knjizevnik6.-7.qxp

Транскрипт

1 DVIJE SRPSKE PJESNIKIWE IZ FRANKFURTA Ru`ica Cvetkovi}-Pfajfer: "Nevino blizu re~ima", Apostrof, Beograd Sa poezijom Ru`ice Cvetkovi}-Pfajfer (Pfeifer) prvi put sam se susreo prije nekoliko godina prilikom jednog boravka u Frankfurtu. Wenu zbirku pjesama Utroba puna stakla koja mi je tada do{la do ruku pro~itao sam sa onom vrstom radoznalosti koju uvijek pobu uje novootkriveno, a izrazito darovito pjesni~ko ime. Vrlo slobodne i smjele, gotovo da ka`em hrabre metafore i rezak zvuk rije~i nabijene emocijom, pribli`an je utisak koji sam ponio iz lektire tih pjesama. Ali uz taj utisak izvornosti i odre ene snage izraza, mjestimi~no sam otkrivao i slabija, "neprevrela" mjesta zbirke, po`aliv{i {to pjesnikiwa nije jo{ malo radila na rukopisu i {to nije imala predanijeg i zahtjevnijeg urednika. Nova, tre}a po redu zbirka Ru- `ice Cvetkovi}-Pfajfer pod naslovom Nevino blizu re~ima jo{ me potpunije uvjerila da se radi o sna`nom pjesni~kom glasu kojeg treba ohrabriti i podr`ati. Iznosim ukratko tek pone{to iz susreta sa pjesmama ove zbirke, imaju}i u vidu centralna tematska i izra`ajna usmjerewa. 258

2 lsjujlb U osnovnoj, sredi{woj struji ovih pjesama razbuktava se vatra nemirnog, "podivqalog" Erosa koji daje sna`an pe~at ukupnom do- `ivqaju zbirke i, naravno, slici svijeta ove pjesnikiwe. Sam naslov zbirke mogao bi i da nas zavede: nije ovdje rije~ o nekoj puritanskoj, gra anskoj "nevinosti" u odnosu na rije~ i pjesmu, ve} prije obrnuto - do pjesni~ki oneviwenog izraza ovdje se dolazi zagovorom totalnog, necenzurisanog iskustva egzistencije i totalnog pro`imawa jezika i bi}a. Duh i materija ovdje su u ~vrstom, qubavni~kom zagrqaju, iz ~ega nastaju vanredno provokativni kontrasti i naponi izraza, sna`ne, ~esto elipti~ne, veoma zgusnute poetske slike. I nije to svojstvo samo brojnih qubavnih pjesama, nego je cijela zbirka, moglo bi se re}i, jedna velika qubavna poema, razlomqena na ve- }i niz pojedina~nih fragmenata ili pjesama. Ta izvorna prisnost odnosa prema jeziku i svijetu - mada autorka skromno tvrdi da je tek "blizu re~ima" - govori nam da je pjesnikiwa ne izvan, ve} duboko unutra, u vilinskom kolu rije~i i slika, u sredi{tu `ivotnih stihija i tajanstvenih znakova sopstvene sudbine. Ma koliko individualna i jedinstvena, ta sudbina nerazdvojna je od sudbina kultura i zemaqa koje bitno odre uju i `ivot same pjesnikiwe. Stihovi o sopstvenom porodi~nom stablu i rodu (Srbija) pri tome su u kontrastu sa apstraktnim pejza`om ravnodu- {nog i niveliraju}eg duha savremenog Zapada (Frankfurt, Wema- ~ka). Neke od najuvjerqivijih pjesama nastale su u suo~ewu, sukobu pa i paradoksalnom jedinstvu ova dva svijeta ("Kqu~no pitawe revolucije", "Gurmanska pesma", "Jezik nad provalijom", "Rodbinske veze li{}a", "Porodi~no stablo"). To su mahom du`e pjesme, mada je pjesnikiwa jednako uspje{na i u kra- }im formama, u kojima wen izraz zna da do e do pune kristalizacije ("Na po~etku re~i razigrane", "Vrisak meseca u podno`ju no}i", "Zvezde na raspuklim usnama", "Na grivi odbeglog kowa" i dr.). Sam jezik ovih pjesama isti~e se svojom konkretno{}u i ~ulno{- }u, vaqda zbog one "me}ave u grlu" (iz jedne od pomenutih pjesama) koja nagovje{tava da se ovdje rije~ ra a pod pritiskom, u nekoj vrsti uzburkane strasti - strasti samog poetskog imenovawa. Ovdje se do rije~i ne dolazi na lak i povr{an na~in. Rije~ se ra a u tjesnacima artikulacije i ekspresije, u svojevrsnom "grcawu" posqedwih istina i tajni. Stari kriti~ari ponekad su ozna~avali takav jezik i stil "jedrim" - kompliment koji bi se mirne du{e mogao dati i Ru- `ici Cvetkovi}-Pfajfer. Sve u svemu, ova zbirka pjesama svjedo~i o jednom novom i izvornom, potpuno autonomnom pjesni- ~kom glasu. Taj glas }e se svakako i daqe profilirati i istan~ava- 259

3 lsjulb ti. Jo{ u wemu, tu i tamo, ima hrapavosti. No ~uti taj glas vaqa tim prije {to dolazi iz srpske dijaspore u Wema~koj, ne tra`e}i pritom nikakvih povlastica. Tom glasu nije su en brz i lak prijem, ali ja ipak ne sumwam u wegove budu}u odjeke. Vla a Baki} Mili}: "Iwe i pepeo", Brankovo kolo, Sremski Karlovci U frankfurtskom krugu srpskih pjesnika, vjerovatno najbrojnijem i naj`ivqem u na{oj evropskoj dijaspori, Vla a Baki} Mili} je jedno od istaknutijih imena. Da se Vla a poezijom ne bavi iz puke "gastarbajterske" nostalgije za zavi~ajem ili iz odve} znanih patriotskih pobuda, svjedo~i i ovaj, najnoviji poetski rukopis. Zbirka Iwe i pepeo je - uz temu stranstvovawa - ve}im brojem pjesama posve}ena onome {to je oduvijek u sredi{tu lirike: samo}i i qubavi. Qubavi u mnogim stawima i manifestacijama, u wenim sre}nim trenucima i porazima, istinama i la`ima, ispuwenim nadama i jo{ ~e{}im izdajama. Vizura je, naravno, neskriveno `enska, ali ne napadno feministi~ka. "Dodirni me sveobuhvatno", zahtijeva pjesma "Dodir", koja poku{ava da formuli{e poetiku sveobuhvatnog dodira kao pretpostavke svakog istinskog saznawa i u ovoj poeziji nije nevina{ce koje samo pati, ve} bi}e punih i protivrje~nih nagona i htijewa, u strasnoj potrazi za puno- }om egzistencije. Plamsawe erosa u spektru svih dodira sa svijetom pravi je jemac te puno}e, jemac qepote i smisla egzistencije. O tome ubjedqivo svjedo~e mnogi stihovi Baki}-Mili}eve. Na predstavu o qubavi kao "~istoj romantici" iz sje}awa ironi~no se osvr}e pjesma "Dan posle". A pjesma "Qubavnici" ispjevana je sa jo{ `e{}om ironijom i sarkazmom. Ovi qubavnici U`asavaju se trica i ku~ina Intervala I mrtve sezone `lezda. Zara`eni jedni drugima Qube se na mostu od dva ka`iprsta. Dok svoju no} ne potro{e Jedni drugima su s v e i s v j a. 25:

4 lsjujlb Sasvim druga~ije je raspolo- `ewe neostvarenih qubavnika iz pjesme "Ko smo mi?": "Nemamo jedni druge za danas.// Do najbli`ih / tri dana hoda.// Ko smo mi posle svega / {to je moglo biti?" Stvar sa qubavqu dovedena je u "Preludijumu s premisom" do groteske: "Svaki stvor je pun vodonika / potajna vodoni~na bomba. / Ko na qubav pomi{qa jo{? / Analfabete je nigde ne nalaze / A pismeni ako se potrude - / U sa~uvanim kwigama." Stranstvovawe i `ivot u tu ini - eto tematskog sklopa koji se obavezno javqa kod pjesnika iz dijaspore. Svejedno da li su u pitawu stari "gastarbajteri" ili emigranti i egzilanti novijeg datuma, otjerani od ku}e jezivim jugo-ratovima i poni`avaju}om bijedom. Vla a Baki} Mili} pripada toj novijoj grupaciji emigranata, ~iju situaciju - poznaju}i je iznutra - do~arava u nimalo privla~nim tonovima. Pjesmica "Prete`no" sa`ima tu situaciju u tri kratka retka: Boravim u nigdini, grlim ni~im ni{ta, magla sam i varka. Ali ta, svakako subjektivno do- `ivqena, "pusto{ evropska" predstavqena je u nekim drugim pjesmama daleko odre enije i slikovitije. Navodim dio du`e, vrlo upe- ~atqive pjesme pod naslovom "Glavni frankfurtski trg": Trg skupih krpica i blindirane sre}e u predahu izme u dva kulu~ewa. Trg jevtinog bezna a i umornih ravnodu{nika o~iju praznih bez sjaja. Trg seqanki rumenih lica na subotwoj pijaci. Trg izbeglica sa divqeg Balkana s geto-boravkom i bez boravka s hlebom na crno i neizvesnom no}i. Tako izgleda taj "Trg izbeglica sa divqeg Balkana", qudima bez prava na posao i normalan boravak. Ta kriti~ka slika tu e nam Evrope razvijena je, izme u ostalih, i u pjesmi "I tako te na sve strane prate ale", gdje ~itamo: "Vlastoqupci srebroqupci / qudomrsci du{egupci / {epure se teatralno / i vre aju tvoje oko." Pjesnikiwa tuguje i nad sudbinom svoje rasturene zemqe, licitirane "u bescewe". Ni`e se poraz na poraz i gubi sve. A {to se nekako i sa~uva, izlo`eno je gubitku autenti~nih svojstava i totalnoj nivelaciji, o ~emu neuvijeno zbori pjesma "Rasprodaja". Pjesma "Neumoqiva", jedna od najsna`nijih i najupe~atqivijih u zbirci, predstavqa ~itav lirski traktat o smrti. "Nije li ona bura 261

5 lsjulb iluzija / haos vodenih boja u zenicama / tutaw vazdu{nih strepwi / potop usijanih zamki?", pita se pjesnikiwa u nizu inventivno na- enih slika i pore ewa. Na kraju zakqu~uje: "Ona je kao sam `ivot / me u nama / wenim igra~kama / u sve se me{a / kao xelat i kao spasiteq." Neka mjesta ove pjesme, kao i znatnog broja drugih, ponajboqih pjesama zbirke, prava su prazni~na mjesta poetske imaginacije. Ta mjesta svaki }e ~italac otkrivati sam za sebe. Ima jo{ "lirskih traktata" u ovoj zbirci. Baki}-Mili}eva sklona je pjesni~kom raspravqawu o pojedinim va`nim vidovima `ivota u na{oj civilizaciji. Podu- `a "Saga o psima" dovodi tako u pitawe ~uvenu vezu ("prijateqstvo") ~ovjeka i psa. A "Ve`be disawa i ostalo", jedna od ja~ih pjesama cijele zbirke, govori o vje- `bama pri kojima se udi{u i izdi{u posve neo~ekivane stvari: Udahnem cvrkut Izdahnem U grlu prepre~ene Dezerterske psalme, Ispale iz kqunova drozdova i {eva. Tu je i pomalo barokno data alegorija "Istina", kao i simpati~no prostodu{na "Molitva prose~ne vernice", koju je mogla napisati i jedna Desanka Maksimovi}. Jo{ jednostavnija je - skoro pa ~ista seoska idila - "Rodna godina moga oca" koju bi (kad smo ve} kod takvih pretpostavki) mogao da potpi{e i Dobrica Eri}. Vaqa zapaziti i kratku a odli- ~nu "ekolo{ku" pjesmu "Majka zemqa u mukama" sa ovim `estokim nalazom: "Adamov nakot joj smeta". Ni poneko nedovoqno ekonomi~no mjesto (ponajprije u du`im pjesmama), poneki ve} znani ton, ne umawuju op{ti utisak da je Vla- a Baki} Mili} prona{la sebe i svoj glas u poeziji. To je glas iza koga stoji ve} bogato i zrelo `ivotno iskustvo, glas koji nesumwivo ima {ta da nam ka`e. I da nas u svojim najizrazitijim, poetski najsre}nijim trenucima, itekako pokrene na razmi{qawe, pa i duhovno uzbudi. 262