HRVATSKO ZNANSTVENO DRUŠTVO ZA POVIJEST ZDRAVSTVENE KULTURE DRŽAVNI ARHIV U RIJECI SVEUČILIŠTE U RIJECI, MEDICINSKI FAKULTET 18. znanstveno-stručni skup RIJEKA I RIJEČANI U MEDICINSKOJ POVJESNICI ZBORNIK SAŽETAKA Rijeka Državni arhiv u Rijeci 9. studenoga 2018.
Nakladnik Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture Urednici Bruno Atalić i Toni Buterin Lektura Gordana Ožbolt Tisak Tiskara Zambelli, Rijeka Naklada 50 primjeraka CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 140502021. ISBN 978-953-7957-70-4
Organizatori skupa Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture Državni arhiv u Rijeci Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet Organizacijski odbor Predsjednik Ante Škrobonja Tajnik Bruno Atalić Članovi Goran Crnković Igor Eterović Igor Salopek Robert Doričić Toni Buterin
PROGRAM SKUPA 9. studenoga 2018. 9.00 Svečano otvaranje skupa Pozdrav domaćina i pokrovitelja 9.15 Predsjedavaju: Bruno Atalić, Zorica Manojlović, Diana Stolac, Željko Dugac, Igor Eterović TATJANA ČULINA: Usporedba nataliteta i mortaliteta u Rijeci sa susjednim gradovima tijekom XIX. stoljeća MARKO MEDVED: Augustinci riječkoga Sv. Jeronima i zdravstvo prilog povijesti medicine u Rijeci BRUNO ATALIĆ: Svetci zaštitnici protiv epidemija kuge analiza primjera iz sakralnih baština Rijeke i Osijeka DIANA STOLAC, MATEJA FUMIĆ: Prinosi Ivana Dežmana hrvatskome medicinskom nazivlju ŽELJKO DUGAC, LJILJANA DOBROVŠAK: Transferi znanja i stručnjaka u kontekstu geografskog, vremenskog i idejnog miljea: židovski medicinari vezani uz Rijeku IGOR ETEROVIĆ, ROBERT DORIČIĆ: Dr. Ivo Margan zanemareni kozmopolit iznimnoga značenja za hrvatsku i riječku medicinsku povjesnicu DUBRAVKO HABEK, MARKO MIKULEC: Iz liječničke biografije prim. dr. Ljubice Bosner TONI BUTERIN, AMIR MUZUR: Novi prinosi poznavanju života i djela Zvonimira Maretića (1921. 1989.), zagrebačko-riječko-pulskog infektologa svjetskoga glasa ANA ALEBIĆ-JURETIĆ: Epidemija zaraznih bolesti u ratnim godinama 1916. i 1917. na području Istre i Kvarnera RASPRAVA
11.30 12.00 PREDAH UZ KAVU 12.00 14.45 SLOBODNE TEME Predsjedavaju: Robert Doričić, Snježana Paušek Baždar, Zvonka Zupanič Slavec, Igor Salopek SNJEŽANA PAUŠEK BAŽDAR: Stoljeće knjige Frana Bubanovića Kemija živih bića i stoljeće hrvatske medicinske kemije (1918.) ZVONKA ZUPANIČ SLAVEC: Španska gripa 1918. ZORAN LADIĆ: Nove spoznaje o medicini i zdravstvu u Šibeniku u kasnom srednjem vijeku PETAR PAUNOVIĆ: Deset leksema Leksikona zdravstvene kulture Timočke krajine JANEZ FISCHINGER, DUŠA FISCHINGER: Diplomske značke medicinskih sester, babic in otroških negovalk v Sloveniji kot dokaz nastanka in razvoja zdravstvenih šol v Sloveniji IGOR SALOPEK, HRVOJE CVITANOVIĆ, ERVIN JANČIĆ: Karlovački početci Štamparovoga javnozdravstvenog djelovanja 1912. 1913. VOJTEH CESTNIK: Živali in veterinarska služba v Prvi svetovni vojni HARIS DAJČ: Strah na Jonskim ostrvima krajem 18. veka RAJKO FUREŠ: Izvanbolničko rodilište u Klanjcu (1960. 1972.) EDUARD PAVLOVIĆ, VESNA PEŠIĆ: Plemeniti Ožegovići i dični Kozulići: genealogija dobročinstva VANJA FLEGAR, SUZANA INIĆ: Fran Bubanović i periodni sustav elemenata u nastavi kemije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu RASPRAVA BRUNO ATALIĆ: Zaključak skupa 15.00 IZVJEŠTAJNA GODIŠNJA SKUPŠTINA HZDPZK-a DOMJENAK
SAŽETCI IZLAGANJA ANA ALEBIĆ-JURETIĆ: Epidemija zaraznih bolesti u ratnim godinama 1916. i 1917. na području Istre i Kvarnera...9 BRUNO ATALIĆ: Svetci zaštitnici protiv epidemija kuge analiza primjera iz sakralnih baština Rijeke i Osijeka...10 TONI BUTERIN, AMIR MUZUR: Novi prinosi poznavanju života i djela Zvonimira Maretića (1921. 1989.), zagrebačko-riječko-pulskog infektologa svjetskog glasa...11 VOJTEH CESTNIK: Živali in veterinarska služba v Prvi svetovni vojni... 12 TATJANA ČULINA: Usporedba nataliteta i mortaliteta u Rijeci sa susjednim gradovima tijekom XIX. stoljeća... 13 HARIS DAJČ: Strah na Jonskim ostrvima krajem 18. veka... 14 ŽELJKO DUGAC, LJILJANA DOBROVŠAK: Transferi znanja i stručnjaka u kontekstu geografskog, vremenskog i idejnog miljea: židovski medicinari vezani uz Rijeku... 15 IGOR ETEROVIĆ, ROBERT DORIČIĆ: Dr. Ivo Margan zanemareni kozmopolit izuzetnog značenja za hrvatsku i riječku medicinsku povjesnicu... 16 JANEZ FISCHINGER, DUŠA FISCHINGER: Diplomske značke medicinskih sester, babic in otroških negovalk v Sloveniji kot dokaz nastanka in razvoja zdravstvenih šol v Sloveniji... 17 VANJA FLEGAR, SUZANA INIĆ: Fran Bubanović i periodni sustav elemenata u nastavi kemije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu... 18
RAJKO FUREŠ: Izvanbolničko rodilište u Klanjcu (1960. 1972.)... 19 DUBRAVKO HABEK, MARKO MIKULEC: Iz liječničke biografije prim. dr. Ljubice Bosner... 20 ZORAN LADIĆ: Nove spoznaje o medicini i zdravstvu u Šibeniku u kasnom srednjem vijeku... 21 MARKO MEDVED: Augustinci riječkoga sv. Jeronima i zdravstvo prilog povijesti medicine u Rijeci... 22 PETAR PAUNOVIĆ: Deset leksema Leksikona zdravstvene kulture Timočke krajine... 23 SNJEŽANA PAUŠEK-BAŽDAR: Stoljeće knjige Frana Bubanovića Kemija živih bića i stoljeće hrvatske medicinske kemije (1918.)... 24 EDUARD PAVLOVIĆ, VESNA PEŠIĆ: Plemeniti Ožegovići i dični Kozulići:Genealogija dobročinstva... 25 IGOR SALOPEK, HRVOJE CVITANOVIĆ, ERVIN JANČIĆ: Karlovački početci Štamparovoga javnozdravstvenog djelovanja 1912. 1913... 26 DIANA STOLAC, MATEJA FUMIĆ: Prinosi Ivana Dežmana hrvatskome medicinskom nazivlju... 27 ZVONKA ZUPANIČ SLAVEC: Španska gripa 1918... 28
ANA ALEBIĆ-JURETIĆ EPIDEMIJA ZARAZNIH BOLESTI U RATNIM GODINAMA 1916. I 1917. NA PODRUČJU ISTRE I KVARNERA Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Rijeka ana.alebic.juretic@gmail.com Ratne prilike neizbježno sa sobom nose i epidemije zaraznih bolesti uzrokovane nedekvatnim higijenskim uvjetima. Među dokumentima koji se čuvaju u Ratnom arhivu (Kriegsarchiv) u Beču, u dnevnim bilješkama i naredbama pulskog admiraliteta (Hafenadmiralität) za 1916. i 1917. godinu, nalaze se indirektni podatci o kretanju zaraznih bolesti: tifusa, paratifusa, kolere i ospica na području Istre i Kvarnera. U slučaju izbijanja epidemije, pomorska komanda zabranjivala je svojim podanicima posjećivanje područja zahvaćenog epidemijom. Područja najčešće obuhvaćena epidemijom bila su u okolici Kopra, Poreča i otoka Krka. Novoosnovani Higijenski institut u Puli provodio je niz akcija za suzbijanje epidemija, uključujući karantenu za putnike/ posjetitelje Pule, obaveznu dezinfekciju tijela, stvari i prostora, bakteriološko ispitivanje osoblja i pribora u kuhinji, ali i cijepljenje novim cjepivom protiv ospica i tifusa. U sklopu Higijenskog instituta postojala je i stanica za čišćenje od ušiju. Ključne riječi: Prvi svjetski rat, zarazne bolesti, epidemija, Istra, Kvarner 9
BRUNO ATALIĆ SVETCI ZAŠTITNICI PROTIV EPIDEMIJA KUGE ANALIZA PRIMJERA IZ SAKRALNIH BAŠTINA RIJEKE I OSIJEKA Klinički zavod za radiologiju, Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimirova 42, 51000 Rijeka bruno.atalic@cantab.net Epidemije kuge u kolektivnoj su svijesti do današnjih dana ostale zapamćene kao jedne od najsmrtonosnijih. Zbog toga ne iznenađuje što tijekom povijesti odgovori na njih nisu bili samo medicinske već i religijske prirode. U ovoj se studiji nastoje iščitati kroz kultove svetaca zaštitnika protiv epidemija kuge koji su se razvili u dva hrvatska grada komparabilne veličine, Rijeci i Osijeku, no dijametralno suprotnih zemljopisnih položaja te u skladu s time i prilično različitih povijesnih razvoja. S jedne strane, nastojat će se prikazati što iscrpniji pregled razvoja kultova različitih svetaca prisutnih u tim gradovima. S druge strane, na temelju njihova prikaza u sakralnim baštinama tih gradova nastojat će se rasvijetliti širi kontekst prostora i vremena u kojima su se razvijali. Pritom će se prije svega nastojati iznaći poveznice koje postoje između njih kao posljedica činjenice da su se tijekom promatranoga razdoblja oba grada nalazila pod izravnom vlasti dinastije Habsburg. Istodobno će se nastojati ponuditi i potkrijepiti objašnjenja za moguće razlike koje se uoče među njima. Osobita pozornost bit će posvećena medicinskim konotacijama jednih i drugih. Ključne riječi: povijest medicine, epidemije kuge, svetci zaštitnici, Habsburška Monarhija, Hrvatska, Rijeka, Osijek 10
TONI BUTERIN 1, AMIR MUZUR 1, 2 NOVI PRINOSI POZNAVANJU ŽIVOTA I DJELA ZVONIMIRA MARETIĆA (1921. 1989.), ZAGREBAČKO-RIJEČKO-PULSKOGA INFEKTOLOGA SVJETSKOGA GLASA 1 Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicine 2 Sveučilište u Rijeci, Fakultet zdravstvenih studija, Katedra za javno zdravstvo toni.buterin@uniri.hr Zvonimir Maretić pionir je proučavanja otrovnih životinja i biljaka, njihove toksikologije te turističke medicine u Hrvata, ali i šire. Njegovo djelo i rad principijelno je cijenjeno, no slabo istraženo ili zaboravljeno. Djelovao je u širokom području medicine i biomedicinskih znanosti, od epidemiologije i infektologije do ekologije, očuvanja okoliša i javnog zdravstva. Jedan je od članova i osnivača Internacionalnoga društva za toksikologiju i član prvoga uredničkoga odbora časopisa Toxicon. Prvi je u Europi priredio anilatrodektički serum te uspješno primijenio serum protiv otrova morskog pauka na ljudima. Iako rodom Zagrepčanin, velik dio života proveo je u Puli i Istri. Na Medicinskome fakultetu tadašnjeg Sveučilišta Vladimir Bakarić u Rijeci predavao je infektologiju i koordinirao pulsku nastavnu bazu Fakulteta. U ovome radu donosimo pregled postignuća Zvonimira Maretića obogaćen sjećanjima i arhivom obitelji. Ključne riječi: Zvonimir Maretić, latrodektizam, turistička medicina, protuotrov, infektologija 11
VOJTEH CESTNIK ŽIVALI IN VETERINARSKA SLUŽBA V PRVI SVETOVNI VOJNI Mirje 2, 1000 Ljubljana, Slovenija vojteh.cestnik@vf.uni-lj.si V 1. svetovno vojno je veterinarska služba vseh vojskujočih armad vstopila kot srazmeroma dobro organizirana ustanova, temelječa na strokovno usposobljenem kadru. Najbolje je bila organizirana veterinarska služba Velike Britanije slabše pa službe v francoski, nemški in avstro-ogrski vojski. V vojni je sodelovalo okoli 11,6 milijonov konj, od tega jih je poginilo 5,6 8 milijonov. Okoli ¼ jih je poginilo v bojnih akcijah, od tega največ v frontalnih napadih leta 1914 in v nemški ofenzivi ter zavezniški protiofenzivi 1918, ¾ pa zaradi kužnih in organskih bolezni, različnih poškodb in nevzdržnih življenjskih razmer. Strelne rane in rane povzročene s šrapneli so se ob posipanju z jodoformom in čiščenju z jodovo tinkturo, razmeroma dobro celile, poškodbe notranjih organov, sklepov in kosti so bile neozdravljive. Med notranjimi boleznimi so bila pogosta obolenja prebavil zaradi nepravilne prehrane in obolenja dihal. Med kužnimi boleznimi so bile pogoste konjska influenca, smolika, v Afriki afriška konjska kuga. Zaradi uspešne diagnostike smrkavosti je bila ta bolezen razmeroma redka, podobno kot tetanus. Med parazitarnimi boleznimi so bile velik problem garje, črevesni zajedavci, v Afriki pa tripanosomiaza. Na področju Slovenije in Hrvaške, kot področju globokega zaledja je bilo več veterinarskih bolnic. Ključne besede: 1. svetovno vojno, veterinarska služba, živali 12
TATJANA ČULINA USPOREDBA NATALITETA I MORTALITETA U RIJECI SA SUSJEDNIM GRADOVIMA TIJEKOM XIX. STOLJEĆA Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Odjel školske i sveučilišne medicine, Rijeka i Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za obiteljsku medicinu tatjana.culina@zzjzpgz.hr Cilj istraživanja. Obraditi, evaluirati i usporediti podatke o natalitetu i mortalitetu u Rijeci i susjednim gradovima Bakru, Kastvu i Grobniku tijekom XIX. stoljeća. Ispitanici, materijal i metode. Za istraživanje je korišten 10-postotni uzorak ukupne populacije dobiven obradom prvih godina svakoga desetljeća u XIX. stoljeću. Korišteni su podatci iz matičnih knjiga krštenih i umrlih u Rijeci (5564 rođenih i 5560 umrlih) te u Bakru, Kastvu i Grobniku (5073 rođenih i 4608 umrlih). Obrađeni su: spol novorođenčadi i datum rođenja, a od mortalitetnih spol, dob, datum pokopa i uzroci smrti prema aktualnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10). Rezultati. Od 10.637 krštene djece na Rijeku otpada 53,2 posto, a na Bakar, Kastav i Grobnik zajedno 46,8 posto. Broj krštenja se u Rijeci tijekom stoljeća diskontinuirano povećao ukupno 6,7 puta, a smrtnosti 5,9 puta. U ukupnom mortalitetu novorođenčad i djeca do prve godine života čine 25,2 posto, djeca od jedne do tri godine 24,0 posto, od četiri do šest 6,9 posto te od sedam do devetnaest godina 7,3 posto. Kao najčešći uzroci smrti u svim dobnim skupinama navode se simptomi, znakovi i abnormalni klinički i laboratorijski nalazi. Vezano za trudnoću indikativni su smrtni slučajevi iz skupine komplikacija trudnoće, porođaja i babinja, kojih je u Rijeci u odnosu na susjedno područje četiri puta manje, te oko 1,5 puta manje smrtnosti rodilja u prvom mjesecu nakon porođaja. Zaključci. Evaluacijom dobivenih rezultata povezanih s prediktorima urbanoga razvoja u XIX. stoljeću, u Rijeci je dokazana neosporna pozitivna povezanost. U susjednom inertnom ruralnom području (Kastavština i Grobinština) te u Bakru kao gradskoj sredini u stagnaciji prosudbom analognih pokazatelja došlo se do oprečnih rezultata. Ključne riječi: povijest medicine, XIX. stoljeće, natalitet, mortalitet, Rijeka, Bakar, Kastav, Grobnik 13
HARIS DAJČ STRAH NA JONSKIM OSTRVIMA KRAJEM 18. VEKA Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Čika Ljubina 18-20, Beograd hdajc@f.bg.ac.rs Jonska ostrva krajem 18. veka poslednji su značajan posed Venecije van Jadranskog basena. Početak revolucija u Evropi i ratova koji će se završiti Bečkim kongresom dočekala su zapušteno i siromašno, kao jedan od najsiromašnijih poseda Serenisime. Međutim, nove političke okolnosti stavljaju Jonski arhipelag u centar pažnje usled ratova na Mediteranu, što je dovelo do izvlačenja sa evropske perferije i uključivanja arhipelaga ne samo u složene evropske odnose, već i ubrzanu modernizaciju. Zahvaljujući interesovanju najvećih evropskih država toga vremena, izveštajima njihovih konzula, oficira, ali i većem prisustvu avanturista, putopisaca, od kojih je lord Bajron najpoznatiji, saznajemo da su dva najveća straha među ostrvljanima toga doba strah od kuga i strah od Ali-paše janjinskoga. Strah je varirao od ostrva do ostrva kao i od okolnosti u kojima su se nalazili ostrvljani. Na Krfu, Paksosu i Lefkadi strah od Ali-paše je nadjačavao strah od kuge, dok je u slučaju Zakintosa i Kefalonije strah od kuge bio češći nego od opasnoga suseda sa kontinenta. Na Itaci i Kiteri su strahovi bili manje prisutni. Strahovi ostrvljana su bili veoma opravdani, i tokom ratnih godina, poremećaja i prekida trgovačkih komunikacija, migracionih talasa i epidemija koje su buktale na kontinentu samo su ojačali, a izbledeli su tek sa uspostavljanjem britanske administracije na ostrvima. Istraživanje je vršeno na neobjavljenoj arhivskoj građi iz Londona (The National Archives), kao i na putopisima i objavljenoj građi iz Državnog arhiva u Veneciji. Ključne reči: Jonska ostrva, Venecija, Mediteran, Ali-paša, kuga, strah 14
ŽELJKO DUGAC 1, LJILJANA DOBROVŠAK 2 TRANSFERI ZNANJA I STRUČNJAKA U KONTEKSTU GEOGRAFSKOG, VREMENSKOG I IDEJNOG MILJEA: ŽIDOVSKI MEDICINARI VEZANI UZ RIJEKU 1 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Odsjek za filozofiju znanosti 2 Institut društvenih znanosti Ivo Pilar dugachazu@gmail.com U radu će se na primjeru nekoliko židovskih liječnika, stomatologa i veterinara koji su poslovno ili privatno bili vezani uz Rijeku ili okolna područja pokušati rekonstruirati transferi znanja i stručnjaka u kontekstu geografskog, vremenskog i idejnog miljea. Na ovom će se primjeru pokušati rekonstruirati putovi širenja i prenošenja znanja, utjecaji idejnog konteksta u kojem se ti putovi ostvaraju te stupnjevi realizacije poslovne ili privatne sfere života u idejni i geografski milje kao osnova za razumijevanje šireg društvenog konteksta u kojem je stjecano specifično znanje, njegove idejne involviranosti, pozicioniranje u sklopu trenutnih stručnih i znanstvenih premisa te korisnosti u opće društvenom kontekstu. Posebna će se pažnja usmjeriti na nekoliko predstavnika židovske zajednice koji su bili vezani uz Rijeku i njezino područje, a to su dr. Ernest Kremzir, dr. Dragutin Ljudevit Schwarz, dr. Mojsije Zon i dr. Mavro Sachs. Kao materijali analize koristiti će se prije svega dostupni životopisi navedenih medicinara te pokušati rekonsruirati dodirne točke na području transfera znanja i pozicioniranja stručnjaka u kontekstu idejnog i znanstvenog miljea, ali i privatne sfere života, posebice vezane uz Rijeku i okolna područja na kojima su ostvarivali društvene kontakte. Ključne riječi: židovski medicinari, Rijeka, prenošenje znanja, povijest medicine, povijest stomatologije, povijest veterine 15
16 IGOR ETEROVIĆ, ROBERT DORIČIĆ DR. IVO MARGAN ZANEMARENI KOZMOPOLIT IZNIMNOGA ZNAČENJA ZA HRVATSKU I RIJEČKU MEDICINSKU POVJESNICU Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini igor.eterovic@medri.uniri.hr Iako svojim životom jedan od istaknutijih ličnosti lokalne, regionalne, pa čak i nacionalne medicinske povjesnice, dr. Ivo Margan neopravdano je ostao zapostavljen u dosadašnjim istraživanjima. Ovim radom nastoji se popuniti ta praznina i ponuditi prilog istraživanju njegova života i djela. Dr. Margan rođen je u Bakru, ali svoje formativno razdoblje prije svega duguje Rijeci i Primorju, nakon čega dugo vremena zbog političkih obveza provodi u Zagrebu, da bi naposljetku za svoj drugi dom i mjesto svojega konačnoga počinka odabrao Cres. Svojim pak životom predstavlja reprezentativni primjer kozmopolita najvišeg ranga koji je u razdoblju strožih i skučenijih mogućnosti političkoga djelovanja uspio doseći njegove najviše medicinskopolitičke sfere. Iako perspektivan asistent Silvija Novaka, odlučuje se za političku karijeru te si svojim djelovanjem osigurava trajno mjesto u povijesti riječke (direktor sušačke bolnice i istodobno predsjednik riječke podružnice Zbora liječnika Hrvatske, autor Prijedloga organizacije zdravstvene službe Kotara Rijeka za razdoblje od 1963. do 1970. godine) i hrvatske medicine (prvi predsjednik Zajednice zdravstvenih ustanova SR Hrvatske /1962. 1966./, prvi predsjednik Saveza Zajednica zdravstvenih ustanova Jugoslavije /1964. 1970./), podsekretar, a potom i sekretar za narodno zdravlje SR Hrvatske /1963. 1972./, član Saveznoga izvršnoga vijeća Vlade SFR Jugoslavije /1967. 1972./). Njegov politički rad prepoznat je i izvan države te ostvaruje iznimnu međunarodnu političku karijeru (potpredsjednik Međunarodne bolničke federacije /1967. 1973./, predsjednik Izvršnoga odbora UNESCO-a /1985. 1987./). Ne treba zanemariti ni golem utjecaj koji je ostvario na svoju suprugu Vesnu, rođ. Urišić, eminentnu zdravstvenu djelatnicu, te svoje kćeri Iru Gjenero Margan, istaknutu epidemiologinju, i Anamariju Margan Šulc, internisticu i pionirku otočne telemedicine. Ključne riječi: Ivo Margan, organizacija zdravstvene zaštite, zdravstvena politika, Rijeka, Hrvatska, UNESCO
JANEZ FISCHINGER, DUŠA FISCHINGER DIPLOMSKE ZNAČKE MEDICINSKIH SESTER, BABIC IN OTROŠKIH NEGOVALK V SLOVENIJI KOT DOKAZ NASTANKA IN RAZVOJA ZDRAVSTVENIH ŠOL V SLOVENIJI Znanstveno društvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije dusa.fischinger@gmail.com Koncem 19. stol. so pričele v svetu nekatere izobraževalne ustanove medicinskim sestram, babicam in otroškim negovalkam skupaj z diplomsko listino podeljevati tudi značko ustanove, da bi jo nosile na uniformi. V Avstro-Ogrski so take značke prvič podelili leta 1915. Avstrijska tradicija podeljevanja diplomske značke je bila uvedena tudi v novo nastali državi Kraljevini Srbov, Hrvatov in Slovencev. Leta 1924 je bila ustanovljena Šola za s sestre, ki je podeljevala ovalno značko z likom dojenčka. Leta 1934 so diplomantke že prejemale novo značko v obliki trapeza, na katerem je bil lik žene z lučko (Lady with the Lamp) in imenom šole. Diplomsko značko z istim motivom je podeljevalo tudi vseh osem srednjih sestrskih šol, ustanovljenih po II. sv. vojni Sloveniji, in leta 1954 ustanovljena Višja sestrska šola v Ljubljani. Značke so se tako razlikovale le po imenih šol. Državna Šola za otroške sestre negovalke je diplomantkam pričela podeljevati leta 1938 okroglo značko z motivom žene z otrokom. V sklopu zdravstvenih reform Marije Terezije je zdravnik Gerhard van Swieten leta 1753 ustanovil v Ljubljani Babiško šolo. Šola je diplomantkam pričela podeljevati značko šele po ll. sv. vojni. Sprva je bila to značka v obliki pokončnega pravokotnika z likom babice z novorojenčkom v naročju, po letu 1971 so diplomantkam podeljevali okroglo značko z likom ustanovitelja šole. S šolsko reformo leta 1981 je v Sloveniji žal prenehala tradicija podeljevanja diplomskih značk. Danes po svetu mnoge zdravstvene šole in nekatere fakultete podeljujejo značke in leta 2017je Fakulteta za zdravstvo Angele Boškin na Jesenicah pričela poleg diplomske listine podeljevati tudi diplomsko značko. Ključne besede: slovenske zdravstvene šole, diplomske značke, medicinske sestre, babice, negovalke 17
VANJA FLEGAR 1, SUZANA INIĆ 2 FRAN BUBANOVIĆ I PERIODNI SUSTAV ELEMENATA U NASTAVI KEMIJE NA MEDICINSKOM FAKULTETU U ZAGREBU 1 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2 Sveučilište u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijski fakultet vanja@hazu.hr Kemijska znanost u 2019. godini obilježava 150. obljetnicu objave zakona i tablice periodnoga sustava elemenata Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva. Objava periodnoga sustava elemenata (1869.) te potvrda njegove trajne vrijednosti otkrićima novih elemenata i plemenitih plinova događa se usporedo s razvitkom sveučilišne kemije u Hrvatskoj. Zbog toga je utjecaj njegova otkrića i razvoja u Hrvatskoj vrlo specifičan. Utemeljenjem Medicinskoga fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu (1917.), kemija je uvedena u nastavni plan i program. Predavač je bio Fran Bubanović (1883. 1956.), prvi sveučilišni profesor medicinske kemije i pisac modernih sveučilišnih udžbenika kemije na hrvatskom jeziku, u kojima je objedinjena anorganska i organska kemija te biokemija. U radu se istražuje doprinos Frana Bubanovića uvođenju periodnoga sustava elemenata u nastavu kemije na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Analizira se Bubanovićeva Kemija, moderan sveučilišni udžbenik iz kemije (1930., prvo izdanje), i daje komparativna analiza dopunjenih izdanja toga udžbenika (1946. i 1947.), vezana uz razvoj periodnoga sustava elemenata. Ključne riječi: periodni sustav elemenata, kemija, Medicinski fakultet u Zagrebu, Fran Bubanović 18
RAJKO FUREŠ IZVANBOLNIČKO RODILIŠTE U KLANJCU (1960. 1972.) Odjel ginekologije i porodništva, Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana, Bračak 8, 49210 Zabok rajko.fures@kr.t-com.hr Izvanbolničko rodilište u Zaboku počelo je s radom u novoj zgradi 1967. godine. Uz njega su na području današnje Krapinsko-zagorske županije djelovala još tri izvanbolnička rodilišta u Krapini, Pregradi i Klanjcu. Osnivanjem Medicinskog centra Cvijeta Huis 1974. u Zaboku je otvoren Odjel ginekologije i porodništva te izvanbolničko rodilište u Zaboku prerasta u bolničko rodilište. Usporedno s osnivanjem rodilišta u Zaboku, koje djeluje od 1967., gase se druga izvanbolnička rodilišta na području današnje Krapinsko-zagorske županije. Cilj je istraživanja bio prvi put sustavno prikazati djelovanje izvanbolničkog rodilišta u gradu Klanjcu, smještenog u prostorijama današnje ispostave doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije. Izvanbolničko rodilište u Klanjcu utemeljeno je 1960., a djelovalo je do 1972. godine. U knjizi poroda izvanbolničkog rodilišta u Klanjcu ukupno je upisano 2079 pacijentica, pri čemu ih je 1960. bilo 117, 1961. 171, 1962. 198, 1963. 212, 1964. 175, 1965. 205, 1966. 193, 1967. 180, 1968. 157, 1969. 140, 1970. 141, 1971. 131 i 1972. 59. Istraživanje o izvanbolničkom rodilištu u Klanjcu daje nam značajne podatke o razvoju zdravstva na području današnje Krapinsko-zagorske županije i donosi nove spoznaje o djelovanju izvanbolničkih rodilišta. Sva ona, pa tako i ono u Klanjcu, do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća prestaju s radom, što je u izravnoj korelaciji s osnivanjem Odjela ginekologije i porodništva današnje Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana 1974. te prerastanjem zabočkog rodilišta iz izvanbolničkog u bolničko. Ti su podatci značajan doprinos izučavanju razvoja ginekologije i opstetricije na području Republike Hrvatske. Ključne riječi: povijest medicine, ginekologija i porodništvo, izvanbolničko rodilište u Klanjcu 19
DUBRAVKO HABEK 1,2, MARKO MIKULEC 1,2 IZ LIJEČNIČKE BIOGRAFIJE PRIM. DR. LJUBICE BOSNER 1 Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, Ilica 242, 10000 Zagreb 2 Klinika za ginekologiju i porodništvo Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu, Sveti Duh 64, 10000 Zagreb dhabek@unicath.hr Prethodno su objavljeni i poznati podatci o Riječanki prim. dr. Ljubici Bosner o njezinu djelovanju u ogulinskoj, bjelovarskoj, petrinjskoj i riječkoj bolnici tijekom njezina zavidna kirurškoga i ginekološko-porodničkoga staža. Novi i sada dostupni arhivski izvori osobnih i profesionalnih personalija upotpunjuju nepotpune i neznane biografske podatke. Nakon pripravničkoga staža radila je u javnoj županijskoj bolnici u Velikoj Gorici kao sekundarna liječnica na poznatom ortopedskom odjelu te bolnice. Okolnosti njezina odlaska u ogulinsku bolnicu s polaganjem zakletve vjernosti vladajućem kralju Petru II., potom njezina profesionalna aktivnost kirurginje u novootvorenoj Zakladnoj bolnici na Rebru u Zagrebu, uz povremene odlaske na mjesto ravnateljice bolnice i kirurginje u Petrinji i Varaždinu, a u poraću na nova radna mjesta u Oblasnom NO-u Istra, posebno su socijalno-povijesno zanimljive. Pronađene su preporuke njezinih šefova za priznavanjem zvanja specijalistice kirurginje koji posebice ističu njezinu spretnost, kliničku prosudbu i obavljanje teških operacijskih zahvata, posebice za vrijeme rata. Njezin život i liječnička karijera prolazili su kroz razdoblja velike krize između dva svjetska rata, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, potom Drugoga svjetskoga rata i Nezavisne Države Hrvatske te poraća i Federativne Republike Jugoslavije u kojima je djelovala kao kirurginja te ne baš putem lovorika zbog njezina hrvatskoga podijetla. Uspjela je preživjeti nekompatibilna državna razdoblja s obveznim režimskim izrekama za kralja i otadžbinu, za dom spremni i smrt fašizmu sloboda narodu. Navedene podatke u biografiji prim. dr. Ljubice Bosner upotpunjuju do sada neznane i neobjavljene fotografije iz njezina osobnog i profesionalnoga kirurškoga života. Ključne riječi: povijest medicine, povijest kirurgije, Ljubica Bosner, Hrvatska 20
ZORAN LADIĆ NOVE SPOZNAJE O MEDICINI I ZDRAVSTVU U ŠIBENIKU U KASNOM SREDNJEM VIJEKU Odsjek za povijesne znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Strossmayerov trg 2, 10000 Zagreb zladic@hazu.hr Primarno na temelju analize bilježničkih, diplomatičkih i narativnih vrela autor u izlaganju razmatra razvitak medicinskih i zdravstvenih djelatnosti, pri čemu se posebice osvrće na najutjecajnije medicinske i zdravstvene djelatnike u Šibeniku u kasnome srednjem vijeku te na organizaciju prvih zdravstenih ustanova srednjeg vijeka leprozorija i hospitala u šibenskoj komuni u razdoblju od sredine XIV. do konca XV. stoljeća. U radu se razmatraju nastojanja komunalnih vlasti na podizanju standarda zdravstva, donose se podatci o medicinskim djelatnicima (medici, cirurgici, aromatarii, phisici, travarii i dr.) koji su djelovali u spomenutoj komuni u tome razdoblju. Razmatra se njihov društveni status, njihovo materijalno stanje, položaj medicinskih djelatnika u komunalnom društvu, obiteljski život te podrijetlo, dakako u mjeri u kojoj to vrela dopuštaju. Treba istaknuti da je veći dio izlaganja izrađen na temelju analize neobjavljenih bilježničkih, ali i drugih izvora (statuta, statuta bratovština, narativni izvori i sl.). Razmatraju se i neki aspekti djelovanja hospitala i leprozorija koje su utemeljile komunalne vlasti, bratovštine i bogatiji pojedinci. U određenoj mjeri koristi se i relevantna znanstvena literatura, prije svega radovi Mirka Dražena Grmeka i Krste Stošića, koji su se ponajvše zanimali za istraživanje ovog problema za šibensku komunu. Ključne riječi: zdravstvo, medicina, kasni srednji vijek, Šibenik 21
MARKO MEDVED AUGUSTINCI RIJEČKOGA SVETOGA JERONIMA I ZDRAVSTVO PRILOG POVIJESTI MEDICINE U RIJECI Teologija u Rijeci, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Omladinska 14, 51000 Rijeka marko.medved.rijeka@gmail.com markomedved@ymail.com Današnju dominikansku riječku crkvu svetoga Jeronima sa samostanom izgradili su augustinci, odnosno pustinjaci svetoga Augustina (Ordo Eremitarum Sancti Augustini). Iako su bili prva redovnička zajednica u gradu Rijeci, njihova prošlost nije do sada dovoljno istražena. Od XIV. stoljeća do ukidanja samostana 1788. obilježili su grad i širu okolicu u vjerskom, kulturnom i ekonomskom pogledu. Na temelju sačuvanih izvora u Hrvatskoj i u inozemstvu, autor donosi do sada nepoznate podatke o odnosu riječkih augustinaca i medicine. Pritom je najznačajniji podatak o uspostavi hospitala na riječkoj Andrejščici u XV. stoljeću, za koji se do sada nije znalo. Vijest iz oporuke o sredstvima ostavljenima za hospital potvrđena je i iz kasnijih izvora, čime se dobiva nova spoznaja iz povijesti zdravstva Rijeke, bez obzira na to što tadašnji hospitali nisu zdravstvene ustanove u današnjem smislu riječi. Iz augustinskih vrela autor iznosi i informacije o različitim pravno-financijskim poslovima riječkih redovnika s osobama vezanima uz medicinu. Riječ je o ugovorima o najmu prostora za potrebe ljekarne, prostornim opisima objekata u gradu iz kojih proizlaze neki podatci vezani uz zdravstvo, kao i o sredstvima koja redovnici troše za potrebe skrbi o vlastitu zdravlju s tadašnjim riječkim medicinarima. Ključne riječi: augustinci-pustinjaci, crkva svetoga Jeronima u Rijeci, hospital, Andrejšćica, ljekarna 22
PETAR PAUNOVIĆ DESET LEKSEMA LEKSIKONA ZDRAVSTVENE KULTURE TIMOČKE KRAJINE Zavod za javno zdravlje Timok Zaječar, Ulica Sremska 13, 19000 Zaječar, Republika Srbija rajcanin@gmail.com U višedecenijskim istraživanjima zdravstvene kulture Timočke krajine, počev od 1987. godine, pored lokalnih istraživača učestvovali su i istaknuti istoričari medicine: prim. dr Milorad Dragić, prof. dr Srebrica Knežević, prof. dr Jovam Tucakov i drugi. Oni su rezultate svojih istraživanja prikazivali na naučno-stručnim skupovima istoričara medicine, farmacije, veterine i narodne zdravstvene kulture te objavljivali u zbornicima, Timočkom medicinkom glasniku i časopisu Razvitak. Nastala je velika količina podataka o istoriji medicije i narodnoj zdravsvenoj kulturi, tolika da je bilo moguće raditi na Leksikonu zdravstvene kulture. Ideja da se na tome radi pokrenuta je na jednom od naučno-stručnih skupova i prihvaćena. U svome radu autor prilaže deset leksema iz Leksikona, što je na neki način i promocija prve knjige Leksikona čiji se izlazak iz štampe očekuje sledeće godine. Ključne reči: Leksikon zdravstvene kulture, istorija medicine, narodna zdravstvena kultura, Zavod za javno zdravlje Timok u Zaječaru, Rajačka škola zdravlja 23
SNJEŽANA PAUŠEK-BAŽDAR STOLJEĆE KNJIGE FRANA BUBANOVIĆA KEMIJA ŽIVIH BIĆA I STOLJEĆE HRVATSKE MEDICINSKE KEMIJE (1918.) Odsjek za povijest prirodnih i matematičkih znanosti, Zavod za povijest i filozofiju znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Antropološki centar, Ante Kovačića 5, 10000 Zagreb spbazdar@hazu.hr Fran Bubanović bio je utemeljitelj medicinske kemije (1918.) na Medicinskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegovo zanimanje za to područje potaknuto je susretom s knjigom H. J. Hamburgera Osmotski tlak i nauka o ionima u medicinskoj znanosti. Po završetku studija u Zagrebu boravio je kod Hamburgera u Groningenu, a po postignuću doktorata (1910.) odlazi kod nobelovca S. Arrheniusa u Stockholm. Povratkom u Zagreb djeluje na Mudroslovnom fakultetu, a kada je 1917. utemeljen Medicinski fakultet, pozvan je da osnuje i uredi Medicinsko-kemijski zavod (danas Zavod za kemiju i biokemiju). U tu je svrhu poslan kod O. von Fürta u Beč gdje se upoznao s organizacijom istraživanja na tom području. U Beču je s Fürtom objavio dva vrlo značajna rada, a potom napisao knjigu Kemija živih bića. Posebnost je te knjige njezin završetak, Zaglavak. U to se doba, naime, u Europi i Hrvatskoj javljaju mnoge filozofske i vjerske struje, osobito vitalizam i antropozofizam, u kojima se ističe uloga i važnost duhovne komponente živih bića. Većina je smatrala da je za fiziološku organizaciju živog bića potrebna vis vitalis. U Zaglavku Bubanović raspravlja o problemu života, o vitalistima i mehanistima te prihvaća ideju kondicionizma. Njegova je Kemija živih bića nagrađena. Imala je snažan odraz u hrvatskoj javnosti te je trideset dvije godine poslije (1950.) ponovno tiskana, ali bez Zaglavka na kraju knjige. Ključne riječi: Fran Bubanović, medicinska kemija, Zagreb, Medicinski fakultet Zagreb, vitalizam i antivitalizam 24
EDUARD PAVLOVIĆ 1, VESNA PEŠIĆ 2 PLEMENITI OŽEGOVIĆI I DIČNI KOZULIĆI: GENEALOGIJA DOBROČINSTVA 1 Velog Jože 5, 51410 Opatija 2 Dobriše Cesarića 1, 51000 Rijeka epavlovic@gmail.com Dobrota je osnova ljudske prirode. Nastojalo se pratiti činove dobročinstva članova dviju poznatijih starih hrvatskih obitelji od vremena njihove povijesne pojave do najnovijega doba. Iščitavaju se određene ciljane publikacije i izdvajaju osobe koje neprijeporno pripadaju određenim obiteljima; popisuju se njihove aktivnosti napose one sa znakovima dobročinstva. Prikazuje se hrvatska plemićka obitelj Ožegović čiji je rodočelnik vojvoda Andrija Ožeg Barlabaševački (1496. 1526.). Kasniji potomak Mirko (r. 1775.) kao senjsko-modruški biskup utemeljuje zavod za smještaj i školovanje siromašne djece koji se po njemu naziva Ožegovićanium. Ujedno se prikazuje i hrvatska građanska obitelj Kozulić čije se obiteljsko ime prvi put spominje 1480. u Malom Lošinju. Kazimir Kozulić (1809. 1888.) kao imućni brodovlasnik i posjednik svu svoju stečevinu ostavlja riječkim redovnicima (augustincima, franjevcima i kapucinima) te redovnicama i riječkim siromasima. Njegova pranećakinja Marija Kozulić (1852. 1922.) zarana uočava svu moralnu i materijalnu bijedu napuštenih i nezbrinutih, napose djevojčica; 1895. osniva Zavod Presvetoga Srca Isusova za žensku mladež te dječji vrtić. Raspraviti je koliko je u razvidnoj genealogiji dobročinstva u plemićkoj obitelji Ožegović i građanskoj obitelji Kozulić moglo utjecati i sljedeće: bogatstvo, količina slobodnoga vremena, znanstvena tradicija, kvalitetan odgoj i naobrazba u mladosti, raspoložive biblioteke, slobodan izbor profesije itd. Možda je danas, u vremenu profita i konzumerizma, ukazivanje na moguću genealogiju dobročinstva još samo jedna od potvrda (parafrazirajući Scotta Pecka) da vrijeme i prostor postoje da bismo kroz njih putovali. Ključne riječi: Ožegović, Kozulić, dobročinstvo 25
IGOR SALOPEK, HRVOJE CVITANOVIĆ, ERVIN JANČIĆ 26 KARLOVAČKI POČETCI ŠTAMPAROVOGA JAVNOZDRAVSTVENOGA DJELOVANJA 1912. 1913. GODINE Opća bolnica Karlovac, Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac igor.salopek@gmail.com Po završetku studija medicine u Beču, s reputacijom naprednoga sveučilištarca te postavši 1. siječnja 1912. sekundarni liječnik karlovačke Gradske bolnice, Andrija Štampar ostavlja snažan trag javnozdravstvenoga djelovanja. Njegove aktivnosti odnosile su se na plodnu spisateljsku i izdavačku djelatnost, niz predavanja prvenstveno preventivnoga karaktera te organiziranje brojnih društvenih inicijativa. U tome osobito prednjače njegove aktivnosti u razvoju apstinencijskog pokreta. Tako 1912. osniva u Karlovcu Društvo apstinenata u Hrvatskoj i Slavoniji te objavljuje priručnik Je li alkohol hrani? Knjižica proti alkoholu. Još prije promocije u doktora medicine, krajem 1911. u karlovačkoj Gradskoj vijećnici predaje na temu Alkohol, njegovo djelovanje i borba proti njemu. U centru grada postavlja stalnu izložbu protiv alkohola. Dana 1. siječnja 1913. pokreće i biva glavnim urednikom časopisa Novi život koji tiska u Karlovcu promičući borbu protiv alkoholizma. Često, gotovo na tjednoj razini, tadašnje lokalne novine izvještavaju o njegovim inicijativama, promiču njegove aktivnosti, on sam objavljuje članke, kao što i javno putem medija polemizira sa svojim oponentima. Zadržavši se u Karlovcu do 8. kolovoza 1913., borac za unaprjeđenje narodnog zdravlja ostavio je početkom XX. stoljeća snažan trag među Karlovčanima, a Narodni Glas njegov je odlazak iz Karlovca ovako popratio: Gosp. Dr. Štampar ostavit će naš grad, ostavljajući za sobom lijep i dobar glas savjesnoga, agilnoga i naprednoga radnika. Djelovanjem svojim u našem gradu udario je osnovu živahnijemu apstinentskom pokretu u Hrvatskoj. Napose pak u našem lokalnom životu istakao se lijepo i svojim brojnim javnim predavanjima i vrsnim člancima u našem listu. Na kraju, uz karlovačka, prva, liječnička iskustva te kasnije brojne odgovorne funkcije koje je obnašao, od kojih se ističe predsjedavanje prvom Skupštinom Svjetske zdravstvene organizacije, dr. Andrija Štampar dao je nemjerljiv doprinos razvoju koncepta socijalne medicine i javnoga zdravstva te zdravstvenoj pismenosti na globalnoj razini. Ključne riječi: Andrija Štampar, Karlovac, XX. stoljeće, javno zdravstvo, apstinencijski pokret
DIANA STOLAC 1, MATEJA FUMIĆ 2 PRINOSI IVANA DEŽMANA HRVATSKOME MEDICINSKOME NAZIVLJU 1 Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci, Sveučilišna avenija 4 2 Stupari 10, 51 216 Viškovo diana.stolac@ffri.uniri.hr Devetnaesto je stoljeće za hrvatsku filologiju bilo presudno između ostaloga i zbog početka usustavljivanja znanstvenoga nazivlja, što je tada najpotpunije učinio Bogoslav Šulek sa svojim Hrvatsko-njemačko-talijanskim rječnikom znanstvenoga nazivlja (1874./1875.). Iako su stariji hrvatski leksikografi (Faust Vrančić, Juraj Habdelić, Ivan Belostenec) ili autori popularnih tekstova (primjerice autor zdravstveno-popularnih tekstova iz XVIII. stoljeća Ivan Krstitelj Lalangue) u svojim radovima bilježili nazive različitih struka, oni su ostali na razini popisa. Tek od XIX. stoljeća, odnosno prikupljanjem naziva i tiskanjem strukovnih rječnika može se govoriti o nazivlju kao sustavu. U same početke rada na hrvatskome medicinskom nazivlju upisao se i liječnik Ivan Dežman, Riječanin, autor Rěčnika lěčničkog nazivlja (1868.), prvoga hrvatskoga tiskanoga medicinskog rječnika. Građu je crpio iz hrvatskih i stranih književnih te leksikografskih djela, iz djela svojih suvremenika, osobito Frana Kurelca i Bogoslava Šuleka, ali i od govornika s terena. U ovome se radu daje osnovni pregled Dežmanova rječnika te se izdvajaju neki nazivi iz područja zdravstva u širem (ljekarništvo, nazivi biljaka) i užem smislu (nazivi anatomskih sustava, nazivi bolesti). Komentiraju se jednorječni nazivi i njihovi tvorbeni modeli, sinonimija u nazivlju i njihova današnja (ne)uporaba te višerječni nazivi kao osnovni model anatomskoga nazivlja. Ključne riječi: hrvatski jezik, nazivlje, Ivan Dežman, zdravstvo, čovječje tijelo 27
ZVONKA ZUPANIČ SLAVEC ŠPANSKA GRIPA OB KONCU PRVE SVETOVNE VOJNE 1918-1919 Inštitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete Univerze v Ljubljani zvonka.zupanic-slavec@mf.uni-lj.si Letos mineva sto let, odkar je človeštvo prizadela najhujša zdravstvena katastrofa vseh časov, pandemija španske gripe. Bolezen je v nekaj mesecih pomorila 3-5 % svetovne populacije, več kot jih je umrlo v prvi svetovni vojni (17 milijonov). Španska gripa je divjala debelo leto dni, od spomladi 1918 naprej in trikrat obkrožila svet. Zbolela je tretjina svetovnega prebivalstva. Širila se je v treh zaporednih valovih, prvi je bil spomladi 1918 kot navadna gripa, drugi poleti in ta je povzročil strašno morijo (mutiran sev virusa influence A H1N1), tretji val je bil spomladi 1919, ko je gripa spet bila običajna. Španska gripa je potekala nenavadno: najhujši val je prišel poleti in zgodaj jeseni, umirali pa so predvsem mladi ljudje. Za večino hitrih smrti je bil usoden pljučni edem, pri dolgotrajnejših oblikah pa se je gripa komplicirala s pljučnico. Dodatni dejavnik visoke smrtnosti je bila vojna, ki je trajala že četrto leto, vojaškimi kampi so bili prenatrpani, higiena slaba, vojaki podhranjeni, izčrpani, bolni, kar je predstavljalo ideale pogoje za masovno širjenje respiratorne bolezni. Različni podatki govorijo o 20 do 100 milijonih žrtev, Svetovna zdravstvena organizacija je sprejela podatek 50 milijonov. Zaradi vojnih razmer so o gripi poročali le v nevtralni državi Španiji, po kateri se je poimenovala. V Kraljevini SHS je umrlo okoli 60.000 ljudi, pri Slovencih okoli 6.000. Ključne besede: španska gripa, pandemija, vojna 1918-1919, visoka umrljivost, mutacija virusa influence A H1N1 28
Pokrovitelji skupa Grad Rijeka Primorsko-goranska županija
Bilješke
Bilješke
Bilješke