PRIKRIVENE ISTRAŽNE MJERE I RADNJE

Транскрипт

1 mr. krim. Željko Cvrtila PRIKRIVENE ISTRAŽNE MJERE I RADNJE U zadnje vrijeme podigla se velika medijska prašina oko mogućeg praćenja i prisluškivanja bivšeg ministra financija Slavka Linića. Iznova se u javnosti počelo postavljati pitanje političkog kontroliranja rada sigurnosnih službi u Republici Hrvatskoj i njihovog kvalitetnog nadziranja od strane neovisnih tijela. U ovom članku pokušati ćemo dati odgovore o zakonskim okvirima poduzimanja prikrivenih mjera i radnji od strane sigurnosnih službi, te zakonskim mogućnostima njihovog nadziranja. 1. Posebne dokazne radnje sukladno Zakonu o kaznenom postupku (dalje: ZKP) Sukladno članku 332. Posebne dokazne radnje mogu se poduzeti, ako se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće. Nalog za provođenje izdaje sudac istrage na pisani obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika. Nalog se daje protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 334. ZKP-a. Pod posebnim dokaznim radnjama, podrazumijeva se: 1) nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, 2) presretanje, prikupljanje i snimanje računalnih podataka, 3) ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija, 4) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, 5) uporabu prikrivenih istražitelja i pouzdanika, 6) simuliranu prodaju i otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i simulirano primanje potkupnine, 7) pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova, 8) nadzirani prijevoz i isporuku predmeta kaznenog djela. Člankom 334. ZKP-a taksativno su nabrojena kaznena dijela za koja se mogu zatražiti poduzimanje ovih posebnih dokaznih radnji, a uglavnom se radi o najtežim kaznenim djelima. Kataloško određivanje kaznenih dijela za koje se mogu primijeniti posebne dokazne mjere, prije svega je mjera koja sprečava nepotrebno zadiranje u ljudska prava i slobode čovjeka, posebice kod lakših kaznenih dijela i onih čije je dokazivanje moguće i klasičnim načinim istraživanja. Radnje izvršava policija, a one mogu za pojedina kaznena djela trajati od tri do 18 mjeseci. Uvjet za određivanje ovih mjera, kao što je vidljivo je nemogućnost da se izvidi kaznenih dijela provedu na drugi način ili vezanost s nerazmjernim teškoćama. Ovo ograničenje jasno stoji između potrebe uspješnosti i nepotrebnog zadiranja u ljudska 1

2 prava. Posebne dokazne radnje određuje sudac istrage. Omogućeno je niz mjera posebnih izvida, kao osnovnih metoda za otkrivanje i suzbijanje teškog i organiziranog kriminaliteta. Nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora sastoji se u tajnom nadzoru i/ili snimanju razgovora koji se vode sredstvima komuniciranja na daljinu. Pravni teoretičari smatraju da se nadzor komunikacija pomoću elektronskog računala može obavljati pod istim uvjetima kao i nadzor sredstava koja su isključivo namijenjena za komunikaciju. Da bi se odredio nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, odnosno sredstava za tehničko snimanje na daljinu, prema sumnjivim osobama, mora se raditi o sumnji na kataloški određen kaznena dijela, dakle ne u svim slučajevima, što je ograničavajući faktor za tijela otkrivanja, ali iz stajališta zaštite ljudskih prava, potrebit. Ista je situacija i s presretanjem, prikupljanjem i snimanje računalnih podataka jer s ovdje zapravo radi također o komunikacijskom sredstvu. Ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija, podrazumijeva ili vizualni kontakt s nadziranom prostorijom ili prikriveno ulaženje u nadziranu prostoriju. Nalog istražnog suca za ovu mjeru, podrazumijeva i ulazak u nadziranu prostoriju. Tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, podrazumijeva prikrivenu opservaciju i prikriveno praćenje. Cilj je utvrditi kretanje, pravce i mjesta, osobe s kojim se sastaje, radnje koje se odvijaju, s kojim sredstvima i slično u dokazne svrhe ili kao podloga za poduzimanje drugih radnji, kao što je pretraga, uhićenje na izvršenju kaznenog dijela, pronalaženje svjedoka i dr. Neminovno je korištenje tehničkih sredstava radi fiksiranja i dokumentiranja događanja i kasnije izvođenje kao dokaza. Prikriveni istražitelj je, najčešće, policijski službenik, posebno pripremljen, s promijenjenim identitetom i uklopljen u kriminalnu sredinu gdje djeluje sukladno određenim smjernicama, gdje prikuplja dokaze i relevantne informacije. O svojim saznanjima on može svjedočiti na sudu, a to najčešće čini pod prikrivenom osobnošću i iz zasebne prostorije, putem video linka, kako bi se njegov identitet sačuvao za buduće akcije, tim više što se za obuku troše znatna sredstva i zbog njegove osobne sigurnosti. Prikriveni istražitelj tijekom svog cjelokupnog djelovanja svojim informacijama, zapravo usmjerava tijek izvida. Njegovo postupanje ne smije predstavljati poticanje na izvršenje kaznenog dijela. Pouzdanik može biti i policijski informator ili druga civilna osoba. Simulirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine, odnosno simulirano primanje potkupnine su dvije različite radnje. Svrha simuliranog otkupa je da policijski službenik kupuje predmete koji potječu od izvršenja kaznenog dijela ili su namijenjeni za izvršenje ili su na bilo koji način povezani s ostvarenjem kaznenog dijela. Ovom mjerom se dokazuje i kontinuiranost kriminalne djelatnosti. Simulirano davanje potkupnine trebalo bi se koristiti pri istraživanju kaznenog dijela primanja mita, obzirom tu postoji poteškoća u dokazivanju. Mjeru u pravilu provodi osoba od koje se zahtjeva mito. Policijski službenici pripremaju osobu, dokumentiraju sam događaj, nakon toga organiziraju dodatne potrebne mjere poradi dokazivanja, uhićenja i privođenja osobe. Nijedna od ovih radnji ne smije predstavljati poticanje na izvršenje kaznenog dijela. 2

3 Pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova, je mjera koja u osnovi ista kao i radnja simuliranog otkupa predmeta, samo što traje duže vrijeme i uglavnom se odvija unutar poslovanja trgovačkih društava. Nadzor prijevoza i isporuka predmeta kaznenog dijela, provodi se radi utvrđivanja kretanja osoba i predmeta, nadziranja određenog prostora, ali prije svega poradi utvrđivanja daljnjeg korisnika, naručitelja, odnosno svih osoba koje sudjeluju u počinjenju kaznenog dijela. Od samog početka zna se da je posrijedi predmet kaznenog dijela i da su određene, opservirane osobe umiješane u izvršenje kaznenog dijela, ali se radnja uhićenja odgađa, što je sukladno dobivenom nalogu istražnog suca zakonski opravdano, a radi postizanja svrhe ove mjere. Novina je da se mjera može odrediti i prema predmetu, ako se ne zna identitet počinitelja. 2. Prikrivene policijske radnje, sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima (dalje: ZPPO) Temeljem članka 80. ZPPO-a, policijski službenik može tijekom kriminalističkog istraživanja uporabiti prikrivene policijske radnje, ako je očigledno da se drugim radnjama neće postići cilj policijskog posla. Pod prikrivenim policijskim radnjama, podrazumijeva se: motrenje, pratnja, klopka. Predmetne službene radnje se poduzimaju temeljem zapovijedi koju izdaje glavni ravnatelj ili osoba koju on ovlasti, a koja sadrži i vrijeme trajanja prikrivene policijske radnje. Policija, prema članku 68., također ima ovlast provjere uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta. Policijski službenik može od davatelja telekomunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakta određenih telekomunikacijskih adresa, radi sprječavanja opasnosti, nasilja, sprječavanja i otkrivanja kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, što podrazumijeva utvrđivanje mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju telekomunikacijski kontakt, te identifikacijske oznake uređaja. Pisani nalog izdaje čelnik kriminalističke policije Ministarstva ili osobe koju on ovlasti. 3. Mjere tajnog prikupljanja podataka, sukladno Zakonu o sigurnosnoobavještajnom sustavu RH (dalje: ZSOS) Sukladno članku 33. ZSOS-a, mjere tajnog prikupljanja podataka kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode mogu se provoditi ako se podaci ne mogu prikupiti na drugi način ili je njihovo prikupljanje povezano s nerazmjernim teškoćama. Ako postoji mogućnost izbora između više mjera tajnog prikupljanja podataka, primijenit će se mjera kojom se manje zadire u Ustavom zaštićena prava i slobode. Mjere tajnog prikupljanja podataka jesu: 1. tajni nadzor telekomunikacijskih usluga, djelatnosti i prometa: a) tajni nadzor sadržaja komunikacija, b) tajni nadzor podataka o telekomunikacijskom prometu, c) tajni nadzor lokacije korisnika, d) tajni nadzor međunarodnih telekomunikacijskih veza, 2. tajni nadzor nad poštanskim i drugim pošiljkama, 3

4 3. tajni nadzor i tehničko snimanje unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta, 4. tajno praćenje i motrenje uz svjetlosno snimanje osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima, 5. tajno praćenje i motrenje uz zvučno snimanje sadržaja komunikacija osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima, 6. tajni otkup dokumenata i predmeta. Ove mjere poduzimaju Sigurnosno obavještajna agencija i Vojna sigurnosno obavještajna agencija. Mjere iz stavka 3. točke 1. a), točke 2., točke 3. i točke 6. provode se na temelju pisanog obrazloženog naloga za njihovo provođenje koje izdaje sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a mogu trajati najdulje četiri mjeseca. Ostale mjere tajnog prikupljanja podataka ne podliježu odobrenju suca niti roku trajanja. Način rada je sigurnosno obavještajnih agencija i kriminalističke policije kod provođenja mjera tajnog nadziranja, prikupljanja podataka i dokaza, je taktički i tehnički isti. Sve propisane navedene prikrivene mjere i radnje koje poduzimaju sigurnosne službe, su neophodne radi sprečavanja i suzbijanja sigurnosnih ugroza u Hrvatskoj. One su uobičajene u svim demokratskim državama i imaju slična rješenja u sprezi između provoditelja sigurnosnih agencija i odobravatelja mjera, sudaca. Problem se ne javlja kod postojanja ovakvih mjera, nego kod demokratskog i pouzdanog načina kontroliranja provoditelja mjera kako ne bi došlo do političke ili neke druge zlouporabe. Uspostava takvog sustava koji bi sjedne strane osigurao adekvatan nadzora, a s druge strane ne bi ometao provođenje prikrivenih mjera i radnji je uvijek teško. Nad provođenjem ovih postupaka ima više nadzora, ovisno o tome tko ih provodi. Nadzor nad radom policije provode: rukovoditelji, državni odvjetnici, suci istrage, tijela zakonitosti postupanja policijskih uprava, unutarnja kontrola MUP-a, interna revizija, povjerenstvo za rad po pritužbama, te saborski Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Nadzor nad radom sigurnosnih službi provode: rukovoditelji, unutarnja kontrola službi, suci vrhovnog suda, predsjednik države i vlade, Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, te Ured vijeća za nacionalnu sigurnost Dakle da zaključim. Imamo trenutno sedam vrsta nadzora nad radom policije i sigurnosnih službi, a neki iz građanskih udruga tvrde kako ih treba još. Tvrde to jer ne znaju u čemu je bit problema. Kad bi smo uspostavili još nekoliko nadzora koji bi funkcionirali na dosadašnji način, učinak bi bio isti. Ključni problem nije kao što vidimo ne postojanje nadzora, nego nepostojanje istovremeno stručnog i neovisnog tijela za provođenje nadzora. Ulaskom građanskih udruga u nadzorna tijela, situacija se dodatno komplicira, kao glede nestručnosti tako i glede sigurnosti njima dostupnih podataka. Svi bi nadzirali radi sigurnosnih službi, a da o tome pojima nemaju ili su o tome čitali na Internetu i postali veliki stručnjaci. Tijela stručnog i neovisnog nadzora ne mogu uspostaviti ljudi koji se sigurnošću nisu bavili na strateškoj razini. Puno je elemenata koji se moraju ispuniti da bi takva tijela bila uspostavljena i počela 4

5 kvalitetno funkcionirati. Moram primijetiti još jednu bitnu stvar. Najveće ovlasti kod provođenja posebnih dokaznih radnji prema novom ZKP-u zapravo ima DORH, kao i kod provođenja ostalih istražnih radnji, a nad radom istoga gotovo da i nema uspostavljenog nadzora, a o stručnom i neovisnom nadzoru nema niti riječi, nit se on postavlja kao javni problem. Završit ćemo kako smo i počeli s g. Linićem. Ministar MUP-a g. Ostoić je javno rekao da ga se nije prisluškivalo, ali operativne mjere i radnje nije isključio. To znači da je g. Linić vjerojatno bio operativno obrađivan uz primjenu drugih mjera i radnji koje isključuju nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, a kojih kako vidimo u ovom tekstu ima još dosta. Prave činjenice javnost vjerojatno neće nikada saznati jer nema stručnog i neovisnog nadzora nad radom sigurnosnih službi. Često se iz sigurnosnih razloga javnost detaljno o tome i ne može izvijestiti i to nije niti za javnost bitno. Ali je svakako bitno znati i biti siguran da se prikrivene mjere i radnje provode sukladno zakonu i u svrhu zaštite države, građana i imovine, a ne u svrhu političkih stranačkih i osobnih obračuna, što bi zasigurno značilo zlouporabu sigurnosnog sustava. 5