno kraj obilnih voda te donosi bogat plod, a opaki je kao pljeva što je vjetar raznosi. Tako i kandidat mora Bogu otvoriti svoje srce da bi od Njega primio život i donosio plodove. Na tome putu dobra postoji velika raznolikost, jer je svaki poziv, svaki pojedinac originalan. No, ako se kandidat bude zatvorio u se misleći samo na se, onda i ne će znati što je pravi život i prava sreća te će biti kao pljeva što je u tren raznese vjetar. Osvrnuvši se na evanđeoski tekst,koji stavlja pred oči nemilosrdnoga bogataša i siromaha Lazara, nadbiskup je naglasio kako je bogataš nakon smrti završio u podzemlju, a Lazar se našao u krilu Abrahamovu. Ta nam zgoda pokazuje da u ovom našem svijetu korijen svih nevolja nije ekonomska neimaština, nego duhovna. Čovjek dolazi na ovaj svijet ne da bi samoga sebe zaštitio, nego da se stavi Bogu i bližnjemu na raspolaganje izgovarajući svoje Evo me. Nadbiskup je na kraju svim kandidatima zaželio hrabrost, odlučnost i iskrenost kako bi ustrajali na putu kojim su krenuli. (Franjo-Frankopan Velić) TjeDAn solidarnosti s crkvom i LjUDiMA U BiH Pobožnošću križnog puta i misnim slavljem u župi Gospe od Zdravlja u Splitu, u petak 25. ožujka, obilježen je tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH. Pobožnost križnog puta predvodio je gvardijan samostana Gospe od Zdravlja fra Marko Duran, dok su prigodni tekst postaja naizmjence čitali djelatnici i volonteri Caritasa ove Nadbiskupije. Vrijedno je napomenuti da je tekstove ovog prigodnog križnog puta sastavio don Anton Šuljić. Poslije pobožnosti križnog puta uslijedilo je koncelebrirano misno slavlje, koje je predvodio don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa Mostarske biskupije sa suslaviteljem fra Matom Matićem, župnikom ove župe. Obzirom da je ovaj petak trećeg korizmenog tjedna, ujedno i blagdan Marijina Navještenja, predslavitelj je u tom duhu održao i homiliju, naglasivši u njoj - govor Božje šutnje i šutnju Božjeg govora kojeg je Navještenjem prihvatila Marija i preko koje je Bog nama progovorio u svome sinu. Ova nadahnuta propovijed izmamila je pljesak oduševljenih vjernika prepune crkve ove marijanske župe. Na kraju misnog slavlja, župnik je zahvalio djelatnicima Caritasa SMN i ravnatelju Slavku Jerončiću, kao i don Anti Komadini. Propovjednik Komadina naglasio je u završnoj riječi snagu vjere koja nas okuplja oko Kristova oltara i sjedinjuje s Crkvom u BiH. Vjernicima koji su dupkom ispunili crkvu, zahvalio je na odazivu i sudjelovanju u misnom slavlju kojim je obilježen tjedan solidarnosti s Crkvom u BiH u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. (SB) svoju zaštitnicu GOsPU OD BLAGOVijesTi PROsLAViLi splitsko sjemenište i GiMnAzijA Nadbiskup Stjepan Cosmi na Blagovijest godine ustanovio je ovu ustanovu kroz koju su se toliki naraštaji s radošću okupljali oko Gospe od Blagovijesti, zaštitnice našega Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu i Nadbiskupijske klasične gimnazije Don Frane Bulić nadahnjujući se na njezinoj poslušnoj vjeri i ljubavi, kazao je na početku euharistijskoga slavlja u petak 25. ožujka ravnatelj gimnazije don Josip Dukić / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

85 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve pozdravivši sve nazočne gimnazijalce i sjemeništarce, njihove roditelje i rodbinu, ravnateljice i ravnatelje srednjih škola, bogoslove i isusovačke novake, kandidatice, sve djelatnike gimnazije i sjemeništa, bogoslovije i KBF-a te sve okupljene svećenike. Misno slavlje u kapeli Nadbiskupskog sjemeništa predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Ivanom Ćubelićem, ravnateljima sjemeništa i gimnazije kao i ostalim svećenicima koji djeluju u sjemeništu i školi, s profesorima KBF-a Sveučilišta u Splitu i odgojiteljima CBS-a te ostalim svećenicima. Ovaj blagdan Navještenja Gospodinova nas već 311 godina okuplja i potiče na zahvalnost Gospodinu za tolike naraštaje, one prijašnje kao i ove nove koji su naša budućnost. Radosni smo jer nas sve povezuje ta ljubav Gospodinova i ljubav Blažene Djevice Marije, kazao je nadbiskup obrativši se nazočnima, osobito slavljenicima gimnazijalcima i njihovim nastavnicima, koji već godinama postižu zapažene rezultate na natjecanjima iz raznih predmeta na županijskoj i državnoj razini. Nadbiskupijska klasična gimnazija Don Frane Bulić danas ima 230 učenica i učenika, od toga su 23 sjemeništaraca. Tradicionalno na svetkovinu Navještenja Gospodinova propovijeda sjemeništarac maturant, tako je ove godine homiliju održao Gabrijel Kamber. U svojoj je propovijedi, između ostaloga, naglasio: Svima nama je potrebno prepustiti se božanskoj milosti, koja vodi u pravi, vječni život. A Marija, Majka Crkve, učiteljica, savjetnica naša, pokazala nam je taj put. Kao brižna majka ona nas prati. Kad pokleknemo ona nas podiže; kad smo zarobljeni tugom ili grijesima ona nas tješi svojim majčinskim zagrljajem; kad posustanemo ona nas hrabri i vodi k svijetlu svoga Sina. Ne boj se, brate i sestro, velikodušno odgovoriti svome Bogu u svećeništvo, redovništvo ili u obiteljski oblik života. Ne boj se poći s Njim na put svetosti, u čistoći srca, misli i osjećaja. Ne boj se trajno otvarati svoje srce neizmjernoj ljubavi Božjoj jer On je tebe kao i Mariju izabrao i s tobom želi ostvariti svoje božanske planove. Preko tebe želi u ovaj svijet donijeti svoju ljubav. Na kraju svečanoga bogoslužja ravnatelj sjemeništa dr. don Mladen Parlov uputio je riječ zahvale svima što su svojim sudjelovanjem uzveličali tu proslavu naglasivši da se već 2000 godina u povezanosti s Marijom događaju rijeke dobrih milosnih dijela a sve u neznatnosti. BDM je primjer kako se velike stvari događaju u neznatnosti, a ne u taštini i lažnoj veličini, istaknuo je dr. Parlov pozvavši sve na put poniznosti, kojemu je Marija zagovornica i uzor, a koji Bog svesrdno nagrađuje. Za vrijeme mise pjevao je mješoviti gimnazijski zbor pod ravnanjem s. Lidije Matijević. U poslijepodnevnim satima na sjemenišnom igralištu održana je tradicionalna malonogometna utakmica između sjemeništaraca i bogoslova, u kojoj su pobijedili bogoslovi rezultatom 3:2. Potom je u sjemenišnoj dvorani upriličena svečana akademija na kojoj je nastupio sjemenišni tamburaški orkestar Mosorska vila zajedno s Mješovitim zborom gimnazijalaca, a izveli su prigodnu predstavu Žrtva ispovjedne tajne, koju je sa sjemeništarcima i drugim đacima iz gimnazije pripremio prefekt sjemeništaraca don Darijo Čorić. Dramsko skazanje u 5 činova napravljeno je prema istinitom događaju, a radnja se odvija u Francuskoj u st. Govori o žrtvi svećenika koji je zbog čuvanja ispovjedne tajne nevin proveo sedam godina u zatvoru. Za vrijeme akademije prikazana je i prezentacija o životu i djelu don Frane Bulića. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 179

86 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve OBiTeLjski DAn župa MAkARskOG DekAnATA Obiteljski dan župa makarskog dekanata upriličen je u subotu 26. ožujka u Gospinu svetištu Vepric. Susret je započeo molitvom krunice i misom koju je predvodio upravitelj svetišta don Alojzije Bavčević u nazočnosti brojnih obitelji, bračnih parova i svećenika obližnjih župa dekana don Pavla Banića, don Damira Vuletića, don Ante Žderića i fra Nedjeljka Šabića. Nakon euharistijskog slavlja upravitelj svetišta pozvao je nazočne hodočasnike na prigodni domjenak i druženje. U dvorani Svetišta uslijedio je prigodni program a svoju dobrodošlicu i pozdrave uputio je i dekan makarskog dekanata don Pavao Banić. Voditeljica Obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Anita Strujić Vladanović predstavila je program obiteljskih kateheza i radionica kao pripremu za nacionalni susret obitelji sa Svetim Ocem u lipnju te projekt Petrova straža, pozvavši nazočne da se što više u svojim župama, u suradnji sa svojim župnicima, angažiraju u radu obiteljskih zajednica. Svoje svjedočanstvo dali su supružnici Irena i Ivica Grković, liječnici i predavači na Medicinskom fakultetu u Splitu, roditelji troje djece i angažirani laici u nadbiskupijskom obiteljskom pastoralu. Svojim spontanim i iskrenim svjedočenjem o ljepoti kršćanskoga braka, mladenačkoga sazrijevanja u krilu crkvenih zajednica, važnosti obiteljske molitve, kvalitetnom odgoju djece, o suglasju znanosti i vjere, oduševili su nazočne. Kao mladi i uspješni australski državljani, ipak su se spremno odazvali unutrašnjem pozivu da se vrate u domovinu i svom narodu donesu svoje znanje i stručnost, svojoj djeci odrastanje pod hrvatskim nebom. Prof. Rajka Šore, psiholog i suradnik Obiteljskoga savjetovališta govorila je o temeljima uspješnoga bračnog dijaloga koji izgrađuje bračne a time i obiteljske odnose. Na kraju programa prikazan je film Predivan naum o talijanskoj obitelji Badano čija je kći Chiara nedavno proglašena blaženom. Bila je to djevojka puna života, radosti za druge, bavila se sportom i raznim aktivnostima, rasla u toplini obitelji, okružena dragim prijateljima. Ali u svojoj 17 godini oboljela je od sarkoma teškog raka kostiju. Tijekom bolesti produbila je svoju vjeru i počela otkrivati prekrasni Božji naum nad svojim životom. U 18. je godini preminula a za sobom je ostavila svijetli trag koji posebno prepoznaju mladi. Njezin život, osobito zadnje dvije godine bio je nešto izvanredno, sva je bila usmjerena ljubiti druge te je bila sretna jer ima kovčeg pun ljubavi i stoga može otputovati k Isusu. Obitelj je put Crkve, put svetosti, svjedoči nam bl. Chiara i njezini roditelji. Zaputimo se, stoga, hrabro tim putem i zajedno u Kristu s papom Benediktom XVI. proslavimo Nacionalni dan obitelji! (SB) ODRžAnA PRVA RADiOnicA za LiTURGijske ČiTAČe U pastoralnom centru sv. Andrije apostola u Splitu održana je prva radionica za liturgijske čitače konkatedralnog dekanata Splitsko-makarske nadbiskupije, u subotu 26. ožujka. Voditeljica seminara bila je dr.sc. Anita Runjić, fonetičarka i prof. govorništva s Odjela za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Splitu. Radionici su nazočili čitači iz splitskih župa Uznesenja BDM s Brda, Sv. Ivana Krstitelja s Trstenika i domaćini iz župe Sv. Andrije apostola sa Sućidra. U teorijskom dijelu radionice prof. Runjić osvrnula se na sve važne elemente čitačkoga govorenja kao javnog nastupa. U praktičkoj radionici, u kojoj su sudjelovali svi sudionici, iščitavajući svetopisamske tekstove treće korizmene nedjelje primjenjivana su naučena pravila dobrog interpretativnog čitanja. U zaključku radionice svi su se složili da je potrebno svaku liturgijsku čitačku skupinu obučiti kako u osnovama govorništva, tako i u najvažnijim elementima dobroga interpretativnog čitanja. Takvo govorenje/čitanje može pomoći da susret s Riječi doživimo živom i do kraja joj povjerujemo, što je i smisao službe Riječi, u kojoj su liturgijski čitači sunositelji. Animator susreta bio je profesor Dragan Lisica, voditelj liturgijske čitačke skupine iz župe sv. Ivana Krstitelja. (SB) DRžAVnO natjecanje iz VjeROnAUkA U HVARU Državno natjecanje iz vjeronauka za osnovne i srednje škole, koje ove godine obrađuje temu Marija - Isusova i naša majka, započelo je u četvrtak 24. ožujka u Hvaru, u prostorijama tamošnje osnovne i srednje škole. Sve sudionike vjeronaučne olimpijade, koju već desetak godina zajedno organiziraju Agencija za odgoj i obrazovanje, Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Glas Koncila, pozdravio je u velikoj sportskoj dvorani prije pismenog dijela natjecanje ravnatelj škole mr. Duško Kovačić. Živim ritmovima i prigodnim plesom, članice školske plesne skupine brzo su razbudile nazočne / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

87 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve sudionike državnog natjecanja iz vjeronauka, koje su svojom nazočnošću ohrabrili i hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk i ravnatelj Državne agencije za odgoj i obrazovanje prof. Vinko Filipović, viši savjetnici za vjeronauk iz Splita, Rijeke i Zagreba, predsjednica Državnog povjerenstva za natjecanje iz vjeronauka prof. dr. s. Valentina Mandarić s članovima povjerenstva te djelatnici škole. Na upute za provođenje natjecanja podsjetila je Anita Matković iz NKU, zaželjevši svima uspješno i plodonosno jednosatno ispunjavanje zahtjevnih pismenih testova. Nakon toga su članovi Državnog povjerenstva poveli 17 skupina osnovnih škola i 15 srednjoškolskih ekipa u učionice na pismene testove. Dopodnevni program završen je obilaskom znamenitosti grada Hvara. Poslijepodnevni dio nastavljen je s ekipnim dijelom natjecanja u predstavljanju projekata, misnim slavljem u hvarskoj katedrali Sv. Stjepana te večernjim kulturno-zabavnim programom. Srednja škola Hvar sa 145 osvojena boda i Osnovna škola Sućidar iz Splita sa 142 boda pobjednici su državnog natjecanja iz vjeronauka, završenog u petak 25. ožujka u suncem okupanom gradu Hvaru o temi Marija - Isusova i naša majka. Između petnaest srednjoškolskih ekipa drugo je mjesto osvojila III. gimnazija iz Zagreba, a treće Turističko-ugostiteljska škola iz Šibenika. Osnovnoškolskih sedamnaest ekipa iznjedrilo je na drugo mjesto OŠ Luka iz Zagreba te OŠ Hvar iz Hvara. Priznanja i darove nagrađenima uručili su direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić, Tomislav Tomasić iz Agencije za odgoj i obrazovanje, te prvoplasiranim pobjednicima hvarski biskup mons. Slobodan Štambuk, koji nije krio zadovoljstvo što su na pobjedničkim postoljima čak dvije ekipe iz njegove biskupije. Uime domaćina tople riječi zahvale na sudjelovanju i organizaciji izrekao je predstojnik Katehetskog ureda Hvarske biskupije don Mili Plenković. Hvala na ljepoti koju pronosite i kojom ste uljepšali ovih dana grad Hvar, rekao je don Plenković istaknuvši zajedništvo koje je pokrenulo hvarsku župu, brojne pojedine i gradske institucije u zajedničkom cilju što boljoj organiziranosti vjeronaučne olimpijade, u čemu su i uspjeli. Kako je biskup Štambuk rekao na završetku vjeronaučne olimpijade i dodjele nagrada u hotelu Amfora, Hvarani su obranili naslov i osvojili novi, a svi sudionici obogatili Hvar svojom nazočnošću koja je plod mladosti, pameti, inteligencije, radišnosti i jednostavnosti. Podsjetivši na glavnu misao iz propovijedi u hvarskoj katedrali, na kojoj su bili svi sudionici olimpijade kao i mnogi Hvarani glavna je stvar da glavna stvar ostane uvijek glavna stvar biskup Štambuk je čestitao svima ime cijele Hrvatske biskupske konferencije, zaželjevši im da donose plodove u svakodnevnom životu i obećavši također da će za pobjednike uslijediti i nagradno putovanje. S novim iskustvima doživljenima ispod svodova hvarske osnovne i srednje škole, gdje su pisali pismeni dio natjecanja, te iz hotela Amfora u kojem su prezentirali svoje projekte o marijanskim crkvama i pobožnostima u svojim nad/biskupijama i sudjelovali na Milijunaku, sudionici vjeronaučne olimpijade su prije ukrcavanja na trajekt prema Splitu obišli Jelsu, Vrbosku i Stari Grad, nadopunivši tako brojne informacije i dojmove s otoka i grada Hvara, koji je već stoljećima ne samo svjetionik mornarima, nego i svjetionik vjere u onu ženu i majku Bogorodicu koju mornari oduvijek nazivaju Zvijezda mora. (IKA) PROMOcijA PReDŠkOLskiH ODGOjiTeLjicA U VjeRi Promocija i podjela sveučilišnih potvrdnica o završenom teološko-katehetskom doškolovanju za provođenje vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama održana je u subotu 26. ožujka u prostorijama Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Susret je započeo euharistijskim slavljem koje je u bogoslovskoj kapeli predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a potom je u Velikoj dvorani Fakulteta upriličena promocija 39 predškolskih odgojiteljica u vjeri i podjela potvrdnica. Već treći put u jedanaest godina Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu u suradnji s Katehetskim uredom Splitsko-makarske nadbiskupije organizirao je akademske godine 2009/2010. godine teološko-katehetsko doškolovanje na koje su se dobrovoljno i uz preporuku župnika prijavile 43 odgojiteljice. Program doškolovanja obuhvaćao je 90 nastavnih sati iz 9 teoloških disciplina, a uspješno ga je završilo 39 odgojiteljica, kazao je u svom pozdravnom govoru predstojnik Katehetskog ureda i voditelj spomenutog programa mr. Josip Periš. Svjesni smo da je ovaj program samo jedan mali uvod u teologiju tako da će Katehetski ured nastaviti permanentnu formaciju odgojiteljica organizirajući za njih redovite godišnje stručne skupove. Ali, ako k tome dodamo osvjedočeni vjernički život naših odgojiteljica, onda držim da su to već sada dobri temelji za provođenje vjerskog odgoja u dječjim vrtićima, naglasio je mr. Periš. Naime, prema Ugovoru o katoličkom vjeronauku u osnovnim i srednjim školama i vjerskom odgoju u predškolskim ustanovama, vjerski 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 181

88 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve odgoj u predškolskim ustanovama provode diplomiranje odgojiteljice koje uz svoju temeljnu visokoškolsku naobrazbu završe i dodatni program teološko-katehetskog doškolovanja. Ne redi se u vrtiću o zasebnom satu vjeronauka, nego se vjerski odgoj integrira u postojeći program predškolskog odgoja. Vaša unutarnja vjernička motiviranost bez ikakvih financijskih interesa ukoliko već radite u svojoj ustanovi, vaše vrijeme koje ste odvojili za slušanje predavanja kroz 16 subota, vaše učenje i polaganje ispita, vaše obavljanje metodičkih vježbi iz vjerskog odgoja nama su u Crkvi jamstvo i sigurnost da ima smisla ulagati trud i napor u vjerski odgoj već od najranijeg djetinjstva, poručio je mr. Periš čestitavši odgojiteljicama te zahvalivši svima koji su sudjelovali u programu. Uime organizatora prigodnu je riječ uputio i dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Nediljko Ante Ančić, koji je sudjelovao u programu i kao predavač. Izrazivši radost zbog uspješne provedbe zamišljenog programa, kojemu su odgojiteljice pristupile ozbiljno i odgovorno, izrazio je nadu da su tijekom predavanja produbili teološke spoznaje i duhovne obzore te stekli potrebne sposobnosti kako bi djeci prenosili i tumačili kršćanske vrednote. U istom duhu svoju je čestitku izrekao i nadbiskup Barišić zahvalivši odgojiteljicama na uloženom trudu i naporu koji je vrlo zahtjevan. Istaknuo je važnost njihova zalaganja da u svako dijete utkaju dobre temelje sklada duha i tijela kako bi sutra svaki od njih bio dobar i zreo čovjek, čovjek vrednota, čovjek koji voli Boga i bližnjega. Gospodin nam je postavio dijete za uzor jer ono ima povjerenja u druge te vrlo brzo pretvara bol i neuspjeh u optimizam i nadu. Od djece svi imamo puno toga za učiti. Drage odgojiteljice, naučite od djece ono što trebate te im budite ono što od vas traže, poručio je odgojiteljicama nadbiskup Barišić zaželjevši im dobar i plodan rad jer to znači i dobru budućnost našega naroda. Potom je uslijedila podjela potvrdnica i prigodnih poklona: Priručnik vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama Njihovo je Kraljevstvo nebesko i dviju knjižica u izdanju Crkve u svijetu, koje su odgojiteljicama darovali i uručili nadbiskup i dekan KBF-a. Riječ zahvale uime odgojiteljica izrekla je Svemirka Matić. Cijeli program promocije svojim su pjesmama uljepšala djeca iz dječjeg vrtića Rusulica (Cvit Mediterana) u kojem se već dugi niz godina provodi vjerski odgoj zahvaljujući vrijednim odgojiteljicama u vjeri Hani Čargo i Svetki Gulan, pionirkama u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u promicanju vjerskoga odgoja u javnim predškolskim ustanovama. (SB) MisnO slavlje i PUČkA fešta U ČAsT novoga DUBROVAČkOG BiskUPA Svoju rodnu Dubravu, Poljica pohodio je u nedjelju 27. ožujka novozaređeni dubrovački biskup mons. Mate Uzinić (43) te se euharistijskim slavljem u crkvi Sv. Luke i pučkim veseljem zahvalio te oprostio s rodbinom, majkom Milicom, ocem Ivanom, braćom Jurom, Antom i Tomislavom, mještanima, poljičkim svećenicima i gostima koji su stigli iz splitske okolice. Cijelo mjesto od četiristotinjak stanovnika dočekalo je mons. Uzinića pokraj stare župne kuće pa su u procesiji ušli u drevnu crkvu na Gorici. U ono vrijeme židovski je narod žeđao za vodom pa su mrmljali Mojsiju kad ih je izveo iz ropstva u pustinju, prema / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

89 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve slobodi i obećanoj im zemlji. Nije to samo sudbina izabranog naroda nego je riječ i o našoj društvenoj i crkvenoj situaciji. Čini nam se kao da smo u pustinji, a u njoj se lako zaboravi na nekadašnje ropstvo i izgubi nada u bolje sutra, kazao je u propovijedi biskup Uzinić, pozvavši vjernike da se iz masovnosti i ulica, facebook grupa i demonstracija, pa čak i masovnih liturgijskih slavlja spuste na osobnu razinu te u susretu i razgovoru s Gospodinom pokušaju riješiti probleme. Ovim ne želim zadirati u pravo ljudi da demonstriraju i demonstracijama traže svoja prava, premda u tim svojim pravima nikad ne smiju zaboraviti na prava i dostojanstvo drugih, niti želim dovesti u pitanje ovo naše okupljanje na misno slavlje proslave moga biskupskog ređenja ovdje u mojoj Dubravi i mojim Poljicima, nego želim dodatno promisliti sva naša okupljanja, kazao je te se osvrnuo i na svoj biskupski izbor: Bez obzira što sam biskup, običan sam, grešan čovjek, od ljudi uzet, vaš. Moj izbor je povod za ovo okupljanje, ali nisam ja cilj, mogu biti samo sredstvo. Razlog je Isus Krist, kojem smo pozvani prilaziti u molitvi i razgovoru, zaključio je biskup Uzinić, drugi dubravski biskup nakon Nikole Ugrinovića, koji je prije 500 godina bio biskup Smedereva i Bosne. Na kraju euharistijskoga slavlja biskupa Uzinića je uime poljičkih svećenika i časnih sestara pozdravio don Jure Juginović, uime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije don Dušan Vuković, a slikar don Marijan Čagalj poklonio mu je sliku, portret s dubrovačkom katedralom i crkvom Sv. Luke. Mjesec dana pripremala se Dubrava za ovaj susret; svi su bili uzbuđeni razmišljajući što vam dati da ponesete iz Dubrave. Darovali smo vam štap da i nas vodite sa sobom, a mi ćemo moliti za Vas, kazao je dubravski župnik don Jakoslav Banić obrativši se biskupu Uziniću koji je rodnom mjestu poklonio misnicu u kojoj je prošloga tjedna zaređen u Dubrovniku. U istom duhu biskup je naglasio da njegov odlazak ne znači raskidanje veza jer biskup je graditelj mostova. Bit ću most između Dubrave i Dubrovnika, Poljičke i Dubrovačke republike, Splitsko-makarske i Dubrovačke Crkve, a za to mi je važna pomoć Božja i vaša molitvena podrška, poručio je biskup Uzinić. Dubravci su se s jednim od najmlađih hrvatskih biskupa fotografirali pred crkvom Sv. Luke za milenijsku fotografiju te se slavlje nastavilo na Podstinju pokraj svetišta Sv. Arnira, gdje su nastupili pučki pjevači i klapa Dubrava, a pod šatorima je i na proplancima priređena gozba. Biskup Uzinić pohodit će u ponedjeljak 28. ožujka i svoje Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu, u kojemu je deset godina obnašao službu rektora, te će u 18 sati u bogoslovskoj kapeli predvoditi misno slavlje. (SB) POkRenUT POsTUPAk za BeATifikAcijU fra ivana PeRAnA Nakon dobivenoga dokumenta Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih (nihil obstat), u travnju pokrenut je postupak za proglašenje blaženim i svetim fra Ive Perana što se vodi u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, prema kojem je fra Ivan ubrojen među sluge i službenice Božje. Svečano otvorenje dijecezanskog postupka proslavljeno je 27. ožujka u Kaštel Starom, rodnom mjestu sluge Božjega. Svečano misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz koncelebraciju provincijala franjevačke provincije sv. Jeronima fra Josipa Sopte, mons. Josipa Delića, fra Bernardina Škunce, župnika don Lovre Šole te tridesetak biskupijskih i redovničkih svećenika, većinom iz provincije sv. Jeronima, uz pratnju župnog zbora. Na misnom slavlju okupilo se mnoštvo župljana, Kaštelana te rodbine, među kojima su bile fra Ivanove sestre Jela Bralić i Anka Lučić, dok je treća - Vinka Baldani u Australiji (odsutna). Za glazbeni dio programa pobrinula se klapa HRM Sv. Juraj i župni zbor Košljun iz Punta s Krka, dok je kroz program vodio fra Ansemo Stulić. U propovijedi nadbiskup Barišić nakratko se dotaknuo pročitanog Evanđelja kako je Gospodin došao radi nas i želi nam se približiti, ulazi u našu stvarnost prihvativši naše potrebe, povezujući sve to s fra Ivanom Peranom. Fra Ivan bi nam danas imao mnogo toga reći o vjeri, ljubavi prema Bogu koju je primio od svojih roditelja i produbio je u franjevačkom redu u duhovnosti sv. Franje. Sveti život fra Ivana Perana očitovao se do mjere herojskog življenja kršćanskih i redovničkih kreposti u redovitim životnim prilikama, ali se vrhunac njegova sveta života najsnažnije očitovao u dvaput doživljenom susretu sa smrću u herojskom podnošenju osude na smrt strijeljanjem od komunističkih vlasti i u vjerničkom prihvaćanju prirodne smrti. Vicepostulator fra Bernardin Škunca napomenuo je da se događaj osude na smrt može nazvati drugo krštenje fra Ivana Perana. To mučeničko krštenje dogodilo se polovicom rujna godine. Nakon prve godine odsluženja vojnog roka u montiranom je procesu komunističkog režima fra Ivan optužen kao intelektualni vođa zločinačke grupe, kao neprijatelj 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 183

90 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve narodne vlasti koji veli da je Stepinac osuđen bez dokaza i da svaka vlast koja se borila ili se bori protiv Crkve propada te je u procesu zaključeno da se za njega traži najstroža kazna koja postoji u našem zakonu, stajalo je u njegovoj optužnici. I doista, 23. rujna iste godine, na vojnom sudu u Ljubljani Ivan Peran je osuđen na smrt strijeljanjem s još petoricom kolega. Nakon žalbe Vrhovnome vojnom sudu u Beogradu, fra Ivanu je kazna preinačena na pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Tu je on imao mogućnost svjedočiti ljubav Božju prema zatvorenicima, prema onima koji su trpjeli bez smisla, postupati ljudski i vjernički čak i prema svojim mučiteljima, gdje su mnogi osjetili snagu tog svjedočenja i bili su kažnjeni zato što postupaju dobro prema njemu. Krepost vjere fra Ive Perana najviše je došla do izražaja kada je on svoju osudu na smrt primio s punim predanjem u volju Božju. Zanimljivo je što on nikada nije izrekao niti jedne riječi o ljudima koji su ga sudili i osudili premda su ga mnogi na to navodili. Imao je čudesni dar praštanja kojemu je poticaj i snaga u molitvi. Ostatak života, što predstavlja više od pedeset godina, fra Ivan je pokazao svoju dubinsku blizinu življenja s Bogom. Izgledao je kao redovnik-svećenik koji se sav pretvorio u molitvu. Fra Bonaventura Duda nazočio je njegovim sprovodnim obredima te nakon misnog slavlja svjedočio: Pater Ivo Peran je najistaknutiji franjevac u nas, i to pod mnogim vidovima. Napose ističem njegovu radosnu žrtvu sebedarja u zatvoru, a onda njegov provincijalat, njegovo ustrajno magisterstvo, njegov založeni liturgijski pastoral Ja ga smatram čovjekom sveta života. I već sada potpisujem molbu da u svoje vrijeme, što prije, započne njegova kauza. Mjesni biskup Valter Župan je u sprovodnom govoru, između ostaloga, posvjedočio kako se za fra Ivana Perana može reći da je u njemu Isus bio trajno nastanjen i da je doživljavao isto što i apostol Pavao: Živim, ali ne živim više ja, nego u meni živi Krist. Uz navedene, postoje još mnoga pismena svjedočanstva o glasu svetosti fra Ive Perana i čuvaju se u arhivu na Košljunu. Nadbiskup Barišić imenovao je članove komisije sudišta: dr. don Josipa Delića za delegiranog suca, dr. fra Juru Brkana za promicatelja pravde i Renatu Jukić za bilježnika. Za članove komisije povijest i arhivistiku: dr. Josip Sopta predsjednik (provincijal sv. Jeronima), dr. Franjo Verčić, mr. Ivan Milovčić i dr. Antun Bozanić. Za članove komisije teologa imenovani su: dr. Mladen Parlov predsjednik, dr. Stipe Nosić, dr. Mirjana Benezić, dr. Božidar Mrakovčić i dr. Jerko Valković. Za bilježnika (ad kazum) imenovan je mr. Mijo Škurlina. Nakon toga su imenovani članovi položili privolu na sv. Evanđelje. Ranije je na / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

91 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve prijedlog provincijala fra Josipa Sopte generalni postulator za kauze svetih franjevačkog reda imenovao za vicepostulatora fra Bernardina Škuncu, koji je također prisegnuo na sv. Evanđelje. Potom je nadbiskupu Barišiću vicepostulator predao popis od 35 svjedoka o svjedočanstvu svetosti fra Ivana Perana, koji će pred sudištem položiti svoje svjedočanstvo. Potom je nadbiskup Barišić proglasio postupak otvorenim, nakon što su ispunjeni svi preduvjeti. Fra Ivan Peran rođen je u Kaštel Starom kod Splita 25. lipnja od oca Ivana i majke Nedjeljke, r. Pilić. Već kao dječak zaželio je krenuti u redovnički poziv. Školovanje je započeo u Kaštel Novom, nastavio na Poljudu, na Badiji kod Korčule (uz pomoć i podršku don Ivana Valetina). Novicijat je završio na Košljunu, maturu u Dubrovniku, teologiju u Splitu. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 8. kolovoza godine. U vojsku odlazi godine i kao vojnik, zbog odvažnog svjedočenja svoje vjere, bio je zatvoren i od vojnog suda u Ljubljani osuđen na smrt strijeljanjem kao neprijatelj i rušitelj postojećeg sustava. Nakon žalbe smrtna osuda mu je promijenjena u pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Nakon zatvora odslužio je vojni rok u Zemunu. U Provinciji je, nakon vojske, obavljao važne službe: učitelj novaka, profesor u biskupijskom sjemeništu u Pazinu, u Franjevačkoj gimnaziji na Poljudu, gvardijan u Dubrovniku, definitor u više navrata, provincijal u tri mandata ( ). U žaru vjere provodi čitav život kao odgojitelj mladih franjevaca, profesor crkvene glazbe i zborovođa, u sve to vrijeme pak kao česti putujući navjestitelj Evanđelja mnoge zadivljuje radosnim svjedočenjem kršćanske vjere i franjevačkog poziva. Dugi niz godina bio je voditelj posjetitelja na Košljunu, franjevačkom otočiću kod Punta na otoku Krku, gdje proveo najveći dio svojeg redovničkog života, od kojih posljednjih 21 godinu u kontinuitetu. Umro je u samostanu na Poljudu u Splitu, 14. rujna godine na glasu svetosti u 83. godini života, 67. godini redovništva i 60. godini svećeništva. Pokopan je u grobnici franjevačkog samostana na Košljunu, kod Punta na otoku Krku 18. rujna. U hrvatskoj javnosti fra Ivo je postao poznat i obljubljen po svojoj pučkoj misi (Peranovoj misi), jedinoj koja je kod Hrvata općenito prihvaćena (skladao je veći broj pučkih misa). Glazbom se fra Ivo počeo baviti za svoga školovanja u Badiji kod Korčule. U glazbi su ga podučavali poznati hrvatski crkveni glazbenici fra Bernardin Sokol i fra Kvirin Orlić. Temeljito glazbeno obrazovanje stekao je u glazbenim školama Sorkočević u Dubrovniku (ondje je diplomirao srednju glazbenu školu) i Njegoš u Kotoru. Kao izvanredni student upisao je studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, ali ga je prekinuo kad je bio izabran za provincijala. Napisao je stotinjak vokalno-instrumentalnih skladbi, uz brojne pripjevne psalme. Osim spomenute hrvatske pučke mise, poznate su još dvije Peranove mise za zborove: u C- i D-duru - obje, zbog svoje pjevnosti, jednostavnosti i duhovne privlačnosti, vrlo drage i sad već udomaćene kod manjih zborova. Važnija su mu djela: Sveti Franjo pred Dubrovnikom, recital za soliste, zbor, glasovir i orkestar, skladan prigodom 750. obljetnice prisutnosti Male braće u Dubrovniku (1985.); Apokalipsa, oratorij za soliste, zbor, orkestar i orgulje (1988.) i oratorij Preobraženje (1997.), inspiriran događajima iz Domovinskog rata. (Ivan Marjanica) BiskUP UziniĆ U POsjeTU BOGOsLOViji Novi dubrovački biskup mons. Mate Uzinić posjetio je u ponedjeljak, 28. ožujka, Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu. U zavodskoj kapeli slavio je svečanu misu na koju su se okupili bogoslovi i sjemeništarci te njihovi odgojitelji i profesori. Biskup Uzinić je izrazio radost što po prvi put nakon svoga ređenja može doći u bogosloviju, u svoj zavičaj, gdje je posljednjih deset godina obavljao službu rektora. U propovijedi je istaknuo nekoliko poučnih misli iz svojih prvih biskupskih dana. Tako mu je jedan prijatelj govorio da će mu vrijeme do ređenja biti najljepše jer da će ga tada svi hvaliti, ali da će vrijeme nakon ređenja biti dosta teže jer će se tek tada suočiti s izazovima biskupske službe. No, kako je rekao biskup Uzinić, on sam je očekivao obrnuti slijed događaja, naime, da će mu do ređenja biti najteže jer je tada u središtu pozornosti i svi govore o njemu, a da će poslije biti jednostavnije jer će započeti sa svakodnevnim poslovima u radu za biskupiju. Međutim, nastavio je biskup Uzinić, nije se obistinilo ni jedno ni drugo predviđanje. Što se tiče vremena prije ređenja, narod mu je u mnogočemu pomogao, kako molitvom tako i samom organizacijom ređenja i preuzimanja službe. Osobito je istaknuo bdjenje u crkvi Male braće uoči ređenja, koje mu je bilo poticaj i ohrabrenje. Već u tom razdoblju, a poglavito tijekom i nakon ređenja osjetio je pomoć Duha Svetoga. Biskup Uzinić je to pobliže objasnio navodom iz Knjige Izaijine kojim je Isus započeo svoje javno djelovanje: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti go- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 185

92 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve dinu milosti Gospodnje. (usp. Lk 4, 17 19) Biskup je nadalje naglasio da mu je Duh Sveti na poseban način progovorio preko pravoslavnoga zahumsko-hercegovačkog episkopa Grigorija koji je pratio ređenje svojom molitvom, osobito u času kada su se pjevale Litanije svih svetih. Štoviše, nakon ređenja, episkop mu je darovao ikonu Krista kako bi ga podsjećala da se uvijek ugleda u Krista te da bude Njegov odraz u svijetu. Uz to, episkop je izrazio kajanje zbog zla koje je naneseno Dubrovniku u prošlosti, u čemu biskup Uzinić vidi znak nade i približavanja. U zaključku propovijedi, pozvao je bogoslove i sjemeništarce da budu ikone Kristove. U tom smislu darovao je bogosloviji sliku Uskrsloga s dvojicom učenika koji su bili na putu u Emaus. Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko druženje bogoslova, sjemeništaraca i profesora s biskupom Uzinićem odnosno, kako oni kažu, sa svojim don Matom. (FV) nagrada za životno DjeLO fra VickU kapitanoviću, A OsOBnA fra MiRkU MARiĆU U povodu Dana Splitsko-dalmatinske županije, 14. travnja, vijećnici Županijske skupštine su u srijedu 30. ožujka usvojili prijedlog Komisije za dodjelu nagrada za godinu. Nagrada za životno djelo bit će dodijeljena dr. fra Vicku Kapitanoviću (67), pročelniku katedre za crkvenu povijest KBF-a u Splitu. Osobnu nagradu dobit će fra Mirko Marić (64), predsjednik ogranka Matice hrvatske Sinj. Nagrade će se dodijeliti na svečanoj sjednici Splitsko-dalmatinske županije na Dan županije. (IKA) nadbiskup PRiMiO ČAsnike RATne ŠkOLe BAn josip jelačić Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić primio je, u petak 1. travnja u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, časnike Ratne škole Ban Josip Jelačić na čelu sa zapovjednikom Škole brigadnim generalom Slavenom Zdilarom, vojnim kapelanom o. Zoranom Vujčićem i bivšim vojnim kapelanom a sadašnjim splitskim župnikom fra Žarkom Relotom. Ratna škola Ban Josip Jelačić najviša je vojna škola u Republici Hrvatskoj. Zadaća škole je priprema i osposobljavanje visokih časnika i civilnih osoba za sudjelovanje u procesu donošenja odluka na strategijskoj i planskoj razini u području sigurnosnih i obrambenih poslova, kazao je zapovjednik Zdilar. Dodao je kako se u njoj školuju časnici iz oružanih snaga RH i inozemstva te da je u XIII. naraštaju škole, osim časnika OS RH, po jedan časnik iz Bosne i Hercegovine, te Makedonije. Naglasio je, također, povezanost vojske s hrvatskom Katoličkom Crkvom. Splitsko-makarski nadbiskup upoznao je časnike s prošlošću grada Splita i Splitskomakarske nadbiskupije, koja danas ima oko / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

93 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve vjernika, od kojih je oko 94 % katolika. Ukratko im je približio splitsku katedralu i njezinu povijest koja nije šutjela. Nadbiskup je, odgovarajući na brojna pitanja časnika, govorio o ulozi Crkve u razvoju Dalmacije, o poticajima povratka života na selo, o pronatalitetnoj politici Splitsko-dalmatinske županije, koja jedina u RH još uvijek ima veći natalitet nego mortalitet, i o poticajima Splitsko-makarske nadbiskupije, koja svako četvrto dijete pa na dalje potpomaže i materijalno. Bilo je govora i o zaključcima proljetnoga plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, s posebnim osvrtom na popis stanovništva i poziv biskupa upućenog vjernicima na post i zajedničku molitvu za Domovinu. U tom je surječju nadbiskup kazao da će se u svim župama Splitsko-makarske nadbiskupije u petak 8. travnja obaviti zajednički put križa i misa za Domovinu. Časnici su nadbiskupu u znak zahvalnosti uručili zahvalnicu, a nadbiskup je svakome od njih darovao krunicu. Časnici Ratne škole su, dan prije, u četvrtak 31. ožujka, posjetili u Splitu prvu Jadransku vojnu i zrakoplovnu izložbu i konferenciju ASDA te su tom prigodom obišli i kulturne znamenitosti grada Splita. (SB) križni PUT MLADiH GRADA splita Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije u suradnji sa Katedralnim i Konkatedralnim dekanatom organizirao je Križni put mladih grada Splita u subotu 2. travnja kada je i godišnjica smrti sluge Božjega Ivana Pavla II., velikog prijatelja mladih. Križni put, prvi ovako organiziran na otvorenom ulicama grada, predvodio je predstojnik Ureda za mlade mr. Jenko Bulić, a započeo je na Peristilu ispred katedrale sv. Dujma. Mladi iz gotovo svih splitskih župa te molitvenih zajednica i udruga mladih, bogoslovi i sjemeništarci izmjenjivali su se u molitvi postaja te nošenju križa. Nakon postaja u centru grada križni put, koji su osmisli sami mladi tj. suradnici Ureda za mlade, prolazio je Senjskom ulicom preko Marjanskih stepenica sve do Prve vidilice, a završio je kod crkvice sv. Nikole na Marjanu. Cijelim križnim putem, koji je napisala studentica teologije Ana Marčinko, mladi su pjevali predvođeni zborovima iz dvaju dekanata: VIS Via crucis iz Velog Varoša (katedralni dekanat) i VIS Izidor sa Sućidra (konkatedralni dekanat). Na kraju križnoga puta, pred vratima crkvice sv. Nikole mladi, kojih je zajedno s onim malo starijima bilo oko četiri stotine, imali su prigodu staviti zrno tamjana u kadionicu kao znak molitve koja se uzdiže Bogu. Svoje su molitve napisali na papiriće te su ih ostavili u crkvi ispred križa zajedno sa svijećama koje su zapalili na dvanaestoj postaji. Te će molitve biti prikazane na misi prilikom duhovne obnove za mlade 9. travnja u Nadbiskupskom sjemeništu. Mladi su u dvosatnom hodu nosili 14 baklji koje su se palile pri svakoj postaji kako bi javno molili i svjedočili svoju vjeru u Uskrslog Krista te tako bili sol zemlje i svijetlo svijeta. (SB) 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 187

94 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve POsTAVLjAnje LekTORA i AkOLiTA Za vrijeme svečanoga misnog slavlja u kapeli Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu, u subotu, 2. travnja mons. Drago Šimundža, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, podijelio je službe čitača (lektora) i pratitelja (akolita). U službu čitača postavljeni su sedmorica bogoslova treće godine: Ante Barun, Ante Bitunjac, Ivan Đonlić, Zdeslav Kožul, Nikola Mikačić, Ante Novaković i Luka Stipinović, dok su šestorica bogoslova četvrte godine postavljeni u službu pratitelja: Josip Bečić, David Marjanović, Jure Martinić, Ante Sladić, Toni Šinković, Franjo-Frankopan Velić. Crkva zahtijeva da oni koji žele primiti sveti red prikladno vrijeme obavljaju službe čitača i pratitelja. Od čitača se očekuje da ono što na liturgijskom slavlju javno pročita, ne ispovijeda samo ustima, nego prije svega djelima provodi u svakodnevnom životu. Pratitelj se brine za liturgijsko posuđe te je izvanredni služitelj svete pričesti. Stoga sama narav njegove službe zahtijeva da se iz dana u dan sve više vježba u kršćanskim krjepostima kako ne bi nedostojno pristupio svetim otajstvima. Između podjele službe pratitelja i primanja đakonata mora proći rok od makar šest mjeseci. Mons. Šimundža istaknuo je u svojoj propovijedi da su bogoslovi pozvani utjeloviti Božju nazočnost u svijetu. Stariji se katkada boje novih vremena i gledaju na njih samo negativno, no dublje nam razmišljanje pokazuje da osim manjaka postoje i prednosti. Kako je Kristovo poslanje bilo potrebno u srednjem vijeku, u modernom vijeku, tako i danas u postmoderni, objasnio je mons. Šimundža te zaključio: Ako ne budete izgarali od Božje ljubavi, mnogi će oko vas umrijeti od hladnoće. (Franjo-Frankopan Velić) nagradno OLiMPijskO PUTOVAnje U krasno i UDBinU U organizaciji Katehetskog ureda po devet najbolje plasiranih ekipa i njihovih mentora iz osnovne i srednje škole, koje su sudjelovale na natjecanju iz vjeronauka, nagrađeno je jednodnevnim putovanjem u subotu 2. travnja u marijansko svetište Krasno na Velebitu i u Udbinu. Kip Gospe od Puta, postavljen na odmorištu Krka, sa svoja tri i pol metra visine podsjetio je sve sudionike na osobni duhovni rast kojim se najbolje može pokazati usvojenost ovogodišnje vjeronaučne građe na temu Isusova majka Gospa naša vjere. Vođeni tom mišlju nastavili smo putovanje prema velebitskoj kršnoj gori gdje je ostala sačuvana i još i danas okuplja brojne hodočasnike crkva Gospe od Krasna. Tu nas je dočekao upravitelj svetišta don Nikola Komušanac i proveo kroz povijest svetišta. Posebnu pozornost privukao je govoreći o skromnim pastirima koje je predaja vezala uz ovaj prostor. Oni su na mjestu današnje crkve našli Gospin lik i odnijeli ga u polje gdje je bila jedna kapelica, ali se u više navrata taj lik vraćao. To je ponukalo vjerni narod da upravo na ovom mjestu sagradi crkvu. U crkvi Gospe od Krasna, gdje se uzdižu molitve brojnih hodočasnika, slavili smo euharistijsko slavlje koje je predvodio naš predstojnik don Josip Periš. U nadahnutoj propovijedi pozvao nas je, da kroz sliku farizeja i carinika, prepoznamo sebe i damo Bogu svoj odgovor na primljeni dar vjere. Tako je naš korak na prostor Gospinog svetišta bio hod prema sagledavanju duše i priznanju svoje bijede kako bismo duhovno preporođeni mogli dočekati blagdan Uskrsa. Uputili smo Gospi i svoje osobne molitve. Potpisom u knjigu dojmova pozvali smo i druge da s ovog mjesta ponesu duhovne uspomene i stave svoj život pod zaštitu naše nebeske Majke. Nakon zajedničkog ručka imali smo prigodu uživati u pogledu na očuvanu i još uvijek netaknutu prirodu ovoga kraja. Na iznenađenje mnogih, vidjeli smo Utočište za mlade medvjede u Kuterevu koje skrbi za medvjeđu siročad, prvo takve vrste i zasada jedino takvo na svijetu. Život medvjeda i svrhu ovog Utočišta slikovito nam je približio gospodin Ivan Crnković. Naše drugo odredište bila je Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, gdje nas je dočekao župnik fra Nediljko Knezović. Ne skrivajući radost što smo pohodili ovo sveto tlo, progovorio nam je o sagrađenoj Crkvi hrvatskih mučenika kao dobitku za Domovinu. U ovoj crkvi mogli smo prepoznati značaj svih mučenika kroz povijest ispaćenog hrvatskog naroda. U kapeli Kraljice mučenika, koja se nalazi podno crkve, župnik nas je, pokazujući na kamen iz Drugog svjetskog rata i spomen - kamenja postrojbi Domovinskog rata, pozvao na zahvalnost i molitvu onima koji su nas izravno zadužili žrtvom svoga života. Pogled na Krbavsko polje prizvao nam je u sjećanje ne samo Krbavsku bitku nego i Domovinski rat pa smo za oslobađanje naših generala izrekli našu molitvu. Ovo lijepo nagradno putovanje bilo je hod i rast u vjeri prema Bogu, Katoličkoj crkvi i svome hrvatskom narodu čiji će se plodovi odraziti na prostranstva našega djelovanja. (Marina Šimić) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

95 križni PUT OVisnikA U GRADU POD MARjAnOM I ove je godine u gradu pod Marjanom upriličen Križni put ovisnika na četvrtu korizmenu nedjelju 3. travnja. Križni put pod vodstvom don Jure Vrdoljaka i o. Joze Čirka organiziran je za ovisnike o drogama u terapijskim zajednicama papa Ivan XXIII. i Cenacolo i sve one koji žele molitvom i žrtvom pratiti oboljele od ove opake duhovne bolesti. Ova duboka pobožnost započela je u crkvi sv. Dominika i nastavila se IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve prema splitskoj katedrali sv. Dujma. Ovoga puta članovi zajednice Papa Ivan XXIII iz Oraha i Velikog Prologa načinili su veliki drveni križ kojega su zajedno sa članovima zajednice Cenacolo, roditeljima i ostalim vjernicima, nosili na križnom putu prema katedrali. Nazočni vjernici, obitelji ovisnika, prije početka križnoga puta ispisali su na križu svoje molitve, imena osoba za koje namjenjuju ovaj križni put. Križ su od postaje do postaje naizmjenično nosili članovi dviju spomenutih terapijskih zajednica. Posebno je značajan trenutak uspinjanja uz stepenište katedrale, gdje već tradicionalno vjernici klečeći u dubokoj tišini i molitvi, baš poput Krista uspinju se na svoju Golgotu. U katedrali sv. Dujma nastavljen je drugi dio pobožnosti klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Nazočni su svoje molitve, prošnje, poklonstva i hvale upućivali Gospodinu jedinom Gospodaru života i smrti. U gromoglasnoj pjevanoj molitvi Bože čuvaj Hrvatsku molilo se za Domovinu. Poznatom pjesmom Velik si završena je ova pobožnost križnoga puta, a ovisnički veliki drveni križ ostavljen je u katedrali i predan vjernicima na štovanje. (SB) križni PUT za MLADe i OBiTeLji U imotskom Već tradicionalno na četvrtu korizmenu nedjelju, 3. travnja mnoštvo vjernika ispunilo je ulice Imotskog odazvavši se zajedničkom križnom putu za mlade kao i obitelji s područja Imotskog dekanata. Uvod u procesiju koju su i ove godine organizirali franjevci iz imotskog samostana, bilo je zajedničko okupljanje u imotskoj župnoj crkvi Sv. Franje gdje je riječi pozdrava uputio imotski župnik, gvardijan i dekan fra Zoran Kutleša koji je i predvodio ovogodišnju pobožnost. Procesija koja je ove godine okopila nekoliko stotina mladih zajedno sa brojnim obiteljima ovoga najistočnijeg dekanata Splitsko-makarske nadbiskupije nastavila se kretati ulicama grada praćena mnoštvom vjernika na čijem čelu je išao veliki procesionalni križ, a iza njega četrnaest križeva koji su simbolizirali četrnest postaja križnog puta. Vrhunac procesije bilo je najuzvišenije mjesto u gradu smješteno na kultnoj tvrđavi Topana gdje su obitavali i praoci ovih krajeva stari Iliri, a na kojem su Imoćani u 18. st. pod vodstvom svoga gvardijana fra Stipana Vrljića izgradili crkvicu Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine. Gvardijan Kutleša, udijelivši svečani blagoslov podno spomenika Krune Bošnjaka koji je posvećen svim poginulim braniteljima s područja Imotske krajine, pozvao je sve vjernike da posebno mole za obitelji. (JŠ) nadbiskup PReDVODiO MOLiTVU za DOMOVinU Danas molimo za našu Domovinu koja je rođena iz molitve, sebedarja i žrtve. Još uvijek su nam pred očima slike krunica oko vrata, ponosa i nade. Stoga danas molimo za Domovinu i ovaj napaćeni narod da ne zaboravi svoju žrtvu, da se zalaže za pravdu i nevine, da bude na strani života i budućnosti, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći molitvu za Domovinu, pobožnost križnoga puta i euharistijsko slavlje u petak 8. travnja u konkatedrali sv. Petra u Splitu. 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 189

96 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve Ova molitva nas povezuje s drugima, ali iznad svega s Gospodinom. Molimo se Ocu koji nas ljubi, prihvaća i koji se žrtvuje za nas. Svijet i čovjek plod su ljubavi, a ne slučaja, sile i kaosa, istaknuo je nadbiskup uvodeći u misno slavlje. U svojoj je propovijedi govorio o različitim nepravdama koje su pogađale kako biblijske likove, kao što je prorok Jeremija ili pak Isus Krist tako i nas i naše suvremenike. I Jeremija i Isus bili su nepravedno osuđeni među svojima, a to najteže pogađa i boli. I mi trpimo pritisnuti različitim nepravdama, ali ih i nanosimo jedni drugima. Opasno je ako to postane način postupanja ne samo pojedinaca nego zajednica i uloga. Zato danas molimo da nas molitva pročisti i obrati te vrati k Bogu kako bismo bili solidarniji s onima koji trpe, kako bismo bili na strani pravde i nevinoga. Ako je naša molitva protiv nekoga onda je to protiv staroga čovjeka u nama potrebna obraćenja, kazao je mons. Barišić. Govoreći o ljudskim sudovima i Božjem konačnom sudu naglasio je kako će se revizija sudova i naših i svjetskih sigurno dogoditi, ali ljudska pravda ostaje ograničena i interesna. Stoga je pozvao vjernike da svoju vjeru i nadu usmjere k Bogu i njegovom pravednom sudu. Danas molimo za sve one koji nevini trpe zbog nepravedne osude. Molimo da svoju patnju i trpljenje vide u svjetlu Isusove nevinosti i njegova križnoga puta. Molimo da ih Gospodin okrijepi snagom svoga uskrsnuća, poručio je splitsko-makarski nadbiskup brojnim vjernicima okupljenima na molitvi za Domovinu. (SB) korizmena OBnOVA za MLADe Koračajući polagano u korizmenom hodu prema svjetlu Uskrsa u subotu 9. travnja mladi katolici grada Splita okupili su se na duhovnoj obnovi u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu pod naslovom Teologija tijela - život u Duhu koju je predvodio don Damir Stojić, salezijanac i studentski kapelan grada Zagreba. Don Damir nam je posvijestio opasnost ovog vremena koja se sastoji u nedovoljnom vrednovanju ljudskog života i osobe. Naglasio je koliko je svaki čovjek neprocjenjiv upravo iz razloga jer je dijete roditeljske ljubavi, no ako to nažalost nije slučaj, dijete Božje ljubavi zasigurno jest. U trenutku našeg začeća Bog nam upućuje poziv na život, na koji niti jedan drugi čovjek, pa ni sama majka nema pravo odgovoriti s da ili ne. Jer život koji nastaje u njoj nije njezin život već novo ljudsko biće upućeno na poziv ljubavi. Taj poziv se očituje u čežnji koja svakog čovjeka prati čitavog njegovog života, a svoj smiraj pronalazi jedino u Bogu. Kad čovjek zna tko je, a on je dijete ljubavi, i kamo ide, a ide k Bogu, sam snosi odgovornost za put koji mu je prevaliti. Isus govori: Ne bojte se. Čovjek je ranjen, nosi svoj križ, priču, ali upravo po tome je jedinstven i zbog toga biva nanovo neprestance pozivan od svog Stvoritelja na novo rađanje. Isus se ne odriče svojih rana već ih preobražava. Ponekad pod teretom svojih slabosti bježimo ili ih potiskujemo a zapravo zaboravljamo da to nije ono što je ispravno. Bijeg i pad nisu rješenja, suočavanje i izdizanje su ozdravljenja. No to ne možemo sami. Isus ozdravlja srce i to često puta zaboravljamo, kao i da je On glava Crkve koju nazivamo zastarjelom, prepunom nepotrebnih zakona koji narušavaju našu slobodu, i od koje kao takve odlazimo. A odavno smo, naglasio je Stojić, zaboravili da je On stvorio slobodu. Opterećeni sviješću o postojećim zakonima i strahu da oni ugrožavaju našu slobodu, postajemo nesvjesni da zapravo problem nikad nije bio u zapovjedi i zakonu već u čovjekovom srcu, te da su i sami zakoni nastali jer je čovjek sam sebe učinio nesposobnim da živi bez njih. Ali tako nije bilo na početku, i zbog toga mi možemo postići slobodu od zakona. Don Damir je također naglasio da je i naše tijelo bitna komponenta i da zajedno s njim odlazimo u Nebo, i zbog toga se već danas trebamo brinuti i za njega. Po pitanju tjelesnosti čovjek najčešće pada na području seksualnosti, i to iskreno vjerujem najviše zbog slabog i krivog poznavanja ljudske spolnosti. Živimo u svijetu gdje nam je ta tema neprestano prezentirana, ali na kriv način. Crkvu se često puta proziva kao onu koja spolnost smatra grešnom, što je netočno. Spolni čin je čak dio obreda vjenčanja, jer njime muškarac i žena tijelom potvrđuju ono što su rekli duhom. Tek spolnim činom brak postaje nerazrješiv. Crkva se protivi spolnom činu jedino izvan bračnih odnosa tj. predbračnim odnosima, upravo zato što se tijelom govori ono što se u duhu ne govori. Bez obzira što se par voli, on tek sklapanjem sakramenta ženidbe u svoj odnos uključuje i Boga i pred njim obećaje da slobodno pristaje na trajnost veze i na otvorenost životu. Voljeti osobu radi nje same, a ne radi sebe. Tek tada zaručnici dobivaju posvetnu milost da takvu ljubav žive u potpunosti uz Božju pomoć. Čistoća je nužna upravo zato što je spolni čin svet čin koji je otvoren prema novom životu i Božjoj volji, te kao takav pripada samo trajnoj, posvećenoj vezi. Njih dvoje u braku postaju jedno i zato je brak zemaljski znak Neba na zemlji, jer pokazuje jedinstvo dviju osoba otvorenima životu u ljubavi. Celibat je preskakanje tog zemaljskog znaka i predokus života kakvog ćemo imati bez tjelesnog izražavanja u Nebu. Celibat nije uzvišeniji od braka, naprotiv, celibat na svoj način pokazuje koliko je brak svet, te kakvu će dimenziju poprimiti u Nebu. On nam je podsjetnik da / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

97 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ne činimo idole u ljubavi jedni od dugih i ne klanjamo se jedni drugima već Bogu. Nakon cjelodnevnog izlaganja, ispovijedi, mladi su s don Damirom sudjelovali u misnom slavlju i klanjanju. Na duhovnoj obnovi je, a u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, Stojić zajedno sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem i mr. Petrom Baltom predstavio novi Katekizam za mlade, praktični priručnik s 527 pitanja i odgovora, tumačenjem raznih pojmova, te mislima svetaca, filozofa i nekršćanskih autora. Katekizam je nastao od strane pedesetak mladih katolika, kateheta i teologa, te nam na nov način pomaže u upoznavanju naše vjere i obrazlaganju nade koja je u nama. (Ana Marčinko) MOLiTVeni susret U VePRicU Nadbiskupijska klasična gimnazija Don Frane Bulić u Splitu priredila je u subotu 9. travnja pokornički duhovno-molitveni susret za roditelje gimnazijalaca u Gospinu svetištu Vepric kod Makarske. Oko 130 sudionika, roditelja i razrednika svih odjeljenja škole pod vodstvom nekoliko svećenika okupilo se u Gospinoj špilji kako bi zahvalili Majci za zagovor. Susret, koji je bio u znaku obitelji, započeo je nagovorom bračnog para Grković, roditelja troje djece. Oni su govorili o važnosti zajedničkoga života, zajedničke molitve i razgovora s djecom. Naglasili kako postoje tri podjele djetinje dobi: Djeca do šeste godine privržena su majci, od šeste do dvanaeste godine privržena su ocu, a od 12 do 18 godine žele biti samostalni te se pripremaju kako napustiti vlastiti dom. Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno kazali su Grkovići citirajući riječi bl. Majke Terezije te su pozvali okupljene roditelje na bračne vikende. Potom je uslijedila pobožnost križnoga puta koji se molio za Domovinu i pokorničko bogoslužje koje je predvodio ravnatelj gimnazije don Josip Dukić. Vrhunac susreta bilo je misno slavlje koje je u vepričkoj špilji predvodio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić. Nakon duhovne okrjepe domaćin i upravitelj svetišta Vepric don Alojzije Bavčević priredio je u vepričkoj dvorani prigodan domjenak i tjelesnu okrjepu za sve sudionike. (SB) MeĐUBiskUPijski susret MATURAnATA U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije 9. travnja održan je dvanaesti međubiskupijski susret maturanata u franjevačkom samostanu na Humcu. Na susretu je sudjelovalo oko učenika završnih razreda s područja Splitskomakarske, Zadarske i Šibenske nad/biskupije. Uz najbrojnije splitske maturante na susret su došli i njihovi vršnjaci iz Sinja, Trogira, Kaštela, Omiša, Makarske, Imotskoga, Ploča, Šibenika, Drniša, Knina, Biograda i Zadra ukupno 44 autobusa. Rijeke učenika slijevale su se pred poznato humačko svetište vođene željom da zajedno sa svojim vjeroučiteljima, razrednicima i profesorima obilježe završetak četverogodišnjeg učenja i druženja u čemu im je školski vjeronauk bio od posebne važnosti. Zajednički program započeo je pokorničkim bogoslužjem kojeg je u suradnji s drugim vjeroučiteljima pripremila i na vrlo lijep i poticajan način animirala vjeroučiteljica Helena Balajić. Veliki broj maturanata pristupio je sakramentu pomirenja. Na samom početku misnog slavlja, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, maturante i njihove vjeroučitelje pozdravio je humački gvardijan fra Velimir Mandić, izrazivši radost i dobrodošlicu što mogu biti domaćini ovog velebnog duhovnog susreta. Vidno raspoložen zbog okupljenog mnoštva mladih nadbiskup Barišić, osvrnuvši se u propovjedi na evanđeoski ulomak, pozvao je maturante da pred važnim životnim izborima pred kojima se nalaze, bilo upisom na fakultete bilo ulaskom u svijet rada, njihov najvažniji životni izbor bude Isus Krist unatoč mnogim protivljenjima na koje će u životu nailaziti. Maturanti Gimnazije Dinka Šimunovića iz Sinja u molitvi vjernika i znakovitom prinosu darova posvjedočili su mladenačku otvorenost i želju da budu potpuno Božji, da njemu u svemu pripadaju. Pokorničko bogoslužje i euharistijsko slavlje glazbeno je animirao 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 191

98 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve i uveličao VIS Izidor iz splitske župe sv. Andrije na Sućidru. Njihovi lijepi glasovi, skladno pjevanje kao i izbor pjesama pokrenuli su sve sudionike na aktivno sudjelovanje. Pružili su pravi primjer i svjedočanstvo kako se vlastiti darovi i sposobnosti mogu i trebaju staviti uvijek u službu drugih. Na kraju sv. mise riječi zahvale uputio je uime organizatora don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, izrazivši zadovoljstvo zbog vrlo visoke duhovne razine ovoga susreta. Na osobit način zahvalio je svim nazočnim maturantima, njihovim vjeroučiteljima i profesorima, humačkim franjevcima, nadbiskupu Barišiću i svima koji su sudjelovali u animiranju euharistijskog slavlja i općenito organizaciji susreta maturanata. Nakon misnog slavlja druženje učenika nastavilo se sve do večernjih sati u Mostaru i drugim hercegovačkim odredištima. Vraćajući se svojim domovima učenici nisu mogli sakriti prekrasne dojmove koje su sa sobom ponijeli. Neki su vrlo otvoreno izjavili da im je ovaj susret jedno od najljepših srednjoškolskih iskustava. Organizatorima i svim vjeroučiteljima ovo nije samo pohvala za uložen trud već poticaj da ustraju u ovom i svim drugim pothvatima za mlade. (JoP) nadbiskup U MAkARskOj Tradicionalni pohod splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića Makarskoj na petu je korizmenu nedjelju, 10. travnja, okupio velik broj vjernika u obje makarske župe. Nadbiskup se najprije susreo s vjernicima župe Kraljice mira u čijoj je župnoj crkvi održao svetu misu u koncelebraciji sa svojim tajnikom i tamošnjim župnikom don Damirom Vuletićem. Župa na Zelenci toplo je pozdravila svog pastira čije su riječi odjeknule u srcima svih onih koji nadolazeće blagdane iščekuju u svjetlu vjere, nade i pomirenja. Uskrsnuće kao proslavu novog života ne možemo doživjeti bez zajedništva s Kristovim križem i nadom da će životne muke jednom biti nadvladane. Uskrsna nam radost daje snagu društvo poznanika i susjeda preobraziti u društvo braće i sestara, što je ujedno nasušna potreba u aktualnoj situaciji brisanja i gubljenja vlastitog identiteta. Kao pobjeda života nad svim oblicima smrti neka vas i ovaj Uskrs oslobodi umiranja prije blažene smrti, poručio je nadbiskup Barišić na kraju misnog slavlja koje je svojim pjevanjem uzveličao župni zbor pod ravnanjem s. Bernardine Crnogorac. Svečano i dostojanstveno proteklo je i euharistijsko slavlje u katedralnoj crkvi sv. Marka evanđeliste koje je nadbiskup predvodio u koncelebraciji sa župnikom don Pavlom Banićem i župnim vikarom don Antom Žderićem. Označujući korizmu kao vrijeme opetovanog ulaska u otajstvo spasenja, mons. Barišić je iznio teološko značenje svih pet korizmenih nedjelja. Prema njegovim riječima, prva nas korizmena nedjelja stavlja pred stvarnost različitih kušnji iz kojih izlazimo spremniji na žrtvu kako bi u nedjelji preobraženja otkrili novu dimenziju života. Treća nas korizmena nedjelja podsjeća na Kristovu snagu koja lijeći sve oblike ljudskog slijepila, dok je četvrta nedjelja prilika naći sreću u svakodnevnom životu. Današnje evanđelje, kazao je nadbiskup Barišić, proniče u samu srž ljudskog žića kroz pitanje koliko Krist zapravo sudjeluje u našem životu. Da si Gospodine bio u mom životu, moj se brak ne bi raspao, te ne bih krao i varao- misli su današnjeg čovjeka koji u svakoj novoj kriminalnoj aferi vidi dio raspadnutog hrvatskog društva. No, isto pitanje moglo bi se postaviti svima onima kojima je vlastiti komfor ispred brige za bližnjeg. Gdje si ti brate ili sestro u problemima i poteškoćama drugih ljudi? Što si uradio da tvoj bližnji ne umre. Odgovore na ova pitanja nije teško dati priznamo li svoje propuste i odlučimo li svoj život prepustiti snazi uskrslog Krista čije nas riječi ja sam uskrsnuće i život pozivaju k otvaranju spasonosnoj Ljubavi, naglasio je nadbiskup. Nadovezujući se na jedno od Tjelesnih djela milosrđa koje nalaže brigu o mrtvima, Barišić je podsjetio i na još veću obvezu oživljavanja mrtvih kroz gestu, lijepu riječ i spremnost na pomoć svima koji su duhovno, moralno ili vjernički mrtvi. To se, kako je kazao, pogotovo vidi u današnjoj kulturi smrti koja umjesto produženja života traži sve učinkovitije načine lakšeg i bezbolnijeg umiranja. Nadbiskup je stoga sve pozvao na međusobnu pomoć i zajedništvo gdje ćemo ono što možemo, rješavati vlastitom snagom i pameću, a ono što ne možemo, ostavit ćemo G osp o dinu na br igu i bl ago sl ov. ( Pe t ar Kelv iš e r ) nadbiskupijski križni PUT na MAnAsTiRinAMA Na petu korizmenu nedjelju, 10. travnja, Splitskomakarska nadbiskupija u suradnji sa solinskim župnicimapriredila je pobožnost križnoga puta na drevnim salonitanskim ostacima od Amfiteatra do bazilike sv. Dujma na Manastirinama u Solinu. Križni su put predmolili generalni mons. Ivan Ćubelić, solinski dekan i župnik župe sv. Kaja don Stjepan Lončar i župni vikar župe Gospe od Otoka don Jure Bjeliš te mladi iz solinskih župa. Na početku križnoga puta u Amfitetaru mons. Ćubelić je naglasio kako je na današnji dan, / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

99 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve 10. travnja, prije 1707 godina na ovome mjestu podnio mučeništvo sveti Dujam i drugi mučenici svjedoci Kristove vjere. Danas ćemo proći putem kojim su oni išli i u svoje molitve utkati naše obitelji. Jer, ovo je njihova godina, naime ovo je godina koju je papa Benedikt XVI. proglasio Godinom obitelji. Moliti ćemo i za blagoslovljeni susret sa Svetim Ocem, koji nam dolazi u lipnju u Zagreb, kao i za našu domovinu u kojoj se osjeća nedostatak ponosa i radosti, nade, međusobnog poštivanja i vjere u bolju budućnost. Izmolivši prvu postaju, mons. Ćubelić je prvi ponio križ na svojim leđima. Potom je križ nosio solinski gradonačelnik Blaženko Boban te ostali vjernici. Tijekom četrnaest postaja moljen je Domovinski križni put autora don Tomislava Ivančića, molila se zlatna krunica i krunica Blažene Djevice Marije. Mons. Ćubelić je pored svake postaje križnog puta u Saloni kazao nekoliko riječi o tom starokršćanskom lokalitetu uputivši okupljenom mnoštvu vjernika poticajne riječi, između ostalog, da ustraju u svjedočenju svoje vjere bez obzira na okolnosti u kojima žive, poput sv. Dujma i solinskih mučenika. Nakon četrnaeste postaje, na starokršćanskom spomeniku, groblju s bazilikom na Manastirinama, u blizini groba sv. Dujma mons. Ćubelić je poručio okupljenima da češće šetaju Salonom te se tako ohrabruju u kršćanskom duhu i kulturi; istodobno je pozvao okupljene na molitvu za hrvatske branitelje i generale koji su nevini u zatvorima. (JP i SB) koncert kvarteta MUsic forever U velikoj, posve popunjenoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, u ponedjeljak 11. travnja, održan je svečani koncert duhovne i zabavne glazbe, pod naslovom Radost i nada. Na koncertu su nastupili prvaci opere splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta: Alma Karmelić, sopran, Stefan Kokoškov, tenor i Ratomir Kliškić, bariton. U prvom dijelu koncerta, pod naslovom Nada izvođači su otpjevali jedne od najpoznatijih religioznih melodija: Oče naš (Đ. Jusić), Ave verum Corpus (W. A. Mozart), Panis angelicus (C. Franck); Ave maris Stella (I. pl Zajc); Agnus Dei (G. Bizet) i Pie Jesu (A. L. Webber). U drugom dijelu koncerta, pod naslovom Radost, izvođači su otpjevali dvanaest arija uspješnica, šest od domaćih autora (Tijardović, Bašić, Runjić i Gotovac) te šest stranih autora (Bizet) di Curtis, Bixio, di Chiara, di Lazzaro i Webber). Sve su pjesme otpjevane uz pratnju kvarteta Music forever. Puna dvorana je svoje oduševljenje nastupom i izvedbom repertoara često izražavala velikim pljeskom. Koncert je organizirala Hrvatska udruga Benedikt iz Splita, uz suorganizaciju Kulturnog društva Marko Marulić i Dramskog studija Ilirik. (SB) je Li znanost PReVLADALA VjeRU? Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije u suradnji s nakladnom kućom Verbum, organizatorom Dana kršćanske kulture, priredio je u srijedu 13. travnja u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu tribinu za mlade grada Splita i okolice. Tema o kojoj su mladi razmišljali bila je Je li znanost prevladala vjeru?. Tema je to koja ne gubi na aktualnosti u ovo današnje doba u kojem smo svjedoci negativnih, čak i katastrofalnih posljedica koje tehnički napredak sa sobom može donijeti. Je li znanost zaista može objasniti baš sve? Je li znanost i napredak u znanosti isključuju Boga? Je li moguće da je naš svemir slučajan? Ima li i znanost ikakvih moralnih granica? Ako možemo sve, znači li to da i smijemo sve? Koje su opasnosti ako se odvoje vjera i znanost, Bog i tehnički napredak? Sve su to pitanja koja zaokupljaju i mladoga čovjeka. U susret je uveo kratki skeč u kojem se pojavljuju dva lika: argument i protuargument. Pošto se njih dvojica nisu nikako mogli dogovoriti, odlučili su igrati na par-nepar. Pobijedio je par te se tako na jedan humorističan način predstavilo gosta predavača, akademika, fizičara Vladimira Paara, koji je potom održao izlaganje o odnosu znanosti i vjere. Svoj je govor započeo parafrazirajući riječi Alberta Einste- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 193

100 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ina: znanost ne može bez vjere, a vjera ne može bez znanosti. U tom je vidu govorio o savršeno uređenim prirodnim zakonima kojima se možemo samo diviti te koji upućuju na njihova Stvoritelja, Stvoritelja svijeta i vremena. Do konflikta znanosti i vjere povijesno je došlo čisto iz političkih razloga ali i izvjesnih nerazumijevanja. Ono što se zaboravlja je da je unutar Crkve postojala dosta živahna razmjena mišljenja i različita su mišljenja paralelno njegovana a to je bio jedan od pokretača razvoja znanosti. Tako da to nije bio sukob znanosti i Crkve nego sukob dva kruga mišljenja unutar Crkve i to je vodilo do napretka. Francuska revolucija dovela je do političkih razračunavanja sa Crkvom i onda se falsificira i revidira znanstvena povijest. Mi još uvijek robujemo nekima od tih revidiranih mišljenja, zaključio je akademik Paar. O suradnji s teologom Ivanom Golubom na knjizi Skriveni Bog, kaže da ga je najviše zaintrigirao deterministički kaos koji veli da postoje mnogi biološki, kemijski, astronomski procesi koje znanstvenik ne može deterministički predvidjeti. Pitao se: gdje su granice znanosti i gdje je dodir zanosnosti i vjere? te došao do odgovora da ne može znanost voditi u područja u koja vodi vjera. Svoj je govor zaključio riječima: Postoji duboka komplementarnost znanosti i vjere i što se dalje znanost razvija ta komplementarnost postaje sve očitija. Potom je uslijedio film koji na zanimljiv način progovara o odnosu znanosti i vjere. U samome filmu skupina mladih organizatora susreta promišlja na koji će način osmisliti film za susret te svatko daje neku svoju ideju. Svećenik se budi kao znanstvenik a znanstvenik kao svećenik. Znanstvenik i vjernik o istoj stvari govore različitim jezicima. Vjera podupire znanost ali bitno je da znanost poštuje neke moralne granice. To su teme dotaknute u filmu. Nakon dijela u kojem je bilo moguće postaviti pitanja predavaču, uslijedile su obavijesti pa nagradna igra u kojoj su podijeljene četiri knjige u izdanju izdavačke kuće Verbum. No, glavna nagrada ipak nije bila knjiga već Dvije minute slave. S dobitnikom te nagrade (Anđa) slikali su se članovi Hrvatskoga Nadzemlja, gost Vladimir Paar te glazbena gošća pjevačica Doris Dragović koja joj je udijelila i čokoladu. Susret je završio sa tri pjesme koje je otpjevala posebna gošća Hrvatskoga Nadzemlja, već spomenuta pjevačica Doris Dragović. Svojim pjesmama uvela je u meditaciju s kojom je završio cijeli susret a nakon njega mladi su se ostali družiti uz piće i vokalno-instrumentalni sastav Papa band iz solinske župe Gospe od Otoka, koji je svirao tijekom susreta i duhovnom glazbom obogatio sve nazočne. (SB) križni PUT GRADA splita OD GOsPe DO GOsPe Ovo je danas žalosni petak za povijest, ali i za budućnost Hrvatske, jer je danas u ovoj presudi na optuženičkoj klupi bila čitava Hrvatska. Ovaj petak je najbliži Velikom petku, a nije ni to slučajno. Želio bih da nas ova ponižavajuća presuda ne podijeli međusobno nego da je ponosno i zajedno izdržimo. Danas, stoga, želimo moliti za naše heroje i domovinu, za one koji su osuđeni i osudom poniženi, za naše branitelje i njihove obitelji, za sve nas jer njihov križ je i naš križ, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na početku križnoga puta grada Splita Od Gospe do Gospe, koji se tradicionalno već dvadeseti put održava u petak prije Cvjetnice, a ove je godine upriličen 15. travnja. Pobožnost križnoga puta započela je ispred crkve Sv. Frane na Obali, gdje je nadbiskup Barišić izrazio svoju tugu i žalost zbog nepravedne presude hrvatskim generalima u Haagu, a svoju tugu nisu mogli skriti ni brojni okupljeni vjernici koji su suznih očiju svoje molitve, za Domovinu i svoje najmilije, upućivali Bogu. Za križem se uputilo više tisuća vjernika predvođeni nadbiskupom, generalnim vikarom mons. Ivanom Ćubelićem i župnikom župe sv. Stjepana pod Borovima fra Žarkom Relotom te obiteljima grada Splita. Nadbiskup je prvi ponio križ na svojim ramenima do Šperuna staroga nekada ribarskoga predjela Splita, gdje ga je predao puku na put dugačak više kilometara. Polazeći na križni put, mons. Barišić je naglasio da u križnom putu molimo Boga da nam da snage da možemo nositi križeve, osobne i zajedničke. Pozvao je vjernike da pomognu nositi križ oni / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

101 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ma kojima je najteže, onima koji padaju pod težinom križa nepravde, bolesti, siromaštva, nezaposlenosti, usamljenosti. Danas smo tužni i žalosni, razočarani i ljuti. Želimo vjerovati u pravdu, ali želimo da naša ljudska pravda bude što bliža nebeskoj pravdi. Želio bih da nas molitva ujedini pod križem osude i patnje, da pod križem posvjedočimo svoje dostojanstvo i ljubav prema Domovini, da zahvalimo onima koji su žrtvovali i ugradili svoje živote u ovu Domovinu. Želimo da nađu snagu u nevino osuđenom Isusu Kristu i njegovom križnom putu, da ne klonu pod svojim i našem križem, kazao je nadbiskup dodavši: Molimo s vjerom i nadom da će istina pobijediti laž, život smrt, a ljubav sve oblike neljudskosti. Velim Varošom, do prve Vidilice, pa južnim padinama Marjana do Kašjuna vjernici su prošli pokraj brojnih zavjetnih crkvica splitskih težaka. S molitvom i korizmenom pjesmom na usnama prošli su kraj crkve Sv. Jere ispod Šantine stine u kojima se nalaze nekadašnje pećine pustinjaka s kojima se dopisivao Marko Marulić. Čitanja su čitale obitelji iz Katedralnog dekanata, a križ su nosile obitelji Konkatedralnog dekanata. Za ovu prigodu naručen je novi razglas kako bi svi nazočni mogli sudjelovati u toj pobožnosti. Četrnaestu postaju predvodile su ženske redovničke zajednice kao jedna obitelj grada Splita. U trosatnom molitvenom hodu meditativnog ozračja vjernici su prošli blizu crkve Sv. Jure i stali kod crkvice Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup Barišić. U propovijedi je govorio o značenju Isusova križnoga puta i Marijinoj ulozi za život kršćana. Čuli smo u križnome putu kako imamo tri majke: onu koja nas je rodila, duhovnu Majku Mariju i majku Domovinu. Danas se naša majka Domovina našla pod križem raspetih svojih sinova. Osjećamo da bi trebali izraziti žalovanje, reći nešto. No, žalovanje izriču oni izvan obitelji, a članovi obitelji ne izriču žalovanje nego zajedničku bol i patnju dijele. Patnja je to svih članova obitelji. Podsjetivši na Isusovo vrijeme i daljnja povijesna nastojanja da se sudi cijelom narodu, protiv čega je Crkva uvijek odlučno ustajala, nadbiskup s nevjericom ustvrđuje da se to ipak dogodilo u 21. stoljeću. Ovo je danas križni put svakoga od nas, ovo je na svoj način i razapetost svakoga od nas. Vjerujem da s nama suosjeća ne samo majka Domovina nego i duhovna Majka Marija koja zna što znači bol, patnja i poniženje. Ali mi se ne zadržavamo kod križa i osude, jer oni nemaju zadnju riječ. Osobito zadnju riječ nema ljudska riječ. Zadnja riječ je riječ života i uskrsnuća, kazao je splitsko-makarski nadbiskup na livadi koja je nalik Brdu Blaženstava pozvavši vjernike da sve svoje križeve osobne, obiteljske, društvene gledaju u perspektivi Uskrsnuća i vječnosti. (SB) DUHOVnA OBnOVA za VjeROUČiTeLje Na duhovnu obnovu za vjeroučitelje laike, koju svake godine u subotu uoči Cvjetnice organizira Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije u nadbiskupijskom marijanskom svetištu u Vepricu, odazvalo se stotinjak vjeroučitelja kojima su se pridružili i članovi splitskog ogranka Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Animator duhovne obnove bio je don Tomislav Ćubelić, katedralni župnik sv. Dujma u Splitu. Nakon pozdravne riječi don Josipa Periša, predstojnika Katehetskog ureda, don Tomislav je okupljenim vjeroučiteljima najprije održao duhovni nagovor stavivši osobiti naglasak na Crkvu i eklezijalnost kateheta i katehistica. Potaknuo je vjeroučitelje na prenošenje iskustva vjere, društvenu i eklezijalnu prepoznatljivost te osoban vjernički stav. Krist nas treba ovakve kakvi jesmo! Ne bojte se biti malo drugačiji, biti ljudi vjere! Ne bojte se krhkosti i grešnosti, ta Crkva je sagrađena na temelju dvanaest neukih apostola!, hrabrio je i pozivao nazočne vjeroučitelje don Tomislav. Nakon kraće stanke uslijedilo je pokorničko bogoslužje i ispit savjesti te prigoda za sakrament pomirenja kojemu je pristupila većina vjeroučitelja. Potom je don Tomislav predvodio misu te je u prigodnoj homiliji, oslonivši se na evanđeoski odlomak, evocirajući i živopisno opisujući Isusove posljednje dane zemaljskog života i njegov odnos prema patnji, boli i smrti, sučelio s odnosom današnjeg čovjeka prema tim najtežim i posljednjim trenutci- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 195

102 IZ ŽIvoTA SPLITSKo-mAKARSKe CRKve ma svog života. Razlika između Njega i nas je što se On ne opire i ne uzmiče patnji, nego joj ide ususret, iako zna da je samo korak do smrti na križu. S kojim uvjerenjem mi ulazimo u Veliki tjedan?, upitao je don Tomislav na završetku homilije, pozivajući sve prisutne na promišljanje i osoban odgovor u ovom bremenitom času za svakog od nas pojedinačno i za cijeli narod. U poslijepodnevnom dijelu programa vjeroučitelji su zajedno blagovali, a potom su, nakon kraće pauze, obavili pobožnost križnog puta, koji je predvodio mr. Periš. Tekst križnog puta vjeroučiteljice Marine Šimić pozvao je sve prisutne da se okrijepljeni Kristovom mukom usavršavaju u ljubavi i darivanju u svakodnevnom životu i odgojno-obrazovnom radu. (Sabina Marunčić) započela PROsLAVA 800. OBLjeTnice UTeMeLjenjA ReDA sv. klare U samostanskoj crkvi sestara klarisa u Splitu na blagdan Cvjetnice, u nedjelju 17. travnja, svečanim euharistijskim slavljem započela je proslava 800. obljetnice utemeljenja Drugog franjevačkog reda Reda sv. Klare. Euharistijsko slavlje predvodio je magistar franjevačkih bogoslova fra Domagoj Runje. Proslava je privukla veliki broj vjernika i članova franjevačkih pokreta u Splitu. Svečano pjevanje predvodili su franjevački bogoslovi pod vodstvom mo. fra Mile Ćirka. Nakon mise upriličen je susret bogoslova sa sestrama klarisama. Jubilej će završiti na blagdan sv. Klare, 11. kolovoza Kroz to vrijeme cijela franjevačka obitelj pozvana je na osobit način razmišljati o utemeljiteljici Drugog reda i njezinoj karizmi. Klarise, redovnice koje žive u klauzuri, u Splitu su otvorile samostan godine i od tada su se održale sve do sada. Njihov današnji samostan, u kojemu sada ima oko dvadeset sestara, podignut je 1883., a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Naslovnik crkve do godine bila je sv. Ana, a te je godine crkva posvećena i proglašena crkvom Sv. Klare. (SB) / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

103 STATISTIKe nadbiskupije statistike splitsko-makarske nadbiskupije OD DO Broj svih stanovnika u Nadbiskupiji 461, , , , , , , Broj katolika 430, , , , , , , Broj župa koje vode dijecezanski svećenici koje vode redovnički svećenici Svećenički kandidati Nadbiskupije SJEMENIŠTARCI ukupan broj početkom tekuće školske godine primljeni u Sjemenište početkom ove školske godine maturirali prošle školske godine napustili Sjemenište tijekom prošle školske godine BOGOSLOVI ukupan broj početkom tekuće akademske godine od toga studiraju u inozemstvu napustili bogosloviju tijekom prošle akademske godine Novozaređeni svećenici dijecezanski redovnički ređeni u Nadbiskupiji Dijecezanski svećenici inkardinirani u Nadbiskupiji borave u Nadbiskupiji borave u drugim biskupijama borave u inozemstvu na studiju u hrvatskoj kat. pastvi u misijama u drugim službama Ekskardinirani svećenici Umrli dijecezanski svećenici Svećenici napustili službu Svećenici drugih biskupija u Nadbiskupiji Redovnici nazočni u Nadbiskupiji redovnički svećenici braća pomoćnici (zavjetovani) Redovnice (zavjetovane) nazočne u Nadbiskupiji / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 197

104 STATISTIKe nadbiskupije 13. Kršteni 4,619 4,620 4,677 4,685 4,719 4,837 4,734 u prvoj godini života 4,429 4,382 4,432 4,489 4,466 4,633 4,560 nakon prve godine života Prvopričesnici 5,534 5,297 5,440 5,439 5,187 4,984 4, Krizmani 5,609 5,023 5,378 5,041 5,282 5,204 5, Sklopljeni brakovi 2,174 2,006 2,107 2,236 2,222 2,195 2,075 između katolika 2,020 1,880 1,957 2, ,082 1,939 između katolika i krštenog nekatolika između katolika i nekrštenog Crkveno pokopani katolici 3,523 3,328 3,293 3,371 3,515 3,619 3,011 od tih umrli neproviđeni 1,288 1,241 1,236 1,250 1,341 1,464 1, Katoličke odgojno-obrazovne ustanove Katolički vrtići 11 broj korisnika 635 Katoličke osnovne škole broj učenika Katoličke srednje škole 2 broj učenika 420 Katolički boboslovni fakultet 1 broj studenata 136 Druga katolička učilišta broj korisnika 19. Katoličke socijalne ustanove Domovi za nezbrinutu djecu broj korisnika Domovi za stare i nemoćne 6 broj korisnika 58 Domovi za osobe s posebnim potrebama 3 broj korisnika 64 Domovi za bekskućnike broj korisnika Prihvatilište za trudnice broj korisnika 20. Obiteljska savjetovališta Pučke kuhinje 2 broj korisnika Vjeroučitelji s mandatom 364 u osnovnim školama 301 u srednjim školama 60 u drugim ustanovama / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

105 nadbiskupova kronika nadbiskupova KRonIKA Dubrovnik prisustvovao otvaranju Feste sv. Vlaha i predsjedao svečanim euharistijskim slavljem Kotor prisustvovao u proslavi sv. Tripuna KBF ispiti Split Bolnica Križine, prigodom Dana bolesnika, posjetio bolnicu i predsjedao euharistijskim slavljem Slime sprovod don Marina Škarice, duhovnika Centralnog bogoslovnog sjemeništa Vepric sudjelovao u radu Misijskog vijeća HBK Split, Muzej Grada otvorio izložbu slika oca Ante Gabrića Nadbiskupija susreo se s voditeljima i suradnicima Ureda za mlade CBS predsjedao sv. misom zadušnicom za pokojnog don Marina Škaricu KBF ispiti Imotski predsjedao euharistijskim slavljem preko kojega je krstio peto dijete u obitelji Tolić KBF predavanja Posušje, BIH susret i izlet s dekanima naše nadbiskupije Split Mertojak, pohodio župu prigodom obiteljskog dana KBF predavanja Katedrala predsjedao euharistijskim slavljem prigodom Čiste srijede Nadbiskupija primio gospodina Filipa Vučka, novog veleposlanike RH pri Svetoj Stolici Sjemenište prisustvovao radu Stručnog skupa za vjeroučitelje Sjemenište predsjedao euharistijskim slavljem sa zajednicom Fokolara Zagreb sjednica Stalnog vijeća HBK KBF predavanja Vepric korizmena duhovna obnova svećenika naše nadbiskupije Konkatedrala predsjedao sv. misom zadušnicom za pokojnognadbiskupa dr. Franu Franića Dubrovnik svečanost biskupskog ređenja i ustoličenja novoga dubrovačkog biskupa, Mons. Mate Uzinića KBF predavanja Nadbiskupija primio bogoslove koji primaju kandidaturu i službe lektora i akolita CBS svečanost primanja bogoslova među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata Sjemenište predsjedao svečanim euharistijskim slavljem prigodom svetkovine Blagovijesti - Samostan ss. Milosrdnica predsjedao euharistijskim slavljem CBS sudjelovao u svečanosti dodjele diploma odgojiteljicama u dječjim vrtićima Kaštel Stari predsjedao euharistijskim slavljem i svečanosti otvaranja Postupka za beatifikaciju sluge Božjega fra Ivana Perana Zagreb Proljetno plenarno zasjedanje HBK Mostar sudjelovao na svečanosti biskupskog ređenja mons. Tome Vukšića, Vojnog ordinarija u BIH Solin predsjedao euharistijskim slavljem sa zajednicom obitelji MI KBF predavanja Konkatedrala predsjedao Križnim putem i sv. misom za Domovinu Humac, BIH sudjelovao u susretu oko 2200 maturanata i predsjedao euharistijskim slavljem - Sjemenište sudjelovao na duhovnoj obnovi za mlade; tom prigodom predstavio YOUCAT Katekizam katoličke crkve za mlade Makarska korizmeni pohod župama Kraljice mira i sv. Marka Zagreb sjednica Stalnog vijeća HBK Split predvodio Križni put po Marjanu i predsjedao euharistijskim slavljem VELIKI TJEDAN - Katedrala, na Cvjetnicu blagoslovio grančice masline te predvodio svečano euharistijsko slavlje Nedjelje Muke Gospodnje Nadbiskupija, predstavljena uskrsna poruka za medije - Nadbiskupija, u dvorani Ivana Pavla II. sudjelovao u svečanosti predstavljanja knjige pape Benedikta XVI. Isus iz Nazareta; sudjelovao također u zatvaranju manifestacije Dani kršćanske kulture te dodijeli nagrade BUVINA njemačkom katoličkom novinaru i publicistu Peteru Seewaldu Katedrala, predsjedao euharistijskim slavljem povodom završetka 40 satnog klanjanja - Katedrala, uz sudjelovanje kanonika Prvostolnog kaptola i bogoslova predvodio svečani časoslov VELIKI ČETVRTAK - Katedrala, predvodio svečano euharistijsko slavlje s posvetom ulja te se susreo sa svećenicima na zajedničkom ručku u Sjemeništu - Katedrala, predvodio svečano euharistijsko slavlje Večere Gospodnje VELIKI PETAK - Katedrala, uz sudjelovanje kanonika i bogoslova predvodio svečani časoslov * Katedrala, predvodio obrede Muke Gospodnje VELIKA SUBOTA - Katedrala, uz sudjelovanje kanonika i bogoslova predvodio svečani časoslov - Nadbiskupija, primio predstavnice redovnica naše nadbiskupije te im čestitao Uskrs - Svećenički dom, posjetio naše umirovljene i bolesne svećenike te im čestitao Uskrs - Katedrala, predvodio liturgiju Vazmenog bdijenja; krstio peto dijete u obitelji Jozić USKRS - Katedrala, predvodio svečano vazmeno euharistijsko slavlje * Bilice, predvodio euharistijsko slavlje i čestitao Uskrs osobama lišenim slobode Bijelo Polje kod Mostara, BIH sudjelovao na permanentnom obrazovanju mlađih svećenika 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 199

106 na I PoKoJnICI naši POkOjnici MOns. MARin ŠkARicA svećenik-kanonik Mons. Marin Škarica, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, preminuo je u petak 11. veljače u Svećeničkom domu u Splitu u 75. god. života i 49. svećeništva. Rođen je u selu Slimenu 9. ožujka u uzornoj kršćanskoj obitelji. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Splitu a teološke i filozofske studije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. srpnja Kao mladi svećenik vršio je župničke službe: u župi Krstatice ( ) i župi Desne ( ). Nakon toga je pošao u Rim na postdiplomski studij ); studirao je liturgiku iz koje je doktorirao (1975.). Po povratku iz Rima bio je vicerektor Centralnog bogoslovskog sjemeništa u Splitu ( ), zatim duhovnik, pa nastavnik u Nadbiskupskom sjemeništu ( ). Od do godine u Splitskoj je Teologiji i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao asistent, docent i profesor predavao liturgiku i pomoćne predmete. Istodobno je vršio službu predstojnika Teološkog-katehetskog instituta ( ) te rektora Teologije ( ) i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Od do godine, do pred samu smrt, bio je duhovnik u Centralnom bogoslovskom sjemeništu. Uz te je redovite službe obavljao i druge dužnosti. Posluživao je u raznim župama te bio član biskupijskih vijeća i dugogodišnji biskupski ceremonijar. Bavio se knjigom i pisanjem; napisao je više članaka, priloga i osvrta. Priređivao je nadbiskupijske i mteropolijske liturgijske kalendare te s vremena na vrijeme pisao o bogoslužnim propisima i rubrikama. Povremeno se javljao u Glasu Koncila, u Vjesniku splitsko-makarske nadbiskupije i nekim drugim glasilima; objavio je i dvije brošure. Sveti Otac Ivan pavao II. imenovao ga je svojim kapelanom, a splitski nadbiskup mons. Ante Jurić kanonikom Metropolitanskog kaptola u Splitu. U svom je radu bio tih, nenametljiv, a u dužnostima revan i radišan. U tom mu je smislu svećeničko zvanje bilo Bogom dano. Žarko ga je ljubio i istinski živio. Bio je čovjek duboke vjere i svećenik istinske pobožnosti; djetinji iskren i bezazlen. U tom je duhu u postupcima bio uslužan, a u odnosima blag i pristupačan. Svećeničko mu je zvanje, kako je shvaćao, bilo veliki Božji dar. S radošću ga je i zahvalnošću prihvaćao i u njegovu nadahnuću predano radio; koliko u nastavi, toliko u duhovnom odgoju sjemeništaraca i bogoslova. S tim je doživljajem zdušno radio na planu promicanja svećeničkih zvanja. Glavna mu je briga bila duhovna svijest i kršćanski život; s jedne strane osobni, s druge njegovih gojenaca. Godinama je, kao duhovnik, iz dana u dan držao meditacije te tako tiho poučavao i odgajao. Zbog toga su ga njegovi sjemeništarci i bogoslovi, kao i kolege odgojitelji i profesori, doživljavali kao jednostavna i pobožna duhovnika, kojemu je Bog po rođenju dao posebne kreposti, koje je objeručke prihvatio te savjesno izgrađivao. Rijetko je zalazio u šira izlaganja ili rasprave, ali je kao liturgičar i ceremonijar znao biti čvrst i načelan. Iako se povremeno tužio na različite zdravstvene smetnje, zdravlje ga je, općenito, do pred jesen dosta dobro služilo. Neizlječiva bolest se, ipak, koju je don Marin spontano slutio i često spominjao potajno javila i naglo širila. Don Marin je stoga bio svega svjestan; no nije se smeo, još manje prestrašio. Bio je spreman poći k vječnom Ocu i svoj je križ neiszlječive bolesti smireno prihvatio. Žarko se moli i slavio sv. misu sve do posljednjih dana. Spremno je tako, gotovo nečujno sav u duhovnom i molitvenom predanju 11. veljače na Dan bolesnika pošao u vječnu domovinu. Dobri Bog ga je na Gospu Lurdsku primio u svoje odaje. Sahranjen je 13. veljače na mjesnom groblju sv. Ivana u rodnom Slimenu. Svetu je misu i sprovodne obrede vodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji sa šibenskim biskupom mons. Antom Ivasom i 130 svećenika, dijecezanskih i redovničkih, iz svih naših južnih biskupija. Uz rodbinu, mještane, kolege s Katoličkog bogoslovnog fakulteta, studente i bogoslove, sudjelovali su i vjernici iz svih župa u kojima je kao župnik služio ili povremeno pastoralno djelovao. Nadbiskup je u homiliji naglasio da mu je evanđeoska riječ bila vodilja te da mu u svjetiljci nikada nije nedostojalo ulja. Od don Marina se, nakon euharistijsko slavlja, u ime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije i Splitske metropolije oprostio mons. Drago Šimundža, zahvalivši pokojnom don Marinu za njegov savjestan rad kao i za sve prijateljske susrete i odnose; zatim je don Većeslav Šupuk, don Marinov mještanin, u ime mještana i školskih kolega izgovorio svoju prijateljsku riječ s posebnim poštovanjem prema don Marinovu duhovnom životu i svećeničkom liku; potom je rek / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

107 na I PoKoJnICI tor Centralnog bogoslovskog sjemeništa i novoimenovani dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, koji je posljednjih 8 godina živio s pokojnim don Marinom, izrekao svoju riječ u svoje ime i u ime Centralnog bogoslovskog sjemeništa, u kojoj je istakao don Marinov predani rad i istinsku ljubav prema svećeništvu i svećeničkom pomlatku. (Drš) OPROŠTAj RekTORA BOGOsLOVije DOn MATe UziniĆA Kad je don Marin krenuo u sjemenište s nakanom da postane svećenik njegovoj obitelji, tad su još živjeli u široj obiteljskoj zajednici, to je bila velika čast, usprkos olovnim vremenima poslijeratnih godina kad je put u svećeništvo označavao, parafrazirat ću bl. Alojzija Stepinca, slanje u krvavu kupelj. Ta čast je, zbog neimaštine i oskudice u kojoj su svi zajedno živjeli, zahtijevala veliko odricanje i žrtvu ne samo od don Marina, nego i od užih članova njegove obitelji. Don Marin je to prepoznavao, a to je posebno želio i istaknuti u svojoj oporuci koju je završio 26. srpnja i u kojoj je, uz zahvalnost Bogu, želio posebno zahvaliti svojim pokojnim roditeljima te bratu Metodu i sestrama Katici i Mariji na njihovom doprinosu i podršci njemu i njegovu svećeničkom zvanju. Danas, dok se šezdesetak godine kasnije opraštamo od pok. don Marina, kao da svećenička služba više nije na dobrom glasu. Mnogi od onih koje Bog zove se ne odazivaju, a među njima ima i puno onih kojima je u odzivu na Božji poziv prepreka upravo njihova obitelj. Makar živimo u vremenu vrlo razvijenog osjećaja za ljudske slobode i na ovim našim prostorima nam izravno ne prijeti krvava kupelj, premda su prisutne druge ne manje pogubne opasnosti, mnogim našim obiteljima pravo na slobodan izbor duhovnog zvanja njihovog djeteta ništa ne znači. Kao da izbor svećeničkog i redovničkog zvanja više nije čast, nego je postalo sramota. Oni koji su protiv izbora svećeničkog poziva nemaju ništa protiv svećenika, bar u većini slučajeva. Često znaju otvoreno pokazati podršku svećenicima u njihovom djelovanju. Međutim, ako već netko treba biti svećenik, redovnik, redovnica, onda neka to radije bude netko drugi, neka to bude nečije tuđe dijete, ne moje dijete. Zašto je to tako? Postoje mnogi razlozi. Među njima bih izdvojio jedan koji mi se čini vrlo bitnim kao poruka upravo nama svećenicima, redovnicima i redovnicama, a taj da mi svećenici, redovnici i redovnice, često znademo na ljude ostaviti lažan dojam da je preteško biti svećenik, da je naš svećenički ili redovnički život prepun križeva i sl. Bojim se da ljudi na nama i na našim licima ne vide dovoljno sreće, ispunjenosti, zadovoljstva, a upravo toga bi kod nas trebalo biti, to bi smo trebali iz sebe isijavati i širiti ako želimo biti privlačni. Danas se opraštamo od svećenika koji je tu sreću, ispunjenost i zadovoljstvo svojim svećeništvom oko sebe širio, svećenika koji nije želio niti da danas tugujemo nego da i ovaj sprovod bude prožet nadom u uskrsnuće. I zato nam je bio i ostaje privlačan i drag. Poštujući don Marinovu oporučnu želju da na njegovom sprovodu bude što manje govora, a i oni koji budu da budu u službi duhovnog dobra vjernika i poticaj za nova svećenička i redovnička zvanja, a ne za njegovo veličanje, u ime Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu u kojemu je djelovao u više navrata, posebno kroz proteklih osam i pol godina, don Marinu želim javno zahvaliti za njegovo radosno svećeničko služenje, jednostavnost i predanost tijekom cijelog svog svećeničkog života, poglavito kroz hrabro i dostojanstveno suočavanje s onim čega se cijeli svoj život plašio, s teškom bolešću i umiranjem, ali ne i smrću, jer on nije vjerovao u smrt, već u život koji se nastavlja nakon ljudskog umiranja. Svojim životom i djelovanjem on nam je posvjedočio da je lijepo biti svećenik, da je ulaganje u autentično življenje svećeništva, kao uostalom i u autentičan kršćanski život, isplativo ulaganje ne samo zbog vječnosti, a on je vjerovao da će po Božjem milosrđu i zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetih i Blažene Djevice Marije postići i uživati vječno blaženstvo u nebeskom kraljevstvu, nego i zbog sadašnjeg života koji mu je doista bio sretan i ispunjen. Poslušajmo što nam don Marin poručuje u svojoj oporuci i prisjećajući se toga da je on ono što piše doista svjedočio svojim svećeničkim životom: Posebno sam zahvalan Bogu za svoj svećenički poziv, što me odabrao i pozvao. Kao svećenik nastojao sam vjerno i savjesno prema svojim mogućnostima izvršavati povjerene mi dužnosti. U svom svećeništvu bio sam sretan i zadovoljan. Divno je biti svećenik, svjedočiti za evanđelje milosti Božje, posvećivati sebe i druge, prinositi Isusu žrtvu za sebe i za druge, biti svjetlo na svijećnjaku Crkve, svjetlo koje gori od ulja njegova srca i tako troši svoj život da bi drugima svijetlio put prema nebu. Tako piše don Marin, a mi možemo zaključiti da će samo ako bude više ovakvih svećenika koji radosno gore i izgaraju svjetleći Kristovim svjetlom na svijećnjaku Crkve, kršćanstvo na ovim našim prostorima imati budućnost, da će u tom slučaju biti onih koji će kao svećenici taj plamen svijeće prenijeti dalje, da će doista biti više onih koji će se usuditi odazvati Bož- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 201

108 na I PoKoJnICI jem pozivu, a manje onih koji će ih u tome pokušati spriječiti. Dragi don Marine, hvala ti u ime naših bogoslova, sestara Služavki maloga Isusa, trojice vicerektora, ekonoma, naših profesora, a i u moje osobno ime. Hvala ti što si postojao, bio u našoj Bogosloviji s nama i za nas. Svi mi kojima si bio vicerektor, profesor ili duhovnik, s kojima si živio i radio, sjetit ćemo te se kod oltara Gospodnjeg u skladu s tvojom oporučnom željom, premda znademo da tebi to nije previše potrebno, jer si doista živio ono što si bio, ponekad čak i pretjerano savjesno. Sjeti se i ti nas u društvu nebeskih svetaca čiji zagovor si često zazivao, a među kojima ćemo te, nadamo se, ponovo susresti. Počivaj u miru Božjemu! Iz don Marinove oporuke: Od Boga molim oproštenje za svoje propuste i grijehe Ako sam nekoga od ljudi povrijedio, molim da mi oproste, a ja sada spremno svima opraštam. Čvrsto vjerujem da ću po Božjem milosrđu i zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetih i Blažene Djevice Marije postići i uživati vječno blaženstvo u nebeskom kraljevstvu. žalovanja nadbiskupu MARinU BARiŠiĆU Vama, oče Nadbiskupe i cijeloj Vašoj nadbiskupiji moja iskrena sućut uz smrt odličnog svećenika Marina Škarice, profesora i duhovnika; zahvalan za njegova pomaganja i duhovno vodstvo i naših bogoslova, želim mu blagoslovljenu vječnost. Mons. Slobodan Štambuk hvarsko-bračko-viški biskup Preuzvišeni gospodine nadbiskupe i metropolito Marine! Iako sveti Pavao pita gdje je smrti žalac tvoj?.., svi osjećamo njezin bolni i žuki žalac, posebno kad nam se smrt sasvim približi po smrti onih koji su nam životom bili bliski, s kojima smo se susretali, dijelili istu vjeru i zvanje, isto vrijeme, iste probleme i odgovornosti.., i koji su svojim životom i djelima zavrijedili da ih na poseban način poštujemo. Don Marina sam susreo davno, za vrijeme studija, na putu prema svećeništvu... Za svećenika je zaređen u katedrali svetog Jakova u Šibeniku od mog predšasnika mons. Josipa Arnerića. Često je to spominjao i u šali je znao reći ja sam šibenski svećenik. Pratio je život i zbivanja u našoj biskupiji, zanimao se, radovao i žalostio zajedno s nama. Prijateljski i očinski se brinuo za intelektualni rast i sazrijevanje naših bogoslova kao profesor i dekan, ali na posebno se skrban način brinuo za njihovu duhovnu formaciju i duhovni rast kao njihov dugogodišnji duhovnik u bogosloviji. Njegovi su studenti i bogoslovi za njega imali samo lijepe i pohvalne riječi. Svjedok sam da su oni koji su pod njegovim duhovnim vodstvom došli do svećeništva sačuvali na njega samo dobru uspomenu, često ga spominjali sa zadovoljstvom i bili zahvalni za njegovo duhovno vodstvo, koje nije bilo klasično nego njegovo, specifično, blago, ali jasno i dosljedno, crkveno i svećeničko. Vama, i svemu svećenstvu nadbiskupije splitskomakarske, kao i njegovoj rodbini, u ime svećenika, redovnika, redovnica i u svoje ime, a na poseban način u ime svećenika njegovih studenata i duhovnih gojenaca, iskazujem i izričem iskrenu sućut. Zajedno sa svima Vama i nad ovim zemaljskim preminućem našega brata Marina, ponavljam riječi svetoga apostola Pavla: Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Kristu našem Isusu Kristu! Počivao i uživao u miru Božjem, u vječnoj liturgiji Kraljevstva Božjega na nebesima. Mons. Ante Ivas šibenski biskup Poštovani oče Nadbiskupe, Doznavši za smrt Vašeg svećenika i dragog prijatelja don Marina dr. Škarice povukao sam se u molitvu za njegovu plemenitu dušu. Mnogo toga me vezuje za tog dragog čovjeka i svećenika. Kada sam godine imenovan za rektora CBS u Splitu bili smo bliski suradnici kao rektor i vicerektor. Njegova ljubav prema bogoslovima bila je ogromna, kako kao vicerektora, tako i kao duhovnika, jer su ga i bogoslovi Vojnog ordinarijata spominjali s poštovanjem i ljubavlju. Oče nadbiskupe, primite moje suosjećanje koje izražavam Vama kao i cijeloj nadbiskupiji. Don Marin će ostati ubilježen koji je, kao osoba, uz svoju dobrotu bio i čovjek knjige te čovjek koji je na međunarodnom planu svojom doktorskom tezom pokazao veličinu blaženog Ivana Merza. Molim Vas da budete tumač mojih osjećaja i kod obitelji don Marina, a Vama kao i cijeloj nadbiskupiji obećavam molitvu kako za pokojnog don Marina tako i za Vašu nadbiskupiju. Uz poštovanje mons. Josip Šantić generalni vikar VO u RH u miru / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

109 obavijesti OBAVijesTi iz ureda za mlade Priprema mladih Splitsko-makarske nadbiskupije za bdijenje i euharistijsko slavlje sa Svetim Ocem u Zagrebu Budući da se približava veliki događaj za našu domovinsku crkvu i narod, pastirski pohod i susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI. u našoj domovini, posebno njegov susret s mladima u molitvenom bdijenju na Trgu Bana Josipa Jelačića u Zagrebu, u subotu, 4. lipnja u sati. Tim povodom predstojnik Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Jenko Bulić uputio je dopis župnicima, župnim vikarima i animatorima mladih sa svim važnim uputama, napomenama i preporukama kako bi se zajedno s našim mladima duhovno pripremili i pravovremeno organizirali za taj susret. Sve konačne odredbe i upute donesene su na sastanku Odbora HBK za mlade u Zagrebu, 22. ožujka ove godine: 1. Prema odredbi organizacijskog Odbora zadnji rok prijave je 3. svibnja Način prijave je identičan prijavama za prošlogodišnji SHKM u Zadru. To znači treba napraviti popis na kojem se upisuje ime, prezime i datum rođenja svakog hodočasnika. Popis je potrebno oblikovati u kompjuterskom programu EXCEL, ili WORDU s tim da svaki podatak ime, prezime, župa bude u svom stupcu. Ako postoje poteškoće župnici se mogu obratiti mladima koji to znaju. Važno je napomenuti i broj hodočasničkih skupina, jedan ili više autobusa ili kombija, ( eventualno vlak ). Svi podaci direktno se šalju na adresu našega Ureda za mlade: mladi. split@gmail.com 3. Donja dobna granica je krizmanička dob. Nema ograničenja broja prijavljenih sudionika. 4. Mladi će biti smješteni u paviljonima na Zagrebačkom velesajmu, stoga trebaju ponijeti podložak i vreće za spavanje.vozači će se morati samostalno snaći za spavanje. Cestarine se plaćaju. 5. Ulaznice za bdijenje 4. lipnja na Trgu kao i euharistijsko slavlje 5. lipnja na Hipodromu moći će se predignuti u našem Ordinarijatu od 24. svibnja. Pristup Trgu i Hipodromu bit će moguć jedino uz ulaznice. 6. Mlade je potrebno duhovno pripremiti prema Priručniku s katehezama za tu prigodu. 7. Sve dodatne informacije i pitanja mogu se potražiti na broju našeg Ureda na Ordinarijatu 021/ ili na osobni broj predstojnika Ureda. Iz ureda za obitelj 2. svibnja u 20 sati na KBF-u u Splitu, Obiteljsko savjetovalište i HKLD organiziraju okrugli stol razgovor na temu: Vjera, duhovnost i liječenje. Sudjeluju: dr. fra Ante Vučković,filozof i teolog dr. Goran Dodig, psihijatar dr. Vedrana Buljević, onkolog dr. Goran Kardum, psiholog Moderator: dr.don Ante Mateljan 12. svibnja, uoči Međunarodnog dana obitelji, u duhu priprave za dolazak Svetog Oca i nacionalnog dana obitelji u Obiteljskom savjetovalištu bit će održan obiteljski susret (okrugli stol?) na temu: Brak i obitelj najdragocjenije dobro čovječanstva (Ivan Pavao II). Predstavit ćemo dobitnike ovogodišnje županijske nagrade koji su se istaknuli u zalaganju za dobrobit braka i obitelji. U sklopu duhovne priprave za 4. i 5. lipnja, 21. svibnja u katedrali u 20 sati, predstojnik ureda za pastoral obitelji don Josip Čorić predslavit će misu za Svetog Oca i sve hrvatske obitelji. 27. i 28. svibnja u Savjetovalištu pripremamo duhovnu obnovu za zaručnike i mlade svibnja bit će održan bračni vikend u Bolu na Braču 4. i 5. lipnja sudjelujemo na susretu sa Svetim Ocem u Zagrebu 7. lipnja u savjetovalištu organiziramo predavanje na temu: Žene multipla skleroza i obitelj; predavači: dr. Meri Matijaca i dr. Danijela De Micheli Vitturi 11. lipnja u Savjetovalištu organiziramo radionicu za mlade o prirodnom planiranju obitelji 22. lipnja sa HKLD obilježavamo obiteljski dan hodočašćem crkvi Hrvatskih mučenika u Udbini Iz ureda za duhovna zvanja Nadbiskupijski susret ministranata Nadbiskupijski susret ministranata osnovne škole održat će se u subotu 18. lipnja godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, s početkom u 9.00 sati. Pozvani su svi ministranti župske zajednice od završe- 2 / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije 203

110 obavijesti nog 4. do 8. razreda osnovne škole, svećenici i voditelji ministrantskih zajednica. Osim duhovnog programa, ministrantima ćemo omogućiti i natjecanje iz kviza znanja o ministrantskoj službi i o blaženoj djevici Mariji Majci Isusovoj i našoj majci, kao i različita športska natjecanja. Ministrantima su ovakvi susreti uvijek bili dragi, pogotovo što je i ovogodišnji susret predviđen na kraju školske godine. Ministrantsko ljeto u Vepricu U svetištu Majke Božje u Vepricu, od 24. do 30. srpnja, Ured za duhovna zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije, organizira Ministrantsko ljeto. U Vepricu nije teško prepoznati ljepotu i snagu zajedništva. Bit će to prigoda da u molitvi, prijateljstvu, učenju, igri, planinarenju i kupanju, što bolje upoznamo Onoga koji nas poziva, ujedinjuje i najbolje vodi kroz život. Oni koji dolaze u Vepric moraju biti dobri ministranti, primjernog ponašanja, zdravi i koji znaju dobro plivati. Bilo bi dobro da župnici prije odlaska u Vepric organiziraju zajednički susret s ministrantima i njihovim roditeljima, kako bi ih i na taj način upoznali s osnovnim načinom ponašanja, osobnog i zajedničkog života. Roditelji za svoje dijete (ministranta), moraju dati župniku potpis (pisanu suglasnost) za odlazak u Vepric. Pozvani su: 1. Najbolji (nagrađeni) ministranti osnovne škole (od završenog 4. raz. do 8. raz.). 2. Ministranti srednjoškolci i studenti. 3. Animatori ministranata (svećenici, bogoslovi, mladi, roditelji ). Sa sobom donijeti: 1. Osobne stvari (higijenski pribor, krunicu ). 2. Športsku opremu, plahte (2) i jastučnicu. Broj pozvanih: 1. Iz jedne župe može doći najviše 6 ministranata. 2. S ministrantima obvezno mora doći iz župe jedna odrasla osoba (animator), koja je praktičan vjernik i ima iskustva rada s djecom i ministrantima i koja može biti odgovorna za skupinu svoje župe. Termini boravka, dolaska i odlaska: Prva grupa, 24. srpnja, večera (19.00 sati) do 27. srpnja, ručak (12.00 sati). Druga grupa, 27. srpnja, večera (19.00 sati) do 30. srpnja, ručak (12.00 sati). Cijena boravka: Za jednog ministranta ili bilo kojeg sudionika ministrantskog ljeta (animatora, roditelja, svećenika) boravak za tri dana iznosi kn (ostatak podmiruje Nadbiskupija). Prijave: Don Jure Vrdoljak, Zrinjsko-frankopanska 19 SPLIT; mog ; tel Mario Radunić (učitelj), Toni Šinković (bogoslov), Budući da je broj ograničen, prednost ima onaj koji se prije javi. Kandidati za sjemenište Nadbiskupsko sjemenište i Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu osnovao je nadbiskup Stjepan Cosmi na svetkovinu Blagovijesti godine. Kroz više od tri stoljeća svog postojanja, sjemenište i gimnazija su doživljavali svoje uspone i padove. S pravom možemo kazati da se u svojim odgojno-duhovnim programima uvijek nastojalo zadržati ono tako potrebno pravilo života i rada, uklesano na jedan zid zgrade ali i u srce svih u sjemeništu: VJERI I DOBRIM UMJEĆIMA (Religioni et bonis artibus). Tako i ove godine očekujemo nove sjemeništarce i gimnazijalce. Dobro je da to budu oni učenici koji ispunjavaju dostatne kriterije, kako duhovne tako i intelektualne naravi. U gimnaziju se upisuju učenici s najboljim ocjenama iz 7. i 8. razreda, a kandidati za Sjemenište koji osjećaju Božji poziv u svećeništvo, zbog boravka u odgojnoj ustanovi, imaju povlašteni položaj. Oni dječaci, mladići (osmaši, srednjoškolci) koji su dobri, pobožni i zdravi te osjećaju Božji poziv u svećeništvo neka se jave svome župniku i u povjerljivom i iskrenom razgovoru dogovore osnovne mogućnosti oko upisa u Sjemenište i Nadbiskupijsku klasičnu Gimnaziju. Obvezni dokumenti: Domovnica, rodni list, krsni list, svjedodžbe 7. i 8. raz., mišljenje župnika, vlastoručna molba Nadbiskupskom Ordinarijatu u Split. Kandidati za Sjemenište nakon razgovora sa župnikom mogu razgovarati i s odgojiteljima Sjemeništa: Don Jure Vrdoljak povjerenik za duhovna zvanja, tel ; mob Don Mladen Parlov ravnatelj Sjemeništa, tel ; mob Kandidati za bogosloviju Oni mladići (maturanti, studenti, mladi radnici) koji su dobri, pobožni i zdravi te osjećaju Božji poziv u svećeništvo neka se jave svome župniku i u iskrenom razgovoru dogovore daljnje korake oko ulaska u Bogosloviju i upisa na Katolički Bogoslovni Fakultet u Splitu. Obvezni dokumenti: Rodni list, domovnica, krsni list, svjedodžbe za sva četiri razreda srednje škole, maturalna svjedodžba, mišljenje župnika i vlastoručna molba Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. Kandidati za Bogosloviju nakon razgovora s župnikom mogu razgovarati i sa odgojiteljem Centralnog bogoslovnog sjemeništa. Don Boris Vidović rektor Bogoslovije, tel ; mob / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

111 sadržaj Nastavak sadržaja s 2. stranice korica Nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži 160 Krštenje petero djece 161 Petnaesta obljetnica solinskih miovaca 162 Sastanak voditelja Katoličkih malonogometnih liga 162 Nagrada grada Kaštela dodijeljena don Luki Vuci 163 Proslava Dana obitelji 163 Izlaganje o Drinskim mučenicama 165 Maraton od Gospe do Gospe 165 Pepelnica u splitskoj prvostolnici 166 Poljičani priredili svečanu akademiju za don Matu Uzinića 166 Završni susret ministrantske malonogometne lige Split 167 Stručni skup za vjeroučitelje 167 Splitski sjemeništarci u Solinu i Podstrani 169 Susret fokolara u Dalmaciji 170 Predstavljena pjesmarica Molimo pjevajući 171 Mediji nositelji ili stvaratelji istine? 171 Duhovna obnova svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 172 Četvrta obljetnica smrti nadbiskupa Franića 173 Zaređen novi dubrovački biskup mons. Mate Uznić 173 Kršćani i politika u kontekstu krize 175 Radost i patnja u obitelji 176 Odnos znanosti i religije 176 Kapelica na trajektu Dubrovnik 177 Primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat 178 Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH 178 Svoju zaštitnicu Gospu od Blagovijesti proslavili splitsko sjemenište i gimnazija 178 Obiteljski dan župa makarskog dekanata 180 Održana prva radionica za liturgijske čitače 180 Državno natjecanje iz vjeronauka u Hvaru 180 Promocija predškolskih odgojiteljica u vjeri 181 Misno slavlje i pučka fešta u čast novoga dubrovačkog biskupa 182 Pokrenut postupak za beatifikaciju fra Ivana Perana 183 Biskup Uzinić u posjetu bogosloviji 185 Nagrada za životno djelo fra Vicku Kapitanoviću, a osobna fra Mirku Mariću 186 Nadbiskup primio časnike Ratne škole Ban Josip Jelačić 186 Križni put mladih grada Splita 187 Postavljanje lektora i akolita 188 Nagradno olimpijsko putovanje u Krasno i Udbinu 188 Križni put ovisnika u gradu pod Marjanom 189 Križni put za mlade i obitelji u Imotskom 189 Korizmena obnova za mlade 190 Molitveni susret u Vepricu 191 Međubiskupijski susret maturanata 191 Nadbiskup u Makarskoj 192 Nadbiskupijski križni put na Manastirinama 192 Koncert kvarteta Music forever 193 Je li znanost prevladala vjeru? 193 Križni put grada Splita Od Gospe do Gospe 194 Duhovna obnova za vjeroučitelje 195 Započela proslava 800. obljetnice utemeljenja Reda sv. Klare 196 STATISTIKE SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE 197 NADBISKUPOVA KRONIKA 199 NAŠI POKOJNICI 200 OBAVIJESTI 203 Vjesnik Splitsko-makarske nadbiskupije Izdaje: Nadbiskupski ordinarijat Split, Poljana kneza Trpimira 7, Split Odgovorni urednik: nadbiskup Marin Barišić Glavni urednik: Drago Šimundža, tel.: 021/ , faks: 021/ ; silvana.burilovic@gmail.com; drago.simundza@st.t-com.hr Uredničko vijeće: Ante Antunović, Silvana Burilović, Ivan Ćubelić, Mario Popović, Drago Šimundža Pastoralni rad, događanja i slavlja u splitsko-makarskoj Crkvi redovito prati i u Vjesniku Splitsko-makarske nadbiskupije prikazuje, tekstom i slikom, diplomirana teologinja Silvana Burilović. Priprema i tisak: Dalmacija papir, Split Ovaj je broj zaključen 25. travnja / 2011 Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije

112 Krštenje u vazmenoj noći