UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANjE - NIKŠIĆ Dejan Gogić RAZLIKE U NIVOU RAZVIJENOSTI MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI FUDBALERA I KOŠA

Транскрипт

1 UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANjE - NIKŠIĆ Dejan Gogić RAZLIKE U NIVOU RAZVIJENOSTI MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI FUDBALERA I KOŠARKAŠA UZRASTA 16 GODINA (Završni rad) Nikšić, godine

2 UNIVERSITY OF MONTENEGRO FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION - NIKSIC Gogić Dejan DIFFERENCES IN THE LEVEL OF DEVELOPMENT OF MOTOR SKILLS BASKETBALL AND FOOTBALL PLAYERS AGED 16 YEARS (Final work) Nikšić, 2017th year ii

3 PODACI I INFORMACIJE O STUDENTU Ime i prezime: Gogić Dejan Datum i mjesto rođenja: godine u Pljevljima Naziv završenog osnovnog studijskog programa i godina diplomiranja: Osnovne akademske studije Fizička kultura, godine INFORMACIJE O ZAVRŠNOM RADU Naziv postdiplomskog studija: Akademske postdiplomske specijalističke studije - Fizička kultura. Naslov rada: Razlike u nivou razvijenosti motoričkih sposobnosti fudbalera i košarkaša uzrasta 16 godina Fakultet na kojem je rad odbranjen: Fakultet za sport i fiziĉko vaspitanje u Nikšiću UDK, OCJENA I ODBRANA ZAVRŠNOG RADA Datum sjednice Vijeća fakulteta na kojoj je prihvaćena tema: Datum prijave završnog rada: Komisija za odbranu rada - 1. Predsjednik komisije:doc. dr Danilo Bojanić 2. Mentor: Prof. dr Bjelica Duško 3. Član: mr Jovan Gardašević Datum odbrane završnog rada: iii

4 SAŽETAK Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje razlika u nivou razvijenosti motoričkih sposobnosti između fudbalera i košarkaša uzrasta šesnaest godina. Na uzorku od 54 ispitanika muškog pola, 27 fudbalera članova FK Sutjeska i 27 košarkaša članova KK Anagastum iz Nikšića primjenjeno je 9 mjernih instrumenata. Podaci dobijeni istraživanjem odrađeni su postupcima deskriptivne statističke procedure, a za upoređivanje rezultata dobijenih mjerenjima korišten je Studentov t-test za male nezavisne uzorke. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da u pojedinim segmentima ima statistički značajnih razlika. Ključne riječi: motoričke sposobnosti, fudbal, košarka. iv

5

6 ABSTRACT The main objective of this study was to determine whether there are differences in the level of development of motor skills basketball and football players aged 16 years. In a sample of 54 male subjects, 27 football players members FC Sutjeska and 27 basketball players members KK Anagastum from Nikšić applied 9 gauges. Data obtained in the survey placed the methods of descriptive statistical procedures, and to compare the results obtained measurements was used Student's t-test for small independent samples. Results of this study showed that in some segments there are statistically significant differences. Keywords: motor skills, football, basketball v

7 SADRŽAJ 1.UVODNA RAZMATRANJA Fudbal Košarka TEORIJSKI OKVIR RADA Definicije osnovnih pojmova Pregled dosadašnjih istraživanja PROBLEM, PREDMET I CILJ ISTRAŽIVANJA HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA METOD RADA Tok i postupci istraživanja Uzorak ispitanika Uzorak mjernih instrumenata Opis mjernih instrumenata Statistička obrada podataka INTERPRETACIJA REZULTATA Rezultati deskriptivne analize Rezultati komparativne analize ZAKLJUČAK LITERATURA..29 vi

8

9 1. UVODNA RAZMATRANJA 1.1 Fudbal Kada se fudbal počeo igrati nije tačno utvrđeno, jer postoje razni podaci iz daleke prošlosti i nagađanja od koje igre je nastao današnji fudbal. Egipćani, Kinezi, Japanci, Rimljani, Grci, svi su imali nešto slično u svojim igrama koje su nazivali: tsu-ki (Kinezi), kemari (Japanci), episkiros (Grci), harpastum i kalčo (Rimljani). Pretpostavlja se da su Rimljani donijeli fudbal na britansko ostrvo i da su Englezi i Škoti razvijali fudbal u periodu od 8 do 19 vijeka, igrajući po gradskim ulicama, parkovima i njivama. U svom razvoju fudbal je bio sputavan i zabranjivan u 14. i 15. vijeku. Poznato je da je godine jedanaest londonskih klubova osnovalo prvi fudbalski savez. Od tog datuma pa do danas fudbal je doživio nevjerovatan razvoj. Fudbal nosi obilježje dinamične igre kontaktnog tipa u kojoj se dvije ekipe suprostavljaju jedna drugoj s namjerom osvajanja glavnog kanala komunikacijone mreže, kojim se realizuje protok lopte i pogodak kao finalni smisao igre (Gabrijelić, 1977). Od samih početaka do danas, fudbal je napredovao u mnogo segmenata, a ponajviše s aspekta motoričkih i funkcionalnih zahtjeva koji se stavljaju pred fudbalerima. S druge strane, bitno je napomenuti da savremeni fudbal od fudbalera zahtjeva i visok nivo naučenosti te primjenu različitih tehničko-taktičkih znanja. Sportisti se međusobno veoma razlikuju i za njih su putevi razvoja i usavršavanja veoma različiti (Bjelica i sar., 2010). To je jedan od glavnih razloga zašto se fudbal danas smatra jednim od, ako ne i najpopularnijim sportom u svijetu. U igri zavisno o situaciji izmjenjuje se velik broj kretnih struktura, neki autori navode brojku od čak 1400, pri čemu se aktivnosti mijenjaju prosječno svakih 3-5 sekundi. U igri je, zavisno o situaciji, potrebno brzo i efikasno prijemjeniti ona znanja i sposobnosti kojima ćemo nadmudriti protivnika kako bi se ispunio smisao fudbalske igre, odnosno postigao pogodak i ostvarila pobjeda. Važnu ulogu u postizanju pogotka imaju i prekidi igre s obzirom na njihovu učestalost pojavljivanja. Prosječno 34% pogodaka na utakmicama postiže se nakon prekida. Uz slobodne udarce i kaznene udarce, udarci iz kornera su najvažnija i 1

10 najučinkovitija vrsta prekida. Kao što je već napisano, 10% pogodaka postiže se nakon udaraca iz kornera (Gabrijelić, 1964). Stalno povećanje opterećenja, neprekidna promjena tempa tokom utakmica, zahtijeva od igrača i stalno usavršavanje osnovnih motoričkih sposobnosti: snage, brzine, izdržljivosti, fleksibilnosti, kordinacije, ravnoteže, preciznosti... Adaptacija organizma na sve veća opterećenja u trenažnom procesu, moguća je samo pod uslovom da su trenažni stimulansi takvi da kod zdravog organizma iskoriste genetski potencijal (Bjelica, 2004). Motoričko izvođenje bilo koje fudbalske radnje, npr. šut na gol, prijem i predaja lopte predstavlja složen kompleks aktivnosti koji se sastoji od intelektualnih i motoričkih sposobnosti, kao i od tehničkih znanja i kao takav predstavlja skup misaonih napora i motoričkih sposobnosti. Najpametniji, najoptimalniji i najvrijedniji trening, je onaj koji kod svakog pojedinca omogućava da postigne ono što on može postići (Bjelica, 2013). Sport predstavlja takmičenje više ljudi u nečemu zajedničkom za sve učesnike (Bjelica, 2006). 1.2 Košarka Inovator košarke je dr Džejms Nejsmit ( ) koji je košarku prvi put predstavio krajem godine na međunarodnoj YMCA školi u Springfildu, država Masačusets. Upravo zbog svoje dinamičnosti, atraktivnosti i motoričkog bogatstva koje posjeduje, košarka postaje jedan od vodećih sportova svijeta. Jednako je privlačna za ljude svih starosnih dobi na svim kontinentima. Zauzima veliki dio medijskog prostora i posjeduje svoju vjernu publiku u velikom broju. Košarka se pojavljuje kroz sve tri forme sporta : - Bazični (masovni) sport, - Sport mladih kategorija ( perspektivni sport) i - Vrhunski sport (Koprivica, 2002). Bazična (masovna) košarka je dio školskog sistema (nastavni oblik časovi fizičkog vaspitanja i vannastavni oblik košarkaška sekcija) i kao oblik rekreacije građana svih uzrasta i zanimanja. Trenažna i takmičarska aktivnost je usmjerena na optimalan nivo tehničko taktičke i fizičke pripreme, a ne na ostvarivanje maksimalnog rezultata. U ovu grupu spadaju i tzv škole košarke koje, uglavnom, imaju rekreativni karakter, sa izraženim obrazovnim uticajima. 2

11 Sport mlađih kategorija je forma sporta koja obuhvata mlađe sportiste koji su prešli određenu selekciju. Sa njima se sprovodi trenažni proces u klubovima koji imaju za cilj stvaranje budućih vrhunskih sportista. Ovdje je košarkaška igra sama sebi cilj. Vrhunska košarka je orijentisana ka najvećim rezultatima koji imaju međunarodni značaj. Zahtijevaju dugoročnu strategiju pripreme, materijalne, kadrovske, tehničke uslove. U košarci mogu da se izdvoje dva osnovna tipa igrača: spoljni i unutrašnji igrači. Pojedinačne pozicije igrača se označavaju brojevima od 1-5. Spoljni igrači su označeni brojevima od 1 3: broj 1 plejmejker, igrač koji organizuje i rukovodi igrom; broj 2 bek - šuter, igrač koji posjeduje dobre realizatorske sposobnosti i igrač broj 3 krilo igrač koji je dobar realizator i koji posjeduje skakačke sposobnosti, on predstavlja prelaz između unutrašnjih i spoljašnjih igrača. Unutrašnji igrači su: igrač broj 4 krilni centar, slično kao i krilni igrač, igra na spoljnim i pretežno na unutrašnjim pozicijama, sa izrazitim skakačkim sposobnostima i igrač broj 5 centar, obično je to najvisočiji igrač u timu, isključivo je na unutrašnjoj poziciji, odgovoran je za skok u odbrani i napadu. Spoljni igrači su obično niži i posjeduju veću agilnost i koordinaciju i bolje vladaju loptom, za razliku od unutrašnjih igrača, koji su po pravilu visočiji i snažniji. Upravo zbog karakteristika koje posjeduje, košarkaška igra može imati višestruki, pozitivan uticaj na organizam djeteta, a sve u cilju stvaranja integralne ličnosti. Košarka utiče povoljno na razvoj koordinacije, odnosno na više vrsta koordinacije (koordinacija ruku, nogu, cijelog tijela), kao i na agilnost, kao posebnu vrstu koordinacije. Takođe ima uticaj na razvoj ostalih motoričkih sposobnosti: preciznosti, brzinu, snagu, gipkost i ravnotežu. A sami razvoj ovih motoričkih sposobnosti u velikoj mjeri zavisi od sprovođenja vrhunskog sporskog treninga. Sportski trening je kompleksan pedakoški proces, konkretizuje u organizovanom vježbanju-radu, koji se ponavlja sa takvim opterećenjima da aktivira fiziološke procese superkompenzacije i adaptacije organizma. Time se postiže poboljšanje fizičkih, psihičkih, intelektualnih, tehničkih i taktičkih kvaliteta sportiste koji se manifestuju u postizanju takmičarskih rezultata (Bjelica, 2002). Najveći broj problema u treningu treba rješavati u tzv. situacijskim eksperimentima odnosno na mjestu i uslovima u kojima se odvija trening i takmičenje, jer su oni realniji i imaju najveću praktičnu informativnu vrijednost. (Bjelica, Fratrić 2011) 3

12 2.TEORIJSKI OKVIR RADA 2.1 Definicije osnovnih pojmova Motoričkim sposobnostima nazivaju se one sposobnosti čovjeka koje učestvuju u rješavanju motornih zadataka i uslovljavaju uspješno kretanje, bez obzira da li su stečene treningom ili ne (Malacko, 2004). Iako veliki broj autora pokušava da odgonetne konačan broj bazičnih motoričkih sposobnosti, tako je na osnovu mnoštva istraživanja i navoda (Nićin, 2000) prihvaćena sledeća struktura: snaga, brzina, izdržljivost, koordinacija, fleksibilnost, ravnoteža i preciznost. Brzina je sposobnost koja karakteriše sposobnosti čovjeka da vrši pokrete i kretanje za što kraće vrijeme. Ona se ispoljava kroz tri osnovna parametra: vrijeme reakcije, vrijeme pojedinačnog pokreta i frekfenca pokreta (Jovović, 2008). Snaga predstavlja sposobnosti izvršenja rada ili savladavanje otpora. Razlikuju se tri oblika snage: eksplozivna, statička, repetativna. ekspolzina snaga predstavlja rad velikog inteziteta u vrlo kratkom vremenu. repetativna snaga je sposobnost izvođenja velikog broja ponavljanja određenog pokreta s ubrzanim ritmom. statička snaga predstavlja sposobnost izdržavanja opterećenja ne mijenjajući položaj tijela. Izdržljivost je sposobnost koja omogućava da se kretanje izvodi u dužem vremenskom intervalu bez snižavanja njene efikasnosti (Jovović,2008). Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijeloga tijela ili dijelova lokomotornog sistema (Bompa, 2006). 4

13 Pokretljivost (fleksibilnost, gipkost) najčešće se definiše kao sposobnost čovjeka da određene pokrete izvede sa maksimalnom amplitudom. Ona u najvećoj mjeri zavisi od elastičnosti mišića i veza, kao i od konstrukcije zglobova (Jovović, 2008). Preciznost podrazumjeva sposobnost da se neki cilj pogodi na način da se prema cilju uputi neki predmet (lopta i dr.), ili da se taj cilj pogodi vođenjem nekog predmeta (mačevanjem) ili djelom tijela (borilački sportovi i dr.) (Dž. Idrizović & K. Idrizović 2001). Ravnoteža je sposobnost da se zadrži tijelo u ravnotežnom položaju. U dosadašnjim istraživanjima uglavnom je utvrđeno egzistiranje tri faktora ravnoteže i to: statička ravnoteža tijela, dinamička ravnoteža tijela i balansiranje predmetima (Dž. Idrizović & K. Idrizović 2001). 2.2 Pregled dosadašnjih istraživanja Prema istraživanju Janković i Jonić (2006) rađenom na učenicima petog razreda osnovnih škola Čegar, Miroslav Antić i Stefan Nemanja iz Niša, hronološke starosti 12 godina ± 6 mjeseci. Cjelokupan uzorak broji 75 osoba muškog pola navedenog uzrasta, zdravih i obuhvaćenih redovnom nastavom fizičkog vaspitanja. Cjelokupan uzorak podjeljen je na dva subuzorka, tj. na grupu sportista (fudbalera) i grupu nesportista. Grupu sportista (fudbalera) činili su učenici, koji su pored redovne nastave fizičkog vaspitanja uključeni u trenažni proces u nekom od fudbalskih klubova u Nišu i to najmanje tri puta nedeljno. Grupu nesportista predstavljaju učenici koji su imali samo redovnu nastavu fizičkog vaspitanja i nikada se nijesu bavili sportom. Sistem za procjenu motoričkih sposobnosti sastojao se od 11 testova motoričkih sposobnosti, i to: Okretnost na tlu, Taping rukom, Taping nogom, Duboki pretklon na klupi, Pretklon sa dosezanjem u sjedu, Poprečno stajanje na gredi, Trčanje na 20 metra letećim startom, Troskok iz mjesta, Skok u dalj s mjesta, Sklekovi, Ležanje sjed za 30 sekundi. Rezultati ovog pilot istraživanja pokazuju da višegodišnji trenažni proces u fudbalu može da utiče na značajno poboljšanje motorike kod djece predpubertetskog perioda. Jedino kada je riječ o gipkosti tu nemamo statističke značajnosti što možemo objasniti time, da se u tom uzrasnom periodu, u trenažnom procesu fudbalera, ne pridaje velika značajnost. 5

14 Prema istraživanju Fratrića i Starovlaha (2008) rađenom na uzorku od 123 ispitanika, muškog pola, podijeljenih prema pripadnosti sportu na tri subuzorka (61 odbojkaša, 31 fudbalera i 31 košarkaša članova loklnih klubova u Podgorici) ispitivane su razlike u motorčkim i funkcionalnim sposobnistima uzrasne kategorije od 14 do 17 godina. Ova istraživanja su dokazala da postoje razlike između košarkaša, odbojkaša i fudbalera koje su statistički visoko značajne. Najvećim razlikama doprinijela je varijbla za procjenu brzine reakcije u čemu su fudbaleri bili najbolji. Zatim slijede sve varijable za procjenu apsolutne, relativne i eksplozivne snage. Po srednjim vrijednostima možemo konstatovati da najveću gipkost ramenog pojasa imaju odbojkaši, zatim fudbaleri, dok su košarkaši pokazali najslabiji rezultat. Dokazano je da je gipkost zadnje lože buta je najveća kod fudbalera, zatim odbojkaša, a najmanja kod košarkaša. Na osnovu koeficijenata, tj. projekcija svake varijable na prvu i drugu diskriminativnu funkciju, može se zaključiti da su najvećim razlikama između tri ispitivane grupe sportista doprinijele varijable za procjenu brzine reakcije i procjenu gipkosti zadnje lože buta (u čemu su fudbaleri imali najbolje rezultate). Dobijeni motoričko-funkcionalni statusi na osnovu rezultata srednjih vrijednosti fudbalera, košarkaša i odbojkaša omogućavaju jasan zaključak da su fudbaleri pokazali najbolje rezultate u gotovo svim testovima i da su imali najmanji disbalans u snazi određenih grupa mišića. Kod fudbalera je bila i najveća homogenost. Prema istraživanju Vukotić i Mušović (2011) rađenom na uzorku od 50 ispitanika, muškog pola, podijeljenih prema pripadnosti sportu na dva subuzorka (25 dječaka članova Fudbalskog kluba Čelik i 25 dječaka članova Rukometnog kluba Sutjeska, iz Nikšića, starosne dobi od 13 do 15 godina) ispitivane su razlike u motoričkim i funkcionalnim sposobnostima ove uzrasne kategorije. Prilikom utvrđivanja kvantitativnih promjena motoričkih i funkcionalnih sposobnosti očigledna je statistička značajnost kod svih varijabli, sem kod varijabli za procjenu: gipkosti zglobova trupa, eksplozivne snage donjih ekstremiteta, statičke sile dominantne ruke, kardiovaskularnih funkcija i plućne ventilacije. 6

15 Istraživači su na osnovu dobijenih rezultata zaključili da kod primijenjenog sistema motoričkih i funkcionalnih testova postoje statistički značajne razlike kako u kvantitativnim tako i u kvalitativnim promjenama kod navedenih sportista. Generalno gledajući ta razlika je strukturirana na taj način da jasno pokazuje da su rukometaši imali manje (slabije) vrijednosti u odnosu na fudbalere, tako da ovo istraživanje može poslužiti trenerima koji realizuju trenažne programe rada, sa ovim i ostalim sportistima, u cilju postizanja boljih rezultata. Prema istaživanju Smajić, Molnar, Jvorac, Barašić i Tomić (2014) na uzorku od 196 ispitanika, prosječne starosti 12.45±0.03 godina, izvršena je komparacija motoričkih sposobnosti. Prvu grupu ispitanika činilo je 82 fudbalera pioniri FK Crvena Zvezda iz Beograda a drugu 114 učenika osnovnih škola iz Novog Sada. Uzorak od 9 testova za procjenu motoričkih sposobnosti činili su: skok u dalj iz mjesta, trčanje 20 m, trčanje 60 m, pretklon raznožno u sjedu, izdražaj u zgibu, poligon natraške, slalom sa tri lopte, taping rukom i podizanje trupa. Komparacija motoričkih sposobnosti mladih fudbalera i učenika osnovnih škola izvršena je primjenom multivarijantne analize varijanse (MANOVA). Analizom motoričkih sposobnosti između mladih fudbalera i učenika osnovnih škola utvrđene su statistički značajne razlike u svim varijablama ispod granice Vrijednosti za svaku varijablu posebno su: Trčanje na 60 m (0,000), Trčanje na 20 m (0,000), Poligon natraške (0,000), Slalom sa tri lopte (0.044), Taping rukom (0.000), Pretklon u sjedu raznožno (0.000), Skok udalj iz mjesta (0,002), Izdržaj u zgibu (0.008), Podizanje trupa (0.001). Istraživanje je pokazalo ono što je bilo i za očekivati da fudbaleri Crvene Zvezde budu uspješniji od učenika. 7

16 3. PROBLEM, PREDMET I CILJ ISTRAŽIVANJA Problem ovog istraživanja je utvrđivanje nivoa razvijenosti motoričkih sposobnosti fudbalera i košarkaša uzrasta šesnaest godina. Predmet ovog istraživanja su motoričke sposobnosti fudbalera i košarkaša uzrasta šesnaest godina. Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje razlika u nivou razvijenosti motoričkih sposobnosti između fudbalera i košarkaša uzrasta šesnaest godina. 8

17 4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA Na osnovu definisanog problema, predmeta i cilja ovog istraživanja, kao i na osnovu dosadašnjih istraživanja, može se postaviti sledeća generalna hipoteza: Hg Očekuju se statistički značajne razlike u nivou razvijenosti motoričkih sposobnosti fudbalera i košarkaša uzrasta šesnaest godina. 9

18 5. METOD RADA 5.1 Tok i postupci istraživanja Prema vremenskoj usmjerenosti ovo je bilo transverzalno istraživanje u kome je primijenjena empirijska i statistička metoda, a tehnika istraživanja je bila testirenje. Prikupljanje podataka je izvršeno u FK Sutjeska i KK Anagastum. Postupak prikupljanja podataka obavio je autor ovog rada, u saradnji sa svojim kolegama, a testiranje je obavljeno uz nadzor trenera. Testiranje je obavljeno u dva dana, za svaki klub po jedan dan. Ispitanicima je detaljno bio pojašnjen način izvođenja zadatih testova kako bi na najbolji način prikazali svoje sposobnosti. 5.2 Uzorak ispitanika Ovo istraživanje je obuhvatalo uzorak od 54 ispitanika, muškog pola uzrasta šesnaest godina. Uzorak ispitanika je bio podijeljen na 2 subuzorka od po 27 ispitanika. Prvi subuzorak su sačinjavali fudbaleri FK Sutjeska, a drugi subuzorak košarkaši KK Anagastum iz Nikšića. 5.3 Uzorak mjernih instrumenata Za ovo istraživanje primijenjeno je 9 (devet) standardizovanih motoričkih testova. Mjerni instrumenti koji su bili upotrijebljeni za procjenu motoričkih sposobnosti su: 1. Taping nogom o zid, (MTNZ) 2. Sprint na 30m visoki start, (MS30) 3. Sprint na 60m visoki start, (MS60) 4. Skok u dalj iz mjesta, (MSDM) 5. Skok u vis iz mjesta, (MSUM) 10

19 6. Troskok iz mjesta, (MTRS) 7. Duboki pretklon na klupici, (MFPK) 8. Pretklon raskoračno u sjedu, (MRPS) 9. Bočna špaga, (MFBŠ) 5.4 Opis mjernih instrumenata 1. Taping nogom o zid (MTNZ) Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta. Broj ispitivača: Dva ispitivača. Rekviziti: Dva kvadrata (20 x 20 cm), štoperica. Opis mjesta izvođenja: Test se može izvesti u sali za fizičko vaspitanje ili u sportskoj hali, minimalnih dimenzija 2x2 m, ili na otvorenom prostoru gdje postoji zid koji omogućava izvođenje. Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji u stavu spetnom, licem okrenutim ka zidu na koji je na visini od 36 cm nacrtan kvadrat dimenzija 20 x 20 cm. Ispitanik stoji na udaljenosti koju sam odredi tako da može što uspešnije izvršiti sledeći zadatak. Izvođenje zadatka: Zadatak ispitanika je da u 20 sekundi, što god može brže, naizmjenično jednom pa drugom nogom udara prednjim dijelom stopala u obilježeni kvadrat dvostrukim udarcima. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak se završava nakon štopovanja od 20 sekundi i boduju se ciklusi (dvostruki udarac u kvadratić naizmjenično nogama) Položaj ispitivača: Ispitivač se nalazi sa strane ispitanika, jedan glasno broji, a drugi mjeri vrijeme i upisuje rezultat. 11

20 Ocjenjivanje: Jedan izvršeni ciklus (dvostruki udarac) računa se kao jedan bod, a rezultat u testu čini broj bodova u vremenu od 20 sekundi. Napomena: Rezultat u testu predstavlja broj pravilno izvedenih dvostrukih udaraca u kvadrat u roku od 15 sekundi. Test je ponavljan tri puta sa pauzama za odmor (do 1 minut). Upustvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje. Uvježbavanje: Ispitanik ima pravo na jedan probni pokušaj. 2. Sprint na 30m visoki start (MS30) Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika iznosi oko 1 minut. Broj ispitivača: Jedan ispitivač. Rekviziti: Štoperica, dva stalka, staza za mjerenje 30m. Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi na tvrdoj i ravnoj podlozi na otvorenom prostoru. Obilježi se linija i postavi prvi stalak, paralelno prvoj obilježi se na 30m i postavi se drugi stalak na kraju te linije. Iza drugog stalka treba da je prostor za zaustavljanje oko 10m bez prepreka. Početni stav ispitanika: Ispitanik se nalazi kod prve linije u visokom startu. Izvođenje zadatka: Ispitanik počne da trči sa prve linije, ubrzava i nastoji da postigne punu brzinu, i u punoj brzini pređe prostor od 30m koji je obilježen. Mjerilac uključi štopericu kada isptanik krene, a zaustavlja je kada pređe drugi stalak. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen kada je ispitanik grudima prešao zamišljenu liniju cilja, tj. pored drugog stalka. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji na polovini puta od 30m i poslije uključivanja štoperice kreće se pored staze prema cilju i mjeri vrijeme. Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde koje je potrebno da ispitanik pređe između dva stalka. 12

21 Upustvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno daje upustvo. Uvježbavanje: Isptanik nema probni pokušaj. 3. Sprint na 60m visoki start (MS60) Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika 3 minuta. Broj ispitivača: 1 ispitivač i 1 pomoćni ispitivač. Rekviziti: Dvije daščice, dva stalka za stazu, štoperica. Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi na tvrdoj i ravnoj podlozi na otvorenom prostoru, minimalnih dimenzija 70x2 metra. Na udaljenosti od 60 metara od startne linije, postavljena je linija cilja. Obje linije su međusobno paralelne, a duge su 1,5 m. 60 metara se mjeri tako da širina startne linije ulazi u mjeru od 60 metara, a širina linije cilja ne. Dva stalka se postave na krajeve linija cilja. Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji u položaju visokog starta iza startne linije. Izvođenje zadatka: Zadatak je ispitanika da nakon znaka pozor i udarca daščicama maksimalno brzo pređe prostor između dvije linije. Ispitanik ponavlja zadatak četiri puta sa pauzom između svakog trčanja. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen kada ispitanik grudima pređe ravninu cilja. Položaj ispitivača: Pomoćni ispitivač stoji oko 1 metar iza ispitanika, daje znak za start i kontroliše da li je ispitanik učinio prestup. Ispitivač stoji na liniji cilja, oko 3 metra od stalka, mjeri i registruje vrijeme. Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde, od udarca daščicama do časa kada ispitanik grudima dodje do vertikalne (zamišljene) ravni, koju omeđuju stalci na cilju. Površina staze ne smije biti klizava. Na udaljenosti 10 metara od cilja u produžetku staze ne smije da bude nikakvih prepreka koje bi onemogućile slobodno istrčavanje ispitanika. U slučaju neispravnog starta (istrčavanje prije pucnja ili prestup startne linije), starter poziva ispitanika na ponovni start. 13

22 Uputstvo ispitaniku: Ispitivač demonstrira početni stav za visoki start i istovremeno daje uputstva.,,ovim zadatkom želimo ispitati vašu brzinu trčanja. Trebate stati neposredno iza startne linije i zauzeti ovakav stav (pokazuje). Vaš je zadatak da se na znak,,pozor pripremite, a da na ovaj signal (ispitivač udari daščicama) koji odmah slijedi što brže pretrčite stazu. Nemojte se zaustavljati prije nego pređete liniju cilja. Start vam se ne priznaje ako istrčite prije pucnja ili ako stopalom pređete startnu liniju. U slučaju neispravnog starta start se ponavlja. Je li vam zadatak jasan? (Dati dopunska objašnjenja) Pripremite se za početak. Uvježbavanje: Ukoliko je potrebno, ispitivač pomaže ispitaniku da zauzme stav iz kojeg će najlakše startovati. 4. Skok u dalj iz mjesta (MSDM) Vrijeme rada : Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta. Broj ispitivača : 1 ispitivač. Rekviziti : 3 tanke strunjače, jedna odskočna daska, kreda, drveni krojački metar. Opis mjesta izvođenja: Prostorija ili otvoreni prostor minimalnih dimenzija 6x2 m i zid. Do zida se uzdužno postave strunjače. Zid služi za fiksiranje strunjača. Skala za mjerenje dužine skoka počinje na dva metra od početka strunjače najudaljenije od zida. Od drugog metra pa sve do 3,30 povučene su sa svake strane strunjače paralelne linije duge 20 cm, a međusobno udaljene 1 cm. Posebno su označeni puni metri, decimetri i svakih 5 centimetara. Ispred užeg dijela prve strunjače postavi se odskočna daska i to tako da je njezin niži dio do ruba strunjače. Početni položaj: Ispitanik stane stopalima do samog ruba odskočne daske licem okrenutim prema strunjačama. Izvođenje zadatka: Ispitanikov je zadatak da sunožno skoči prema naprijed što dalje može. Zadatak se ponavlja četiri puta bez pauze. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen nakon što ispitanik izvede četiri ispravna skoka. 14

23 Položaj ispitivača: Ispitivač stoji uz rub odskočne daske, kontroliše prelaze li nožni prsti ispitanika preko ruba daske. Nakon što je ispitanik izveo ispravan skok, prilazi strunjači, očitava rezultat i upisuje ga u lični karton ispitanika. Jedan od ispitanika, koji čeka na testiranje, nogom podupire dasku na njenom višem kraju, fiksirajući je tako uz prvu strunjaču. Ocjenjivanje: Registruje se dužina ispravnog skoka u centimetrima od odskočne daske do onog otiska stopala na strunjači koji je najbliži mjestu odraza. Bilježi se dužina svakog od 4 skoka posebno, a uzima se najbolji rezultat. Napomena: Ispitanik skače bos. Skok se smatra neispravnim u sljedećim slučajevima: - ako ispitanik napravi dupli odraz (poskok) u mjestu prije skoka, - ako prstima pređe rub daske, - ako odraz nije sunožan, - ako u sunožni položaj za odraz dođe dokorakom pa taj dokorak poveže s odrazom, - ako pri doskoku dodirne strunjaču rukama iza peta, - ako pri doskoku sjedne. Svaki se neispravni skok ponavlja. Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno se daje uputstvo.,,ovim zadatkom ispituje se sposobnost skakanja u dalj s mjesta. Vaš zadatak je da ovako stanete (pokazuje) i odrazom s obje noge istovremeno skočite što dalje možete na strunjaču. I doskok mora biti na obje noge. Pazite, prije skoka zauzmite pravilan položaj, a tek nakon toga skočite. U slučaju neispravnog skoka skačete ponovno. Je li vam zadatak jasan? Pripremite se za početak. Uvježbavanje : Ispitanik nema probni pokušaj. 5. Skok u vis iz mjesta (MSVM) Vrijeme rada: Ukupno vrijeme je 30 sekundi po jednom ispitaniku. 15

24 Broj ispitivača: 1 ispitivač. Rekviziti: Daska veličine 15x30x1,5 cm, obojena crno. Poprečno povećane linije bijelom bojom u razmacima od 1 cm. Kod svake desete linije napisani su brojevi od 210 do 350. Švedski sanduk, vlažni sunđer. Opis mjesta izvođenja: Na zidu je obješena daska tako da je donji rub 200 cm od tla. Početni položaj: Postavlja se ramenom i kukom (one strane tijela na kojoj je bolja ruka) do zida. Stopala su razmaknuta u širini kukova. Ispitanik uzruči rukom koja je bliža zidu i opružene prste prisloni uz dasku. Mjerilac zabilježi visinu. Izvođenje zadatka: Ispitanik se odrazi maksimalnom snagom istovremeno s obje noge u vis i dodirne dasku bližom rukom u najvišoj tački skoka. Prethodno ovlaži prste na sunđeru da bi na dasci ostao trag, radi lakšeg očitavanja visine. Kraj zadatka: Zadatak je završen kada ispitanik napravi 4 skoka. Položaj mjerioca: Mjerilac za očitavanje rezultata stoji na švedskom sanduku. Ocjenjivanje: Upisuje se razlika u centimetrima između visine dohvata u trenutku mirovanja i u najvišoj tački pri skoku. Upisuju se rezultati sva 4 izvođenja, a uzima se najbolji rezultat. Napomena: Ispitanik ne smije prije skoka izvesti poskok. Smiju se praviti zamasi rukama. Pokušaj je neispravan i ako je odraz jednonožni, te ako ispitanik nije uspio ostaviti trag na dasci. Pri očitavanju visine dohvata u mirovanju treba napomenuti da ruku treba maksimalno istegnuti u ramenom zglobu. Uputstvo ispitaniku: Test se istovremeno objašnjava i demonstrira.,,ovaj zadatak namijenjen je za ispitivanje eksplozivne snage. Sastoji se u tome da izvedete nekoliko maksimalnih vertikalnih skokova. Prije izvođenja prvog skoka postavite se bočno uza zid ispod ploče. Ispružite ruku u ramenom zglobu što možete više i dotaknite ploču u najvišoj tački koja se može iz tog položaja postići. Spustite zatim ruku uz tijelo, razmaknite noge za širinu kukova i skočite vertikalno u vazduh najviše što možete. Kada ste u najvišoj tački, 16

25 dodirnite ploču prstima ruke koja je bliža zidu. Na isti način samo bez prethodne pripremne faze, tj. bez utvrđivanja maksimalnog dohvata iz mirnog stojećeg stava, skočite još tri puta. Uvježbavanje: Nije dozvoljeno. 6. Troskok iz mjesta (MTRS) Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta. Broj ispitivača : 1 ispitivač Rekviziti: 5 kožnih strunjača dužine 2 m, debljine 7-10 cm, tanki gumeni tepih hrapave površine dugačak 10 m, čelična traka za merenje. Opis mjesta izvođenja: Prostorija ili otvoreni prostor dimenzija 10x2m. Na sredini se postave strunjače, a do njih se položi metar po mogućnosti dužine 8-10m. Na strunjači na kojoj se vrši doskok povučene su paralelno linije sa metra duge 20cm, a udaljene 1 cm. Posebno su označeni puni metri, decimetri i svakih 5 centimetara. Početni stav ispitanika: Ispitanik stane stopalima na početnu liniju za izvodjenje troskoka, noge su u širini kukova. Izvođenje zadatka: Ispitanik se odrazi prvo sunožno,doskoči na jednu nogu, zatim,na drugu nogu, sve na gumenom tepihu, i konačno, doskoči sunožno na strunjaču. Izvode se tri skoka. Nepravilno izvedeni skokovi se ponavljaju. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen nakon što ispitanik izvede 3 ispravna troskoka. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji uz rub strunjača i kontroliše prelaze li nožni prsti ispitanika preko ruba linije odraza. Prati da li ispitanik pravilno izvodi skok. Nakon što je ispitanik izveo ispravan skok, prilazi strunjači, očitava rezultat i upisuje ga u lični karton ispitanika. Ocjenjivanje: Mjeri se dužina skokova u odnosu na odraznu liniju. Tačnost mjerenja se iskazuje u cm. Vrijedi najdalji skok od tri (3) pokušaja. 17

26 Napomene: Nije dozvoljen dupli odraz. Ispitanik mora namazati pete magnezijumom. Skače bos ili u patikama. Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno se daje uputstvo. Uvježbavanje : Ispitanik nema probni pokušaj. 7. Duboki pretkoln na klupici (MFPK) Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta. Broj ispitivača: Jedan ispitivač i jedan pomoćnik. Rekviziti: Klupica visine 40cm, drveni metar dužine 80cm, širine 3 do 5 cm. Opis mjesta izvođenja: Mjerenje se može obaviti u zatvorenom ili otvorenom prostoru minimalnih razmjera 1 x 1m. Na klupici se postavi vertikalno postavljeni metar, tako da stoji iznad klupice 30cm. Najviša tačka metra je nulti centimetar, a uz pod se nalazi 60cm. Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji sunožno na klupici. Vrhovi prstiju su do ruba klupice. Noge su potpuno opružene. Predurči, a šake sa prstima postavi jednu iznad druge tako da se srednji prsti potpuno poklope. Izvođenje zadatka: Isptanik se usporeno (bez trzaja) pretklanja što više može, zadržavajući opružene ruke i noge. Dlanovima opruženih ruku, klizi niz skalu metra do najniže moguće tačke u kojoj se na trenutak zadrži. Zadatak se ponavlja tri puta. Između pojedinih pokušaja ispitanik ima onoliku pauzu koliko je to potrebno za očitavanje, registrovanje rezultata. Kraj zadatka: Zadatak je završen nakon što ispitivač registruje rezultate tri ispravno izvedena pretklona. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji na liniji ispitanikovog boka na udaljenosti od oko 50cm, kontroliše ispruženost ruku i nogu i očitava rezultat. Ocjenjivanje: Mjeri se dubina dohvata u centimetrima. Test se izvodi tri puta i upisuje se svaki rezultat posebno. 18

27 Napomena: Ispitanik mora biti bos, stopala su paralelna i sastavljena, a vrhovi prstiju postavljeni do ruba klupice. Pri izvođenju testa koljena se ne smiju grčiti. Zadatak se ne smije izvoditi zamahom. Ukoliko ispitanik, pokušaj izvede neispravno, ponavlja ga. Upustvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje. Uvježbavanje: Isptanik nema probni pokušaj. 8. Pretklon raznožno u sjedu (MRPS) Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta. Broj ispitivača: Jedan ispitivač i jedan pomoćnik. Rekviziti: Centimetarska traka. Opis mjesta izvođenja: Mjerenje se može obaviti u zatvorenom prostoru minimalnih razmjera 2 x 2m. Metar se stavi između nogu ispitanika i vrši se mjerenje od mjesta na metru koje ispitanik dohvati nakon zauzimanja zadatog položaja. Mjerenje se vrši uz zid kome je ispitanik okrenut leđima. Početni stav ispitanika: Ispitanik raznožno sjedne na tlo oslonjen čvrsto leđima i glavom uza zid. Ispružene noge raširi toliko da noge leže iznad linija nacrtanih na podu. U tom položaju ispruži ruke i postavi dlan desne ruke na nadlanicu lijeve ruke, tako da se srednji prsti prekrivaju. Zatim, tako postavljene i opružene ruke spušta na tlo ispred sebe. Ramena i glava za to vrijeme moraju ostati oslonjeni o zid. Mjerilac postavlja metar sa nulom na mjesto gdje ispitanik dodirne tlo vrhovima prstiju. Zadatak je ispitanika da izvede što dublji pretklon, ali tako da vrhovi prstiju spojenih ruku lagano, tj. bez trzaja klize uz metar po podu. Zadatak se ponavlja tri puta bez pauze. Ocjenjivanje: Rezultat u testu je maksimalna daljina dohvata od početnog dodira (nule) do krajnjeg dodira. Rezultat se očitava u centimetrima. Test se izvodi tri puta i upisuje se svaki rezultat posebno. 19

28 Napomena: Pri izvođenju ovog testa ispitanik mora imati opružene noge. Za cijelo vrijeme testa ruke moraju biti spojene i poravnate, a noge na označenim linijama. Ramena u početnom položaju dodiruju zid, a u pretklonu je dopušteno da ispitanik ide naprijed ramenima. Mjerilac mora čvrsto fiksirati rukama metar na podu. Nije dopušteno izvesti pretklon zamahom trupa. Upustvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje. Uvježbavanje: Isptanik nema probni pokušaj. 9. Bočna špaga (MFBŠ) Vrijeme rada: : Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta. Broj ispitivača: Jedan ispitivač i jedan pomoćnik Rekviziti: Cemetarska traka, kreda. Opis mjesta izvođenja zadatka: Mjerenje se može obaviti u zatvorenom prostoru minimalnih razmjera 2 x 2m. Zadatak se izvodi uz zid, dok je na podu, od zida ka unutrašnjosti prostorije zalijepljen metar (centimetarska traka). Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji bos bočno uz zid, stopalo je priljubljeno uz zid. Izvođenje zadatka: Ispitanik napravi zasuk od zida i iskorači drugom nogom pod pravim uglom od zida sto duže može. Pri tome peta klizi po tlu. Kredom se obilježi dostignuti najudaljeniji položaj pete, najbliži rub. Ocjenjivanje: Mjeri se udaljenost pete od zida izmjerena u cm. Zadatak se izvodi 2 puta, a vrijedi bolji od dva pokušaja. Upustvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje. Napomena: Voditi računa o ispravnosti izvođenja zadatka. Uvježbavanje: Isptanik nema probni pokušaj. 20

29 5.5 Statistička obrada podataka U ovom istraživanju statistička obrada podataka je urađena programom SPSS statistics 19 za operativni sistem Windows 7. Izračunati su sljedeći parametri: Raspon između minimalnih i maksimalnih rezultata (Range). Minimalni (Min) i maksimalni (Max) kao granične vrijednosti koje definišu varijacionu širinu. Aritmetička sredina (Mean) kao standardna statistička mjera centralne tendencije. Standardne greške aritmetičke sredine (Std.Error Mean) kao mjera variranja aritmetičke sredine uzoraka oko prave aritmetičke sredine, kojom se mjeri pouzdanost podataka. Standardizovani koficijent asimetrije (skewness). Standardizovani koficijent izduženosti ili spoljašnosti (kurtosis). Utvrđivanje kvantitativnih razlika u primijenjenim motoričkim pokazateljima, između dva subuzorka, bilo je sprovedeno primjenom studentovog t-testa za male nezavisne uzorke. 21

30 6. INTERPRETACIJA REZULTATA 6.1 Rezultati deskriptivne analize U tabeli broj 1 prikazani su deskriptivni parametri varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti kod fudbalera, a u tabeli broj 2 prikazani su parametri varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti kod košarkaša. Tabela br. 1 rezultati deskriptivne statistike varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti kod fudbalera N Range Minimum Maximum Mean Std. Deviation Skewness Kurtosis Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Std. Error Statistic Statistic Std. Error Statistic Std. Error MTNZ MS MS MSDM MSVM MTRS MFPK MRPS MFBŠ Valid N (listwise) 26 Legenda: N broj entiteta, Range raspon varijacije, Minimum minimalna vrijednost, Maximum maksimalna vrijednost, Mean aritmetička sredina, Std. Dev. standardna devijacija, kvadratni korijen varijanse, Skewness skjunis, Kurtosis kurtozis. U tabeli broj 1 su prikazani osnovni deskriptivni parametri fudbalera. Kada u dobijenim rezultatima generalno uporedimo raspone (range), odnosno razlike između minimalnih i maksimalnih vrijednosti, možemo primijetiti da su njihove vrijednosti minimalne u varijablama MS30 Sprint na 30 metara, visoki start (1.10) i MS60 Sprint na 60 metara, visoki start (.37). Prema tom parametru može se reći da su rezultati u ovim testovima homogeni. Kod ostalih varijabli te vrijednosti su značajno veće pa se može reći da su rezultati u 22

31 ovim testovima heterogeni. Međutim, kako raspon nije baš najpreciznija mjera disperzije, u svrhu preciznije analize rezultata, detaljnije će se objasniti vrijednosti skjunisa i kurtozisa. Negativne vrijednosti skjunisa (mjere asimetrije Gausove krive) ukazuju da je kriva distribucije rezultata negativno asimetrična, odnosno nagnuta u stranu boljih rezultata kakve u ovom slučaju nemamo. Pozitivne vrijednosti skjunisa ukazuju da je kriva distribucije rezultata nagnuta u stranu lošijih rezultata koje imamo u svim varijablama. Negativne vrijednosti kurtozisa (mjera homogenosti Gausove krive) imamo kod varijabli taping nogom o zid (MTNZ), sprint na 60m (S60M), troskok iz mjesta (MTRS), duboki pretklon na klupici (MFPK), pretklon raznožno u sjedu (MRPS) i bočna špaga (MFBS) i one ukazuju na platikurtičnu krivu, odnosno da su rezultati u ovom testu heterogeni. Kod ostalih varijabli pozitivne vrijednosti kurtozisa ukazuju na to da se radi o značajnoj leptokurtičnosti odnosno homogenosti. Tabela br. 2 rezultati deskriptivne statistike varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti kod košarkaša N Range Minimum Maximum Mean Std. Deviation Skewness Kurtosis Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Std. Error Statistic Statistic Std. Error Statistic Std. Error MTNZ MS MS MSDM MSVM MTRS MFPK MRPS MFBŠ Valid N (listwise) 26 Legenda: N broj entiteta, Range raspon varijacije, Minimum minimalna vrijednost, Maximum maksimalna vrijednost, Mean aritmetička sredina, Std. Dev. standardna devijacija, kvadratni korijen varijanse, Skewness skjunis, Kurtosis kurtozis. 23

32 U tabeli broj 2 su prikazani osnovni deskriptivni parametri košarkaša. Kada u dobijenim rezultatima generalno uporedimo raspone (range), odnosno razlike između minimalnih i maksimalnih vrijednosti, možemo primijetiti da su njihove vrijednosti minimalne u varijablama MS30 Sprint na 30 metara, visoki start (.78) i MS60 Sprint na 60 metara, visoki start (.40). Prema tom parametru može se reći da su rezultati u ovim testovima homogeni, a tu homogenost rezultata uočavamo i kod fudalera što se može i vidjeti u prethodnoj tabeli. Kod ostalih varijabli te vrijednosti su značajno veće pa se može reći da su rezultati u ovim testovima heterogeni. Međutim, kako raspon nije baš najpreciznija mjera disperzije, u svrhu preciznije analize rezultata, detaljnije će se objasniti vrijednosti skjunisa i kurtozisa. Negativne vrijednosti skjunisa (mjere asimetrije Gausove krive) ukazuju da je kriva distribucije rezultata negativno asimetrična, odnosno nagnuta u stranu boljih rezultata kod varijabli sprint na 30m (S30M), sprint na 60m (S60M), skok u dalj iz mjesta (MSDM), troskok iz mjesta (MTRS) i bočna špaga (MFBŠ). Pozitivne vrijednosti skjunisa ukazuju da je kriva distribucije rezultata nagnuta u stranu lošijih rezultata koje imamo u ostalim varijablama. Negativne vrijednosti kurtozisa (mjera homogenosti Gausove krive) imamo kod varijabli taping nogom o zid (MTNZ), sprint na 30m (S30M), sprint na 60m (S60M), troskok iz mjesta (MTRS), pretklon raznožno u sjedu (MRPS) i bočna špaga (MFBŠ) i one ukazuju na platikurtičnu krivu, odnosno da su rezultati u ovom testu heterogeni. Kod ostalih varijabli pozitivne vrijednosti kurtozisa ukazuju na to da se radi o značajnoj leptokurtičnosti odnosno homogenosti. 6.2 Rezultati komparativne analize U tabeli broj 3 i 4 prikazani su podaci t-testa za male nezavisne uzorke, koji se koristi za poređenje srednje vrijednosti neke neprekidne promjenjive u dvije različite grupe subjekata. U ovom slučaju neprekidne promjenljive čine tretirane varijable za procjenu motoričkih sposobnosti, a grupe subjekata su subuzorci ispitanika fudbalera i košarkaša. 24

33 Tabela br. 3 - grupna statistika grupa N Mean Std. Deviation Std. Error Mean MTNZ fudbaleri kosarkasi MS30 fudbaleri kosarkasi MS60 fudbaleri kosarkasi MSDM fudbaleri kosarkasi MSVM fudbaleri kosarkasi MTRS fudbaleri kosarkasi MFPK fudbaleri kosarkasi MRPS fudbaleri kosarkasi MFBŠ fudbaleri kosarkasi U ovoj tabeli broj 3 prikazana je srednja vrijednost (mean) i standardno odstupanje (standard deviation) vrijednost za svaku grupu, kao i broj osoba (N) u svakoj grupi. Tabela br. 4 - rezultati t-testa za male nezavisne uzorke Independent Samples Test Levene's Test for Equality of Variances t-test for Equality of Means 95% Confidence Interval of the Difference Sig. (2- Mean Std. Error F Sig. t df tailed) Difference Difference Lower Upper MTNZ Equal variances assumed

34 MS30 MS60 Equal variances not assumed Equal variances assumed Equal variances not assumed Equal variances assumed Equal variances not assumed MSDM Equal variances assumed Equal variances not assumed MSVM Equal variances assumed Equal variances not assumed MTRS Equal variances assumed Equal variances not assumed MFPK Equal variances assumed Equal variances not assumed MRPS Equal variances assumed Equal variances not assumed MFBŠ Equal variances assumed Equal variances not assumed

35 Da bi se utvrdilo postoji li statistički značajna razlika između dvije grupe treba očitati podatke iz kolone Sig (2-tailed) u odjeljku t-test for Equality of Means, vodeći računa o sljedećim uslovima: u koliko je statistička značajnost u ovoj koloni jednaka ili manja od 0.05, tada postoji statistički značajna razlika između srednjih vrijednosti zavisne promjenljive u svakoj od dvije varijable, a ako je statistička značajnost veća od 0.05, razlika između ove dvije varijable nije značajna, nego slučajna (Perić, 2006). Ovo se radi sa pouzdanošću od 95%. Prateći sve prethodno iznešene informacije možemo konstatovati, da je statistička značajnost taping nogom o zid (MTNZ), skok u dalj iz mjesta (MSDM), duboki pretklon na klupici (MFPK), pretklon raskoračno u sjedu (MRPS) veće od 0.05 i u ovom slučaju nema statistički značajnih razlika, dok su ostale statističke značajnosti manje od 0.05 i u njima postoji statistički značajna razlika. 27

36 7. ZAKLJUČAK Osnovni cilj ovog istraživanja bio je da se utvrdi da li postoji statistički značajna razlika u nivou razvijenosti motoričkih sposobnosti između fudbalera i košarkaša uzrasta šesnaest godina. Na osnovu dobijenih rezultata dobijamo informacije o dva opšta pokazatelja u sportskoj praksi, tj. na osnovu dobijenih rezultata istraživanja može se utvrditi trenutno stanje ispitanika u nekoj motoričkoj sposobnosti i time unaprijediti kreiranje trenažnih sadržaja; a sa druge strane može unaprijediti selekciju fudbalera i košarkaša ovog uzrasta. Konkretno, što se tiče ovog istraživanja, na osnovu dobijenih podataka zaključujemo da se glavna hipoteza Hg potvrđuje u varijablama sprint iz visokog starta na 30m (S30M), sprint iz visokog starta na 60m (S60M), skok u vis (MSVM), troskok iz mjesta (MTRS) i bočna špaga (MFBŠ). Dok se u ostalim varijablma odbacuje. Iz ovog istraživanja možemo vidjeti da su fudbaleri imali bolje rezultate u testovima za procjenu brzine što se moglo i očekivati sa obzirom na njihovu konstituciju i trenažni proces kojim su podvrgnuti. Samim tim što u fudbalu visina nije jedna od presudnih stvari omogućava fudbalerima veću agilnost i okretnost pa su zbog toga i rezultati u ovim testovima bolji. Kod košarkaša možemo uočiti da su pokazali bolje rezultate u testovima fleksibinosti i eksplozivne snage donjih ekstremiteta što je bilo i očekivano samim tim što se u ovom sportu skokovi koriste kao jedna od glavnih karakteristika za postizanje što boljeg rezultata, a i veoma su važni za pojedinačnu statistiku košarkaša. Ovo istraživanje može doprinijeti boljem praćenju, planiranju i programiranju treninga košarke ili fudbala tako što može služiti kao poređenje nekom sličnom istraživanju iz prostora motoričkih sposobnosti, a osim toga može se ponoviti na istom uzorku ispitanika i vidjeti da li ima napretka ili stagnacije u prostoru motoričkih sposobnosti. Podaci dobijeni ovim istraživanjem mogu biti korisni i sa aspekta individualnog praćenja fudbalera i košarkaša, utvrđivanja njihove trenutne forme i predikcije rezultata. 28

37 LITERATURA Bompa, T. (2006). Periodization Theory and metodology of trening. Zagreb: Gopal. Bjelica, D. (2002). Opšti pojmovi sportskog treninga, Podgorica: Crnogorska sportska akademija. Bjelica, D. (2004). Uticaj sportskog treninga na antropomotoričke sposobnosti, Podgorica: Crnogorska sportska akademija. Bjelica, D. (2005). Sportski trening. Podgorica: Crnogorska sportska akademija. Bjelica, D. (2006). Sistematizacija sportskih disciplina i sportski trening. Podgorica: Crnogorska sportska akademija. Bjelica, D. & Krivokapić D. (2010). Teorijske osnove fizičke kulture. Podgorica: Crnogorska sportska akademija. Bjelica, D. & Fratrić, F. (2011). Sportski trening : teorija, metodika i dijagnostika. Podgorica: Crnogorska sportska akademija Bjelica, D. (2013). Teorija sportskog treninga. Podgorica: Univerzitet Crne Gore. Fratrić, F. (2006). Teorija i metodika sportskog treninga. Novi Sad: Pokrajinski zavod za sport. Fratrić, F. & Starovlah, M. (2008). Razlike u funkcionalnim i motoričkim sposobnostima između mladih fudbalera, košarkaša i odbojkaša. Sport Mont (br.18,19,20), Gabrijelić, M. (1964). Nogomet-teorija igre. Zagreb: Športska štampa. Gabrijelić, M. (1977). Manifestne i latentne dimenzije vrhunskih sportaša nekih momčadskih sportskih igara u motoričkom, kognitivnom i konativnom prostoru. Doktorska disertacija, Zagrebu: Fakultet za fizičku kulturu. Idrizović, Dz. & Idrizović, K. (2001). Osnovi antropomotorike. Podgorica: Univerzitet Crne Gore. Jovović, V. (2008). Korektivna gimnastika sa kineziterapiom. Nikšić: Filozofski fakultet. Karaleić, M. & Jakovljević S. (2008). Teorija i metodika košarke. Beograd: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. Koprivica, V. (2002). Osnove sportskog treninga. Beograd: SIA. Malacko, J. & Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. 29