Pouke iz Biblije. Kako tumaëiti. Sveto pismo TRAVANJ SVIBANJ LIPANJ 2020.

Транскрипт

1 Pouke iz Biblije TRAVANJ SVIBANJ LIPANJ Kako tumaëiti Sveto pismo 1

2 Sadræaj 1. Jedinstvenost Biblije 2. Podrijetlo i narav Biblije 3. Kako su Isus i apostoli gledali na Bibliju 4. Biblija vjerodostojni izvor naπe teologije 5. Samo Pismo 6. Zaπto je potrebno tumaëenje? 7. Jezik, tekst i kontekst 8. Stvaranje: Postanak kao temelj (1) 9. Stvaranje: Postanak kao temelj (2) 10. Biblija kao povijest 11. Biblija i proroπtvo 12. Teπko razumljiva mjesta 13. Æivljenje po Boæjoj rijeëi POUKE IZ BIBLIJE izdanje za odrasle 2/2020. Pouke iz Biblije izdanje za odrasle priprema Odjel za crkvene sluæbe Generalne konferencije adventista sedmog dana. Pouke se pripremaju pod nadzorom proπirenog odbora za subotnjoπkolske pouke, Ëiji su Ëlanovi konzultativni urednici. Tiskana biblijska pouka pridonos je odbora. Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, Zagreb, Hrvatska Odgovorni urednik: Neven KlaËmer Urednik: Mario ijan Prijevod: Tamara BabiÊ Lektura: Marijan MalaπiÊ Korektura: Ljiljana idara Prijelom: Brankica VukmaniÊ Tisak: Tiskara Velika Gorica 2 znaci-vremena.com adventisti.hr CROATIAN ADULT SSQ 2/2020 Frank M. Hasel & Michael G. Hasel, How to Interpret Scripture

3 UVOD Kako tumaëiti Sveto pismo Kao adventisti sedmoga dana mi smo protestanti, πto znaëi da vjerujemo u naëelo sola Scriptura samo Biblija kao jedini vjerodostojni temelj naπe vjere i uëenja. To Êe biti posebno bitno u posljednjim danima kada Êe, prema pisanju Ellen G. White, Bog na Zemlji imati narod koji Êe Ëuvati Bibliju i samo Bibliju kao mjerilo svih uëenja i osnovu svih reformi (Velika borba, str. 468; u izvorniku 595). Naravno, mi nismo jedini meappleu protestantima koji se pozivamo na naëelo samo Biblija kao na osnovu svoje vjere, premda mnogi koji to isto tvrde, prihvaêaju i takva vjerovanja kao πto su nedjelja kao novozavjetna zamjena za sedmi dan subotu, besmrtnost duπe, vjeëno muëenje u paklu za izgubljene, pa Ëak i tajno uznesenje kada Isus, navodno, tiho i potajno dolazi na Zemlju i odvodi spaπene, dok se svi ostali pitaju kako su ti ljudi mogli nestati. Drugim rijeëima, jedno je imati Bibliju i tvrditi da u nju vjerujemo, koliko god to bilo vaæno. Ali, kao πto pokazuje πirenje laænih uëenja (koja su navodno sva izvedena iz Pisma), moramo je znati i ispravno tumaëiti. Sveto pismo je osnovni izvor istina u koje vjerujemo i koje objavljujemo svijetu. Zato je tema Pouka iz Biblije za ovo tromjeseëje Kako tumaëiti Pismo. U njoj polazimo od pretpostavke da je Sveto pismo, kao Boæja rijeë, nepogreπiva objava Njegove volje, a takoappleer i mjerilo karaktera, provjera iskustva, autoritativni tumaë doktrina i pouzdana biljeπka o Boæjim djelima u povijesti ( to adventisti vjeruju... str. 4; u izvorniku 11). Ukratko, Sveto pismo je osnovni izvor istina u koje vjerujemo i koje objavljujemo svijetu. Ili kao πto Biblija sama kaæe: Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za uëenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti. (2. Timoteju 3,16 ariê) Sve Pismo, naravno, podrazumijeva cjelokupno Pismo Ëak i one dijelove koji nam se moæda ne sviappleaju, koji nas osobno pogaappleaju, kao i one da se posluæimo suvremenim rjeënikom koji nisu politiëki korektni. S te polazne toëke istraæit Êemo na koji nas naëin Biblija sama uëi kako da je tumaëimo. To jest, umjesto da najprije potraæimo izvanbiblijske izvore kao πto su znanost, filozofija i povijest (koji, kad se pravilno koriste, mogu biti pravi blagoslov), mi nastojimo unutar samih biblijskih tekstova pronaêi kljuëeve koji otkrivaju velike istine na njezinim 3

4 svetim stranicama. NauËeni od Svetoga Duha govoriπe sveti Boæji ljudi. (2. Petrova 1,21 DK) I mi vjerujemo da se u onome πto govoriπe sveti Boæji ljudi nalaze kljuëevi koji nam mogu pomoêi u tumaëenju Boæje rijeëi. Na primjer, kako su Pavao i ostali novozavjetni pisci tumaëili Stari zavjet? Ako je ono πto su pisali bilo od Boga nadahnuto, onda je naëin na koji su oni Ëitali i tumaëili Pismo primjer nama. Kako je sâm Isus upotrebljavao i tumaëio Pismo? NeÊemo naêi bolji uzor od Isusa kada je rijeë o tome kako treba Ëitati Bibliju. Istodobno Êemo razmotriti vlastite pretpostavke vodeêi raëuna o kontekstu, jeziku, kulturi, povijesti i o njihovom utjecaju na naπe Ëitanje i razumijevanje Boæje rijeëi. Kako trebamo tumaëiti usporedbe, proroëanstva, svetu povijest, opomene, hvalospjeve, proroëka viappleenja i snove Ëitav spektar nadahnutih spisa koje nalazimo u Svetom pismu? Ovog tromjeseëja potraæit Êemo odgovor na sva ta i mnoga druga pitanja, jer kao πto nam pokazuju doktrine o vjeënim mukama i svetosti nedjelje vjerovanje u Bibliju samo po sebi nije dovoljno. Moramo nauëiti i kako da je tumaëimo. Dr. Frank M. Hasel suradnik je direktora Instituta za izuëavanje Biblije pri Generalnoj konferenciji adventista sedmoga dana. Dr. Michael G. Hasel profesor je religije na Southern Adventist University, direktor Instituta za arheologiju i ravnatelj Arheoloπkog muzeja Lynn H. Wood. 4

5 Pouka oæujka 4. travnja Jedinstvenost Biblije Tvoja rijeë nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. (Psalam 119,105) Biblijski tekstovi: Ponovljeni zakon 32,45-47; Postanak 49,8-12; Izaija 53,3-7; 1. KorinÊanima 15, ; Rimljanima 12,2. Sastavljena od πezdeset πest knjiga, pisana u rasponu od preko tisuêu petsto godina, na tri kontinenta (Azija, Afrika i Europa), od strane Ëetrdeset i viπe autora Biblija je jedinstvena. Nema nijedne druge knjige, svete i naboæne, koja je poput nje. A nije ni Ëudo. Na kraju krajeva, to je Boæja rijeë. Ima viπe od saëuvanih novozavjetnih rukopisa iz prva Ëetiri stoljeêa. S druge strane, od Platonovih izvornih rukopisa saëuvano je sedam, od Herodotovih osam, a od Homerove Ilijade neπto viπe od 263 prijepisa. Prema tome, imamo snaæan dokaz u prilog vjerodostojnosti novozavjetnog teksta. Koliko se zna, Biblija je prva knjiga koja je prevoappleena, prva knjiga na Zapadu koja je iziπla iz tiskarskog stroja i prva knjiga koja je rasprostranjena na toliko jezika da je 95 posto danaπnjeg svjetskog stanovniπtva moæe Ëitati. Biblija je jedinstvena i po svojem sadræaju i poruci, usredotoëenoj na Boæja otkupiteljska djela u povijesti. Ta se povijest isprepliêe s proroπtvom otkrivajuêi Boæje planove u vezi s buduênoπêu i Njegovim vjeënim kraljevstvom. To je æiva Boæja rijeë jer je isti Boæji Duh, kojim je Pismo nadahnuto (2. Timoteju 3,16.17), obeêan i nama, danaπnjim vjernicima, da nas uputi u svu istinu dok je prouëavamo (Ivan 14,16.17; 15,26; 16,13). OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 29 5

6 NEDJELJA 29. oæujka ÆIVA RIJE» BOÆJA Najvaænije rijeëi Ëesto su upravo posljednje rijeëi koje osoba izgovori. Mojsije, pisac prvih pet biblijskih knjiga, neposredno pred smrt izgovara pjesmu pred narodom (Ponovljeni zakon 31,30 32,43). ProËitajte Ponovljeni zakon 32, Kako Mojsije opisuje Boæju rijeë i njezinu silu u æivotu Hebreja na samom ulasku u Obe- Êanu Zemlju? U posljednjim Mojsijevim rijeëima nalazi se snaæna opomena. Usmjerivπi srce naroda na rijeëi koje im je Gospodin progovorio preko njega, Mojsije im je æelio naglasiti da Bog i Njegova volja za njihov æivot treba uvijek biti u srediπtu njihove pozornosti. UËeÊi svoju djecu tim rijeëima, svaki naraπtaj trebao je prenositi dalje Boæji zavjetni plan spasenja. Zapazite da nisu trebali sami birati rijeëi, veê sluπati i vrπiti sve rijeëi ovoga Zakona (Ponovljeni zakon 32,46). Na kraju zemaljske povijesti Bog Êe imati narod koji Êe ostati vjeran Ëitavom Pismu, πto znaëi da Êe Ëuvati Boæje zapovijedi i dræati svjedoëanstvo Isusovo (Otkrivenje 12,17). Taj narod ostat Êe vjeran biblijskom nauku jer on ne samo πto osigurava bogatiji æivot na Zemlji, veê i vjeëni æivot u domu koji Isus priprema za nas (Ivan 14,1-3). ProËitajte Ivan 1,1-5.14; 14,6.»emu nas ti tekstovi uëe u vezi s Isusom i vjeënim æivotom? Kako je RijeË koja je postala tijelo povezana s otkrivenjem i nadahnuêem Svetoga pisma? 6 Isus je srediπte i svrha Ëitavog Svetoga pisma. Njegov dolazak u tijelu kao Mesije bio je ispunjenje starozavjetnih obeêanja. Zato πto je On æivio i umro, i zato πto ponovno æivi, mi imamo ne samo potvrdu vjerodostojnosti Svetoga pisma, veê neπto joπ bolje veliko obeêanje o vjeënom æivotu u potpuno novom svijetu. Ponovno proëitajte Ponovljeni zakon 32,47. Na koji ste naëin i sami doæivjeli istinitost tvrdnje da posluπnost Boæjoj rijeëi nije za vas prazna rijeë? Zaπto vjera u Boga i posluπnost Njegovoj RijeËi nikad nisu uzaludne?

7 PONEDJELJAK 30. oæujka TKO JE PISAO BIBLIJU I GDJE? Mnoπtvo pisaca iz raznih mjesta i razliëitog okruæenja pruæa jedinstveno svjedoëanstvo o tome da Bog djeluje tako πto ljudima otkriva povijest i priopêuje poruku koja je kulturoloπki toliko raznolika koliko i sluπateljstvo kojem je namijenjena. to nam sljedeêi tekstovi govore o biblijskim piscima i njihovom okruæenju? Izlazak 2,10; Amos 7,14; Jeremija 1,1-6; Daniel 6,1-5, Matej 9,9; Filipljanima 3,3-6; Otkrivenje 1,9. Bibliju su pisali ljudi razliëitog druπtvenog zaleapplea i u raznim okolnostima. Neki su pisali na dvoru, drugi u tamnici, neki u izgnanstvu, a neki opet tijekom svojih misionarskih putovanja na kojima su πirili Evanappleelje. Bili su to ljudi razliëitog obrazovanja i raznih zanimanja. Neki, kao Mojsije, bili su pripremani da vladaju, ili kao Daniel, da sluæe na visokim poloæajima. Drugi su bili obiëni pastiri. Neki su bili sasvim mladi, a drugi priliëno stari. Ali usprkos tim razlikama, svima je jedno bilo zajedniëko Bog ih je pozvao, a Duh Sveti nadahnuo da zapiπu poruke za Boæji narod, bez obzira na to kada i gdje su æivjeli. Neki pisci bili su i svjedoci dogaappleaja o kojima izvjeπtavaju. Drugi su pomno i osobno ispitali dogaappleaje ili postojeêe zapise (Joπua 10,13, Luka 1,1-3). Uza sve to, svi dijelovi Biblije su nadahnuti (2. Timoteju 3,16). Zato Pavao piπe: Sve πto je napisano, napisano je nama za pouku, da utjehom, koju daje Pismo, trajno imamo nadu. (Rimljanima 15,4) Bog koji je stvorio ljudski govor osposobljava odabrane pojedince da vlastitim rijeëima izraze nadahnute misli na vjerodostojan i pouzdan naëin. Bogu je po volji da svijetu priopêuje svoje istine preko ljudskih biêa i On je osobno, preko Duha Svetoga, pripremao ljude i osposobljavao ih da obavljaju Njegovo djelo. On je vodio um u izboru onoga πto treba reêi i napisati. Blago je pohranjeno u zemljanim posudama, ali ono ipak potjeëe s Neba. (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1, str. 26) Tako mnogo razliëitih pisaca u tako mnogo razliëitih konteksta, a ipak svi otkrivaju istog Boga. Kako nam ta zadivljujuêa istina pomaæe da se uvjerimo u istinitost Boæje rijeëi? 7

8 UTORAK 31. oæujka BIBLIJA KAO PRORO»ANSTVO Biblija je jedinstvena meappleu drugim poznatim religijskim djelima po tome πto se Ëak trideset posto njezinog sadræaja sastoji od proroëanstava i proroëke literature. Spoj proroëanstava i njihovog ispunjenja u vremenu glavna je odlika biblijskog pogleda na svijet jer Bog koji djeluje u povijesti poznaje buduênost i otkriva je svojim prorocima (Amos 3,7). Biblija nije samo æiva RijeË i povijesna RijeË ona je i proroëka RijeË. Na koji naëin sljedeêi tekstovi otkrivaju pojedinosti o dolaze- Êem Mesiji? Postanak 49, Psalam 22, Izaija 53, Daniel 9, Mihej 5,2... Malahija 3,1... Zaharija 9,9... Postoji bar πezdeset pet izravnih proroëanstava o Mesiji u Starom zavjetu, a joπ mnogo viπe ako dodamo i tipologiju (nauk da su pojedini obredi, kao πto je prinoπenje ærtava, bili mala proroëanstva o Isusu). Ta proroëanstva zalaze u najsitnije pojedinosti otkrivajuêi da od Jude æezlo se kraljevsko, ni palica vladalaëka od nogu njegovih udaljiti neêe (Postanak 49,10), da Êe se On roditi u Betlehemu u Judeji (Mihej 5,2), da Êe biti prezren... odbaëen od ljudi, da Êe biti bijen i laæno optuæen, a da ipak neêe otvoriti usta u svoju obranu (Izaija 53,3-7), da Êe Mu ruke i noge biti probodene i da Êe Njegovu odjeêu dijeliti izmeappleu sebe (Psalam 22,12-18).»injenica da su se ta starozavjetna proroëanstva ispunila s takvom preciznoπêu u Isusovom æivotu, kao i proroëanstva o Njegovoj smrti i uskrsnuêu, svjedoëi o njihovom boæanskom nadahnuêu i otkrivenju. To takoappleer pokazuje da je Isus bio Onaj za koga se predstavljao, kao πto su i drugi tvrdili za Njega. Isus se dræao starih proroka navodeêi proro- Ëanstva vezana za Njegovu smrt i uskrsnuêe (Luka 9,21.22; Matej 17,22. 23), pad Jeruzalema (Matej 24,1.2) i Njegov drugi dolazak (Ivan 14,1-3). Dakle, Biblija je pretkazala Njegovo utjelovljenje, smrt i uskrsnuêe, a ostvarenje tih dogaappleaja potvrappleuje njezinu pouzdanost. Kojih se sve razloga moæete sjetiti da biste vjerovali u Isusa i Njegovu smrt za nas? Govorite o tome u subotu u svojem razredu i postavite pitanje: Zaπto su ti dokazi tako uvjerljivi?

9 SRIJEDA 1. travnja BIBLIJA KAO POVIJEST Biblija je jedinstvena kad se usporeappleuje s ostalim svetim knjigama jer se zasniva na povijesti. To znaëi da ona ne sadræi samo filozofska razmiπljanja nekog ljudskog biêa (kao πto je Konfucije ili Buda), veê biljeæi Boæja djela u povijesti koja vode k odreappleenom cilju. Ti su ciljevi: 1) obeêanje o Mesiji i 2) Isusov drugi dolazak. Takvo progresivno razumijevanje povijesti specifiëno je za judeo-krπêansku vjeru, za razliku od cikliëkog shvaêanja karakteristiënog za mnoge druge svjetske religije poëevπi od starog Egipta do suvremenih istoënjaëkih religija. ProËitajte 1. KorinÊanima 15, ; Rimljanima 8,11; 1. Solunjanima 4,14.»emu nas ti tekstovi uëe kada je rijeë ne samo o Kristovom uskrsnuêu kao povijesnoj Ëinjenici, veê i znaëenju koje ono ima za nas osobno?»etiri Evanappleelja i Pavlovi spisi svjedoëe da je Isus umro, bio pokopan, da je u tijelu ustao iz mrtvih i pokazao se pred razliëitim ljudima. To su potvrdili oëevici koji su Ga poloæili u grob, a poslije zatekli taj grob prazan. Svjedoci su dodirivali Isusa i On je jeo s njima. Marija Magdalena, Marija (Isusova majka) i druge æene vidjele su Ga kao uskrslog Krista. Neki uëenici razgovarali su s Njim na putu u Emaus. Isus se pojavio pred svojim uëenicima da bi im uputio veliki evanappleeoski nalog. Pavao piπe da su naπe propovijedanje i naπa vjera uzalud (1. Korin- Êanima 15,14 ariê) ako se to svjedoëenje Pisma odbacuje. Drugi prijevodi kaæu da je naπa vjera u tom sluëaju neosnovana ili beskorisna. UËenici tvrde: Zaista je Gospodin uskrsnuo. (Luka 24,34) GrËki izraz ontos ( zaista ) odnosi se na neπto πto se stvarno dogodilo. On se prevodi rijeëima stvarno, zacijelo, ili uistinu. Dakle, uëenici svjedoëe: Gospodin doista uskrsnu. (Varaædinska Biblija) Krist je predstavljen i kao prvenac (1. KorinÊanima 15,20) od svih koji su umrli. Povijesna Ëinjenica da je Krist u tijelu ustao iz mrtvih i da je danas æiv, jamstvo je da Êe i oni koji vjeruju u Njega biti isto tako podignuti. Pravedni Êe u Kristu svi oæivjeti (1. KorinÊanima 15,22). Izraz koji je ovdje upotrijebljen podrazumijeva buduêi Ëin stvaranja, kada Êe Kristovi pripadnici, odnosno oni koji Mu ostanu vjerni, ustati u vrijeme njegova dolaska (1. KorinÊanima 15,23), na glas posljednje trube (1. KorinÊanima 15,52). Zaπto je obeêanje o uskrsnuêu toliko bitno za naπu vjeru, pogotovo s obzirom na naπe shvaêanje da mrtvi spavaju. Zaπto je bez toga naπa vjera uzaludna? 9

10 »ETVRTAK 2. travnja PREOBRAÆAVAJU A SILA RIJE»I ProËitajte 2. o kraljevima 22,3-20. to je navelo kralja Joπiju da razdere svoju odjeêu? Kako je njegovo otkriêe promijenilo ne samo njega, veê i cijeli judejski narod? Godine 621. pr. Kr., kada je Joπija imao oko 25 godina, veliki sveêenik Hilkija pronaπao je Knjigu Zakona, πto se moglo odnositi na prvih pet Mojsijevih knjiga ili, konkretno, na Ponovljeni zakon. Tijekom vladavine njegovog oca Amona i njegovog vrlo zlog djeda Manaπea, taj svitak bio je zagubljen zbog klanjanja Baalu, Aπtarti i svoj vojsci nebeskoj (2. o kraljevima 21,3-9). Poπto je Ëuo uvjete Saveza, Joπija je razderao svoju odjeêu krajnje uznemiren jer je shvatio koliko su se on i njegov narod udaljili od sluæenja pravom Bogu. Smjesta je otpoëeo obnovu u cijeloj zemlji obarajuêi uzviπice i uniπtavajuêi kipove tuappleih bogova. Kada je zavrπio, u Judeji je ostalo samo jedno mjesto za bogosluæje Boæji hram u Jeruzalemu. OtkriÊe Boæje rijeëi dovelo je do osvjedoëenja, pokajanja i sile za promjenu. Ta promjena otpoëela je s Joπijom i proπirila se na ostatak judejskog naroda. Na koji nas naëin Biblija uvjerava da posjeduje silu da promijeni naπ æivot i pokaæe nam put spasenja? ProËitajte Ivan 16,13; 17,17, Hebrejima 4,12; Rimljanima 12,2. 10 Promijenjen ljudski æivot jedno je od najuvjerljivijih svjedoëanstava o sili Biblije. RijeË zadire u sræ ljudskog grijeha i pokvarenosti otkrivajuêi pravu ljudsku narav i naπu potrebu za Spasiteljem. Tako posebna knjiga kao πto je Biblija, zasnovana na povijesti, proæeta proroëanstvima i sposobna da preobrazi ljudski æivot, mora se i tumaëiti na poseban naëin. Ne moæemo je tumaëiti kao svaku drugu knjigu jer æivu Boæju rijeë moramo razumjeti u svjetlu æivoga Krista koji je obeêao da Êe poslati svojega Duha da nas uputi u svu istinu (Ivan 16,13). Stoga Biblija kao otkrivenje Boæje istine mora sadræavati vlastita unutarnja naëela tumaëenja. Ta naëela moæemo pronaêi kad prouëavamo na koji su naëin biblijski pisci koristili Pismo i kako ih je ono vodilo u tumaëenju vlastitih poruka.

11 PETAK 3. travnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Velika borba proëitajte poglavlje Sveto pismo kao zaπtita, str (u izvorniku ), a u knjizi Isusov æivot poglavlje pod naslovom Neka se ne uznemiruje vaπe srce, str (u izvorniku ). Bog je u svojoj RijeËi, predao ljudima znanje potrebno za spasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanje iskustva. (Ellen G. White, Velika borba, str. 8) Mnogi su stradali zato πto su uzdizali Boæju rijeë i ostajali joj vjerni. Jedan od njih bio je dr. Rowland Taylor, engleski opat, koji se u vrijeme vladavine Krvave Mary opirao nametanju katoliëke mise u njegovoj opatiji Hadley u Engleskoj. Poπto je bio izbaëen iz crkve i ismijan zbog svoje privræenosti Pismu, obratio se biskupu Winchestera, lordu kancelaru Engleske, ali on ga je bacio u tamnicu i na kraju poslao na lomaëu. Neposredno prije svoje smrti, godine, izgovorio je sljedeêe rijeëi: Dobri ljudi! Nisam vas uëio niëemu drugom osim Boæjoj svetoj RijeËi, i to onim poukama koje sam i sâm izvukao iz Boæje blagoslovljene knjige svete Biblije. Danas sam to doπao zapeëatiti svojom krvlju. (John Foxe, The New Foxe s Book of Martyrs, North Brunswick, NJ: Bridge-Logos Publishers, 1997., str. 193). Prije nego πto je vatra buknula i oduzela mu æivot, Ëulo se kako dr. Taylor izgovara Psalam 51. PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Na koji naëin proroëanstva potvrappleuju boæansko podrijetlo Biblije? Kako nas njihovo ispunjenje utvrappleuje u naπoj vjeri? 2. U vezi s pitanjem na kraju odsjeka za utorak, zaπto su dokazi u prilog tome da je Isus Mesija tako snaæni? 3. Isus i apostoli pokazali su nepokolebljivu vjeru u pouzdanost i boæanski autoritet Svetoga pisma. Na primjer, koliko puta se sâm Isus pozivao na Pismo i na Ëinjenicu (Ëesto u vezi s Njim samim) da se Pisma moraju ispuniti (vidi, na primjer, Matej 26,54.56; Marko 14,49; Luka 4,21; Ivan 13,18; 17,12)? Dakle, ako je sâm Isus tako ozbiljno shvaêao Bibliju (u Njegovom sluëaju bio je to Stari zavjet), posebno ustrajavajuêi na tome da se proro- Ëanstva moraju ispuniti, kakav bi onda trebao biti naπ stav prema toj nadahnutoj knjizi? 11

12 Zrno molitve Yolanda Malla nauëila je o snazi molitve iz iskustva s riæinog polja. Malla je svakodnevni posao, sadnju i uzgoj riæe, pronaπla na polju u rodnom mjestu na Filipinima, nakon πto je suprug otiπao od nje ostavivπi je s dva malodobna djeëaka. Vlasnik zemlje dopustio joj je da radi u njegovom riæinom polju, pod uvjetom da polovicu prinosa daje njemu. Polje je bilo smjeπteno pored polja u vlasniπtvu njezinih roappleaka. Malla je naporno radila, i kad je usjev poëeo rasti, uvidjela je da Êe æetva biti dobra i da Êe riæa vjerojatno biti prvoklasna. Boæe, ne æelim da neka nepogoda uniπti ovu riæu, molila se. Trebam prehraniti svoje djeëake. Dva tjedna kasnije to je podruëje pogodila snaæna oluja. Malla je sluπala kako vjetar i kiπa tuku po krovu kuêe. Odjednom se sjetila riæe. Ne mogu niπta, Gospodine, rekla je. Molim Te, sjeti se moje molitve. Nekoliko dana kasnije, nakon πto je poplava prestala, uspjela je otiêi na riæino polje kako bi zbrojila πtetu. Na njezino iznenaappleenje, riæa joj je bila smeapplea i zrela. Nije bilo niti znaka æestoke oluje koja se dogodila. Malla je pogledala okolna polja. Bila su posve uniπtena.»ak su i usjevi njezine rodbine bili uniπteni. U vrijeme æetve vlasnik polja je bio zadivljen. Ovo je prvi put da je ovo riæino polje dalo prvoklasnu riæu, rekao je veselim glasom i iznenaappleen. Ratarima koji su proπle godine unajmili ovo polje za uzgoj riæe, sav urod pojeli su glodavci. Glodavci su pojeli toliko riæe da je prethodni poljoprivrednik uspio sâm prikupiti cijeli usjev, jer nije bilo posla za druge radnike. Ali Malla je trebala Ëak sedamnaest ljudi koji su joj pomogli u prikupljanju riæe. GledajuÊi obilan urod, Malla se sjetila svoje molitve onu noê uoëi oluje. Malena molitva moæe biti snaæna molitva, rekla je u razgovoru na Cipru, gdje danas radi kao pomagaëica u jednom domaêinstvu. Maleno zrno molitve urodilo je milijunima zrna riæe. Nismo je mogli niti izbrojiti. SljedeÊeg tjedna Ëitajte o tome kako je Malla postala vjerica Crkve adventista sedmog dana na Cipru i dovela dva prijatelja Isusu. Dio dara trinaeste subote u ovom tromjeseëju pomoêi Êe u izgradnji nove crkvene zgrade i srediπta utjecaja u Nikoziji na Cipru. Andrew McChesney, Adventist Mission 12

13 Pouka travnja Podrijetlo i narav Biblije Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste, primajuêi rijeë Boæju, to jest naπu propovijed, primili je ne kao rijeë ljudsku, nego kao πto uistinu jest rijeë Boæju, koja i oëituje svoju snagu u vama, vjernicima. (1. Solunjanima 2,13) Biblijski tekstovi: 2. Petrova 1,19-21; 2. Timoteju 3,16.17; Ponovljeni zakon 18,18; Izlazak 17,14; Ivan 1,14; Hebrejima 11,3.6. NaËin na koji sagledavamo podrijetlo i narav Pisma uvelike odreappleuje ulogu koju Biblija igra u naπem æivotu i crkvi kao cjelini. TumaËenje Biblije u znaëajnoj mjeri oblikuje naπe shvaêanje procesa objave i nadahnuêa. Ako æelimo ispravno razumjeti Pismo, najprije trebamo dopustiti Bibliji da postavi osnovne vrijednosti u skladu s kojima se treba ophoditi prema njoj. Ne moæemo prouëavati matematiku empirijskim metodama koje se koriste u biologiji ili sociologiji. Ne moæemo prouëavati fiziku istim sredstvima koja sluæe za prouëavanje povijesti. SliËno tome, biblijske duhovne istine ne moæemo pravilno upoznati i sagledati uz pomoê ateistiëkih metoda, koje Bibliji pristupaju kao da Bog ne postoji. Prigodom tumaëenja Pisma treba ozbiljno uzeti u obzir boæanskoljudsku dimenziju Boæje rijeëi. Dakle, da bismo ispravno tumaëili Pismo, trebamo mu pristupiti s vjerom, a ne s metodoloπkim skepticizmom i sumnjom. Ovog Êemo tjedna razmotriti osnovne aspekte podrijetla i naravi Biblije koji bi trebali utjecati na naπe tumaëenje i razumijevanje. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlja 30 i 31 13

14 NEDJELJA 5. travnja BOÆANSKO OTKRIVENJE BIBLIJE ProËitajte 2. Petrova 1, Kako Petar izraæava svoju vjeru u biblijsku proroëku poruku? 14 Biblija se ne moæe usporeappleivati ni s jednom drugom knjigom. Prema apostolu Petru, proroci su bili pokrenuti Duhom Svetim tako da je sadræaj njihove poruke potjecao od Boga. Oni je nisu sami izmislili. Umjesto da bude lukavo izmiπljena bajka (2. Petrova 1,16), proroëka poruka Biblije boæanskog je podrijetla i zato je istinita i vjerodostojna. Nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga. (2. Petrova 1,21) Bog je bio na djelu u procesu otkrivenja, kada je odabranim ljudima objavljivao svoju volju. Izravna verbalna komunikacija izmeappleu Boga i pojedinih ljudskih biêa nepobitna je Ëinjenica Svetih spisa. Zato Biblija ima posebnu, boæansku vjerodostojnost, i mi u svojem tumaëenju Pisma trebamo uzeti u obzir taj boæanski element. BuduÊi da je naπ sveti Bog njegov krajnji autor, biblijske knjige prikladno su nazvane sveta Pisma (Rimljanima 1,2; 2. Timoteju 3,15). Sveto pismo dano je i iz praktiënih razloga. Ono je korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen opremljen za svako djelo ljubavi (2. Timoteju 3,16.17). Osim toga, potrebna nam je pomoê Duha Svetoga da bismo u svojem æivotu primijenili ono πto nam je Bog otkrio u svojoj RijeËi. Prema apostolu Petru, tumaëenje boæanski otkrivene Boæje rijeëi nije stvar naπeg vlastitog miπljenja. Potreban nam je Duh Sveti da bismo pravilno razumjeli njezino znaëenje. Pismo takoappleer kaæe: Niπta ne Ëini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. (Amos 3,7) Biblijski izrazi za otkrivenje (u razliëitim oblicima) izraæavaju misao da je objelodanjeno ili razotkriveno neπto πto je prethodno bilo skriveno i na taj naëin postaje poznato i vidljivo. Nama je kao ljudskim biêima potrebna takva objava ili otkrivenje jer smo greπni i odvojeni od Boga zbog svojih grijeha te prema tome ovisimo o Njemu da bismo spoznali Njegovu volju. Dovoljno je teπko posluπati Bibliju Ëak i kad vjerujemo u njezino boæansko podrijetlo. to bi se dogodilo kada bismo poëeli sumnjati ili Ëak dovoditi u pitanje to boæansko podrijetlo?

15 PONEDJELJAK 6. travnja PROCES NADAHNU A S obzirom na to da se Bog koristi govorom kao sredstvom kojim otkriva svoju volju Ëovjeku, boæansko otkrivenje moæe se zapisati. Ali kao πto smo veê vidjeli, Biblija je rezultat Ëinjenice da nam Bog otkriva istinu djelovanjem Duha Svetoga, koji prenosi i πtiti svoju poruku uz pomoê ljudskih oruapplea. To je razlog πto moæemo oëekivati tematsko jedinstvo koje vidimo u Ëitavom Pismu, od Izlaska do Otkrivenja (usporedite, na primjer, Izlazak 3,14.15 i Otkrivenje 12,17). ProËitajte 2. Petrova 1,21; 2. Timoteju 3,16; Ponovljeni zakon 18,18. to nam ti tekstovi govore o nadahnuêu Pisma? Sve je Pismo boæanski nadahnuto premda nisu svi dijelovi podjednako nadahnjujuêi za Ëitanje, pa Ëak ni nuæno primjenjivi na nas danas (na primjer odlomci koji se odnose na izraelske blagdane jesu nadahnuti iako se od nas danas ne zahtijeva da ih svetkujemo). Ipak, mi trebamo prouëavati cijelo Pismo, Ëak i one dijelove koje nije lako Ëitati i razumjeti, ili koji nisu posebno primjenjivi na nas danas. Zapazimo takoappleer da nije sve πto je u Bibliji zapisano bilo izravno ili nadnaravno otkriveno. Katkad je Bog koristio biblijske pisce koji su pomno istraæivali neki predmet ili su upotrijebili postojeêe zapise (vidi Joπua 10,13; Luka 1,1-3) da bi prenijeli Njegovu poruku. Pa ipak, cijelo Pismo je nadahnuto (2. Timoteju 3,16). Zbog toga Pavao tvrdi: Uistinu, sve πto je nekoê napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivoπêu i utjehom koje daje Pismo, trajno imamo nadu. (Rimljanima 15,4) Biblija tvrdi kako je njezin pisac Bog; pa ipak je napisana ljudskom rukom. Raznoliki stil njezinih knjiga pokazuje vrline viπe pisaca. Sve su njezine otkrivene istine od Boga nadahnute (2. Timoteju 3,16) pa ipak iskazane ljudskim rijeëima. (Ellen G. White, Velika borba, str. 7) Danas ima prouëavatelja Biblije koji nijeëu boæansko autorstvo mnogih dijelova Biblije, Ëak u toj mjeri da se mnoga kljuëna uëenja kao πto su stvaranje, izlazak i uskrsnuêe osporavaju. Zaπto je vaæno da ne otvaramo ta vrata Ëak ni na trenutak? Na kraju krajeva, zar mi trebamo donositi sud o Boæjoj rijeëi? 15

16 UTORAK 7. travnja PISANA BOÆJA RIJE» Zapiπi ove rijeëi reëe Jahve Mojsiju jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez. (Izlazak 34,27) Zaπto je Bog traæio od Mojsija da zapiπe te rijeëi umjesto da ih samo izgovori pred narodom? Koja je oëita prednost pisane RijeËi? Bog koji govori i koji je stvorio ljudski jezik osposobljava odabrane ljude da prenesu boæanski otkrivene istine i boæanski nadahnute misli na vjerodostojan i pouzdan naëin. Stoga ne Ëudi πto nalazimo da je Bog dosta rano zapovjedio biblijskim piscima da Njegove upute i otkrivenja iznesu u pisanom obliku. to nas sljedeêi tekstovi uëe o pisanom otkrivenju? Izlazak 17,14; 24,4... Joπua 24,26... Jeremija 30,2... Otkrivenje 1,11.19; 21,5; 22, Zaπto je Bog zapovjedio da Njegova otkrivenja i nadahnute poruke budu zapisani? Odgovor je da ih ne bismo tako lako zaboravili. Pisane biblijske rijeëi trajno nas upuêuju na Boga i Njegovu volju. Pisani dokument obiëno moæe biti bolje oëuvan i mnogo pouzdaniji od usmenih poruka koje se moraju stalno ponavljati. Pisana RijeË, koja se moæe uvijek iznova prepisivati, dostupnija je mnogo veêem broju ljudi nego da je samo izgovorena. Na kraju, mi moæemo govoriti ograniëenom broju ljudi u isto vrijeme i na istom mjestu, ali ono πto je zapisano moæe doêi do bezbrojnih Ëitatelja na razliëitim mjestima i kontinentima, pa Ëak biti na blagoslov i mnogim kasnijim naraπtajima.»ak i kad ljudi nisu u stanju sami Ëitati, drugi im mogu glasno proëitati neki pisani dokument.

17 SRIJEDA 8. travnja PARALELA IZME U KRISTA I PISMA ProËitajte Ivan 1,14; 2,22; 8,31.32; 17,17. Koje paralele vidite izmeappleu Isusa, utjelovljene Boæje RijeËi i Svetog pisma, pisane Boæje rijeëi? Postoji paralela izmeappleu Boæje RijeËi koja je postala tijelo (tj. Isusa Krista), i pisane Boæje rijeëi (tj. Svetog pisma). Baπ kao πto je Isus nadnaravno zaëet od Duha Svetoga a ipak roappleen od æene, tako i Sveto pismo ima nadnaravno podrijetlo, ali je doπlo preko ljudskih biêa. Isus Krist postao je Ëovjek u vremenu i prostoru. Æivio je u odreappleeno vrijeme i na odreappleenom mjestu. Pa ipak, ta Ëinjenica ne nijeëe Njegovo boæanstvo niti Ga Ëini povijesno uvjetovanim. Isus je jedini Otkupitelj svih ljudi πirom svijeta i u sva vremena (vidi Djela 4,12). Isto tako, Boæja pisana RijeË, Biblija, takoappleer je dana u posebno vrijeme i u posebnoj kulturi. Baπ kao Isus Krist, Biblija nije vremenski uvjetovana, tj. ograniëena na posebno vrijeme i mjesto, veê ostaje obvezujuêa za sve ljude πirom svijeta. Kad je Bog otkrio sebe, On se spustio na ljudsku razinu. Isusova ljudska narav pokazivala je sve znakove ljudskih slabosti i utjecaja nekih godina stalnog pogorπavanja. Ali On je ipak bio bez grijeha. Isto tako, jezik Pisma ljudski je jezik ne neki savrπeni, nadljudski jezik kojim nitko ne govori i koji nitko ne razumije. Premda svaki jezik ima svoja ograniëenja, Stvoritelj ËovjeËanstva, koji je i Stvoritelj ljudskog govora, savrπeno je sposoban na pouzdan naëin priopêiti svoju volju ljudskim biêima bez ikakvog zavaravanja. Naravno, svako usporeappleivanje ima svoje granice. Isus Krist i Sveto pismo nisu identiëni. Biblija nije Boæje utjelovljenje. Bog nije knjiga. Bog je u Isusu Kristu postao Ëovjek. Mi volimo Bibliju zato πto oboæavamo Spasitelja opisanog na njezinim stranicama. Biblija je jedinstvena i nerazdvojna boæansko-ljudska spona. Ellen G. White je to jasno vidjela kad je pisala: Ali Biblija je, s istinama danim od Boga a izreëena ljudskim jezikom, sjedinjenje boæanskog i ljudskog. Takva je zajednica postojala u Kristovoj naravi, jer On je bio Sin Boæji i Sin»ovjeËji. Stoga se za Bibliju moæe reêi isto πto i za Krista: I rijeë je tijelom postala i nastanila se meappleu nama. (Ivan 1,14) (Velika borba, str. 7) Zaπto Pismo mora biti temelj naπe vjere? Da nije njega, gdje bismo bili? 17

18 »ETVRTAK 9. travnja RAZUMIJEVANJE BIBLIJE VJEROM ProËitajte Hebrejima 11,3.6. Zaπto je vjera bitna za razumijevanje Boga i Njegove RijeËi? Zaπto bez vjere nije moguêe ugoditi Bogu? Svako pravo uëenje odvija se u kontekstu vjere. Povjerenje koje dijete ima u svoje roditelje omoguêava mu da saznaje nove stvari. Taj odnos navodi dijete da spozna osnovne aspekte æivota i ljubavi. Znanje i razumijevanje, prema tome, izrasta iz odnosa povjerenja i ljubavi. U istom smislu dobar glazbenik izvodi glazbeno djelo na pravi naëin onda kada, osim izvrsnih tehniëkih vjeπtina uz pomoê kojih svira na svojem glazbalu, pokazuje i ljubav prema toj glazbi, skladatelju i glazbalu. Tako i mi moæemo na ispravan naëin razumjeti Bibliju ako joj ne pristupamo sa skeptiënim i kritiëkim stavom (s metodoloπkom sumnjom), veê u duhu ljubavi i vjere. Apostol Pavao je pisao: A bez vjere nemoguêe mu je ugoditi. (Hebrejima 11,6) Prema tome, Bibliji trebamo pristupati u vjeri priznajuêi njezino nadnaravno podrijetlo umjesto da na nju gledamo kao na obiënu ljudsku knjigu. AdventistiËki krπêani jasno su izrazili vjerovanje u nadnaravno podrijetlo Pisma u okviru prvog osnovnog vjerovanja Crkve adventista sedmoga dana, koje glasi: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta pisana je Boæja rijeë dana boæanskim nadahnuêem preko svetih Boæjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Duh Sveti. U ovoj RijeËi Bog je povjerio Ëovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo nepogreπiva je objava Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, provjera iskustva, vjerodostojni tumaë doktrina i pouzdan zapis o Boæjim djelima u povijesti. (Psalam 119,105; Izreke 30,5.6; Izaija 8,20; Ivan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; 2. Timoteju 3,16.17; Hebrejima 4,12; 2. Petrova 1,20.21) to ljudima nedostaje u njihovom razumijevanju Biblije ako joj ne pristupe sa stajaliπta vjere? Zbog Ëega to nije slijepa vjera? Koje dobre razloge imamo da vjerujemo i zaπto je vjera ipak nuæna kada se bavimo biblijskim istinama? 18

19 PETAK 10. travnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE Premda je od presudnog znaëenja za naπu vjeru, Biblija sama po sebi ne bi imala stvarnu duhovnu vrijednost kada Duh Sveti ne bi utjecao na naπe srce i um dok je Ëitamo i prouëavamo. Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno za spasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanje iskustva.. Ali Ëinjenica da je Bog Ëovjeku otkrio svoju volju u pisanoj RijeËi ne iskljuëuje potrebu za stalnom prisutnoπêu i vodstvom Duha Svetoga. Naprotiv, naπ je Spasitelj obeêao svojim uëenicima Duha Svetoga, koji Êe Njegovu rijeë otkriti svojim slugama te rasvijetliti i primijeniti njezino uëenje. BuduÊi da je Boæji Duh nadahnuo Bibliju, nemoguêe je da Njegovo uëenje proturjeëi pisanoj RijeËi. (Ellen G. White, Velika borba, str. 8,9) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Zaπto nam Bog otkriva sebe i svoju volju? Zaπto nam je potrebno otkrivenje? 2. Kako Bog otkriva sebe? Bog se koristi razliëitim sredstvima da bi otkrio neπto o sebi. On to Ëini na uopêeniji naëin preko prirode, ali i konkretnije preko snova (Daniel 7,1), viappleenja (Postanak 15,1), znakova (1. o kraljevima 18,24.38) i preko svojeg Sina Isusa Krista (Hebrejima 1,1.2). Je li se vama Bog osobno otkrio? Podijelite svoje iskustvo. 3. Neki prouëavatelji Biblije odbacuju mnoge njezine doktrine smatrajuêi ih obiënim mitovima. UËenja kao πto su izvjeπtaj o stvaranju, doslovni Adam i Eva, izlazak iz Egipta i dogaappleaji iz Knjige proroka Daniela, neki su primjeri uëenja (iz Starog zavjeta) koja se odbacuju kao maπtovite priëe sastavljene s namjerom da doëaraju duhovne istine. To se dogaapplea kad o Boæjoj rijeëi sude ljudi. to nam to govori o opasnosti u koju nas dovodi takav stav? 4. Bog je u Bibliji otkrio svoju volju na dojmljiv naëin. Ipak, On æeli vaπu pomoê da bi πirio spoznaju svoje volje i radosnu vijest o spasenju, koja se moæe naêi samo u Isusu Kristu. Kad ljudi promatraju vas i vaπe ponaπanje, πto im to govori o Bogu? 19

20 Tri filipinska krπtenja na Cipru Yolanda Malla, filipinska radnica na Cipru, vidjela je da je njezina prijateljica Beatrise oznaëila adventistiëke propovijedi na Facebooku. Malla je prije nekoliko godina upoznala Beatrise, filipinsku kuênu pomoênicu u Izraelu. Nekad su obje radile kao pomagaëice u domaêinstvu u Tajvanu. Malla je saznala da je Beatrise nedavno krπtena u Izraelu. Zaπto si postala adventistica sedmog dana? napisala joj je na Facebooku. U toj se zajednici osjeêam ugodno, odgovorila je Beatrise. Samo pogledaj video koji sam ti poslala i shvatit Êeπ. Malla je kliknula video i Ëula propovijed o Bogu koji je prilikom stvaranja uspostavio sedmi dan subotu, u namjeri da podsjeêa svoj narod da dræi subotu i Deset zapovijedi, i pozivajuêi ljude na poπtivanje subote kroz cijelo razdoblje Staroga i Novoga zavjeta. Malla je bila iznenaappleena te je provjerila biblijske retke iz propovijedi u Bibliji. Vidjela je da je subota stvarno dan odmora u Bibliji. Zaπto sam iπla u toliko crkava i nikad nisam Ëula kako æupnik propovijeda o suboti? pitala se. Zaπto nitko drugi ne govori o suboti? Nazvala je Beatrise. Ovo mi je otvorilo um! rekla je. Æelim pronaêi crkvu koja dræi subotu, ali gdje je mogu naêi na Cipru? Beatrise je potraæila adrese AdventistiËke crkve na Cipru i poslala joj telefonski broj Branislava Mirilova, predsjednika AdventistiËke crkve na Cipru. Malla je nazvala i primila upute za crkvu u gradu gdje radi, u Limassolu. Malla je nedjeljom poëela pohaappleati crkvenu skupinu za prouëavanje Biblije. Uskoro je pozvala i svojeg roappleaka, Michelina, takoappleer radnika u domaêinstvu na Cipru, da je prati. Zatim je pozvala joπ jednu filipinsku radnicu, Mariju. Ali Marija se brinula za starije æene kojima je bila potrebna cjelodnevna njega i nije mogla dobiti dopuπtenje da napusti kuêu. Nema problema, rekla je Marica Mirilov, koja je udana za predsjednika crkve i radi kao njegova suradnica. Mi moæemo upriliëiti prouëavanje Biblije preko Facebooka. U kratkom vremenu krstili su se Malla, Michelin i Marija. Voditi prijatelje na krπtenje prirodan je ishod spoznaje Isusa, kaæe Yolanda Malla (42), samohrana majka, koja joπ uvijek radi na Cipru, jer uzdræava sedmogodiπnjeg i osmogodiπnjeg sina na Filipinima. Iako dolazim iz razorenog doma, imam snage jer sam nauëila imati nadu, rekla je. Dio dara trinaeste subote ovoga tromjeseëja pomoêi Êe u izgradnji nove crkvene zgrade i srediπta utjecaja u Nikoziji, na Cipru. Andrew McChesney, Adventist Mission 20

21 Pouka travnja Kako su Isus i apostoli gledali na Bibliju Isus odvrati: Pisano je: Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeëi koja izlazi iz usta Boæjih. (Matej 4,4) Biblijski tekstovi: Matej 4,1-11; Matej 22,37-40; Luka 24, ; Luka 4,25-27; Djela 4, Naæalost, u ovo postmoderistiëko doba Biblija se uvelike tumaëi kroz leêe filozofije koja dovodi u pitanje njezino nadahnuêe i vjerodostojnost. Na Bibliju se gleda samo kao na misli ljudskih biêa u priliëno primitivnoj kulturi, koja nisu imala moguênosti razumjeti svijet na naëin na koji ga mi danas razumijemo. U isto vrijeme nadnaravni elementi se omalovaæavaju ili Ëak uklanjaju iz razmatranja pretvarajuêi Bibliju u πtivo koje je, umjesto da prikazuje Boæje viappleenje Ëovjeka, postao ljudsko viappleenje Boga. Zato je Biblija za mnoge postala uglavnom nebitna u ovo doba u kojem prevladava darvinovski naëin razmiπljanja i suvremena filozofija. Meappleutim, mi u potpunosti odbacujemo takav stav. Umjesto toga, u Novom zavjetu vidimo kako moæemo na nadahnuti naëin sagledati Ëitavo Pismo prouëavajuêi kako su Isus i apostoli razumjeli Stari zavjet, jedinu Bibliju koju su oni u to vrijeme imali. Kako su se odnosili prema ljudima, mjestima i dogaappleajima koji su tu opisani? Od kojih su pretpostavki polazili i kojom su se metodom tumaëenja koristili? Radije slijedimo njih i njihova shvaêanja, umjesto zabluda nenadahnutih ljudi Ëije pretpostavke vode samo u nevjerstvo i sumnju u pogledu Boæje rijeëi. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 32 21

22 NEDJELJA 12. travnja PISANO JE Isusovo krπtenje oznaëilo je poëetak Njegove sluæbe kao Spasitelja. Nakon toga Duh Ga je odveo u Judejsku pustinju gdje Ga je u Njegovom najslabijem ljudskom izdanju Sotona kuπao. ProËitajte Matej 4,1-11. Kako se Isus branio od Sotoninih kuπnji u pustinji? to bismo trebali nauëiti u vezi s Biblijom na osnovi tog izvjeπtaja? Kada je bio kuπan apetitom, Isus je uzvratio: Pisano je: Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeëi koja izlazi iz usta Boæjih. (Matej 4,4) On upuêuje na æivu RijeË i na njezin konaëni, boæanski izvor. Na taj naëin Isus potvrappleuje autoritet Pisma. Kada je bio kuπan svjetskim kraljevstvima i slavom, odgovorio je: Jer je pisano: Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi! (Matej 4,10; Luka 4,8) Krist nas podsjeêa da je istinsko bogosluæje usredotoëeno na Boga i ni na koga drugog, i da je pokoravanje Njegovoj RijeËi istinsko bogosluæje. KonaËno, na kuπanje u vezi s ljubavlju prema razmetanju i hvalisanju, Isus odvraêa: Takoappleer je pisano: Ne kuπaj Gospodara, Boga svojega! (Matej 4,7; vidi i Luka 4,12) Na sve tri kuπnje Isus odgovara rijeëima: Pisano je. Isus se, dakle, poziva samo na Boæju rijeë kako bi odolio Sotoninim napadima i prijevarama. To bi trebala biti snaæna poruka za sve nas da je Biblija i samo Biblija najviπe mjerilo i temelj naπeg vjerovanja. Da, Biblija i samo Biblija bila je Isusova metoda obrane od neprijateljevih napada. Isus je Bog, ali u svojoj obrani od Sotone On se pokorava iskljuëivo Boæjoj rijeëi. Isus ne iznosi osobno miπljenje, ne daje nikakav komplicirani, nerazumljivi argument, ne pokazuje neprijateljstvo, veê se poziva na jednostavne ali duboke rijeëi Pisma. Za Krista Pismo ima najviπi autoritet i najveêu silu. Na taj naëin On svoju sluæbu zapoëinje postavljanjem Ëvrstog temelja i nastavlja zidati na pouzdanosti Biblije. Kako se i mi moæemo u istoj mjeri oslanjati na Boæju rijeë i pokoravati joj se? 22

23 PONEDJELJAK 13. travnja ISUS I ZAKON ProËitajte Matej 5,17-20; 22,29; 23,2.3. to Isus kaæe u okviru ovih tekstova? Isus je uëio svoje sljedbenike da budu posluπni Boæjoj rijeëi i Zakonu. Ne postoji ni najmanji nagovjeπtaj da je On sumnjao u autoritet i vjerodostojnost Pisma. Naprotiv, stalno se pozivao na Pismo kao na izvor boæanskog autoriteta. A saducejima je govorio: U zabludi ste jer ne poznajete ni Pisma ni moêi Boæje. (Matej 22,29) Isus je poruëivao da samo razumsko poznavanje Biblije i njezinog nauka nije dovoljno za spoznaju istine i, πto je joπ vaænije, za spoznaju Gospodina, koji je oliëenje te istine. to nam tekst u Mateju 22,37-40 govori o Isusovom viappleenju Mojsijevog zakona? U obraêanju uëitelju Zakona Isus saæima Deset zapovijedi danih Mojsiju prije skoro godina. Treba zapaziti kako se Isus usredoto- Ëuje na starozavjetni Zakon i uzdiæe ga na najviπu razinu. Mnogi krπêani pogreπno zakljuëuju da je tu dana neka nova zapovijed te da je starozavjetni Zakon na neki naëin sada zamijenjen novozavjetnim Evanappleeljem. Meappleutim, Ëinjenica je da se ono Ëemu nas Isus uëi zasniva na starozavjetnom Zakonu. Krist nam otkriva i daje potpuniji uvid u Zakon istiëuêi da o ovima dvjema zapovijedima (πto saæimaju Deset zapovijedi, od kojih se prve Ëetiri bave ljudsko-boæanskim, a ostalih πest meappleuljudskim odnosima) ovisi sav Zakon i Proroci (Matej 22,40). Isus je, dakle, uzdigao Ëitav Stari zavjet kada je upotrijebio izraz Zakon i Proroci, πto je skraêeno od Zakon, Proroci i Psalmi, odnosno sva tri dijela Staroga zavjeta. On [Krist] je tvrdio da Pismo ima neoporecivi autoritet i mi moramo Ëiniti isto. Biblija se mora prikazivati kao rijeë beskrajnoga Boga, kao rjeπenje svih sukoba i temelj svake vjere. (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 18; u izvorniku 39, 40) Koji bi vas (ako takvih uopêe ima) konkurentski izvor autoriteta (obitelj, filozofija, kultura) mogao sprijeëiti da se pokorite Boæjoj rijeëi? 23

24 UTORAK 14. travnja ISUS I SVA PISMA ProËitajte Luka 24, Kako se Isus koristi Pismom da bi uëenicima predstavio evanappleeosku poruku? Nakon Kristove smrti, Njegovi sljedbenici bili su zbunjeni i muëeni sumnjom. Kako se to moglo dogoditi? I πto je sve to znaëilo? U ovom poglavlju Evanappleelja po Luki vidimo da se Isus dvaput pojavio pred uëenicima prvi put pred dvojicom na putu u Emaus, a neπto kasnije i pred ostalima. Isus dvaput objaπnjava kako se ispunilo sve πto su starozavjetna proroëanstva najavljivala: I poëe od Mojsija te, slijedeêi sve proroke, protumaëi im πto se na njega odnosilo u svim Pismima. (Luka 24,27) U Luki 24,44.45 On ponovno izjavljuje: Ovo je ono πto sam vam govorio. Trebalo je da se ispuni sve πto je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima. Tada im Isus prosvijetli razum da razumiju Pisma. Redak u Luki 24,27 upuêuje na ono πto je napisano u svim Pismima. Poslije se to ponovno naglaπava izrazom u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima (Luka 24,44). To jasno potvrappleuje da se Isus, utjelovljena RijeË (Ivan 1,1-3.14), oslanja na autoritet Pisma kako bi objasnio da je sve to bilo proreëeno stotinama godina unaprijed. Pozivanjem na cjelokupno Pismo, Isus uëi svoje sljedbenike primjerom. Jer kad krenu, i oni Êe trebati objaviti evanappleeosku poruku, izlagati cijelo Pismo, kako bi novim obraêenicima πirom svijeta pruæili jasno razumijevanje i silu. Zapazite takoappleer kako Isus u Mateju 28,18-20 poruëuje tadaπnjim uëenicima (a i nama danas): Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Ali ta vlast ostaje kod Oca i Ëitavog Boæanstva, jer odmah potom dodaje: Zato idite i uëinite sve narode uëenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! A zatim dolazi kljuëni tekst: UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! to je to Isus uëio i zapovijedao? Njegov nauk zasnovan je na cijelom Pismu. On je doπao upravo na osnovi proroëke vjerodostojnosti RijeËi i ispunjavanjem proroëanstava Pisma pokorio se svojem Ocu. Ako Isus prihvaêa Pismo u cjelini, zaπto i mi to trebamo Ëiniti? Kako moæemo prihvatiti autoritet Ëitavog Pisma Ëak i kad shvatimo da nije sve uvijek primjenjivo na nas danas? Iznesite svoj odgovor u razredu. 24

25 SRIJEDA 15. travnja ISUSOVO VI ENJE PODRIJETLA I POVIJESTI BIBLIJE Isus je uëio da je Biblija Boæja rijeë u smislu da se ono πto ona govori podudara s onim πto govori Bog. Njezino podrijetlo je u Bogu pa je samim tim ona krajnji autoritet u svakom aspektu æivota. Bog je djelovao tijekom povijesti kako bi preko Biblije otkrio svoju volju ËovjeËanstvu. Na primjer, u Mateju 19,4.5 Isus se poziva na rijeëi koje je zapisao Mojsije. Ali tom prigodom On kaæe: Stvoritelj, kad ih u poëetku stvori je rekao: Zato Êe Ëovjek ostaviti oca i majku. Umjesto: Pismo kaæe, Isus izjavljuje: Stvoritelj, kad ih u poëetku stvori je rekao, pripisujuêi Stvoritelju rijeëi koje je pisac Postanka zapisao. Tako se Bog smatra autorom te izjave iako ju je zapisao Mojsije. ProËitajte sljedeêe tekstove. Kako je Isus gledao na povijesne osobe i dogaappleaje iz Biblije? Matej 12, Marko 10, Luka 4, Luka 11,51... Matej 24,38... Isus dosljedno govori o starozavjetnim osobama, mjestima i dogaappleajima kao povijesno vjerodostojnim. Izmeappleu ostaloga on spominje dogaappleaje iz 1. i 2. poglavlja Postanka, zatim Abela iz 4. poglavlja Postanka, Davidovo jedenje postavljenih kruhova i proroka Elizeja. U viπe navrata On govori o stradanju proroka u proπlosti (Matej 5,12; 13,57; 23;34-36; Marko 6,4). U poruci upozorenja Isus opisuje Noino vrijeme: Kao πto su ljudi jeli i pili, æenili se i udavali u vrijeme πto je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uapplee u laappleu, a da niπta nisu nasluêivali dok ne doapplee potop i sve ih odnese, tako Êe biti i za dolaska Sina»ovjeËjega. (Matej 24,38.39) Sve ukazuje na to da Isus govori o tom moênom Ëinu Boæjeg suda kao o povijesnom dogaappleaju. S obzirom na to da sâm Isus spominje te povijesne osobe kao stvarne, πto nam to govori o sili sotonskih prijevara buduêi da mnogi ljudi danas, Ëak i onih koji se smatraju krπêanima, Ëesto nijeëu njihovo postojanje? Zaπto ne smijemo upasti u tu zamku? 25

26 »ETVRTAK 16. travnja APOSTOLI I BIBLIJA Novozavjetni pisci pristupaju Bibliji na isti naëin kao Isus. to se tiëe doktrine, etike i ispunjenja proroëanstava, Stari zavjet je za njih bio vjerodostojna Boæja rijeë. U onome πto su ti ljudi govorili i Ëinili, ne nalazimo nigdje niπta πto dovodi u pitanje vjerodostojnost ili autentiënost bilo kojeg dijela Biblije. to nam sljedeêi tekstovi govore o tome kako su apostoli razumjeli autoritet Boæje RijeËi? 26 Djela 4, Djela 13, Rimljanima 9,17... GalaÊanima 3,8... Zapazite kako se u tim tekstovima Pismo blisko povezuje s glasom samog Boga. U 4. poglavlju Djela apostolskih, neposredno prije nego πto Êe se ispuniti Duhom Svetim, uëenici slave Boga zbog izbavljenja Petra i Ivana. U svojem hvalospjevu oni podiæu glasove odajuêi priznanje Bogu kao Stvoritelju i Onome koji progovara preko svojeg sluge Davida. to znaëi da su Davidove rijeëi Boæje rijeëi. U Djelima 13,32-36 Pavao ponovno navodi Davida, ali njegove rijeëi pripisuje Bogu kada u 32. retku spominje obeêanje dano naπim ocima. U Rimljanima 9,17, gdje se oëekuje da vrπitelj radnje bude Bog, Pavao upotrebljava izraz Pismo izjavljujuêi: Jer Pismo veli za faraona... πto bi se u biti moglo izraziti rijeëima: Jer Bog veli za faraona. U GalaÊanima 3,8, vrπitelj radnje je Pismo umjesto Bog, pokazujuêi kako je Boæja rijeë blisko povezana s Njim. Novozavjetni pisci jednoduπno se oslanjaju na Stari zavjet kao na Boæju rijeë. U Novom zavjetu ima na stotine citata iz Starog zavjeta. Jedan prouëavatelj sastavio je listu od izravnih navoda 400 iz Knjige proroka Izaije, 370 iz Psalama, 220 iz Izlaska i tako dalje. Ako bismo toj listi dodali joπ i aluzije, teme i motive, taj broj bi se znatno uveêao. Novozavjetne knjige u velikoj se mjeri pozivaju na starozavjetna proroëanstva, πto obiëno poëinje izrazom: Pisano je (Matej 2,5; Marko 1,2.7,6, Luka 2,23.3,4; Rimljanima 3,4.8,36.9,33; 1. KorinÊanima 1,19; GalaÊanima 4,27; 1. Petrova 1,16). Sve to potvrappleuje da su starozavjetni spisi temelj na kojem poëiva nauk Isusa i apostola. to bismo iz tih primjera trebali nauëiti o tome koliko je opasna svaka misao koja umanjuje naπe povjerenje u autoritet Pisma?

27 PETAK 17. travnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE Iz knjige Isusov æivot Ellen G. White proëitajte poglavlja Kao dijete, str (u izvorniku 68 74), i Kuπanje, str (u izvorniku ). Ljudi smatraju sebe mudrijim od Boæje rijeëi, pa Ëak mudrijim i od samog Boga. Umjesto da utvrde svoje stope na tom Ëvrstom temelju i podrede sve sudu Boæje rijeëi, oni vrednuju tu RijeË prema vlastitim zamislima o znanosti i prirodi, pa je Ëak, ako im izgleda da se ona ne slaæe s njihovim znanstvenim shvaêanjima, odbacuju kao nedostojnu povjerenja. (Ellen G. White, Signs of the Times, 27. oæujka 1884., str. 1) Oni koji se upoznaju s Boæjom mudroπêu i svrhom otkrivenom u Njegovoj RijeËi, postaju muπkarci i æene velike umne snage i mogu biti uspjeπni suradnici velikog UËitelja, Isusa Krista.... Krist je svojem narodu dao rijeëi istine i svi su pozvani da uzmu udjela u njihovom objavljivanju svijetu.... Nema posveêenja bez istine, putem RijeËi. Od kakve je onda presudne vaænosti da je svatko razumije! (Ellen G. White, Fundamentals of Christian Education, str. 432) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Ako su se Isus, evanappleelisti i Pavao odnosili prema Starom zavjetu kao prema Boæjoj rijeëi, kako nam to otkriva zaπto su mnoga danaπnja shvaêanja Pisma pogreπna i zaπto ne bismo trebali potpadati pod utjecaj takvih argumenata, tko god ih iznosio? 2. Da bismo kod ljudi stvorili predodæbu o tome dokle je suvremene prouëavatelje Biblije odveo njihov skepticizam, navodimo neπto od onoga πto mnogi danaπnji znanstvenici osporavaju. Oni odbacuju doslovnih πest dana stvaranja i umjesto toga prihvaêaju teoriju o milijardama godina evolucije. Odbacuju ideju o bezgreπnom Adamu u neiskvarenom svijetu. Odbacuju izvjeπtaj o sveopêem potopu. Ne vjeruju da je Abraham doslovno postojao. Neki odbacuju izvjeπêe o izlasku iz Egipta. Mnogi odbacuju Isusova Ëuda, uklju- ËujuÊi i Njegovo uskrsnuêe u tijelu. Neki, opet, odbacuju proroëanstva u kojima proroci pretkazuju buduênost stotinama, pa Ëak i tisuêama godina unaprijed. Kakav zakljuëak iz toga moæemo izvuêi o tome πto se dogaapplea kad ljudi poënu sumnjati u autoritet i vjerodostojnost Pisma? I kako moæemo pomoêi takvim ljudima da jasno sagledaju istinu? 3. U odgovoru na pitanje postavljeno u okviru prouëavanja predviappleenog za utorak, kako razumijemo tvrdnju da je cijelo Pismo nadahnuto, Ëak i oni dijelovi koji nisu uvijek primjenjivi na nas danas? 27

28 ZajedniËki ruëkovi osvajaju srca Subotom vjernici upriliëuju predah i obrok u mjesnoj adventistiëkoj crkvi u ruskom crnomorskom turistiëkom gradu Gelendzheku. Posjetitelji iz Sibira, s podruëja Urala i drugih dalekih ruskih krajeva podsjetili su pastora Andreja Prokopeva na neπto πto je nauëio tijekom studija na AdventistiËkoj meappleunarodnoj ustanovi za napredne studije na Filipinima. Kad su posjetitelji doπli u crkvu, Prokopev i vjernici su se izmjenjivali osiguravajuêi im obrok i zajedniëko druæenje nakon toga. Predloæio je sliëan obrok i zajedniëko druæenje za goste u joπ jednoj crkvi. Crkva je imala πest razreda subotnje πkole, svaki sa πest do sedam Ëlanova, i svi su se izmjenjivali u osiguravanju hrane. Nakon svake propovijedi u subotu, dvadesetero ljudi na godiπnjem odmoru rado bi prihvatilo poziv da doappleu na ruëak u crkvenu kuhinju i blagovaonicu. Nakon πto posjetitelji budu nahranjeni i dobro raspoloæeni, Prokopev ih zamoli da se predstave i ispriëaju kako su neki od njih postali adventisti. IspriËana osobna svjedoëanstva su vrlo snaæna, i Ëlanovi crkve ih uæivaju sluπati. Prokopev je æelio da viπe ljudi Ëuje iskustva, i poëeo je pozivati neadventistiëke susjede u crkvu na bogosluæje i obroke. Jedne subote je jedan adventistiëki vjernik na odmoru ispriëao nevjerojatno æivotno iskustvo svojeg djeda, kuhara koji je spremao hranu za vojnike u Drugom svjetskom ratu πto su vlakom odlazili na zapadni front. Kuhar je bio vrlo cijenjen zbog svojeg dobrog i predanog rada i stila æivljenja bez alkohola. Ali bio je adventist i odbijao je raditi subotom. Nadreappleeni mu nisu mogli dati slobodnu subotu, ali nisu ga æeljeli izgubiti. Napokon ga je zapovjednik pozvao na razgovor. Prijatelju, otpustit Êu te u petak, rekao je. Potom Êu te zaposliti u nedjelju. Dogovor je obostrano poπtovan: ostatak rata kuhara su otpuπtali svakog petka i vraêali svake nedjelje. Kad je Ëovjek tom æivotnom priëom o svojem djedu zavrπio, javila se neadventistiëka posjetiteljica za jednim stolom. Æelim biti adventistica! rekla je æena.»etiri osobe su privuëene Isusu tim osobnim svjedoëanstvom, i krπtene su dvije godine nakon poëetka takvih zajedniëkih obroka. Prokopev (43) kaæe da zajedniëki obroci sadræe i osobna svjedoëenja, πto je velik blagoslov za njegovu crkvu. To je pomoglo razredu subotnje πkole, Ëiji su se Ëlanovi zbliæavali dok su zajedno radili na brizi o gostima. Osobna svjedoëenja su vrlo vaæna, kaæe Prokopev. Ona pokazuju tko je Bog, Njegovu milost i Njegovu æelju da bude naπ Bog. Andrew McChesney, Adventist Mission 28

29 Pouka travnja Biblija vjerodostojni izvor naπe teologije Uza Zakon! Uza svjedoëanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neêe doëekati. (Izaija 8,20) Biblijski tekstovi: Marko 7,1-13; Rimljanima 2,4; 1. Ivanova 2,15-17; 2. KorinÊanima 10,5.6; Ivan 5,46.47; Ivan 7,38. Nema krπêanske crkve koja svoja vjerovanja ne podupire Svetim pismom. Meappleutim, uloga i autoritet Pisma u teologiji nisu isti u svim crkvama. ShvaÊanje uloge Pisma zapravo se uvelike razlikuje od crkve do crkve. To je vaæan ali vrlo sloæen predmet koji Êemo istraæiti prou- ËavajuÊi pet razliëitih izvora koji snaæno utjeëu na naπe tumaëenje Pisma predaju, iskustvo, kulturu, razum i samu Bibliju. Ovi izvori imaju znaëajnu ulogu u svakoj teologiji i u svakoj crkvi. Svi smo mi dio razliëitih obiëaja i kultura i pod njihovim smo utjecajem. Svi imamo iskustva koja oblikuju naπe miπljenje i utjeëu na naπe razumijevanje stvari. Svi imamo um da bismo razmatrali i ocjenjivali odreappleene pojave. Svi Ëitamo Bibliju i sluæimo se njome da bismo razumjeli Boga i Njegovu volju. Koji je od ovih izvora ili kombinacija izvora krajnji autoritet kad je rijeë o tumaëenju Biblije i u kakvom su oni uzajamnom odnosu? Davanje prednosti jednom ili veêem broju izvora vodi do razliëitih naglasaka i rezultata i konaëno odreappleuje smjer Ëitave naπe teologije. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 33 29

30 NEDJELJA 19. travnja PREDAJA Predaja sama po sebi nije loπa. Ona daje izvjesnu rutinu i strukturu postupcima koji se svakodnevno ponavljaju u naπem æivotu. Ona nam moæe pomoêi da ostanemo povezani sa svojim korijenima. Stoga ne Ëudi πto predaja igra vaænu ulogu i u religiji. Ali postoje i neke opasnosti u vezi s predajom. to nam odlomak u Marku 7,1-13 govori o tome kako je Isus reagirao na neke obiëaje Njegovog vremena? Predaja kojoj se Isus suprotstavio u hebrejskom druπtvu pomno se prenosila s uëitelja na uëenika. U Isusovo vrijeme ona je zauzimala mjesto usporedo sa Svetim pismom. Predaja se, meappleutim, tijekom dugih vremenskih razdoblja proπiruje obuhvaêajuêi sve viπe pojedinosti i aspekata koji nisu bili dio Boæjeg iskonskog plana i Njegove RijeËi. Takva predaja iako su je zastupali ugledni stari (vidi Marko 7,3.5), odnosno vjerski voapplee u hebrejskom druπtvu nije ravnopravna s Boæjim zapovijedima (vidi Marko 7,8.9). To su ljudski obiëaji koji na kraju dovode do toga da Boæja rijeë bude obesnaæena, pa i ukinuta (Marko 7,13). ProËitajte 1. KorinÊanima 11,2 i 2. Solunjanima 3,6. Kako pravimo razliku izmeappleu Boæje rijeëi i ljudskih obiëaja? Zaπto je toliko vaæno da doista pravimo tu razliku? Æiva Boæja rijeë izaziva u nama duboko poπtovanje i odanost. Iz te odanosti proizlazi odreappleena tradicija. Naπa odanost, meappleutim, treba uvijek biti posveêena æivom Bogu koji je otkrio svoju volju u pisanoj RijeËi. Dakle, Biblija ima jedinstvenu ulogu koja nadmaπuje svaku ljudsku predaju. Biblija je iznad svih obiëaja, Ëak i onih dobrih. ObiËaje koji izrastaju iz naπeg iskustva s Bogom i Njegovom RijeËju treba stalno preispitivati prema mjerilima Svetog pisma. to se od onoga πto mi kao crkva radimo moæe smatrati predajom? Zaπto je vaæno da uvijek pravimo razliku izmeappleu tih obiëaja i biblijskog nauka? Iznesite svoje odgovore u razredu. 30

31 PONEDJELJAK 20. travnja ISKUSTVO ProËitajte Rimljanima 2,4 i Titu 3,4.5. Kako mi doæivljavamo Boæju dobrotu, strpljenje, opraπtanje, ljubaznost i ljubav? Zaπto je vaæno da naπa vjera ne bude samo neko apstraktno, intelektualno znanje, veê neπto πto doista doæivljavamo? Istodobno, na koje naëine naπe iskustvo moæe doêi u sukob s Biblijom i Ëak nas zavesti u naπoj vjeri? Iskustvo je sastavni dio ljudskog postojanja. Ono snaæno utjeëe na naπe misli i osjeêaje. Bog nas je stvorio na takav naëin da je naπ odnos prema djelima stvaranja, pa Ëak i samom Bogu, u znaëajnoj mjeri oblikovan naπim iskustvom i povezan s njim. Boæja je æelja da mi iskusimo ljepotu odnosa, umjetnosti i glazbe, Ëudesa stvaranja, kao i radost Njegovog spasenja i silu obeêanja iz Njegove RijeËi. Naπa vjera je neπto viπe od obiënog poznavanja doktrine i racionalnog odluëivanja. Ono πto doæivljavamo u znaëajnoj mjeri oblikuje naπe viappleenje Boga, pa Ëak i razumijevanje Njegove RijeËi. Meappleutim, trebamo i jasno sagledati ograniëenja i manjkavost naπeg iskustva kad je rijeë o spoznaji Boæje volje. Kakvo se upozorenje nalazi u 2. KorinÊanima 11,1-3? to nam to govori o ograniëenjima u pogledu oslanjanja na iskustva? Iskustva mogu biti jako varljiva. GovoreÊi s biblijskog stajaliπta, iskustvo ima svoja ograniëenja. Ono treba biti usklaappleeno sa Svetim pismom i treba ga tumaëiti na osnovi Pisma. Katkad æelimo iskusiti neπto πto nije u skladu s Boæjom rijeëju i voljom. Tada se moramo oslanjati na Boæju rijeë viπe nego na svoja iskustva i æelje. Trebamo biti na oprezu da bismo se uvjerili kako je naπe iskustvo uvijek u skladu s Boæjom rijeëju i da ne proturjeëi jasnom biblijskom nauku. U vjeri u kojoj su ljubav prema Bogu i ljubav prema drugima (vidi Marko 12,28-31) glavne zapovijedi, iskustvo je vaæno. Zaπto je istodobno bitno da uvijek preispitujemo svoje iskustvo na osnovi Boæje rijeëi? 31

32 UTORAK 21. travnja KULTURA Mi pripadamo odreappleenoj kulturi ili kulturama i njihov smo sastavni dio. Nalazimo se pod utjecajem kulture i ona nas oblikuje. To nitko ne moæe izbjeêi. Sjetite se samo koliki dio Starog zavjeta zauzimaju zapisi o pokvarenosti starog Izraela pod utjecajem okolnih kultura. to nas navodi da pomislimo da smo mi danas drugaëiji ili da smo bolji od Izraelaca? Boæja rijeë je takoappleer nastala u odreappleenoj kulturi, iako nije ograniëena samo na nju. Premda kulturni Ëimbenici neizbjeæno utjeëu na naπe razumijevanje Biblije, ne bismo trebali gubiti iz vida Ëinjenicu da Biblija nadilazi ustanovljene kulturne kategorije kao πto su etniëka pripadnost, podrijetlo i druπtveni status. To je jedan od razloga πto Biblija nadilazi svaku ljudsku kulturu i Ëak je u stanju popraviti i preobraziti greπne elemente koje nalazimo u svakoj od njih. ProËitajte 1. Ivanova 2, to Ivan misli kad kaæe da ne trebamo ljubiti ono πto je na svijetu? Kako moæemo æivjeti u svijetu, a ipak nemati svjetovni mentalitet? Kultura, kao i svaki drugi aspekt Boæjeg stvaranja, nalazi se pod utjecajem grijeha. Stoga i ona podlijeæe Boæjem sudu. Da, neki aspekti naπe kulture mogu se vrlo lijepo uskladiti s vjerom, ali uvijek moramo praviti razliku izmeappleu njih. U idealnom sluëaju biblijska vjera trebala bi se oduprijeti, ako je potrebno, postojeêoj kulturi i stvoriti kulturu koja bi bila vjerna Boæjoj rijeëi. Jer ako u sebi nemamo neπto πto nas Ëvrsto vezuje za ono πto je iznad nas, uskoro Êemo se prepustiti onome πto je oko nas. Ellen G. White o tome kaæe sljedeêe: Kristovi sljedbenici trebaju se odvojiti od svijeta u pogledu naëela i interesa, ali se ne trebaju povlaëiti od ljudi. Spasitelj se neprestano mijeπao s ljudima ne da bi ih ohrabrivao u bilo Ëemu πto nije u skladu s Boæjom voljom, veê da bi ih uzdizao i oplemenjivao. (Counsel to Parents, Teachers, and Students Regarding Christian Education, str. 323) Koji su aspekti vaπe kulture u potpunoj suprotnosti s biblijskom vjerom? to je joπ vaænije, kako se moæemo oduprijeti onome πto nastoji iskvariti naπu vjeru? 32

33 SRIJEDA 22. travnja RAZUM ProËitajte 2. KorinÊanima 10,5.6; Izreke 1,7; 9,10. Zaπto je posluπnost Kristu u mislima toliko vaæna? Zaπto je strah Gospodnji poëetak mudrosti? Bog nam je dao sposobnost da mislimo i prosuappleujemo. Svaka ljudska aktivnost i svaka teoloπka tvrdnja podrazumijeva naπu sposobnost da razmiπljamo i izvodimo zakljuëke. Mi ne odobravamo nerazumnu vjeru. Meappleutim, u doba prosvjetiteljstva, poëetkom 18. stoljeêa, ljudski razum je preuzeo novu i istaknutu ulogu, posebno u zapadnom druπtvu, ulogu koja uvelike premaπuje naπu sposobnost razmiπljanja i donoπenja ispravnih zakljuëaka. Nasuprot tvrdnji da se sve naπe znanje zasniva na osjetilnom iskustvu, javlja se joπ jedno razumijevanje ljudskog razuma kao glavnog izvora spoznaje. To razumijevanje, pod nazivom racionalizam, polazi od tvrdnje da istina nije osjetilna, veê razumska kategorija, i da se izvodi iz razuma. Drugim rijeëima, odreappleene istine postoje i jedino ih naπ razum moæe neposredno dokuëiti. Time se ljudski razum postavlja kao mjerilo istine. Razum je postao novi autoritet pred kojim se sve ostalo moralo pokloniti, ukljuëujuêi i autoritet crkve, pa Ëak i, πto je joπ dramatiënije, autoritet Biblije kao Boæje rijeëi. Sve πto nije bilo razumljivo ljudskom umu odbacivalo se i dovodilo u pitanje. Taj stav utjecao je na odnos prema velikim dijelovima Pisma. Sva Ëuda i Boæja natprirodna djela, kao πto je Isusovo uskrsnuêe u tijelu, djeviëansko roappleenje, stvaranje svijeta za πest dana spomenimo samo neke viπe nisu smatrani istinitim i vjerodostojnim. Naπa sposobnost razmiπljanja pogoappleena je grijehom i treba se staviti pod Kristovu vlast. Ljudska biêa su otuappleena od Boga i njihovo je prosuappleivanje pomraëeno (Efeæanima 4,18). Mi trebamo biti prosvijetljeni Boæjom rijeëju. VeÊ sama Ëinjenica da je Bog naπ Stvoritelj pokazuje da nam, s biblijskog stajaliπta, prosuappleivanje nije dano kao neπto πto moæe djelovati samostalno i neovisno o Bogu. Naprotiv, Gospodnji strah poëetak je mudrosti (Izreke 9,10; usporedi 1,7). Tek kada Boæje otkrivenje, utjelovljeno u pisanoj Boæjoj rijeëi, prihvatimo kao najveêe naëelo u naπem æivotu i kad smo spremni slijediti ono πto je zapisano u Bibliji, tek tada prosuappleujemo ispravno. to moæemo posvjedoëiti o ograniëenosti ljudskog razuma kad je rijeë o spoznaji istine? 33

34 »ETVRTAK 23. travnja BIBLIJA Duh Sveti koji je nadahnuo i otkrio ljudima sadræaj Biblije, neêe nas nikad voditi nasuprot Boæjoj rijeëi niti mimo nje. Za adventistiëke krπêane sedmoga dana Biblija je viπi autoritet od ljudske predaje, iskustva, razuma i kulture. Jedino je Biblija mjerilo prema kojem se sve drugo treba provjeravati. ProËitajte Ivan 5,46.47; 7,38. to je za Isusa bio neprikosnoveni izvor kad je rijeë o razumijevanju duhovnih pitanja? Na koji naëin Biblija potvrappleuje da je Isus pravi Mesija? 34 Neki ljudi tvrde da su primili posebna otkrivenja i upute od Duha Svetoga, ali ona se protive jasnoj biblijskoj poruci. Prema njihovom miπljenju, Duh Sveti posjeduje viπi autoritet od Boæje rijeëi. Meappleutim, onaj tko zanemaruje nadahnutu i pisanu Boæju rijeë i zaobilazi njezinu jasnu poruku, hoda po opasnom tlu i ne slijedi vodstvo Boæjeg Duha. Biblija je naπa jedina duhovna zaπtita. Samo je ona pouzdano mjerilo u svim pitanjima vjere i praktiënog djelovanja. Duh Sveti govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u srce. Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz duπe. Duhom istine koji djeluje preko Boæje rijeëi, Krist zadobiva svoj izabrani narod. (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 556; u izvorniku 671) Duha Svetoga nipoπto ne bi trebalo shvatiti kao zamjenu za Boæju rijeë. Sasvim suprotno, On djeluje preko Biblije i u skladu s njom kako bi nas privukao Kristu ËineÊi na taj naëin Bibliju jedinim mjerilom prave biblijske duhovnosti. Biblija iznosi zdrav nauk (vidi 1. Timoteju 4,6), i kao Boæja rijeë ona je pouzdana i zasluæuje da je u potpunosti prihvatimo. Nije naπ zadatak da sudimo Svetom pismu. Prije bi se moglo reêi da Boæja rijeë ima pravo i vlast da sudi nama i naπem naëinu razmiπljanja. Na kraju krajeva, to je pisana RijeË samoga Boga. Zaπto je Biblija sigurniji vodië o duhovnim pitanjima nego subjektivni dojmovi? Kakve su posljedice neprihvaêanja Biblije kao mjerila na osnovi kojeg provjeravamo svako uëenje, pa Ëak i vlastito duhovno iskustvo? Ako bi osobno otkrivenje bilo konaëna rijeë u duhovnim pitanjima, zaπto bi to vodilo samo u zbrku i zabludu?

35 PETAK 24. travnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Velika borba proëitajte poglavlje Sveto pismo kao zaπtita, str (u izvorniku ). Predaja, iskustvo, kultura, razum i Biblija sve je to prisutno u naπem promiπljanju o Boæjoj rijeëi. Ali odluëujuêe pitanje glasi: Koji od tih izvora ima posljednju rijeë i krajnji je autoritet u naπoj teologiji? Jedno je isticati Bibliju, a sasvim je neπto drugo dopustiti joj da posredovanjem Duha Svetoga utjeëe na naπ æivot i da ga mijenja. Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno za spasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanje iskustva. (Ellen G. White, Velika borba, str. 8) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Zaπto je lakπe dræati se do najmanje sitnice nekog ljudskog obiëaja nego æivjeti u duhu Boæjeg zakona ljubiti Gospodina svim srcem, duπom i umom, a svojega bliænjeg kao sebe samoga (vidi Matej 22,37-40)? 2. Razgovarajte u razredu o vaπem odgovoru na posljednje pitanje iz odsjeka za nedjelju. Kakvu bi ulogu predaja trebala igrati u naπoj crkvi? U Ëemu vidite blagoslove i izazove kad je rijeë o vjerskim obiëajima? 3. Kako moæemo biti sigurni da predaja, koliko god bila dobra, ne zauzima mjesto pisane Boæje rijeëi kao naπe konaëno mjerilo i najviπi autoritet? 4. Pretpostavimo da netko tvrdi da je imao san u kojem mu se Bog obratio rekavπi mu da je nedjelja pravi dan za odmor i bogosluæje u novozavjetno vrijeme. Kako biste odgovorili toj osobi i πto nam takva priëa govori o potrebi da se iskustvo uvijek provjerava na osnovi Boæje rijeëi? 5. Razgovarajte u razredu o kulturi koja okruæuje i proæima vaπu crkvu. Kako ta kultura utjeëe na vaπu vjeru? Koje primjere moæemo navesti iz povijesti, u kojima je kultura znaëajno utjecala na postupke vjernika na takav naëin da mi to, iz danaπnjeg kuta, sagledavamo kao neπto negativno? Koje pouke iz toga moæemo izvu- Êi za sebe kako ne bismo pravili sliëne pogreπke? 35

36 Knjiæevno iznenaappleenje u Finskoj estogodiπnji djeëak Timo Flink promatrao je sa strahopoπtovanjem sliku Isusovog drugog dolaska u knjizi Arthura Maxwella, u kojoj su opisani biblijski dogaappleaji. Nije znao Ëitati, pa je promatrao Isusa kako sjedi na oblaku okruæen anappleelima. Æelio je biti s anappleelima. Kasnije je kao mladiê htio sluæiti Bogu, ali njegovu pozornost odvukla je strast za raëunalima. Dok je studirao za softverskog inæenjera, pridruæio se skupini mladih koji su svakog petka uveëer razgovarali s pastorom o biblijskim temama. Ubrzo se skupina dala u raspravu o krπtavanju djece. Flink je pripadao crkvi koja je krπtavala dojenëad uronjavanjem, ali nekoliko mladih ljudi iz skupine pripadalo je drugoj crkvi koja svetkuje nedjelju i koja je krπtavala samo πkropljenjenjem. Flink je bio iznenaappleen razgovorom. Njegov je pastor branio krπtenje novoroappleenëadi uronjavanjem, iako to nije mogao biblijski opravdati. U to vrijeme Flink se pridruæio skupini koja je prouëavala Otkrivenje. Osjetio je da je ta knjiga vaæna, ali nije mogao mnogo toga razumjeti. Molio se da razumije poruke te knjige. U jeku svoje zbunjenosti, posjetio je svoje roditelje za proljetne praznike. Iznenadio se kad je na ruëku ugledao knjigu koju njegov otac baπ i nije mnogo Ëitao, i pitao se zaπto je dobio tu knjigu. to je to? pitao je. Poπtar ju je juëer donio. rekao je njegov otac. To je poklon od naπih daljnjih roappleaka. Flink je pomnije pogledao knjigu. Naslov joj je bio Velika borba, a u sitnijoj najavi u podnaslovu proëitao je rijeëi: Drevna proroëanstva se ispunjavaju! U tom trenutku sjetio se prikaza drugog Isusovog dolaska iz knjige Arthua Maxwella, koju je poznavao iz djetinjstva. Tri dana kasnije zavrπio je s Ëitanjem Velike borbe. Dobio je odgovore na sva svoja pitanja o Otkrivenju i krπtavanju djece. To je ono πto sam traæio! uskliknuo je. Flink je knjigu ponovno proëitao tog ljeta i treêi put te jeseni. Zatim je u novinama vidio oglas o seminaru iz Knjige proroka Daniela u mjesnoj adventistiëkoj crkvi.»itao je o adventistima u Velikoj borbi, i otiπao je na taj seminar. Na kraju je bio krπten.»lanak o njegovom krπtenju pojavio se u crkvenom Ëasopisu koji izvjeπêuje o krπtenjima. Udaljeni roappleak koji je poslao tu knjigu obradovao se lijepoj vijesti. Flink je odluëio odustati od raëunala kako bi postao pastor. Danas ima Ëetrdeset i pet godina i direktor je Odjela za komunikacije AdventistiËke unije u Finskoj. On ne zna kako je Maxwellova knjiga s biblijskim priëama zavrπila u kuêi njegove bake. Bilo je to izdanje na finskom jeziku. Moæda su kolporteri tamo radili s tom knjigom. U njegovom srcu posebno mjesto zauzima i Velika borba. Svakog petka uveëer on Ëita iz te knjige na obiteljskom bogosluæju. Moja je supruga miπljenja da trebamo nauëiti naπu djecu da prepoznaju ozbiljnost vremena s kojim se suoëavamo, kaæe on. Stoga smo odluëili prouëavati Veliku borbu. Finska je dio Transeuropske divizije, koja Êe u ovom tromjeseëju primiti naπ dar trinaeste subote. Andrew McChesney, Adventist Mission 36

37 Pouka travnja 2. svibnja Samo Pismo Uistinu je æiva i djelotvorna rijeë Boæja. Ona je oπtrija od svakoga dvosjeklog maëa i prodire do rastavljanja duπe i duha, zglobova i moædina i moæe suditi nakane i misli srca. (Hebrejima 4,12) Biblijski tekstovi: 1. KorinÊanima 4,1-6; Titu 1,9; 2. Timoteju 1,13; Marko 12,10.26; Luka 24, ; Izaija 8,20. Protestantsko geslo samo Pismo (sola Scriptura) uzdiglo je Bibliju kao jedino mjerilo i odluëujuêi izvor teologije. Za razliku od rimokatoliëke teologije koja istiëe Pismo i predaju, protestantizam naglaπava kljuënu rijeë samo to jest samo Pismo kao krajnji autoritet u pitanjima vjere i nauka. Biblija je dala odluëujuêu snagu i autoritet protestantskoj reformaciji u pobuni protiv Rima i zabluda koje je on stoljeêima zastupao. Nasuprot alegorijskom tumaëenju Pisma, prema kojem su biblijskom tekstu pripisivana mnoga razliëita znaëenja, protestantski reformatori naglaπavali su vaænost gramatiëko-povijesnog tumaëenja Biblije koje je ozbiljno shvaêalo gramatiku i doslovno znaëenje biblijskog teksta. Ovog Êemo tjedna pobliæe razmotriti lozinku sola Scriptura. Saznat Êemo da sola Scriptura podrazumijeva neka osnovna naëela biblijskog tumaëenja koja su nuæna za ispravno razumijevanje Boæje rijeëi. Kao protestanti moramo saëuvati Bibliju kao vrhovni autoritet u pitanju nauka. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 34 37

38 NEDJELJA 26. travnja SVETO PISMO KAO VLADAJU E PRAVILO AdventistiËki krπêani sedmoga dana od samog su poëetka sebe smatrali narodom Knjige, to jest krπêanima koji vjeruju u Bibliju. Da bismo potvrdili naëelo sola Scriptura ( samo Pismo ), mi priznajemo jedinstveni autoritet Biblije. Samo Pismo vladajuêe je pravilo naπe teologije i vrhovni autoritet za æivot i nauk. Drugi izvori, kao πto su vjersko iskustvo, ljudski razum i predaja, podreappleeni su Bibliji. NaËelo sola Scriptura trebalo je zaπtititi autoritet Pisma kako ono ne bi ovisilo o crkvi i njezinim tumaëenjima, i iskljuëiti svaku moguênost da se kao mjerilo za njegovo tumaëenje uzme bilo πto πto dolazi izvan Biblije. ProËitajte 1. KorinÊanima 4,1-6, posebno 6. redak, u kojem Pavao kaæe da mi ne bismo trebali iêi preko onoga πto je zapisano. Zaπto je ta misao toliko bitna za naπu vjeru? Ne iêi preko onoga πto je napisano ne iskljuëuje istraæivanja u drugim podruëjima, kao πto su biblijska arheologija i povijest. Druga podruëja mogu baciti svjetlo na pojedine dijelove Biblije i na pozadinu nekih biblijskih tekstova, πto nam moæe pomoêi da ih bolje razumijemo. To ne iskljuëuje ni ostala pomoêna sredstva u tumaëenju kao πto su leksikoni, rjeënici, konkordancije, neke druge knjige i komentari. Meappleutim, u pravilnom tumaëenju Biblije Pismo ima prednost u odnosu na sve druge izvore, znanosti i pomoêna sredstva. RazliËita glediπta treba pomno procjenjivati sa stajaliπta Pisma kao cjeline. Kad primjenjujemo naëelo sola Scriptura u rjeπavanju nesuglasica koje se mogu javiti prigodom tumaëenja naπeg vjerovanja, samo Pismo ima autoritet koji nadmaπuje i prosuappleuje svaki drugi izvor i svaku crkvenu predaju. Ne bismo trebali prekoraëivati niti osporavati ono πto je napisano u Bibliji. Istinsko krπêanstvo i uvjerljivo propovijedanje Evanappleelja ovisi o Ëvrstoj privræenosti vjerodostojnosti Pisma. Jedino je Pismo istinski gospodin i uëitelj nad svim spisima i uëenjima na zemlji. (Martin Luther, Luther s Works, sv. 32: Career of the Reformer II, Philadelphia: Fortress Press, 1999., str. 11,12) ProËitajte Djela 17, Na koji naëin ovi redci potvrappleuju ono o Ëemu smo ovdje govorili u vezi s prvenstvom Pisma? 38

39 PONEDJELJAK 27. travnja JEDINSTVO BIBLIJSKOG TEKSTA Biblija sama tvrdi da je svako Pismo od Boga nadahnuto (2. Timoteju 3,16) i da nijedno proroëanstvo sadræano u Pismu nije stvar samovoljnog tumaëenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga (2. Petrova 1,20.21). BuduÊi da je Bog u konaënom smislu stvarni autor Biblije, moæemo oëekivati naëelno jedinstvo i sklad meappleu razliëitim dijelovima Pisma u pogledu kljuënih tema kojima se ono bavi. ProËitajte Titu 1,9; 2. Timoteju 1,13. Zaπto je jedinstvo Biblije vaæno za naπe vjerovanje? Na osnovi svojeg unutarnjeg jedinstva proisteklog iz boæanskog nadahnuêa, Pismo sluæi kao vlastiti tumaë. Kada Pismo ne bi posjedovalo to sveobuhvatno jedinstvo u svojem nauku, ne bismo mogli postiêi sklad unutar doktrine u vezi s bilo kojim pitanjem. Bez jedinstva Biblije Crkva ne bi mogla razlikovati istinu od zablude i razotkriti krivovjerje. Ne bi bilo osnove za primjenu stegovnih mjera niti za ukazivanje na odstupanje od Boæje istine. Pismo bi izgubilo svu svoju uvjerljivost i oslobaappleajuêu silu. Isus i biblijski pisci, meappleutim, jedinstvo Pisma zasnivaju na njegovom boæanskom podrijetlu. Vidimo to na osnovi njihovog obiëaja da citiraju viπe starozavjetnih knjiga pripisujuêi im podjednaku vrijednost (na primjer Rimljanima 3,10-18; ovdje se Pavao poziva na tekstove iz razliëitih biblijskih knjiga: Propovjednika 7,20; Psalama 14,2.3; 5,9; 10,7; Izaije 59,7.8). Biblijski pisci smatrali su Pismo nerazdvojivom, povezanom cjelinom u kojoj se glavne teme razvijaju i nadopunjuju. Nema nesklada izmeappleu Staroga i Novoga zavjeta. Novi zavjet ne sadræi neko novo evanappleelje niti novu vjeru. Stari zavjet ispunjava se u Novome, a Novi zavjet se nadograappleuje na Stari. Na taj se naëin dva Zavjeta nalaze u uzajamnom odnosu pri Ëemu jedan baca svjetlo na drugi. Jedinstvo Pisma takoappleer pokazuje da u obzir treba uzeti cijelo Pismo (tota Scriptura) kad prouëavamo neki biblijski predmet, umjesto da svoje uëenje zasnivamo samo na izdvojenim iskazima. to bismo trebali raditi kad u Bibliji naiappleemo na tekstove i misli koji naizgled proturjeëe jedni drugima? Na koji naëin to rjeπavamo? 39

40 UTORAK 28. travnja JASNO A PISMA Samo pozivanje na Pismo ne bi imalo mnogo smisla ako bi znaëenje biblijskog teksta bilo nejasno. ProËitajte Matej 21,42; 12,3.5; 19,4; 22,31; Marko 12,10.26; Luka 6,3; Matej 24,15; Marko 13,14. S obzirom na Isusovo stalno pozivanje na Pismo, πto nam to govori o jasnoêi njegove poruke? Biblijsko svjedoëanstvo je nedvosmisleno Biblija je dovoljno jasna u svojem nauku. Ona je toliko jasna da je mogu razumjeti djeca kao i odrasli, pogotovo kad je rijeë o njezinim najosnovnijim poukama. Pa ipak, ima bezbroj moguênosti da se naπe znanje i razumijevanje produbljuje. Ne treba nam neki visoki crkveni duænosnik razjaπnjavati zna- Ëenje Biblije. Naprotiv, njezine osnovne doktrine mogu razumjeti svi vjernici. Ona podrazumijeva sveêenstvo svih vjernika i njezino tumaëenje nije ograniëeno na odabranu manjinu kao πto je crkveni kler. Dakle, Biblija nas ohrabruje da sami prouëavamo njezine svete spise jer smo u potpunosti sposobni razumjeti poruku koju nam Bog upuêuje. U Teoloπkom priruëniku adventista sedmoga dana istaknuto je kako dosljedan primjer biblijskih pisaca pokazuje da Pisma treba uzimati u njihovom jednostavnom, doslovnom znaëenju ako ne postoji jasna namjera da se neπto izrazi slikovito.... Nema skidanja ljuske doslovnog smisla da bi se doπlo do jezgre nekog mistiënog, skrivenog, alegorijskog znaëenja, koje samo upuêeni mogu razotkriti. (Handbook of Seventh-day Adventist Theology [Hagerstown, MD: Review and Herald Publishing Association, 2000.], str. 65) JasnoÊa Biblije odnosi se na jezik, smisao i rijeëi svetih spisa jer je namjera biblijskih pisaca bila da iznesu nedvosmislenu istinu, a ne da biblijskom tekstu daju neko subjektivno, nerazumljivo, viπestruko znaëenje. To ipak ne znaëi da neêemo povremeno nailaziti na tekstove i misli koje nismo sposobni potpuno razumjeti i dokuëiti. Na kraju krajeva, to je Boæja rijeë, a mi smo samo pala ljudska biêa. Bez obzira na to, Boæja rijeë je dovoljno jasna u svemu onome πto trebamo znati i razumjeti, a pogotovo u pogledu spasenja. Sjetite se nekih trenutaka kad niste razumjeli pojedine tekstove, ali su vam poslije postali sasvim jasni. to ste iz tog iskustva nauëili πto bi moglo pomoêi drugima koji se bore s neëim sliënim? 40

41 SRIJEDA 29. travnja PISMO TUMA»I PISMO Samo zahvaljujuêi unutarnjem jedinstvu svojih spisa, Biblija moæe tumaëiti samu sebe. Bez takvog jedinstva Pismo ne bi moglo biti svjetlo koje otkriva vlastito znaëenje, pri Ëemu jedan dio spisa tumaëi drugi dio i na taj naëin postaje kljuë za razumijevanje povezanih odlomaka. ProËitajte Luka 24, Kako se Isus poziva na Pismo da bi objasnio svoj identitet? to iz toga moæemo nauëiti u vezi s upotrebom Pisma? Ljepota koju uviappleamo kada dopustimo Pismu da tumaëi sebe sastoji se u tome πto ono baca novo svjetlo na vlastito znaëenje. Tako mi ne povezujemo pojedine tekstove s namjerom da bismo dokazali vlastito miπljenje, veê uzimamo u obzir kontekst svakog retka. Osim neposrednog konteksta ispred i iza odlomka koji prouëavamo, trebali bismo razmotriti i kontekst cijele knjige u kojoj se taj odlomak nalazi. toviπe, trebali bismo prouëiti sve πto Biblija govori o odreappleenoj temi buduêi da u Pismu, kao πto kaæe Pavao, sve πto je nekoê napisano, napisano je nama za pouku (Rimljanima 15,4). Biblija tumaëi samu sebe. Pismo se mora usporeappleivati s Pismom. ProuËavatelj mora nauëiti promatrati Bibliju kao cjelinu i uoëavati meappleusobne odnose njezinih dijelova. Treba se upoznati s njezinom velikom srediπnjom temom, s Boæjom prvobitnom nakanom sa svijetom, s nastankom velike borbe i s djelom spasenja. (Ellen G. White, Odgoj, str. 161; u izvorniku 190) Kad usporeappleujemo redak s retkom, vaæno je da to Ëinimo temeljito. Ako je moguêe, trebali bismo usporediti retke na izvornim jezicima ili barem na osnovi odgovarajuêeg prijevoda koji je vjeran znaëenju izvornih tekstova na hebrejskom i grëkom jeziku. Premda nije nuæno za dobro razumijevanje Biblije, poznavanje izvornih jezika nesumnjivo je korisno. Ako ih ne poznajemo, vjerno prouëavanje RijeËi uz molitvu s poniznim stavom sigurno Êe donijeti obilan plod. Sjetite se neke doktrine, kao πto je stanje mrtvih, u vezi s kojom bi usredotoëenost na samo par odabranih redaka moglo voditi u zabludu ako se zanemare drugi tekstovi. to nam to govori o vaænosti prikupljanja i Ëitanja svega πto Biblija govori o odreappleenoj temi, kako bismo na najbolji naëin razumjeli ono Ëemu nas ona uëi? 41

42 »ETVRTAK 30. travnja SOLA SCRIPTURA I ELLEN G. WHITE ProËitajte Izaija 8,20. Zaπto je vaæno uvijek se vraêati na biblijski izraz Zakon i svjedoëanstvo kao na pravilo naπeg nauka? to to znaëi za sluæbu proroka koji nisu postali dio biblijskog kanona? 42 Kad govorimo o naëelu samo Pismo (sola Scriptura), adventistiëki krπêani sedmoga dana neizbjeæno se suoëavaju s pitanjem πto Ëiniti sa spisima Ellen G. White, koja je takoappleer bila od Boga nadahnuta i sluæila kao Boæji glasnik Njegovom narodu ostatka. Kakav odnos postoji izmeappleu njezinih spisa i Svetog pisma?»ak i povrπno Ëitanje spisa Ellen G. White jasno pokazuje da je Biblija bila temelj i srediπte svih njezinih misli i nauka. Ona je u viπe navrata tvrdila da je Biblija najviπi autoritet i krajnje mjerilo nauka, vjere i prakse (vidi Velika borba, str. 468,469; u izvorniku 595). toviπe, ona je otvoreno podupirala i uzdizala protestantsko naëelo sola Scriptura (vidi Velika borba, str. 8). Prema shvaêanju same Ellen G. White, u usporedbi s Pismom njezini spisi bili su manje svjetlo koje je muπkarce i æene trebalo uputiti na veêe svjetlo Bibliju. (The Advent Review and Sabbath Herald, 20. sijeënja 1903.) Njezini spisi nikad nisu bili preëac niti zamjena za ozbiljno prouëavanje Biblije. Ona je Ëak rekla: Ne poznajete Pisma. Da ste prouëavali Boæju rijeë sa æeljom da dostignete biblijsko mjerilo i ostvarite krπêansko savrπenstvo, ne bi vam bila potrebna SvjedoËanstva. Upravo zato πto ste zanemarili Boæju nadahnutu Knjigu, nastojao je do vas doprijeti jednostavnim, izravnim svjedoëanstvima. (Ellen G. White, SvjedoËanstva za Crkvu, sv. 2, str. 506; u izvorniku 605) Takve njezine spise treba cijeniti. Oni dijele istu vrstu nadahnuêa kakvu su imali biblijski pisci, ali njihova je funkcija drugaëija od one koju ima Biblija. Spisi Ellen G. White nisu dodatak Svetom pismu, veê su podreappleeni njemu. Ona nikad nije smatrala da njezini rukopisi trebaju zamijeniti Pismo. Naprotiv, uzdizala je Bibliju kao jedino mjerilo vjere i prakse. Razmiπljajte o tome kakav smo nevjerojatan dar dobili u sluæbi Ellen G. White. Kako moæemo viπe cijeniti Ëudesno svjetlo koje potjeëe od nje, dok istodobno potvrappleujemo vrhovni autoritet Svetog pisma?

43 PETAK 1. svibnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Odgoj proëitajte poglavlje Biblijska nastava i prouëavanje Biblije, str (u izvorniku ). ProuËavatelje Biblije treba pouëiti da je uzimaju u ruke sa æeljom da uëe. Moramo istraæivati stranice Biblije, ali ne zato da bismo dokazali svoje miπljenje, nego da bismo doznali πto Bog kaæe. Pravo poznavanje Biblije moæe se steêi samo uz pomoê istoga Duha kojim je RijeË bila dana. Da bismo stekli biblijsko znanje, moramo po njemu æivjeti. Moramo posluπati sve πto Boæja rijeë zapovijeda.... ProuËavanje Biblije zahtijeva najusrdniji napor i stalno razmiπljanje. Kao πto kopaë traæi u zemlji riznice zlata, tako ozbiljno i ustrajno moramo i mi tragati za blagom Boæje rijeëi. (Ellen G. White, Odgoj, str. 160; u izvorniku189) Kad Biblija postane vaπa hrana i piêe, kad njezina naëela postanu sastavni dio vaπeg karaktera, bolje Êete znati kako primiti Boæji savjet. Ja pred vama danas veliëam dragocjenu RijeË. Nemojte ponavljati πto sam ja izjavila govoreêi sestra White je rekla ovo, ili sestra White je rekla ono. Saznajte πto kaæe Gospodin Bog Izraelov, a onda Ëinite to πto On zapovijeda. (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 3, str. 33) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Kojih se pogreπnih uëenja ljudi dræe zato πto imaju u vidu samo par odabranih tekstova, umjesto da sagledaju sve πto Biblija govori o odreappleenoj temi? 2. U Mateju 11,11, u vezi s Ivanom Krstiteljem, Isus je rekao: Zaista, kaæem vam, izmeappleu roappleenih od æene nije ustao veêi od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veêi je od njega. Premda je rijeë o proroku Ëiji se spisi ne nalaze u Bibliji, Isus ipak na takav naëin govori o njemu. to na osnovi toga moæemo zakljuëiti, zaπto prorok ne mora imati svoju knjigu u Bibliji da bi bio pravi prorok? Kakvu poruku mi adventistiëki krπêani sedmoga dana moæemo izvuêi iz te Ëinjenice? 3. Kao adventisti, mi nismo usamljeni u tvrdnji da je Biblija naπ krajnji autoritet. I druge crkve to tvrde. Kako onda objaπnjavamo proturjeëna uëenja koja drugi krπêani, navodno, takoappleer nalaze u Bibliji? 43

44 Put do Isusa Odrastao sam na Cipru, u maloj zemlji s krπêanskom tradicijom. Moja je obitelj bila krπêanska samo po tradiciji ili predaji. Kad sam imao dvanaest godina, razbolio sam se tako da me nijedan lijeënik nije mogao izlijeëiti. PoËeo sam traæiti Boga. PosjeÊivao sam razne crkve u nadi da Êu pronaêi ozdravljenje. Klanjao sam se pred slikama i palio svijeêe. Razmiπljao sam o svojim postupcima i molio Boga da mi pomogne. Ali to mi nije uspjelo. Mnogo godina kasnije, kad sam imao trideset godina, naπao sam pozivnicu na vratima. Bila je to pozivnica na niz predavanja u javnoj dvorani s arheoloπkim i duhovnim pitanjima. Na pozivnici su bili navedeni naslovi za svaku veëer. Iako to tada nisam znao, sastanke je organizirala AdventistiËka crkva. Niπta me nije privuklo, osim jedne teme, otprilike u sredini popisa: Antikrist i broj 666. OdluËio sam prisustvovati tom jednom predavanju. Æivahno iznoπenje me oduπevilo i zavrπio sam na predavanjima svih preostalih tema. Na kraju su organizatori pozvali prisutne na bogosluæje u mjesnu adventistiëku crkvu. PoËeo sam redovito pohaappleati adventistiëka bogosluæja i na kraju prihvatio poruku o Isusovom dolasku. Ali oklijevao sam se krstiti. Nikozija je priliëno malen grad i druπtvo je priliëno povezano, pa sam se pitao kako bi se moji prijatelji i obitelj ponijeli kad bi otkrili da sam napustio crkvu iz svojeg djetinjstva i postao adventist sedmog dana. Deset godina sam razmiπljao je li vaæno biti krπten. Bi li me to uëinilo boljom osobom? Jesam li spreman slijediti nauk adventistiëke crkve i takav naëin æivljenja? Pastor je bio vrlo strpljiv sa mnom. S vremenom smo postali dobri prijatelji. Nakon njegovog obazrivog pristupa i ohrabrenja, na kraju sam krπten. Nikad nisam poæalio πto sam donio takvu odluku. Proπlo je nekoliko godina od tog prekrasnog dana. Danas imam pedeset i pet godina i aktivan sam u naπoj maloj crkvenoj obitelji. UËitelj sam u subotnjoj πkoli i suraappleujem s novim pastorom na stvaranju internetske stranice koja Êe dosegnuti ljude na Cipru. Isus uskoro dolazi, i tada Êe me ozdraviti od moje bolesti. Joπ vaænije: æelimo da stanovnici Cipra i naπi iseljenici πirom svijeta to doznaju te da trebaju biti spremni. Dio dara trinaeste subote ovoga tromjeseëja pomoêi Êe u izgradnji nove crkvene zgrade i srediπta utjecaja u Nikoziji, za Matsoukarosovu mjesnu crkvu i joπ dva mjesta za bogosluæja. Hvala vam πto podræavate naπu misiju! Antonis Matsoukaros 44

45 Pouka svibnja Zaπto je potrebno tumaëenje? A bez vjere nemoguêe mu je ugoditi, jer onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagraappleuje one koji ga traæe. (Hebrejima 11,6) Biblijski tekstovi: Luka 24,36-45; 1. KorinÊanima 12,10; 1. KorinÊanima 14,26; Djela 17,16-32; Ivan 12,42.43.»itati Bibliju istodobno znaëi tumaëiti je. Ali kako se to radi? Koja se naëela primjenjuju? Kako razumjeti razliëite vrste πtiva koja tu nalazimo? Na primjer, je li odlomak koji Ëitamo usporedba, proroëkosimboliëki san ili iznoπenje povijesti? VeÊ sama odluka o tako vaænom pitanju u vezi s kontekstom Svetog pisma obuhvaêa i Ëin tumaëenja. Ljudi katkad koriste Bibliju kao neku vrstu boæanskog proroëiπta nasumiëno je otvore da bi potraæili neki redak za koji misle da Êe ih uputiti u dobrom smjeru. Meappleutim, nasumiëno povezivanje biblijskih tekstova onako kako nailazimo na njih, moæe nas dovesti do vrlo Ëudnih i pogreπnih zakljuëaka. Na primjer, jedna æena koju je muæ napustio zbog druge, osjetila se vrlo ohrabrenom kad je pronaπla sljedeêi redak: Neprijateljstvo ja zameêem izmeappleu tebe i æene. (Postanak 3,15) Na osnovi tog retka bila je uvjerena da afera njezinog muæa neêe potrajati! Bilo koji redak izvuëen iz konteksta lako postaje izgovor za provoappleenje vlastitih planova i zamisli. Prema tome, Bibliju trebamo ne samo Ëitati, veê je i ispravno tumaëiti. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 35 45

46 NEDJELJA 3. svibnja PRETPOSTAVKE ProËitajte Luka 24, to je sprijeëilo uëenike koji su bili dobro upoznati s Pismom da sagledaju pravo znaëenje Boæje rijeëi, Ëak i kada su se proreëeni dogaappleaji odvijali pred njihovim oëima? 46 Nitko ne pristupa sadræaju Svetog pisma praznog uma. Svaki Ëitatelj, svaki prouëavatelj Pisma pristupa Bibliji s aspekta vlastite proπlosti i osobnog iskustva, πto neizbjeæno utjeëe na njezino tumaëenje.»ak su i prvi uëenici imali vlastite predodæbe o Mesiji i πto bi On trebao raditi na osnovi oëekivanja njihovog vremena. Njihova snaæna uvjerenja spre- Ëavala su ih da jasnije shvate biblijski tekst, πto nam pomaæe da objasnimo zaπto su oni tako Ëesto pogreπno razumjeli Isusa i dogaappleaje povezane s Njegovim æivotom, smrêu i uskrsnuêem. Svi se mi dræimo odreappleenih uvjerenja kada je rijeë o ovom svijetu, stvarnosti, Bogu itd., od kojih Ëak i nesvjesno polazimo u svojem tumaëenju Biblije. Nitko ne pristupa biblijskom tekstu bez ikakvih preduvjerenja. Ako je, na primjer, neëiji pogled na svijet takav da on kategoriëno odbacuje svaku Boæju natprirodnu intervenciju, on neêe Ëitati i razumjeti Pismo kao istinit i pouzdan izvjeπtaj o onome πto je Bog Ëinio tijekom povijesti, nego Êe ga tumaëiti sasvim drugaëije od nekoga tko prihvaêa postojanje natprirodnog. Oni koji tumaëe Bibliju ne mogu se u potpunosti osloboditi vlastite proπlosti, iskustva, ustaljenih miπljenja i unaprijed usvojenih zapaæanja i stavova. NemoguÊa je potpuna neutralnost, kao ni apsolutna objektivnost. U pozadini svakog prouëavanja Biblije i teoloπkog promiπljanja leæe pretpostavke o naravi svijeta i naravi Boga. Ali dobra je vijest da Duh Sveti moæe proπiriti naπ skuëeni vidokrug i ispraviti naπe pretpostavke ako otvorenog uma i iskrenog srca Ëitamo rijeëi Pisma. Biblija u viπe navrata potvrappleuje da su ljudi vrlo razliëitog druπtvenog zaleapplea razumjeli Boæju rijeë i da nas Duh Sveti moæe uputiti u svu istinu (Ivan 16,13). Koje su vaπe pretpostavke u vezi sa svijetom? Na koji ih naëin moæete podrediti Boæjoj rijeëi tako da sama RijeË preoblikuje vaπe zamisli da bi bile viπe u skladu sa stvarnoπêu o kojoj govori Biblija?

47 PONEDJELJAK 4. svibnja PRIJEVOD I TUMA»ENJE Biblija je pisana na arhaiënim jezicima Stari zavjet uglavnom na hebrejskom sa samo nekoliko tekstova na aramejskom, dok je Novi zavjet pisan na grëkom jeziku koine. VeÊina svjetskog stanovniπtva danas ne govori tim starim jezicima niti ih razumije. Dakle, Biblija se morala prevoditi na razliëite suvremene jezike. Ali kao πto svaki dobar prevoditelj zna, prijevod uvijek podrazumijeva i neku vrstu tumaëenja jer za neke rijeëi na jednom jeziku ne postoji uvijek potpuno odgovarajuêi izraz na drugom. UmijeÊe i vjeπtina prevoappleenja, a potom i tumaëenja teksta, naziva se hermeneutika. ProËitajte 1. KorinÊanima 12,10; 1. 14,26; Ivan 1,41; 9,7; Djela 9,36; Luka 24,27. U svim ovim tekstovima zapaæamo misao o tumaëenju i prevoappleenju. U Luki 24,27 sâm Isus je morao objasniti uëenicima znaëenje Pisma. to nam to govori o vaænosti tumaëenja? GrËka rijeë hermeneuo, od koje potjeëe naziv hermeneutika (tumaëenje Biblije), izvedena je iz imena grëkog boga Hermesa. Hermes se smatrao glasnikom bogova pa je bio odgovoran, izmeappleu ostalog, za prevoappleenje boæanskih poruka ljudima. Ako ne poznajemo izvorne jezike, tekstovima moæemo pristupiti jedino preko prijevoda, Ëime se bavi hermeneutika. SreÊom, mnogi prijevodi uspjeπno prenose bitno znaëenje. Ne moramo poznavati izvorni jezik da bismo mogli razumjeti kljuëne istine otkrivene u Pismu, premda posjedovanje takvog jeziënog znanja moæe biti vrlo korisno. Ipak, bez obzira na dobar prijevod, podjednako je vaæno ispravno tumaëenje tekstova, kao πto vidimo u Luki 24,27. To je osnovna svrha hermeneutike toëno prenijeti smisao biblijskog teksta i pomoêi nam da ono Ëemu nas taj tekst uëi pravilno primijenimo u svojem æivotu u danaπnje vrijeme. Kao πto nam spomenuti tekst iz Lukinog evanappleelja pokazuje, Isus je to Ëinio za svoje sljedbenike. Zamislite Isusa kao osobnog tumaëa biblijskih tekstova! Mnogi ljudi imaju pristup razliëitim prijevodima, ali mnogi joπ uvijek nemaju tu prednost. Zaπto je vaæno da bez obzira na prijevod koji koristimo, prouëavamo RijeË uz molitvu i budemo spremni posluπati njezin nauk? 47

48 UTORAK 5. svibnja BIBLIJA I KULTURA ProËitajte Djela 17, U Djelima 17 Pavao iznosi evanappleeosku poruku u novom kontekstu kroz filozofiju grëke kulture. Na koji naëin razliëito kulturno zaleapplee utjeëe na naπu procjenu vaænosti pojedinih misli? 48 Poznavanje kulturnog zaleapplea Bliskog istoka pomaæe nam da razumijemo neke biblijske tekstove. Na primjer, hebrejska kultura pripisivala je odgovornost pojedincu za djelo koje nije poëinio, ali je dopustio da se dogodi. Stoga nadahnuti pisci Svetoga pisma uobiëajeno pripisuju Bogu da je uëinio neπto za πto bismo mi u zapadnoj misli rekli da je dopustio, ili da nije sprijeëio da se dogodi, na primjer, otvrdnuêe faraonovog srca. (Methods of Bible Study, odjeljak 4). Kultura takoappleer pokreêe neka vaæna hermeneutiëka pitanja. Je li Biblija kulturoloπki uvjetovana tako da se odnosi samo na kulturu u kojoj je pisana? Ili boæanska poruka koja je dana u odreappleenoj kulturi nadilazi tu kulturu i obraêa se svim ljudima? to se dogaapplea kad neëiji osobni kulturoloπki doæivljaj postane osnova i mjerilo za naπe tumaëenje Pisma? U Djelima 17,26, apostol Pavao nudi zanimljiv kut gledanja na stvarnost koji se Ëesto previapplea kad se Ëita taj redak. On tvrdi da nas je Bog sve naëinio od jedne krvi. Premda smo kulturoloπki vrlo razliëiti, s biblijskoga glediπta postoji neπto πto povezuje sve ljude usprkos tim razlikama, jer je Bog Stvoritelj Ëitavog ËovjeËanstva. Naπa greπnost i potreba za spasenjem nije ograniëena na jednu kulturu. Svima nam je potrebno spasenje koje nam se nudi na osnovi smrti i uskrsnuêa Isusa Krista. Premda se obraêao odreappleenim naraπtajima, Bog se pobrinuo da i buduêi naraπtaji koji Êe Ëitati Njegovu RijeË razumiju kako njezine istine nadilaze lokalne prilike u kojima su biblijski tekstovi pisani. Radi usporedbe, sjetite se algebre koja je prvi put primijenjena u 9. stoljeêu u Bagdadu. ZnaËi li to da su istine i naëela te grane matematike vrijedili samo za to vrijeme i mjesto? Naravno da nisu. Isto se naëelo moæe primijeniti na Boæju rijeë. Iako je Biblija pisana prije mnogo vremena u kulturama vrlo razliëitim od naπe, istine koje ona sadræi bitne su za nas danas isto kao i za one kojima su izvorno upuêene.

49 SRIJEDA 6. svibnja NA A GRE NA I PALA NARAV ProËitajte Ivan 9,39-41; 12, to je spreëavalo ljude o kojima je rijeë u tim redcima da prihvate istinitost biblijske poruke? Kakve savjete i opomene moæemo izvuêi iz tih dogaappleaja? Lako je gledati s prijezirom na vjerske voapplee iz proπlosti koji su odbacili Isusa usprkos tako moênim dokazima. Meappleutim, i sami trebamo biti na oprezu da ne bismo njegovali sliëan stav u pogledu Njegove RijeËi. Nema sumnje da je grijeh korjenito izmijenio naπ odnos s Bogom, naruπio ga i izazvao pukotine u njemu. Grijeh utjeëe na naπe cjelokupno ljudsko postojanje, pa i na naπu sposobnost tumaëenja Pisma. Nije rijeë samo o tome da naπi greπni misaoni procesi lako bivaju zaokupljeni greπnim ciljevima, veê naπ um i misli postaju iskvareni grijehom i zatvoreni za Boæju istinu. U naπem naëinu razmiπljanja mogu se uoëiti sljedeêi pokazatelji te iskvarenosti: ponositost, samozavaravanje, sumnja, otuappleenost i neposluπnost. Ponosita osoba uzdiæe sebe iznad Boga i Njegove RijeËi. Do toga dolazi zato πto ponositost navodi tumaëa da prenaglaπava ljudski razum kao konaënog suca istine Ëak i one istine koja se nalazi u Bibliji. Takav stav umanjuje boæanski autoritet Pisma. Neki ljudi sluπaju samo one ideje koje su im privlaëne, Ëak ako proturjeëe Boæjoj otkrivenoj volji. Bog nas je upozorio na opasnost od samozavaravanja (Otkrivenje 3,17). Grijeh potiëe sumnju tako da se kolebamo i ne vjerujemo u Boæju rijeë. Kad netko pristupa sa sumnjom, tumaëenje biblijskog teksta nikad ga neêe dovesti do Ëvrstog uvjerenja. Naprotiv, osoba koja sumnja brzo uzdiæe sebe na poloæaj na kojem sama sudi o tome πto jest a πto nije prihvatljivo u Bibliji, πto je vrlo opasno tlo na kojem se moæemo naêi. Za razliku od toga, Bibliji bismo trebali pristupati s vjerom i prihvaêanjem, a ne sa stavom kritike i sumnje. Ponositost, samozavaravanje i sumnja dovode do udaljavanja od Boga i Biblije, πto sigurno vodi u neposluπnost odbacivanje Boæje objavljene volje. Jeste li se ikad zatekli kako se borite protiv osvjedoëenja u vezi s neëim πto ste proëitali u Bibliji da vas ona jasno upuêuje na jedno, a vi æelite neπto sasvim drugo? to se dogodilo i πto ste nauëili iz tog iskustva? 49

50 »ETVRTAK 7. svibnja ZA TO JE TUMA»ENJE VAÆNO ProËitajte Nehemija 8, Zaπto je jasno razumijevanje Pisma tako vaæno za nas ne samo kao pojedince, veê i kao Crkvu? Najvaænije pitanje u Bibliji je spasenje, odnosno kako se spaπavamo. Jer gledano na duge staze, πto moæe biti vaænije? to nam vrijedi, kao πto je rekao Isus, da zadobijemo sve πto nudi svijet ako izgubimo svoju duπu (Matej 16,26)? Meappleutim, spoznaja o tome πto Biblija nauëava u vezi sa spasenjem u velikoj mjeri ovisi o tumaëenju. Ako pogreπno pristupimo tumaëenju Biblije, vjerojatno Êemo doêi do pogreπnih zakljuëaka ne samo u pogledu spasenja, veê i svega ostalog o Ëemu govori Biblija. Pogreπna teologija bila se uvukla u Crkvu veê u vrijeme apostola, nesumnjivo poduprta pogreπnim tumaëenjima Pisma. ProËitajte 2. Petrova 3, to nam ovi redci govore o vaænosti ispravnog tumaëenja Pisma? Ako smo narod Knjige koji æeli æivjeti u skladu s Biblijom i samo Biblijom i ako nemamo druge vjerodostojne izvore kao πto su predaja, ispovijedanje vjere ili vlast crkve da tumaëi Bibliju umjesto nas onda je pitanje ispravne hermeneutike Biblije iznimno vaæno, jer nam samo Biblija moæe reêi πto da vjerujemo i kako da æivimo. Pitanje tumaëenja Pisma od presudne je vaænosti za teoloπko i misioloπko zdravlje Crkve. Bez ispravnog tumaëenja Biblije ne moæe biti jedinstva doktrine i nauka, a otuda ni jedinstva Crkve i naπe misije. Loπa i iskrivljena teologija neizbjeæno vodi k manjkavoj i promaπenoj misiji. KonaËno, ako imamo poruku koju trebamo predati svijetu a nesigurni smo u vezi sa znaëenjem te poruke, koliko Êemo je uspjeπno moêi iznijeti onima koji je trebaju Ëuti? ProËitajte trostruku anappleeosku vijest iz Otkrivenja 14,6-12. Koja se teoloπka pitanja tu javljaju i zaπto je njihovo ispravno razumijevanje toliko vaæno za naπu misiju? 50

51 PETAK 8. svibnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Put Kristu proëitajte poglavlje to uëiniti sa sumnjom, str (u izvorniku ). Kad otpoënete prouëavati Boæju rijeë, ostavite sve predrasude i tuapplea miπljenja. Nikad neêete otkriti istinu ako prouëavate Sveto pismo zato da biste obranili svoja osobna miπljenja. Ostavite na stranu osobna miπljenja i skruπena srca pristupite kako biste sluπali πto Êe vam Gospodin reêi. Boæja rijeë daje razum poniznom istraæivaëu koji sjeda kod Kristovih nogu da od Njega primi istinu. Onima koji se smatraju previπe mudrima da bi prouëavali Bibliju, Krist kaæe: Æelite li postati mudri za spasenje, postanite blagi i ponizna srca. Ne Ëitajte Boæju rijeë u svjetlosti svojih ranijih nazora, nego je prouëavajte briæljivo, s molitvom, slobodni od svojih predrasuda. Ako tijekom Ëitanja steknete uvjerenje da se vaπe omiljeno miπljenje ne slaæe s RijeËju, ne pokuπavajte dovesti RijeË u sklad s vaπim miπljenjem, nego, naprotiv, nastojte svoje miπljenje dovesti u sklad s Boæjom rijeëju. Ne dajte da na vas utjeëu vaπe navike i vaπe staro vjerovanje. Otvorite oëi svojega uma kako biste gledali Ëudesa Boæjeg zakona. Otkrijte πto je napisano, i utvrdite svoje noge na vjeënoj Stijeni. (Ellen G. White, Poruke mladima, str. 224,225; u izvorniku 260) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Na koji naëin naπ pogled na svijet, naπe obrazovanje i kultura utjeëu na naπe tumaëenje Svetog pisma? Zaπto je toliko vaæno da budemo svjesni vanjskih utjecaja koje neizbjeæno unosimo u svoje tumaëenje Biblije? 2. Svi se slaæemo s Ëinjenicom da smo greπni i da se nalazimo pod negativnim utjecajem grijeha. Na koje sve naëine grijeh utjeëe na naπe razumijevanje Biblije? To jest, πto nam to grijeh Ëini πto nas moæe navesti da pogreπno tumaëimo Boæju rijeë? Na primjer, kako nas æelja da uëinimo neπto πto Biblija osuappleuje moæe navesti da iskrivljujemo njezino znaëenje? Na koje joπ naëine grijeh filtrira naπe tumaëenje Biblije? 3. Kako nam razumijevanje biblijskog vremena i kulture moæe pomoêi da bolje shvatimo odreappleene dijelove Pisma? Navedite neke primjere. 51

52 Æena koja je izgubila Ëetiri sina Bog je blagoslovio Wieslawu Winiarsku s Ëetiri sina u Lodzu u Poljskoj. Njezin sin Grzegorz umro je u neobiënoj nesreêi kad je imao dvadeset i πest godina. TrËao je pored æeljezniëke pruge, kad ga je zraëni pritisak vlaka povukao na kolosijek i usmrtio. Njezin sin Jacek poëinio je samoubojstvo u dvadeset i osmoj godini æivota. Borio se s utuëenoπêu i na kraju se objesio. Slawek je imao trideset i devet godina kad su ga teπko pretukli u uliënoj kraapplei. Umro je u bolnici. Njezinom posljednjem sinu Jaroslavu dijagnosticiran je tumor na mozgu kad je imao πesnaest godina. Nakon viπe operacija umro je u trideset i treêoj godini. Winiarska nema sinove kojima bi se u starosti mogla obratiti za pomoê. U πezdeset i osmoj godini njezino zdravlje slabi. Ima dijabetes i pretrpjela je dva moædana udara. Bole je leapplea i hoda uz pomoê πtapa. Izgubila je velik postotak vida i oëekuje da Êe oslijepiti. Moj æivot nije bio posut ruæama, kaæe ona. Ali Ëak i ako je tako, mogu reêi da sam sretna. Zapravo, nikada nisam bila sretna kao sada. Prije nekoliko godina mladi student medicine, Tomasz Karauda, pokucao je na vrata njezine kuêe i obradovao je besplatnim primjerkom Ëasopisa Znaci vremena. Nakon toga ju je Ëesto posjeêivao kako bi razgovarao i pruæio joj ohrabrenje. Pomogao joj je da otputuje u dom za nemoêne kako bi posjetila svojega sina Jaroslava na samrti i tjeπio ju je kad je umro. Tomek je bio prva osoba u mojem æivotu koja mi je pomogla, svjedoëi Winiarska. Pokazao mi je Boga. Nakon πto je izgubila posljednjeg sina, poklonila je srce Isusu. OsjeÊam se kao Job, kaæe ona. Mnogo sam primila i isto toliko izgubila. Ali Bog mi je dao drugi æivot, baπ kao i Jobu. Winiarska voli obeêanje u Psalmu 23,4: Pa da mi je i dolinom smrti proêi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. tap tvoj i palica tvoja utjeha su meni. Winiarska voli ispriëati svoju æivotnu priëu u adventistiëkoj zajednici. Mladi obiëno odgovaraju suzama. Kaæe im da nikada nitko ne bi æelio pretrpjeti nevolje poput njezinih. Boæja ljubav me odræava na æivotu, kaæe ona. Moj novi æivot je poëeo krπtenjem. Nakon πto mi se sve to dogodilo, ne znam πto bih bez Boga. Hvala vam za dar trinaeste subote u godini, koji je pomogao pri izgradnji televizijskog studija za Hope Channel u Poljskoj, koji navjeπêuje Radosnu vijest svima u zemlji i svijetu koji govore poljski. Andrew McChesney, Adventist Mission 52

53 Pouka svibnja Jezik, tekst i kontekst Uzmite knjigu ovoga Zakona i poloæite je uz KovËeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! (Ponovljeni zakon 31,26) Biblijski tekstovi: Ponovljeni zakon 32,46.47; 1. o kraljevima 3,6; Brojevi 6,24-26; Postanak 1,26.27; Postanak 2,15-23; 15,1-5. Danas se na svijetu govori viπe od jezika. Cijela Biblija prevedena je na viπe od 600 jezika, a Novi zavjet ili pojedini dijelovi Pisma na viπe od jezika. To je nesumnjivo mnogo jezika, ali joπ uvijek manje od polovine jezika kojima se danas govori u svijetu. Prema procjenama, milijarda i pol ljudi ne posjeduje nijedan dio Svetoga pisma na svojem materinskom jeziku. I premda je ostalo joπ mnogo posla, zahvaljujuêi naporima biblijskih druπtava dosad je πest milijardi ljudi dobilo priliku da Ëita Pismo. A kakav je blagoslov biti meappleu onima koji imaju Bibliju na svojem jeziku! To Ëesto uzimamo kao samo po sebi razumljivo zaboravljajuêi ne samo da mnogi nemaju tu prednost, veê i da je Biblija u Europi stojeêima bila namjerno dræana podalje od puëanstva. ZahvaljujuÊi reformaciji i tiskarskom stroju, to se promijenilo. Oni meappleu nama koji imaju Bibliju uvijek mogu uz pomoê Duha Svetoga istraæivati RijeË i upoznavati Gospodina otkrivenog na njezinim stranicama. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 36 53

54 NEDJELJA 10. svibnja RAZUMJETI SVETO PISMO ProËitajte 2. Timoteju 3, U koju nam je svrhu Biblija dana? Biblija je pisana kao svjedoëanstvo o Boæjem djelovanju u povijesti, o Njegovom planu otkupljenja palog ljudskog roda i Njegovoj namjeri da nas pouëi o pravednosti. Gospodin je to odluëio ostvariti ljudskim jezikom, svoje misli i planove objelodaniti uz pomoê ljudskih rijeëi. Izvevπi Izrael iz Egipta, Bog ga je izabrao kao poseban narod koji je Njegovu poruku trebao prenijeti svim narodima. Odredio je da taj narod Njegovu RijeË iznosi na vlastitom jeziku hebrejskom (osim malog dijela na srodnom aramejskom). Uspon grëke kulture donio je nove moguênosti tako da se Novi zavjet prenosio na grëkom jeziku, kojim se tada uvelike govorilo u tom dijelu svijeta. (Postojao je i grëki prijevod Staroga zavjeta.) Taj svjetski jezik omoguêio je apostolima i prvoj Crkvi da u svojoj novoj misionarskoj revnosti nakon Kristove smrti proπire Njegovu poruku naπiroko i nadaleko. Poslije apostol Ivan svjedoëi za rijeë Boæju i svjedoëanstvo Isusa Krista za sve πto je vidio (Otkrivenje 1,2). Na taj naëin Biblija ukazuje na kontinuitet tog nadahnutog svjedoëanstva meappleu svim njezinim piscima, od prvog do posljednjeg. ProËitajte Ponovljeni zakon 32, Zaπto je bilo toliko vaæno da Izraelci dræe sve rijeëi ovoga Zakona (Ponovljeni zakon 32,46)? Kako Boæja rijeë produæuje naπe dane? to bi to moglo znaëiti u naπim danaπnjim okolnostima? Neki narodi imaju na svojem materinskom jeziku ne samo jedan, veê viπe razliëitih prijevoda Biblije. Drugi imaju samo jedan prijevod, ako ga uopêe imaju. Ali πto god od toga imali, vaæno je da Bibliju cijenimo kao Boæju rijeë, a joπ vaænije da se pokoravamo njezinom nauku. Zaπto je uvijek vaæno (Ponovljeni zakon 32,47) posluπati Boæju rijeë, pa i svoju djecu uëiti tome? 54

55 PONEDJELJAK 11. svibnja RIJE»I I NJIHOVO ZNA»ENJE U svakom jeziku postoje rijeëi koje imaju tako bogato i duboko znaëenje da ih je teπko jednom rijeëju prevesti na drugi jezik. Potrebno je opseænije prouëavanje njihove upotrebe u Bibliji da bi se razumio Ëitav opseg njihovog znaëenja. ProËitajte 1. o kraljevima 3,6; Psalam 57,4; 66,20, 143,8; Mihej 7,20. Na koji naëin Bog svoju milost i dobrotu pokazuje svojim stvorenjima? Hebrejska rijeë chesed (milost) jedna je od najbogatijih i najdubljih rijeëi u Starom zavjetu. Ona opisuje Boæju ljubav, dobrotu, milost i zavjetni odnos prema Njegovom narodu. U ovih nekoliko redaka vidimo kako je On svome sluzi Davidu saëuvao tu veliku milost (chesed) (1. o kraljevima 3,6). On πalje svoje milosrapplee (chesed) i istinu svoju (Psalam 57,3 Varaædinska Biblija). On Êe pokazati Jakovu istinu i Abrahamu milosrapplee (chesed) (Mihej 7,20 Varaædinska Biblija). O toj rijeëi chesed napisane su Ëitave knjige u pokuπaju da se spozna dubina Boæje milosti i ljubavi prema nama. ProËitajte Brojevi 6,24-26; Job 3,26; Psalam 29,11; Izaija 9,6; 32,17. to u ovim tekstovima znaëi rijeë mir ili πalom? Hebrejska rijeë πalom Ëesto se prevodi kao mir, ali njezino je znaëenje mnogo dublje i πire. Ona se moæe prevesti kao cjelovitost, potpunost i blagostanje. Boæji blagoslovi i milost Ëuvaju nas u stanju mira (πalom), πto je dar od Boga (Brojevi 6,24-26). Nasuprot tome, Jobovo iskustvo dovelo ga je do toga da nije imao mira ni olakπanja jer mu je nedostajao πalom (Job 3,26). U ovom grozniëavom svijetu velik je blagoslov doëekati subotnji dan rijeëima πabat πalom, jer nam zajednica s Bogom pruæa krajnji mir i cjelovitost za kojima Ëeznemo u æivotu. Na kojem god jeziku govorimo i Ëitamo Ëak i ako ne znamo izvorno znaëenje svih tih izraza kako moæemo na najbolji naëin doæivjeti ono πto te rijeëi podrazumijevaju? 55

56 UTORAK 12. svibnja PONAVLJANJE, JEZI»NE POSEBNOSTI I SMISAO U hebrejskoj misli ima viπe naëina naglaπavanja odreappleenih pojmova i isticanja njihove vaænosti. Za razliku od europskih jezika, hebrejski u svojem izvornom obliku nije imao znakove interpunkcije tako da su razvijene jeziëne strukture koje su ih zamjenjivale. ProËitajte Postanak 1,26.27; Izaija 6,1-3. Koje se rijeëi ponavljaju u ovim redcima? Kako te rijeëi svojim ponavljanjem poprimaju πire znaëenje? Jedan od naëina na koji je hebrejski pisac mogao naglasiti odreappleenu Boæju osobinu, bio je da to ponovi triput. Kada u izvjeπtaju o stvaranju stiæemo do vrhunca Boæjeg stvaralaëkog djela, naglaπava se posebna vaænost stvaranja Ëovjeka. Uz izraz bara, stvoriti, vrπitelj radnje uvijek je samo Bog. Drugim rijeëima, jedino Bog ima moê da stvara neovisno o tvari. SljedeÊi redak opisuje stvaranje Ëovjeka: Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka, na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æensko stvori ih. (Postanak 1,27) Zapazite da se rijeë stvori ponavlja triput. Mojsije na taj naëin naglaπava da je Bog stvorio ljudska biêa i da ih je stvorio na svoju sliku. Æelio je naglasiti tu Ëinjenicu. U viappleenju u kojem se prorok Izaija poziva u sluæbu, serafin ponavlja rijeëi: Svet! Svet! Svet Jahve nad vojskama! (Izaija 6,3) Tu je naglasak na svetosti veliëanstvenog Boga Ëija prisutnost ispunjava hram. Tu svetost takoappleer uoëavamo u rijeëima koje Izaija izgovara dok stoji u prisutnosti SvemoguÊeg: Jao meni, propadoh! (Izaija 6,5)»ak je jedan prorok kao πto je Izaija, suoëen s Boæjom svetoπêu i karakterom, ustuknuo u svojoj nedostojnosti. Dakle, veê ovdje, mnogo prije Pavlovog izlaganja o ljudskoj greπnosti i potrebi za Spasiteljem (Rimljanima 1 3), moæemo vidjeti kako Biblija ukazuje na palu ljudsku narav, Ëak i tako dobre osobe kao πto je bio Izaija. U Danielu 3 ponavlja se (s malim razlikama) izraz kip πto ga postavi kralj Nabukodonozor (Daniel 3, ). Taj izraz ponavlja se u ovom poglavlju u nekom obliku deset puta kako bi ukazao na kraljev postupak koji je u suprotnosti s kipom koji mu je Bog otkrio preko Daniela (Daniel 2,31-45). Ovdje je naglasak na ljudskom nastojanju da sebe prikaæe kao boga kojem se treba klanjati, za razliku od pravoga Boga koji je jedini dostojan oboæavanja. 56

57 SRIJEDA 13. svibnja TEKST I KONTEKST RijeËi se u Svetom pismu uvijek javljaju u odreappleenom kontekstu. One ne stoje same za sebe. Svaka rijeë ima svoj neposredni kontekst unutar reëenice i to treba najprije razumjeti. Tu je zatim i πiri kontekst, misaona cjelina u okviru koje se ta reëenica nalazi. To moæe biti odlomak rukopisa, poglavlje ili niz poglavlja. KljuËno je da πto je moguêe bolje razumijemo kontekst rijeëi i reëenica da ne bismo doπli do pogreπnih zakljuëaka. Usporedite Postanak 1,27 i Postanak 2,7. Zatim proëitajte Postanak 2, Kako na osnovi tih razliëitih odlomaka i njihovih konteksta moæemo razumjeti odrednicu adam, πto je hebrejska rijeë za Ëovjeka? Ponavljanjem izraza bara u Postanku 1,27 stavlja se naglasak na stvaranje Ëovjeka. U kontekstu tog retka Ëovjek je odreappleen kao muπko i æensko. To znaëi da hebrejsku rijeë adam u ovom retku treba razumjeti kao opêi izraz za ËovjeËanstvo, odnosno Ëitav ljudski rod. Meappleutim, u Postanku 2,7 isti izraz adam odnosi se na stvaranje Adama od praha zemaljskoga (hebr. adamah zapazite igru rijeëi). Ovdje se ime Adam odnosi samo na muπkarca, jer je Eva stvorena tek poslije na potpuno razliëit naëin. Prema tome, u svakom odlomku, Ëak i u kontekstu dvaju susjednih poglavlja, vidimo da se javlja razlika u znaëenju adama kao ËovjeËanstva (Postanak 1,27) i Ëovjeka Adama (Postanak 2,7). Da je Adam bio stvarna osoba, potvrappleeno je kasnije u rodoslovljima (Postanak 5,1-5; 1. Ljetopisa 1,1; Luka 3,38), i time πto je usporeappleen s Isusom, drugim Adamom (Rimljanima 5,12-14). Kao πto se rijeë Adam javlja u odreappleenom tekstu, tako se i kontekst stvaranja Adama i Eve nalazi u πirem izvjeπtaju o stvaranju, πto se vidi u 1. i 2. poglavlju Postanka. To se naziva πirom cjelinom. Ta cjelina pruæa tumaëu dodatne pojedinosti o razliëitim predmetima, mislima i dogaappleajima. Tekst u Postanku 2,4-25 svojevremeno je nazivan drugi izvjeπtaj o stvaranju, ali razlika se sastoji samo u naglasku (vidi pouku za sljedeêi tjedan). U oba izvjeπtaja prikazano nam je izvorno podrijetlo ljudskog roda. Kao πto vidimo, Bog je neposredno stvorio muπkarca i æenu ljudski rod. Kako nam to pokazuje koliko je zapravo bezumna mudrost ovoga svijeta (1. KorinÊanima 1,20 Varaædinska Biblija) kada tvrdi da smo mi proizvod puke sluëajnosti? 57

58 »ETVRTAK 14. svibnja KNJIGE I NJIHOVA PORUKA Biblijske knjige najveêe su pojedinaëne cjeline u Svetom pismu. Biblijske knjige pisane su s razliëitom svrhom i u razliëitim okolnostima. Neke sadræe proroëku poruku, druge su zbirke, kao Psalmi. Ima povijesnih knjiga, kao πto su 1. i 2. o kraljevima, a i poslanica razliëitim crkvama, kao one koje su pisali Pavao i drugi. Kad pokuπavamo razumjeti smisao i poruku odreappleene knjige, vaæno je da poënemo s njezinim autorstvom i prilikama u kojima je pisana. Mnoge biblijske knjige pripisuju se odreappleenim autorima. Smatra se da je pisac prvih pet knjiga Staroga zavjeta Mojsije (Joπua 8,31.32; 1. o kraljevima 2,3; 2. o kraljevima 14,6; 21,8; Ezra 6,18; Nehemija 13,1; Daniel 9,11-13; Malahija 4,4). To su potvrdili Isus (Marko 12,26; Ivan 5,46.47; 7,19) i apostoli (Djela 3,22, Rimljanima 10,5). U drugim sluëajevima pisci biblijskih knjiga nisu poznati (Estera, Ruta i neke povijesne knjige kao πto su Samuelove knjige i Ljetopisi). ProËitajte Postanak 15,1-5; 22, Od kakvog je znaëenja za nas to πto je Mojsije napisao knjigu Postanka? Knjige od Izlaska do Ponovljenog zakona pisane su, naravno, nakon Izlaska. Meappleutim, buduêi da je Postanak temeljna knjiga, kao povijest Boæjih djela od stvaranja do vremena patrijarha, ona je po logici stvari pisana prije Izlaska. Kako su godine prolazile, lutajuêi sa stadom po usamljenim mjestima, razmiπljajuêi o potlaëenom stanju svog naroda, on se prisjeêao Boæjeg postupanja s njegovim ocima i obeêanja koja su bila nasljedstvo izabranog naroda, a njegove molitve za Izrael uzdizale su se noêu i danju. Nebeski anappleeli su ga obasjavali svojom svjetloπêu. Ovdje je on, pod nadahnuêem Duha Svetoga, napisao knjigu Postanak. (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 202; u izvorniku 251) U Postanku nam je otkriveno ne samo naπe podrijetlo, veê i plan spasenja, naëin na koji Êe Bog otkupiti palo ËovjeËanstvo. Taj plan postaje joπ jasniji kad Bog sklapa Savez s Abrahamom, koji obuhvaêa Njegovo obeêanje da Êe preko Abrahama osnovati velik narod, sastavljen od njegovih potomaka koji Êe biti poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj (Postanak 22,17). Koje su nam druge velike istine otkrivene preko Postanka, koje u suprotnom ne bismo mogli saznati? to nam to govori o vaænosti Boæje rijeëi za naπu vjeru? 58

59 PETAK 15. svibnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Velika borba proëitajte poglavlja John Wycliffe, str (u izvorniku 79 96), i Luther pred dræavnim Saborom, str (u izvorniku ). Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno za spasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanje iskustva. Ali Ëinjenica da je Bog Ëovjeku otkrio svoju volju u pisanoj RijeËi ne iskljuëuje potrebu za stalnom prisutnoπêu i vodstvom Duha Svetoga. Naprotiv, naπ je Spasitelj obeêao svojim uëenicima Duha Svetoga koji Êe Njegovu RijeË otkriti svojim slugama te rasvijetliti i primijeniti njezino uëenje. BuduÊi da je Boæji Duh nadahnuo Bibliju, nemoguêe je da Njegovo uëenje proturjeëi pisanoj RijeËi. (Ellen G. White, Velika borba, str. 8) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Bez obzira na broj prijevoda Biblije na vaπem jeziku, kako moæete na najbolji naëin iskoristili to πto imate? Kako moæete nauëiti cijeniti Bibliju kao Boæju rijeë i na osnovi vjere biti posluπni njezinom nauku? 2. Razmiπljajte o razlici koja postoji izmeappleu onoga Ëemu nas uëi Boæja rijeë o ljudskom podrijetlu (da nas je Bog stvorio πestog dana stvaranja), i onoga πto uëi Ëovjek u ime znanosti da smo evoluirali tijekom milijarda godina. Kako nam ta oπtra suprotnost pokazuje koliko je vaæno da se Ëvrsto dræimo onoga πto uëi Biblija, i kako daleko ËovjeËanstvo moæe otiêi kad odbaci Boæju rijeë i njezin jasan nauk? 3. Koji vam joπ alati za prouëavanje stoje na raspolaganju (ako ih imate) i kako vam mogu pomoêi da bolje razumijete Bibliju? A ako i nemate nikakve dodatne alate, kako moæete primijeniti neke pouke u vezi s tumaëenjem Biblije koje smo prouëili ovaj tjedan? 4. Izraelcima je bilo reëeno da svoju djecu pouëavaju velikim istinama koje su im povjerene i da uvijek iznova govore o tome kako ih je Bog vodio u æivotu (Ponovljeni zakon 4,9). OstavljajuÊi po strani oëite dobrobiti od prenoπenja vjere, kako pouëavanje i iznoπenje priëa o Boæjem vodstvu u naπem æivotu uveêava i naπu osobnu vjeru? Zaπto je dijeljenje biblijske istine s drugima tako blagotvorno i za nas same? 59

60 Prehlaappleena sam! Liz je bila zauzeta radeêi u svojem domu u Houstonu, u Texasu, u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, kad joj je odjednom neπto reklo da stane za trenutak. Upravo tada zaëulo se kucanje na vratima. Ali kad je otvorila vrata, nikoga nije vidjela. David Pano veê je napustio trijem i brzo koraëao prema susjednoj kuêi. Kad ga je vidjela kako odlazi, Liz mu je doviknula kako bi mu dala do znanja da je kod kuêe. Pano je Ëuo poziv i vratio se. Nasmijeπio se i pruæio joj zbirku malenih traktata sa zanimljivim temama. Je li ovo iz nekog kulta? pitala je. Pano ju je uvjeravao da to nema veze s kultom i da su to iskljuëivo krπêanski traktati. Trenutno sam prehlaappleena. rekla je Liz. Ne tako davno imala sam san i u snu vidjela dva propovjednika Radosne vijesti kako dolaze u moju kuêu i donose literaturu. I znala sam da oni nisu kult. Pano, propovjednik koji radi kao pomoênik tajnika za misionstvo MiËigenske konferencije AdventistiËke crkve, bio je oduπevljen kad je Ëuo za njezin san. Jedini problem s njegovim ispunjenjem, razmiπljao je, bio je to πto je on sâm. Upravo je tada Taylor Hinkle, njegov suradnik iz misionstva koji je dijelio traktate s druge strane u toj ulici, stigao baπ na njezinu adresu. Hinkle, kapelan i nastavnik biblijskih predmeta na AdventistiËkoj akademiji u dræavi Michigan, na svojoj je strani ulice dijelio traktate pa mu ih je ponestalo, pa je doπao da mu Pano prepusti joπ traktata iz svojih zaliha. Dakle, na njezinim vratima bila su sada dva propovjednika Evanappleelja! Liz je pogledala Panoa i Hinklea. Vjerujem da je to od Boga, rekla je. U snu sam vidjela dva propovjednika na mojim vratima, koji su mi donijeli nadu. I Ëula sam glas s neba: Ovo ti je posljednja prilika. Uskoro se vraêam! Molim vas, molite za mene, rekla je. Treba mi Isus u mojem æivotu. Dva mlada propovjednika, koji su s drugim mladima iπla od vrata do vrata tijekom godiπnje akcije mladih u Houstonu, 30. prosinca 2016., rado su se pomolili za nju. Liz se prijavila za prouëavanje biblijskih tema u mjesnoj adventistiëkoj crkvi. Bog πalje svoje ljude kao propovjdnike nade u ovaj mraëni i tmurni svijet da dovedu ljude Izvoru nade. SuosnivaËica AdventistiËke crkve Ellen G. White je napisala, Mi trebamo sluæiti oëajnicima i nadahnuti nadom beznadne. (Isusov æivot, str. 281, u izvorniku 350). Zaπto danas ne izaberete da budete propovjednici nade za Isusa? Kamil Metz, direktor za misiju uz pomoê traktata na svjetskoj razini 60

61 Pouka svibnja Stvaranje: Postanak kao temelj (1) U poëetku bijaπe RijeË, i RijeË bijaπe kod Boga i RijeË bijaπe Bog. Ona u poëetku bijaπe kod Boga. Sve je po njoj postalo i niπta πto je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima. (Ivan 1,1-4) Biblijski tekstovi: Ivan 1,1-3; Postanak 1,3-5; Izlazak 20,8-11; Otkrivenje 14,7; Matej 19,3-6; Rimljanima 5,12. Na prvim poglavljima knjige Postanka temelji se cijelo Sveto pismo. Glavne biblijske doktrine imaju svoj izvor u tim poglavljima. Tu nalazimo narav Boæanstva koje skladno radi u svojstvu Oca, Sina (Ivan 1,1-3, Hebrejima 1,1.2) i Duha (Postanak 1,2) prigodom stvaranja svijeta i svega πto je na njemu (Postanak 1,26-28). Knjiga Postanka takoappleer nas upoznaje sa subotom (Postanak 2,1-3), podrijetlom zla (Postanak 3), Mesijom i planom spasenja (Postanak 3,15), sveopêim potopom (Postanak 6-9), Savezom (Postanak 1,28; 2, ; 9,9-17; Postanak 15), pomutnjom jezika, rasijavanjem naroda (Postanak 10, 11) i rodoslovljima koja pruæaju okvir za biblijsku kronologiju od stvaranja do Abrahama (Postanak 5 i 11). Naposljetku, sila Boæje izgovorene RijeËi (Postanak 1,3; 2. Timoteju 3,16; Ivan 17,17), narav Ëovjeka (Postanak 1,26-28), Boæji karakter (Matej 10,29.30), brak izmeappleu muπkarca i æene (Postanak 1,27.28; 2, ), upravljanje zemljom i njezinim prirodnim bogatstvima (Postanak 1,26; 2,15.19), obeêanje o novom stvaranju (Izaija 65,17; 66,22; Otkrivenje 21,1) sve se to zasniva na tim prvim poglavljima koja Êemo prouëavati ovaj i iduêi tjedan. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 37 61

62 NEDJELJA 17. svibnja U PO»ETKU... ProËitajte Postanak 1,1. Koje su duboke istine ovdje otkrivene? Biblija poëinje najplemenitijim i najsnaænijim rijeëima koje su jednostavne, ali ako se pozorno prouëavaju, otkrivaju nemjerljivu dubinu. Na najvaænija filozofska pitanja o tome tko smo mi, zaπto smo ovdje i kako smo ovamo dospjeli odgovoreno je veê u prvoj reëenici Biblije. Mi postojimo zato πto nas je Bog stvorio u odreappleenom trenutku u proπlosti. Nismo se razvili ni iz Ëega niti smo sluëajno doπli u postojanje bez ikakve krajnje svrhe i jasnog plana, kao πto veêina suvremenih znanstvenika danas tvrdi. Darwinova evolucija na svaki se naëin suprotstavlja Pismu, a pokuπaji pojedinaca da je dovedu u sklad s Biblijom doprinose samo tome da krπêani djeluju priglupo. Dakle, Bog nas je stvorio u toëno odreappleenom trenutku vremena u poëetku. To nesumnjivo znaëi da je Bog postojao prije tog poëetka. On je postojao prije nego πto je stvoreno vrijeme i poëelo se mjeriti svakidaπnjim smjenjivanjem veëeri i jutara, kao i protjecanjem mjeseci i godina, πto je odreappleeno poloæajem ovoga planeta u odnosu na Sunce i Mjesec. Istina o tom apsolutnom poëetku ponavlja se i u drugim dijelovima Pisma, koji uvijek iznova potvrappleuju narav i naëin odvijanja Boæjeg stvaralaëkog djela (Ivan 1,1-3). ProËitajte Ivan 1,1-3; Hebrejima 1,1.2. Tko je bio posrednik u stvaranju? Razmislite πto znaëi Ëinjenica da je On i umro na kriæu. 62 Biblija uëi da je Isus bio posrednik pri stvaranju, jer kaæe: Sve je po Njoj (RijeËi) postalo i niπta πto je postalo nije bez nje postalo. (Ivan 1,3) Po kome je (Isusu) stvorio svijet. (Hebrejima 1,1.2) BuduÊi da sve od samog poëetka vodi podrijetlo od Isusa, moæemo se nadati da Êe On na kraju dovrπiti ono πto je zapoëeo jer je On Alfa i Omega... Prvi i Posljednji (Otkrivenje 1,8: 22,13). Kakvo znaëenje ima to πto znate da vas je Bog stvorio? Zamislite da u to ne vjerujete. Koliko biste drugaëije gledali na sebe i druge, i zaπto?

63 PONEDJELJAK 18. svibnja DANI STVARANJA Posljednjih godina postalo je uobiëajeno da se na tjedan stvaranja ne gleda u doslovnom smislu, veê kao na metaforu, usporedbu, pa Ëak i mit. Takvo razumijevanje javilo se pod utjecajem teorije evolucije koja polazi od pretpostavke da se æivot na planetu Zemlji razvijao u dugim vremenskim razdobljima. to Biblija govori o tome? Zaπto dane stvaranja u 1. poglavlju Postanka treba shvatiti u doslovnom, a ne u prenesenom smislu? ProËitajte Postanak 1,3-5; Izlazak 20,8-11. Na koji je naëin izraz dan upotrijebljen u ovim izvjeπtajima? Hebrejska rijeë yôm, dan, dosljedno se koristi u cijelom izvjeπtaju o stvaranju i znaëi doslovni dan. Niπta u izvjeπtaju o stvaranju u Postanku ne nagovjeπtava da se pod tim podrazumijevalo iπta drugo osim doslovnog dana, onako kako ga i danas shvaêamo.»ak i neki znanstvenici koji ne vjeruju da je tu rijeë o doslovnim danima, priznaju da autor misli na doslovne dane. Zanimljivo je da je Bog osobno odredio ime za prvu jedinicu vremena (Postanak 1,5). Yôm, dan, odreappleen je izrazom tako bude veëer, pa jutro (Postanak 1,5.8 itd.). Imenica se nalazi u jednini, a ne u mnoæini, πto znaëi da se odnosi na jedan doslovni dan. Prema tome, sedam dana stvaranja treba shvatiti kao cjelovitu jedinicu vremena koja poëinje glavnim brojem echad ( jedan ), nakon Ëega slijede redni brojevi (drugi, treêi, Ëetvrti, itd.). Takvo nabrajanje ukazuje na uzastopni niz dana, koji dostiæe vrhunac sedmoga dana. U upotrebi rijeëi i cijelom izvjeπtaju nema nikakvog nagovjeπtaja da je postojao neki razmak izmeappleu tih dana. Sedam dana stvaranja doslovnih je sedam dana, kao πto i danas mjerimo vrijeme. Da se radi o doslovnom danu vidi se po tome πto je Bog vlastitim prstom napisao Ëetvrtu zapovijed u kojoj osnova za sedmi dan, subotu, poëiva na redoslijedu dana unutar doslovnog tjedna stvaranja. Stvaranje opisano u Postanku nije jedino stvaranje o kojem Biblija govori. Spominje se i novo stvaranje o drugom Isusovom dolasku, kada Êe Bog ono πto je smrtno preobraziti u besmrtno u tren oka, na glas posljednje trube (1. KorinÊanima 15,52). Ako Bog to moæe uëiniti u jednom jedinom trenutku, zaπto bi Mu bile potrebne milijarde godina za prvo stvaranje, kao πto nauëava teisti- Ëka evolucija? 63

64 UTORAK 19. svibnja SUBOTA I STVARANJE Danas je subota kao sedmi dan pod teπkim udarom svjetovnog druπtva i vjerskih zajednica. Ta Ëinjenica ogleda se u radnim rasporedima svjetskih korporacija, u promjeni kalendara u mnogim europskim zemljama u kojima je ponedjeljak oznaëen kao prvi dan u tjednu a nedjelja kao sedmi, a takoappleer i u nedavno objavljenoj papinoj enciklici o klimatskim promjenama u kojoj se subota kao sedmi dan naziva æidovskom subotom, a svijet se poziva da svetkuje dan od odmora kako bi se ublaæilo globalno zagrijavanje. (Papa Franjo, Laudato Si, Zagreb, KrπÊanska sadaπnjost, 2015., str. 172,173) ProËitajte Postanak 2,1-3; Izlazak 20,8-11; Marko 2,27; Otkrivenje 14,7. Na koji je naëin razumijevanje tjedna stvaranja povezano s Ëetvrtom zapovijedi? Kako je ono povezano s trostrukom anappleeoskom vijeπêu? Biblija kaæe: I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo, koje uëini. (Postanak 2,2) Mnogi danaπnji kreacionisti naglaπavaju Boæje djelovanje tijekom πest dana stvaranja, ali zanemaruju Ëinjenicu da Njegovo djelo nije zavrπilo πestog dana. Boæje djelo zavrπeno je kad je stvorio subotnji dan. Zato je Isus rekao: Subota je stvorena radi Ëovjeka, a ne Ëovjek radi subote. (Marko 2,27) Isus je mogao iznijeti tu autoritativnu tvrdnju jer je On naëinio ili stvorio subotu kao vjeëni znak i peëat Boæjeg saveza s Njegovim narodom. Subota nije bila namijenjena samo hebrejskom narodu, veê Ëitavom ËovjeËanstvu. Knjiga Postanka ukazuje na tri stvari koje je Isus uëinio poπto je stvorio subotu. Prvo, On je poëinuo (Postanak 2,2) pruæajuêi nam boæanski primjer svoje æelje da poëiva s nama. Drugo, blagoslovio je sedmi dan (Postanak 2,3). U izvjeπtaju o stvaranju æivotinje su blagoslovljene (Postanak 1,22), Adam i Eva su blagoslovljeni (Postanak 1,28), ali posebno je blagoslovljen jedino sedmi dan. TreÊe, Bog ga je posvetio (Postanak 2,3) ili naëinio svetim. Nijedan drugi dan u Bibliji nije oznaëen tim trima odrednicama. A opet, ta tri Boæja postupka ponovno se navode u Ëetvrtoj zapovijedi, kad On vlastitim prstom piπe i osvrêe se na stvaranje kao na osnovu za svetkovanje subote (Izlazak 20,11). U Otkrivenju 14,7 i Izlasku 20,11 zapovijed o suboti izravno se spominje kao osnova za oboæavanje Stvoritelja. Na koji se naëin ta izravna povezanost bogosluæja i subote ogleda u dogaappleajima posljednjih dana? 64

65 SRIJEDA 20. svibnja STVARANJE I BRAK U posljednjem desetljeêu svjedoci smo velikih promjena u naëinu na koji druπtvo i vlasti odreappleuju brak. U mnogim dræavama istospolni su brakovi odobreni, pri Ëemu su preinaëeni prijaπnji zakoni koji su πtitili strukturu obitelji s jednim muπkarcem i jednom æenom kao jezgrom. To je dosad neviappleen razvoj dogaappleaja u mnogim aspektima, i on pokreêe nova pitanja u vezi s ustanovom braka, s odnosom crkve i dræave, a takoappleer i sa svetoπêu braka i obitelji kako ih opisuje Pismo. ProËitajte Postanak 1,26-28; 2, »emu nas ti tekstovi uëe u vezi s Boæjim idealom kad je brak u pitanju? estog dana Bog dolazi do vrhunca stvaranja do stvaranja Ëovjeka. ZadivljujuÊe je da se u Postanku 1,26 za Boga prvi put koristi mnoæina: NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku. Sve Osobe Boæanskog Trojstva u uzajamnoj ljubavi sada stvaraju boæanski uspostavljen braëni odnos izmeappleu ljudi ovdje na Zemlji. Na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æensko stvori ih. (Postanak 1,27) Adam izjavljuje: Ovo je sada kost od mojih kostiju i tijelo od tijela mojega! (Postanak 2,23 Varaædinska Biblija) Svojoj æeni daje ime»ovjeëica. Brak podrazumijeva da Êe Ëovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih dvoje jedno tijelo (Postanak 2,24). Sveto pismo nedvosmisleno pokazuje da taj odnos treba postojati izmeappleu muπkarca i æene, koji i sami potjeëu od svojeg oca i svoje majke, takoappleer muπkarca i æene. Ta se misao dalje razjaπnjava u uputi danoj prvim roditeljima na Zemlji: I blagoslovi ih Bog i reëe im: Plodite se i mnoæite i napunite zemlju, i sebi je podloæite. (Postanak 1,28) Prema petoj zapovijedi, djeca (potomstvo) trebaju poπtovati oca i majku (Izlazak 20,12). Takav meappleusobni odnos ne moæe se ostvariti u okviru bilo Ëega drugog osim heteroseksualnog odnosa. ProËitajte Isusove rijeëi u Mateju 19,3-6.»emu nas one uëe o naravi i svetosti braka? U svjetlu Isusovih rijeëi, ne gubeêi iz vida Boæju ljubav prema Ëitavom ËovjeËanstvu, kao ni Ëinjenicu da smo svi greπnici, zaπto trebamo zauzeti Ëvrst i odluëan stav kada je rijeë o biblijskim naëelima u vezi s brakom? 65

66 »ETVRTAK 21. svibnja STVARANJE, PAD I KRIÆ Biblija pruæa uvid u trajnu povezanost izmeappleu savrπenog stvaranja, pada u grijeh, dolaska obeêanog Mesije i konaënog otkupljenja. Ti glavni dogaappleaji osnovna su tema povijesti spasenja ljudskog roda. ProËitajte Postanak 1,31; 2,15-17; 3,1-7. to se dogodilo s Boæjim savrπeno stvorenim svijetom? Bog je izjavio da Njegovo djelo bijaπe veoma dobro (Postanak 1,31). Stvaranje je tada bilo gotovo.... Eden je cvao na zemlji. Adam i Eva imali su slobodan pristup drvetu æivota. Nijedna mrlja grijeha ili sjena smrti nije remetila ljepotu stvaranja. (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 28; u izvorniku 47) Bog je upozorio Adama i Evu da Êe, ako budu jeli sa zabranjenog stabla, sigurno umrijeti (Postanak 2,15-17). Zmija je zapoëela razgovor pitanjem, a onda je ustvrdila neπto potpuno suprotno onome πto je Bog rekao: Ne, neêete umrijeti! (Postanak 3,4) Sotona je obeêao Evi da Êe imati veliko znanje i biti kao Bog. A ona mu je, oëito, povjerovala. Kako Pavao potvrappleuje Boæju izjavu u Postanku 2,15-17? Pro- Ëitajte Rimljanima 5,12; 6,23. U kakvom su odnosu ta uëenja prema teistiëkoj evoluciji? 66 U Svetome pismu moæemo vidjeti da su biblijski pisci iz kasnijeg razdoblja potvrappleivali ono πto je bilo napisano prethodno, pruæajuêi i dodatne uvide. U Poslanici Rimljanima 5 8 Pavao piπe o grijehu i ljepoti spasenja te izmeappleu ostalog kaæe: Kao πto po jednom Ëovjeku uapplee grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeapplee na sve ljude. (Rimljanima 5,12) Meappleutim, iz evolucionistiëke perspektive smrt je bila prisutna milijunima godina prije pojave ËovjeËanstva. Ta ideja ozbiljno dovodi u pitanje biblijski nauk o podrijetlu grijeha, o Kristovoj smrti na kriæu i o planu spasenja. Ako smrt nije povezana s grijehom, onda plaêa za grijeh nije smrt (Rimljanima 6,23) i Krist ne bi imao razloga umrijeti zbog naπih grijeha. Prema tome, stvaranje, pad u grijeh i kriæ neraskidivo su povezani. Prvi Adam povezan je s posljednjim Adamom (1. KorinÊanima 15,45.47). Dakle, vjerovanje u darvinistiëku evoluciju Ëak ako se u taj proces umetne i neka zamisao o Bogu, uniπtila bi sam temelj krπêanstva.

67 PETAK 22. svibnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Patrijarsi i proroci proëitajte poglavlja Stvaranje, str (u izvorniku 44 51), i Doslovni tjedan, str (u izvorniku ). Sve brojniji dokazi, zasnovani na komparativnim, knjiæevnim, lingvistiëkim i drugim istraæivanjima, navode na opêi zakljuëak da odrednica yôm, dan, iz 1. poglavlja Postanka, oznaëava doslovni dan od dvadeset Ëetiri sata. Autor 1. poglavlja Postanka nije mogao naêi potpunije i sveobuhvatnije naëine da izrazi misao o doslovnom danu od onih koje je izabrao. (Gerhard F. Hasel, The Days of Creation in Genesis 1: Literal Days or Figurative Periods/Epochs of Time? Origins 21/1 [1994.], str. 30,31) I najveêi umovi bit Êe zbunjeni ako pokuπaju istraæiti odnos izmeappleu znanosti i objave ne oslanjajuêi se na Boæju rijeë. Stvoritelj i Njegova djela izvan su njihove spoznaje, a buduêi da se ona ne mogu objasniti prirodnim zakonima, biblijska povijest proglaπava se nepouzdanom. (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 8, str. 258) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. ProËitajte joπ jednom prethodni citat Ellen G. White. Koliko Ëesto, Ëak i danas, vidimo toëno ono o Ëemu je ona pisala Ëak i meappleu krπêanima koji, suoëeni sa znanstvenim tvrdnjama, automatski daju tim tvrdnjama prednost u odnosu na biblijski izvjeπtaj, iako to, kao πto je ona upozoravala, podrazumijeva da je biblijska povijest nepouzdana? 2. Zaπto je nemoguêe ozbiljno razumjeti Bibliju i istodobno prihvaêati teistiëku evoluciju? Ako poznajete nekoga tko zastupa teistiëku evoluciju a tvrdi da je krπêanin, zaπto ga ne biste zamolili da vam objasni kriæ u svjetlu onoga πto je Pavao pisao (vidi Rimljanima 5) o izravnoj povezanosti izmeappleu Adamovog pada, smrti i Isusovog kriæa? Kakvo bi vam objaπnjenje on mogao dati? 3. Ako je Biblija Boæja objava, zar nisu vjernikove oëi i uvjerenja otvoreni za πiru stvarnost izloæenu u Pismu? Kako onda krπêani mogu biti proglaπeni za ljude zatvorenog uma kad oni svoj um otvaraju za biblijske istine koje je objavio beskonaëni Bog? AteistiËki, materijalistiëki pogled na svijet zapravo je mnogo suæeniji od krπêanskog. 4. Kako mi kao vjernici odani Boæjoj rijeëi moæemo pomoêi onima koji se bore s pitanjem spolne orijentacije? Zaπto ne smijemo biti oni koji bacaju kamenje Ëak ni na takve ljude koji su, kao æena uhvaêena u preljubu, krivi za grijeh? 67

68 Odloæen srëani udar Straπna bol u grudima probudila me u pet sati ujutro. Iako odmoran, osjeêao sam se iscrpljeno i bez daha. Imao sam skoro πezdeset godina i nisam bio najboljeg zdravlja, pa sam otiπao ravno u bolnicu u glavnom gradu Cipra, u Nikoziji. LijeËnik me pregledao i rekao da je sve u redu te da poappleem kuêi. Moja supruga Marbie bila je uz mene. Uvjerila me da prestanem puπiti pet kutija cigareta dnevno. Vodila me k Isusu i u crkvu adventista sedmog dana. Pristala se udati za mene tek nakon πto mi se æivot promijenio i nakon πto sam bio krπten. Evo me sada, samo dvije godine u mojoj novoj vjeri i braku, i osjeêam se jako loπe. Ne idem nikamo! odgovorio sam lijeëniku. Joπ me je boljelo i htio sam znati zaπto. Vidjevπi moju upornost, lijeënik je pristao nazvati kardiologa, koji nije bio u smjeni.»ekao sam. Proπao je jedan sat. Dva sata. Zatim pet, sedam, osam sati. Oko trinaest sati bol se znatno pojaëala. MuËio sam se s disanjem. Ustao sam kako bih iziπao na svjeæi zrak. U glavi mi se zavrtjelo i obuzela me tama. Netko je povikao: Brzo! Ima srëani udar. U tom trenutku stigao je kardiolog. Zdravstveni djelatnici su me hitno odvezli. Kad sam se osvijestio, saznao sam da su mi srëane arterije zaëepljene. UËinili smo sve πto smo mogli, rekao je kardiolog. Bio sam zbrinut na odjelu intenzivne njege tri tjedna. Moje se stanje poboljπalo, tako da su lijeënici mogli izvesti operaciju na otvorenom srcu. U operacijskoj dvorani leæao sam devet i pol sati. Boæja milost je velika. Operacija je dobro proπla i opet sam jak i sretan. GledajuÊi unatrag, vjerujem da su bolovi koji su me probudili u pet sati ujutro bili poëetak srëanog udara. Mogao sam odmah umrijeti. Ipak, naπ voljeni Bog odgodio je srëani udar punih osam i pol sati, dok nije stigao kardiolog i tako mi saëuvao æivot. Danas imam πezdeset i jednu godinu i vrlo sam zahvalan Bogu πto mi je dao novo vrijeme za æivot. Iskoristit Êu dodatne godine koje mi je dao tako πto Êu sluæiti Njemu i drugima. Dio dara trinaeste subote ovoga tromjeseëja pomoêi Êe u izgradnji nove crkvene zgrade i srediπta utjecaja u Nikoziji za Kyriazisovu crkvu i joπ dvije mjesne crkve. Yiannakis Kyriazis 68

69 Pouka svibnja Stvaranje: Postanak kao temelj (2) Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svod nebeski djelo ruku njegovih. (Psalam 19,1) Biblijski tekstovi: Job 26,7-10; Postanak 1 2; Postanak 5; Postanak 11; 1. Ljetopisa 1,18-27; Matej 19,4.5; Ivan 1,1-3. Sveto pismo nadahnulo je mnoge velike mislioce da istraæuju Boæji stvoreni svijet. Tako je roappleena suvremena znanost. Johannes Kepler, Isaac Newton, John Ray, Robert Boyle i drugi veliki znanstvenici iz proπlosti vjerovali su da njihov rad otkriva joπ viπe o djelima stvorenim Boæjom rukom. Meappleutim, nakon francuske revolucije, znanost devetnaestog stolje- Êa poëela se okretati od teistiëkog pogleda na svijet prema naturalizmu i materijalizmu, Ëesto ne ostavljajuêi nimalo prostora za bilo πto natprirodno. Te filozofske ideje postale su osobito popularne nakon izlaska djela Charlesa Darwina O podrijetlu vrsta (1859.). Od tog trenutka znanost se sve viπe udaljava od svojih biblijskih temelja, πto je dovelo do korjenite promjene u tumaëenju izvjeπtaja iz knjige Postanka. Zastupa li Biblija doista neko zastarjelo, neznanstveno shvaêanje kozmologije? Je li biblijski izvjeπtaj jednostavno pozajmljen od okolnih poganskih naroda? Je li Biblija bila kulturno uvjetovana mjestom i vremenom u kojem je nastala ili nas, pak, njezina nadahnuta narav uzdiæe do cjelovitog razumijevanja podrijetla unutar njegovih boæanskih okvira? To su samo neka od pitanja kojih Êemo se dotaknuti u pouci za ovaj tjedan. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 38 69

70 NEDJELJA 24. svibnja RAVNA ZEMLJA? Uglavnom se smatra da su ljudi u starom svijetu vjerovali da je Zemlja ravna ploëa. Istina je, meappleutim, da je veêina njih iz raznih dobrih razloga razumjela da je Zemlja okrugla. Ipak, i dan-danas ima onih koji tvrde da i sama Biblija nauëava da je Zemlja ravna. ProËitajte Otkrivenje 7,1; 20,7.8. Kakav je kontekst ovih redaka? to je joπ vaænije, tvrdi li se u njima da je Zemlja ravna? IznoseÊi proroëanstvo za posljednje vrijeme, Ivan, autor ovih redaka, opisuje Ëetvoricu nebeskih anappleela koji stoje na Ëetiri ugla zemlje, dræeêi Ëetiri zemaljska vjetra (Otkrivenje 7,1). On triput ponavlja rijeë Ëetiri kako bi povezao te anappleele s Ëetiri strane svijeta. Ukratko, on se koristi slikovitim jezikom, kao πto i mi danas Ëinimo kad kaæemo, na primjer, da sunce zalazi ili da se vjetar podiæe s istoka. Ustrajavanje na doslovnom tumaëenju tih proroëkih tekstova, premda kontekst jasno ukazuje na preneseno znaëenje pojmova istok, zapad, sjever i jug, znaëilo bi izvuêi ih iz konteksta i tvrditi da oni znaëe neπto πto zapravo ne znaëe. Na kraju krajeva, kad je Isus rekao: Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, kraapplee, laæna svjedo- Ëanstva, psovke (Matej 15,19), On nije govorio o ljudskoj fiziologiji niti o doslovnom ljudskom srcu. Upotrijebio je stilsku figuru kako bi iznio moralnu pouku. ProËitajte Job 26,7-10; Izaija 40, to nam ovi odlomci govore o Zemlji? 70 U Jobu 26,7 za Zemlju se kaæe da je objeπena u prostoru: On povrh planine Sjever razapinje, on dræi zemlju o niπta objeπenu. Zemlja je krug ili sfera (Job 26,10). U Izaiji 40,22 stoji: On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao πator za stan razapeo. Stavite se u poloæaj nekoga tko je æivio prije viπe tisuêa godina. Kakav biste dokaz imali da se Zemlja kreêe? Ili biste dokaze o tome da ona stoji nepomiëno smatrali mnogo uvjerljivijim? Kakav biste dokaz naπli da je ona ravna ili okrugla?

71 PONEDJELJAK 25. svibnja STVARANJE U STAROJ KNJIÆEVNOSTI Arheolozi su pronaπli tekstove iz starog Egipta i s Bliskog istoka koji sadræe priëe o stvaranju i potopu. To je navelo neke da se zapitaju je li izvjeπtaj iz Postanka zapravo preuzet iz tih kultura ili je na neki naëin ovisio o njima. Je li to toëno? ProËitajte zapis u Postanku 1 2,4, a zatim ga usporedite s odlomcima iz Epa o Atrahasisu: Kad su bogovi umjesto Ëovjeka radili i nosili terete, teret bogova bio je prevelik, posao preteæak, nevolja prevelika.... Neka boæica majka donese potomstvo i neka Ëovjek nosi teret bogova!... Geπtua, boga koji je posjedovao razum, zaklali su na svojem vijeêu. Nintu je pomijeπao glinu s njegovim tijelom i krvlju. (Stephanie Dalley, Myths from Mesopotamia: Creation, the Flood, Gilgamesh, and Others [New York: Oxford University Press, 1989.], str. 9,14,15) Koje razlike u navedenim tekstovima zapaæate? Premda postoje odreappleene sliënosti izmeappleu tih priëa (na primjer prvi ljudi naëinjeni su od gline), mnogo su izraæenije razlike. (1) U Epu o Atrahasisu Ëovjek radi za bogove da bi se oni mogli odmoriti. U Postanku Bog stvara Zemlju i sve na njoj za ljudska biêa koja su vrhunac stvaranja, a onda poëiva zajedno s njima. Ljudi su smjeπteni u vrt i pozvani da odræavaju vezu s Bogom i vode raëuna o djelima Njegovog stvaranja. Ovaj koncept ne nalazimo u Epu o Atrahasisu. (2) U Epu o Atrahasisu ubijen je jedan manje vaæan bog i njegova krv je pomijeπana s glinom da bi se stvorilo sedam muπkaraca i æena. U Postanku je prvog Adama neposredno naëinio Bog koji mu je udahnuo æivot, a æena je naëinjena poslije kao njegov pomoênik. Bog nije stvorio Adama i Evu od krvi nekog zaklanog manjeg boga. (3) U izvjeπtaju u Postanku nema nikakve naznake sukoba ili nasilja, kao πto to nalazimo u priëi o Atrahasisu. Biblijski izvjeπtaj na profinjen naëin opisuje svemoênog Boga koji je ljudima dao dostojanstvo i svrhu u savrπenom svijetu. Ta drastiëna razlika navela je znanstvenike na zakljuëak da je tu ipak rijeë o potpuno razliëitim izvjeπtajima o stvaranju. Neki tvrde da su priëe o stvaranju i potopu stoljeêima prenoπene, letimiëno se oslanjajuêi na ono πto se doista dogodilo (otuda neke od sliënosti), ali su s vremenom izvitoperene. Za razliku od toga, Mojsije je pod utjecajem Duha Svetoga otkrio πto se doista dogodilo. Zaπto je to bolje objaπnjenje za tih par sliënosti od tvrdnje da je Mojsije preuzimao ideje iz poganskih priëa? 71

72 UTORAK 26. svibnja POSTANAK NASUPROT POGANSTVU Knjiga Postanka ne samo da nije ovisila o starim poganskim mitovima o stvaranju, veê je napisana na naëin koji opovrgava te mitove i Boga kao Stvoritelja udaljava od njih. ProËitajte Postanak 1, Kako su opisane pojave koje se javljaju Ëetvrtog dana i kakva je bila njihova uloga? Izrazi sunce i mjesec najvjerojatnije su namjerno izbjegnuti jer su njihovi nazivi na hebrejskom bili imena (ili su bili usko vezani za imena) bogova Sunca i Mjeseca u starom Egiptu i na Bliskom istoku. Izrazi veêe svjetlilo i manje svjetlilo pokazuju da su ona stvorena u posebnu svrhu da luëe dan od noêi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama i da rasvjetljuju zemlju (Postanak 1,14.15). Izvjeπtaj vrlo jasno pokazuje da Sunce i Mjesec nisu bili bogovi, veê stvorena svemirska tijela s posebnom ulogom u prirodi, kao πto ih uglavnom i danas shvaêamo. ProËitajte Postanak 2, Kako je Bog bio blisko ukljuëen u stvaranje Adama i Eve? 72 Stari bliskoistoëni mitovi jednoglasno prikazuju Ëovjekovo stvaranje kao naknadnu misao, proiziπlu iz pokuπaja da se bogovi oslobode napornog rada. Toj mitskoj predodæbi proturjeëi biblijska misao da je Ëovjek trebao vladati svijetom kao Boæji upravitelj. Niπta u stvaranju ljudi nije bilo naknadna misao. Tekst poruëuje da su oni bili vrhunac stvaranja, πto joπ jasnije pokazuje koliko se poganski i biblijski izvjeπtaji oπtro razlikuju. Knjiga Postanka, dakle, ispravlja mitove Staroga svijeta. Mojsije se koristio odreappleenim pojmovima i idejama nespojivim s poganskim shva- Êanjima. A Ëinio je to jednostavno iznoseêi biblijsko razumijevanje stvarnosti, Boæje uloge i svrhe stvaranja. Prije viπe tisuêa godina biblijski izvjeπtaj o stvaranju bio je u suprotnosti s prevladavajuêom kulturom. U danaπnje vrijeme biblijski izvjeπtaj o stvaranju u suprotnosti je s prevladavajuêom kulturom. Zaπto nas to ne bi trebalo Ëuditi?

73 SRIJEDA 27. svibnja STVARANJE I VRIJEME ProËitajte 5. i 11. poglavlje Postanka. Kako Biblija prati povijest ËovjeËanstva od Adama do Noe i od Noe do Abrahama? Jedan Ëimbenik ova rodoslovlja Ëini jedinstvenim u Bibliji Ëimbenik vremena, zbog Ëega ih neki znanstvenici ispravno nazivaju kronologijama. Ona sadræe mehanizam uzajamno uklopljenih podataka o podrijetlu, povezanih s vremenskim razdobljima, tako da poæivje prva osoba x godina i dobi drugu osobu. A po roappleenju druge osobe, poæivje prva osoba y godina raappleajuêi druge sinove i kêeri. U 5. poglavlju Postanka toj se formuli dodaje joπ i izraz: Tako poæivje prva osoba svega z godina. Takav sustav uzajamnog uklapanja spreëavao je da neki naraπtaji budu izostavljeni ili pridodani. Peto i jedanaesto poglavlje Postanka sadræe neprekinutu nit potomaka, πto je potkrijepljeno rodoslovljem iz 1. Ljetopisa 1,18-27, u kojem nema dodanih niti izostavljenih naraπtaja. Na taj naëin Biblija tumaëi samu sebe. Skoro dvije tisuêe godina hebrejski i krπêanski istraæivaëi smatrali su te tekstove povijesno zasnovanim i preciznim naëinom odreappleivanja datuma potopa i starosti Zemlje, makar od tjedna stvaranja kako je opisan u 1. i 2. poglavlju Postanka. U posljednjih nekoliko desetljeêa, meappleutim, bilo je pokuπaja da se 5. i 11. poglavlje Postanka nanovo tumaëi kako bi se prilagodilo duæim vremenskim razdobljima na koja, kao πto se smatra (od strane pogreπivih ljudskih biêa), ukazuju neki arheoloπki i povijesni podaci. To pokre- Êe ozbiljna pitanja u vezi s pouzdanoπêu biblijskih zapisa. Ali ako razumijemo Boæji pojam vremena i njegovog odvijanja kroz povijest, moramo priznati da su ta dva poglavlja povijesno i teoloπki utemeljena, povezujuêi Adama s ostatkom ËovjeËanstva i Boga s Ëovjekom u vremenu i prostoru. Peto poglavlje Postanka i dio 11. poglavlja, od 10. do 26. retka, pruæaju vremenski okvir i generacijski lanac koji povezuje Boæji narod s Ëovjekom kojega je Bog naëinio na vrhuncu tog sedmodnevnog dogaappleaja tijekom kojeg je stvoren ovaj planet. (Gerhard F. Hasel, The Meaning of the Chronogenealogies of Genesis 5 and 11, Origins 7/2 [1980.], str. 69) Premda se takvi tekstovi nalaze u Starom zavjetu zbog vaænih i dobrih razloga, na πto bismo trebali obratiti pozornost prema onome πto Pavao kaæe u 1. Timoteju 1,4 i Titu 3,9? 73

74 »ETVRTAK 28. svibnja STVARANJE U SVETOME PISMU ProËitajte sljedeêe biblijske retke i zapiπite na koji se naëin svaki od ovih autora poziva na prvih jedanaest poglavlja Postanka: 74 Matej 19, Marko 10, Luka 11, Ivan 1, Djela 14,15... Rimljanima 1, KorinÊanima 4,6... Efeæanima 3, Timoteju 2, Jakov 3, Petrova 3,20... Juda 1, Otkrivenje 2,7; 3,14; 22, Isus i svi novozavjetni pisci upuêivali su na prvih jedanaest poglavlja Postanka kao na pouzdanu povijest. Isus se poziva na Mojsijeve spise i na stvaranje muπkarca i æene (Matej 19,4). Pavao se u viπe navrata koristi izvjeπtajem o stvaranju da bi potkrijepio teoloπke tvrdnje koje iznosi u svojim poslanicama. On je pred uëenim Atenjanima izjavio: Bog, Stvoritelj svijeta i svega πto je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje ne prebiva u hramovima sagraappleenim rukom. (Djela 17,24) Na taj naëin novozavjetni pisci zidaju na temelju Postanka da bi suvremenom Ëitatelju pokazali znaëenje tih doslovnih dogaappleaja. ProËitajte, na primjer, 5. poglavlje Poslanice Rimljanima. Pavao viπeput povlaëi izravnu vezu izmeappleu Adama i Isusa (vidi Rimljanima 5, ). On polazi od Ëinjenice da je Adam kao povijesna osoba doslovno postojao, πto se ozbiljno dovodi u pitanje ako evolucionistiëki model podrijetla zamijeni doslovno razumijevanje biblijskog teksta. Ako su novozavjetni pisci voappleeni Duhom Svetim, pa i sam Isus, gledali na izvjeπtaj o stvaranju kao na pouzdan povijesni izvor, zaπto bi bilo nerazumno kad ga mi na osnovi tvrdnji palih, pogreπivih ljudskih biêa ne bismo prihvatili na isti naëin?

75 PETAK 29. svibnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE Ako ste u moguênosti, proëitajte knjigu Geralda A. Klingbeila The Genesis Creation Account and Its Reverberations in the Old Testament (Berrien Springs, MI: Andrews University Press, 2015.). Biblija je najsaæetija i najpouënija povijest koju ljudi posjeduju. Ona je doπla svjeæa s izvora vjeëne istine i boæanska ruka saëuvala je njezinu ËistoÊu kroz sve vjekove. Samo u njoj moæemo naêi povijest naπe vrste, neuprljanu ljudskim predrasudama ili oholoπêu. (Ellen G. White, SvjedoËanstva za Crkvu, sv. 5, str. 24,25; u izvorniku 25) Pokazano mi je da bez biblijske povijesti geologija ne moæe dokazati niπta. Fosili pronaappleeni u zemlji pruæaju dokaze o prilikama u mnogoëemu razliëitim od danaπnjih. Ali njihovo postojanje i duæina njihovog trajanja na zemlji moæe se razumjeti jedino na osnovi biblijske povijesti. Nema niëega loπeg u tome da stvaramo pretpostavke koje izlaze iz okvira biblijske povijesti ako one ne proturjeëe Ëinjenicama koje nalazimo u Svetome pismu. Ali kad ljudi odbacuju Boæju rijeë u vezi sa stvaranjem i Boæja djela pripisuju djelovanju prirodnih zakona, oni se nalaze na oceanu beskrajne neizvjesnosti. Na koji je toëno naëin stvorio ovaj svijet za πest doslovnih dana, Bog nikad nije otkrio smrtnicima. Njegovo djelo stvaranja isto je tako nedokuëivo kao i samo Njegovo postojanje. (Ellen G. White, Spiritual Gifts, sv. 3, str. 93) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Kada znanstvena objaπnjenja sadaπnjih stvarnosti onoga πto se moæe dotaknuti, Ëuti, vidjeti, ispitati i preispitati izazivaju tako mnogo rasprava i polemika, zaπto toliki ljudi nekritiëki prihvaêaju svaku znanstvenu objavu o dogaappleajima koji su se navodno odigrali prije viπe milijuna, pa Ëak i milijardi godina? 2. Suvremena znanost zasniva se na Ëinjenici (logiënoj ako povrπno gledamo) da se prirodne pojave ne mogu objasniti natprirodnim djelovanjem. Ne moæete, na primjer, objasniti glad tvrdnjom da je neka vjeπtica proklela zemlju. Meappleutim, koja su ograniëenja tog pristupa kada je rijeë o stvaranju kakvo je prikazano u Postanku? Drugim rijeëima, izvjeπtaj u Postanku opisuje potpuno natprirodni dogaappleaj. Ako, dakle, automatski odbacite stvaranje natprirodnim putem, zaπto Êe onda i svaki drugi model koji smislite neizbjeæno biti pogreπan? 75

76 Misionar se pitao: Zaπto? Leif Hongisto nije mogao razumjeti zaπto mora iêi kuêi u Finsku, nakon πto je devet godina sluæio kao predsjednik BliskoistoËnog sveuëiliπta u Bejrutu, u Libanonu. Volio je to adventistiëko sveuëiliπte, sredozemnu klimu i novo okruæenje. Smatrao je da joπ nije ostvario svoje puno viappleenje sveuëiliπta, i odluka da ode kuêi vrlo ga je iznenadila. Bio sam priliëno zbunjen: Zaπto Bog vodi moj æivot tako daleko od neëega πto mi znaëi sve i πto je vrlo blisko mojem srcu, objaπnjava on. S mnogim molitvama i teπkim srcem on i njegova supruga spakirali su kofere, napunili kutije i vratili se u Finsku. Kao dio postupka za misionare koji se vraêaju kuêi, Hongisto je morao na zdravstveni pregled u bolnicu. Tijekom rutinskog postupka lijeënik je uoëio lagano poviπene razine PSA u Hongistovoj krvi, πto je znaëilo moguênost raka prostate. Jeste li imali zdravstvenih nedaêa? upitao je lijeënik. Hongisto je odmahnuo glavom. OdliËno se osjeêam, rekao je. Ipak, lijeënik je naruëio naknadni test. Nekoliko mjeseci kasnije razina PSA porasla je joπ viπe, a zabrinuti je lijeënik zatraæio dodatne testove i biopsiju. Ubrzo su Hongistoa odvezli na pet sati iscrpnog pregleda. Ishod: lijeënik mu je uklonio tumor od stotinu grama. Ispostavilo se da je rutinski zdravstveni pregled otkrio agresivan rast karcinoma, kaæe Hongisto. PoËeo sam shvaêati zaπto me Bog vodio natrag u Finsku, kako bih mogao dobiti vrlo profesionalnu i najsuvremeniju tehnologiju za lijeëenje. Hongisto, sa πezdeset i dvije godine, i dalje ostaje misionar. Dobrog je zdravlja i sluæi kao rektor Finskog adventistiëkog koledæa, akademije s internatom i dnevnom πkolom s oko 185 uëenika u dobi od πest do osamnaest godina u Piikkiöu, gradu na jugozapadu Finske. Mnogi uëenici u πkoli, osnovanoj godine, potjeëu iz neadventistiëkih obitelji. Finska je popriliëno posvjetovljena zemlja i u njoj æivi samo adventista, od 5,5 milijuna stanovnika. OsvrÊuÊi se na svoj povratak u Finsku godine, Hongisto je uzeo k srcu rijeëi govora koji je odræao na prvoj proslavi mature u Finskoj, u svibnju godine. Rekao je maturantima: Mislite da je æivot pred vama vaπ i imate viziju kako Êe sve izgledati. Niπta od toga neêe se tako ostvariti. Æivot Êe ispasti posve drukëiji. Ali kad date æivot Bogu u vjeri, on je uvijek uzbudljiviji, znaëajan i veêi od onoga πto ste ikada mogli i zamisliti. To je istina u mojem æivotu, kaæe Hongisto. Æivot zasigurno iznenaappleuje, pozitivno me zahvaêa svaki novi dan i bolji je od onoga πto jesam i πto mogu zamisliti. Finska je dio Transeuropske divizije, koja Êe na kraju ovog tromjeseëja primiti dar trinaeste subote za svoje misijske projekte. Andrew McChesney, Adventist Mission 76

77 Pouka svibnja 6. lipnja Biblija kao povijest Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske. (Izlazak 20,2 [takoappleer i Ponovljeni zakon 5,6]) Biblijski tekstovi: 1. Samuelova 17; Izaija 36,1-3; Izaija 37,14-38; Daniel 1; 5; Matej 26,57-67; Hebrejima 11,1-40. Biblija je utemeljena na povijesti. Biblijska povijest se pravocrtno kreêe od apsolutnog poëetka, kad je Bog stvorio sve πto postoji, do konaënog cilja, kada Êe obnoviti Zemlju o svojem drugom dolasku. Povijesna vjerodostojnost karakteristika je po kojoj se Sveto pismo izdvaja od svetih knjiga drugih vjera. Biblija podrazumijeva postojanje Boga koji osobno djeluje u povijesti ona ne pokuπava dokazati Njegovo postojanje. U poëetku Bog progovara i tako stvara æivot na Zemlji (Postanak 1,1-31). On poziva Abrahama da iziapplee iz kaldejske zemlje. On izbavlja svoj narod iz egipatskog ropstva. On vlastitim prstom ispisuje Deset zapovijedi na kamenim ploëama (Izlazak 31,18). On πalje proroke. On πalje sudove. On poziva narod da æivi po Njegovom Zakonu i da drugim narodima govori o tom boæanskom Zakonu i planu spasenja. Naposljetku, On πalje svojega Sina, Isusa Krista, na ovaj svijet i na taj naëin zauvijek dijeli povijest. Ovog Êemo tjedna razmotriti nekoliko kljuënih pitanja u povijesti onako kako ih Biblija opisuje, kao i neke arheoloπke dokaze koji podupiru biblijske povijesne izvjeπtaje. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 39 77

78 NEDJELJA 31. svibnja DAVID, SALOMON I KRALJEVSTVO Razdoblje vladavine Davida i Salomona zlatno je doba izraelske povijesti. Ali πto ako David i Salomon nisu ni postojali, kao πto neki tvrde? to ako njihovo kraljevstvo nije bilo tako prostrano kao πto ga Biblija opisuje, πto takoappleer neki tvrde? Bez Davida ne bi bilo Jeruzalema, prijestolnice kraljevstva (2. Samuelova 5,6-10). Bez Davida ne bi bilo ni hrama koji je podigao njegov sin Salomon (1. o kraljevima 8,17-20). KonaËno, bez Davida ne bi bilo buduêeg Mesije, jer je obeêano da Êe On doêi preko Davidove loze (Jeremija 23,5.6; Otkrivenje 22,16). Izraelska povijest morala bi biti potpuno prepravljena. Meappleutim, upravo ta povijest, o kojoj Ëitamo u Pismu, Izraelu i Crkvi daje njihovu jedinstvenu ulogu i poslanje. ProËitajte 1. Samuelova 17. Kako se Bog pobrinuo da Izrael stekne odluëujuêu pobjedu? Tko je upotrijebljen za ostvarenje te pobjede? Gdje je ta pobjeda izvojevana? 78 U 1. Samuelovoj 17,1-3 iznesen je precizan geografski opis bojiπnice. Nalaziπte Khirbet Qeijafa smjeπteno je na brdima toëno tamo gdje je bio izraelski tabor opisan u tom poglavlju. U nedavnim iskopavanjima na tom podruëju otkrivena je jaka vojna utvrda iz vremena aula i Davida, koja se nadvija nad dolinom. Iskopana su dvoja vrata iz istog razdoblja. BuduÊi da je veêina gradova u starom Izraelu imala samo jedna vrata, ta Ëinjenica omoguêava da se spomenuto nalaziπte prepozna kao aarajim (1. Samuelova 17,52), πto na hebrejskom znaëi dvoja vrata. Ako je to toëno, onda je identitet tog starog biblijskog grada po prvi put utvrappleen. Godine i pronaappleena su dva natpisa za koje mnogi vjeruju da su to najstariji ikad pronaappleeni tekstovi na hebrejskom jeziku. U drugom natpisu spominje se ime Eπbaal kao πto se zvao jedan od aulovih sinova (1. Ljetopisa 9,39). Tijekom iskopavanja na sjeveru grada Tel Dana otkriven je monumentalni natpis kralja Hazaela iz Damaska, koji je zabiljeæio svoju pobjedu nad izraelskim kraljem i kraljem iz Davidovog doma. BuduÊi da je u Bibliji na isti naëin opisana Davidova dinastija, to pruæa joπ snaænije arheoloπke dokaze u prilog Davidovom postojanju, baπ kao πto kaæe Pismo. Razmislite kakve bi bile posljedice po naπu vjeru kad bi se pokazalo, kao πto neki tvrde, da kralj David uopêe nije postojao?

79 PONEDJELJAK 1. lipnja IZAIJA, EZEKIEL I SANHERIB ProËitajte Izaija 36,1-3; 37, Kako je prema tim izvjeπtajima o opseænom asirskom pohodu protiv Judeje Bog izbavio svoj narod? Godine 701. pr. Kr., Sanherib je krenuo u pohod na Judeju. Taj dogaappleaj zabiljeæen je u Svetom pismu. I kralj Sanherib ga je osobno zabiljeæio, i to na viπe naëina. U svojim ljetopisima, otkrivenim u Ninivi, glavnom gradu Asirije, on se hvali:»etrdeset πest njegovih (Ezekijinih) gradova, opasanih Ëvrstim zidinama, i bezbroj manjih sela u njihovoj blizini, opkolio sam i osvojio. Pobjedu nad judejskim gradom Lakiπem, Sanherib je proslavio tako πto je zidove glavne dvorane svoje palaëe u Ninivi ukrasio reljefnim prizorima opsade i bitke protiv tog grada. Nedavna iskopavanja na podruëju Lakiπa otkrila su tragove teπkog razaranja do kojeg je doπlo poπto je Sanherib zapalio taj grad. Ali Jeruzalem je Ëudesno poπteappleen. Sanherib se mogao pohvaliti samo ovim: A πto se tiëe Ezekiela Judejca, zatvorio sam ga u njegovom gradu kao pticu u krletki. Nije opisano razaranje Jeruzalema, niti postoji ikakav izvjeπtaj o zarobljenicima odvedenim u ropstvo. Jeruzalem je bio opkoljen, to je toëno, ali Biblija biljeæi da je ta opsada trajala samo jedan dan jer je Anappleeo Gospodnji izbavio grad. Kao πto je Izaija prorekao: Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uêi neêe, ovamo strijele svoje neêe izmetati, k njemu neêe ni πtit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. Vratit Êe se putem kojim je i doπao, u grad ovaj neêe uêi rijeë je Jahvina. Grad Êu ovaj πtitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida. (Izaija 37,33-35) Zanimljivo, samo je Lakiπ na takav naëin prikazan u Ninivi, asirskoj prijestolnici. Jeruzalem nije oslikan na zidovima palaëe. Sanherib se mogao pohvaliti samo osvajanjem Lakiπa. ObraËun izmeappleu nebeskog Boga i asirskih boæanstava predstavljen je izbavljenjem Njegovog naroda. On je vidio napade od strane Asirije.»uo je rijeëi molitve kralja Ezekije. Bog djeluje u povijesti. to za vas znaëi da je Bog kojem se vi molite, na koga se oslanjate i u koga vjerujete, isti onaj Bog koji je na Ëudesan naëin izbavio Izrael u ono vrijeme i na onom mjestu? 79

80 UTORAK 2. lipnja DANIEL, NABUKODONOZOR I BABILON U srpnju godine, struënjak s BeËkog sveuëiliπta radio je na jednom projektu u Britanskom muzeju kada je pronaπao tablicu iz vremena babilonskog kralja Nabukodonozora. Na toj tablici naiπao je na ime Nergal Sar-Esera, babilonskog kneza koji se spominje u Jeremiji 39,3. Nergal Sar-Eser jedan je od mnogih kraljeva i knezova koji su (zahvaljujuêi arheologiji) danas ponovno otkriveni, prvi put nakon vremena Daniela i Nabukodonozora. ProËitajte 1. i 5. poglavlje Knjige proroka Daniela. Na koji su naëin Danielove rane odluke bile usklaappleene s Boæjom namjerom da ga upotrijebi kao svojeg slugu i proroka kako bi utjecao na milijune ljudi tijekom povijesti? 80 Daniel je odluëio (Daniel 1,8) ostati vjeran Bogu u pogledu onoga πto Êe jesti i kako Êe se moliti. Te dobre navike koje je stekao rano u svojem æivotu postale su temelj koji mu je davao snagu tijekom njegovog dugog æivota. Rezultat je bio jasno razmiπljanje, mudrost i razumijevanje koje dolazi odozgo. To su prepoznali i Nabukodonozor i Baltazar, tako da je Daniel bio uzdignut na najviπi poloæaj u kraljevstvu. Ali πto je joπ vaænije, to je dovelo do obraêenja samog kralja Nabukodonozora (Daniel 4,34-37). Nabukodonozor je bio sin Nabopolasara. Oni su zajedno podigli veliëanstveni grad, nenadmaπen u Starom svijetu (Daniel 4,30). Grad Babilon bio je golem, s viπe od 300 hramova, s prelijepom palaëom, okruæen masivnim, dvostrukim zidinama debljine 3,5 i 7 metara. Ulazilo se na osam velikih vrata, od kojih su svaka nosila ime nekog od glavnih babilonskih boæanstava. Najpoznatija su Vrata Iπtar, koja su iskopali Nijemci i rekonstruirali u Muzeju Pergamon u Berlinu. U Danielu 7,4 Babilon je opisan kao lav s orlovim krilima. Hodo- ËasniËki put koji je vodio do Vrata Iπtar bio je poploëen sa 120 slika lavova. Slika golemog lava koji nasrêe na Ëovjeka takoappleer je pronaappleena tijekom iskopavanja i danas joπ uvijek stoji izvan grada. Sve to potvrappleuje da je lav prikladni simbol velikog Babilona. Tako su joπ jedanput potvrappleene biblijska povijest i njezina proroëka poruka. U Danielu 1,8 stoji da je Daniel u srcu odluëio. to to znaëi? to biste vi trebali odluëiti u srcu u vezi s neëim πto Ëinite ili ne Ëinite?

81 SRIJEDA 3. srpnja POVIJESNI ISUS ProËitajte Matej 26,57-67; Ivan 11,45-53; 18, Tko je bio Kaifa i kakva je bila njegova uloga u Kristovoj smrti? Tko je bio Poncije Pilat i zaπto je njegova odluka bila presudna za ostvarenje ciljeva Velikog vijeêa? Kaifa je bio veliki sveêenik koji je skovao urotu za Isusovo ubojstvo. Njegovo postojanje zabiljeæio je i Josip Flavije, æidovski povjesniëar koji je pisao u ime Rimljana. Osim toga, oduzeo je Josipu, kojega su zvali i Kaifa, ulogu velikog sveêenika, i postavio Jonatana, sina Ane, bivπeg velikog sveêenika, kao njegovog nasljednika. Godine pronaappleena je obiteljska grobnica juæno od Jeruzalema u kojoj se nalazilo dvanaest osuarija ili lijesova s kosturima. NovËiÊi i glineno posuapplee iz grobnice vremenski se smjeπtaju otprilike u polovinu prvog stoljeêa. Na najljepπe ukraπenom osuariju, u kojem se nalazilo viπe kostura, stajalo je ime Josip, sin Kaife. Mnogi struënjaci smatraju da je to grobnica i posmrtni ostaci Kaife, velikog sveêenika koji je bio tako neposredno umijeπan u Isusovu smrt. Godine na kamenu u amfiteatru u mjestu Cezareja Primorska pronaappleen je natpis s imenom Poncija Pilata, namjesnika Palestine u vrijeme cara Tiberija. Tako je u oba ova sluëaja povijesno potvrappleeno postojanje kljuënih osoba umijeπanih u Kristovu smrt. Svjetovni povjesniëari iz prva dva stoljeêa govore i o Isusu iz Nazareta. Tacit, rimski povjesniëar, piπe o Kristu, o Njegovom pogubljenju od strane Poncija Pilata za vladavine Tiberija, i o prvim krπêanima u Rimu. Plinije Mlaapplei, rimski upravitelj, pisao je caru Trajanu 112./113. godine pitajuêi ga kako bi trebao postupati s krπêanima. Opisao ih je kao ljude koji se okupljaju odreappleenog dana i pjevaju hvalospjeve nekom bogu. Ta arheoloπka otkriêa i povijesni izvori pruæaju dodatni, izvanbiblijski okvir za potvrdu Isusovog postojanja i Ëinjenice da su Ga ljudi πtovali kao Boga veê tijekom prvih pedeset godina nakon Njegove smrti. Ipak, evanappleelja su primarni izvor podataka o Isusu i trebali bismo ih pomno prouëavati kako bismo saznali πto viπe o Isusu i Njegovom æivotu. Premda je uvijek lijepo imati arheoloπke dokaze koji potvrappleuju naπu vjeru, zaπto svoja uvjerenja ne smijemo zasnivati u potpunosti na njima, koliko god oni katkad bili korisni? 81

82 »ETVRTAK 4. srpnja VJERA I POVIJEST Mi ne æivimo u zrakopraznom prostoru. Naπe odluke ne utjeëu samo na nas, veê i na druge. Na isti naëin, neki Boæji ljudi u davnoj proπlosti svojim su æivotom snaæno utjecali ne samo na vlastitu buduênost, veê i na buduênost mnogih drugih. U 11. poglavlju Poslanice Hebrejima tom Ëuvenom poglavlju o vjeri vidimo u glavnim crtama kakav je bio utjecaj tih junaka vjere u proπlosti. ProËitajte Hebrejima 11,1-40. to moæemo nauëiti od tih junaka dok prouëavamo njihov æivot? Henok... Noa... Abraham... Sara... Josip... Mojsije... Rahaba... Samson... Vjera nije samo vjerovanje u nekoga ili neπto, veê i postupanje u skladu s tim vjerovanjem. To je djelotvorna vjera koja se uraëunava u pravednost. Upravo su ta djela vjere mijenjala povijest. A svako od tih djela umnogome je ovisilo o uzdanju u Boæju rijeë. Noa je vjerom gradio korablju oslanjajuêi se na Boæju rijeë viπe nego na iskustvo i razum. BuduÊi da kiπa nikada dotad nije padala, iskustvo i razum govorili su mu da priëa o potopu nema baπ nikakvog smisla. Ipak, Noa je posluπao Boga i ljudski rod je preæivio. Abraham, dok se joπ zvao Abram, napustio je Ur u juænoj Mezopotamiji, u to vrijeme najrazvijeniji grad na svijetu i poπao je ne znajuêi kamo Êe ga Bog odvesti. Ali on je odluëio postupiti u skladu s Boæjom rijeëju. Mojsije je radije bio pastir koji Êe povesti Boæji narod u ObeÊanu Zemlju umjesto da postane faraon Egipta, najveêeg kraljevstva onog doba. On se pouzdao u glas Sveviπnjega koji ga je pozivao iz goreêeg grma. Rahaba je povjerovala izvjeπtajima o Boæjem izbavljenju, zaπtitila je dvojicu uhoda i postala dio Isusovog rodoslovlja. Kako malo mi znamo o tome u kojoj Êe mjeri naπe odluke utjecati na æivot nebrojenih ljudi u ovom naraπtaju i u onima koje Êe doêi! Koje kljuëne odluke stoje neposredno pred vama? Kakve vi izbore pravite i zaπto? 82

83 PETAK 5. srpnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Patrijarsi i proroci proëitajte poglavlje David i Golijat, str (u izvorniku ), a u knjizi Proroci i kraljevi poglavlja pod nazivom Kralj Ezekija, str (u izvorniku ), i Izbavljenje od Asirije, str (u izvorniku ). Biblija je najstarija i najpotpunija povijest koju ljudi imaju. Potekla je Ëista iz Izvora vjeëne istine, a boæanska je ruka tijekom stoljeêa Ëuvala njezinu neukaljanost. Biblija rasvjetljuje daleku proπlost u koju su ljudi uzalud pokuπavali prodrijeti svojim istraæivanjem. Jedino je u Boæjoj rijeëi sila koja je poloæila temelje Zemlji i razastrla nebesa. Jedino u Bibliji nalazi se vjerodostojan izvjeπtaj o podrijetlu naroda. Jedino je u njoj dana povijest naπega roda, neoskvrnjena ljudskom oholoπêu ili predrasudama. (Ellen G. White, Odgoj, str. 148; u izvorniku 173) Onaj koji posjeduje znanje o Bogu i Njegovoj RijeËi, polaæe vjeru u boæansku narav Svetoga pisma. On ne provjerava Bibliju na osnovi znanstvenih ideja do kojih su ljudi doπli. On ljudske misli provjerava na osnovi tog nepogreπivog mjerila. On zna da je Boæja rijeë istina, a istina nikad ne proturjeëi samoj sebi. Sve πto u uëenjima takozvane znanosti proturjeëi Boæjoj otkrivenoj istini, samo je ljudsko nagaappleanje. Ali pred onima koji su istinski mudri, znanstveno istraæivanje otvara prostrana polja misli i spoznaja. (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 8, str. 325) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Dopunite svoj odgovor na pitanje postavljeno u odsjeku od srijede. Da, dobro je kad naappleemo arheoloπke dokaze koji potvrappleuju biblijsku povijest. Ali πto kada se pronaappleeni arheoloπki dokazi tumaëe na naëin koji proturjeëi biblijskom izvjeπtaju? to nam to govori o Ëinjenici da se moramo oslanjati na Boæju rijeë i vjerovati joj bez obzira na tvrdnje arheologije ili bilo koje druge znanosti? 2. Razmislite o svim biblijskim proroëanstvima iz proπlosti za koja mi, s danaπnjega glediπta, znamo da su se ispunila. Sjetite se, na primjer, veêine kraljevstava iz 2. i 7. poglavlja Knjige proroka Daniela. Kako na osnovi tih proroëanstava, koja su se veê ispunila, moæemo vjerovati Gospodinu i u vezi s onim πto se tek treba ostvariti u buduênosti? 83

84 Od Armenije do Cipra Roappleena sam u Armeniji od oca Grka i majke Armenke. Od djetinjstva sam vjerovala u Boga i æeljela sam posjedovati Bibliju. Ali u to vrijeme u Armeniji je bilo teπko pronaêi Bibliju i bila je vrlo skupa. Jednog dana me susjed adventist pozvao na niz predavanja. Objavljeno je: oni koji Êe redovito prisustvovati predavanjima, dobit Êe besplatnu Bibliju. Uhvatila sam se za prednost da konaëno posjedujem Bibliju. Takoappleer, i problem smrti me uvijek muëio, jer takav kraj Ëini æivot besmislenim. Propovjednik je govorio o Isusovom drugom dolasku i o uskrsnuêu. Bilo je nevjerojatno! Joπ se æivo mogu sjetiti te slike. Pokazivao je ljude koji oæivljeni izlaze iz grobova. Kad je propovjednik uputio poziv za krπtenje, bila sam prva koja je ustala. Neπto se dogodilo. Prije krπtenja pokuπala sam proëitati Bibliju nekoliko puta, ali nisam je mogla razumjeti. Pitala sam se kako drugi mogu provesti sate ËitajuÊi je. Nakon krπtenja sve je poëelo dobivati smisao. Ovo smatram jednim od mnogih Ëuda koja je Bog izvrπio u mojem æivotu.»etiri mjeseca nakon krπtenja preselila sam se na Cipar. Iako je to dio otoka gdje se govori grëki, nisam znala grëki i osjeêala sam se kao strankinja u tuappleoj zemlji. esnaest godina nisam znala za AdventistiËku crkvu na Cipru. Stigle su me mnoge kuπnje, ali Bog je stao uz mene. Tada sam preko prijatelja pronaπla crkvu. Prilikom mog prvog posjeta ispunio me strah. Kako Êe se Ëlanovi crkve odnositi prema meni? Dok su me vjernici okruæivali ljubavlju, svaka moja strepnja je nestala. Toga dana to je postala moja crkva, moja obitelj, moj drugi dom. Od tog prvog posjeta prije pet godina, jedva da sam propustila koju subotu. Danas teëno govorim grëki. Uæivam u subotnjoj πkoli i u subotnjim predavanjima za odrasle i mladeæ. Joπ znaëajnije, moja majka, sestra i dvije neêakinje takoappleer pohaappleaju crkvu sa mnom. Ljubav vjernika ih je pobijedila.»ekam i molim se za dan, a vjerujem da Êe to biti uskoro, kad Êe i moj sin zauzeti svoj stav prema Isusu. Zahvaljujem Bogu na Njegovoj dobroti i radujem se sretnom æivotu s Njim ovdje i za vjeënost. Dio dara trinaeste subote pomoêi Êe u izgradnji nove crkvene zgrade i srediπta utjecaja u Nikoziji na Cipru. Hvala vam πto pomaæete adventistiëku misiju i πirenje Radosne vijesti! Ermine Orphanidi 84

85 Pouka lipnja Biblija i proroπtvo Odgovori: Joπ dvije tisuêe i tri stotine veëeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oëiπêeno. (Daniel 8,14) Biblijski tekstovi: Daniel 2,27-45; Ivan 14,29; Brojevi 14,34; Daniel 7,1-25; Daniel 8,14; 1. KorinÊanima 10,1-13. Biblijsko proroπtvo ima presudno znaëenje za naπ identitet i poslanje. Proroπtvo osigurava unutarnji i vanjski mehanizam za potvrdu toënosti Boæje rijeëi. Tako je i Isus govorio: VeÊ sam vam rekao sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kada se dogodi. (Ivan 14,29; vidi i 13,19). Meappleutim, kljuëno pitanje glasi: Kako pravilno tumaëiti proroëanstva da bismo znali kada su se ona ispunila? Zagovornici reformacije slijedili su historicistiëku metodu tuma- Ëenja. To je ista metoda kojom su se koristili Daniel i Ivan kao kljuëem za svoje tumaëenje. HistoricistiËka metoda sagledava progresivno i neprekidno ispunjavanje proroëanstava tijekom povijesti, poëevπi u proπlosti i zavrπavajuêi s uspostavljanjem Boæjeg vjeënog kraljevstva. Ovog Êemo tjedna upoznati stupove historicistiëkog tumaëenja proroëanstava. Trebamo vidjeti ispunjenje proroëanstava u proπlosti, prouëiti djelovanje Providnosti u velikim reformnim pokretima i razumjeti razvoj dogaappleaja koji vode k postrojavanju naroda za konaëni sukob na vrhuncu velike borbe. (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 8, str. 307) OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 40 85

86 NEDJELJA 7. lipnja POVIJEST I PRORO TVO Osnovna metoda koju adventisti sedmoga dana primjenjuju u prouëavanju proroëanstava naziva se historicizam. Prema toj metodi mnoga od glavnih biblijskih proroëanstava prate neprekidan, pravocrtni tijek povijesti, od proπlosti do sadaπnjosti i buduênosti. Na sliëan se naëin prouëava povijest u πkoli. Mi se koristimo tom metodom zato πto i sama Biblija na takav naëin tumaëi proroëanstva. ProËitajte Daniel 2, Koje pojedinosti iz kraljevog sna ukazuju na uzastopno, neprekidno smjenjivanje vladajuêih sila tijekom Ëitave povijesti? Na koji nam naëin Biblija sama pokazuje kako trebamo tumaëiti apokaliptiëko proroëanstvo (u vezi s posljednjim vremenom)? Zapazite da je Nabukodonozorovo kraljevstvo oznaëeno kao glava od zlata. Dakle, Daniel prepoznaje Babilon kao prvo kraljevstvo (Daniel 2,38). Zatim kaæe: Poslije tebe ustat Êe drugo kraljevstvo pa treêe (Daniel 2,39), a onda i Ëetvrto (Daniel 2,40). Na Ëinjenicu da se ta kraljevstva nadovezuju jedno na drugo bez ikakvog vremenskog razmaka, ukazuje i sam kip, jer je svako kraljevstvo prikazano kao dio veêeg tijela, gledanog od glave prema noænim prstima. Ona su povezana, baπ kao πto su povezani vrijeme i povijest. Umjesto golemog kipa, u 7. i 8. poglavlju Knjige proroka Daniela kao simbol se koriste razliëite zvijeri, ali je poruka ista. Vidimo neprekinut niz od Ëetiri ovozemaljska kraljevstva (odnosno tri u 8. poglavlju Daniela). Taj niz poëinje u dalekoj proπlosti i proteæe se kroz povijest, do sadaπnjosti i buduênosti, kada Êe se vratiti Krist, a Bog uspostaviti svoje vjeëno kraljevstvo. Prema tome, kip iz 2. poglavlja i uzastopna viappleenja iz 7. i 8. poglavlja Knjige proroka Daniela osnova su za protestantsko historicistiëko tumaëenje proroëanstava, kojeg se adventistiëki krπêani i danas joπ uvijek dræe. ProËitajte Ivan 14,29. Kako nam Isus pomaæe da razumijemo ulogu proroëanstava? Koju veliku prednost mi danas imamo buduêi da æivimo u vrijeme kada se veêi dio povijesti veê odigrao, a koju netko tko je æivio u vrijeme Babilona nije imao? 86

87 PONEDJELJAK 8. lipnja NA»ELO DAN ZA GODINU Jedan od kljuëeva historicistiëkog tumaëenja jest naëelo dan za godinu. Mnogi su primjenjivali to naëelo na vremenska proroëanstva iz Knjige proroka Daniela i Otkrivenja. To naëelo izvodi se iz nekoliko kljuënih tekstova i neposrednog konteksta samih proroëanstava. ProËitajte Brojevi 14,34; Ezekiel 4,6. Na koji naëin Bog objaπnjava naëelo dan za godinu u tim tekstovima? U tim tekstovima moæemo vrlo jasno vidjeti primjenu naëela dan za godinu. Ali kako da opravdamo upotrebu tog naëela kad je rijeë o nekim vremenskim proroëanstvima kao πto su ona u Danielu 7,25; 8,14 i Otkrivenju 11,2.3; 12,6.14; 13,5? Joπ tri Ëimbenika podupiru naëelo dan za godinu u proroëanstvima iz Knjige proroka Daniela i Otkrivenja upotreba simbola, duga vremenska razdoblja i upotreba karakteristiënih izraza. Prvo, simboliëna narav zvijeri i rogova koji prikazuju kraljevstva pokazuje da i vremenske odrednice treba razumjeti kao simboliëne. Zvijeri i rogove ne treba shvatiti doslovno. Oni su simbol neëega drugog. Dakle, ako je ostatak proroëanstva simboliëan, a ne doslovan, zaπto bismo samo vremensku odrednicu razumjeli doslovno? Odgovor je, naravno, da to ne trebamo Ëiniti. Drugo, mnogi dogaappleaji i kraljevstva opisani u tim proroëanstvima obuhvaêaju vremensko razdoblje od viπe stoljeêa, πto bi bilo nemoguêe ako bismo vremenska proroëanstva koja ih opisuju tumaëili doslovno. Meappleutim, kada se primijeni naëelo dan za godinu, vrijeme se podudara s najavljenim dogaappleajima na upadljivo precizan naëin, πto bi bilo nemoguêe ako bi se vremenska proroëanstva shvaêala doslovno. Na kraju, karakteristiëni izrazi koji se koriste u oznaëavanju tih vremenskih razdoblja upuêuju na simboliëno tumaëenje. Drugim rijeëima, naëin na koji se vrijeme navodi u tim proroëanstvima (na primjer dvije tisuêe i tri stotine dana i noêi, odnosno veëeri i jutara u Danielu 8,14) nije uobiëajen naëin odreappleivanja vremena, πto nam ukazuje da ta vremenska razdoblja treba shvatiti kao simboliëna, a ne doslovna. Razmotrimo proroëanstvo o sedamdeset tjedana iz Daniela 9,24-27.»itamo da Êe od Ëasa kad iziapplee rijeë Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem, pa do Kneza Pomazanika (Daniel 9,25), proêi πezdeset devet tjedana, πto bi u doslovnom smislu iznosilo godinu dana, Ëetiri mjeseca i jedan tjedan. ProroËanstvo u tom sluëaju nema nikakvog smisla, zar ne? Meappleutim, πto se zbiva kad primijenimo biblijsko pravilo dan za godinu i sedamdeset tjedana postane Ëetiri stotine i devedeset godina? 87

88 UTORAK 9. lipnja PREPOZNAVANJE MALOG ROGA Protestantski reformatori su poistovjeêivali silu malog roga iz 7. i 8. poglavlja Knjige proroka Daniela s Rimskom crkvom. Zaπto? ProËitajte Daniel 7,1-25; 8,1-13. Koje su zajedniëke karakteristike malog roga u oba poglavlja? Kako ga moæemo prepoznati? Navodi se sedam karakteristika koje su zajedniëke za mali rog iz 7. i 8. poglavlja Knjige proroka Daniela: (1) oba su opisana kao rogovi; (2) oba su progoniteljske sile (Daniel 7,21.25; 8,10.24); (3) oba uzdiæu sebe i hule na Boga (Daniel 7, ; 8, ); (4) oba se podiæu protiv Boæjeg naroda (Daniel 7,25; 8,24); (5) pojedini aspekti njihovih aktivnosti u oba sluëaja odvijaju se u okviru proroëkog vremena (Daniel 7,25; 8,13.14); (6) oba traju do svrπetka vremena (Daniel 7,25.26; 8,17.19); (7) oba Êe biti uniπtena na natprirodan naëin (Daniel 7,11.26; 8,25). Povijest prepoznaje prvo kraljevstvo kao Babilon (Daniel 2,38), drugo kao Medo-Perziju (Daniel 8,20), a treêe kao GrËku (Daniel 8,21). Takoappleer nedvosmisleno otkriva da nakon tih svjetskih kraljevstava dolazi Rim. U 2. poglavlju Knjige proroka Daniela, æeljezo koje prikazuje Rim proteæe se i u stopala, gdje je pomijeπano s glinom, πto znaëi da traje do svrπetka vremena. Mali rog iz 7. poglavlja Danielove knjige izrasta iz Ëetvrte zvijeri, ali ostaje njezin dio. Koja je sila potekla iz Rima i nastavila vrπiti svoj politiëko-vjerski utjecaj joπ najmanje tisuêu dvije stotine i πezdeset godina (vidi Daniel 7,25)? Samo jedna sila uklapa se u povijest i proroπtvo, a to je papinstvo. Papinstvo je doπlo na vlast izmeappleu deset barbarskih europskih plemena i iskorijenilo tri plemena (Daniel 7,24). Papinstvo Êe se razlikovati od preappleaπnjih (Daniel 7,24), πto ukazuje na njegovu jedinstvenu pojavu u odnosu na ostala plemena. On Êe huliti na Sveviπnjega (Daniel 7,25) i porasti sve do Zapovjednika Vojske (Daniel 8,11) preotevπi Isusovu ulogu i zamijenivπi je ulogom pape. Papinstvo je ispunilo proroëanstvo da Êe proganjati Svece Sveviπnjega (Daniel 7,25) i oboriti na zemlju neke iz Vojske (Daniel 8,10), πto se dogaapplealo tijekom protureformacije kada su protestanti bili ubijani. Papinstvo je pomiπljalo da promijeni vremena i Zakon (Daniel 7,25) uklonivπi drugu zapovijed i zamijenivπi subotu nedjeljom. U 2., 7. i 8. poglavlju Daniela, nakon GrËke uzdiæe se sila koja traje do svrπetka vremena. Koja bi to sila mogla biti ako ne Rim, sada u svojoj papinskoj fazi? Koliko god pitanje bilo politiëki osjetljivo, zbog Ëega je to kljuëno uëenje u okviru trostruke anappleeoske vijesti i kljuëna sastavnica sadaπnje istine? 88

89 SRIJEDA 10. lipnja ISTRAÆNI SUD ProroËki okvir koji prouëavamo ovoga tjedna nailazio je na veliku potporu meappleu protestantskim historicistima joπ od reformacije. Meappleutim, tek s pojavom mileritskog pokreta poëetkom devetnaestog stoljeêa, proroëanstvo o dvije tisuêe i tri stotine dana i istraæni sud pozorno su preispitani i prouëeni. Razmotrite sljedeêu tablicu: Daniel 7 Daniel 8 Babilon (lav)... Medo-Perzija (medvjed) Medo-Perzija (ovan) GrËka (leopard) GrËka (jarac) Poganski Rim (Ëetvrta zvijer) Poganski Rim (rog koji raste vodoravno) Papinski Rim (mali rog) Papinski Rim (rog koji raste uvis) ProËitajte Daniel 7,9-14; 8, to se odvija na Nebu? U 7. i 8. poglavlju Knjige proroka Daniela govori se o sudu koji treba otpoëeti nakon razdoblja srednjovjekovnog progonstva, zavrπenog zarobljavanjem i utamniëenjem pape od strane generala Berthiera godine (Otkrivenje 13,3). Suappleenje se odræava na Nebu, gdje sud sjede (Daniel 7,10), a Onaj koji je na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ËovjeËji. On se pribliæi Pradavnome (Daniel 7,13). To je prizor suda koji se odigrava nakon godine, prije Isusovog drugog dolaska. Izmeappleu tog prizora suda iz 7. poglavlja Knjige proroka Daniela i ËiπÊenja Svetiπta opisanog u 8,14 postoji izravna poveznica. Ta dva teksta opisuju isti dogaappleaj. Prema Danielu 8,14, vrijeme ovog ËiπÊenja Svetiπta, prema terminologiji povezanoj s Danom pomirenja, nastupilo je nakon dvije tisuêe i tri stotine veëeri i jutara, odnosno dana. Prema pravilu dan za godinu, to je ukupno dvije tisuêe i tri stotine godina. PoËetna toëka za raëunanje dvije tisuêe i tri stotine godina nalazi se u Danielu 9,24 u okviru proroëanstva o sedamdeset tjedana (Ëetiri stotine i devedeset godina), koliko je bilo odreappleeno, ili, toënije, odsjeëeno od dvije tisuêe i tri stotine dana (Daniel 9,24). Mnogi uëenjaci ispravno tumaëe proroëanstvo o 2300 dana (godina) iz Daniela 8,14 i proroëanstvo o sedamdeset tjedana (490 godina) iz Daniela 9,24-27 kao dva dijela istog proroëanstva. Daniel 9,25 otkriva poëetak tog vremenskog razdoblja: Od Ëasa kad izaapplee rijeë i neka opet sagrade Jeruzalem. To se dogodilo sedme godine kralja Artakserksa (Ezra 7,7), ili 457. g. pr. Kr. BrojeÊi unaprijed dvije tisuêe i tri stotine godina, dolazimo do 1844., nedugo nakon 1798., a prije Isusovog drugog dolaska. Tada je Isus uπao u Svetinju nad svetinjama i otpoëeo svoje djelo posredovanja ËiπÊenja nebeskog Svetiπta. Pogledajte tablicu iz odsjeka za petak. 89

90 »ETVRTAK 11. lipnja SIMBOLI I PRORO»ANSTVO Simboli u apokaliptiëkim proroëanstvima, kakve nalazimo u Danielu i Otkrivenju, imaju samo jedno ispunjenje. Na primjer, jarac je naπao svoje ispunjenje u GrËkoj kao pojedinaënom kraljevstvu (Daniel 8,21). Na kraju krajeva, tekst izrijekom navodi to kraljevstvo po imenu! Moæe li biti jasnije? Tipologija, meappleutim, ukazuje na stvarne osobe, dogaappleaje ili ustanove iz Starog zavjeta koji su utemeljeni na povijesnoj stvarnosti, ali upuêuju na πiru stvarnost u buduênosti. Upotreba tipologije kao metode tumaëenja seæe unatrag do Isusa i novozavjetnih pisaca, a nalazi se Ëak i u Starom zavjetu. Jedino nas nadahnuti biblijski pisac moæe uputiti da je rijeë o liku i protuliku (tipu i antitipu). ProËitajte 1. KorinÊanima 10,1-13. Na koji se dogaappleaj u povijesti Pavao poziva kad savjetuje Korintsku crkvu? Kakve to ima veze s nama danas? 90 Pavao se osvrêe na povijesnu stvarnost izlaska i razvija tipologiju zasnovanu na iskustvu starih Izraelaca u pustinji. Na taj naëin Pavao pokazuje da je Bog, koji je nadahnuo Mojsija da zabiljeæi te dogaappleaje, odredio da oni budu nama za primjer (1. KorinÊanima 10,6), Ëime ujedno savjetuje i nas, kao duhovni Izrael, da strpljivo podnosimo kuπnje jer æivimo u posljednjim danima. ProËitajte navedene retke i zapiπite kako je svaki protulik naπao svoje ispunjenje u liku, kao πto su to opisivali Isus i novozavjetni pisci. Matej 12,40... Ivan 19,36... Ivan 3, Rimljanima 5,14... Ivan 1,29... U svakom od tih sluëajeva, Isus i novozavjetni pisci primjenjuju tipoloπko tumaëenje kako bi proroëko znaëenje pojedinih dogaappleaja doπlo do punog izraæaja. Na taj naëin oni upuêuju na πire ispunjenje povijesne stvarnosti. Razmiπljajte o sluæbi u ovozemaljskom Svetiπtu, koja je posluæila kao slika Ëitavog plana spasenja. to nam to govori o vaænosti koju nauk o Svetiπtu ima za nas danas?

91 PETAK 12. lipnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE Ako moæete, proëitajte knjigu Clifforda Goldsteina Made Simple (Boise, ID: Pacific Press, 1988.), ili potraæite neki drugi dodatni izvor u vezi s proroëanstvom o dvije tisuêe i tri stotine dana. Pogledajte takoappleer i mreænu stranicu: ProuËite tablicu: Daniel 7 Daniel 8 Babilon (lav)... Medo-Perzija (medvjed) Medo-Perzija (ovan) GrËka (leopard) GrËka (jarac) Poganski Rim (Ëetvrta zvijer) Poganski Rim (rog koji raste vodoravno) Papinski Rim (mali rog) Papinski Rim (rog koji raste uvis) Sud na Nebu»iπÊenje nebeskog Svetiπta Ovdje je bitno zapaziti da je prizor suda iz 7. poglavlja Daniela, koji se odigrava nakon tisuêu dvjesto i πezdeset godina progonstva (Daniel 7,25), isto πto i ËiπÊenje Svetiπta iz Daniela 8,14. Upravo taj prizor suda konaëno dovodi do uspostavljanja Boæjeg vjeënog kraljevstva na kraju tuæne povijesti ovog palog planeta. Dakle, imamo snaæan biblijski dokaz o velikoj vaænosti koju Sveto pismo pridaje Danielu 8,14 i dogaappleaju koji ovaj redak najavljuje. PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Osvrnite se ponovno na 2. poglavlje Daniela. Zapazite kako je tu jasno otkrivena historicistiëka metoda neprekidan niz svjetskih kraljevstava, koji poëinje u davnoj proπlosti i zavrπava uspostavljanjem Boæjega vjeënog kraljevstva. Bog nam daje kljuë za tumaëenje tih proroëanstava. Meappleutim, πto nam to govori o stanju krπêanskog svijeta s obzirom na Ëinjenicu da vrlo mali broj krπêana danas joπ uvijek primjenjuje historicistiëku metodu? Kako nam ta Ëinjenica pomaæe da joπ jasnije sagledamo vaænost koju adventistiëka poruka ima za svijet u ovo vrijeme? 2. Koliko dobro razumijete proroëanstvo o dvije tisuêe i tri stotine dana iz Daniela 8,14? Ako ga ne razumijete, zaπto ga ne biste prouëili i to podijelili sa svojim razredom? Moæda Êete se iznenaditi kad otkrijete koliko je Ëvrsto utemeljeno naπe tumaëenje tog proroëanstva. 3. ProËitajte Daniel 7, Zapazite da je tu u srediπtu pozornosti ono πto se dogaapplea svetima. Kako sila malog roga postupa prema njima? Za razliku od toga, πto Gospodin Ëini za njih? to je radosna vijest za svete u vezi sa sudom? to im sud konaëno pruæa? 91

92 TrËanje za Bogom TrËanje me dovelo u AdventistiËku crkvu u Poljskoj. Kao mladiê zapo- Ëeo sam s vjeæbanjem, jer me lijeënik upozorio da poduzmem mjere za poboljπanje mojeg zdravlja. Tad sam se upustio u trëanje na duge staze. Svidjelo mi se! TrËao sam maratone na stotinu kilometara, pa Ëak i trke u trajanju od dvadeset i Ëetiri sata (126 kilometara). Pridruæio sam se skupini trkaëa koji su zajedniëki trenirali nekoliko puta tjedno. Nakon nekog vremena primijetio sam da Piotr, trkaë u naπoj skupini, propuπta zajedniëke treninge svake subote. Nisam mogao razumjeti zaπto, i konaëno sam ga upitao. Razmiπljao sam o smislu æivota, odgovorio je Piotr.»itao sam Bibliju, i iπao sam u nekoliko crkava da pronaappleem onu koja je slijedi. Naπao sam takvu crkvu. Æeliπ li prouëavati Bibliju sa mnom? Biblijska prouëavanja, koja je vodio adventistiëki pastor, doista su me zbunila. Priznajem, smatrao sam se poboænim krπêaninom, a pripadao sam drugoj denominaciji. Jednog dana, dok smo trëali, Piotr me iznenadio pitanjem: Znaπ li da vam sveêenici ne govore istinu? Sada si otiπao predaleko! viknuo sam. Pobrkao si stvari. SljedeÊi put kad se sretnemo, donijet Êu Bibliju, rekao je Piotr. Ti donesi svoje crkvene knjige. Vidjet Êemo gdje leæi istina. Prijedlog mi se Ëinio dobrim. Oduvijek sam pokuπavao æivjeti istinskim æivotom i slijediti istinu koju sam znao. Na sljedeêem sastanku Piotr i ja smo razgovarali i usporeappleivali dvije knjige. Bio sam zapanjen kad sam shvatio da se moja knjiga ne podudara s uëenjem Biblije. Nekoliko mjeseci kasnije sam krπten. Imao sam Ëetrdeset i pet godina. Bilo je dobro pridruæiti se crkvi Ëiji se Ëlanovi brinu o svojem zdravlju. Ubrzo sam primijetio kako neki Ëlanovi crkve ne jedu meso. Istraæivao sam biljnu prehranu i prestao jesti meso. Prije sam svoje tijelo smatrao svojim vlasniπtvom i iskoriπtavao ga za svoje æelje. Sada razumijem da moje tijelo nije moje. Nastojim ne oπtetiti ga. Ono je Boæji hram. Danas imam sedamdeset i jednu godinu, a trëanje mi ostaje glavni dio æivota, iako sam odavno prekinuo s treninzima i natjecanjima subotom. TrËanje je dobar naëin za πirenje Radosne vijesti. Nakon maratona svi se osjeêaju dobro zbog svojeg postignuêa, i lako je razgovarati o Bogu. Govorim svima tko mi daje snage za trëanje u mojim godinama. TrËim najmanje tri puta tjedno, po deset kilometara svaki put. Treba mi oko pedeset i pet minuta. TrËim po πumama i u prirodi. Razmiπljam o svojem æivotu i o Bogu. Pjevuπim himne i sjeêam se biblijskih obeêanja. Molim Boga da dovede nekoga na moj put da mogu razgovarati o Njemu. On dovodi ljude do mene. Hvala vam na vaπem daru trinaeste subote u godini, koji je pomogao izgraditi televizijski studio za Hope Channel u Poljskoj, koji emitira Radosnu vijest za ljude u svijetu πto govore poljski. Marian Kazmierczaka 92

93 Pouka lipnja Teπko razumljiva mjesta A strpljivost naπega Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao πto vam je i naπ ljubljeni brat Pavao prema danoj mu mudrosti pisao. On to Ëini i u svim poslanicama u kojima govori o ovome. U tim poslanicama ima teπko razumljivih mjesta, koja neuki i nepostojani ljudi izvrêu kao i ostala Pisma na svoju vlastitu propast. (2. Petrova 3,15.16) Biblijski tekstovi: 2. Timoteju 2,10-15; 1. Ljetopisa 29,17; Jakov 4,6-10; GalaÊanima 6,9; Djela 17,11. RaspravljajuÊi o poslanicama apostola Pavla, Petar piπe da u njima ima teπko razumljivih mjesta (2. Petrova 3,16). Njih neuki i nepostojani ljudi izvrêu... na svoju vlastitu propast (2. Petrova 3,16). Petar ne kaæe da je u njima sve teπko razumjeti, veê samo poneπto. Ali mi to veê znamo, zar ne? Koji iskreni Ëitatelj Biblije nije naiπao na tekstove koji mu djeluju neobiëno i koje je teπko razumjeti? Sigurno je da smo prije ili poslije svi imali takvo iskustvo. Zato Êemo ovoga tjedna obratiti posebnu pozornost ne toliko na teπko razumljiva mjesta, veê na razloge zbog kojih nam mogu stvarati teπkoêe i kako ih, kao vjerni tragaoci za istinom iz Boæje rijeëi, moæemo razumjeti. Neke od tih teπko shvatljivih tvrdnji moæda nikad neêe biti razjaπnjene s ove strane Neba. U isto vrijeme velika veêina tekstova u Bibliji ne stvara nikakav problem za razumijevanje i zato ne treba dopustiti da mali broj tih nejasnoêa oslabi naπe povjerenje u pouzdanost i vjerodostojnost Boæje rijeëi kao cjeline. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 41 93

94 NEDJELJA MOGU I RAZLOZI ZA PRIVIDNA PROTURJE»JA 14. lipnja ProËitajte 2. Timoteju 2, Pavao savjetuje Timoteju da bude marljiv i da valjano propovijeda istinu. Koju vaænu poruku on ovdje upuêuje svima nama? Nijedan ozbiljan i iskreni prouëavatelj Svetog pisma neêe nijekati Ëinjenicu da u njemu postoji poneπto πto je teπko razumjeti. To nas ne bi trebalo uznemiravati. U odreappleenom smislu te bi teπkoêe trebalo i oëekivati. Naposljetku, mi smo nesavrπena i ograniëena biêa i nitko od nas ne posjeduje sveobuhvatno znanje ni o jednom znanstvenom podruëju, a kamoli o onome πto je boæansko. Prema tome, kad neupuêena i ograniëena ljudska biêa pokuπavaju shvatiti mudrost beskrajnog Boga iz Svetoga pisma, sigurno Êe se pojaviti odreappleene poteπkoêe. Meappleutim, takve teπkoêe u razumijevanju biblijskog nauka ni na koji naëin ne dokazuju da je ono πto Biblija tvrdi neistinito. Oni koji odbacuju boæanski otkrivene i nadahnute biblijske doktrine, Ëesto proglaπavaju te teπkoêe proturjeëjem i pogreπkama. BuduÊi da je za njih Biblija manje-viπe obiëna knjiga, uvjereni su da ona mora sadræavati neke nedostatke i pogreπke. Kad zauzmu takav stav, ljudi obiëno i ne ulaæu ozbiljne napore u traæenje objaπnjenja koje bi uzimalo u obzir cjelinu i pouzdanost Svetoga pisma, proiziπlu iz njegovog boæanskog nadahnuêa. Ljudi koji dovode u pitanje prve stranice Svetoga pisma izvjeπtaj o stvaranju (na primjer), ubrzo poëinju izraæavati sumnju i nesigurnost u pogledu ostatka Biblije. Doduπe, do nekih neusuglaπenosti u Pismu doista moæe doêi zbog manjih greπaka prepisivaëa ili prevoditelja. U vezi s tim, Ellen G. White piπe: Neki nas strogo gledaju i kaæu: Zar ne mislite da je moglo doêi do greπaka kod prepisivanja ili prevoappleenja? To je sasvim moguêe, ali netko tko je toliko uskogrudan da poëinje sumnjati i spoticati se o takvu moguênost ili vjerojatnost, isto bi se tako spotaknuo i o svaku tajnu Nadahnute RijeËi jer on u svojoj slabosti ne moæe proniknuti u Boæje namjere. Da, on bi se isto tako spotaknuo i o jednostavne Ëinjenice koje su za prosjeëan um prihvatljive i prepoznatljivo boæanske, za koji je Boæja rijeë jednostavna, lijepa i puna slasti. Ni sve greπke neêe dovesti u nepriliku nijednu duπu niti Êe navesti ikoga da se spotakne ako on sam ne pronalazi teπkoêe u najjednostavnijoj otkrivenoj istini. (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1, str. 16) Zaπto je tako vaæno da pristupamo Bibliji s poniznim i pokornim duhom? 94

95 PONEDJELJAK 15. lipnja BAVITI SE TE KO AMA PO TENO I ISKRENO Je li vam se ikada dogodilo da ste naiπli na neki redak ili tekst koji niste razumjeli ili ste ga teπko mogli uskladiti s ostatkom knjige, ili sa stvarnoπêu uopêe? Bilo bi upravo nevjerojatno da se prije ili poslije niste suoëili s takvim problemom. Pitanje je, meappleutim πto ste uëinili? Ili πto je joπ vaænije πto ste trebali uëiniti? ProËitajte 1. Ljetopisa 29,17; Izreke 2,7; 1. Timoteju 4,16. Kako bismo prema ovim tekstovima trebali postupati s teπkim mjestima? S teπkoêama se moæemo suoëiti na odgovarajuêi naëin jedino ako smo iskreni i poπteni. Poπtenje nam ne dopuπta da izbjegavamo teπkoêe niti da ih pokuπamo prikriti. Poπtenje nas takoappleer spreëava da dajemo povrπne odgovore koji se ne mogu odræati pri ozbiljnom ispitivanju. Bog voli iskrenost i poπtenje. A mi bismo trebali oponaπati Njegov karakter u svemu πto radimo, Ëak i u prouëavanju Biblije. Kad naiappleu na poteπkoêe u Bibliji, poπteni ljudi pazit Êe da ne tumaëe sadræaj izvan konteksta, da ne iskrivljuju istinu varljivim rijeëima i ne zavode druge manipulirajuêi dokazima. Mnogo je bolje priëekati da se pronaapplee zadovoljavajuêi odgovor na teπkoêu, nego pruæati dvosmisleno ili nezadovoljavajuêe rjeπenje. Pozitivan sporedni uëinak poπtenog pristupa prouëavanju Biblije ogleda se u tome πto on gradi povjerenje, a povjerenje je sræ svakog zdravog meappleuljudskog odnosa. To ljudima djeluje mnogo uvjerljivije od nategnutih odgovora. Bolje je jednostavno reêi da ne znate odgovoriti na neko pitanje ili objasniti neki tekst, nego po svaku cijenu pokuπavati dokazati kako on znaëi ono πto biste vi æeljeli da znaëi, iako to moæda uopêe nije istina. Ozbiljni ljudi svesrdno æele saznati pravu istinu o Boæjoj rijeëi i zato ne srljaju u preuranjene zakljuëke zasnovane na povrπnom znanju ili nepouzdanim dokazima. Ozbiljni ljudi ne previappleaju nijedan aspekt ili pojedinost koja bi mogla biti vaæna. Oni nisu brzopleti u razmiπljanju, veê temeljiti i marljivi u prouëavanju Boæje rijeëi i svake informacije koja bi mogla biti povezana s njom. to vi radite, ili πto biste trebali raditi s tekstovima koje ne razumijete u potpunosti, ili koji se naizgled ne slaæu s vaπim razumijevanjem istine? 95

96 UTORAK 16. lipnja BAVITI SE TE KO AMA PONIZNO ProËitajte Jakov 4,6-10; 2. Ljetopisa 7,14; Sefanija 3,12. Zaπto je vaæna poniznost kad se bavimo teπkim odlomcima u Pismu? Mnogi ljudi doπli su do zapanjujuêe spoznaje i otreænjujuêeg zakljuëka da ovise o neëemu ili nekome izvan njih samih. Shvatili su da oni nisu mjerilo svih stvari. Ti ljudi cijene istinu viπe od potrebe da budu u pravu i svjesni su da istina nije neπto πto su sami izmislili, veê neπto s Ëim se moraju suoëiti. Koliko malo poznaju istinu najveêa je spoznaja do koje su ovi ljudi doπli. Svjesni su, kao πto je pisao Pavao, da sada vidimo u ogledalu, nejasno (1. KorinÊanima 13,12). Mnogostruke su prednosti takve poniznosti u razmiπljanju skromno ispitivanje osnova je svakog rasta u znanju jer omoguêava slobodu koja prirodno raapplea pouëljiv duh. To ne znaëi da su ponizni ljudi Ëesto u krivu niti da uvijek mijenjaju miπljenje i da nikad nemaju Ëvrsta uvjerenja. To samo znaëi da se oni pokoravaju biblijskoj istini. Svjesni su ograniëenosti svojeg znanja i upravo zato su sposobni proπiriti svoje poznavanje i razumijevanje Boæje rijeëi na naëin na koji neki takozvani intelektualac, umiπljen i ohol, ne bi mogao. Svi koji pristupaju Boæjoj rijeëi radi usmjerenja, u skromnom duhu, æeljni da se pouëe i odluëni da saznaju uvjete spasenja, razumjet Êe o Ëemu Pismo govori. Meappleutim, oni koji u prouëavanje RijeËi unose duh koji ona ne odobrava, na kraju primaju duh koji ona ne daje. Gospodin ne progovara ravnoduπnom umu. On ne troπi uzalud rijeëi da bi pouëio nekoga tko nema poπtovanja i svojevoljno ostaje zatrovan. Ali zato kuπaë pouëava svaki um koji spremno prihvaêa njegove prijedloge i ne obazire se na Boæji sveti Zakon. A mi trebamo poniziti svoje srce, iskreno i poboæno istraæivati RijeË æivota, jer samo skruπen i ponizan um moæe ugledati svjetlo. (Ellen G. White, The Advent Review and Sabbath Herald, 22. kolovoza 1907.) Kako postiæete zdravu ravnoteæu izmeappleu poniznosti i Ëvrstog uvjerenja? Na primjer, kako biste odgovorili na sljedeêu optuæbu: Kako vi, adventistiëki krπêani, moæete biti tako sigurni da ste u pravu kad je rijeë o suboti, a da svi drugi grijeπe? 96

97 SRIJEDA 17. lipnja ODLU»NOST I STRPLJENJE ProËitajte GalaÊanima 6,9. Premda Pavao ovdje govori o ustrajnosti u Ëinjenju dobra drugima, isti stav je nuæan i kad se bavimo teπkim pitanjima. Zaπto su odluënost i strpljenje vaæni u rjeπavanju problema? Istinska dostignuêa uvijek zahtijevaju ustrajnost. Ono πto lako dobijemo, Ëesto nedovoljno cijenimo. TeπkoÊe koje se javljaju u Bibliji pruæaju nam priliku da uposlimo svoj um, a odluënost i ustrajnost s kojima tragamo za rjeπenjem otkrivaju koliko nam je to pitanje doista vaæno. Svaki trenutak koji provedemo u prouëavanju Biblije u nastojanju da otkrijemo neπto viπe o njezinom znaëenju i poruci dobro je utroπeno vrijeme. Moæda Êe marljivo istraæivanje Pisma u potrazi za odgovorom, Ëak ako to potraje duæe, biti veêi blagoslov i od samog rjeπenja problema kada ga konaëno naappleemo. Naime, kad naappleemo rjeπenje za neki problem koji nas dugo muëi, to nam postaje neπto vrlo dragocjeno.»injenica da ne moæete brzo rijeπiti neku teπkoêu ne znaëi da se ona uopêe ne moæe rijeπiti. Nevjerojatno je kako Ëesto previdimo tu Ëinjenicu. Ima mnogo onih koji, kada naiappleu na neku teπkoêu u Bibliji, poπto malo promisle o njoj i ne doappleu do moguêeg rjeπenja, iznenada zakljuëe da se taj problem zapravo i ne moæe rijeπiti. Neki se Ëak poëinju pitati koliko je Biblija uopêe pouzdana. Meappleutim, ne bismo trebali smetnuti s uma da postoji moæda Ëak vrlo jednostavno rjeπenje, iako ga mi u svojoj ograniëenoj ljudskoj mudrosti ili neznanju jednostavno ne vidimo. to bismo pomislili o nekome tko poëinje uëiti algebru i nakon pola sata, poπto je uzalud pokuπavao rijeπiti neki teæak problem, izjavi da rjeπenje ne postoji samo zato πto ga on nije mogao pronaêi? Isto vrijedi i za nas kad prouëavamo Bibliju. Kad i usprkos najusrdnijim naporima ne moæete rijeπiti neke teπkoêe, ostavite ih za trenutak po strani, a u meappleuvremenu obnavljajte ono πto vam je Bog jasno pokazao. Neke duhovne spoznaje stjeëu se tek kada smo spremni slijediti ono πto nam je Bog veê rekao. Zato budite ustrajni i strpljivi u prouëavanju Biblije. Uostalom, strpljenje je vrlina vjernika posljednjeg vremena (vidi Otkrivenje 14,12). to moæemo nauëiti od drugih ljudi koji su marljivo i strpljivo prouëavali teπko shvatljive dijelove Biblije? Kako moæemo ohrabriti druge da ne odustanu od potrage za istinom? Zaπto se ne trebamo uplaπiti kad naiappleemo na neko teπko razumljivo mjesto u Pismu? 97

98 »ETVRTAK 18. lipnja BAVLJENJE TE KO AMA UZ MOLITVU I NA BIBLIJSKI NA»IN ProËitajte Djela 17,11; 8,35; 15, to su Ëinili apostoli i vjernici u prvoj Crkvi kada su se suoëavali s teπkim pitanjima? Zaπto Sveto pismo joπ uvijek najbolje tumaëi samo sebe? 98 Najbolje rjeπenje za probleme na koje nailazimo u Bibliji joπ uvijek se nalazi u njoj samoj. S problemima u Bibliji najbolje se izlazi na kraj kada se prouëavaju u svjetlu cijelog Pisma umjesto da se neko mjesto prouëava odvojeno od ostalih i od Pisma kao cjeline. Da bismo mogli razumjeti Bibliju, moramo je prouëavati. NauËiti kako doêi do velikih istina otkrivenih u Pismu jedna je od najvaænijih stvari koje moæemo uëiniti. Ako ne razumijete neki dio Pisma, potraæite viπe svjetla iz drugih biblijskih tekstova koji se bave istom temom. Uvijek nastojte pronaêi jasnu izjavu Pisma koja baca svjetlo na manje jasne dijelove. Takoappleer je vrlo vaæno da nikad ne zasjenjujemo i ne zamagljujemo jasne biblijske tvrdnje dovodeêi ih u vezu s teπko razumljivim mjestima. Umjesto da rjeπenje traæimo u izvanbiblijskim izvorima, filozofiji ili znanosti, trebali bismo dopustiti samom Pismu da nam rastumaëi vlastito znaëenje. Netko je duhovito rekao da kad smo na koljenima, doslovno gledamo na probleme iz nove perspektive. Jer putem molitve mi pokazujemo da nam je potrebna boæanska pomoê u tumaëenju i razumijevanju Pisma. U molitvi traæimo prosvjetljenje uma djelovanjem istog Duha Svetoga koji je nadahnjivao biblijske pisce dok su pisali. U molitvi se otkrivaju naπe pobude i pruæa nam se prilika da kaæemo Bogu zaπto æelimo razumjeti to πto Ëitamo. U molitvi moæemo traæiti od Boga da otvori naπe oëi za svoju RijeË i da nam daruje duh koji Êe slijediti i primijeniti Njegovu istinu. (To je presudno!) Kad nas Bog u odgovoru na naπe molitve vodi Duhom Svetim, On ne proturjeëi onome πto je veê otkrio u Bibliji. Bog Êe uvijek biti u skladu s Biblijom, potvrappleivat Êe i zidati na onome πto su nam biblijski pisci priopêili pod Njegovim nadahnuêem. Kako vam molitva pomaæe da postignete ispravno stanje uma kako biste bolje razumjeli i posluπali Boæju rijeë?

99 PETAK 19. lipnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Put Kristu proëitajte poglavlje to uëiniti sa sumnjom?, str (u izvorniku ). U Bibliji se nalaze mnoge tajne koje ograniëena ljudska biêa teπko mogu shvatiti i koje su odviπe duboke da bismo ih u potpunosti objasnili. Zato trebamo imati ponizan um i biti spremni primati pouke iz Svetoga pisma uz molitvu. Ako smo vjerni Pismu, dopustit Êemo biblijskom tekstu da nam progovori Ëak ako je njegovo znaëenje u suprotnosti s naπim oëekivanjima. Ako smo vjerni Pismu, poπtovat Êemo tekst umjesto da ga preinaëujemo (da, neki doista sami mijenjaju tekst) ili iskrivljavamo njegovo pravo znaëenje. Kad se Boæja rijeë otvara bez πtovanja i molitve, kad misli i osjeêaji nisu posveêeni Bogu, ili nisu u skladu s Njegovom voljom, um je zamra- Ëen sumnjom i tijekom samog prouëavanja Biblije nevjerovanje raste. Neprijatelj preuzima upravu nad mislima i predlaæe nepravilna tumaëenja. Kad god se ljudi, bez obzira na stupanj svojega obrazovanja, rijeëju i djelom ne trude biti u skladu s Bogom, postaju skloni pogreπnom razumijevanju Pisma, i stoga ne moæemo imati povjerenja u njihova tumaëenja. Oni koji pretraæuju Pisma da bi naπli proturjeënosti, nemaju duhovne oπtroumnosti. Takvo iskrivljeno gledanje navest Êe ih da i u onome πto je potpuno jasno i jednostavno naappleu razlog za sumnju i nevjerovanje. (Ellen G. White, Put Kristu, str. 118,119; u izvorniku 110,111) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Zaπto stavovi koje ljudi imaju u odnosu na Bibliju, o kojima smo govorili ovoga tjedna, utjeëu na pravilno razumijevanje Svetoga pisma? Kakvi su joπ stavovi prema Bibliji, po vaπem miπljenju, bitni da biste je bolje razumjeli? 2. Zaπto nas ne bi trebalo Ëuditi πto u Bibliji nalazimo pojedinosti koje je teπko objasniti i razumjeti? Uostalom, koliko je pojava u prirodi teπko razumjeti? Do danaπnjeg dana, na primjer, voda (voda!) je joπ uvijek puna tajni. 3. Kako kao adventisti moæemo odgovoriti na pitanja u vezi s Lukom 23,43, gdje (prema veêini prijevoda) Isus kaæe razbojniku na kriæu da Êe istog dana biti s Njim na Nebu? Kako moæemo na poπten naëin odgovoriti? Kako nam, na primjer, tekstovi kao πto su Ivan 20,17, Propovjednik 9,5 i 1. KorinÊanima 15,16-20 mogu pomoêi da razumijemo o Ëemu je tu zapravo rijeë? 99

100 Tvornica pretvorena u πkolu Uspjeπni poslovni Ëovjek, adventist sedmog dana, pitao se kako bi mogao iskoristiti svoje bogatstvo za poboljπanje njegovog rodnog grada TiaËiva u zapadnoj Ukrajini. Kupio je nekoliko tisuêa knjiga Ellen G. White, Put Kristu. Rasporedio ih je u svaki dom u gradu od devet tisuêa stanovnika. Tada je to uëinio i s knjigom Isusov æivot i Velikom borbom. Mjesna adventistiëka crkva je uæivala dobar ugled u gradu, a Ëlanstvo je naraslo na sedamdeset vjernika. Ali poduzetnik Stepan Dordyai je razmiπljao: to joπ mogu uëiniti? Jednog dana sjetio se izjave Vladimira TkaËuka, voditelja Odjela za obrazovanje u Euroazijskoj diviziji AdventistiËke crkve, Ëije podruëje obuhvaêa Ukrajinu i velik dio bivπeg Sovjetskog Saveza: kole su jedan od najboljih naëina za dostizanje svijeta u danaπnje vrijeme, govorio je Tka- Ëuk. Poslovni Ëovjek je gledao u TkaËuka. Imam zgradu, rekao je. To je upravo ono πto æelim raditi! U samo tri mjeseca Dordyai je tvorniëku zgradu pretvorio u privlaënu kuêu na tri kata za πkolu, s prekrasnim sportskim terenom. Bilo je to prelijepo mjesto. AdventistiËka πkola otvorila je svoja vrata za trideset i πestero djece u rujnu godine. U samo godinu dana upis u predπkolu i πkolu koja prima polaznike od prvog do Ëetvrtog razreda udvostruëio se na sedamdesetero upisane djece. UËenici su potpuno popunili uëionice. Sportsko igraliπte je jedno od najboljih u gradu, pa ostale πkole πalju svoju djecu na prijateljske utakmice. Svaki put kad djeca stignu, adventistiëki ravnatelj najavljuje: Ovo je posebna πkola. Ovdje se ne psuje, i mi prouëavamo Bibliju. Dakle, prije nego πto zaigrate, æelite li nauëiti napamet i izreêi kratki biblijski redak? Djeca odgovaraju glasnim: Daaa! U posljednje vrijeme djeca su upamtila obeêanje iz Ivana 10,10, gdje Isus kaæe: Doπao sam da imate æivot i da ga imate u izobilju. Djeca su to brzo nauëila, a zatim ponovila, kaæe TkaËuk dok prepri- Ëava dogaappleaje o πkoli. Nakon toga poëinje igra. Oko sedamdeset i pet kilometara daleko nalazi se mnogo veêa adventistiëka crkva, s tri stotine vjernika. Kad su oni vidjeli njegovu πkolu kako cvjeta, pitali su se: Zaπto i mi ne bismo osnovali πkolu? Uskoro su otvorili πkolu za dvadeset i dvoje djece u svojem gradu, Ilnjitsja. SliËna izvanredna priëa odvija se πirom Euroazijske divizije, gdje je broj adventistiëkih πkola porastao s Ëetrnaest u godini na viπe od πezdeset danas! Mnogo je razloga zbog kojih se πkole otvaraju brzo, ali jedan od glavnih je pravo vrijeme i pravo mjesto da Bog ispuni Njegove planove, kaæe Mihail Kaminskij, predsjednik Euroazijske divizije. Dar trinaeste subote godine pomoêi Êe proπirivanju nekoliko crkvenih πkola u Euroazijskoj diviziji. Hvala vam πto dopuπtate Bogu da vas upotrebljava za πirenje Radosne vijesti. Andrew McChesney, Adventist Mission 100

101 Pouka lipnja Æivljenje po Boæjoj rijeëi Ali budite izvrπioci rijeëi, a ne samo sluπaoci koji zavaravaju sami sebe! (Jakov 1,22) Biblijski tekstovi: Filipljanima 2,12-16; Luka 4, ; Psalam 37,7; Psalam 46,10; Psalam 62,1.2.5; Koloπanima 3,16. Ni najbolja metoda za prouëavanje Biblije neêe nam biti ni od kakve koristi ako ne æivimo u skladu s onim πto uëimo iz Pisma. Ono πto vrijedi za obrazovanje u opêem smislu, vrijedi i za prouëavanje Biblije najbolje uëimo ne tako πto samo Ëitamo ili sluπamo, veê i primjenjujemo nauëeno. Takva posluπnost otvara punu riznicu boæanskih blagoslova koja bi inaëe bila zatvorena za nas, i na taj naëin produbljujemo svoje razumijevanje i znanje, πto moæe preobraziti naπ æivot. Ali ako se nismo spremni pokoriti Boæjoj rijeëi niti primijeniti ono πto smo nau- Ëili, neêemo rasti. I naπe Êe svjedoëanstvo time biti oslabljeno jer neêemo æivjeti u skladu s onim πto govorimo. Mi rastemo u milosti i mudrosti zahvaljujuêi poticajnim uzorima koji nam ilustriraju πto znaëi æivjeti po RijeËi Boæjoj. A nema boljeg primjera niti veêe pokretaëke snage od Isusa Krista. On nam je pokazao kako trebamo æivjeti. Æivio je u potpunom skladu s Boæjom voljom. Ovog Êemo tjedna prouëavati πto znaëi æivjeti po Boæjoj rijeëi i pod njezinim boæanskim vodstvom. OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje

102 NEDJELJA 21. lipnja ÆIVA BOÆJA RIJE» I DUH SVETI Vrlo je vaæno prouëavati Boæju rijeë pozorno i na ispravan naëin. Meappleutim, isto je tako vaæno, ako ne i vaænije, primjenjivati u praksi ono πto smo nauëili. Krajnji cilj prouëavanja Biblije nije stjecanje znanja, koliko god ono bilo zadivljujuêe. Cilj nije da svladamo Boæju rijeë, veê da ona svlada nas, da mijenja naπ æivot i naëin razmiπljanja. To je bitno. Biti spreman da æiviπ u skladu s istinom koju si spoznao znaëi biti spreman da se pokoriπ biblijskoj istini. Takav izbor katkada za sobom povlaëi æestoku borbu jer je to bitka za prevlast u naπem æivotu i naëinu razmiπljanja. I na kraju, postoje samo dvije strane izmeappleu kojih biramo. ProËitajte Filipljanima 2, Kako bismo prema ovim redcima trebali æivjeti? 102 Da, Bog radi u nama, ali On to Ëini preko Duha Svetoga koji nam jedini daje mudrost za razumijevanje Svetoga pisma. toviπe, kao greπna ljudska biêa mi se Ëesto protivimo Boæjoj istini i prepuπteni sebi samima, ne bismo posluπali Boæju rijeë (Rimljanima 1,25; Efeæanima 4,17.18). Bez Duha Svetoga u nama nema sklonosti prema Boæjoj poruci. Nema nade, nema povjerenja, nema ljubavi u odgovoru na nju. Ipak, preko Duha Svetoga Bog proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se moæete svidjeti (Filipljanima 2,13). Duh Sveti je uëitelj koji nas æeli povesti u dublje razumijevanje Pisma i radosno uvaæavanje Boæje rijeëi. On usmjerava naπu pozornost na istine Boæje rijeëi i daje nam svjeæe spoznaje iz nje kako bi se naπ æivot odlikovao vjernoπêu i dragovoljnom posluπnoπêu Boæjoj volji. Nitko nije sposoban objasniti Pisma bez pomoêi Duha Svetoga. Ali kada pristupite RijeËi s poniznim, pouëljivim srcem, uz vas Êe biti Boæji anappleeli da bi vam ukazali na dokaze o njezinoj istinitosti. (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1, str. 411) Na taj se naëin ono πto je duhovno duhovno i sagledava (1. KorinÊanima 2,13.14), i mi poëinjemo radosno slijediti Boæju rijeë svako jutro (Izaija 50,4.5). U Filipljanima 2,16 stoji da bismo trebali dræati rijeë Æivota. to to po vaπem miπljenju znaëi? I kako se to radi? Pogledajte i Ponovljeni zakon 4,4, koji ima sliënu poruku. Kakva je naπa uloga u svemu tome?

103 PONEDJELJAK 22. lipnja U»ITI OD ISUSA Nema boljeg primjera koji bismo mogli slijediti od Isusa Krista. On je bio upoznat s Pismom, slijedio je pisanu RijeË i pokoravao joj se. ProËitajte Luka 4, Kako se Isus sluæio Svetim pismom da bi odbio Sotonine kuπnje? to nam to govori o kljuënoj ulozi Pisma kad je rijeë o naπoj vjeri, pogotovo u trenucima kuπnje? Isus je dobro poznavao Pisma. Bio je tako blisko upoznat s Boæjom rijeëju da ju je mogao citirati napamet. Takvo poznavanje Boæje pisane RijeËi sigurno je bilo rezultat dragocjenog vremena provedenog s Bogom u prouëavanju svetih spisa. Da nije znao toëno rijeëi Pisma i kontekst u kojem se one javljaju, appleavao Ga je lako mogao prevariti.»ak je i appleavao citirao Pismo i koristio ga za svoje vlastite obmanjivaëke ciljeve. Prema tome, nije dovoljno samo citirati Pismo jer je to i appleavao Ëinio. Potrebno je isto tako znati πto joπ Pismo govori o tom predmetu i upoznati se s njegovim toënim znaëenjem. Samo takvo poznavanje Boæje rijeëi pomoêi Êe i nama, kao πto je pomoglo Isusu, da ne budemo prevareni od strane Boæjeg neprijatelja, veê da se odupremo njegovim napadima. Uvijek iznova Ëitamo kako je Isus otvarao um svojim sljedbenicima da razumiju Pismo time πto ih je upuêivao na ono πto je pisano (Luka 24,45.46; Matej 11,10; Ivan 6,45 itd.). On je polazio od pretpostavke da su oni koji Ëitaju Pismo sposobni i razumjeti ono πto su proëitali: to stoji odgovori mu pisano u Zakonu? to tamo Ëitaπ? (Luka 10,26) Ono πto je napisano u Svetome pismu, za Isusa je mjerilo po kojem trebamo æivjeti. U Ivanu 7,38 Isus utjelovljena Boæja RijeË ponovno upuêuje svoje sljedbenike na ono o Ëemu govori Pismo. Jedino na osnovi Biblije moæemo spoznati da je Isus obeêani Mesija. Jer upravo Pismo svjedoëi za Njega (Ivan 5,39). Isus se i sam spremno pokoravao Pismu, Boæjoj rijeëi u pisanom obliku. A ako je On tako Ëinio, ne bismo li trebali i mi? Kakvo je vaπe iskustvo kad je rijeë o upotrebi Pisma za borbu protiv kuπnji? Jeste li nekad, naπavπi se u kuπnji, poëeli Ëitati Pismo ili izgovarati biblijske retke? Koji je bio rezultat i πto ste nauëili iz tog iskustva? 103

104 UTORAK 23. lipnja ISUS NASUPROT PISMU? ProËitajte Ivan 5, Kakvu nam snaænu poruku Isus ovdje upuêuje o svojem odnosu prema Bibliji? 104 Neki tvrde da su Isusovi govori u oπtroj suprotnosti s rijeëima Pisma kakve nalazimo u Starom zavjetu. Oni kaæu da se Isusove rijeëi Ëak uzdiæu iznad rijeëi Svetoga pisma. U Novom zavjetu doista Ëitamo da je Isus govorio:»uli ste da je reëeno.... A ja vam kaæem. (Matej 5,43.44; usporedi Matej 5, ). Meappleutim, kad je izgovorio te Ëuvene rijeëi u Govoru na gori, Isus nije odbacio ili ukinuo Stari zavjet, kao πto neki tvrde. On se zapravo samo osvrnuo na razliëita tumaëenja Pisma i usmenu predaju, koju su neki uëeni ljudi Njegovog vremena koristili kako bi opravdali ponaπanje prema drugima kakvo Bog nije dopustio niti je ikad zapovjedio kao πto je mrænja neprijatelja (vidi Matej 5,43). Isus nije ukinuo Stari zavjet ni u kojem smislu niti je u bilo kojoj mjeri umanjio njegov autoritet. Baπ naprotiv. Stari zavjet govori o Njemu. Isus je zapravo pooπtrio znaëenje starozavjetnih izjava ukazujuêi nam na Boæje prvobitne namjere. Koriπtenje Isusovog autoriteta da bi se obezvrijedila Boæja rijeë ili da bi se pojedini dijelovi Biblije oznaëili kao nenadahnuti, vjerojatno je jedan od najsuptilnijih, a opet najopasnijih naëina kritiziranja Pisma, jer se to navodno Ëini u ime samog Isusa. Nasuprot tome, Isus svojim vlastitim primjerom jasno pokazuje koliko je znaëenje On pripisivao Boæjoj rijeëi, a ona se u Njegovo vrijeme sastojala samo od Starog zavjeta. Kakvi su nam joπ dokazi potrebni da bismo znali kako trebamo gledati na Stari zavjet? Isus ne samo da nije umanjivao autoritet Pisma, veê ga je, naprotiv, dosljedno uzdizao kao pravi i pouzdan vodië.»ak i u samom Govoru na gori On nedvosmisleno tvrdi: Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Zakon i Proroke! Ne doappleoh da ih ukinem, veê da ih ostvarim. (Matej 5,17) A zatim dodaje: Stoga, tko god prekrπi i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauëi druge da tako rade, bit Êe najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok Êe onaj koji ih bude vrπio i nauëavao biti velik u kraljevstvu nebeskom. (Matej 5,19) Koje se kljuëne doktrine do danaπnjeg dana temelje na Starom zavjetu? Sjetite se, na primjer, stvaranja (Postanak 1 2) i pada u grijeh (Postanak 3). Koje joπ kljuëne krπêanske istine nalazimo u Starom zavjetu, a poslije su joπ viπe naglaπene u Novom zavjetu?

105 SRIJEDA 24. lipnja TIHI TRENUCI S BOÆJOM RIJE»JU Naπ æivot postaje sve grozniëaviji i sve je viπe napetosti i stresa. Katkad smo prisiljeni naporno raditi da bismo opstali. S druge strane, Ëak ako imamo sve πto nam je potrebno za æivot, opet smo u pokretu i æurbi jer uvijek æelimo viπe. Priæeljkujemo stvari za koje mislimo da Êe nas usreêiti i ispuniti. Ali kao πto nas u Propovjedniku upozorava Salomon, to se ne dogaapplea uvijek. Bez obzira na razlog, Ëesto smo toliko prezaposleni da nam se lako moæe dogoditi da usred te uæurbanosti istisnemo Boga iz svojeg æivota. Nije da mi ne vjerujemo, veê jednostavno ne provodimo dovoljno vremena u Ëitanju, molitvi i nastojanju da se pribliæimo Gospodinu koji u svojoj ruci dræi dah (Daniel 5,23). Katkad smo toliko zaokupljeni drugim stvarima da ne moæemo odvojiti vrijeme za zajednicu Bogom. A svima su nam potrebni ti trenuci u kojima namjerno usporavamo da bismo se sreli sa svojim Spasiteljem Isusom. Jer kako Êe nam Duh Sveti progovoriti ako ne zastanemo i ne sluπamo? Ti posebni, tihi trenuci s Bogom, provedeni u Ëitanju Njegove RijeËi i razgovoru putem molitve, izvor su naπeg duhovnog æivota. ProËitajte Psalam 37,7; 46,10; 62,1.2.5.»emu nas ovi redci uëe o tihim trenucima s Bogom? Zaπto je to toliko vaæno? Kad nekog volite, æelite provoditi vrijeme nasamo s tom osobom. Zato izaberite neko mjesto na kojem Êete moêi Ëitati Boæju rijeë i razmiπljati o njoj bez prekidanja. U naπem grozniëavom æivotu to nam moæe uspjeti jedino ako svjesno odvojimo posebno vrijeme za taj susret. Za te minute tiπine i razmiπljanja Ëesto je najbolji poëetak dana. Takvi trenuci, prije nego πto poappleete na posao, mogu postati blagoslov za ostatak dana jer Êe vas te dragocjene misli pratiti tijekom mnogih sati. Ipak, pronaappleite vrijeme koje vama najviπe odgovara, kad Êete se moêi susresti s Bogom bez ometanja. Povezanost putem molitve sa æivim Bogom iz Biblije utjeëe na vaπ æivot kao niπta drugo. To doprinosi da postanete sliëniji Isusu. Koliko ste odluëni u nastojanju da pronaappleete vrijeme koje Êete provesti nasamo s Gospodinom? Kako izgledaju ti trenuci i kako vam oni pomaæu da bolje spoznate da je Bog stvaran i da vas voli? 105

106 »ETVRTAK 25. lipnja SJE ANJE I PJESMA U srce pohranih rijeë tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim. (Psalam 119,11) UËenje Svetoga pisma napamet donosi mnogostruke blagoslove. Ako pohranimo dragocjene odlomke iz Boæje rijeëi u svoj um, moæemo ih poslije prizvati u sjeêanje i primijeniti u novim i promjenjivim okolnostima. Na taj naëin Biblija izravno utjeëe na naπe razmiπljanje, odluke, æivotne vrijednosti i ponaπanje. UËenjem dijelova Pisma napamet Biblija Êe zaæivjeti u naπem svakidaπnjem iskustvu. To doprinosi naπem bogoπtovlju i pomaæe nam da æivimo vjerom u skladu s Pismom. Osim toga, uëenje Pisma rijeë po rijeë moêna je zaπtita protiv obmana i laænih tumaëenja. Ako dijelove Pisma znamo napamet, moêi Êemo ih navoditi Ëak i onda kad nam Biblija nije pri ruci. To postaje velika sila za dobro u trenucima kuπnje ili kad se suoëavamo s teπkim izazovima. Dok se prisjeêamo Boæjih obeêanja i svoj um umjesto na probleme usmjeravamo na Boæju rijeë, to uzdiæe naπe misli k Bogu koji nam moæe ponuditi tisuêu rjeπenja kad mi ne vidimo nijedno. ProËitajte Efeæanima 5,19; Koloπanima 3,16. Na koji naëin pjevanje redaka iz Pisma utvrappleuje i jaëa Boæju rijeë u naπem umu? 106 Pjevanje biblijskih redaka dobar je naëin da ih nauëimo napamet. Kad ih pjevamo, lakπe pamtimo rijeëi Pisma. Povezivanje rijeëi Pisma s ugodnim melodijama uëvrstit Êe ih joπ viπe u naπim mislima i uspjeπno odagnati svaki osjeêaj tjeskobe. Odlomke Svetoga pisma povezane s jednostavnim ali skladnim melodijama lako mogu pjevati i nauëiti napamet i djeca i odrasli. Sveto pismo bilo je izvor nadahnuêa za skladanje brojnih, πirom svijeta poznatih oratorija, simfonija i drugih glazbenih djela koja su utjecala na krπêansku kulturu i oblikovala je tijekom stoljeêa. Skladbe koje uzdiæu naπ um i usmjeravaju misli k Bogu i Njegovoj RijeËi donose nam predivan blagoslov i vrπe pozitivan utjecaj u naπem æivotu. Glazba je dio Boæje sluæbe u nebeskim dvorovima i mi, u svojim pjesmama hvale, trebamo nastojati da se πto viπe pribliæimo skladu nebeskih zborova. (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 501; u izvorniku 594)

107 PETAK 26. lipnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE U knjizi Ellen G. White Put Kristu proëitajte poglavlje Prednosti molitve, str (u izvorniku ). Smrtno oko nije u stanju sagledati Kristovu ljepotu i privlaënost. Jedino unutarnje prosvjetljenje Duhom Svetim moæe Ëovjeka osposobiti da spozna Njegovu beskrajnu milost, nemjerljivu ljubav, blagonaklonost i slavu, koje duπi otkriva u kakvom bi se beznadnom, bespomoênom stanju naπla bez milosti i oprosta Nositelja grijeha bez Kristove dovoljnosti. (Ellen G. White, Podignimo pogled, str. 181; u izvorniku 155) Dijelovi Svetoga pisma, pa i Ëitava poglavlja mogu se uëiti napamet i ponavljati kad neprijatelj naiapplee sa svojim kuπnjama.... Kad Sotona navodi um da se bavi onim πto je puteno i ovozemaljsko, najlakπe je oduprijeti mu se rijeëima: Pisano je (Ellen G. White, The Advent Review and Sabbath Herald, 8. travnja 1884.) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Kako se Ëinjenica o postojanju slobodne volje i slobode izbora odraæava na sve naπe odluke u pogledu vjere i posluπnosti? Premda su mnoga podruëja naπeg æivota izvan naπe vlasti, kad je rijeë o onome πto je bitno i presudno, o onome πto se tiëe vjeënog æivota, mi imamo slobodu izbora. Kako koristite slobodnu volju koju vam je Bog dao? Koje duhovne odluke donosite? 2. Razmislite koju ulogu subota moæe i treba imati kad je rijeë o tihim trenucima koje moæemo provesti s Bogom. Kako vas svetkovanje subote Ëuva od opasnosti da budete toliko zaokupljeni radom i obavljanjem raznih poslova da ne provodite s Bogom onoliko vremena koliko biste trebali? Kako moæete subotu pretvoriti u veêi duhovni blagoslov, kakav bi ona i trebala biti? 3. Kakvo je vaπe iskustvo u pogledu vremena koje provodite nasamo s Bogom u molitvi i prouëavanju? Kako ta duhovna praksa utjeëe na vaπu vjeru? Kako bi trebala utjecati na vaπu vjeru? Ako vam nije neugodno, razgovarajte u razredu o vremenu koje provodite u Ëitanju i molitvi, i o tome kakvu ste dobit imali od njih. Kako bi drugima moglo koristiti to πto ste vi nauëili? 4. Koje ste svoje omiljene retke nauëili napamet? to vam se toliko dopada u njima? U kojem je smislu to πto ste ih nauëili napamet blagoslov za vas? OIKOS: U sljedeêem tjednu Ëitamo iz knjige Ellen G. White, Misli s Gore blaæenstava, Znaci vremena, 2013., poglavlje 1 107

108 Preæivjeli u padu zrakoplova Pius Kabadi Tshiombe, pedeset i trogodiπnji laik evanappleelist, ukrcao se na jednomotorni dvokrilac An-2 kako bi poletio u posjet crkvi koju je osnovao u udaljenom podruëju Demokratske Republike Kongo. Ali zrakoplov sovjetske proizvodnje, vlasniπtvo tvrtke iz Kinshase, ubrzo nakon polijetanja imao je problem s motorom. Dok je pilot traæio mjesto za slijetanje, zrakoplov je izgubio visinu, a dim je ispunio kabinu. Tshiombe je vidio kako se pilot podiæe iz pilotske kabine. Slijedite pilota! Ëinilo mu se da Ëuje glas. Tshiombe je takoappleer ustao. Pilot je otvorio izlaz i iskoëio. Tshiombe je takoappleer iskoëio. Trenutak kasnije zrakoplov se zabio u grmlje i zapalio. Do pada je doπlo oko tri kilometra od zraëne luke Kamako, 27. srpnja Preæivjeli su samo Tshiombe i pilot. Ostalih pet putnika je poginulo. Preæivio je samo sa svojim mobitelom, kaæe Tshiombeova supruga Nicole, koja je dobila potvrdu o suprugovom stanju putem WhatsApp slika koje je poslao prijatelj nakon pada. Imao je rane na glavi i nogama, ali ne i prijelome kostiju. Meappleu slikama je bila i jedna Tshiombeova, na kojoj je bio omamljen od pada i udarca, s krvlju natopljenom koπuljom i s mobitelom u ruci. Nicole nije mogla razgovarati sa svojim suprugom tri dana, ali njegove prve rijeëi telefonom bile su ispunjene hvalospjevima Bogu: Nikada neêu napustiti mojeg Boga, rekao joj je. Divan je! Tshiombe je æelio posjetiti malu crkvenu zajednicu od petnaestak vjernika, koju je osnovao nakon evanappleeoskih sastanaka u Kabungyu. Ali zavrπio je na zrakoplovu u petak, nakon πto je saznao da je æeljeni let u subotu, a on nije htio putovati tog dana. Rekli su mu da Êe morati putovati subotom, otkriva njegova supruga. Odgovorio je: Ne mogu jer svetkujem subotu. Ali oni su rekli: Postoji let koji ide samo u subotu. Rekao je: NaÊi Êu drugi naëin da doappleem do svojeg odrediπta. Tshiombe je pozvao svoju æenu iz zraëne luke jer je htio javiti o promjeni u svojim planovima. Nadao se da Êe naêi novi naëin na koji Êe se povezati s mjestom Kabungyu. Nicole ima mnogo pitanja o onome πto se dogodilo. Ne moæe shvatiti zaπto su preæivjeli samo Tshiombe i pilot. Ona ne zna je li Tshiombeova odluka o svetkovanju subote igrala ulogu u ovom iskustvu. Ali vjeruje da je on preæivio, kako je i obeêano u Psalmu 91,14: Izbavit Êu ga jer me ljubi... Budimo vjerni Bogu jer nas On moæe zaπtititi u svako doba, kaæe ona. Dio dara trinaeste subote za godinu pomogao je proπirivanju programa AdventistiËke klinike u Kinshasi, Demokratska Republika Kongo. Hvala vam na vaπem daru ove trinaeste subote, koji Êe pomoêi u πirenju Radosne vijesti u Transeuropskoj diviziji KrπÊanske adventistiëke crkve. 108 Andrew McChesney, Adventist Mission Misijska iskustva preveo Ivan idara

109 PosredniËke molitve Moj molitveni popis: Moja molitvena iskustva: Dio je Boæjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjere dade ono πto nam ne bi dao da Ga nismo molili. (Ellen G. White, Velika borba, str. 415) Razvijajte naviku da razgovarate sa Spasiteljem.... Neka se vaπe srce uvijek diæe u tihoj molitvi za pomoê, za svjetlost, za snagu, za mudrost. Neka svaki vaπ dah bude molitva. (Ellen G. White, Sluæba lijeëenja, str. 328) 109

110 JUTARNJI REDCI TRAVANJ Stalna zajednica s Bogom 01 S Koloπanima 4,5.6 Ispunjavanje zahtjeva 02» Rimljanima 12,1 Nebesko ocjenjivanje 03 P Titu 2,7.8 Pobjeda istine 04 S Izaija 64,4 Neopisiva slava 05 N Matej 7,7 Nebesko jamstvo 06 P Matej 18,15 Ispravljanje loπeg 07 U Djela 10,34.35 Krist, Magnet 08 S Matej 28,18-20 Upute o svjedoëenju 09» Matej 7,12 Æivjeti novim æivotom 10 P Ivan 1,11 Zaπtitni oklop 11 S Psalam 89,8.9 Boæje veliëanstvo 12 N Efeæanima 6,4 Ljubaznost kao vrlina 13 P Ivan 6,47-51 Krist, Kruh æivota 14 U Marko 16,15.16 Budite Njegovi glasnici 15 S Otkrivenje 3,10»uvat Êu te 16» Matej 10,8 Dajte kao πto ste primili 17 P Ponovljeni z. 33,25-27 Snaga za svaki dan 18 S Matej 24,44 Stalna zajednica s Bogom 19 N Ivan 17,17 Pokajanje i obnova 20 P 2. Timoteju 2,24.25 Ispravno pouëavanje 21 U Ivan 6,63-69 VjeËna sudbina 22 S Matej 6,14.15 Recept za jedinstvo 23» Malahija 3,17 Gledaj vedriju stranu 24 P 3. Ivanova 2 Zakoni prirode i æivota 25 S Ivan 16,7.8 Hrabro naprijed 26 N Efeæanima 6,11 KrπÊanski vojnik 27 P 1. Timoteju 4,1.2 Opravdanost naπe poruke 28 U 2. Timoteju 3,14.15 VodiË za spasenje 29 S Ponovljeni z. 6,4.5 Potpuna posveêenost 30» Izreke 4,20-22 Boæanski nalog 110

111 JUTARNJI REDCI SVIBANJ Gorljivost prema istini 01 P Luka 12,33 Ulaganja Ellen G. White 02 S Djela 20,32 Postizanje cilja zahvaljujuêi Kristu 03 N Luka 14,11 Nebeski poziv 04 P 1. Solunjanima 4,11.12 Blagoslov rada 05 U Izreke 28,13 Osloboappleenje od grijeha 06 S Efeæanima 5,8 Sræ spasenja 07» 1. KorinÊanima 10,31 Recept za dobro zdravlje 08 P 1. KorinÊanima 4,7 Priprema za Nebo 09 S Habakuk 2,15 San upozorenja 10 N Matej 10,32.33 Æivi u Bogu 11 P Ivan 15,7 Put, istina i æivot 12 U Izreke 12,22 Molite, vjerujte, traæite 13 S Ivan 15,10 Dragovoljna posluπnost 14» Ivan 14,30 SuosjeÊajni krπêanin 15 P Matej 25,21 Korak po korak 16 S GalaÊanima 2,19.20 Potpuna predaja 17 N Jeremija 31,33 Svetost srca 18 P 1. KorinÊanima 12,25-27 Odanost OËevoj obitelji 19 U Efeæanima 5,2 Posluπnost je posveêenje 20 S Ivan 12,9 NajveÊe Kristovo Ëudo 21» 2. Timoteju 2,19-21 Jedno s Kristom 22 P Hebrejima 2,18 Postupak ËiπÊenja 23 S Juda 1,7 Trajna baπtina 24 N Ponovljeni z. 31,8 Gorljivost prema istini 25 P Efeæanima 4,11.12 Sjedni u Kristovu sjenku 26 U Matej 7,13.14 Traæenje prednosti 27 S 2. KorinÊanima 5,7 Radujte se u Gospodinu 28» 1. Ivanova 2,9.10 Krist koji æivi 29 P 1. Timoteju 3,9 Poπtovanje uzroka 30 S Efeæanima 5,25-27 Bez mane 31 N Psalam 91,9-11 Naπi anappleeli Ëuvari 111

112 JUTARNJI REDCI LIPANJ Bog skrbi za svoju Crkvu 01 P Luka 16,10 Pravi krπêanin 02 U Matej 6,24 Naπ velikoduπni Gospodin 03 S Izreke 2,6 Vrata su joπ otvorena 04» 2. Timoteju 4,3.4 Da vas nitko ne prevari 05 P Ivan 13,34 Osobna priprema 06 S Hebrejima 12,5.6 Cijena spasenja 07 N Filipljanima 2,12.13 Njegova milost je dovoljna 08 P Izreke 9,10 Danas poënite raditi 09 U Job 23,12 Ukraπavanje Evanappleelja 10 S Rimljanima 13,11.12 Vrijeme æetve 11» 1. Petrova 5,8 Ustrajna molitva 12 P Rimljanima 16,17 Bog skrbi za svoju Crkvu 13 S 2. KorinÊanima 9,8 Duh okrepljenja 14 N Psalam 126,5.6»uvajte prilaze 15 P Titu 2,11.12 Baπtina besmrtnosti 16 U 1. Petrova 1,18.19»udo kriæa 17 S 2. KorinÊanima 12,9 Dræimo se Ëvrsto 18» 1. Petrova 2,23 Vjernost u sluæbi 19 P Izaija 49,6 Svaki vjernik je misionar 20 S Psalam 150,1-6 Slavna baπtina 21 N Luka 10,2 Poziv upuêen svima 22 P 1. Petrova 1,3.4 Voljeti znaëi sluæiti 23 U Jakov 2,5 Boæje postupanje s ljudima 24 S Izaija 30,21 Vodstvo u nevolji 25» 1. KorinÊanima 6,19.20 Zdrav æivot 26 P Luka 17,20.21 Rad Duha Svetoga 27 S 2. Petrova 3,9 Snaga molitve 28 N Psalam 119, Svjetiljka na naπem putu 29 P Djela 4,11.12 Kome Êemo iêi? 30 U 1. Ivanova 2,14.15 KrπÊanski stav i teænje 112

113 tel Knjiga za sve koji vole misiju NaruËite preko povjerenika za literaturu u svojoj mjesnoj crkvi ili izravno kod nakladnika! 113

114 VE»ERNJE BOGOSLUÆJE U OBITELJI TRAVANJ SVIBANJ LIPANJ 01. Psalam Psalam Psalam Psalam 83, Psalam 83, Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 88, Psalam 88, Psalam 89, Psalam 89, Psalam 89, Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 102, Psalam 102, Psalam Psalam 104, Psalam 104, Psalam 105, Psalam 105, Psalam 105, Psalam 106, Psalam 106, Psalam 106, Psalam 107, Psalam 107, Psalam Psalam 109, Psalam 109, Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 119, Psalam 119, Psalam 119, Psalam 119, Psalam 119, Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 139, Psalam 139, Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 144, Psalam 144, Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 124

115 TRAVANJ»ITANJE BIBLIJE REDOM SVIBANJ LIPANJ Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Kraljevi Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ljetopisa Ezra Ezra Ezra Nehemija Nehemija Nehemija Nehemija Nehemija Estera Estera Estera Job Job Job Job Job Job Job Job Job Job Job Job Job Job Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam

116 »ITANJE BIBLIJE REDOM JEDNO POGLAVLJE DNEVNO 116 TRAVANJ 01. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 84 SVIBANJ 01. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 115 LIPANJ 01. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 145

117 UPOZNAJTE SE S BIBLIJOM! Dopisnim putem upoznajte njezine junake, proroke, pjesnike, pisce... Dopisni biblijski teëaj BIBLIJA GOVORI 26 lekcija biblijskoga gradiva iz kojih Êete na brz i jednostavan naëin steêi najosnovnija znanja iz Biblije ili Svetog pisma najstarije, najviπe Ëitane i najviπe izdavane knjige. ProuËavajte ovu jedinstvenu i svetu Knjigu Boæje objave dopisnim putem, besplatno i bez obveze, u vrijeme koje Vam odgovara te naëinom i brzinom koju sami odredite. NaruËite joπ danas na naslov: ZNACI VREMENA, DOPISNA BIBLIJSKA KOLA Prilaz Gjure DeæeliÊa 75 (p.p. 925), ZAGREB Dopisna biblijska πkola online: www

118 PO»ECI SUBOTA U TRAVNJU, SVIBNJU I LIPNJU TRAVANJ SVIBANJ LIPANJ MJESTO Beli Manastir Biograd Bjelovar Borovo BraË Cres Crikvenica »akovec Dalj Daruvar Delnice Dubrovnik Dugi Otok akovo Gareπnica GospiÊ Grubiπno Polje Hvar Ilok Karlovac Knin Koprivnica KorËula Kornat Krapina Kriæevci Krk Kutina Lastovo Lipik Loπinj Makarska Maruπevec MetkoviÊ

119 PO»ECI SUBOTA U TRAVNJU, SVIBNJU I LIPNJU TRAVANJ SVIBANJ LIPANJ MJESTO Mljet Naπice Nova Gradiπka Novska Opatija Osijek OtoËac Pag Pakrac Peljeπac Petrinja PloËe PoreË Poæega Pula Rab Rijeka Rovinj Sinj Sisak Slatina Slavonski Brod Slunj Split ibenik Varaædin Vinkovci Virovitica Vis Vukovar Zadar Zagreb Æupanja (Vremena u ovoj tablici navedena su po ljetnom raëunanju.) 119

120 Grenland Island Transeuropska divizija Unije Crkve Skupine Vjernika Stanovnika Jadranska unija BaltiËka unija Britanska unija Danska unija Finska unija Maapplearska unija Nizozemska unija Norveπka unija Poljska unija JugoistoËna europska unija vedska unija Cipar GrËka misija Islandska konferencija Ukupno Misijski projekti 1. Otvaranje srediπta utjecaja u Sortlandu, u Norveπkoj 2. Osnivanje crkve u Novom Beogradu, u Srbiji 3. Izgradnja crkve i srediπta utjecaja u Nikoziji, na Cipru Viπe: Malta Tunis Maroko Alæir Libija Sirija Cipar Libanon Izrael Jordan Egipat 120 Belgija NjemaËka Luksemburg»eπka Ukrajina SlovaËka Austrija vicarska Slovenija Maapplearska Moldavija Francuska Italija Hrvatska Rumunjska Bosna i Hercegovina Srbija Crna Gora Bugarska panjolska Albanija Makedonija Portugal GrËka Turska Irska Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemska Poljska Bjelorusija Litva Danska Latvija Estonija vedska Finska Norveπka Rusija