PROGRAM KULTURE U VELJAČI veljače edukativno-kreativna radionica tematski je bila vezana uz Međunarodni dan zaštite močvara koji se obi

Транскрипт

1 PROGRAM KULTURE U VELJAČI veljače edukativno-kreativna radionica tematski je bila vezana uz Međunarodni dan zaštite močvara koji se obilježava 2. veljače. U prvom dijelu je učiteljica Ljerkica, voditeljica Programa kulture pojasnila učenicima zašto se obilježava dan posvećen zaštiti močvara, zbog čega su močvarna područja važna, koje sve biljne i životinjske vrste žive u močvarama i koja su hrvatska zaštićena močvarna područja. Zatim je svima predstavila voditeljicu kreativne radionice Nikolinu Anušić, dizajnericu odjeće. Ona je ujedno i majka dvogodišnje Lee i rado je prihvatila poučiti nas oslikavanju platnenih torbi bojama za tekstil. Motiv je bio lokvanj i/ili lopoč, biljka koja raste upravo u močvarnim područjima Kopačkom ritu, Lonjskom polju na području naše domovine. Učenici su pažljivo i s puno ljubavi oslikavali torbe. Uz profesionalno vodstvo Leine majke, nastale su prekrasne torbe koje bi svatko poželio nositi. Odlučili smo ih darovati našim donatorima i na taj način im pokazati zahvalnost.

2 4. veljače u 11 h na svečanosti obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv raka i 50. obljetnice Hrvatske lige protiv raka koja se održala u Klinici za tumore pred mnogobrojnim uzvanicima, učiteljica Ljerkica Vinković, voditeljica Škole u bolnici uručila je predstavnicama Lige, gospođi Ivi Pašalić i Nadi Đurinec oslikane torbice kao znak zahvalnosti za njihovu božićnu donaciju. Predstavnici medija fotografirali su dječje radove i svi nazočni pohvalili su njihovu kreativnost. Potom je gospođa Đurinec posjetila učionicu Škole u bolnici i oduševila se učeničkim radovima izloženima na panou. Fotografirala je svaku oslikanu torbu. Upoznala je i voditeljicu radionice, Nikolinu Anušić te smo dogovorile daljnju suradnju.

3 8. veljače okupili su se učenici Škole u bolnici koji vole knjige i njihovi roditelji i s nestrpljenjem dočekali nagrađivanu književnicu, Snježanu Babić Višnjić. Došla je u pratnji Hrvoja Kovačevića, književnika koji nam dovodi zanimljive goste u okviru projekta Tribina u gostima. Snježana se uvijek rado odaziva našim pozivima i zaista se veselimo njezinom dolasku. Pričala nam je o važnosti knjiga. Rekla je da najviše piše za djecu o temama za koje čuje od djece da ih zanimaju. Donijela nam je neke svoje knjige i ponešto ispričala o svakoj. Osim toga, svakome je poklonila tzv. bookmark ili knjižni označivač, knjižnu oznaku ili straničnik i malen blok. Poklonjene knjige školskoj knjižnici u bolnici je i potpisala i učenici su neke od njih odmah posudili. Spisateljica je naglasila da voli pisati povijesne romane poput Malog krapinskog pračovjeka Babua, nagrađenog nagradom Mate Lovraka. Prošle godine dobila je nagradu Grigora Viteza za knjigu Krugovi na vodi. Predstavila im je svoju novu knjigu za djecu Šešir od snova. Spomenula je krimiće Kika i tajna uklete kuće i Puhni u jedra. Žan je predložio da sljedeća knjiga bude znanstveno fantastična. Učenicima su se svidjele ilustracije predstavljenih knjiga. Spisateljica je rekla da joj knjige uglavnom ilustrira Niko Barun. Mia je uočila da je knjige Sanje Pilić ilustrirao isti ilustrator. Učenici su se složili s tvrdnjom da je knjiga prijatelj za cijeli život. Gospodin Kovačević je spomenuo kako je jedan poznati argentinski pisac rekao da nije ponosan na knjige koje je napisao već na one koje je pročitao. Svi smo se složili da čitajući knjigu svatko stvara svoj svijet - i spisatelj i čitatelj. Spisateljica je potom ispričala kako je svojedobno pisala za Vjesnik te je pisala priče svakodnevno. Stoga je pisala o svemu što joj se događalo ili što je vidjela. Naglasila je potrebu kreativnog pisanja primjerice napisati motivacijsko pismo u kojem treba opisati sebe, svoje misli, želje, tj. opisati se kao osobu. Na kraju ovog poučnog i nadasve ugodnog susreta Fran je književnici u znak zahvalnosti uručio Zahvalnicu i poklonio joj platnenu torbicu koju je prije tjedan dana tako lijepo oslikao. Mia je predložila gošću Tribine u gostima za ožujak pa je gospodin Hrvoje obećao da će razgovarati s njom i dovesti je.

4 U okviru projekta 2 muzeja iz susjedstva ugostili smo Ivu Meštrović iz Muzeja za umjetnost i obrt 13. veljače Iva je upoznala učenike s postavom Muzeja i potom smo nastavili s temom posvećenom Orašaru. Učenici su sa zanimanjem pratili detalje o baletu i izrađivali lutke balerina koje su mogli postaviti u željene baletne poze jer su ih izradili tako da su pokretne. Pokazali su svoju kreativnost u dizajniranju odjeće za balerine. 15. veljače učenici Škole u bolnici imali su priliku upoznati život djece u Africi. Učiteljica Ulita Pocedić, naša stalna i rado viđena gošća u Programu kulture dovela nam je u goste kolegu iz OŠ Botinec. Dejan Nemčić, prof. Geografije predstavio je projekt Afrika možemo zajedno i prikazao nam život i obrazovanje u Africi kroz fotografije i filmove snimljene za vrijeme svog boravka na tom kontinentu. Rekao je da afrička djeca, unatoč velikom siromaštvu, svakome poklanjaju svoj široki osmijeh i da cijene mnoge stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo pitku vodu, zdravstvenu skrb, školski pribor i sl. Kroz ovaj projekt naš gost prikuplja sredstva za djecu Afrike (5 kn za lijek za malariju) i namjerava u kolovozu opet posjetiti daleke prijatelje. Naši učenici poslat će poruke (slike i crteže) vršnjacima u Africi i tako ih razveseliti i pokazati im da misle na njih. Naučili su i nekoliko riječi na swahiliju: HAKUNA MATATA! (Sretan sam što te vidim!), ASANTE! (Hvala!), JUMBO! (Pozdrav!) i ĆEKA (osmijeh). Dejan je u Africi naučio da treba biti zahvalan za svaku sitnicu u životu i da se treba radovati svakom trenutku. Na kraju smo gledali glazbeni

5 spot Roberta Marekovića (Swingers): Ti traži ljubav, ti pruži ljubav. Zapjevali smo i kretali se uz glazbu misleći na naše prijatelje u dalekoj Africi. Zahvalili smo našim današnjim gostima na ugodnom druženju i nastavili u afričkom ritmu na satu Glazbene kulture. Program kulture u veljači završili smo u srijedu, 22. veljače dolaskom naše stalne gošće Martine Domaćinović iz Odjela za djecu i mladež Knjižnice Vladimira Nazora. Današnji susret bio je posvećen godišnjoj temi matične škole Francuska. Najprije smo se prisjetili jučerašnjeg dana materinskog jezika i naglasili važnost poštivanja vlastitog jezika i potrebu njegove pravilne upotrebe u govoru i u pismu. Uz njegovanje hrvatskog jezika uvažavamo različitost pa smo naučili i neke francuske riječi i izraze. Martina je priredila bogat materijal iz kojeg smo naučili kako se na francuskom jeziku pozdravlja, kako nekome poželjeti sretan put ili mu reći da ga volimo. Donijela je i dvije slikovnice francuskih autora: Kakav dražestan krokodil i Žirafeta i Žirafon. Mia, učenica 2. razreda učila je francuski jezik prošle godine te nam je donijela svoj udžbenik i CD pa smo slušali francusku glazbu. Pogledali smo prezentaciju kroz koju smo saznali puno toga o Francuskoj: gdje se nalazi, koje su njene kulturne znamenitosti, nacionalna hrana, piće i još mnogo toga. Potom smo imali kreativnu radionicu oslikavali smo platnene torbe francuskim motivima. Uz ugodno i poučno druženje vrijeme nam je brzo prošlo, a za oslikane torbice svi sudionici su dobili same pohvale.

6

7 MALI KREATIVCI U VELJAČI veljače Kako je početak najkraćeg mjeseca u godini odlučili smo krenuti lagano tako da je tema naše današnje radionice Kako se opustiti?. Za početak smo poveli razgovor o tome što nas opušta. Za nekoga je to bila glazba, nekome su to igrice, čitanje knjiga, razgovor, likovno izražavanje, pričanje viceva... Svatko od nas je izrazio neku glazbenu želju koju bi volio poslušati. Dok nam je svirala glazba odigrali smo nekoliko društvenih igara, ispričali neke smiješne dogodovštine iz našeg života, uredili pano naše učionice. Malo po malo nam je vrijeme iscurilo ali smo isto tako zaključili kako u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi. Složili smo se kako bi bilo dobro ovakvu radionicu ponoviti još koji puta. 8. veljače Današnju radionicu Malih kreativaca posvetili smo danu koji je poseban za sve zaljubljene i za one koji se osjećaju zaljubljenima. Naime, približava nam se Valentinovo ili Dan zaljubljenih. U cijelom svijetu obilježava se 14. veljače. kao spomendan na Sv.

8 Valentina. To je dan izražavanja naše ljubavi prema simpatiji, dečku, djevojci, mami, tati, prijatelju, baki, djedu, kućnom ljubimcu,... Mnoge priče su vezane uz obilježavanje dana sv. Valentina. Za početak smo pročitali tri priče, a djeca su morala pogoditi koja je od pročitanih priča istinita. Zatim smo se prisjećali simbola ljubavi koji se koriste u današnjem svijetu i na koji način mi iskazujemo ljubav. Posebno je bilo zabavno kada se pričalo o poklonima za Valentinovo. Od klasičnih (ruže, čokolada, parfem) bilo je i nekih vrlo egzotičnih prijedloga (zmija, konj, estetska operacija, igraonica,...). Smijeha je bilo napretek. Radionicu smo nastavili pričom o životinjama i tome kako se životinje ponašaju kada nekoga vole. Mnogi misle da su ljudi najvjernija vrsta na svijetu što se ljubavi tiče ali... Naime, neke vrste u životinjskom svijetu su daleko ispred nas što se tiče ljubavi, vjernosti i privrženosti. Djeca su se pokušala prisjetiti životinjskih vrsta koje se zaljubljuju samo jednom u životu. Na kraju današnje radionice otkrili smo o kojim se to vrstama radi. Riječ je o: vukovima, rodama, labudovima, gibonima. Najpoznatiji hrvatski zaljubljeni životinjski par su Malena i Klepetan, rode koje su već godinama zajedno. U Malim kreativcima se volimo likovno izražavati pa smo za ovu prigodu napravili likove koje smo nazvali Ljubenko i Ljubenka. Oni su naši vodiči za ljubavne stvari.

9 15. veljače Današnji dan obilježava se kao Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti. Vrlo je poseban za sve nas u Zavodu, kako za djecu i roditelje tako i za djelatnike. Svrha obilježavanja ovog dana je informiranje javnosti o raku u djece, prikupljanje sredstava kroz različita događanja i promoviranje rada lokalnih roditeljskih udruga. Međunarodni savez organizacija roditelja djece oboljele od raka (ICCCPO-a) i Međunarodno društvo za pedijatrijsku onkologiju (SIOP) promoviraju Međunarodni dan djece oboljele od raka veljače s ciljem podizanja svijesti javnosti i boljeg razumijevanja poteškoća s kojima se susreću djeca oboljela od raka i njihove obitelji. Organizatori i pokretači obilježavanja ovoga dana vjeruju da svako dijete oboljelo od malignih bolesti zaslužuje najbolju moguću medicinsku i psihološku skrb bez obzira na zemlju njegova podrijetla, rasu te financijski ili socijalni status.

10 Odluku o proglašenju Nacionalnog dana djeteta oboljelog od maligne bolesti donio je Hrvatski sabor godine. Djeci oboljeloj od raka može se pomoći širenjem informacija o upozoravajućim znacima i kada je neophodno što ranije potražiti liječničku pomoć. Time će se pomoći da se bolest što ranije dijagnosticira i prepozna te postigne bolji uspjeh u liječenju. Međunarodni simbol borbe protiv raka među djecom je zlatna vrpca. Njome se želi ukazati koliko je dječji život dragocjen te nas podsjetiti na male heroje koji se svakodnevno bore protiv ovih bolesti. Današnja radionica je bila zabavna i ispunjena smijehom. Razgovarali smo o tome koliko je važno ostati pozitivan i nasmijan tijekom liječenja, što nas je razveseljavalo i što nas razveseljava tijekom boravka u bolnici. Na kraju svatko od nas je na komadu papira napisao neku pozitivnu misao koju bi volio uputiti prijatelju koji se bori s nekom teškom bolešću i potrebna mu je podrška. Sva oboljela djeca su za nas najveći heroji. 22. veljače Mjesec veljača nam je mjesec pun ljubavi ali i maškaranja. Idući tjedan su maškare pa smo odlučili porazgovarati o narodnim običajima u Hrvatskoj za vrijeme maškara. Svi ponekad poželimo da smo nešto drugo ili netko drugi. Barem na jedan dan postati netko drugi, netko bolji, lošiji, smiješniji, čudniji, jednostavno drugačiji. Upravo smo u mjesecu (danima) kada možemo postati bilo što. Poklade, fašnik, maškare ili mačkare, mesopust, karneval samo su neki od naziva kojima obilježavamo vrijeme preobrazbe. Danas se fašnik smatra zabavom za cijelu obitelj, a najviše za djecu. U različitim dijelovima Hrvatske nosi različita imena kao i različita specifična obilježja. Postoji velika razlika između gradskih (urbanih) i onih seoskih (ruralnih). Gradske obilježavaju velike maskirane povorke, plakati i transparenti, pokladne novine, pojedinačno maskiranje, plesovi pod maskama,... Ruralne su obilježene skupnim maskiranjem muškaraca u identične krznene ili runene kostime s obješenim zvonima, djeluju opasno i zastašujuće, plaše djecu i proganjaju mlade žene, mažu ih čađom, posipaju pepelom (zvončari). Najpoznatiji događaji karnevalskog razdoblja u Hrvatskoj su: Riječki karneval, karneval u Opatiji, kaneval u Crikvenici, Samoborski fašnik, Turopoljski fašnik. U svim se krajevima obilježava fašnik no svaki kraj naše zemlje ima svoje specifičnosti. Ono što je zajedničko svima je da se traži krivac za sve nedaće iz prošle godine. To je Fašnik, ili u primorju Pust. Njemu se sudi, on priznaje krivnju i na pokladni utorak se spaljuje na glavnom trgu. Time završava jedno loše razdoblje, svi pjevaju, plešu i vesele se, a dolazi nam novo proljeće, smijeh i veselje svuda oko nas. Za kraj smo napravili maske koje će krasiti našu učionicu.

11 28. veljače obilježava se Međunarodni dan rijetkih bolesti zbog potrebe senzibilizacije društva i upoznavanja s teškoćama s kojima se susreću oboljeli. Kod nas se taj dan obilježava kampanjom pod nazivom Zagrli za rijetke, zagrli lijepim riječima koju je pokrenuo Hrvatski savez za rijetke bolesti. Naime, cilj je prikupiti što više dobrih želja kao i

12 fotografija podrške oboljelima i njihovim obiteljima. U svrhu toga i mi smo dali naš mali obol cijeloj akciji. Napisali smo naše lijepe poruke i želje koje smo zatim stavili na naše drvo života.

13