DIJAGNOZE NEGE I KOLABORATIVNI PROBLEMI Predavanje 5. vsms Mira Stjepanović

Величина: px
Почињати приказ од странице:

Download "DIJAGNOZE NEGE I KOLABORATIVNI PROBLEMI Predavanje 5. vsms Mira Stjepanović"

Транскрипт

1 DIJAGNOZE NEGE I KOLABORATIVNI PROBLEMI Predavanje 5 vsms Mira Stjepanović

2 DEFINICIJA Dijagnoze nege predstavljaju aktuelne ili potencijalne probleme pojedinca, porodice ili zajednice, koje MS mogu legalno i samostalno da tretiraju sa ciljem da reše, smanje, odnosno ublaže problem.

3 Definicija po Mileni Tijanić Sestrinske dijagnoze su specifični zaključak o reagovanju pojedinca, porodice ili zajednice na aktuelne ili potencijalne probleme, koje služba ZN može samostalno da spreči, ublaži ili reši.

4 Dijagnoze nege(dn) mogu biti: 1. Aktuelne dijagnoze nege(adn)- aktuelni problem pojedinca, porodice ili zajednice, koje sestre mogu samostalno da tretiraju u cilju umanjenja ili rešavanja problema. Sastavni delovi ADN po Gordonu su: - P (problem), - E (etiologija), - S (manifestacija, tj. simptomi i znaci bolesti).

5 2. Potencijalne dijagnoze nege(pdn) predstavljaju potencijalni problem pojedinca, porodice ili zajednice, koji MS formuliše ako su identifikovani faktori rizika za pojavu nekog problema. PDN je dvodelna: - P (problem), - E (faktori rizika).

6 3. Moguće dijagnoze nege(mdn) su predpostavka ili hipotetički zaključak za koji nema dovoljno podataka, ali MS intuitivno oseća da problem postoji. Tada treba prikupiti dodatne činjenice, kako bi formulisali DN ili odbacili pretpostavku, da ne bude zabune u dokumentaciji.

7 4. Dijagnoze nege usmerene ka zdravlju predastavljaju zaključak MS o određenom nivou zdravlja pojedinca, porodice ili zajednice. Koriste se kada je stanje zdravlja dobro ili relativno dobro, ali je potrebna pomoć da se taj nivo zdravlja održi ili unapredi. Ovde DN deluju motivaciono i na korisnike (odavanje priznanja), ali i na MS (lična satisfakcija).

8 Postavljanje DN je složen, intelektualni proces, koji prolazi kroz više etapa: - analiza utvrđenih potreba za negom, MS prvo identifikuje problem ili eventualni problem, a potom formuliše prvi deo ADN ili PDN, - primenom kauzalnog mišljenja (šta je uzrok, a šta posledica), treba sintetisati sve uzroke ili faktore rizika, pa upisati drugi deo DN,

9 - poslednji korak u formulisanju ADN je manifestacija, - radni primerak formulisanih DN analiziramo i sređujemo prema prioritetu ( najčešće se za određivanje prioriteta koristi model po Maslovu), - na kraju se DN unose u plan ZN.

10 Formulisanje DN zavisi od: - opšteg i stručnog znanja MS, - iskustva u struci MS, - mentalne koncentracije na problem, - sposobnosti kauzalnog mišljenja, - kompletnosti prikupljenih podataka, - kompentencija MS, - poznavanja metodskog postupka.

11 Značaj sa stanovišta sestrinstva: - podstiče razvoj analitičkog, sintetičkog, kauzalnog i kritičkog mišljenja što dovodi do intelektualizacije ZN, - postiže se veći stepen organizovanosti, sistematičnosti, idejnog i stvaralačkog opusa MS, - pruža mogućnost bolje komunikacije između MS i lekara, kao i među MS u zemlji i inostranstvu, - povećava stepen lične satisfakcije MS, - pruža veće mogućnosti za razvoj istraživanja u sestrinstvu.

12 Razlika između sestrinske i medicinske dijagnoze Dijagnoze nege: - formulišu se na maternjem jeziku, - postavljaju se na osnovu informacija prikupljenih čulnim putem, - formulišu se u saradnji sa bolesnikom, - DN traje dok traje dijagnostifikovani problem,

13 - u okviru jedne medicinske dijagnoze, može se formulisati više DN, - formulisanje PDN ima preventivni značaj, - postavljaju se za zdravog pojedinca, porodicu, zajednicu, - DN je povezana sa medicinskom dijagnozom u meri kojoj potrebe za negom proizilaze iz dijagnoze bolesti.

14 Medicinske dijagnoze: - pišu se na latinskom jeziku, - koriste se i razne dijagnostičke procedure ( rendgen, laboratorija), - donošenje odluke zavisi od rezultata, dijagnoze i ispitivanja, - medicinska dijagnoza traje dok traje lečenje ili do kraja života,

15 - postavlja se više medicinskih dijagnoza, - odnose se samo na bolest, - odnose se samo na bolesnog pojedinca, - postavlja se nezavisno od DN.

16 DN su povezane sa medicinskim dijagnozama, ali se nega ne zasniva na medicinskim dijagnozama, već na utvrđenim potrebama za negom. MS treba da se upozna sa medicinskim dijagnozama da bi mogla da usmeri prikupljanje podataka u pravcu problema, koji se mogu javiti kod bolesnika sa određenom bolesti.

17 KOLABORATIVNI PROBLEM Kolaboracija je termin koji se koristi za saradnju. Kolaborativni problemi (KP) su aktuelni ilim potencijalni problemi pojedinca, porodice ili zajednice, koje MS mogu da spreče, smanje ili reše u saradnji sa članovima zdravstvenog tima.

18 KP se tretiraju kroz međuzavisne sestrinske intervencije, iako nisu kompententne da samostalno tretiraju KP, sestre ih moraju dobro poznavati, jer neke od njih otkrivaju, signaliziraju lekaru, prateći probleme, prate i reakcije bolesnika na probleme. Neke DN i KP treba rešavati istovremeno. Nekada prethodno rešavanje KP doprinosi rešavanju DN. KP se pišu na latinskom jeziku. Da li će MS formulisati DN ili KP zavisi od njenih komentencija, koje su mnogim zemljama regulisane zakonom.

19 Kako izbeći greške u formulisanju DN? Česta je poteškoća u formulisanju DN zbog nerazlikovanja potreba i problema. Potreba je pokretačka snaga, koja mora da bude zadovoljena da bi se normalno funkcionisalo. Problem nastaje kada potreba ne može da se zadovolji.

20 DN predstavlja problem ispoljen u vidu reagovanja bolesnika, nastao zbog nemogućnosti da zadovolji određene potrebe. Izmena mesta reagovanja i etiološkog faktora može da stvori zabunu u planiranju nege, postavljanju ciljeva i određivanju sestrinske aktivnosti. DN ne treba pisati u formi koja sugeriše lošu negu, što može etički i zakonski opteretiti službu ZN. DN ne treba formulisati na način koji odražava lični sud, ocenu MS o ponašanju bolesnika, o održavanju lične higijene, načinu komunikacije i sl.

21 U DN ne treba unositi etiološke činioce na koje MS samostalnim radom ne mogu da deluju i ne mogu da ih menjaju. Dva dela DN ne treba da iskazuju istu ili skoro istu pojavu, jer to otežava formulisanje ciljeva i određenih sestinskih intrvencija. DN se odnosi na reagovanje bolesnika koje se često ponavlja i duže traje, a ne na reagovanje koje se jednom ispolji i lako ukloni.

22