2 P a g e

Транскрипт

1

2 2 P a g e

3 Analiza mehanizama zaštite prirode u kontekstu raspolaganja prirodnim resursima Mart, P a g e

4 4 P a g e

5 Sadržaj Uvod... 7 Mehanizmi zaštite prirode... 9 Analiza problema, zaključci i preporuke Preporuke Šumarstvo u kontekstu planiranja i realizacije aktivnosti u odnosu na zaštitu prirode Organizacija i sistem planiranja u šumarstvu Analiza problema, zaključci i preporuke Planirani hidrenergetski objekti u odnosu na vrijedna prirodna područja (potencijalna područja ekološke mreže i nacionalno zaštićena područja) Male hidroelektrane i potencijalni uticaji Plan izgradnje velikih HE Analiza problema, zaključci i preporuke Prostorno planiranje i mjere zaštite prirode Analiza neusaglašenosti zakonskih rešenja sa propisanim mehanizmima zaštite prirode sa zaključkom i preporukama Preporuke za unapređenje dosadašnje prakse sistema planiranja u odnosu na mjere zaštite prirode Zaključak Reference: P a g e

6 6 P a g e

7 Uvod Zaštita prirode u Crnoj Gori, kao zemlji sa izuzetnim biodiverzitetom na malom prostoru, predstavlja značajan izazov u kontekstu planiranja i sprovođenja održivih aktivnosti sektora koji pretenduju na prirodne resurse i prostor. Kako bi se adekvatno planirale aktivnosti koje neće dovesti do trajnog narušavanja prirodnih vrijednosti, odnosno gubitka staništa i vrsta, neophodno je imati prvenstveno uspostavljene, a potom i usklađene zakonske mehanizme. U tom smislu od izuzetnog značaja su kvalitetne baze podataka o rasprostranjenju staništa i vrsta kako bi se adekvatne mjere definisale, ali i volja da se definisane mjere zaštite integrišu prvo u strateška i planska dokumenta drugih sektora, a zatim i primijene tokom realizacije aktivnosti odnosno razvoja projekata. S tim u vezi, dosadašnji izazov u oblasti zaštite prirode bio je podijeljen u smislu nedovoljno preciznih mehanizama, nepostojanja dobrih polaznih podataka za definisanje konkretnih i adekvatnih mjera ali često i različito tumačenje važećih zakonskih procedura, uz učestao izostanak međusektorske saradnje. U pogledu integracije mjera i poštovanja procedura, njihova kontrola je takođe predstavljala značajan izazov, imajući u vidu kapacitete inspekcijskih službi. Neusaglašenost zakonskih rješenja takođe predstavlja problem u praksi. 1 Uzimajući u obzir status Crne Gore u kontekstu pregovora za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, to se očekuje i uvođenje novih mehanizama za zaštitu prirode koji će se početi primjenjivati proglašenjem ekološke mreže, što je shodno Zakonu o zaštiti prirode, najkasnije do dana pristupanja Evropskoj Uniji a čiji okviri se trebaju uspostaviti u okviru Poglavlja 27, odnosno kroz identifikaciju budućih Natura 2000 staništa. U Crnoj Gori je u toku proces identifikacije Natura 2000 staništa. Osnovu za potencijalna područja buduće ekološke mreže Natura 2000 predstavlja predlog EMERALD područja (identifikovanih u skladu sa Bernskom Konvencijom o očuvanju evropskih prirodnih staništa i divljeg biljnog i životinjskog svijeta), koji se za Crnu Goru sastoji od 32 lokaliteta od posebnog interesa za očuvanje (ASCI Areas of Special Conservation Interest). Trenutno je u fazi realizacije projekat finansiran od strane Delegacije Evropske unije Uspostavljanje Nature 2000 u Crnoj Gori u okviru kojeg je obuhvaćeno istraživanje 9 većih područja i dio potencijalnih SPA (specijalnih zaštićenih područja u skladu sa Direktivom o pticama). Imajući na umu da još uvijek nije definisan predlog područja koja će biti sastavni dio ekološke mreže Natura 2000, u razmatranju potencijalno vrijednih lokaliteta za zaštitu evropskog biodiverziteta, ya potrebe ovog dokumenta, uzimaju se u obzir EMERALD područja koja pokrivaju oko 18,45 % državne teritorije, kao i dodatno identifikovana i potencijalna važna područja za ptice (IBA) i važna područja za biljke (IPA). Navedena područja su: Emerald područja: 1. Kotorsko-Risanski zaliv, 2. Platamuni, 3. Ostrvo Katiči, 4. Tivatska solila, 5. Buljarica, 6. Brdo Spas, 7. Plaža Pećin, 8. Orijen, 9. Lovćen, 10. Rumija, 11. Velika plaža i Solana, 12. Šasko jezero, rijeka Bojana, Knete i Ada, 13. Skadarsko jezero, 14. Ćemovsko polje, 15. Pećina u Đalovića klisuri, 16. Cijevna (rijeka i kanjon), 17. Kanjon Male rijeke, 18. Kanjon Mrtvice, 19. Komarnica, 20. Ostatak kanjona Pive, 21. Golija i Ledenice, 22. Komovi, 23. Durmitor, 24. Bjelasica, 25. Visitor i Zeletin, 26. Prokletije, 27. Hajla, 28. Sinjajevina, 29. Bioč, Maglić i Volujak, 30. Ljubišnja, 31. dolina Ćehotine, 32. Dolina Lima; Međunarodno značajna područja za ptice (Important Bird Areas - IBA): Skadarsko jezero, Ulcinjska solana, Šasko jezero, Durmitor i Biogradska gora dok su potencijalna ili 1 Npr. Zakon o koncesijama ne predviđa obavezu konsultovanja odnosno dobijanja mišljenja na ugovor o koncesijama od strane organa uprave nadležnog za zaštitu životne sredine, gdje bi se integrisale i obaveze po pitanju zaštite prirode, u fazi prije postupka davanja prirodnog dobra na koncesiju. 7 P a g e

8 u proceduri prihvatanja/potvrđivanja: delta Bojane, planina Rumija, zaliv Buljarica, Plavsko jezero sa plavnim livadama, Tivatska solila, Ćemovsko polje, planinski masiv Prokletija, Nikšićke akumulacije, planina Hajla, kanjon rijeke Cijevne, dolina rijeke Zete, Kučke planine, kao i planina Visitor, zatim Komovi i Golija, Pivska visoravan i planina Ljubišnja; Značajna područja za biljke (Important Plant Araes - IPA) u Crnoj Gori (22 lokacije): a) planine i planinske oblasti: Jerinja glava, Lukavica, Trebjesa, Starac, Bogićevica, Visitor i Hajla, Orjen, Lovćen, Rumija, Babji zub (najveći vrh Sinjajevine, 2277 m), Komovi, Durmitor i Biogradska gora; b) Skadarsko jezero, Velika plaža u Ulcinju, kanjoni rijeka Pive, Tare, Komarnice, Mrtvice, Cijevne i Lima. Dodatno, sa aspekta zaštite prirode u Crnoj Gori posebno su važna i nacionalno zaštićena područja kojih je ukupno 71 u različitim kategorijama zaštite, od kojih najveće površine zauzimaju novoproglašeni Parkovi prirode Piva i Komovi i pet Nacionalnih parkova. Neka od navedenih područja sasvim opravdano imaju više različitih statusa zaštite (nacionalna zaštita, IPA, IBA, Ramsar i Emerald), dok su neka samo sa pojedinim statusima. Kada je riječ o integraciji mjera biodiverziteta u drugim sektorima kroz V nacionalni izvještaj Crne Gore prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o biološkoj raznovrsnosti (CBD), konstatovano je da je najmanje uspjeha postignuto u sektoru energetike i prostornom planiranju. Integrisanje biodiverziteta u strategije koje se odnose na ribarstvo i lov okarakterisano je kao nezadovoljavajuće, uz isticanje problema nedostatka pouzdanih baznih podataka. Za sektor saobraćaja konstatovan je napredak, uz prostor za unapređenje riješavanja negativnih uticaja saobraćaja na biodiverzitet, posebno kod morskih ekosistema. Konstatovano je i da je najveći napredak sa integracijom biodiverziteta ostvaren u sektorima turizma i šumarstva, ali i da su ta poboljšanja vidljivija više na strateškom nego na operativnom nivou, kao i da još uvijek postoje brojni primjeri planskog razvoja turističkih kapaciteta i širenja eksploatacije šuma na štetu dragocjenog biodiverziteta tamo gdje nedostaju efikasni mehanizmi riješavanja konflikata. 2 S tim u vezi, u ovoj analizi osvrt će biti na sektoru šumarstva, energetike i prostornog planiranja u odnosu na potencijalna područja ekološke mreže i generalno problematici zaštite prirode u Crnoj Gori. Slika 1: Hridsko jezero CZIP 2 Peti nacionalni izvještaj Crne Gore prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o biološkoj raznovrsnosti, Podgorica P a g e

9 Mehanizmi zaštite prirode Zakon o zaštiti prirode (Sl. list Crne Gore 54/16) koji je usvojen u julu godine definisao je na adekvatniji način procedure koje se odnose na integracije mjera i mehanizama zaštite prirode pri planiranju i realizaciji aktivnosti svih sektora koji mogu imati uticaja na prirodu. Navedeni mehanizmi bili su i ranije propisani Zakonom o zaštiti prirode, ali procedura nije bila adekvatno i dovoljno precizno definisana, te se često obaveza pribavljanja mjera i uslova zaštite prirode pri izradi planskih dokumenata i projekata pogrešno tumačila i nije poštovala. Mehanizam koji propisuje novi zakon sastoji se iz više koraka od kojih je prvi pribavljanje smjernica i uslova zaštite prirode, koje je prije početka izrade dokumenata 3, potrebno pribaviti od Agencije za zaštitu prirode i životne sredine. Na ovaj način već u prvoj fazi planiranja, drugi sektori koji koriste prirodne resurse ili prostor, imaju informaciju o prirodnim vrijednostima lokacije, te ciljnim vrstama biljaka, životinja i gljiva, objekata geonasljeđa i predjela u granicama prostornog obuhvata dokumenata, podatke o zaštićenim područjima sa prostornim rasporedom, uključujući područja planirana za zaštitu, odnosno koja su u postupku stavljanja pod zaštitu i podatke o područjima ekološke mreže i tipovima staništa; podatke o ustanovljenim režimima, zonama i mjerama zaštite i korišćenja prirodnih resursa i dobara. U ovoj fazi, predviđeno je i da se daju uslovi pod kojima se djelatnosti, radnje i aktivnosti mogu realizovati kao i smjernice zaštite prirode koje treba primijeniti. Na ovaj način bi se već u inicijalnoj fazi planiranja upotrebe resursa i/ili prostora preventivno djelovalo kroz obezbjeđivanje zvaničnih informacija na osnovu kojih bi se principi zaštite prirode trebali integrisati i poštovati od strane ostalih sektora. S tim što je za adekvatno funkcionisanje ovog mehanizma neophodno uspostaviti GIS baze podataka o vrstama i staništima odnosno ulagati i ojačati prikupljanje podataka o biodiverzitetu. Kada je riječ o principima zaštite područja koja su sastavni dio ekološke mreže, važno je napomenuti da je svako tumačenje da je u takvim područjima bilo koja aktivnost apriori zabranjena pogrešno, isto kao što je i pogrešno tumačenje da je sve dozvoljeno. Naime, shodno Direktivi o staništima i Direktivi o pticama, cilj i obaveza je očuvanje povoljnog statusa ciljnih staništa i vrsta koja su razlog zaštite područja odnosno njegova glavna vrijednost. Ukoliko se za aktivnost procjeni da nema uticaja na ciljne vrste i staništa ili da taj uticaj nije značajan odnosno neće dovesti do pogoršanja povoljnog statusa, aktivnost može biti dozvoljena. Navedeno je sada transponovano na isti način i kroz Zakon o zaštiti prirode međutim primjenjivaće se od trenutka proglašenja ekološke mreže odnosno najkasnije do dana pristupanje Crne Gore Evropskoj Uniji. Dalje, važni mehanizmi kroz koje je integrisana zaštita prirode su i postupci procjena uticaja. Tako, kako je to predviđeno Zakonom o strateškoj procjeni uticaja (SEA) i Zakonom o procjeni uticaja (EIA), čija će nova verzija biti uskoro usvojena imajući na umu da je faza javnih rasprava završena, kao sastavni dio Izvještaja o strateškoj procjeni odnosno Elaborata o procjeni uticaja, razmatra se i kontekst uticaja na biodiverzitet. Osim gore pomenutih mehanizama, a u kontekstu posebne zaštite vrijednih područja (potencijalnih područja ekološke mreže i zaštićenih područja na nacionalnom nivou) za aktivnosti koje se planiraju realizovati u zaštićenim područjima i /ili područjima ekološke mreže, Zakon predviđa da se sprovedu sledeći mehanizmi: 3 Dokumenti za koje je potrebno pribaviti smjernice i uslove zaštite prirode su: strategije, prostorni planovi, planovi postavljanja objekata privremenog karaktera, planovi i programi upravljanja i korišćenja prirodnih resursa u oblasti rudarstva, energetike, saobraćaja, pomorstva, vodoprivrede, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, turizma i drugim djelatnostima koje mogu imati uticaja na prirodu, kao i strateški planovi razvoja. 9 P a g e

10 - Izdavanje odobrenja za radnje, aktivnosti i djelatnosti u zaštićenim područjima (za aktivnosti za koje ne postoji obaveza sprovođenja procjena uticaja projekata na životnu sredinu) i Ocjena prihvatljivosti za područja ekološke mreže. Na ovaj način se dodatno osigurava da projekti u zaštićenim područjima i/ili područjima ekološke mreže neće imati negativan uticaj na prirodne vrijednosti područja, odnosno na vrste i staništa koje su ciljne na datom području ekološke mreže. Analiza problema, zaključci i preporuke Šema 1. Mehanizmi zaštite prirode Iako su novim Zakonom o zaštiti prirode propisane bolje razrađene procedure planiranja i preventivnog djelovanja već u fazi strateškog i planskog okvira povezanih sektora, neophodno ih je poštovati ali i uskladiti niz drugih zakona sa Zakonom o zaštiti prirode po ovom pitanju - poput Zakona o koncesijama, Zakona o prostornom planiranju, Zakona o energetici, Zakona o šumama itd. Zakon o zaštiti prirode faktički treba da bude lex specialis za sve ostale zakone, koji na neki način tretiraju korišćenje prirodnih resursa, posebno u područjima posebnih prirodnih vrijednosti (potencijalna područja ekološke mreže i nacionalno zaštićena područja). Čest primjer u praksi bio je da se, zbog nedostatka konsultacija stručnih institucija koje se bave zaštitom prirode te nepostojanja adekvatnih informacija i osnova u planiraju, planiraju aktivnosti u zaštićenim područjima ili prepoznatim vrijednim područjima i u skladu sa tim izdaju koncesije. To je zatim stvaralo problem u kasnijim fazama sprovođenja procedura shodno Zakonu o zaštiti prirode, npr. kod traženja mjera i uslova zaštite prirode za određene projekte koji su već ušli u procedure izrade projektne dokumentacije ili odobrenja za radnje i aktivnosti u zaštićenim prirodnim dobrima, shodno važećim prostornim planovima, a za koje se u toj fazi shvatilo da su u koliziji sa osnovnim prirodnim vrijednostima područja. 10 P a g e

11 Takođe, značajan izazov u primjeni propisanih mehanizama bilo je i izdavanje nedovoljno preciznih i uopštenih mjera i uslova zaštite prirode usled nepostojanja adekvatnih baza podataka o rasprostranjenju staništa i vrsta na područjima koji su predmet aktivnosti odnosno o ciljnim staništima i vrstama. Takve mjere i uslovi su problematični sa aspekta integrisanja sektora koji planiraju upotrebu resursa jer se č esto, zbog principa prevencije u vrijednim područjima, ne dobijaju konkretne mjere u prostoru, šta bi moglo biti prihvatljivo a šta ne, u kontekstu zaštite prirode. Problem je posebno izražen za zaštićena područja proglašena prije godine (što je većina zaštićenih područja u Crnoj Gori, jer do tada procedura proglašenja područja shodno Zakonu o zaštiti prirode nije predviđala izradu detaljnih dokumentacionih osnova - studija zaštite) kao i prepoznatih vrijednih područja (Emerald, IBA, IPA). Uprkos postojanju adekvatnih mehanizama zaštite propisanih novim Zakonom o zaštiti prirode imajući na umu da određeni prostorni planovi, koncesioni akti, planska dokumenta, važe na duži period i već su izdati u skladu sa ranije propisanim zakonima, a bez ugrađivanja principa zaštite prirode odnosno očuvanja vrijednih područja, može se očekivati, kako je i do sada praksa pokazala, da i dalje dolazi do kolizija u odnosu na predviđeno korišćenje resursa i potrebe zaštite prirode. Preporuke Uraditi analizu potreba usklađivanja svih zakona koji tretiraju prostor i upotrebu prirodnih resursa sa Zakonom o zaštiti prirode i sa definisanjem konkretnih preporuka za adekvatno usklađivanje. Do formiranja sveobuhvatnijih baza podataka u GIS-u o rasprostranjenju vrsta i staništa (za šta se očekuje da značajan doprinos da tekući IPA projekat Uspostavljanje Nature 2000 u Crnoj Gori ), prije početka izrade strateških i planskih dokumenata odnosno u procesu izdavanja smjernica i uslova zaštite prirode, koristiti mehanizam prikupljanja podataka na terenu u postupku njihovog izdavanja, posebno za područje za koje se izdaju. Izvršiti analizu kolizije važećih prostorno planskih dokumenata, strateških i ostalih dokumenta kojim se planira korišćenje prirodnih resursa i prostora i integrisati minimalne principe zaštite vrijednih područja (Emerald, IPA, IBA) do uspostavljanja ekološke mreže. Izgraditi kapacitete za primjenu mehanizma ocjene prihvatljivosti kroz obuke i vježbe na primjerima realnih planiranih projekata i planova koji mogu imati uticaja na potencijalna područja ekološke mreže. Jačati kapacitete ekološke inspekcije, uz povećanje broja inspektora koji su obučeni da se specifično bave pitanjima zaštite prirode. Izdvajati više sredstava za istraživanje biodiverziteta i razmjene informacija sa NVO sektorom, u smislu korišćenja dostupnih podataka iz realizovanih projektnih aktivnosti. 11 P a g e

12 Šumarstvo u kontekstu planiranja i realizacije aktivnosti u odnosu na zaštitu prirode Prema rezultatima Nacionalne inventure šuma, šume zauzimaju 60% teritorije Crne Gore, a neobrasla šumska zemljišta dodatnih 9,7%. Ukupna drvna zaliha svih šuma je 133 miliona kubnih metara drveta, od čega je 104 miliona u šumama koje su na raspolaganju za korišćenje jer su pristupačne i van zaštićenih područja ili drugih režima zaštite. Ukupni godišnji prirast u svim šumama iznosi 3,2 miliona m 3, a u privrednim šumama prirast iznosi 2,6 miliona m 3. Otprilike pola šuma u Crnoj Gori je u državnom, a pola u privatnom vlasništvu. Privatne šume su koncentrisane u regionu krša i primorja, a u najvećem dijelu su mlade, slabo njegovane ili degradirane. Državnim šumam upravlja Uprava za šume, a na području nacionalnih parkova - JP Nacionalni parkovi Crne Gore. Oko 5,8 % površine šuma već je uključeno u nacionalne parkove, dok se značajna površina nalazi i u dva proglašena regionalna parka odnosno parka prirode Piva i Komovi. Procijenjeno je da se u Emerald područjima nalazi 14,6% šuma. Šume koje se nalaze u Nacionalnim parkovima, Emerald područjima i one koje su u nepristupačnim područjima čine zajedno 23,5% %, dok 22,2% čini šumsko zemljište. Unutar nacionalnih parkova šume i šumsko zemljište pokrivaju površinu od ukupno 40.5% dok u Emerald područjima pokrivaju 47,6%. U svim šumam oko 12 % šuma i 8 % šumskih zemljišta je nepristupačno zbog prirodnih prepreka, što znači da su ta područja površine oko ha de facto prepuštena prirodnim procesima. Na visoki bidiverzitet šuma ukazuje prisutnost više od 67 autohtonih vrsta šumskog drveća i 9 šumskih staništa od evropskog značaja većih površina (prikazanih na karti Slika 1.) Slika 2. Rasprostranjenje 9 šumskih staništa od evropskog značaja Izvor: Prva Nacionalna inventura šuma Crne Gore 12 P a g e

13 Šumska staništa koja su shodno inventuri šuma klasifikovana kao potencijalna staništa sa Priloga I Direktive o staništima, pokrivaju 38,7% pristupačnih šuma i 7,5% šumskog zemljišta, a za očekivati je da su prisutne i u nepristupačnim djelovima. Navedene procjene nesumljivo ukazuju na važnost zaštite i vrijednost šuma sa aspekta biodiverziteta. 4 Organizacija i sistem planiranja u šumarstvu Strateški planski dokumenti u šumarstvu su nacionalna šumarska politika i strategija sa planom razvoja šuma i šumarstva. Upravljanje i gazdovanje šumama osigurava se jedinstvenim sistemom planiranja od državnog (Strategija) do nivoa odsjeka ili parcele (plan razvoja šuma na opštinskom nivou, program gazdovanja šumama za gazdinsku jedinicu i plan uzgoja ili izvođački projekat na nivou odsjeka i parcele) i saradnjom svih zainteresovanih strana. Nacionalnom šumarskom politikom definišu se pravci razvoja i održivog gazdovanja šumama i ona se donosi na period od 10 godina. Nacionalna šumarska politika Crne Gore donijeta je u aprilu godine. Strategijom razvoja šumarstva se utvrđuju ciljevi i smjernice za razvoj šuma i šumarstva, u skladu sa nacionalnom šumarskom politikom, mjere za unaprjeđenje šuma, kao i orijentaciona finansijska sredstva za sprovođenje strategije te način njihovog obezbjeđivanja. Strategija se donosi na period od 20 godina i donijeta je godine. Naredni nivo planskih dokumenata predstavljaju planovi razvoja šuma koji treba da sadrže prikaz stanja šuma u šumskom području sa namjenom šuma i šumskog zemljišta za to područje i njima su obuhvaćene šume kako u državnoj tako i u privatnoj svojini. Dalje, oni treba da sadrže opis stanja i potencijala šuma i šumskog zemljišta, vrednovanje funkcija i namjenu šuma, prikaz potreba društva za šumama kao i ciljeve i smjernice gazdovanja šumama u šumskom području. Plan se izrađuje za teritoriju opštine i usvaja na period od 10 godina. U procesu njegovog usvajanja neophodno je mišljenje Ministarstva održivog razvoja i turizma i opštine za čiju teritoriju je rađen plan. Ovi planovi još uvijek nisu donijeti. Program gazdovanja šumama izrađuje se za gazdinsku jedinicu i treba da sadrži: podatke o stanju šuma, analizu gazdovanja u prethodnom periodu, ciljeve i smjernice za održivo upravljanje i gazdovanje i mjere za realizaciju programa. Program gazdovanja šumama donosi se na period od 10 godina od strane Uprave za šume, uz saglasnost Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva održivog razvoja i turizma i udruženja vlasnika šuma koje su obuhvaćene programom gazdovanja šumama. Za šume u privatnoj svojini Uprava za šume izrađuje plan gazdovanja privatnim šumama za period od 10 godina. Za šume u privatnoj svojini Uprava za šume izrađuje i godišnji plan gazdovanja šumama. Izvođački projekat izrađuje se za period od godinu dana, od strane Uprave za šume, u skladu sa programom gazdovanja šumama, na osnovu utvrđenog stanja šuma i izvršenog odabiranja, obilježavanja i evidentiranja stabala na terenu i realizuje u godini za koju je izrađen. Izvođački projekat sadrži: mjere uzgoja, zaštite i korišćenja šuma i plan izgradnje šumske infrastrukture u okviru odjeljenja ili odsjeka sa uslovima, načinom sprovođenja i rokovima za izvršenje tih mjera. Generalno, shodno Zakonu o šumama, definisano je da površina gazdinske jedinice, po pravilu, obuhvata od do ha, u skladu sa prirodnim uslovima i reljefom terena, funkcijama i 4 Prva Nacionalna inventura šuma Crne Gore, Podgorica P a g e

14 namjenom šuma, organizacionim potrebama, intenzitetom i ciljevima gazdovanja, kao i vlasničkom strukturom šuma. Dalje, gazdinske jedinice se dijele na manje prostorne jedinice: odjeljenja i odsjeke u državnoj svojini, a u privatnoj svojini na posjed, odnosno parcelu. Gazdinske jedinice određuju se planom razvoja šuma. Stabla se mogu sjeći samo nakon njihovog odabiranja, obilježavanja i u skladu sa programom gazdovanja šumama, planom gazdovanja šumama u privatnoj svojini i izvođačkim projektom pri čemu doznaka važi najduže tri godine. Slika 3: Posljedice sječe CZIP Šume u državnoj svojini mogu se dati na korišćenje na osnovu ugovora o koncesiji. Koncesije se za jednu ili više gazdinskih jedinica mogu ugovoriti na period od pet do 30 godina. Postupak za davanje koncesije sprovodi Uprava za šume. Obim koncesije se utvrđuje izvođačkim projektom za svaku godinu na osnovu programa gazdovanja šumama, okvirno u visini od 10% obima sječa i drugih radova na gazdovanju šumama utvrđenih tim programom. Obim sječe može varirati u granicama odstupanja ± 20% na godišnjem nivou, s tim što u ukupnom obimu koncesije ne smije odstupati više od ± 5% 5. Dalje, Zakonom o šumama definisane su šume posebne namjene, koje mogu biti šume u kojima su izuzetno naglašene socijalne funkcije i šume koje se nalaze u okviru nacionalnih parkova i utvrđuju se planom razvoja šuma. Šumama posebne namjene gazduje se u skladu sa Zakonom o šumama i zakonima kojima je uređena zaštita prirode i nacionalni parkovi. Plan i program upravljanja nacionalnim parkovima i plan razvoja šuma međusobno treba da se usklađuju. Gazdovanje šumama posebne namjene vrši se na osnovu plana razvoja šuma i na osnovu planova i programa upravljanja nacionalnim parkovima. U šumama se može vršiti sanitarna sječa i mjere neophodne za njegu kojima se obezbjeđuje zaštita, stabilnost i prirodna obnova šuma u okviru zaštićenih prirodnih dobara, shodno Zakonu o šumama. Dalje, Zakon predviđa da se u šumama, u okviru ekološke mreže NATURA 2000, gazduje na održiv način u cilju zaštite i očuvanja stanišnih tipova i ekološki zaštićenih lokaliteta. Kada je riječ o statistici aktivnosti u šumarstvu u godini, na osnovu dugoročnih ugovora sklopljenih sa 17 koncesionara na 35 gazdinskih jedinica, posječeno je 120,538 m 3 i dodatno na bazi jednogodišnjih ugovora sa 19 koncesionara na 25 gazdinskih jedinica 43,521 m 3, što ukupno čini 164,059 m 3. 5 Zakon o šumama član 73 propisuje navedeno a shodno članu 76 Uprava za šume je nadležna za kontrolu primjene i poštovanja navedenog 14 P a g e

15 Po podacima iz izvještaja o radu Uprave za šume za period , procjena je da je u Crnoj Gori ukupno u tom periodu, posječeno 2,249,659 m 3, što je oko 1,7% od ukupne procijenjene drvne zalihe u šumama u Crnoj Gori shodno Nacionalnoj inventuri šuma. Zbog bespravne sječe u državnim šumama, u godini je podnijeto 278 krivičnih prijava i 7 prekršajnih prijava, a ukupno je posječeno 4,515 m 3, dok je u privatnim šumama podnijeto 35 prekršajnih prijava i posječeno je ukupno 742 m 3. U godini zbog bespravne sječe u državnim šumama podnijeto je 302 krivične prijave i 1 prekršajna prijava i ukupno je posječeno 2, m 3, dok je u privatnim šumama podnijeto 43 prekršajne prijave i posječeno ukupno 1, m 3. U periodu od do godine, na godišnjem nivou, požari su zahvatili prosječno oko 1% površina šuma u zemlji. U toku godine u državnim šumama registrovano je 215 šumskih požara. Požarima je uništeno ha šuma, što je apsolutni negativni rekord. Broj požara u toku godine je bio 17, sa 58,23 ha opožarene površine. Tokom godine zabilježen je 61 šumski požar, a opožarena površina je iznosila 2063,31 ha. U godini u državnim šumama bilo je 54 požara, a opožarena površina je iznosila ha. U privatnim šumama 19 požara, a opožarena površina je iznosila ha. 6 Podaci za godinu još uvijek nisu dostupni. I pored gore navedene statistike, kroz različita dokumenta (Izvještaji o radu Uprave za šume po godinama, Izvještaj o radu i stanju u upravnim oblastima ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i organa u sastavu za godinu, Statistički godišnjak Monstata itd) podaci o opožarenoj odnosno zahvaćenoj površini varijaju te bi neophodno bilo unaprijediti statističke proračune po ovom pitanju. Slika 4: Posljedice koncesija iz satelita CZIP 6 Izvještaj o radu i stanju u upravnim oblastima ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i organa u sastavu za godinu 15 P a g e

16 Analiza problema, zaključci i preporuke Iako je sistem planiranja u šumarstvu shodno Zakonu o šumama dobro riješen i iako je Nacionalna inventura šuma napravila značajan iskorak ka dostupnosti podataka o šumama u Crnoj Gori, u praksi još uvijek postoje značajni problemi kada je u pitanju korišćenje šuma kao resursa. Naime, još uvijek nisu donešena sva planska dokumenta, poput planova razvoja šuma. Takođe, postoje evidentirani problemi i u poštovanju koncesionih ugovora na terenu kao i bespravne aktivnosti ilegalnih sječa. Stoga, analizom dosadašnjih praksi i rešenja, mogu se konstatovati sledeći problemi i mogućnosti unapređenja: Bez obzira što su Zakonom o šumama prepoznate šume posebne namjene i predviđeno da u šumama, u okviru zaštićenih prirodnih dobara, može da se vrši sanitarna sječa i mjere neophodne za njegu kojima se obezbjeđuje zaštita, stabilnost i prirodna obnova šuma, praksa govori drugačije. Tako su na primjer, izdate koncesije na području regionalnih parkova Piva i Komovi, gdje se sječa vrši u gazdinskim jedinicama i mimo ovih odredbi, dakle mimo sanitarne sječe. (Problem je konstatovan od strane Skupštine opštine Plužine koja je osnivač RP Piva za teritoriju RP Piva). EMERALD područja obuhvataju značajan postotak šumskih staništa koja bi trebala da budu pod posebnim režimom zaštite, međutim, kako sva Emerald područja još uvijek nisu sastavni dio sistema nacionalno zaštićenih područja i kako ekološka mreža još uvijek nije uspostavljena, ona ne podliježu posebnim mjerama zaštite kada je u pitanju izdavanje koncesija za sječu šuma. Dodatno usklađivanje mjera i preispitivanje određivanja količina i načina sječe u ovim područjima je sigurno neophodno, imajući na umu stanje na terenu u pojedinim područjima (Ljubišnja i Hajla). Stoga, urgentno za gazdinske jedinice koje se nalaze na teritoriji Emerald područja i/ili zaštićenih područja, treba preispitati i u tijesnoj saradnji sa eskpertima za šumska staništa iz oblasti zaštite prirode, odrediti mjere i količine koje se mogu dati koncesionarima na sječu na način da se povoljan status šumskih staništa očuva. Isto važi i za doznačavanje stabala za sječu. Kada je u pitanju doznačavanje stabala, osim broja šumskih inžinjera koji vrši doznačavanje i koji nije dovoljan postoje i drugi problemi u praksi poput toga da kod izbora stabala za sječu nisu uvijek optimizovane ekološke i ekonomske funkcije šuma (u smislu pozitivne selekcije kao uzgojnog principa), ne postoji sistem provjera doznačavanja, evidencije doznaka nisu u elektronskim bazama pa često nije jednostavno provjeriti doznaku. Iako je evidentno zakonski dobro razrađen sistem planiranja u šumarstvu i iako je donijet niz strateško planskih dokumenata, još uvijek se ne može reći da je sistem planiranja u potpunosti zaokružen i baziran na podacima sa terena. Naime, planovi razvoja šuma, koji bi trebalo da predstavljaju dokumenta koja na bazi podataka sa terena daju sveobuhvatnu analizu stanja, dosadašnjeg gazdovanja i problema, nisu urađeni osim na nivou pilot projekta za opštinu Mojkovac. Kasni se i sa izradom programa gazdovanja šuma za sve gazdinske jedinice, a nerijetko zbog kratkog vremena izrade oni nisu razrađeni na dovoljnom nivou, odnosno ne sadrže sveobuhvatne analize dosadašnjeg gazdovanja. Shodno navedenom, treba omogućiti Upravi za šume izradu preostalih planskih dokumenta nižeg reda koja su preduslov adekvatnog planiranja i analize stanja na nivou opština i svih gazdinskih jedinica i to u što kraćem roku. Planiranje sječe, u već prepoznato vrijednim područjima sa aspekta zaštite prirode (regionalni parkovi Komovi i Piva i Emerald područja Hajla i Ljubišnja) treba preispitati i organizovati na način da se u timove za planiranje uključe eksperti biološke struke koji poznaju ekologiju šumskih staništa, odnosno problematiku fragmentacija staništa i uticaja sječe na reprezentativnost najvažnijih stanišnih tipova na određenom području. Samo dobijanje mišljenja na planska dokumenta iz oblasti šumarstva, kada su ona već izrađena, od strane nadležnog Ministarstva za poslove životne sredine, nije dovoljno za adekvatno integrisanje mjera zaštite staništa i vrsta. Taj korak bi trebalo da bude 16 P a g e

17 poslednji u smislu odobravanja, ali svakako uključivanje eksperata biološke struke koji poznaju šumska staništa i vrste bi bio dodatan pozitivan korak u adekvatnom planiranju održivog gazdovanja šumama. Takođe, za sva zaštićena prirodna dobra koja su u nadležnosti lokalnih uprava, odnosno čiji su osnivači lokalne uprave, na planska dokumenta i izvođačke projekte saglasnost treba da se dobije i od upravljača tog zaštićenog područja i da isti budu usklađeni sa planovima upravljanja područjem. Određivanje količina po gazdinskim jedinicama iz statističkih podataka u poređenju sa ukupnim procijenjenim potencijalom navodi na zaključak održivosti sječe ukupno gledano. Međutim, treba preispitati stanje po pojedinim gazdinskim jedinicama, posebno onim koje se nalaze na području već prepoznatih vrijednih područja, u smislu količina i doznaka, koje treba određivati u prisnijoj saradnji i konsultacijama sa ekspertima zaštite prirode. Generalno čini se da bi smanjivanje obima davanja šuma na korišćenje koncesijama bilo opravdano i neophodno. Shodno strategiji razvoja šumarstva, detaljnija analiza posječenih stabala i drvne mase ukazuje da se velika većina sječe bez doznake (80% stabala i 40% drvne mase) vrši na stablima tanjim od 25 cm. U velikoj mjeri se radi o neprijavljenim sječama za ogrijevno drvo u vlastitim šumama privatnih vlasnika. Jedan od razloga za takve sječe je trošak doznake za vlasnika kao i za Upravu za šume. Zbog odsustva struke, takve sječe obično nemaju funkciju njege sastojine, tako da se propušta mogućnost poboljšanja kvaliteta i produktivnosti sastojina sprovođenjem odgovarajućih mjera njege šuma. Razlog za sječu stabala većih dimenzija bez doznake je dijelom isti kao za stabla malih dimenzija, a dijelom se radi o tome, da je dobar dio šuma teško dostupan i da koncesionari, umjesto da posjeku sva doznačena stabla, više stabala posjeku u blizini šumskih puteva, dok udaljenija doznačena stabla ostavljaju neposječena. Pored toga, u određenom dijelu sječa, još uvijek se radi i o ilegalnim aktivnostima odnosno krađi drveta. Ne postoje jedinstvene i pouzdane baze podataka o koncesijama u smislu ugovorenih i realizovanih sječa kao i naknadama u elektronskom obliku. Podaci se na bazi koncesionih ugovora analiziraju periodično od strane Uprave za šume i objavljuju u Izvještajima o radu. Tako da u smislu vođenja evidencije o koncesijama stanje se mora unaprijediti na način da je u svakom momentu automatizovano dostupno. Obim koncesija od strane Uprave za šume u slučaju od 2 godine uzastopnog nerealizovanja sječe se ne smanjuje, u praksi se dešavaju slučajevi prenošenje sprovođenja koncesije na treća lica, bez saglasnosti Uprave za šume, nema raskidanja koncesionih ugovora i u slučaju kršenja ugovora od strane koncesionara. Neophodno je dakle, smanjivanje ugovorenog obima koncesija u slučaju dvije godine uzastopnog ne realizovanja i davanje istog na korišćenje drugim subjektima. Takođe, stručnu osposobljenost i uslove u pogledu stručnog kadra koncesionara takođe treba na terenu kontrolisati. Naime, na papiru se ispunjavaju uslovi ali često uslijed postojanja podugovarača u smislu obučenosti i stručnosti kadra situacija na terenu je upitna. Jača kontrola bespravnih aktivnosti u šumarstvu je neophodna, imajući na umu da statistički podaci pokazuju isti nivo prekršaja po godinama, a da stanje na terenu često ukazuje na značajniji obim problema bespravnih sječa. Posebno bi bilo neophodno unaprijediti sistem kontrole na potencijalnim područjima ekološke mreže (Emerald područjima) i/ili zaštićenim područjima kao i uopšte monitoring i statistiku sa terena na godišnjem nivou. Takođe, problem predstavlja i ograničen i može se konstatovati nedovoljan obim investicija u šume koje su preduslov za održivo gazdovanje šumama. Ubiranje naknada od koncesija kao i prilagođavanje visine koncesione naknade tržišnim kretanjima drvne mase, u slučaju dužih koncesionih ugovora često limitiraju prihode koji bi potencijalno mogli biti invenstirani u obnovu, razvoj šuma, infrastrukturu i adekvatniju zaštitu šuma. Stoga neophodno je da se uvede u praksu intezivnija naplata koncesionih naknada ili raskidanja ugovora u slučaju nepoštovanja istih kao i da se uvede prilagođavanje visine koncesionih naknada tržištu. 17 P a g e

18 Planirani hidrenergetski objekti u odnosu na vrijedna prirodna područja (potencijalna područja ekološke mreže i nacionalno zaštićena područja) Uprkos dokazanim benefitima od strane iskorišćavanja hidropotencijala u smislu proizvodnje električne energije i smanjenja emisija gasova, u poređenju sa ostalim opcijama izgradnja hidroelektrana ima značajan uticaj na riječne sisteme, mijenjanjem njihovih fizičkih, bioloških i hemijskih karakteristika. Posljedice izgradnje hidroelektrana sa aspekta životne sredine su uglavnom sledeće: Transformisanje riječnog toka uzvodno od brana, iz prirodnog riječnog sistema u vještački rezervoar sa stajaćom vodom Blokiranje migratornih puteva riblje faune i drugih vodenih organizama Prekid fizičkih procesa i ravnoteže staništa promjenom toka nizvodno od brana. Hidroelektrane i njihova izgradnja u riječnim koritima može izazvati različite hidromorfološke promjene sa mogućim štetnim ekološkim efektima. Mogu uticati i na kvalitet vode koji može prouzrokovati snižavanje nivoa rastvorenog kiseonika, što posljedično može imati uticaja na obalna riječna staništa. Direktan uticaj izgradnje brana predstavlja prepreku za migratorne puteve riba i drugih vodenih organizama, moguće zakrčenje riječnog toka usled poremećaja u transportu sedimenata, eroziju obale i riječnog korita, što u krajnjem ima za posljedicu promjene u staništima. Shodno navedenom, glavni aspekti sa stanovišta zaštite biodiverziteta koji treba da budu uzeti u obzir u fazama planiranja i razvoja hidroenergetskih projekata su: Mapiranje obalnih staništa, makrofita i ostaljih relevantnih biljnih vrsta Gustina drenaže, fizička raznovrsnost glavnog riječnog kanala, heterogenost riječnih staništa, ekološki strateških staništa, biologije i ekologije najreprezentativnijih vrsta riba Rasprostranjenost glavnih migratornih ruta, mjesta za razmnožavanje i ishranu značajnih vrsta faune Identifikacija najproduktivnijih područja za ribarstvo Identifikacija glavnih vrsta, posebno migratornih i onih koje idu uz staništa sa visokim stepenom hidrodinamike Identifikovanje vodenih i kopnenih vrsta koje su endemične, ugrožene i rijetke Ostale prisutne pritiske na riječni tok u datom području poput (poljoprivrede, sječe, krčenja šuma, stočarstva) Mapiranje zaštićenih i vrijednih područja prirode. Ključni strateški dokument koji određuje strateške pravce i politiku kad je u pitanju iskorišćavanje hidropotencijala u Crnoj Gori je Strategija razvoja energetike Crne Gore do godine. Shodno navedenoj Strategiji i prostornom planu Crne Gore do godine, planirana je izgradnja sledećih hidroelektrana: HE Komarnica snage 168 MW, HE na Morači, ukupne snage 238,4 MW, izgradnja više malih HE ukupne snage (35 mhe sa potenijalom instalisane snage od 97MW) 18 P a g e

19 U Crnoj Gori je trenutno zaključene koncesije na 21 vodotoku za male hidroelektrane i to: Tabela 1. Vodotoci za koje su do sada date koncesije i izdate energetske dozvole Broj Vodotok Red pritoke Sliv Predvi đeni broj Male HE 1. Bistrica - desna pritoka Lima 19 P a g e I Lim Kota vodozahv ata mnm Kota mašins ke kućice mnm Instalisa na snaga 2,995 MW 1,555 MW 2. Bistrica I Lim 8 8,2 lijeva pritoka 3. Šekularska I Lim 5 3,74 4. Babinopoljska (Komarača) II Lim 2 21,407 MW 5. Grlja I Lim 1 1,70 6. Bjelojevićka - Mojkovac I Tara Crnja Kolašin II (Drcka) Tara Za sve tri mhe na ,339 MW 0,774 MW 5,384 MW 8. Zaslapnica I Trebišn 2 jica 9. Vrbnica Pivsko 2 jezero 10. Tušnija Komarn 4 ica 11. Murinska I Lim 2 4,879 rijeka lijeva pritoka 12. Trepačka 1 1. Raštak I Morača kw Kolašin 2. Raštak 2 I Morača kw Kolašin 3. Ljeviška I Morača kw Kolašin 4. Ocka gora - Tustički potok Kolašin II (Ibrištica) Morača kw 5. Jasičje - Tustički potok Kolašin 6. Paljevinski potok - II (Ibrištica) II (Svinjača) Morača kw Tara kw

20 Kolašin 7. Slatina Kolašin 8. Pecka - Kolašin 9. Vrelo Bijelo Polje 10. Bradavec - Andrijevica 11. Piševska - Andrijevica 12. Ljevak - Mojkovac 13. Reževića rijeka I Morača kw II (Drcka) Tara kw III Lim ,5 kw III (desna Tara kw pritoka Prorečica) I Tara kw II (lijeva pritoka Ravnjaka Bistrica) Tara 1 868,8 765,8 550, ,5 11,5 950 Izvor: Strateška procjena uticaja na životnu sredinu nacrta Strategije upravljanja vodama Crne Gore U odnosu na gornju tabelu, važno je napomenuti da još uvijek nisu određene lokacije ostalih malih HE. Na osnovu gornje Tabele i analizom pripadnosti zaštićenim EMERALD, IPA i IBA područjima, može se konstatovati da je izgradnja malih hidroelektrana na navedenim područjima od značaja za sledeća područja: Rijeka Tara: Rezervat biosfere Bazen rijeke Tare (UNESCO M&B), UNESCO World Natural Heritage područje NP Durmitor with Tara River Canyon, NP Durmitor dio kanjona rijeke Tare se nalazi u II zoni zaštite Nacionalnog parka Durmitor, EMERALD područje ME " Durmitor sa kanjonom rijeke Tare, IPA područje br. 7. Durmitor i Kanjon Tare" Rijeka Lim između Plavskog jezera i Gostuna pripada EMERALD području ME000000H Rijeka Lim i IPA području br. 6. Dolina rijeke Lim. Rijeka Peročica je lijeva pritoka rijeke Zlorečica i rijeke Lim. Zlorečica pripada EMERALD sajtu Lim. Gornji tok rijeke Peročice, sa svojom glavnom pritokom Mojanskom Rijekom (iznad Ogorele glava) pripada Parku prirode (Regionalnomparku Komovi) Komovi na teritoriji opštine Andrijevica koji su ujedno i Emerald područje. Rijeka Morača sa pritokama: Potencijalno zaštićeno područje Basen rijeke Morače (shodno Nationalnoj Strategiji održivog razvoja). Park prirode "Piva uključujući nizvodni tok rijeke Pive od brane Mratinje do mjesta ulivanja u rijeku Taru na Šćepan polju; takođe područje je i EMERALD područje Ostatak kanjona Pive ispod Hidroelektrane, IPA područje br 13. "Kanjon rijeke Pive" i potencijalno IBA područje pod nazovom Pivska visoravan. Kanjon rijeke Cijevne (od granice Crne Gore do Dinosa) je zaštićen nacionalno u kategoriji Spomenik prirode. Cijevna (rijeka i kanjon) su takođe i EMERALD, IPA i potencijalno IBA područje Takođe Komarnica je EMERALD područje Komarnica i pripadaće Parku Prirode "Komarnica i Dragišnica" koji je u proceduri proglašenja. Komarnica je takođe i IPA područje. Rijeka Ćehotina: EMERALD područje Dolina rijeke Ćehotine 20 P a g e

21 Rijeka Ibar: gornje pritoke pripadaju EMERALD području Hajla koje je takođe i IPA područje br. 8. Hajla i potencijalni Park prirode Hajla (shodno Nationalnoj Strategiji održivog razvoja) Boko Kotorski zaliv: UNESCO World Natural and Cultural područje "Kotorsko risanski zaliv" koji je zaštićen i opštinskom odlukom 1979.godine, EMERALD područje Kotorsko risanski zaliv. Kako se može zaključiti iz gore navedenog, skoro sve planirane male hidroelektrane se nalaze u sklopu ili neposrednoj blizini potencijalnih područja ekološke mreže ili područja koja su već nacionalno planirana kao zaštićena ili su u proceduru proglašenja. Izgradnja malih hidroelektrana ne mora apriori da bude zabranjena i neprihvatljiva za ova područja, ali analiza potencijalnih direktnih a i kumulativnih uticaja mora definitivno biti odrađena shodno najboljim znanjima i praksama kada je zaštita biodiverziteta u pitanju. U kontekstu uticaja na data područja posebno brine ukupan broj planiranih malih i velikih HE. Slika 5: MHE Babino polje CZIP Male hidroelektrane i potencijalni uticaji U kontekstu razmatranja mogućih potencijalnih uticaja koji na ovim područjima mogu biti značajni za razmatranje u fazi gradnje mhe, shodno Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, izdvojeno je da se posebno treba imati na umu potencijalne uticaje na putnu i drugu infrastrukturu, okolno zemljište, floru/faunu i šume u blizini lokacije, uticaj buke od građevinske i ostale mehanizacije na faunu u području, emisije izduvnih gasova kao i prašina usljed radova na iskopavanju. Ovo se posebno odnosi na ribe, zatim na biljni svijet u vodi, mada svoja staništa mogu izgubiti i neke ptice, naseljene na obalama rijeke. Uticaj generiše izgradnja zahvata vode, kanala i ostale infrastrukture, kao što su: buka koja utiče na život životinja, prepreke kretanju životinjskog svijeta, opasnost od erozije zbog gubitka vegetacije, usljed radova na iskopu dolazi do zamućenosti vode i nizvodnog taloženja sedimenata. Prepoznati uticaju Strateškom procjenom uticaja koje treba pomenuti su i uticaji tokom faze rada: uticaj buke - prvenstveno iz turbine, koji se može kontrolisati odgovarajućom zvučnom izolacijom i vizuelni uticaji - obično neznatni od same mhe, ali mogu biti veći od cjevovoda, trafostanice i dalekovoda. 21 P a g e

22 U fazi rada mhe, prepoznati potencijalni uticaji na biljni i životinjski svijet su oni koji nastaju usljed mijenjanja toka rijeke. Ovo se posebno odnosi na ribe, zatim na biljni svijet u vodi, mada svoja staništa mogu izgubiti i neke ptice naseljene na obalama rijeke. Uticaj generiše izgradnja zahvata vode, kanala i ostale infrastrukture, kao što su: buka koja utiče na život životinja, prepreke kretanju i životinjskog svijeta, opasnost od erozije zbog gubitka vegetacije, usljed radova na iskopu dolazi do zamućenosti vode i nizvodnog taloženja sedimenata. Za vrijeme izgradnje i eksploatacije nepovoljni ekološki efekti mogu nastati usljed ometanja divljači, zbog radova na izgradnji i održavanju elektrane. Izgradnja mhe može uticati i na migracije i promjene u ponašanju i navikama pojedine divljači. Tokom rada mhe postrojenja, divljač može biti pogođena prisustvom pristupnih puteva. Pored toga, prisustvo mhe i njegovih pristupnih puteva može neznatno povećati prisustvo ljudi, što, zauzvrat, može uticati na ekološke resurse okolnog područja kroz: nastajanje i širenje invanzivne vegetacije; uznemiravanje; povećanu mogućnost požara. Iako se može konstatovati da su potencijalni uticaji dobro identifikovani, ono što je izostalo je analiza detaljna potencijalnog nivoa takvih uticaja kao i kumulativna analiza mogućih uticaja imajući na umu broj planiranih MHE na svim vodotocima. Slika 5: MHE Ulotina, prije i poslije izgradnje CZIP Plan izgradnje velikih HE Pored navedenog, a u kontekstu plana izgradnje velikih HE, na rijeci Morači predviđeno je kaskadna izgradnja sljedeće četiri brane: HE ANDRIJEVO (32 km od centra Podgorice) HE RASLOVIĆI ( 26 km od centra Podgorice) HE MILUNOVIĆI (18 km od centra Podgorice) HE ZLATICA (8 km od centra Podgorice) Planirana akumulacija HE Andrijevo je prva i glavna brana u kaskadi planiranih brana i nalazi se na početku srednjeg dijela toka rijeke Morače. Planirana brana Andrijevo se nalazi na veoma strmom i erodiranom kanjonu sa gotovo vertikalnim stranama. Vode ove akumulacije dopiru uzvodno do iznad Manastira Morače koji je na koti oko 305 m nv, dok je korito Morače u profilu Manastira na koti oko 250 m nv. Vodeći računa o stabilnosti terasne zaravni u blizini Manastira Morača kao i moguću zonu klizanja, u DPP-u je razmotrena varijanta brane Andrijevo sa kotom 250 m nv. 22 P a g e

23 Planirana akumulacija HE Raslovići je druga u nizu kaskadnih akumulacija hidroelektrana na Morači. Nalazi se u blizini sele Raslovići (gdje je planirani profil brane) i nizvodno od brane Andrijevo. Planirana akumulacija HE Milunovići je treća u nizu hidroelektrana na Morači. Predložena brana je locirana na 47 km uzvodno (računajući od ušća Morače u Skadarsko jezero). Mjesto planirane brane HE Zlatica je najnizvodniji profil na Morači, i nalazi se uzvodno od najveće pritoke, rijeke Zete. Preložena brana je locirana 36,2 km uzvodno (računajući od ušća Morače u Skadarsko jezero). Akumulacija se pruža u pravcu sjever-jug i ima dužinu od oko 11 km. Dijelom se pruža uz dolinu Male Rijeke (potencijalno Emerald područje) koja se uliva u Moraču uzvodno od Bioča. Kad je riječ o potencijalnom uticaju na zaštićena područja od strane izgradnje navedenih HE na rijeci Morači, pored uticaja na NP Skadarsko jezero, HE na Morači mogu imati uticaj na sledeća Emerald područja: kanjone Mrtivice i Male rijeke (na čije niže djelove će uticati akumulacije Andrijevo i Zlatica). Kada je riječ o potencijalnoj izgradnji HE Komarnica, prostor u kojem se predviđa izgradnja predstavlja u najvećem dijelu kanjon Velike Komarnice i većeg dijela Pridvorice i djelimično klisuru donjeg toka Male Komarnice i gornjeg toka Pridvorice. Prema SPU za Detaljni prostorni plan za akumulacije na rijeci Komarnici, jedna od varijanti može imati posredno negativan uticaj prirodnu ljepotu kanjona Nevidio. Stoga su razmatrane dvije varijante za različite nivoe akumulacije (kote normalnog uspora) na 810 m nv i 816 m nv, pri čemu se može zaključiti da bi druga varijanta (810 m nv) bila prihvatljivija sa sapekta zaštite prirode, jer nema uticaja na Kanjon Nevidio. 23 P a g e

24 Slika 6. Mapa Emerald područja i planiranih HE objekta 7 Mapa jasno pokazuje da bi brojni planirani projekti iz Strategije razvoja energetike Crne Gore do godine mogli uticati na Emerald područja. Ovo zbog toga, što neki usvojeni DPP-i i predložena Emerald područja, mogu biti u koliziji (npr. razvojni projekti HE Komarnica i HE na Morači). Sumirajući podatke o planovima izgradnje MHE na Morači i velikih HE, može se zaključiti da je, za sad, u planu ukupno 11 objekata od čega su 4 u zaštićenim područjima i 2 u emerald područjima, a procjena je da na 4 lokacije izgradnja HE može negativno uticati na predio (pejzaž). Takođe, procjena je da planirane hidroelektrana na Morači i njenim pritokama može 7 Izvor: Strateška procjena uticaja na životnu sredinu nacrta Strategije razvoja energetike Crne Gore do 2030 Konačan izvještaj februar, 2014.god. 24 P a g e

25 poremetiti migratorne puteve riblje faune između Rijeke Morače i Skadarskog jezera, a izgradnja brana će takođe usloviti da rijeka postane nestabilno stanište za većinu domaćih vrsta, dok se pojava invazivnih vrsta takođe može očekivati u akumulacijama. 8 Slika 7: Platije CZIP Analiza problema, zaključci i preporuke Imajući na umu gore navedene planove i moguće potencijalne uticaje kao i dosadašnju praksu u planiranju hidroenergetskih objekata u Crnoj Gore, te sprovođenje procedura strateških procjena uticaja projekata na životnu sredinu i procjena uticaja projekata na životnu sredinu, mogu se dati sledeći zaključci i preporuke: Kako je analiza potencijalnih kumulativnih uticaja u potpunosti izostajala i na nivou strateških procjena uticaja projekata na životnu sredinu i procjena uticaja projekata na životnu sredinu, to je neophodno, posebno imajući na umu broj MHE na tokovima Emerald područja, IBA, IPA, i i/ili zaštićenih područja, napraviti analizu uticaja od već postojećih mhe (10 ih je trenutno već u funkciji) i u budućim postupcima SEA i EIA obraditi potencijalne uticaje. Pri tome treba posebno razmatrati i analizirati: smanjenje proticaja vode u slivu zbog planiranih vis estrukih akumulacija, povec anje opterec enja sedimentima na vodotoku ili pojave povec ane erozija; ometanje migracionih puteva ribe ili kretanja divljih z ivotinja i povec an pritisak na opstanak indikatorskih vrsta u ekosistemu. Neophodno bi bilo sprovoditi SEA procedure u ranim fazama planiranja a ne kao što je to do sada najčešće bio slučaj kada je planiranje u finalnim fazama. Kako je procijenjeno u Regionalnoj strategiji za održivo korišćenje hidroenergije u Zemljama Zapadnog Balkana, u Crnoj Gori se procijenjivao minimalan protok vode samo za 2% slučajeva hidroelektrana. Izostanak regulacije toka i nepoštovanje mjera minimalnog protoka, može dovesti do nedovoljnog nivoa rijeka nizvodno što je jedna od glavnih prijetnji po riblji faunu (u slučaju ugroženih i endemskih vrsta može biti i faktor potpunog nestanka). Poznat je primjer Šekularske rijeke i nestanak toka u zimskim mjesecima neposredno ispod izgrađene hidroelektrane. Nije jasno utvrđen uzrok, ali 8 REGIONAL STRATEGY FOR SUSTAINABLE HYDROPOWER IN THE WESTERN BALKANS Background Report No. 7: Environmental Analysis for HPP Projects in the WB6 Region Draft V1 25 P a g e

26 svakako može biti i neadekvatna procjena, potpun izostanak procjene ili nepoštovanje mjera minimalnog protoka. Stoga, neophodna je intezivnija kontrola poštovanja elaboratom procjene propisanih mjera uticaja projekata na životnu sredinu kao i proračun i propisivanje minimalnog protoka od strane inspekcijskih organa, u svim EIA postupcima za hidroelektrane. Dalje, poseban problem sa aspekta procjena uticaja je i što su nerijetko mjere u elaboratima nedovoljno konkretne i što su uopštene, stoga treba unaprijediti kvalitet samih elaborata kao i članova komisije za ocjenu elaborata, kako bi se instistiralo na definisanju adekvatnih i konkretnih mjera prije izdavanja saglasnosti i kako bi onda inspekcijski organi mogli na adekvatan način da sprovode kontrole. Dalje, nerijetko se EIA postupci rade na idejni projekat koji još uvijek ne nudi dovoljan nivo informacija za adekvatnu procjenu uticaja i definisanje konkretnih mjera. Ovo je recimo neusaglašeno sa postupkom ocjene prihvatljivosti za područja ekološke mreže koja se može sprovoditi samo na nivou glavnog projekta a takođe po tumačenjima i sa duhom EU EIA Direktive. Svakako, u kontekstu gore spomenute mjere, neophodno je jačati kapacitete inspekcijskih službi za koje se već i zna da nisu adekvatni za intezivniju kontrolu mjera proposanih u postupcima procjene uticaja Uzimajući u obzir da još uvijek nisu definisana područja ekološke mreže odnosno ekološka mreža nije proglašena, dio područja, kao npr. dolina rijeke Lim, koja nisu proglašena kao nacionalno zaštićena područja, u odnosu na izgradnju mhe ispod 1MW za koje ne postoji obaveza sprovođenja postupka procjene uticaja na životnu sredinu, praktično ostaju bez mehanizma procjene uticaja pa samim tim i zaštite od ovakvih projekata. Jedini način zaštite je propisivanje smjernica i uslova zaštite prirode prilikom izrade planskih dokumenata za lokacije na kojima se grade mhe. U ovim slučajevima opet treba pokloniti pažnju što preciznijim mjerama i intezivnoj kontroli istih od strane inspekcijskih organa. Problem je što na ovaj način nije moguće sagledati potencijalne kumulativne uticaje niti insistirati na izračunavanju i poštovanju minimalnog protoka. Nakon uspostavljanja ekološke mreže za sva područja koja budu u njenom sastavu, za sve projekte biće obavezno sprovoditi postupak ocjene prihvatljivosti projekata na ciljna staništa i vrste područja gdje se planira dati projekat. Takođe, raspisivanje i izrada programa koncesija na male vodotoke za izgradnju mhe ne podliježu streteškim procjenama uticaja, što u najčešćem dovode do predviđanja davanja vodotokova na koncesije u područjima koja su potencijalni sastavni dio ekološke mreže i/ili nacionalno zaštićena što prouzrokuje mogućnost da se bez sagledavanja uticaja daju ugovori za koncesije, a što može dovesti do toga da se investitor sretne kasnije sa administrativnim barijerama (ako se radi o nacionalno zaštićenom području neophodno je tražiti dozvolu od Agencije za zaštitu prirode i životne sredine za radnje i aktivnosti u zaštićenom prirodnom dobru) ili može prouzrokovati, usled nedostatka obaveze bilo kojeg mehanizma procjene uticaja, da se neka vrijedna područja devastiraju. Prevazilazak ovog problema do uspostavljanja ekološke mreže bi mogao biti intezivna kontrola pribavljanja i integracije smjernica i uslova zaštite prirode u koncesiona akta i programe, kako je to predviđeno Zakonom o zaštiti prirode. Neophodno je takođe primijeniti i razviti sistem monitoringa uticaja već izgrađenih objekata i efikasnosti mjera ublažavanja Potrebno je konstantno izdvajati sredstva za istraživanje biodiverziteta i prioritetno mapiranje obalnih staništa i vrsta na rijekama koje su predmet planova izgradnje hidroelektrana u Crnoj Gori. Jačanje kapaciteta institucija vezano za adekvatne mjere ublažavanja, monitoring i metodologiju proračuna za minimalni protok, takođe je jedna od neophodnih mjera u kontekstu jačanja institucija za adekvatno planiranje i kontrolu hidroenergetskih projekata. 26 P a g e

27 Prostorno planiranje i mjere zaštite prirode Kako je usvojen novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata ("Službeni list Crne Gore", br. 064/17 od ) u daljem tesktu razmatraćemo rešenja oba zakona u odnosu na integrisanje zaštite prirode imajući na umu da će planovi donijeti shodno Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata ("Službeni list Crne Gore", br. 051/08 od , 040/10 od , 034/11 od , 040/11 od , 047/11 od , 035/13 od , 039/13 od , 033/14 od ) važiti do donošenja plana regulacije Crne Gore shodno novom zakonu. Krovni odnosno planski dokument najvišeg reda, po starom Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata je Prostorni plan Crne Gore (PPCG). Pored toga, na državnom nivou donos ili su se još i prostorni planovi područja posebne namjene (za, na primjer, prostor nacionalnih parkova, obalno područje), detaljni prostorni planovi i državne studije lokacije. Detaljni prostorni plan donosio se za područja predviđena za objekte od nacionalnog ili regionalnog značaja (na teritoriji jedne ili više lokalnih samouprava). Državna studija lokacije donosi la se za područja koja su obuhvaćena prostornim planom posebne namjene, ali njime nijesu detaljno razrađena. Lokalne samouprave su bile nadležne za opštinske prostorno urbanističke i detaljne urbanističke planove, kao i za lokalne studije lokacije i urbanističke projekte. Prostorni planovi imaju snagu zakona i oni nižeg reda treba da budu usklađeni sa planovima višeg reda. Na osnovu detaljnih planova izdaju se urbanističko-tehnički uslovi (UTU) kao prvi korak u proceduri dobijanja dozvole za izvođenje projekta. Mehanizam integracije mjera zaštite prirode u prostorno plansku dokumentaciju omogućen je preko: Izdavanja akta o uslovima i smjernicama zaštite prirode Strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu Ocjenom prihvatljivosti za planove koji tretiraju prostor područja ekološke mreže, nakon njenog proglašenja Zakonom o zaštiti prirode je predviđeno da je prije početka izrade prostornih planova nosilac pripremnih poslova na izradi i/ili donošenju dokumenata dužan da od organa uprave (Agencije za zaštitu prirode i životne sredine) pribavi akt o uslovima i smjernicama zaštite prirode. Akt o uslovima i smjernicama zaštite prirode, shodno Zakonu o zaštiti prirode treba da sadrži: 1) podatke o prirodnim vrijednostima lokacije, ciljnim vrstama biljaka, životinja i gljiva, objekata geonasleđa i predjela u granicama prostornog obuhvata dokumenata sa prostornim rasporedom; 2) podatke o zaštićenim područjima sa prostornim rasporedom, uključujući područja planirana za zaštitu, odnosno koja su u postupku stavljanja pod zaštitu kao i podatke o područjima ekološke mreže i tipovima staništa; 3) podatke o ustanovljenim režimima, zonama i mjerama zaštite i korišćenja prirodnih resursa i dobara; 4) uslove pod kojima se djelatnosti, radnje i aktivnosti mogu realizovati; 5) mjere zaštite prirode koje treba primijeniti. Dalje, Zakonom je predviđeno da ukoliko se dokument ne donese u roku od dvije godine od dana dostavljanja akta, akt o smjernicama i uslovima zaštite prirode prestaje da važi. Na ovaj način, principom preventivnog djelovanja, trebalo bi da se obezbijedi mehanizam koji će omogućiti onom ko izrađuje plan da integriše smjernice zaštite prirode u planska rešenja i na taj 27 P a g e

28 način ih uzme u obzir prilikom planiranja. Međutim, mehanizam nije funkcionisao u praksi na zadovoljavajućem nivou iz više razloga. Nepostojanje baza podataka o biodiverzitetu u GIS-u često je onemogućavalo organ uprave da izda preciznije smjernice i mjere zaštite prirode koje bi planerima bile upotrebljive. Donošenjem novog Zakona o zaštiti prirode u julu omogućeno je terensko istraživanje prije izdavanja smjernica i mjera, ukoliko organ uprave utvrdi da nema podataka za izdavanje istih na nekom prostoru. Kako navedeno nije bilo omogućeno do mjere su često bile generalnog i opisnog karaktera bez prostornog prikaza, što je na nivou izrade planova bilo teško adekvatno integrisati. Takođe, starom Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata nije bila predviđena izrada baznih studija za pojedine specifične oblasti poput zaštite prirode odnosno biodiverziteta, te stoga su često izostajale adekvatne podloge prije početka izrade planova na koje bi obrađivači mogli da se oslone. Sa druge strane, iako je pribavljanje smjernica i uslova regulisano Zakonom o zaštiti prirode, kontrola integracije mjera nije. Stoga, ukoliko se nosilac na pripremnim poslovima obratio organu uprave da izda smjernice i uslove i iste nakon izdavanja proslijeđivao izrađivaču plana, ispunio je zakonsku obavezu. Mehanizam kontrole integracije smjernica nije bio propisan stoga se dešavalo da se izdate smjernice jednostavno ne integrišu u potpunosti. Za planove za koje je predviđena Strateška procjena uticaja, postupak je dodatni mehanizam provjere integrisanja mjera, međutim isto kao u slučaju Akta o smjernicama i uslovima, stepen poštovanja i integracije mjera iz Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja nerijetko nije u potpunosti bio ispoštovan niti postoji definisan mehanizam provjere integracije mjera iz Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja, odnosno kaznene mjere u slučaju da nisu integrisane. Često su Strateške procjene uticaja rađene od strane tima planera uz eventualno jednog ili manjeg broja članova tima koji ima reference za bavljenje pitanjima životne sredine generelno i/ili zaštite prirode i biodiverziteta. Samim tim, kvalitet Izvještaja o strateškoj procjeni nije bio na zadovoljavajućem nivou i bilo je neophodno mnogo truda za ispravku navedenih izvještaja shodno komentarima koji se dobiju u sklopu sprovođenja procedura. Takođe, dešavalo da se procedura Strateške procjene uticaja sprovodi nakon izrade nacrta plana iako se odluka o izradi donese istovremeno. U razmatranim alternativama, često se obrađuje scenario ne raditi ništa u odnosu na onaj koji je prezentovan u planu, što nije u potpunosti adekvatan pristup razmatranju mogućih alternativa, te eventualnog odabira povoljnijih alternativa po prostor u odnosu na ponuđena rešenja planom. Integrisanje komentara sa javnih rasprava takođe je bilo ograničenog kapaciteta. Sistematska identifikacija i adekvatna procjena uticaja, posebno kumulativnih, se takođe izdvaja kao jedna od slabih tačaka u pripremi Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja. Dalje, za planove nižeg reda (poput lokalne studije lokacije) za koje proceduru Strateške procjene uticaja sprovode lokalne samouprave, može se dovesti u pitanje, u nekim slučajevima, primjena iste. Sve navedeno u krajnjem dovede do slučajeva da se u vrijednim područjima prirode koja još uvijek nisu sastavni dio formalno proglašene ekološke mreže u Crnoj Gori (Emerald područja, IBA), u planovima predvide projekti za koje potencijalni uticaj na sama područja nije adekvatno ocijenjen a ni mjere adekvatno definisane. Kako plan ima snagu zakona, navedeno stvara problem u praksi i svaka naredna procedura (procjena uticaja projekata na životnu sredinu EIA i/ili ocjena prihvatljivosti kada se počne sa njenom primjenom) može da ospori realizaciju planom predviđenog projekta. 28 P a g e

29 Nakon proglašenja ekološke mreže, shodno Zakonu o zaštiti prirode, neophodno će biti sprovoditi i proceduru ocjene prihvatljivosti za planove koji zahvataju područja ekološke mreže. Suštinski, ocjena prihvatljivosti plana će morati na detaljan način analizirati i zaključiti prihvatljivost predloženih rešenja u planu za područja ekološke mreže. Za razliku od Strateške procjene rezultat ocjene prihvatljivosti je obavezujući i može rezultirati negativnom ocjenom. Analiza kumulativnih uticaja će se morati obezbijediti kao i razmatranje potencijalnih alternativa na adekvatniji način. Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata ("Službeni list Crne Gore", br. 064/17 od ), Skupština Crne Gore donijela je na 26. sazivu, na sjednici 30. septembra godine. Slika 8: Kostanjica Google Novi Zakon centralizuje proces prostornog planiranja na način da predviđa izradu samo dva planska dokumenta i to: Prostornog plana Crne Gore; i plana generalne regulacije Crne Gore Na ovaj način se planiranje prostora u potpunosti izuzima iz nadležnosti lokalnih samouprava i centralizuje na državni nivo. Zakon predviđa potpuno nove procedure u postupcima planiranja i izgradnje. Zakonom je predviđeno da se planski dokumenti čija je izrada i donošenje započeta do dana stupanja na snagu novog zakona, donesu u skladu sa predhodno važećim zakonom u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu novog zakona, pri čemu, ukoliko planski dokument nije bio upućen na javnu raspravu do dana stupanja na snagu novog zakona, podliježe reviziji planskog dokumenta u skladu sa procedurama propisanim novim zakonom. Ukoliko se u roku od 9 mjeseci planski dokument ne donese, njegova dalja procedura izrade i donošenja se obustavlja. Predviđeno je i da se do donošenja plana generalne regulacije Crne Gore primjenjuju važeći planski dokumenti donijeti do stupanja na snagu novog zakona, odnosno donijeti u roku od 9 mjeseci od danja stupanja na snagu novog zakona. 29 P a g e

30 Prema zakonskom rešenju, Prostorni plan Crne Gore će, kao i do sada, biti generalan planski dokument koji če sadržati smjernice za izradu plana regulacije Crne Gore, dok je plan generalne regulacije Crne Gore zamišljen kao planski dokument kojim se detaljnije određuju ciljevi i mjere prostornog i urbanističkog razvoja Crne Gore, uz uvažavanje specifičnih potreba koje proizlaze iz regionalnih posebnosti, razrađuju ciljevi planiranja prostora i uređuje racionalno korišćenje prostora i područja mora, u skladu sa ekonomskim, socijalnim, ekološkim i kulturno istorijskim razvojem. Zakonom je dalje predviđeno da Plan generalne regulacije Crne Gore obuhvata sjeverni, centralni i južni region, kao i područje nacionalnih parkova i područje pod zaštitom Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO). Zakonom je propisano da se planom generalne regulacije Crne Gore određuje: namjena površina; uslovi uređivanja, izgradnje i korišćenja prostora; koridori i kapaciteti za infrastrukturu; granice građevinskih područja naselja; granice izdvojenih građevinskih područja van naselja; granice izdvojenih djelova građevinskog područja naselja; granice obuhvata za koje se razrađuju detaljna urbanistička rješenja; granice zona urbane sanacije; prostor predviđen za razradu urbanističkim projektima; granice područja pod zaštitom do II kategorije po kategorizaciji Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), međunarodno zaštićenih područja i područja ekološke mreže. Takođe on treba da sadrži naročito i: pravila uređenja i pravila građenja po zonama; pravila parcelacije; smjernice urbane sanacije; smjernice za izradu urbanističkih projekata; smjernice za pejzažnu arhitekturu; smjernice za zaštitu kulturne baštine; smjernice za unapređenje i zaštitu prirode i životne sredine; smjernice za prevenciju i zaštitu od elementarnih nepogoda i tehničko-tehnoloških i drugih nesreća; smjernice za prilagođavanje na klimatske promjene; smjernice za smanjenje seizmičkog rizika; smjernice za povećanje energetske efikasnosti i korišćenje obnovljivih izvora energije; smjernice za koncesiona područja; ekonomskotržišnu projekciju, i ostale smjernice za sprovođenje plana. Stoga u stvari Plan Generalne regulacije treba da precizno odredi namjenu prostora shodno Prostornom planu, odnosno praktično zamijeni sva dosada postojeća planska dokumenta nižeg reda. Predviđeno je da se Prostorni plan Crne Gore donosi za period od 20 godina, a Plan generalne regulacije Crne Gore za period od deset godina, s tim što je rok za njegovu izradu 36 mjeseci od dana donošenja novog zakona. Novina u zakonskim rešenjima je i to da će poslove izrade i donošenja planskog dokumenta vršiti Ministarstvo, što podrazumijeva: pripremu odluke o izradi planskog dokumenta i programskog zadatka; obezbjeđenje baznih studija, podloga i ostale dokumentacije potrebne za izradu planskog dokumenta; pribavljanje smjernica i uslova u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode; organizaciju izrade planskog dokumenta; pripremu koncepta planskog dokumenta; sprovođenje postupka prethodnog učešća javnosti; izradu planskog dokumenta; sprovođenje javne rasprave; pripremu odluke o donošenju planskog dokumenta i druge poslove u vezi izrade i donošenja planskog dokumenta. Ministarstvo je u obavezi da nacrt planskog dokumenta dostavi jedinici lokalne samouprave i organu za tehničke uslove na mišljenje prije revizije. Organ za tehničke uslove dalje je definisan Zakonom kao organ državne uprave, organ lokalne uprave i pravno lice nadležno za: zaštitu životne sredine, saobraćaj, energetiku, vodovod i kanalizaciju, vode, regionalno vodosnabdjevanje, elektroinstalacije, zaštitu kulturnih dobara, elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, zaštitu i zdravlje na radu, katastar, zaštitu i spašavanje, upravljanje državnom imovinom i dr. koji u postupku izrade planskog dokumenta i tehničke dokumentacije dostavlja neophodne tehničke uslove, podloge, mišljenja, saglasnosti i druge dokaze potrebne za planiranje i izgradnju; 30 P a g e

31 Jedinica lokalne samouprave i organ za tehničke uslove dužni su da mišljenje na nacrt planskog dokumenta dostave Ministarstvu u roku od 30 dana od dana prijema nacrta. Ako se mišljenje na nacrt planskog dokumenta ne dostavi u roku, smatraće se da nema primjedbi. Predviđeno je da, ako organ za tehničke uslove u mišljenju navede da nije saglasan sa predloženim tehničkim uslovima, dužan je da u roku od 60 dana od dana prijema nacrta dostavi novi predlog u pogledu tehničkih uslova za čije je izdavanje nadležan, pri čemu je navedeno da se pod tehničkim uslovima smatraju uslovi priključenja na infrastrukturu. Ovako izrađeni prostorno planski dokument dalje ide na postupak revizije i zakon propisuje način revizije od strane Savjeta za reviziju koji imenuje Vlada. Savjet ima rok od 60 dana da izradi izvještaj o reviziji planskog dokumenta. Ministarstvo je dužno da nacrt planskog dokumenta sa mišljenjima sa predhodne javne rasprave i organa jedinica lokalne samouprave i tehničkog organa dostavi Vladi, radi utvrđivanja nacrta i njegovog stavljanja na javnu raspravu. Nakon javne rasprave na osnovu izvještaja o javnoj raspravi, Ministarstvo dalje priprema predlog planskog dokumenta, pri čemu je u obavezi da ga dostavi organu za tehničke uslove, radi davanja saglasnosti u odnosu na predložene tehničke uslove. Organ za tehničke uslove u roku od 30 dana od dana dostavljanja planskog dokumenta treba da dostavi eventualne primjedbe ili će se u protivnom smatrati da je saglasan u pogledu predloženih tehničkih uslova. Izmjene i dopune planskog dokumenta vrše se na način i po postupku utvrđenim zakonom za izradu i donošenje planskog dokumenta, s tim što javna rasprava traje najmanje 15 radnih dana od dana oglašavanja. Izmjene i dopune planskog dokumenta mogu se vršiti samo u obuhvatu čitavog planskog dokumenta, odnosno u obuhvatu regiona ili nacionalnog parka i područja pod zaštitom UNESCO. Postupak izmjena i dopuna planskog dokumenta može da inicira i izvršni organ jedinice lokalne samouprave. Takođe, predviđeno je i da, radi sprovođenja plana generalne regulacije Crne Gore skupština jedinice lokalne samouprave donosi urbanistički projekat, na predlog izvršnog organa jedinice lokalne samouprave. Urbanistički projekat donosi se za prostor definisan planom generalne regulacije Crne Gore i to: prostor na kome predstoji značajnija i složenija izgradnja odnosno koji predstavlja posebno karakterističnu cjelinu, prostor devastiran bespravnom gradnjom, kao i za naselja i djelove naselja koji predstavljaju nepokretna kulturna dobra od međunarodnog i nacionalnog značaja. Kada su u pitanju postupci iz važeće zakonske regulative iz oblasti životne sredine poput Strateške procjene uticaja projekata na životnu sredinu (SEA) i Procjen e uticaja projekata na životnu sredinu (EIA), navedeni postupci se pominju u članu 24 novog zakona, u smislu da se odluka o izradi strateške procjene uticaja projekata na životnu sredinu donosi paralelno sa odlukom o izradi planskog dokumenta kao i u članu 80 gdje se navodi da se projekti odnosno elaborati procjene uticaja na životnu sredinu izrađuju u toku izrade projekata ili nakon njihove izrade, u skladu sa zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata i posebnim propisima. Dalje je predviđeno da u postupku revizije revident glavnog projekta pribavi od organa za tehničke uslove kopiju plana i list nepokretnosti, saglasnosti, mišljenja i druge dokaze utvrđene zakonom. Pri tome se definiše da je organ za tehničke uslove dužan da u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva od revidenta odgovori i dostavi elektronski potpisane tražene dokaze, a ukoliko organ za tehničke uslove u propisanom roku ne dostavi dokaze, smatraće se da je saglasan sa dostavljenim revidovanim glavnim projektom. 31 P a g e

32 U slučaju revizije plana od strane Savjeta za reviziju revizijom planskog dokumenta smatra se: provjera usklađenosti planskog dokumenta sa odlukom o izradi; provjera međusobne usklađenosti u smislu usklađenosti sa planskim dokumentom višeg reda; provjera usklađenosti planskog rješenja sa pravilima struke; provjera usklađenosti sa propisanim standardima i normativima; provjera opravdanosti planskog rješenja i provjera usklađenosti sa novim zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, pri čemu se nigdje ne pominje usk lađenost sa Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja. Slika 9: Verige Google Analiza neusaglašenosti zakonskih rešenja sa propisanim mehanizmima zaštite prirode sa zaključkom i preporukama Kada je riječ o Zakonu o zaštiti prirode, izuzev smjernica i uslova zaštite prirode koje se navode u članu 17 novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata koji se odnosi na sadržaj plana generalne regulacije i članu 21 koji se odnosi na obavezu pribavljanja istih u postupku pripreme izrade plana, navedene se u zakonu nigdje više ne pominju. Revizija striktno ne predviđa provjeru usklađenosti sa istim. Dalje, ostale procedure shodno Zakonu o zaštiti prirode poput ocjene prihvatljivosti za područja ekološke mreže i izdavanja dozvole za radnje i aktivnosti u zaštićenim područjima, nigdje se u zakonu ne pominju niti se na iste referira. Navedene procedure i saglasnosti nisu nigdje navedene kao neophodne. Dalje, u smislu zaštićenih prirodnih dobara, koja će biti predmet plana regulacije novi zakon izdvaja granice područja pod zaštitom do II kategorije po kategorizaciji Međunarodne unije za očuvanje prirode (IU CN), međunarodno zaštićena područja i područja ekološke mreže. Takođe plan regulacije posebno tretira nacionalne parkove i područja pod zaštitom Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO) dok se ostale kategorije uopšte ne pominju. Nejasno je šta je sa ostalim kategorijama nacionalno zaštićenih područja shodno Zakonu o zaštiti prirode poput: posebnog rezervata prirode, parka prirode, spomenika prirode i predjela izuzetnih odlika koje se nigdje ne navode. 32 P a g e

33 Dalje, Zakon kod uslova građenja predviđa da investitor gradi objekat na osnovu prijave građenja i dokumentacije koja obuhvata: glavni projekat ovjeren u skladu sa ovim zakonom; izvještaj o pozitivnoj reviziji glavnog projekta; dokaz o osiguranju od odgovornosti projektanta koji je izradio odnosno revidenta koji je revidovao glavni projekat, u skladu sa ovim zakonom; ugovor o angažovanju izvođača radova; ugovor o angažovanju stručnog nadzora, i dokaz o pravu svojine na zemljištu, odnosno drugom pravu na građenje na zemljištu ili dokaz o pravu svojine na objektu, odnosno drugom pravu na građenje, ako se radi o rekonstrukciji objekta. Na osnovu navedenog prema Zakonu revident za projekat dužan je da od organa za tehničke uslove pribavi saglasnosti,prilikom revizije, što bi u praksi moglo prouzrokovati da se u završnim fazama revizije projekta od strane organa za tehničke uslove dobije informacija da sve procedure shodno važećoj zakonskoj regulative iz oblasti zaštite prirode (ocjena prihvatljivosti ili dozvola za radnje i aktivnosti u zaštićenim područjima) nisu sprovedene jer se iste kao obaveza u postupku izrade projekta nigdje u zakonu ne navode. Kada je proces planiranja u pitanju, odnosno izrada plana kao uslov pozitivne revizije, nigdje nije navedena saglasnost na ocjenu prihvatljivosti ukoliko plan tretira područja ekološke mreže. Dalje, kao uslov za početak građenja objekata navode se podnošenje prijave građenja i dokumentacije u koju spada pozitivan izvještaj revizije koji treba da uzme u obzir pribavljene saglasnosti od tehničkog organa. Međutim, nije jasno iz naznačene procedure, ukoliko projekat nije dobio neophodne saglasnosti od organa za tehničke uslove, da li revizija mora biti negativna u odnosu na dati projekat. Kada je riječ o privremenim objektima shodno Zakonu oni će se moći postavljati shodno petogodišnjem programu koji donosi jedinica lokalne samouprave, a po prethodno pribavljenoj saglasnosti Ministarstva i organa državne uprave nadležnih za zaštitu kulturnih dobara i zaštitu životne sredine izuzev u slučaju područja morskog dobra ili nacionalnog parka gdje program donosi Ministarstvo održivog razvoja i turizma po prethodno pribavljenom mišljenju jedinice lokalne samouprave, organa državne uprave nadležnih za zaštitu kulturnih dobara i zaštitu životne sredine. U postupku izrade predviđeno je da se izdaju urbanističko tehnički uslovi i tehnički uslovi od strane Ministarstva, jedinice lokalne samouprave i organa za tehničke uslove. Međutim, mišljenje kao neobavezujući akt, u kontekstu područja u zoni Morskog dobra i Nacionalnih parkova ne može se smatrati adekvatnim rešenjem u postupku donošenja programa privremenih objekata. Takođe, imajući na umu da u budućnosti navedeni program može tretirati i područja ekološke mreže za koju će biti neophodno sprovesti i postupak ocjene prihvatljivosti, trebalo je ista takođe izdvojiti kao posebnu kategoriju za koju Ministarstvo treba da donese program uz predhodnu saglasnost organa državne uprave nadležnog za zaštitu životne sredine. Dalje, predviđeno je da privremeni objekat investitor može da postavi, odnosno gradi na osnovu prijave i dokumentacije propisane zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, na bazi dostavljanja prijave i dokumentacije (dokaz o pravu svojine odnosno drugom pravu na zemljištu; tehničke dokumentacije izrađene u skladu sa urbanističkim uslovima iz Programa i tehničkim uslovima pribavljenim od organa za tehničke uslove i saglasnosti glavnog gradskog arhitekte u pogledu spoljnog izgleda privremenog objekta) nadležnom inspekcijskom organu u roku od 15 dana prije početka postavljanja odnosno građenja. Ovdje je nejasno na koji način će se ispoštovati procedure shodno Zakonu o zaštiti prirode ako se privremeni objekat postavlja u područjima ekološke mreže nakon njenog proglašenja ili drugim kategorijama zaštićenih 33 P a g e

34 područja imajući na umu da shodno Zakonu o zaštiti prirode za sve radnje i aktivnosti na područjima ekološke mreže treba sprovesti postupak ocjene prihvatljivosti i dobiti saglasnost organa nadležnog za poslove zaštite životne sredine a u slučaju nacionalno zaštićenih područja dobiti dozvolu za radnje i aktivnosti u zaštićenom području. Stoga u gore navedenoj dokumentaciji za slučaj područja ekološke mreže Ili nacionalno zaštićenih područja trebalo je uvrstiti i saglasnost na ocjenu prihvatljivosti i/ili dozvolu za radnje i aktivnosti u zaštićenom prirodnom dobru. U propisanim uslovima za dobijanje građevinske dozvole za složeni inženjerski objekat (u koje spadaju složeni infrastrukturni objekti poput puteva, mostova, energetskih objekata itd.) navodi se da se moraju pribaviti saglasnosti od organa za tehničke uslove pri čemu je rok za izdavanje produžen na 60 dana u slučaju da projekat podliježe procjeni uticaja na životnu sredinu. Međutim, znajući da postpuci procjene uticaja mogu trajati i duže za navedene kompleksne projekte navedeni rok može biti neadekvatan za dostavljanje saglasnosti na isti. Takođe u odnosu na potencijalne složene projekte u područjima ekološke mreže, za koje će biti obavezna i saglasnost na ocjenu prihvatljivosti odnosno sprovođenje postupka ocjene prihvatljivosti, u zakonu nije data slična mogućnost usklađivanja roka u smislu pribavljanja saglasnosti za dati slučaj. Navedena rešenja takođe evidentno uslovljavaju uspješnu primjenu zakona kvalitetom inspekcijske kontrole i stručnog nadzora koji će vršiti revizor i čije izvođenje je dužan da obezbijedi investitor. Poznato je da kapaciteti inspekcijskih službi nisu ni do sada bili dovoljni da odgovore svim potrebama kontrole. Takođe, upitno je da li je u zakonu adekvatno tretirano referiranje na procedure EIA i SEA, koje takođe predstavljaju instrumente zaštite prirode, uzimajući u obzir trajanje i rokove navedenih procedura i način njihovog sprovođenja. Kako je gore već navedeno Agencija za zaštitu prirode i životne sredine je podvedena pod definiciju organa za tehničke uslove pri čemu tehnički uslovi nigdje nisu jasno nabrojani. Jedino mjesto gdje se referira šta predstavljaju je Član 28, gdje se navodi da Tehničkim uslovima iz stava 4 ovog člana smatraju se uslovi priključenja na infrastrukturu. Ostaje nejasno njihovo značenje kroz ostatak teksta zakona. Dalje, iako je Članom 24 definisano da se odluka o izdari strateške procjene uticaja projekata na životnu sredinu donosi paralelno sa odlukom o izradi planskog dokumenta, ostaje nejasno kako će se obezbijediti usklađenost sa Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu s obzirom da isto nije navedeno kao uslov izvještaja o pozitivnoj reviziji od strane Savjeta za reviziju. Kada je riječ o procjeni uticaja situacija je nešto jasnija (EIA), jer se navodi da je obavezna izrada elaborata i pribavljanje saglasnosti od strane revidenta, ali je nejasno u odnosu na definisane rokove shodno zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata i trajanu propisanih procedura EIA, da li su zakonom predložena rešenja kompitabilna u slučaju dužeg trajanja postupka dobijanja saglasnosti na EIA. Takođe, zakonom je predviđeno da je organ za tehničke uslove dužan da da mišljenje na nacrt planskog dokumenta i dostavi ga Ministarstvu u roku od 30 dana od dana prijema nacrta, a ukoliko nije saglasan da je dužan da u roku od 60 dana od dana prijema nacrta dostavi novi predlog u pogledu tehničkih uslova za čije je izdavanje nadležan, pri čemu je navedeno da se pod tehničkim uslovima smatraju uslovi priključenja na infrastrukturu. U drugom članu takođe je navedeno da nakon javne rasprave na osnovu izvještaja o javnoj raspravi, Ministarstvo dalje priprema predlog planskog dokumenta, pri čemu je u obavezi da ga dostavi organu za tehničke uslove, radi davanja saglasnosti u odnosu na predložene tehničke uslove. Organ za tehničke uslove u roku od 30 dana od dana dostavljanja planskog dokumenta treba da dostavi eventualne primjedbe ili će se u protivnom smatrati da je saglasan u pogledu predloženih tehničkih uslova. 34 P a g e

35 Imajući na umu da je Agencija za zaštitu prirode i životne sredine nadležna za sprovođenje Strateške procjene uticaja na životnu sredinu i da ista procedura može trajati ukupno i do 120 dana, ne računajući vrijeme potrebno za utvrđivanje obima i sadržaja izvještaja o strateškoj procjeni i trajanje javne rasprave (gdje rokovi nijesu propisani zakonom) i sam proces izrade izvještaja o strateškoj procjeni čije trajanje zavisi od kompleksnosti i dinamike izrade plana/programa čiji se uticaji procjenjuju, nejasno je na koji način se gore navedene saglasnosti i mišljenja mogu dati u definisanim rokovima od strane istog organa koji je u obavezi da sprovede navedene procedure shodno Zakonu o strateškoj procjeni uticaja. O problematici nereferiranja na ocjenu prihvatljivosti, za koju je takođe nadležna Agencija za zaštitu prirode i životne sredine i koja takođe ima definisane rokove, postupak i procedure u ovom smislu već je bilo riječi ranije u tekstu. Shodno svemu navedenom, Predlog zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata zavređuje detaljnu analizu usklađenosti sa važećim zakonima iz oblasti životne sredine, odnosno Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu, Zakonom o strateškoj procjeni uticaja projekata na životnu sredinu i Zakonom o zaštiti prirode. Imajući na umu da su zakonska rešenja u sva tri zakona usklađena sa EU Direktivama relevantnim za ove oblasti i da se posebna pažnja u kontekstu EU integracija poklanja adekvatnoj implementaciji istih, neusaglašenost sa ovim zakonima bi u buduće mogla proizvesti niz problema u praksi. Posebno važna oblast u kontekstu EU integracija je zaštita prirode i uslov pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji je upravo definisanje predloga područja ekološke mreže Natura 2000 do dana pristupanja i uspostavljanje efikasnih mehanizama njihove zaštite (poput ocjene prihvatljivosti). S tim u vezi svaka nekompatibilnost procedura može imati značajne posljedice na proces pristupanja Evropskoj Uniji kada je upitanju Poglavlje 27. Dalje, imajući na umu da su gore pomenuti zakoni iz oblasti životne sredine već na snazi i da je njihova primjena svakako obavezna, neophodno će biti izraditi makar detaljan vodič obaveznih procedura sa upustvom za njihovo adekvatno sprovođenje, shodno važećoj zakonskoj regulativi iz oblasti životne sredine, kako za potrebe procesa izrade prostornih planova, tako i za otpočinjanje gradnje i/ili postavljanje objekata privremenog karaktera, koji će služiti kao informator za investitore. Tim bi se u minimumu moglo postići da se već propisane procedure iz oblasti životne sredine na propisan način poštuju i da se ne dođe u sitauciju da se shvati tek na kraju procesa odobravanja dokumenta, ako je riječ o planovima, i/ili početka gradnje, da nedostaju sve neophodne saglasnosti shodno važećim zakonima iz oblasti zaštite životne sredine. Preporuke za unapređenje dosadašnje prakse sistema planiranja u odnosu na mjere zaštite prirode Dodatno u odnosu na već gore navedeno a u kontekstu unapređenja dosadašnje prakse sistema planiranja u odnosu na mjere zaštite prirode smatra se preporučljivim: Propisivanje mehanizma provjere integracija izdatih smjernica i uslova zaštite prirode u planovima i kaznenih mjera u slučaju izostanka integracije istih što se smatra neophodnim za efikasno funkcionisanje zakonskog rešenja Izrada baznih studija koje će dati precizne podatke o rasprostranjenju vrsta i staništa na datom području u GIS-u prije izrade plana Izgradnja kapaciteta za analizu kumulativnih uticaja i primjenu principa analiza više alternativa i s tim u vezi obavezna analizu kumulativnih uticaja i primjena principa analiza više alternativa u sklopu SPU Izgradnja kapaciteta za primjenu mehanizma ocjene prihvatljivosti i ocjenu izvještaja o strateškoj procjeni uticaja pogotovo u slučajevima kada se radi o planovima koji zahtataju vrijedna područja sa aspekta prirodnih vrijednosti (potencijalna područja ekološke mreže i nacionalno zaštićena područja) 35 P a g e

36 Zaključak Uvođenje prakse obaveze izrade Strateške procjene i za planove nižeg reda, koji obuhvataju vrijedna područja sa aspekta prirodnih vrijednosti (potencijalna područja ekološke mreže i nacionalno zaštićena područja) do pune primjene mehanizma ocjene prihvatljivosti odnosno proglašenja ekološke mreže Jačanje kapaciteta i primjenu mehanizma kontrole integracija smjernica i uslova zaštite prirode u planska dokumenta kao i integraciju mjera predviđenih Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja. Navedenim analizama jasno je konstatovano da postoji prostor za adekvatniju primjenu mehanizama zaštite prirode od strane sektora čije aktivnosti vrše značajan pritisak na biodiverzitet. Na strateškom i planskom nivou i dalje postoji veliki prostor za usaglašavanje planova, posebno iz oblasti šumarstva i energetike a i prostornog planiranja sa potrebama zaštite prirode posebno u smislu ne planiranja aktivnosti u područjima koja su prepoznata kao važna sa aspekta zaštite biodiverziteta bez dubljih analiza i mjera zaštite ciljnih vrsta i staništa na tim prostorima (Emerald, IBA, IPA). Takođe, posebno je alarmantno što se vrlo često primjena postojećih planova i koncesionih ugovora iz oblasti šumarstva ne poštuje na terenu, odnosno evidentne su mnoge nezakonitosti koje ne prate institucionalne sankcije u smislu raskida koncesionih ugovora i primjeni kaznene politike za takve ilegalne aktivnosti. Male hidroelektrane, usljed izostanka kumulativnih analiza uticaja, predstavljaju poseban razlog za zabrinutost, imajući na umu planirani broj na vodotocima koji, direktno ili indirektno, utiču na važna područja biodiverziteta. Praksa prostornog planiranja i do sada je pokazivala neusaglašenost sa potrebama zaštite prirode, a u kontekstu novih zakonskih rješenja teško je predvidjeti kako će se uklopiti poštovanje i puna adekvatna primjena mehanizma zaštite prirode u novo-propisane procedure prostornog planiranja. Svakako, neophodno je jačanje i veće ulaganje u izradu baznih studija biodiverziteta i generalno prikupljanja podataka o biodiverzitetu na terenu, kako bi se adekvatnije mogle definisati mjere i smjernice njihove zaštite kao i procijeniti potencijalni uticaji planova i projekata odnosno kako bi se omogućilo adekvatnije donošenje odluka. Slika 10: Lukavica CZIP 36 P a g e

37 Reference: Zakon o zaštiti prirode (Sl list Crne Gore 54/16) Zakon o šumama (Sl list Crne Gore 74/10, 40/11, 47/15) Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata ("Službeni list Crne Gore", br. 051/08 od , 040/10 od , 034/11 od , 040/11 od , 047/11 od , 035/13 od , 039/13 od , 033/14 od ) Predlog zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata Peti nacionalni izvještaj Crne Gore prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o biološkoj raznovrsnosti, Podgorica Prva Nacionalna inventura šuma Crne Gore, Podgorica Nacionalna šumarska politika, Podgorica Strategija sa planom razvoja šuma i šumarstva godina, Podgorica Izvještaji o radu Uprave za šume, Pljevlja godine Izvještaj o radu i stanju u upravnim oblastima ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i organa u sastavu za godinu, Podgorica mart Strateška procjena uticaja na životnu sredinu nacrta Strategije razvoja energetike Crne Gore do 2030 Konačan izvještaj februar, god. EIA/SEA OF HYDROPOWER PROJECTS IN SOUTH EAST EUROPE, WWF, october REGIONAL STRATEGY FOR SUSTAINABLE HYDROPOWER IN THE WESTERN BALKANS Background Report No. 7: Environmental Analysis for HPP Projects in the WB6 Region Draft V1, maj Analiza sprovođenja procjene uticaja na životnu sredinu i strateške procjene u Crnoj Gori, Podgorica septembar Strateška procjena uticaja na životnu sredinu acrta Strategije upravljanja vodama Crne Gore, Podgorica maj Strategija razvoja energetike Crne Gore do godine (bijela knjiga), Podgorica maj 2014 Zaključci zasijedanja SO Plužine o stanju vezano za gazdovanje šuma na teritoriji opštine Piva za 2015., i godinu 37 P a g e

38 38 P a g e