IBN 'ARABI - MISLILAC ISTOKA I ZAPADA vjere A bu Bakr Muhammad Ibn 'Arabi al-hatimi at- -Akbar (Doctor maximus) i po pridjevku Muhyuddin ili - excellence -danas nije lahko opisati njegov duhovne biografije nekoliko - ni njegova duhovna biografija nije do kraja napisan filozof iz Andalusa snagom svog vlastitog duhovnog genija i bogatstvom svog U Mursiji i Sevilji Ibn 'Arabi je stekao svoje formalno obrazovanje, a be, koje su sufijsku i a teozo suhrawardijanska philosophia svjetlosti - falsafa alduhovnog ozbiljenja, na koju stupaju samo najbolji duhovni vitezi i sljedbenici kraljevskog puta mudrosti i ljubavi (futuwwa, javanmardi
2 Andalusa postale pretijesne ovom nemirnom duhovnom sladokuscu i zaljubljeniku ovremeno izlaziti i na tlo Sjeverne Afrike, Hal' an-na'layn (Skidanje sandala va duhovna iskustva su postala tako (qutb), hijerarhije koja upravlja kozmosom, a ona nije drugo doli unutarnja fizionomija awtada sedam abdala vizija se nije zaustavila samo na g Ibn 'Arabi, naime, vidio i samo nebesko rodoslovlje i metapovijesna razdoblja svih svijesti o neporecivom transcendentnom jedinstvu svih tradicionalnih religijskih formi, Anqa' Prijestolju na svjetlosnim stupovima, Prijestolju oko kretanje prema zemaljskoj Mekki, putovanja na univerzalne svete geografije izvornog nebeskog Bayt al-ma'mur) koja predstavlja u koji se ulijevaju na Istoku islamskog imperija i sretati se sa najpoznatijim imenima u sferi znanosti i duhovne inicijacije od strane tajanstvenog, metapovijesnog/hijeropovijesnog poslanika metaj -Hidra, a vidljivi znak njegova definitivnog Hidrova sufijskog bratstva hirqa) u U maloazijskom gradu Konji Ibn 'Arabi je s Godine 621/1223., nakon godina krstarenja po cijelom islamskom imperiju, najposlije se skrasio u Damasku i ondje ostao sve do smrti 638/1240. Pokopan je u -danas postoji njegov nih 27. islamskom imperiju, njegova djela stoga, makar su istekla iz jednog istog duha, nemaju istovjetnu zemaljsku domovinu. Gotovo svako od njih je nastajalo u nekom drugom 27 Temeljne biografske ob Ibn 'Arabi ou la quete du Soufre des saints, Nekolikois, 1986, osobito stranice 13-19; S.H. Nasr, Tri muslimanska mudraca, Sarajevo, 1991, str. 107-149; T. Izutzu, Sufism and Taoism, Berkeley-Los Angeles-London, Ibn 'Arabijevo filozofskoi djelu. 2
3 oboda islamskoga imperija, i u sasvim osebujnim okolnostima. Ni dan-danas nije - n 'Arabija, misli da no izgubljen. Sam Ibn Podsjetnik naslovom 251 djelo. Treba kazati da opseg njegovih djela varira u rasponu djela koja broje desetke stranica. Dobar dio njegovih djela je danas u rukopisu razbacan po raznim bibliotekama al- Futuhat al-makkiyya, I-IV, Kairo, 1293. H.; Fusus al-hikam, Kairo, 1309. H.; Targuman al-, Cambridge, 1911.; -Dawa'ir; at-tabaqat al-ilahiyya, 'Uqlat al-mustawfiz (ova tri potonja djela je objavio H.S. Nyberg pod naslovom Kleinere Schriften des Ibn al-'arabi, Leiden 1919; Mawaqi' an-nugum, Kairo, 1325. H. Tafsir al-qur'an, Kairo, 1283. H.; Muhadarat al-abrar, Kairo, 1282. H.; Risala fi kayfiya as-suluk ila Rabbi al-'izza, Risala al-halwa; Risala nisba al-hirqa; Risala - -taragim; -sufiyya (M.S. u India Office, Loth. Cat. 657). Potom slijede djela: -husna; Mahiyya al-qalb; - anwar; Al-Insan al-kamil (M.S. u India Office, Loth. Cath. 658); -kawn, Kairo, 1343. H.; Al-Agwiba al-la'iqa 'an al-as'ila al-faiqa, M.S., Loth, Cath. 659; Risala fi ma'na an-nafs wa ar-ruh, objavio ga je M.A. Palacios u Acts of the 14th Oriental Congress Wuduh al-hadit: man 'arafa nafsahu fa qad 'arafa Rabbahu, djelce koje je objavljeno u J.R.A.S., oktobra 1901. godine; Diwan, Bulaq, 1271. H.. opus magnum al-futuhat al-makkiyya (Makkanska osvajanja), objavljen u Kairu 1293. H. a raktate iz muslimanske teologije, pravne nauke islama, egzegeze i - ovoga djela sam autor svj. Ibn 'Arabijevo djelo Fusus al-hikam ( ) je drugo - a Summa mistica ne samo u kontekstu njegova poglavlja ili logosa od kojih svaki iz Titusa Burckhardta ono predstavlja Ibn 'Arabijev duhovni testament, a za Abu 'Ala alme utjecaju na sufijska gibanja Ibn 'Arabijeva vremena i 3
4 profilira priskrbilo osebujan i uvijek prepoznatljiv i samo njemu primjeren bitak jest bremeniti svakodnevlje kao poseban obzir arapskoga jezika razumljiv samo najumnijima, kao dodiruje, gra hidrovskim obzirom Ademova absconditum-a. Stoga u Ibn 'Arabijevu jeziku i njegovim krajnje svjetlosnim idejama i rnjost, svaki fenomen je tanzih i svaki tanzih je apsolutni ta'til. noumen, svaki tafsir je ta'wil, svaki hayal). Za tebe je upravo uobrazilja (to jest svijet) samostojna zbilja uobrazilja. Tako, cijeli opstoje 28." transcendentnom jedinstvu Bitka (wahda al-wugud Andalusa dosljedno razvijao u nepretrgnutom suodnosu sa idejom o krajnje metajezik ili jezik Ademove rajske mladosti. Tu vrstu logike Ibn 'Arabi abscondituma i nedosezljivosti, jednako tako i u svim drugim al-haqiqa al-mutlaqa egzistencijalnu odoru sastavljenu od devedeset i devet "lijepih Allahovih Imena", odoru koja (wugudullah abscondituma enuncijacija stapa u metafi coincidentia oppositorum (ta'til tawhid), i u njoj -atribucijskih apocatastaze (ta'wil). Ovo Ibn 28 Ibn 'Arabi, Fusus al-hikam, pp. 117, 199; usp. H. Corbin, L'Imagination creatrice dans le soufisme d'ibn 'Arabi, Nekolikois, 1958. 4
5 Palaciosa i drugih kao neka vrsta filozofijskog panteizma, panenteizma i monizma. Bitka najdosljedniji je primjer sufijskog teomonizma. "Zbilja, oslovljena Esencijom na razini jednotnosti (ad-dat al-ahadiyya), u Wugud) u mjeri u kojoj njoj29." muqaddas) da bi se odredila bilo kakvim sopstvom ili bilo kojim imenom. on zna da je On taj ki vidljive i osjetilne poput nebesa i Zemlje i svih materijalnih stvari koje postoje u rasponu toga materijalne stvari podudarne sa njegovim tjelesnim dijelovima. Postoja 30." al-insan al-kamil), koja se smatra jednom od najplemenitijih ideja sufijske ostalo, smatra autorom sufijskog traktata naslovljenog u smislu anthropologia spiritualis Homo verus, Homo perfectus, Homo universalis ili Adam ruhiyy, Adam nuraniyy, Adam kulliyy - - - Ibn 'Arabi oslovljava (Adam ilahiyy, Pananthropos) koji u smislu Homo politicusa (Halifa fi-l-ard) ravna svim sferama silaznoahadiyyatskog/wahidiyyatskog Lica (wugud dihniyy) i milotvornom teofanijskomawgudiyy muhammedanskom zbiljom (al-haqiqa al-muhammadiyya) wugud an-nur al-muhammadiyy). ahmadovsko- -egzistencijalna okomica svjetova u kojoj su sukusirani svi darovi 29 Fusus, p. 30 3Fusus, p. 55; usp. Ian Richard Netton, Allah Transcendant, Richmound, Surrey TW9 2QA, 1994, pp. 269-280. 5
6 e horizontale, a napose je u toj okomici smirena sva punina tri temeljne duhovne vlasti Poslanika islama: nubuwwetska, welayetska i imametska, i to Poslanika al-'azim). al-mazhar al-kulliyy, al-huluq egzistencijom poput maglovita i nejasna lika koji ima for Adam ogledala i sami duh one forme 31." ruh svjesni - 32." su toga oz onaj vid egzistencije 33." al-insan al-haqiqiyy) da u njemu razini sveobuhvatnog imena Allah U Svoju desnu ruku, koja jest Njegova ruka, stavio je Ademovu zbilju i zbilju njegovih potomaka, to jest stavio je sve Svoje aktivne Atribute i Svoja (aktivna) Imena slabija ruka, On je a strogo jer) svaka od te dvije ruke Milostivoga je, zacijelo, desnica. (I, slijedno tome, ne postoji tributa), jer "primanje (qabiliyyah) u odnosu na fa'iliyyah) i njegovu odnosu na ono potonje 34." cosmologije perennis 31 Fusus, p. 9. 32 Ibid., p. 152. 33 Ibid., p. 14. 34 Ibid., p. 26. 6
7 oj sjaj prima od svjetlosti. Sve Bitka in potentia in actus, sve, dakle, svoju egzistencijalnu orljavu smiruju u rasponu sapijencijalno-egzistencijalnoj pustolovini silazno- Bitka. al-fayd al-wugudiyy) i Dah Milostivoga neprestance Znanju i u svijetu Nevidljivoga35." obzorja njihove pritajenosti (al-a'yan at-tabita slu glasovima ili na pergameni u zakovnim, posve konkretnim pismenima i ortografskim duhu horizontalno prepolovljenim s razloga takovrsne naravi arapskoga pisma, tako da motrit m na 35 Ibid., pp. 195-196. 7
8 Ali ne, oni u ponovno stvaranje ne vjeruju. (L,15) Ljudi su (zbunjeni glede tog fenomena), jer oni ne poznaju (nepretrgnutost) obnavljanja stvari sa 36." menta Na-koja-abad), u allawh al-mahfuz qalam poton meta i hronologijskog, metageografskog i svetogeografskog simbolizma 37 egzistencijalne i sapijencijalne perspektive ili dimenzije fenomena stvaranja kao kontinuiranog p svetopovijesnog dolazi jedan metapovijesni zastor i tako u nedogled, ali svaki od njih skriva Praizvor, nedodirljivo, nedosezljivo, neprirecivo i nespoznatljivo. Da ku, svetopovijesnu ili metapovijesnu, zemaljsku ili nebesku uzdignutija i kulturno profinjenija38. nadosobne Zbilje, koja puninu Bitka raskriva u nepretrgnutom kozmopovijesnom 36.Ibid., p. 153; usp. M.A. Aini, La Quintessence de la philosophie de Ibn-i 'Arabi, Nekolikois, 1926, dio II. 37 Titus Bourckhardt, Cle Spirituelle de l'astrologie musulmane d'apres Mohiddin Ibn 'Arabi, Milano, 1974; usp. La Sagesse des prophetes. 38 Vidi: Anawati-Gardet, La Mystique musulmane, pp. 232-233; usp. T. Bourckhardt, Introduction to Sufi Doctrine, p. 96. 8
9 hipostaziranju (tagalliyyat svrho 'Arabijeva sufijskog opusa. To sjedinjenje (ittihad - 'Arabijeva pojma koji, jednodobno, jesu zaglavnica i zasvodnica njegove sufijske eshatologije, a t (fana' baqa'). Ovo osebujno egzistencijalno stanje u smislu optr im odlikama - ). Sama fana'), samouglinjenja (hulul) i samoucjepljenja (baqa') u svjetlosnu vertikalu 39. 40." Allah koje je epitom svake molitve, svakog zaziva i svakog intuitivnog zmosa ili 39 Fusus, p. 104; usp. T. Bourckhardt, La Sagesse des prophetes, pp. 103-104. 40 Fusus, p. 57. 9
10 - jer molitva sufije neumitno pretpostavlja neku vrstu molitvene teomorfno-antropomorfne sinergije - -egzistencijalni sraz 41. tom sta zove sjedinjenjem (gam' fana') u Apsolutu. U baqa') vlastiti pojavak; one tvore svoj vlastiti pojavak jedna drugoj unutar samog Apsoluta. (koje se pojavljuju u njemu) jesu stvorenja. Stvorenja u takvom iskustvu spoznaju jedno 42." (stanje stvari) na toj razini u pojmovima stvorenja ukoliko su razlikovana od Apsoluta, tako da su zakriveni snagom stvorenja da motre Apsoluta 43." Na prvim stranicama ovog odjeljka o Ibn 'Arabiju u kontekstu predstavljanja pos transcendentnom jedinstvu tradicionalnih religijskih formi ili ideju o bezuvjetno jednom i al- svome Fususu ili un kalima al-muhammadiya punine. Potpuni svetopovijesni punoljetstvo predstavlja muhammedanski Logos 41 Fusus, p. 62; usp. La Sagesse des prophetes, pp. 45-46. 42 Fusus, pp. 74-76. 43 Ibid. 10
11 Verus Propheta), koji predstavlja univerzalnu puninu hidrovskog i apovijesne i svetopovijesne, metageografske i svetogeografske obzire njegova univerzalna ahmedovskomuhammedanskog, preegzistentnoosobnosti. azidanim od opeka, zidom koji je bio skoro cijeli dozidan, osim jedne opeke kojom je trebalo ondje nedostaje samo jedna opeka. walayata danju) da opeke nedostaju, a cijeli zid je bio sazidan pod onim dvijema opekama koje ima da ucjelove zid podrazumijeva niko drugi doli izvanjski gledano, sljedbenik Zakona utemeljenog snagom u kojima on, jednostavno, slijedi od Boga spoznaju o samom tom stanju u kojem je on, izvanjski, jednostavni sljedbenik Sve je to tako s tog razlo opeku, jer on zadobiva mudrost iz istog on dugom povijesnom lancu nakon iste te egzistencije onih preth - Bio sam 44." Ibn 'Arabi nikada nije nastojao razvijati ideju o transcendentnom jedinstvu tanazzulat), hijerofaniziranog 44 Fusus, p. 35; usp. Galaluddin Rumi, Kitab fihi ma fihi De l'unite transcendante des religions (O transcendentnom jedinstvu religija, prijevod na bo 1996). 11
12 (tagalliyat) i epifaniziranog (mazahir) transcendentnog, nadosobnog i univerzalnog dna Tawhid). Naprotiv, on je, egzoterijskih, izvanjskih, historiziranih formi religijskog genija i da ih se, snagom coincidentia oppositorum apokatastaze i anskim Prijestoljem, sa samim nadosobnim Licem raznobojnom svjetlosnom snopu pada na srce istinskog 'Arifa, srce koje ima oblik spektar koji se d iznova se ulijev Srce moje je postalo primateljkom svakog oblika, samostanom za monahe, panteonom za idole, i Knjigom Qur'ana. pa kamogod deve ljubavi da krenu, ondje je moja vjera i moj Vjerozakon 45. (19) poznat, predstavljaju pravi duhovni okean u kontekstu sufijske literature islama kao dubokog sufijskog panja sinajskog nepretrgnutog lanca tradicionalnog sufijskog rodoslovlja (silsila al-'irfan dubina:?, 45 Ibn 'Arabi, Targuman al-, uz engleski prijevod R. Nicholsona, p. 67. 12
13 najbolj 'Arabijeve misli, koji su stekli neugasivu slavu u povijesti ukupne ezoterijske literature -Karim al- i, Rene Guenon, Frithjof Schuon, R. Nycholson, 'Affifi, T. Burckhardt i drugi. Njegov ko (al-ma'rifa al-aharawiya) sufizma, kojoj je Ibn 'Arabijev duhovni genij dao pravoputno 13