Bakarska BROJ 10/517 CIJENA 7 KN. Sretan i blagoslovljen Božić!

Величина: px
Почињати приказ од странице:

Download "Bakarska BROJ 10/517 CIJENA 7 KN. Sretan i blagoslovljen Božić!"

Транскрипт

1 Bakarska MJESEČNIK ZA KRŠĆANSKU KULTURU BROJ 10/517 CIJENA 7 KN PROSINAC RIJEKA GODINA IZLAŽENJA LVI. Ad limina Apostolorum Jaslice umjetnice Alojzije Ulman izrađene od terakote za dominikanski samostan svetog Jeronima u Rijeci. Foto: Ivan D. Iličić Doc. dr. med. Samir Husić, načelnik Centra palijativne njege JZU UKC Tuzla Palijativna skrb nije samo posao, to je životna misija Caritas Svjetski dan siromaha...10 Caritas Božićne akcije Iz povijesne riznice Krvavi Božić godine Prilog Farmaceuti i priziv savjesti Medicinski kutak Urinokultura - mikrobiološka pretraga mokraće Crkvena glazba Puer natus - dijete nam se rodilo Govorim hrvatski Zametnuta baština Jubilarno hodočašće brodovima Jaslice Margarete Krstić Sretan i blagoslovljen Božić! Poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića za Božić Znakovito je povezivanje slavljenja Boga i mira među ljudima. Ta veza znači da nema pravoga mira među ljudima ako se on gradi bez Boga, ali isto tako ne možemo na pravi način slaviti Boga ako se ne zauzimamo za mir. Poruka gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića za Božić Božić nas poziva da i mi Bogu uzvratimo na tolikoj ljubavi koja se očitovala u tako velikom daru, pružajući nešto ljubavi drugima, napose najpotrebnijima.

2 S a d r ž a j: Božićna poruka riječkog nadbiskupa i metropolite mons. dr. Ivana Devčića Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima Poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića za Božić Božićna poruka gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koje ljubi Ad limina Apostolorum Doc. dr. med. Samir Husić, načelnik Centra palijativne njege JZU UKC Tuzla Palijativna skrb nije samo posao, to je životna misija Caritas Svjetski dan siromaha...10 Božićne akcije...11 Iz povijesne riznice Krvavi Božić godine Permanentna formacija mladih svećenika Duhovna zvanja za obnovljeno lice Crkve...14 Prilog Farmaceuti i priziv savjesti Događanja Duhovna obnova za obitelji...19 Dan Teologije...19 Medicinski kutak Urinokultura - mikrobiološka pretraga mokraće...20 Crkvena glazba Puer natus - dijete nam se rodilo...21 Meditacija...22 Govorim hrvatski Zametnuta baština...23 Gospićko-senjska biskupija Riječka nadbiskupija Sv. Nikola zaštitnik pomoraca...30 Jubilarno hodočašće brodovima...31 Jaslice Margarete Krstić...32 Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima Znakovito je to povezivanje slavljenja Boga i mira među ljudima. Ta veza znači da nema pravoga mira među ljudima ako se on gradi bez Boga, ali isto tako ne možemo na pravi način slaviti Boga ako se ne zauzimamo za mir. 1. mir ljudima, možemo reći da je u tim dvjema riječima jezgrovito izrečeno sve ono radi Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim (Lk 2, 14). Ovim riječima anđeli su objavili i proslavili Isusovo rođenje u Betlehemu. Slava Bogu i čega je Isus, jedinorođeni Sin Božji, došao na svijet i za što se i mi, kao njegovi učenici i sljedbenici, moramo zauzimati. Posebno je znakovito to povezivanje slavljenja Boga i mira među ljudima. Ta veza znači da nema pravoga mira među ljudima, ako se on gradi bez Boga, tj. ako se ne obazire na njega i njegove zapovijedi. Ali isto tako ne možemo na pravi način slaviti Boga ako se ne zauzimamo za mir. Istinski se, pak, za mir možemo zauzimati samo ako smo mirni u sebi, ako nas naša savjest ni za koji veliki grijeh ili propust ne optužuje ili prekorava. U slučaju da nam je savjest nemirna, da nam prigovara i optužuje nas, nije dovoljno tražiti oproštenje samo od onoga o kojega smo se ogriješili, nego i od Boga jer svakim grijehom i svakom nepravdom protiv drugog čovjeka vrijeđamo i Boga. U tom smislu Isus kaže: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40). To znači, ako drugomu činimo dobro ili zlo, to činimo samom Isusu, odnosno Bogu. MJESEČNIK ZA KRŠĆANSKU KULTURU Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Helena Anušić; Tehnička priprema: Danijel Delonga; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ, Viškovo; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, Rijeka; tel: ; Uredništvo: tel: , fax: ; mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA, HR ; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR ; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Jaslice kod dominkanaca u Rijeci

3 Taj Isusov bratski i humani stav prema svakom čovjeku i narodu, čak i neprijatelju, potreban je i danas, ne samo nama koji još nismo zaliječili ratne rane nego i cijelome svijetu, svemu čovječanstvu. Božić nas, tj. novorođeni Spasitelj čovjeka, na to poziva i potiče. 2. kardinal Franjo Kuharić, čije su poruke, propovijedi i apeli Znamo također da mira nema bez pravde. Zato se kaže da je mir djelo pravde. To je posebno isticao sluga Božji koje je upućivao u dramatičnim vremenima između i 1994., sabrane i u izdanju Glasa Koncila objavljene u knjizi naslovljenoj Mir je djelo pravde. Ali pravde nema bez istine i ljubavi. Zato će sv. Pavao pozvati Efežane da istinuju u ljubavi (Ef 4, 15). Dakako, to ne vrijedi samo za kršćane u Efezu kojima se sv. Pavao izravno obraća, nego za sve ljude u svakom vremenu i na svakome mjestu. U tom je smislu sv. Augustin, veliki crkveni naučitelj i biskup, rođen 354. u Tagasti, umro 430. u Hiponu, isticao: Ljubi i čini što hoćeš. Time je želio reći da onaj čije je srce ispunjeno istinskom ljubavi, neće nikome činiti zlo nego samo dobro. No posebno je značajno da je sam Isus istaknuo središnje značenje ljubavi za sve naše djelovanje i odnose. On je, naime, na pitanje nekog zakonoznanca koja je zapovijed najveća, odgovorio: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci (Mt 22, 37-40). To znači da i pravda i mir pretpostavljaju ljubav, štoviše, vise o njoj, kako kaže Isus. Ta ljubav, kako je shvaća Isus, ne isključuje nikoga, čak ni otvorene neprijatelje. U tom smislu Isus daje jednu od najradikalnijih zapovijedi koja doslovno glasi: Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5, 43-45). 3. Naravno, ono što je zahtijevao od drugih, Isus je sam prvi činio. Tako na križu nije molio Boga da se osveti ili da uništi one koji su ga raspeli nego da im oprosti: Oče, oprosti im, ne znaju što čine! (Lk 24, 34). To je najveća revolucija u povijesti, revolucija ljubavi koja oprašta, koja ne uzvraća oko za oko, zub za zub (Mt 5, 28). Sigurno je velik napredak bio već kada je postavljeno pravilo da se onomu koji nam je zlo učinio uzvrati istom mjerom, ali nipošto više. Tako je čuveni Hamurabijev zakonik određivao: Ako netko izbije zube sebi ravnom čovjeku, neka se izbiju i njegovi zubi. Razlika između Isusova i Hamurabijeva zakonika upravo je u tome što Hamurabijev zakon ipak traži da se istom mjerom uzvrati zlom na zlo, dok Isus to ne samo zabranjuje nego i zahtijeva da se na zlo uzvrati većim dobrom. U skladu s time on kaže: Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi (Mt 5, 39). To što Isus od nas zahtijeva, on je prvi učinio kad je, kako smo već spomenuli, na križu molio svoga nebeskog Oca ne da se osveti onima koji su ga razapeli nego da im oprosti, opravdavajući njihov postupak njihovim neznanjem. Slično je i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, posve u duhu Isusova zakona ljubavi, za vrijeme Domovinskog rata uporno upozoravao: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog. Na taj je način on, kao pravi Isusov učenik, na mržnju i osvetu odgovarao Kristovom ljubavlju koja ne priznaje zakon oko za oko, zub za zub. 4. Taj bratski i humani stav prema svakom čovjeku i narodu, čak i neprijatelju, potreban je i danas, ne samo nama koji još nismo zaliječili ratne rane nego i cijelome svijetu, svemu čovječanstvu. Božić nas, tj. novorođeni Spasitelj čovjeka, na to poziva i potiče. Taj pravi smisao Božića, a to je rođenje Spasitelja Bogočovjeka Isusa Krista, anđeo je Gospodnji u božićnoj noći objavio prestrašenim pastirima ohrabrujući ih: Ne bojte se! Evo javljam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj Krist Gospodin! (Lk 2, 2, 10 11). Spasitelj ne samo betlehemskih pastira, niti samo izraelskog naroda, nego svih ljudi, bez obzira na naciju, rasu ili spol. On dolazi svima koji ga žele prihvatiti i sve poziva da se obrate Bogu, da mu vjeruju, da im Božja slava bude na prvome mjestu jer samo tako mogu ostvariti istinski mir, slogu i solidarnost. Bog nas toliko ljubi da nam dariva svoga jedinorođenog Sina za Spasitelja i u njemu i po njemu nudi nam svoj mir. Anđeli nebeski to nam priopćuju nazivajući nas miljenicima Božjim. A Isus će, kad počne javno djelovati, reći: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. (Iv 14, 27). Mir svijeta temelji se na ljudskim pregovorima i dogovorima, a najčešće na sili jačega, dok Kristov mir proizlazi iz obraćenja srca kojim se čovjek otvara Bogu i bližnjemu. Dragi slavitelji Božića, želim vam svima da u ovim svetim danima doživite u svojim srcima taj Božji mir koji nam dariva Isus Krist, koji je radi nas i radi našeg spasenja postao čovjekom. Neka plod toga mira bude pomirenost s Bogom i među sobom, kako bismo iz božićnih blagdana i ove godine zakoračili u novu godinu kao ljudi koje je Krist obnovio i preporodio te koji, zajedno s anđelima, kliču i pjevaju ispred božićnih jaslica: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. I ne samo pjevaju nego i u svakodnevnom životu to prakticiraju dajući Bogu i svakom čovjeku ono što im pripada. Neka nam za to bude nadahnuće i naša stara božićna pjesma: U to vrijeme godišta mir se svijetu naviješta. Porođe- 5. nje Djetića, od Djevice Marije. Od prečiste Djevice i nebeske Kraljice, anđeoske Cesarice, Svete Djeve Marije. Djeva Sina porodi, vragu silu svu slomi, a kršćane oslobodi, Sveta Djeva Marija. U jasle ga stavljaše, Majka mu se klanjaše i slatko ga ljubljaše, Sveta Djeva Marija. Anđeli mu služahu, novu pjesmu pjevahu, u njeg milost prošahu, Svetom Djevom Marijom. U ponoć Bog se rodi, Nebo, zemlju prosvijetli, k o u podne svjetlost bi, Svetom Djevom Marijom Pridružimo se toj anđeoskoj pjesmi i mi slijedeći savjet sv. Augustina koji nas potiče: Pjevaj kako to običavaju putnici: pjevaj i putuj, pjevajući se tješi u trudu, a ne odaj se lijenosti pjevaj i putuj. Da, pjevajmo i radujmo se, draga braćo, Spasiteljevu rođenju! Kako bismo osjetili mir i radost što nam ih betlehemsko Dijete dariva, otkupljenje kojim nam vraća slobodu i dostojanstvo djece Božje, svjetlo koje razgoni svaku tamu na našem životnom putu, to i svako drugo dobro od srca želim svima koji će ovu poruku čitati. Dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup

4 PORUKA Poruka gospićkosenjskog biskupa mons. Zdenka Križića za Božić Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koje ljubi Božić nas poziva da i mi Bogu uzvratimo na tolikoj ljubavi koja se očitovala u tako velikom daru, pružajući nešto ljubavi drugima, napose najpotrebnijima. Ako o Božiću ne poraste u nama bar malo ljubavi, onda će sve izvanjsko slavlje ostaviti u našem srcu samo prazninu. Draga braćo i sestre! Sin Božji sišao je s nebesa na zemlju i postao jedan od nas, postao naš brat, da bismo mi po njemu zadobili dostojanstvo djece Božje i postali dionici besmrtnosti u njegovom božanskom životu. Velika je ova istina našeg života i po sebi dostatna da nikada ne izgubimo radost, bez obzira na nevolje kroz koje prolazimo u hodu prema domovini koja je na nebesima. Kod Isusova rođenja otvorilo se nebo s pjesmom: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koje ljubi! (Lk 2,14). To je bio anđeoski poziv čovjeku da se pridruži radosti neba. U ovoj pjesmi sadržana je duboka poruka u kojoj su bitni elementi životnog programa za svakog čovjeka u njegovom hodu prema obećanoj domovini: istaknuta je podjednako, važnost i vertikale i horizontale u čovjekovom životu. Čovjek treba biti u stalnom kontaktu s Bogom, da ga svojim životom slavi i računa s njegovom moćnom zaštitom u svim životnim prilikama i neprilikama jer Bog čovjeka ljubi, on je naš Otac. Ali čovjek ne smije zaboraviti ni zemlju i svoje poslanje na njoj, jer je Bog zemlju povjerio čovjeku da na njoj izgrađuje Božje kraljevstvo ljubavi, pravednosti i mira. Još pri stvaranju Bog je posvetio zemlju, a onda ju je predao čovjeku da je obrađuje i čuva (Post 2,15). Zemlja je od početka sveto mjesto na kome se stalno susreću Bog i čovjek. Čovjek je od početka pozvan trajno živjeti i hodati sa svojim Bogom. Poslije grijeha sve se radikalno promijenilo. Čovjek se sada krije od Boga, udaljuje se od njega i tako navlači prokletstvo zemlji (Post 3,17). Udaljujući se od Boga, čovjek se udaljio i od čovjeka. U njemu više ne prepoznaje Božji dar i pomoć kao što je on (Post 2,18), nego u njemu sve više vidi krivca za sve svoje promašaje (Post 3,12). Grijeh onemogućuje čovjeku da u drugome prepoznaje svoga brata, nego u njemu više vidi suparnika, rivala koji mu konkurira i koji ga ugrožava (Post 4, 5-12). Zemlja će uskoro biti natopljena čovjekovom krvlju kada brat ubije nevinog brata i od tada krv nevinih stalno natapa zemlju i viče Bogu (Post 4,10). Dolaskom Sina Božjeg na zemlju, zemlja je ponovo, na još posebniji način, postala sveto mjesto. Natopljena je opet krvlju, ovoga puta krvlju Sina Božjega koja ju je posvetila i oslobodila prokletstva. Tako se nebo ponovno spojilo sa zemljom jer je na nju sišao i na njoj se nastanio sâm Sin Božji. Isus je došao pokazati čovjeku kako se od zemlje može izraditi predvorje neba, ako ljudi prihvate živjeti u ljubavi i miru, bez nepravde, nasilja i izrabljivanja čovjeka od drugog čovjeka. Čovjek je pozvan zauzeto raditi na zemlji, obrađivati je i čuvati, ali još više treba čuvati i brinuti se za svoga brata. (Post 4,9). Da bi to mogao, pogled mu stalno treba biti usmjeren prema nebu, treba živjeti onaj pozitivni Božji strah koji mu ne dozvoljava činiti zlo. Kod rođenja Sina Božjega, Nebo je ljudima poželjelo mir i pozvalo ih na izgradnju mira. Biblijska riječ mir sažima u sebi sve ono što čovjeka istinski čini sretnim. Ali Božja riječ ističe kako čovjek ne smije zaboraviti da samo u Bogu može naći puninu mira i sreće (Ps 62,2.6). Sveti Augustin donosi svoje iskustvo riječima: Nemirno je Bože, naše srce dok se ne smiri u tebi. Bez Boga nema pravog mira sa samim sobom u vlastitoj nutrini, a onda niti s ljudima koji su oko nas. Kada uzmanjka taj pogled prema nebu, prema Bogu, čovjek će se sve više okrenuti k sebi u smislu da od samog sebe stvara idola, božanstvo, a to ga neminovno vodi do uvjerenja da mu je sve dopušteno. Na taj način on za- 4

5 PORUKA pravo, postaje strah i trepet samoj zemlji, jer ga ništa ne priječi da je beskrupulozno truje i zagađuje i da bezobzirno gazi drugog čovjeka u njegovim pravima i njegovu dostojanstvu. Sin Božji došao je uspostaviti mir i bratstvo među ljudima. Po njemu su svi postali djeca Božja, sinovi i kćeri istog Oca. Isus želi da ovu istinu čovjek ureže u svoje srce. Božić želi svakome od nas, uvijek iznova, dozvati u pamet ovu stvarnost. Razumijemo da ljudi koji nemaju dar vjere ne računaju s nebom. Ali nažalost, previše je i onih koji se nazivaju vjernicima, a pogled im je premalo ili nikako usmjeren prema nebu. Jer kako razumjeti to da u našoj domovini, koja je ogromnim dijelom vjernička, ima toliko korupcije, nebrige za najsiromašnije, nedostatka solidarnosti i pravednosti? Upravo zbog ove stvarnosti mnogi tu domovinu razočarani napuštaju, mnogi su u njoj nesretni i trpe do te mjere da postaju nesposobni radovati se i slaviti, čak i u ove najradosnije dane u godini. Njihov obespravljeni život trajno viče prema nebu. Nema vjere u Boga bez ljubavi i brige za čovjeka. Baš zbog pomanjkanja ljubavi i solidarnosti sa najsiromašnijima i Božić gubi svoju autentičnost. Siromašno Dijete u jaslicama mnogima postaje sve manje privlačno, jer to Dijete obvezuje i dira u savjest, pa zato smeta. Stoga, i imamo sve naglašenije slavlje Božića bez dostatnog razumijevanja što se to uopće slavi. Ovo vidimo i po tome što danas mnogi radije biraju nekog bogatog Djeda božićnjaka ili Djeda mraza, nego siromašno dijete u jaslicama. Tako blagdan Božića postaje sinonim raskoši s kojom novorođeno Dijete nije imalo baš nikakvog dodira. Sve ovo razabire se jasno i po samom poimanju Došašća kao priprave za Božić, kako možemo u ovo vrijeme čitati i slušati u mnogim medijima. Advent je na prvim stranicama i glavnim vijestima. Ističe se kako se gotovo svi naši gradovi natječu tko će organizirati bolji Advent i gdje će on jače zablistati. Međutim, sadržaji koje ti adventi nude jedva da imaju ikakvih dodira s izvornim značenjem tog imena i tog vremena. Cijeli naglasak stavljen je na ponudu i potrošnju, na dekoraciju, zabavu i gastronomske ponude. Uspjeh tog adventa mjeri se po visini potrošnje posjetitelja i zarade gradskih blagajni. I to bi bila neka intenzivna priprava za Isusov rođendan! Središte pozornosti u mnogim kršćanskim obiteljima su najviše božićni pokloni, ukrašavanje božićnih drvca, kućnih balkona i dvorišta. Bljesak svega ovoga kao da bi trebao nadomjestiti Otajstvo koje bi zapravo, moralo biti u središtu slavlja. Strka i žurba ne daju mjesta razmišljanju i meditaciji, buka ne daje prostora slušanju, a ukrasi svraćaju pogled s onoga što bi trebalo biti u središtu pozornosti. Sve više gubi se iz vida Osoba koju se slavi i radi koje se slavi. Za mnoge vjernike slavljenje Božića svodi se na razinu samo tradicije, bez duhovnih sadržaja. Slavi se Isusov rođendan, ali je pozornost usmjerena prema nečem drugom. To je kao da nama za rođendan dolaze prijatelji i gosti, ali onda ti isti pozornost i poklone daju nekome drugom. Dakako, ne bih želio da se s ovim shvati kako se protivimo svim vanjskim ukrasima kojima uljepšavamo naše kuće, trgove i ulice, ili obilnijem blagdanskom stolu, ili poklonima koje tom prigodom primamo ili obdarujemo druge. Ne, jer sve navedeno lijepo je i pridonosi ugođaju blagdana Božića. S ovim želimo samo upozoriti da ono najvažnije ne ostane po strani, da ove izvanjske stvarnosti, ma koliko lijepe bile, ne potisnu i isprazne samo otajstvo Božića tako da više i ne znamo što slavimo. Božić nas poziva da i mi Bogu uzvratimo na tolikoj ljubavi koja se očitovala u tako velikom daru, pružajući nešto ljubavi drugima, napose najpotrebnijima. Ako o Božiću ne poraste u nama bar malo ljubavi, onda će sve izvanjsko slavlje ostaviti u našem srcu samo prazninu. Nemojmo to dopustiti. Božić će nam tako trajati ne samo jedan dan nego cijelu godinu i cijeli život. Neka vam svima ovaj Božić donese obilje darova Neba, a cijela nova godina prođe u ozračju Božje prisutnosti koja će biti jamac radosti i mira u vašim srcima i vašim domovima. gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić 5 Previše je onih koji se nazivaju vjernicima, a pogled im je premalo ili nikako usmjeren prema nebu. Jer kako razumjeti to da u našoj domovini, koja je ogromnim dijelom vjernička, ima toliko korupcije, nebrige za najsiromašnije, nedostatka solidarnosti i pravednosti? Upravo zbog ove stvarnosti mnogi tu domovinu razočarani napuštaju, mnogi su u njoj nesretni i trpe do te mjere da postaju nesposobni radovati se i slaviti, čak i u ove najradosnije dane u godini. Strka i žurba ne daju mjesta razmišljanju i meditaciji, buka ne daje prostora slušanju, a ukrasi svraćaju pogled s onoga što bi trebalo biti u središtu pozornosti. Sve više gubi se iz vida Osoba koju se slavi i radi koje se slavi. Za mnoge vjernike slavljenje Božića svodi se na razinu samo tradicije, bez duhovnih sadržaja. Slavi se Isusov rođendan, ali je pozornost usmjerena prema nečem drugom. To je kao da nama za rođendan dolaze prijatelji i gosti, ali onda ti isti pozornost i poklone daju nekome drugom.

6 DOGAĐANJA Ad limina Apostolorum Hrvatski biskupi od 12. do 17. studenoga boravili su na svome trećem pohodu ad limina Apostolorum. Od osnutka Hrvatske biskupske konferencije, nakon i godine, hrvatski biskupi po treći put su pohodili pragove apostola u Rimu. Uoči službenog početka pohoda, hrvatski su biskupi u nedjelju, 11. studenoga slavili euharistiju u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, a propovijedao šibenski biskup Tomislav Rogić. Na početku službenog dijela programa u ponedjeljak, 12. studenoga u 7.30 sati članovi HBK slavili su misu u bazilici sv. Petra, na oltaru na grobu sv. Petra, kojom je predsjedao predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon mise otkrivena je ploča-zahvalnica za sva djela papa i Svete Stolice za hrvatski narod te susret sa Svetim Ocem. U danima koji su slijedili pohodili su pojedine dikasterije Svete Stolice te slavili misna slavlja u ostalim trima rimskim bazilikama. U srijedu, 14. studenoga u sati pohodili su rimsku katedralu, baziliku sv. Ivana Lateranskog gdje je u tamošnjem baptisteriju misu predvodio splitsko - makarski nadbiskup Marin Barišić. S biskupima su koncelebrirali rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima vlč. Bože Radoš te hrvatski svećenici koji se nalaze na studiju ili službi u Rimu. Misa je slavljena u kapelici sv. Venancija gdje se čuvaju kosti istarskih i solinskih mučenika koje je u Rim donio opat Martin po nalogu pape Ivana IV godine. U petak, 16. studenoga u sati euharistijsko slavlje u bazilici sv. Pavla izvan zidina predslavio je đakovačko - osječki nadbiskup Đuro Hranić. Na kraju mise su svi sudionici izmolili Vjerovanje na hrvatskom jeziku na oltaru ispovijedi, nad grobom sv. Pavla. Na završetku pohoda u subotu 17. studenoga u 9.30 sati misu u bazilici sv. Marije Velike predvodio je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Molimo za naše vjerničke zajednice, za svećenike, redovnike i redovnice, za obitelji, za djecu i mlade, za svećenička i redovnička zvanja, za roditelje, djedove i bake, za bolesne, za umiruće i preminule. Molimo za one koji žive u duhovnoj i materijalnoj bijedi, za ljude koji traže Boga, za sve koji su izloženi kušnji da moraju napustiti domovinu te kušnji gubljenja nade. Molimo za sve autoritete društva i hrvatske države, kako bi iz svjedočanstva blaženoga Alojzija Stepinca mogli ponovno otkriti važnost savjesti kao mjesta osluškivanja istine i dobra, mjesta odgovornosti pred Bogom, braćom i sestrama njima povjerenima u društvenom i civilnom životu, pozvao je kardinal u propovijedi. Hrvatski biskupi izmolili su Pod obranu se tvoju utječemo pred slikom Salus populi romani koja se čuva u bazilici Sv. Marije Velike. Nakon euharistijskog slavlja u krstionici bazilike predsjednik Hrvatskoga sabora Jandroković otkrio je ploču isklesanu glagoljicom te na hrvatskom i talijanskom jeziku na kojoj piše: U ovoj papinskoj bazilici 868. godine papa Hadrijan II. odobrio je glagoljske liturgijske knjige koje su sveti Ćiril i Metod sa svojim učenicima donijeli u Rim. U Rimu su za naše svećenike glagoljaše tiskani misali i brevijari na glagoljici sve do XX. stoljeća. Zahvalan hrvatski narod. Tiskovni ured HBK, Hrvatska katolička mreža U Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima misu je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, a propovijedao šibenski biskup Tomislav Rogić. 6 Članovi HBK slavili su misu u bazilici sv. Petra, na oltaru na grobu sv. Petra. Nakon euharistijskog slavlja u krstionici bazilike sv. Marije Velike predsjednik Sabora Jandroković otkrio je ploču isklesanu glagoljicom.

7 DOGAĐANJA Kako piše u apostolskoj konstituciji o Rimskoj kuriji»pastor bonus«(dobri pastir) pohodi»ad limina«zapravo su»vrhunac povezanosti svake partikularne Crkve s rimskim prvosvećenikom«. Latinski naziv ad limina Apostolorum prevodimo kao pohod»na pragove apostola«, to jest na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla koji predstavljaju mjesta na kojima su oni mučeničkom smrću prešli prag vječnosti, što je bio običaj još od vremena prve Crkve. Danas se taj izraz najčešće koristi za kanonski propis kojim se svakom pojedinom biskupu nastanjenom u Europi nalaže da pohodi Rim svakih pet godina da bi se pomolio u rimskim bazilikama, zatim osobno se susreo s papom i podnio izvještaj o stanju u svojoj biskupiji, usmeno papi i pismeno Konzistorijalnoj kongregaciji. Biskupi pak nastanjeni izvan Europe imaju obvezu obaviti pohod»ad limina Apostolorum«svakih deset godina, ali i oni moraju dostavljati pismeni izvještaj svakih pet godina. Običaj da svaki dijecezanski biskup u Katoličkoj Crkvi obavi pohod ad limina uveo je papa Siksto V. u 16. stoljeću. Posjet kongregacijama, dikasterijima i vijećima Na početku pohoda 12. studenoga nakon susreta sa Svetim Ocem i posjeta Državnom tajništvu članovi HBK posjetili su Dikasterij za laike, obitelj i život gdje ih je primio prefekt Dikasterija kardinal Kevin Joseph Farel sa suradnicima. Drugoga dana, 13. studenoga, posjetili su najprije Kongregaciju za biskupe gdje ih je primio prefekt kardinal Marc Ouellet i tajnik Kongregacije mons. Ilson de Jesus Montanari. Posjetili su potom Kongregaciju za nauk vjere gdje su se susreli s prefektom kardinalom Luisom Ladariom Ferrerom i njegovim suradnicima. Zatim su biskupi posjetili papinska vijeća za novu evangelizaciju, za tumačenje zakonskih tekstova i za međureligijski dijalog. U srijedu 14. studenoga biskupi su posjetili Kongregaciju za katolički odgoj. Biskupe je primio prefekt Kongregacije kardinal Giuseppe Versaldi. Nakon toga posjetili su i Kongregaciju za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života gdje ih je primio prefekt kardinal João Braz de Aviz sa suradnicima. Istoga dana u popodnevnim satima, nakon mise u bazilici Sv. Ivana Lateranskog, posjetili su Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Iz govora predsjednika HBK nadbiskupa Želimira Puljića papi Franji u pohodu Ad limina, Vatikan, 12. studenoga. Došli smo na uobičajeni pohod ad limina koji započinjemo u zajedništvu s Vama kako bismo Vam u razgovoru očitovali naše radosti, nade i tjeskobe s kojima se kao pastiri povjerenoga stada susrećemo. Donosimo, dakle, sa sobom svoju povijesnu prtljagu koja nas ispunja zahvalnošću, kao i prtljagu sadašnjosti i budućnosti koja se predstavlja kao ozbiljan izazov našem pastoralnom radu, rekao je predsjednik HBK u uvodnim riječima. Ne zadržavajući se puno na prošlosti i povezanosti Hrvata sa Svetom stolicom, nadbiskup se više posvetio analizi aktualnog stanja u Hrvatskoj. Pavao II.: Oprostiti i tražiti oproštenje. Hrvatska još uvijek trpi posljedice nedavnoga rata koji je ostavio duboke tragove ne samo na ekonomskom polju, već još više na onom duhovnom i psihološkom. Posebice među skupinom ljudi koji su preživjeli progon i rušenje svojih obiteljskih domova i sakralnih objekata. Ili pak još uvijek traže svoju braću, roditelje i rodbinu koji su bili odvedeni i pobijeni, a oni ne znaju za njihove grobove. Kao pastiri povjerenoga stada osjećamo potrebu biti blizu njima i dijeliti njihovu tjeskobu kao braća i očevi koji ih tješe, mole za njih i s njima. U isto vrijeme veliki je zadatak i pastoralni izazov pred nama odgajati njihova srca za mirotvorne osjećaje i poticati ih na ono što nam je svima u vrijeme svoga prvoga pastirskoga pohoda tijekom rata poručio sveti Ivan Napominjem također kako je i kod nas, kao i u čitavom svijetu, aktualan problem migranata. Budući je Hrvatska u nedavnom ratu ( ) imala prigodu primiti oko migranata od kojih je iz Hrvatske bilo oko , te iz Bosne i Hercegovine oko , to iskustvo pomaže da se suvremena kriza lakše prebrodi. A uz to veliki dio migranata Hrvatsku smatra zemljom u prolazu. Htio bih još kratko spomenuti neke suvremene izazove na polju pastorala obitelji i mladih. Gledom na obitelj valja početi s onim egzistencijalnim teškoćama s kojima se susreću brojne obitelji, a to je određena nestašica i siromaštvo. Posebice se to odnosi na obitelji koje su tijekom rata ostale bez svojih domova. Uz to ima još uvijek dosta ljudi koji su na burzi, bez zaposlenja, pa nemaju ono najnužnije. Prisiljeni su kucati na vrata Caritasa i drugih humanitarnih društava. Osim ovih ekonomskih problema današnje se obitelji susreću i s određenim kulturalnim strujanjima koja predstavljaju ozbiljan izazov suvremenom pastoralu. Dovoljno je spomenuti sekularizam, relativizam, nihilizam s teorijom mrtvoga Boga, te etički subjektivizam. Posljednje desetljeće nazočna je i tendencija određenih učenja da se čovjek ne rađa seksualno određen, već da to s vremenom postaje u smislu rodne teorije. Takvo je učenje papa Franjo opisao kao ideološku kolonizaciju koja razara obitelj i prazni temelje obiteljske antropologije (Tbilisi, 1. X 2016). Uz obitelji i mladi su žrtve koje su izložene pogubnim vjetrovima navedenih ideologija. Sveti Oče, brojni su pastoralni izazovi pred kojima se nalazimo, kao i poteškoće s kojima se susrećemo, rekao je nadbiskup Puljić. Osjećamo kako sada, kao uostalom i u prošlosti, traže se odvažni pojedinci koji će biti kadri ne samo prenositi navještaj vjere i nade, već pružati živo i koherentno svjedočanstvo i razloge vjere i nade koja je u njima. U tom vidu suvremeni i konkretni izazovi odnose se i tiču svih: kako biskupa, svećenika i bogu posvećenih osoba, tako i svih vjernika laika. 7

8 RAZGOVOR Doc. dr. med. Samir Husić, načelnik Centra palijativne njege JZU UKC Tuzla, gostovao je na susretu povodom Svjetskog dana hospicija, 19. listopada u riječkom hospiciju. Palijativna skrb nije samo posao, to je životna misija I danas su moje dvije osnovne životne i profesionalne ideje: prva je pomoći pacijentima da dostojanstveno i bez patnje žive i umiru, a druga uložiti svoje profesionalno znanje i iskustvo da se najhumanija ideja palijativne i hospicijske skrbi razvija i širi m Tko je Samir Husić? Samir Husić je liječnik, koji je posljednjih 13 godina života posvetio palijativnoj medicini i terapiji bola te najtežim pacijentima (i odraslima i djeci). U vodama medicine sam od završetka fakulteta godine, a od godine postajem specijalist anesteziolog reanimatolog i radim na odjelima anestezije i intenzivne terapije u UKC Tuzla. Jedan slučajni (ili sudbinski) posjet tadašnjem Hospisu u mom gradu, u jesen godine, bio je signal da svoj budući liječnički put usmjerim prema palijativnoj skrbi. Bio sam uvjeren da tu trebam doći raditi, da tim ljudima treba bolje i kvalitetnije pomagati. I već od veljače godine postajem zaposlenik Hospicija Tuzla. Od tada zajedno rastemo i Hospicij i ja. U međuvremenu sam magistrirao i doktorirao (s temama iz palijativne skrbi i terapije bola), pisao knjige i naučne i stručne radove te sam godine imenovan u zvanje docenta na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. I danas su moje dvije osnovne životne i profesionalne ideje: prva je pomoći pacijentima da dostojanstveno i bez patnje žive i umiru, a druga uložiti svoje profesionalno znanje i iskustvo da se najhumanija ideja palijativne i hospicijske skrbi razvija i širi i u BiH, ali i u Hrvatskoj. Kao što sam na predavanju rekao - raditi u palijativnoj skrbi (ili hospiciju) nije samo obični posao, to je životna misija. m Od kada ste na dužnosti načelnika Centra palijativne njege UKC Tuzla i kakva su Vaša iskustva s tog radnog mjesta? Kako je Hospis podijeljen? Mi se danas službeno (po Statutu Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla čiji smo ravnopravni dio) zovemo Centar za palijativnu njegu i terapiju bola: godine je otvoren Odjel palijativne njege za odrasle; Odjel dnevne palijativne njege; Edukativni centar te Odjel dječije palijativne njege. Svaki od ovih Odjela je sam za sebe velika i značajna priča u humanom zbrinjavanju i edukaciji te definitivno korak da se i sami učimo da pomažemo da bi i mi dobili pomoć kad nam bude trebala. Uz tri odjela i Edukativni centar, organizirane su i dvije ambulante. Jedna je Ambulanta za palijativnu njegu u kojoj pregledamo pacijente koji zahtijevaju suportivni tretman i Ambulanta za terapiju boli u kojoj pregledamo vanjske pacijente upućene od drugih liječnika radi terapije bola bez obzira na uzrok (karcinomski ili nekarcinomski). U ove dvije ambulante godišnje pregledamo od pacijenata. Dakle tri odjela, dvije ambulante i Edukativni centar čine Centar za palijativnu njegu i terapiju bola. Ja obavljam dužnost načelnika Centra od godine. m Kada je Centar otvoren i kako? U Tuzlu su godine došle časne sestre Ann i Rosalin iz Velike Britanije (VB) kao članice NGO Sisters of the cross and passion s misionarskom idejom da i u Bosni organiziraju ustanovu (Hospicij) za pomoć pacijentima u uznapredovaloj fazi neizlječive bolesti. Tadašnji Direktor UKC Tuzla, pokojni doc. dr. Nedret Mujkanović, prepoznao je veličinu i 8

9 RAZGOVOR m Možete li usporediti riječki i Vaš hospicij? Sličnosti i razlike. Mislim da postoji puno više sličnosti nego razlika. Prije svega sličnost je u našoj zajedničkoj humanoj misiji - da pomognemo onima koji su u potrebi. I to je najvažnije. Imamo istu empatiju i isti entuzijazam, bez obzira na sve probleme. Kao što sam ranije rekao mi imamo nešto drugačiji model organizacije jer smo u sastavu Kliničkog centra, i mnogo nam je lakše koristiti sve kapacitete i kadrove velike zdravstvene ustanove za dijagnostičke i terapijske potrebe. U našem Centru dva liječnika rade puno radno vrijeme uz 24 satni smjenski rad sestara. Obzirom da dijelimo zgradu s Klinikom za plućne bolesti, dežurni liječnik te Klinike na poziv sestre dolazi u naš Centar u bilo koje doba, ukoliko postoji potreba za intervencijom. Imamo i dnevnu palijativnu njegu koja je još jedan korak naprijed u humanom odnosu prema pacijentu i velika pomoć obiteljima oboljelih pacijenata. Vratiti pacijenta iz stanja teške depresije u normalan život uz resocijalizaciju pa čak i povratak na posao ili uobičajenim dnevnim poslovima, veliki je uspjeh dnevne palijativne njege. Naravno dječija palijativna njega je dodatna i posebna priča. Mislim da je pružiti pomoć neizlječivo bolesnom, ili umirućem djetetu i njegovoj obitelji najviša točka humanosti u medicini. značaj te ideje i vrlo brzo se sklapa partnerski ugovor NGO i UKC Tuzla. Kreće rekonstrukcija i priprema prostora po standardima hospicija u VB i edukacija osoblja u St. Gemma s Hospice u Leedzu. I konačno 11. studenog godine otvara se odjel Hospicija Tuzla s 15 kreveta i primaju se prvi pacijenti. Ti prvi koraci su bili jako teški jer se svi zajedno (i liječnici i sestre) susrećemo s novim situacijama za koje nas medicinke škole i fakulteti nisu spremili. Mi smo kao studenti učeni da medicina ima zadatak da liječi i izliječi pacijenta, a da je smrt pacijenta neuspjeh. Trebalo je svladati tu strašnu barijeru, promijeniti razmišljanje o smrti kao neuspjehu, promijeniti osnovnu paradigmu moderne medicine, te razumjeti puno drugih stvari o kojima smo malo znali. Morali smo shvatiti da je palijativna skrb traženje trećeg puta između eutanazije, jer eutanaziju traže samo oni pacijenti koji nemaju dobru palijativnu skrb, i distanazije, nepotrebnog medicinskog tretmana koji produžava patnju umirućeg pacijenta. To je put koji podrazumijeva pravo na dostojanstven život i dostojanstvenu smrt bez nasilnog produženja ili skraćenja života. Danas, kad se sjetim tih dana, mislim da smo zaista bili jako hrabri, s ogromnim entuzijazmom, koji nas i danas drži i spremni smo promijeniti tok razmišljanja moderne medicine i sestrinstva u odnosu na umirućeg pacijenta, ali i njegove obitelji. Jer u našem poslu obitelj ima dvostruku ulogu: oni su dio našeg tima koji pomaže svom umirućem članu, ali su i sami pacijenti kojima je pomoć potrebna u trenutku kad gube svog člana, naročito kad se radi o obitelji umiruće djece. m Koliko pacijenata godišnje prođe kroz Centar? Odjel za odrasle pacijente ima 15 kreveta i na hospitalni tretman primimo od pacijenata (rekordan je bio broj iz s 673 pacijenta). To su isključivo pacijenti oboljeli od karcinomske bolesti. Obzirom da pokrivamo teritorij Tuzlanskog kantona u kojoj je skoro stanovnika, te da je broj karcinoma u stalnom porastu, nemamo mogućnosti primati palijativne pacijente s nekarcinomskom bolešću. Jedan od planova je da u okviru Centra otvorimo i Odjel za oboljele od nekarcinomskih bolesti, za kojim postoji zaista velika potreba. U dnevnoj, palijativnoj kapacitet je 12 pacijenata dnevno, uz 2-3 dolaska sedmično, cjelodnevni boravak te trajanje tretmana prosječno 6 mjeseci. U Odjelu dječije palijativne njege zbrinemo oko 40 pacijenata. Manji postotak (oko 15 %) su djeca oboljela od karcinoma, a 85% su oboljeli od drugih, neizlječivih bolesti. m Rijeka kao što znate nema dječiji hospicij. Kako je kod vas ustrojen taj tužni odjel? Pročitala sam i da imate okupacijsku - radnu terapiju - plastenik s povrćem i čajevima. O čemu se točno radi i kako to funkcionira? Odjel dječije palijativne njege osnovan je godine sa 6 kreveta. U svakoj je i krevet za roditelja koji pored djeteta može provesti 24 sata. Pacijente nam upućuju kolege s Klinike za pedijatriju ili Klinike za fizikalnu medicinu s kojima aktivno surađujemo. Uz suportivnu terapiju za djecu oboljelu od karcinoma, multidisciplinarni tim provodi suportivni, fizikalni, psihosocijalni tretman za djecu koja boluju od neizlječivih, nekarcinomskih bolesti. Djeca oboljela od karcinoma, po želji roditelja, mogu ostati u našoj ustanovi do kraja života, dok djeca oboljela od netumorskih neizlječivih bolesti bivaju tretirana 3-4 tjedna uz mogućnost ponovne hospitalizacije ako bi se stanje pogoršalo. Posebna pažnja se posvećuje psihosocijalnoj potpori i okupacijskoj terapiji roditelja, koji s hospitalizacijom djetata ulaze u aktivni terapijski tretman. Liječnik Centra palijativne njege zadužen je za tretman djeteta i roditelja, a pedijatre po potrebi pozivamo na konzultative preglede. m Koje ste hospicije u svijetu vidjeli i za koji smatrate da je primjer dobre prakse? St. Gemma s Hospice u Leeds-u je mjesto gdje se, zahvaljujući partnerskoj saradnji UKC Tuzla i Hospicija Leeds, educiralo osoblje našeg Centra i to je ustanova koja spada u vrh ustanova za palijativno zbrinjavanje u Europi. Zaposlenici Dječije palijativne njege su educirani u dječijim hospicijima u Shefidu i Manchesteru te u Rumunjskoj. Dio edukacije proveden je u hospiciju u Klagenfurtu (Austrija), a edukacije vezane uz terapiju bola provedene su u Ljubljani, Klagenfurtu, Monteskanu te na Klinici za terapiju bola AKH (Beč). Svaka od tih ustanova, uz poštivanje osnovnih kriterija preporučenih od strane Europske asocijacije za palijativnu skrb (EAPC), ima svoje specifičnosti koje su vezane za potrebe i običaje populacije gdje su postojale, zakonske norme koje postoje u raznim državama, načinu organizacije i financiranja zdravstvene zaštite te edukaciju kadra. Mi smo u našem Centru, zahvaljujući entuzijazmu svih zaposlenih, podršci vlasti na lokalnom i županijskom nivou, uspjeli implementirati osnovne ciljeve i principe palijativne njege. Žao mi je što u drugim dijelovima BiH nema palijativne skrbi, mada sam kolegama u drugim kliničkim centrima nudio našu pomoć u edukaciji i organizaciji. m Drugi put ste u Riječkom hospiciju. Odakle taj kontakt? Hospicij u Rijeci posjetio sam prvi put prilikom njegovog otvaranja. Tako smo uspostavili prve kontakte, a s obzirom da smo mi stariji skoro 10 godina, s ravnateljicom Danielom je dogovorena edukacija osoblja Hospicija iz Rijeke. Nešto ranije su u našem Centru provedene edukacije osoblja županijskih timova palijativne skrbi. Sljedećih godina sam putem medija te u kontaktima sa s. Danielom pratio razvoj Hospicija u Rijeci, ali i druga zbivanja koja su se odnosila na zakone vezane uz palijativnu medicinu i skrb u Republici Hrvatskoj. I nakon ovog sastanka u Rijeci, na kome su prezentirani rezultati rada Hospicija Marija Krucifiksa Kozulić te našeg Centra u Tuzli, te govora brojnih visokih uzvanika, siguran sam da će palijativno i hospicijsko zbrinjavanje Vaše županije dobiti novi zamah. U Rijeci činjenično postoji veliki potencijal da se napravi sistem palijativnog i hospicijskog zbrinjavanja, uvežu svi potrebni segmenti te Rijeka zapravo vrlo brzo može postati centar palijativne skrbi u Hrvatskoj. 9

10 CARITAS Svjetski dan siromaha od svojih početaka, slijedeći primjer Isusa Krista, skuplja darove vjernika i tim darovima pomaže siromasima svih vrsta, kazao je predvodeći misu u povodu drugog Crkva Svjetskog dana siromaha mons. Nikola Uravić u nedjelju 18. studenog u riječkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Papa Franjo već je izborom svoga imena ukazao na ono što Crkvi treba biti na prvome mjestu. On sam putuje svijetom, obilazi mjesta ljudske periferije, odlazi među zatvorenike, otvara ustanove koje skrbe za beskućnike u Rimu, utemeljuje današnju nedjelju kao Svjetski dan siromašnih. Naglašava u svojim porukama da Crkva nije sama sebi svrhom, nego je tu da svjedoči Božju ljubav, Božje milosrđe, bliskost siromašnima i nevoljnima te da bude u njihovoj službi, poručio je mons. Uravić. Sveti Otac u svojoj poruci za drugi Svjetski dan siromaha poziva vjernike da imaju sluha za vapaje siromašnih koje oni upućuju Bogu. Božji odgovor siromahu uvijek je spasonosni zahvat koji ima za cilj ozdravljenje rana na tijelu i duši, vraćanje pravde i pružanje pomoći siromahu kako bi započeo živjeti dostojanstvenim životom. Božji odgovor također je apel da svi mi koji vjerujemo u njega možemo činiti isto u svojim ljudskim granicama, rekao je propovjednik. Svjetski dan siromaha može biti mali odgovor kojega čitava Crkva diljem svijeta upućuje svima koji su pogođeni nekom vrstom siromaštva da ne misle da je njihov vapaj ostao neuslišan. Papa Franjo ustanovio je Svjetski dan siromaha godine na tragu duhovnih plodova Jubileja milosrđa, a s ciljem da u cijelom svijetu kršćanske zajednice postaju sve više i sve bolje konkretni znak Kristove ljubavi prema posljednjima i najpotrebnijima. Karitativne ustanove Riječke nadbiskupije, koje kontinuirano godinama skrbe za potrebite, nakon mise u dvorištu crkve organizirale su ručak za oko 150 korisnika socijalnih usluga o kojima dnevno brinu vjerske katoličke organizacije u Riječkoj nadbiskupiji: Caritas, Kuća utočišta, Prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje, Socijalna samoposluga Kruh sv. Elizabete, sestre Družbe Presvetog Srca Isusova i milosrdne sestre Svetog Križa. Uz volontere navedenih ustanova, na ručku su volontirali bogoslovi Riječke nadbiskupije, franjevački novaci s Trsata i učenici Ugostiteljske škole iz Opatije. Ručak je osigurala Riječka nadbiskupija. H. Anušić Molitvena akcija sestara milosrdnica Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Provincije Majke Dobroga Savjeta Rijeka u došašću pokreću zanimljivu molitvenu akciju - molitvu na nakane vjernika. Iščekujući radost rođenja našega Spasitelja dočekajmo Božić zajedno na najljepši način - u molitvi, poručuju sestre i dodaju kako će vjernike poduprijeti ovog došašća na poseban način u njihovim molitvenim nakanama u njihovoj svakodnevnoj molitvi. Sestre pozivaju da im svoje molitvene nakane pošaljete na adresu elektronske pošte: milosrdnice.ri.nakane@gmail.com Božićna euharistija u kapeli sestara Milosrdnica (Frana Kresnika 15 u Rijeci) ove godine bit će slavljena za sve osobe koje se preporuče sestrama u molitvu. 10 Louise Casey o problemima beskućnika U sklopu provođenja globalne inicijative Mjesto koje zovemo dom, u koju je Rijeka uključena zajedno s još 12 velikih gradova diljem svijeta, 3. prosinca u Gradskoj je vijećnici gostovala Louise Casey, jedna od ključnih osoba Instituta za globalno beskućništvo sa sjedištem u Chicagu, koje je utemeljeno s ciljem rješavanja problema uličnog beskućništva na globalnoj razini. Ugledna gošća, koja je svojim programima i inovativnim metodama u svojih 17 godina rada uspjela smanjiti broj beskućnika u Engleskoj za dvije trećine, objasnila je bit ove inicijative, a ta je da problem beskućništva treba rješavati u širem kontekstu. Nije dovoljno samo otvarati nove ustanove za prihvat i smještaj nego stvarati uvjete u društvu kako bi se broj beskućnika sveo na najmanju moguću mjeru. To je moguće, kako je rekla, samo ako zajedno djeluju sve socijalne ustanove i institucije. Grad Rijeka jedan je od 13 velikih gradova svijeta u kojemu se trenutno provodi spomenuta inicijativa, koju na globalnoj razini koordinira Institut za globalno beskućništvo, a u Hrvatskoj Depaul Hrvatska. Pripremno razdoblje započelo je ove godine u svibnju i traje do godine, a nakon toga program će se proširiti na još 150 gradova. Na početku susreta direktorica organizacije Depaul Hrvatska, s. Veronika Mila Popić predstavila je ovu inicijativu istaknuvši kako svaki čovjek ima pravo na dom, te da se ovim programom beskućnicima želi pristupiti cjelovito, ulazeći u bit problema. Pročelnica primorsko-goranskog županijskog Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade Dragica Marač navela je kako je potrebno ukloniti predrasude vezane uz beskućnike te objasnila kako se svaki od njih našao u tako teškoj situaciji iz različitih razloga, često ne svojom krivnjom. Pročelnica Odjela riječke gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Karla Mušanović podsjetila je da Rijeka ima dva prihvatilišta za beskućnike, jednog pod upravom Grada, a drugog vode članovi franjevačkog svjetovnog reda, no potrebe za zbrinjavanjem su još veće. Mirjana Jančijev iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku iznijela je podatke po kojima je u Hrvatskoj krajem godine djelovalo 14 prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike s ukupnim kapacitetom od 400 kreveta, a u njima su bile 493 osobe. Nažalost u desetak županija još uvijek nema nikakve ustanove za zbrinjavanje beskućnika. Uvodne govore zaključili su ravnatelj riječkog Centra za socijalnu skrb Karlo Balenović te mons. Matija Matičić, biskupski vikar Riječke nadbiskupije, koji su potvrdili da su sve spomenute institucije i ustanove spremne zajedno djelovati u ovom značajnom projektu. Danijel Delonga

11 Caritasove akcije u došašću Djeca, starije osobe, bolesni i nemoćni, obitelji s više djece, ciljane su skupine osoba kojima pomaže središnja karitativna ustanove. Caritas Riječke nadbiskupije u protekloj je godini pomogao više od 1000 osoba ili obitelji, a ta se brojka uvelike povećava kada se pribroje korisnici usluga 5 specijaliziranih ustanova. Usluge Prihvatilišta za beskućnike u ovoj godini na izmaku, koristilo je više od 50 osoba, Kuća utočišta sestara milosrdnica dnevno podijeli 90 obroka, Socijalna samoposluga ima oko 700 korisnika svakoga mjeseca, kapacitet od tridesetak osoba Doma za žene i djecu stalno je popunjen, kao i 14 kreveta u Hospiciju. U blagdansko vrijeme tradicionalno se provodi akcija podjele 1000 paketa s prehrambenim proizvodima u sve župe Riječke nadbiskupije. Tu su i drva za ogrjev potrebnim obiteljima, a djelatnici Caritasa odlaze i u posjete obiteljima s više djece ili s bolesnim ili nesamostalnim članom obitelji. Caritas stoga poziva sve građane dobre volje da u vremenu došašća sudjeluju u nekoj od dobrotvornih akcija Caritasa ili karitativnih ustanova, pokažu solidarnost s potrebnima i pomognu djelatnosti ovih ustanova. Prilika za to bit će pregršt u došašću. CARITAS Tvrtke dobrotvori Caritas nadbiskupije i ovog Božića poziva tvrtke da se donacijama uključe u pripremu 1000 božićnih paketa koji će biti podijeljeni potrebnima u svih 90 župa Riječke nadbiskupije. Uz osnovne prehrambene namirnice kao sol, šećer, ulje, pašta, riža, brašno..., u paketima koji će ući u 1000 obitelji naći će se i čestitka Caritasa, a na poleđini čestitke otisnuti logotipi tvrtki koje su donacijom od 2000 kuna, ili većom, pomogle ovu akciju. Pozivamo stoga direktore i voditelje tvrtki koje djeluju na području Riječke nadbiskupije, ali i šire, da donacijama pomognu ovu akciju. Na taj će način biti upisani kao dobrotvori na božićnoj čestitci Caritasa. Prošle su godine Caritasovu božićnu ili uskrsnu čestitku potpisale tvrtke: Katarina line, Ri petrol, Rijeka plov, BKS Banka, Erste Banka, Jadrolinija, Rijeka projekt, ENIA, JGL, Dezinsekcija, Zorović Maritime Services i jedna tvrtka koja je željela ostati anonimna. Akciju podjele 1000 paketa Caritas provodi za Božić i za Uskrs pa pozivamo i ostale da pokažu solidarnost s potrebnima. Svaka, makar i minimalna donacija, pomaže. Broj računa za uplatu: PBZ: IBAN HR ; poziv na br: za dostavu logotipa tvrtke: caritas@ri-nadbiskupija.com Kako pomoći U blagdanskom vremenu darivanja Caritasu i karitativnim ustanovama možete pomoći na razne načine. U danima došašća odvija se nekoliko akcija u kojima mogu sudjelovati svi ljudi dobre volje. Ako želite darivati, dvostruko darujete. Tvrtke i poslovni subjekti mogu donacijom pomoći akciju 1000 božićnih paketa koji će biti podijeljeni u svim župama Riječke nadbiskupije. Paketi sadrže prehrambene proizvode i božićnu čestitku s logotipima donatora. Letak s uplatnicom Caritasa izlazi u Novom listu u subotu 22. prosinca Nedjelja Caritasa slavi se 16. prosinca, a sabirne akcije provodit će se u svim župama. Prodajni centar doma sv. Ane na Pomeriu tijekom došašća prodaja božićnih ukrasa koje su pripremile korisnice. Nacionalna božićna humanitarna akcija, 16. po redu, Za 1000 radosti, ove godine se provodi pod nazivom Pomažemo zajedno. U vremenu došašća u projekt su uključene škole i župe prodajom edukativnih narukvica koje su pune pozitivnih poruka. Radosne radionice za radosno pomaganje I ove su se godine vrijedne članice udruge svetog Vinka Paulskog iz Rijeke redovito u došašću okupljale subotom poslijepodne u svojim prostorijama, u Kresnikovoj ulici 15, i izrađivale božićne ukrase. Ukrase će nakon nedjeljnih misa ispred više crkava u Rijeci darivati vjernicima a dobrovoljne priloge će ovih blagdanskih dana upotrijebiti za kupnju namirnica koje će onda u paketima odnijeti siromasima i tako ih uz kratku posjetu i razgovor darivati pred Božić. Na radionicama je redovito sudjelovalo oko petnaest članica, a ove godine su im se pridružile i časne sestre 11 milosrdnice Paola i Roza koje su ručno izrađivale čipkaste ukrase za bor. Veliku pomoć u distribuciji ukrasa i ove će godine pružiti sestra Miroslava. Sve radionice je vodila agilna predsjednica Udruge Katelijn uz pomoć sestre Renate. Po završetku zadnje radionice, u subotu 8. prosinca za sve sudionice održana je duhovna obnova. Obnovu je predvodio član Udruge vjeroučitelj Miroslav Radić uz sviranje na gitari Marte Radić. Na kraju su izrečene zahvale za sve učinjeno dobro za siromahe u odlazećoj i molitve za još više dobrih djela u Novoj godini. M.R.

12 IZ POVIJESNE RIZNICE Pet riječkih dramatičnih dana KRVAVI BOŽIĆ Jedan od najdramatičnijih događaja u novijoj riječkoj povijesti poznat je kao Krvavi Božić. Godine vjernici u današnjoj Rijeci, a tada podijeljenom gradu između kraljevina Italije i stare Jugoslavije, nisu mogli na primjereni način proslaviti rođenje Krista. Uoči i na dan Božića vodile su se krvave bitke za izmučeni grad, kako su Rijeku (Fiume) nazivali na Apeninima svi oni koji su je htjeli priključiti Italiji. A njih je nakon završetka Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske bila većina. Poklič Fiume o morte orio se iz grla milijuna ljudi. Piše: Goran Moravček Zamisao o pohodu na Rijeku, za njezino oslobađanje, mogla se javiti u proljeće godine. Razvoj događaja na Mirovnoj konferenciji u Parizu urotnicima je išao na ruku, jer se u Versaillesu rasprava vodila se oko toga što će biti s Rijekom i koliki će dio obećanog Londonskim ugovorom zaista pripasti Italiji. Povlačenje talijanske delegacije s pregovora u travnju pokazalo je kako zbog snažnog protivljenja američkog predsjednika Wilsona neće biti moguće potvrditi Londonski ugovor plus Rijeka čime su u pitanje bile dovedene nade o stvaranju Velike Italije. Talijanske planove ozbiljno je ugrozilo i utemeljenje jugoslavenske državne zajednice, koja se prostirala na teritoriju što su ga svojatali i talijanski ekspanzionisti. Stoga je je prevrat bio zapravo jedina mogućnost da se koliko toliko ostvare talijanski teritorijalni snovi. Pohod na Rijeku nije bio spontana akcija ili običan teatar kako se uvriježeno želi prikazati, avantura koja je nerijetko u našoj historiografiji prikazivana s podsmjehom i omalovažavanjem. Međutim, ozbiljnost s kojom je akcija pripremana i podržavana te njezine ozbiljne i dugoročne posljedice ukazuju kako nije bila riječ o tek spontanoj zavjeri koju je predvodio luđak sklon teatralnim ispadima. Značajnu ulogu u riječkom prevratu imao je, među ostalima, Giovanni Giurati ( ), koji će biti i šef D Annunzijeva kabineta u Rijeci. On je dobio prešutnu potporu vrha talijanske vojske da se armija neće miješati u prevratničke planove tako da ih onemogući. Bez potpore zapovjednika vojske generala Badoglia pohod na Rijeku, u kojoj su bile prisutne i brojne međunarodne vojne snage, ne bi uspio. 12

13 IZ POVIJESNE RIZNICE Dramatične događaje opisao je trsatski fratar u samostanskoj kronici: Krvavo je kolo zaigralo poslije podne 24. XII. na fronti kod Kastva. S mora je bio grad blokiran po ratnim lađama, njih 5 na broju. ( ) Veliki razarač Andrea Doria, koji se pojavio ( ) 25. XII. izjutra bio je uprav gorostas, a naličio je pravoj morskoj nemani. Sa sušačke pak strane čekale su regularne čete Brigade Regina i Lombardia da učine udar na Rijeku. Ali, svatko tko je imalo zdravih očiju bio mogao je vidjeti da će te čete svojom neaktivnošću biti samo potpora i sjegurno zaleđe riječkom luđaku. A da ostanu neaktivni trebalo je učiniti ono što je i učinjeno, naime dići sve mostove u zrak i prekinuti svaku vezu. ( ) Upravo oko pol 10 sati navečer začula se strahovita detonacija, lomljava i zvižduk tako da je čovjeku prestala da kola krv u žilama ( ) Dignut je bio u zrak Sušačko-riječki putnički most. Uskoro su porušeni i drugi mostovi na Rječini, ali to nije pomoglo komandantu, koji je bio prisiljen otići iz Rijeke (Fiume). Urotnici nisu slučajno izabrali Gabrijela D Annunzia za vođu. On je zbog svojeg književnog ugleda, ali još više zbog svoje osobnosti i ratnih poduhvata, koji su često graničili s ludošću, bio idealna figura na čelu prevrata. Zbog međunarodnog pritiska, Rijeku je morala 27. kolovoza godine napustiti Prva regimenta sardenijskih grenadira. Ta je vojna jedinica, premještena u Ronchi kod Trsta, postala nukleus trupa koje su dva tjedna kasnije pod D Annunzijevom komandom umarširale u Rijeku. Gradić Ronchi pokraj Trsta bio je polazište urotnika, legionara, koji su Gabriela D Annunzia, pjesnika i pustolova, proglasili svojim komandantom. On je, kažu, bolestan, ali i u groznici političkih strasti, napustio svoju mletačku palaču, stigao u Ronchi, i u posuđenom kabrioletu, odjeven u uniformu, krenuo prema Rijeci. Pod vodstvom hodočasnika Italije kako su ga nazivali, pokrenuta je u noći 12. rujna godine akcija koja će imati dugoročne posljedice ne samo za Rijeku nego i za ostale naše krajeve, a odjeknut će i u svijetu. Ohrabreni i oduševljeni dočekom mase Riječana, stigli su i do mosta na Rječini odakle su prijetili Hrvatima s druge strane obale podijeljenoga grada. Odjeven u uniformu pukovnika i okićen odlikovanjima, zapovjednik paravojske Gabriele D Annunzio je u predvečerje 12. rujna ušao u Guvernerovu palaču odakle je s balkona okupljenom mnoštvu obznanio kako je Rijeka pripojena Italiji. U njegovo doba na području današnje Rijeke postojale župe sv. Jurja na Trsatu, kojom je upravljao dr. Andrija Rački, Uznesenja Marijina sa župnikom dr. Ivanom Kukanićem te Gospe Karmelske na Drenovi, gdje je župnik bio Matija Polić. Sva trojica su bila proganjana, a crkvena uprava nad Rijekom hrvatskog biskupa, koji je upravljao iz Senja i koji je nosio naslov senjsko-modruškog ili krbavskog biskupa, ukinuta je stvaranjem apostolske administrature godine za područje grada uz desnu obalu Rječine. Zbog pritiska velikih sila, prije svih Sjedinjenih američkih država, sklopljen je 12. studenoga godine Rapallski ugovor između tadašnjih kraljevina Italije i S.H.S. Rijeka je za svoj glavni grad dobila Rim dok su Sušačani središnju državnu upravu imali u Beogradu, a granica je prošla kroz samo srce danas jedinstvenoga grada. Dobit koja je Rapallskim ugovorom bila osigurana tadašnjoj Italiji bila tolika da je Rim bez krzmanja odlučio ukloniti D Annunzia. Na Božić godine Sušak i Rijeka bili su poprište žestokih obračuna. U pet dana Krvavog Božića godine Rijeka je bila razarana, a njezin komandant poražen i ponižen usprkos tomu što je proglasio ratno stanje i pozvao Riječane na otpor. Od 24. do 29. prosinca godine poginulo je na strani regularnih talijanskih snaga 25 vojnika te dva civila dok su na strani legionara ubijena 22 ardita i pet civila. Srušeno je pet mostova, dva vijadukta i na stotine kuća. Grad je 25. prosinca bombardiran s bojnog broda Andrea Doria, a nakon što je pogođena Guvernerova palača i pritom D Annunzio lakše ranjen, otpor je praktički slomljen. Komandant i princ od Snježnika napustio je Rijeku (Fiume) 18. siječnja godine, ali njegova slava na Apeninima nije potamnjela do dana današnjeg iako je D Annunzio, prvi talijanski Duce, zabilježen kao (samo)vladar koji je upravo u Rijeci prvi u svjetskoj povijesti uozbiljio fašistički poredak. Nakon kapitulacije fašističke Italije u rujnu godine Rijeku i Sušak, kao dijela Operativne zone Jadranskog primorja (Operationszone Adriatisches Küstenland) okupirale su nacističke snage Trećeg Reicha. Njemačka vojna uprava trajat će ovdje do proljeća godine kad su Sušak i Rijeka došli pod komunističku vlast. Tada za Crkvu, vjernike i dušobrižnike, redovnice i redovnike, nastupa novo razdoblje progona i muka. 13 O tzv. Svetom ulasku (Santa Entrata) D Annunzia u Rijeku pisao sam u Zvonima u rujanskom broju prošle godine te naglasio kako je njegova riječka vladavina imala utjecaja i na vjerske (ne) prilike. Nasilnom talijanizacijom i progonom nepoćudnih, a među njih su bili uvršteni i hrvatski svećenici, vjeroučitelji, redovnici i redovnice, D Annunzio je provodio sustavno etničko čišćenje. SJEĆANJE SANDA MORAVČEK Vinkovci, 20. kolovoza Zagreb, 27. prosinca 2010.

14 DOGAĐANJA Permanentna formacija svećenika Riječke metropolije Duhovna zvanja za obnovljeno lice Crkve Svoja svjedočanstva iznijeli su mladi vjernici laici Lucija Pekić i Petar Buljan. Istaknuli su da mladi od svećenika očekuju autentičnost jer je neautentičnost najčešći razlog zbog kojega se mladi udaljuju od Crkve. O duhovnim zvanjima u suvremenom svijetu, izazovima i perspektivama govorio je don Damir Stojić. Na početku je istaknuo činjenicu da je svećenik osoba zbog koje se mladi nakon krizme udaljuju od Crkve, ali i vrate u nju. Duhovno zvanje za obnovljeno lice Crkve, bila je tema permanentne formacije svećenika Riječke metropolije do 10 godina službe koja je održana 27. i 28. studenog u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Pozdravnu riječ uputio je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić. Govoreći o temi susreta upozorio je da živimo u vremenu kada je neprestano potrebno učiti kako bi se mogle prepoznati situacije u kojima svećenik služi. Naime, nije isto služiti u Rijeci, Gorskom kotaru ili na otocima. Osim toga, potrebno je znati prilagoditi njihovim mogućnostima ono što dajemo vjernicima i u svojoj službi biti ponizni, kazao je nadbiskup. Duhovno vodstvo i razlikovanje duhovnog zvanja tema je o kojoj je govorio rektor Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. u Rijeci dr. sc. vlč. Mario Tomljanović. Apostrofirao je sv. Grgura Nazijanskog koji je o duhovnom vodstvu rekao: Moramo početi s čišćenjem sebe, moramo biti poučeni da bismo mogli poučavati, postati svjetlo da možemo svijetliti drugima, približiti se Bogu kako bismo ga mogli donijeti drugima, biti posvećeni za posvećivanje, voditi druge i savjetovati razborito. Duhovno vodstvo kao umijeće progresivnog vodstva, od početka duhovnog života do visine kršćanske savršenosti, znači da se ne može na isti način govoriti obraćeniku i onome tko je ozbiljnije ušao u duhovni život, poručio je predavač. Duhovno vodstvo nije apsolutno neophodno, ali je moralno potrebno. U raspravi koja je uslijedila istaknuta je nužnost duhovnog vodstva u odgoju budućih svećenika. S tim u vezi, duhovnik u bogosloviji ima važniju ulogu od rektora, rečeno je u raspravi. Prvi dio skupa donio je i promišljanja o budućnosti svećeničke formacije koja se, prema riječima vlč. Tomljanovića, nalazi u malim zajednicama. Drugoga dana permanentne formacije o duhovnim zvanjima u suvremenom svijetu, izazovima i perspektivama, govorio je don Damir Stojić. Na početku je istaknuo činjenicu da je svećenik osoba zbog koje se mladi nakon krizme udaljuju od Crkve, ali i vrate u nju. Svećenici imaju ogroman autoritet i ljudi oblikuju sliku Crkve preko svećenika. To treba imati na umu i biti svećenik 24 sata na dan, kazao je don Stojić. Govoreći o karakteristikama koje svećenik mora imati u pastoralu s mladima, istaknuo je da mora biti otac koji skrbi, disciplinira i biva uvijek prisutan. Svećenik je također posrednik između Boga i čovjeka. S tim u vezi potaknuo je okupljene da se propitaju koliko vremena provode u molitvi. Molite više od običnog naroda i nemojte omalovažavati molitvu jer to prepoznaju ljudi. Vaše propovijedi moraju biti rođene u toj molitvi, kazao je predavač. U nastavku 14 je istaknuo da svećenik mladima mora biti učitelj koji poučava nauk Crkve, ali i ratnik koji će prepoznati zlo, upozoriti narod i boriti se protiv zla. Nemojte pasti u grijeh propusta, poručio je don Stojić. Također, istaknuo je svećenika kao suca, ispovjednika. Ispovijed je jurisdikcijski čin i mnoga zvanja su se rodila u ispovjedaonici. To je povlašteno mjesto gdje možemo doći do mladih. Budite prisutni u ispovjedaonicama, poručio je predavač. Na kraju je istaknuo svećenika kao zaručnika. Ovaj svijet vapi za nadnaravnim očevima i nadnaravnim zaručnicima koji svjedoče za nebo, rekao je predavač. Nakon izlaganja don Stojića svoja svjedočanstva iznijeli su mladi vjernici laici Lucija Pekić i Petar Buljan. Istaknuli su da mladi od svećenika očekuju autentičnost jer je neautentičnost najčešći razlog zbog kojega se mladi udaljuju od Crkve. Ne očekujemo od vas savršenstvo, nego autentičnost i ne trebate se bojati mladima posvjedočiti svoje slabosti i padove, rekla je Pekić. Mladi od svećenika očekuju istinu i ispravan nauk. To je ono što trajno privlači. Svećenici su u opasnosti da od želje da se svima dopadnu - razvodne nauk Crkve. S druge strane, Petar Buljan je primijetio nedostatak svećenika - učitelja koji će naviještati Istinu. Potrebni su nam autentični svjedoci vjere. Svećenici su danas primorani trpjeti napade od strane društva, medija, ali ni nama laicima nije lako na radnim mjestima i sredinama u kojima živimo kada se zalažemo za kršćanske vrijednosti, poručio je Buljan. Na kraju susreta, kojemu je prisustvovao i krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak, riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić zahvalio je predavačima te osobito vjernicima laicima koji su sudjelovali svojim svjedočanstvima. Laici bi nas trebali češće opominjati, češće nam govoriti i savjetovati nas jer smo tu zbog njih i moramo čuti od njih što propuštamo, kazao je nadbiskup Devčić. Na susretu su doprinos izlaganjima o prepoznavanju osobnog poziva te Božjem planu sa svećenicima dali također mons. Marinko Miličević i vlč. Vjekoslav Đapić.

15 PRIZIV SAVJESTI Fotografija plakata koji prikazuje sliku Isusa ljekarnika, koja potječe iz 18. stoljeća s prostora Austrije Sveti Kuzma i Damjan, ranokršćanski mučenici i zaštitnici farmacije Farmaceuti i priziv savjesti Piše: o. Ivan Dominik Iličić Jeste li se zapitali po kojim pitanjima se farmaceuti prizivaju na savjest i zašto to uopće čine? Moraju li svi oni nužno biti katolici ili neki drugi vjernici? Jesu li oni zbog toga zatucani i u nesuglasju s razumom i znanošću? Jeste li se zapitali zašto oni biraju za sebe teži put koji uključuje razne probleme koji im otežavaju život, umjesto da kažu: baš me briga i što mi to treba, bit ću kao i većina drugih i nitko mi neće raditi probleme? Poštovani čitatelji, o ovoj temi već dugo želim progovoriti i došao je trenutak za to. Na adresu Riječke nadbiskupije stigao je upit, odnosno vapaj za pomoću, ohrabrenjem i savjetom jednoj magistri farmacije koja radi u Rijeci i trpi jako velike teškoće i neugodnosti od svojih pretpostavljenih na poslu zbog svojega priziva na savjest. Kako sam prije studija teologije završio i studij farmacije iz nadbiskupijskog ordinarijata su mi proslijedili misleći kako ću moći pomoći po tomu pitanju i znati dati traženi odgovor i podršku osobi koja im se obratila za pomoć. Poznajem poprilično puno ljudi koji su završili farmaciju, mnogi od njih se ne prizivaju na savjest, ali radostan sam što posljednjih godina upoznajem sve više onih koji se prizivaju na savjest. Posebno me raduje što su među njima i neki farmaceutski djelatnici koji se u početku nisu imali hrabrosti prizivati na savjest, a s vremenom su se na to ipak odlučili. Predrasude prema farmaceutima koji se prizivaju na savjest Jeste li se zapitali po kojim pitanjima se farmaceuti prizivaju na savjest i zašto to uopće čine? Da li svi oni nužno moraju biti katolici ili neki drugi vjernici? Da li su oni zbog toga zatucani i u nesuglasju s razumom i znanošću? Jeste li se zapitali zašto oni biraju za sebe teži put koji uključuje razne probleme koji im otežavaju život, umjesto da kažu baš me briga i što mi to treba, bit ću kao i većina drugih i nitko mi neće raditi probleme? Očito je da to ne čine bez važnog razloga i iskrenog uvjerenja. Samo snažan i plemenit čovjek koji je uvjeren u istinitost ideala koji ga pokreću može u svome životu birati teži put koji dolazi kao posljedica vjernosti svojim idealima. Prva predrasuda koju želim razbiti po tom pitanju je ta da se priziv na savjest nužno povezuje s vjerskim uvjerenjima. To je posebno vidljivo po pitanju izdavanja oralne kontracepcije koja se većinom propisuje u svrhu sprječavanja začeća, ali se nekada propisuje i u 15

16 RAZMIŠLJANJA Prva predrasuda koju želim razbiti je ta da se priziv na savjest nužno povezuje s vjerskim uvjerenjima. Budući da je farmaceutska struka u svojoj biti ona koja brine o ljudskom zdravlju i životu, istinski farmaceut koji po svojoj savjesti sljedeći načela svoje struke neće izdavati nešto što je štetno osobi koja nije bolesna. Ovaj argument priziva na savjest vezan je farmaceutsku struku kao takvu i nadilazi vjerska uvjerenja, iako i vjerski argument koji se tiče izbjegavanja potencijalnog abortivnog učinka nadilazi vjerske okvire, kao što ga i sam ljudski život nadilazi. Netko tko poštuje ljudski život i znanstvenu činjenicu o njegovu početku u trenutku začeća može biti ateist, a opet davati ljudskom životu posebno dostojanstvo i poštivati ga, te stoga djelovati po savjesti na način koji želi izbjeći potencijalni abortivni učinak. Upravo taj argument vrijedi kod odbijanja izdavanja hitne kontracepcije poznatije pod nazivom pilule za dan poslije (EllaOne). Farmaceut ima svoje dostojanstvo kao stručna osoba koja skrbi o zdravlju i ima pravo na priziv savjesti i na intervencije kojima sprječava izdavanje onoga što je liječnik pogrešno propisao ili što pacijent ne razborito želi i što mu može štetiti, a da pri tome ne služi svrsi liječenja. svrhu liječenja primjerice policističnih jajnika, što ne ovisi o farmaceutima nego o ministarstvu zdravstva koje je to odabralo kao glavni izbor liječenja te bolesti. Mislim da to nije najbolji izbor, u nekim drugim zemljama postoje i drugačije mogućnosti liječenja policističnih jajnika koje su učinkovitije, te nisu toliko štetne i ne mogu biti abortivne, a liječnici ih propisuju. Nadam se da će postojati jednog dana i u Hrvatskoj. Budući da je farmaceutska struka u svojoj biti ona koja brine o ljudskom zdravlju i životu onda istinski farmaceut po svojoj savjesti, sljedeći načela svoje struke, neće izdavati nešto što je štetno osobi koja nije bolesna. Upravo to se događa prilikom izdavanja obične kontracepcije koja nije u svrhu liječenja. U tim slučajevima mlada i zdrava djevojka želi koristiti kontracepcijske pilule koje joj ne liječe nikakvu bolest i farmaceut koji uistinu brine o zdravlju može reći sljedeće: Budući da ovaj pripravak ne želite koristiti u svrhu liječenja, a on je štetan za vas ne mogu vam ga izdati po savjesti kao osoba koja skrbi o vašem zdravlju. Upravo to savjetujem nekim kolegama farmaceutima koji su mi se obratili za pomoć i savjet. Preko šifre na receptu vidljivo je da li pacijentica troši kontracepcijske pilule u svrhu liječenja ili samo poradi želje za sprječavanjem začeća. Dakle preko šifre recepta, farmaceut može znati o čemu se radi i u slučaju da je pacijentica zdrava i ne treba liječenje, nije dužan izdati joj nešto što je štetno, a ne služi svrsi liječenja. Dakle ovaj argument priziva na savjest vezan je za farmaceutsku struku kao takvu i nadilazi vjerska uvjerenja, iako i vjerski argument koji se tiče izbjegavanja potencijalnog abortivnog učinka nadilazi vjerske okvire, kao što ga i sam ljudski život nadilazi. Netko tko poštuje ljudski život i znanstvenu činjenicu o njegovu početku u trenutku začeća može biti ateist, a opet davati ljudskom životu posebno dostojanstvo i poštivati ga, te stoga djelovati po savjesti na način koji želi izbjeći potencijalni abortivni učinak. Upravo taj argument vrijedi kod odbijanja izdavanja hitne kontracepcije poznatije pod nazivom pilule za dan poslije (EllaOne), i spirala koje nisu toliko jako, poput oralne kontracepcije, štetne za zdravlje žene koja ih koristi, ali su potencijalna abortivna sredstva. Nastanak ljudskog života je nevjerojatno čudo vrijedno divljenja i naše zaštite, a ne bolest koju treba liječiti ili neželjeni objekt kojeg treba likvidirati. Bit ću malo ironičan pa se zapitati hoće li možda neke nove ideologije nastanak ljudskog života i trudnoću proglasiti bolešću, pa će farmaceuti koji su u službi zdravlja morati po savjesti i načelima struke liječiti i od tih novih bolesti. Hoće li se uvesti rodna ideologija i za lijekove? Da biste razumjeli što želim reći preko ovog pomalo ironičnog podnaslova važno je znati mehanizam djelovanja kontracepcije i zašto ona ima potencijalni abortivni učinak. Djelatna tvar hitne kontracepcije (EllaOne pilule) je ulipristalacetat. On je po mehanizmu djelovanja antagonist progesterona što u praksi znači da će se vezati na receptore za prirodni progesteron čime će spriječiti da se na njih veže progesteron, a time će izostati i njegov učinak bez kojeg se, između ostalog, neće moći oplođena jajna stanica ugnijezditi u maternicu te će zbog toga propasti. Pojavljuju se brojni članci koji niječu tu činjenicu i daju lažne informacije kako bi ostvarili interese vezane za veliku zaradu proizvođača takvih pripravaka. Kada se izostavi mogućnost abortivnog učinka ili se jednostavno laže da on ne postoji čini se velika manipulacija u korist veće prodaje toga pripravka osobama koje pri tome nisu svjesne mogućeg abortivnog učinka. Možda ta manipulacija i nijekanje istine ode i korak dalje. Možda se odvaže i za nametanje principa prisutnog u rodnoj ideologiji i primjene ga za kemijske djelatne tvari, pa možda ulipristalacetat, koji je antagonist progesterona odluči jednostavno postati korisni dodatak prehrani i vitamin, ili neki drugi vrlo korisni lijek, pa više neće imati učinke antagonista progesterona, pa više neće moći onesposobiti maternicu za primanje oplođene jajne stanice, što je najspornije po pitanju ugrožavanja ljudskog života u čitavoj ovoj priči. 16

17 PRIZIV SAVJESTI Potencijalni abortivni učinak ulipristalacetata se može dogoditi u onim slučajevima kada je do oplodnje došlo vrlo brzo nakon spolnog odnosa, odnosno prije nego li osoba popije pilulu za dan poslije. Do oplodnje može doći i nekoliko dana nakon odnosa jer spermij može preživjeti nekoliko dana čekajući jajnu stanicu nakon ovulacije. U tim slučajevima kada do oplodnje još nije došlo, konzumacijom EllaOne pripravka neće doći do abortivnog učinka, jer će njegova djelatna tvar ulipristalacetat u tomu slučaju spriječiti ovulaciju, a time i potencijalu oplodnju, dakle djelovat će kontraceptivno. Nažalost mnogi manipuliraju tim činjenicama i prikazuju EllaOne samo kao kontraceptivno sredstvo, dok prešućuju ili možda namjerno ili nenamjerno ne znaju i ne razumiju mogućnost potencijalnog abortivnog učinka u slučajevima kada je do oplodnje već došlo prije konzumacije istoga pripravka. Problematika i određena manipulacija je prisutna i po pitanju nuspojava i mehanizama djelovanja oralnih kontraceptiva. Štetne nuspojave koje potencijalno mogu narušiti zdravlje žene se često prešućuju kao i potencijalni abortivni učinak u slučajevima kada do oplodnje ipak dođe unatoč primjeni oralne kontracepcije koja stoga nije potpuno učinkovito kontraceptivno sredstvo. Da je tomu tako znamo sa sigurnošću jer će nekoliko od 1000 žena ostati trudne unatoč korištenju oralnih kontraceptiva. Broj slučajeva kada će doći do oplodnje je zasigurno puno veći, ali za njih ne možemo znati postotak jer će u tim slučajevima oplođena jajna stanica, dakle započeti novi ljudski život, propasti, jer maternica neće biti spremna za njezinu implantaciju što će se dogoditi kao jedna od posljedica korištenja oralnih kontraceptiva. Zašto priziv savjesti smeta u nekim ljekarnama i zdravstvenim ustanovama? Na primjeru razgovora s magistrom koja se obratila za pomoć ordinarijatu Riječke nadbiskupije, može se zaključiti da svim ostalim djelatnicama ustanove u kojoj radi to smeta jer oni pacijentima gore spomenute pripravke prikazuju kao one koji ni na koji način nisu štetni i koji ne mogu djelovati abortivno, čime onda pacijente ohrabruju na korištenje istih pripravaka, kako bi ustanova ostvarivala što veći profit i kako bi pacijenti ustrajali u uzimanju tih pripravaka bez prave spoznaje o njihovim potencijalnim nuspojavama i učincima. Tako nažalost postupaju mnogi farmaceuti i u drugim ljekarnama i ustanovama. Neki od njih su jednostavno u neznanju, a neki možda svjesno manipuliraju činjenicama. U konkretnom primjeru magistre koja nam se javila, ostalim djelatnicima smeta kada ona želi iznositi razumske argumente mehanizma djelovanja određenog pripravka s kojima onda povezuje svoje pravo na priziv savjesti, jer je to u suprotnosti s onim što oni u ljekarnama te ustanove govore pacijentima po pitanju EllaOne pripravka. Na sreću nisu sve farmaceutske ustanove i ljekarne u Hrvatskoj, pa ni u Rijeci takve i u nekima od njih farmaceuti koji se prizivaju na savjest mogu slobodno i neopterećeno razgovarati s pacijentima i upoznati ih s potencijalnim štetnim učincima, na što svaki farmaceut ima pravo, ali i dužnost. Takvi farmaceuti vraćaju nadu da još uvijek postoji dostojanstvo i pravi smisao te, u svojoj biti plemenite struke. Farmaceuti su po naravi svoje struke čak i veći stručnjaci od liječnika po pitanju mehanizama djelovanja lijekova, njihovih nuspojava, kao i mogućih interakcija među njima. Kao takvi dužni su prepoznati eventu- Stav crkvenog učiteljstva po pitanju priziva na savjest Po pitanju pomoći oko priziva savjesti potražite ju najprije u bogatoj baštini koju nam je ostavio sveti papa Ivan Pavao II kojega su voljeli i poštivali čak i mnogi ateisti. Mislim da je on simpatičan čak i nekim farmaceutima koji omalovažavaju svoje kolege koji se prizivaju na savjest. Upravo vas taj sveti papa može ohrabriti da se prizivate na savjest koliko god okolnosti bile teške. U svojoj enciklici Evangelium vitae papa nas ohrabruje i u onim slučajevima ako bi ljudski zakoni bili u suprotnosti sa savješću i objektivnim moralnim redom, oni ne bi imali snagu obveze savjesti. U tom slučaju, kaže papa vlast očito prestaje biti vlašću i izopačuje se u svoju zloupotrebu (usp. Evangelium vitae, 72). Papa ovom enciklikom ohrabruje ne samo kršćane nego i sve ljude dobre volje i poručuje im da nisu obvezni sudjelovati u zlim činima. O tomu nam papa naučava sljedeće: Ta suradnja nikad ne može biti opravdana, ni pozivanjem na poštivanje slobode drugoga niti oslanjanjem na činjenicu da je građanski zakon predviđa i zahtijeva. Za djela, koja svatko osobno izvršava postoji, doista, moralna odgovornost kojoj nitko ne može izbjeći. Otkazati sudjelovanje u izvršavanju nepravde je ne samo moralna obveza nego i osnovno ljudsko pravo. Ako tako ne bi bilo, ljudska bi osoba bila prisiljena izvršiti neko djelo u suštini nespojivo s njezinim dostojanstvom i na taj bi način njezina sloboda, čiji se autentični smisao i svrha nalazi u usmjerenju na istinito i dobro, bila radikalno kom promitirana. Radi se, dakle, o bitnom pravu koje bi, baš kao takvo, moralo biti predviđeno i zaštićeno samim civilnim zakonom. U tom smislu, mogućnost odbijanja sudjelovanja u savjetodavnoj, pripremnoj i izvršnoj fazi sličnih čina protiv života morala bi biti osigurana liječnicima, zdravstvenim radnicima i od govornima u bolničkim ustanovama, klinikama i kućama za skrb. Tko se poziva na prigovor savjesti mora biti zaštićen ne samo od kaznenih mjera nego i od bilo koje štete na zakonskom, disciplinskom, eko nomskom i stručnom planu. (usp. Evangelium vitae, 74). To, kao i 4. Božja zapovijed na poseban način vrijedi za sve ljude, ne samo za kršćane. Zapovijed»ne ubij«, u svojim najpozitivnijim sa držajima poštivanja, ljubavi i promicanja ljudskog života, obvezuje svakog čovjeka. Ona, uistinu, odjekuje u moralnoj savjesti svakoga kao neugušivi od jek izvornog saveza Boga Stvoritelja s čovjekom; svi je mogu upoznati u svjetlu razuma i mogu je vršiti zahvaljujući tajanstvenom djelovanju Duha koji puše gdje hoće (usp. Iv 3,8), dostiže i uključuje svakog čovjeka koji živi na ovome svijetu. (Usp. Evangelium vitae, 77.) Jednako tako i ova enciklika Evanđelje života nije isključivo za kršćane nego za sve ljude. Pitanje života, njegove obrane i promicanja nije povlastica samih kršćana. Iako od vjere prima svjetlo i izvanrednu snagu, ono pripada svakoj ljud skoj savjesti koja teži za istinom i pažljiva je i brižna prema sudbini čovječanstva. (Usp. Evangelium vitae, 101.) 17

18 RAZMIŠLJANJA Zeleni križ je u svijetu prepoznatljivi znak ljekarni alnu liječničku pogrešku i reagirati te ne izdati uvijek ono što liječnik propiše ako je pri tomu pogriješio ili nije uzeo u obzir određene nuspojave i negativne interakcije među lijekovima, koje bi mogle ugroziti zdravlje i život pacijenta. Farmaceut je dužan reagirati kada je zdravlje pacijenta ugroženo i ima pravo ne ugrožavati zdravlje pacijentice koja je zdrava što je slučaj kod korištenja kontracepcije koja nije u svrhu liječenja. Farmaceuti nisu trgovci, iako ih mnogi tako doživljavaju, i u ljekarni ne vrijedi pravilo kupac pacijent je uvijek u pravu i stoga ne može i ne treba biti svaka njegova želja ispunjena. Farmaceut ima svoje dostojanstvo kao stručna osoba koja skrbi o zdravlju i ima pravo na priziv savjesti i na intervencije kojima sprječava izdavanje onoga što je liječnik pogrešno propisao ili što pacijent nerazborito želi i što mu može štetiti, a da pri tome ne služi svrsi liječenja. Ohrabrenje i poticaj na prizivanje na savjest u ljekarnama Ovim tekstom želim ohrabriti svoje kolege farmaceute da budu ohrabreni i ustrajni u prizivanju na savjest. Također im želim poručiti da za svoj posao potraže ljekarnu koja poštuje priziv savjesti. Takvih ljekarni na sreću ima diljem Lijepe naše. Osim toga poručujem im i da se ne boje ostati u ljekarnama koje nažalost nezakonito ne poštuju priziv savjesti, odnosno u kojima se vrši diskriminacija prema farmaceutskim djelatnicima koji se prizivaju na savjest. Jako je važno boriti se i biti prisutan baš u takvim ljekarnama, stoga na poseban način preporučujem svojim kolegama ostanak u takvim ljekarnama i ustrajavanje u prizivanju na savjest na kojega imaju pravo. Želim im puno hrabrosti, i odvažnosti i da se snagom istine, ljubavi i zdravog razuma odupru svakom pokušaju napada na život i dostojanstvo ljudske osobe i njezine savjesti. Nadam se da će se oduprijeti svakom zlu i protivštini i ustrajati u dobru i ne bojati se ostati i u takvim ljekarnama gdje će možda biti i jednini s prizivom na savjest, te biti tračak svjetla i nade da i u takvim ljekarnama ipak živi farmaceutska struka u pravom smislu te riječi i da još uvijek postoje farmaceuti kojima je ljudski život i zdravlje važniji od profita. Želim im poručiti i da kolegama koji ih pokušavaju onemogućiti u prizivu na savjest uporno opraštaju, blagoslivljaju ih i mole za njih. Važno im je poručiti, bez duha osuđivanja, ako su kršteni i ako se žele nazivati kršćanima, da se pokaju i dopuste Isusu da promijeni njihov život. Mnogo je nažalost takvih koji su kršteni i koji uz to iz nekoga folklora žele biti kume ili kumovi na krštenjima i vjenčanjima, a da pri tom bez problema izdaju pilule EllaOne i uz to ismijavaju one koji to ne čine. Ovo ne pišem da bi ih osudio nego pozvao na obraćenje, a one koji se prizivaju na savjest da mole za njih i da im opraštaju zlo koje im se nanosi. Kolegama koji trpe diskriminaciju zbog priziva na savjest želim da ih to progonstvo osnaži i usavrši u ljubavi i praštanju i nastavku u njihovoj borbi za zaštitu ljudskog zdravlja i života, ali i dostojanstva farmaceutske struke koja je dužna štititi ljudski život od njegova začetka na što se farmaceuti obvezuju potpisivanjem izjave pri ulasku u Hrvatsku ljekarničku komoru (Usp. članak 4. iz Kodeksa). Ovaj tekst završavam u optimističnom duhu s komentarom da ipak ima sve više osobito mlađih kolega koji se prizivaju na savjest ili to žele započeti. Također postoje i ljekarne čiji vlasnici uopće ne drže pripravke poput EllaOne koji nikad ne mogu biti lijek, a običnu kontracepciju izdaju samo u svrhu liječenja, a u svrhu planiranja obitelji savjetuju druge metode koje nisu štetne za zdravlje i koje ne mogu biti abortivne. Molimo da takvih ljekarni i farmaceuta bude sve više i molimo da Gospodin ohrabri sve one koji već jesu takvi. Oni su naši istinski heroji. Molimo za njih, blagoslivljajmo ih i poručimo im da nisu sami. 18

19 DOGAĐANJA Duhovna obnova za obitelji Obitelj, prva škola molitve Meditirati u obitelji s Božjom riječi bila je tema je duhovne obnove za obitelji u organizaciji Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije koja je održana od 23. do 25. studenog u Lovranu u Domu pastoralnih susreta. Duhovnu obnovu je vodio p. Mirko Nikolić, superior iz Opatije. Na početku sve prisutne je pozdravio voditelj Ureda za obitelj mons. Ivan Nikolić poželjevši im dobrodošlicu te ih je upoznao s programom duhovne obnove. Prisutne je pozdravila i suradnica Ureda za obitelj Vedrana Blašković. Duhovna obnova je sadržavala tri duhovna nagovora koje je vodio p. Nikolić. U prvom duhovnom nagovoru roditeljima je govorio o pripremi za molitvu, meditaciji i molitvi u kršćanskom životu. Istaknuo je da je za dobru molitvu potrebno pronaći prikladno mjesto. Crkva je par excellance mjesto za molitvu, ali mi trebamo naći prikladno mjesto gdje smo sami s Bogom, gdje želimo meditirati i moliti. Osim mjesta, za molitvu je potrebno odvojiti i vrijeme. Nije lako sabrati se jer nas uvijek salijeću svakakve misli. Zato je za molitvu potrebno odvojiti vrijeme, dati svoje vrijeme Bogu da učini ono što On želi. Svoje trenutke trebamo dati Bogu i bit ćemo mirni u svojoj savjesti. Na kraju, za dobru molitvu trebamo pripremiti i svoje tijelo. I ono je važno u molitvi. Najdostupniji način je sjedenje, no svatko treba činiti prema svome osjećaju. Tijelo je molitvena gesta i izražava ono što osjećamo i nosimo u svojoj nutrini. Nakon prvog dijela duhovnog nagovora, roditelji su zajedno s duhovnikom u kapelici izmolili krunicu za obitelji. U drugom duhovnom nagovoru roditelji su razmatrali Božju riječ na određenom biblijskom tekstu. U trećem duhovnom nagovoru napravljen je sažetak. Voditelj je zaokružio temu molitve zaključivši kako je kršćanska obitelj prva škola molitve i preporučio okupljenim obiteljima da svakodnevno mole. Život molitve je život novog srca i treba nas nadahnjivati svakog trena. U molitvi je važno i sinovsko pouzdanje i tako dopustiti Bogu da djeluje, zaključio je p. Nikolić Duhovna obnova zaključena je misom koju je predvodio p. Nikolić. Na blagdan Krista Kralja u propovijedi je poručio Neka Isus uistinu bude kralj naših srca i samo Njega za kralja imajmo u ovome svijetu i onda ćemo doći u kraljevstvo koje nam je on naviještao. Dan Teologije u Rijeci Promovirani magistri teologije Martina Marijanović, diplomantica s najboljim uspjehom, kroz svih pet godina studija ostvarila je prosjek ocjena 4,943 (svi predmeti, završni ispit i diplomski rad) Teologija u Rijeci, Područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 7. prosinca na blagdan svoga zaštitnika, crkvenog naučitelja sv. Ambrozija, svečano je proslavila svoj dan. U kapelici Bogoslovnog sjemeništa slavljena je misa koju je predvodio riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić u zajedništvu s biskupima Riječke metropolije, a svečani Akademski čin s promocijom novih magistara teologije održan je u Velikoj dvorani riječke Teologije. Događaju su nazočili biskupi Riječke metropolije, profesori Teologije u Rijeci, predstavnici riječkog Sveučilišta, i drugi uvaženi gosti. U glazbenom dijelu nastupio je Zbor studenata Teologije pod ravnanjem mr. art. Andrejke Srdoč. U prigodnom obraćanju nadbiskup Devčić podsjetio je na 71. godinu kontinuiranog djelovanja Teologije u Rijeci kazavši da je ova ustanova neizbrisivim slovima upisana u povijest Riječke metropolije, ali i šire. Novim teolozima čestitali su, uz nadbiskupa Devčića, predstojnica Teologije u Rijeci izv. prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar i doc. dr. sc. Anto Barišić, prodekan KBF-a u Zagrebu koji je novim magistrima teologije u ime KBF-a uručio diplome. Dr. Barišić je diplomantima poručio da ne prestanu biti Kristovi učenici. Dijalog i učenje trajna su škola svakog kršćanskog teologa. Godišnje izvješće o radu riječke Teologije iznijela je predstojnica dr. Gašpar. Ovom prigodom doc. dr. sc. Božidar Mrakovčić govorio je o pitanju treba li mijenjati dio prijevoda Očenaša, zaziv»ne uvedi nas u napast«. Nije potrebno jer tim zazivom izražavamo povjerenje da nas Bog ne uvodi u napast. Osim toga, priznajemo i svoju bojazan da zbog svoje slabosti ne podlegnemo napasti i potrebu za Božjom pomoći u trenucima kada se suočavamo s napastima, objasnio je doc. dr. sc. Mrakovčić. Na Dan Teologije u Rijeci promovirani su magistri teologije: Melani Belulović, Kristijan Erceg, Tomislav Končurat, Saša Malović, Zorana Maričić, Martina Marijanović, Marina Mužić, Ivana Palčić, Josip Pende, Kristijan Perović, Branimir Šapina i Beti Šuperina. Za najbolji uspjeh u akademskoj godini 2017./2018. na riječkoj Teologiji priznanja dekana KBF-a dodijeljena su studentima: Mariu Karadakiću (student I. godine), Petri Jurić (studentica II. godine), Aleksandri Jurinović (studentica III. godine), Andriani Debelić (studentica IV. godine), Matteu Jelencu (student IV. godine) te Martini Marijanović koja je kao diplomantica s najboljim uspjehom završila integrirani preddiplomski studij i kroz svih pet godina studija ostvarila prosjek ocjena 4, 943 (svi predmeti, završni ispit i diplomski rad) 19

20 MEDICINSKI KUTAK Urinokultura - mikrobiološka pretraga mokraće Upale mokraćnih puteva su, uz infekcije dišnih puteva, najčešće infekcije i najčešći razlog propisivanja antibiotika. Posebno su česte zimi i znaju biti vrlo neugodne. Pravovremenim se postavljanjem dijagnoze mogu brzo i učinkovito riješiti. Priredio: dr. Ivan Host Infekcije mokraćnog sustava mogu se javiti u bilo kojem dijelu mokraćnog sustava - bubrezima (pijelonefritis), mokraćovodu (ureteritis), mokraćnom mjehuru (cistitis) i mokraćnoj cijevi (uretritis). Najčešće infekcija uključuje donji dio urinarnog trakta - mokraćni mjehur i mokraćnu cijev. Većina upala mokraćnih puteva uzrokovana je bakterijama. Kako bi se pronašao uzročnik upale, a potom i adekvatni antibiotik potrebno je napraviti urinokulturu tj. mikrobiološku (bakteriološku) pretragu mokraće. Uroinfekt je u žena češći Najčešći uzročnik uroinfekta je bakterija E.coli - u čak 80% svih slučajeva. E.coli je prirodni stanovnik crijeva čovjeka, ali kada dospije u mokraćni sustav, množi se i izaziva upalne promjene. Od ostalih bakterija spomenimo još Klebsiellu, Proteus mirabilis te Enterococcus. Sam ulazak bakterija u mokraćni mjehur ne znači uvijek i bolest. Naime ako je mokrenje normalno, bakterije se mogu izlučiti mokraćom. Ako nema redovitog pražnjenja mokraćnog mjehura, bakterije se razmnožavaju i to lako dovede do upale. Ako se ne liječi, bakterijska se upala širi iz mokraćne cijevi u mjehur te dalje mokraćovodima do bubrega. Tada nastaju komplikacije koje je teže liječiti. Zbog toga je važno na vrijeme reagirati i započeti liječenje. Od uroinfekcija pate i žene i muškarci. Ali žene imaju veći rizik od dobivanje uroinfekta, što je posljedica ženske anatomije. Mokraćna cijev (uretra) je kod žena kraća, pa je i prolaz mikroorganizama znatno lakši. U muškaraca je rizik veći u poodmakloj dobi, kada je, kao posljedica povećanja prostate, mokrenje sporo i slabije. I osobe koje boluju od šećerne bolesti imaju značajno veći rizik od upale mokraćnog sustava. Naime višak šećera se iz organizma izlučuje mokraćom, pa je u dijabetičara mokraća slatka što predstavlja dobro hranilište za bakterije. Urinokultura je ključna za liječenje Najčešće tegobe koje uzrokuje upala mokraćng sustava su: bol ili peckanje pri mokrenju, jak, uporan i česti nagon za mokrenjem, mali volumen mokraće, otežano i bolno mokrenje, urin crvene ili svijetlo ružičaste boje - znak prisustva krvi u mokraći. Zatim slučajno nevoljno ispuštanje manje količine urina i noćno mokrenje. Mokraća može promijeniti miris i boju, a u težim slučajevima javljaju se bolovi u zdjelici i donjem dijelu leđa i povišena tjelesna temperatura. Ako imate neke od gornjih tegoba preporučljivo je napraviti mikrobiološku pretragu urina - koju popularno nazivamo urinokultura. To je pretraga kojom se nastoji utvrditi postoje li bakterije u urinu, i ako da, koje i u kojem broju. Ako je potrebno testiramo osjetljivost prisutne bakterije (ili bakterija) na antibiotike (antibiogram). Urinokultura će tako liječniku dati sve potrebne informacije za liječenje Vašeg uroinfekta. Inače mokraća zdravog čovjeka je sterilna i u njoj nema mikroorganizama, dok su kod osoba koje imaju upalu mokraćnog sustava bakterije prisutne i na temelju urinokulture se dakle može dokazati njihova vrsta i težina infekcije. Pravila za uzimanje urinokulture Uzimanje mokraće za urinokulturu je pretraga na koju vas upućuje vaš liječnik obiteljske medicine. Na pretragu vas osim obiteljskog liječnika može uputiti urolog, specijalist hitne medicine ili drugi specijalist. Da bi nalaz bio pouzdan, vrlo je važno pridržavati se uputa prikupljanja uzorka mokraće za urinokulturu. Priprema za pretragu ne traži komplicirane procedure. Možete jesti i piti što želite, a jedino je važno doktora upozoriti ako ste unazad tri tjedna pili neki antibiotik. Najvažniji dio pripreme je ostaviti mokraću dovoljno dugo u mjehuru kako bi se u njoj mogle razviti bakterije. Zbog toga urin koji dajemo na testiranje mora biti koncentriran, odnosno mora biti u mjehuru minimalno 4 sata. Upravo se iz tog razloga preporučuje uzeti prvi jutarnji urin, odnosno njegov srednji mlaz, pa njega dati na analizu. Za ovakav urin smo sigurni da sadrži dovoljno bakterija - ako ih ima - i da će se one moći propisno analizirati. Ako mokraću ne dajete odmah ujutro, pripazite da ne odlazite na WC najmanje četiri sata prije uzimanja mokraće za urinokulturu. Urin mora biti u laboratoriju najviše nakon dva sata otkako je prikupljen. Iznimno se može prikupiti i ranije ali mora biti u frižideru na oko 4 C i to najviše do 24 sata. Nekoliko dana nakon što ste predali mokraću na pretragu (nakon 3-5 dana) nalazi pretrage trebali bi biti gotovi. Nakon toga će Vam liječnik na temelju pristiglog nalaza urinokulture odrediti pravu vrstu liječenja - pravi antibiotik za liječenje uroinfekta. Uz propisane lijekove najvažnije je da pijete dovoljno tekućine. Možete uzimati i neke prirodne pripravke za ublažavanje simptoma upale mokraćnog sustava. Ipak prije uzimanja bilo kojeg pripravka, savjetujte se s Vašim obiteljskim liječnikom. 20

21 PUER NATUS - DIJETE NAM SE RODILO CRKVENA GLAZBA Na originalnom latinskom jeziku, Graduale Triplex, (službena pjesmarica s gregorijanskim napjevima, izdana u Solesmesu god.) na stranici 47 (GT 47) donosi prekrasnu melodiju Introitusa Puer natus est koja je jedna od najljepših pjesama u gregorijanskom repertoriju, te je ujedno i jedna od najznačajnih pjesama u božićnom vremenu. Piše: Andrejka Srdoč Geraci Introitus: Puer natus (GT 47) melodija zapisana u kvadratnoj notaciji. Ispod crtovlja, crvene boje nalazi se San Galenska notacija (IX st.), a iznad crtovlja nalazi l se orenška notacija (X st.). Hrvatska pučka baština donosi mnogobrojne božićne pjesme na narodnom jeziku i naše Crkve su najraspjevanije u božićnom vremenu. Idemo vidjeti što se pjevalo u srednjem vijeku za Božić. Na svetkovinu rođenja Gospodnjega, za treću Božićnu misu Ad Missam in die - rimski misal počinje s ulaznom antifonom Dijete nam se rodilo prema tekstu proroka Izaije (Iz 9,6). Antifona glasi: Dijete nam se rodilo, sina dobismo, na plećima mu je vlast. Ime mu je: Anđeo velikoga savijeta. Ovaj tekst izražava usklik radosti i zahvalnosti Izraela, jer su se rođenjem Djeteta u siromašnim jaslama ispunila njegova iščekivanja za dolaskom Spasitelja i taj je dan za njega bio Dan Slave početak otkupljenja. Ta se radost proširila na čitav svijet. Literarni prijevod riječi magni consilii Angelus (Anđeo velikog savjeta) stavlja jaki naglasak na njihovo značenje, ali isto tako i na naslove date novorođenom djetetu, u stihu koji kod Izaije slijedi neposredno nakon toga: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Na originalnom latinskom jeziku, Graduale Triplex, (službena pjesmarica s gregorijanskim napjevima, izdana u Solesmesu god.) na stranici 47 (GT 47). donosi prekrasnu melodiju Introitusa Puer natus est koja je jedna od najljepših pjesama u gregorijanskom repertoriju, te je ujedno i jedna od najznačajnih pjesama u božićnom vremenu. Tekst na latinskom glasi: Puer natus est nobis, et filius datus est nobis: cuius imperium super humerum eius: et vocabitur nomen eius, magni consilii Angelus. Melodija je ulazne pjesme izvorna, skladana u VII. modusu (miksolidijski ili tetrardus) i sastavljena od tri fraze. Važnost ovog Introitusa stoji u njegovoj početnoj riječi Puer koji započinje intervalom jedne kvinte (So re). Na taj način skladatelj želi istaknuti subjekt i ovim intervalskim skokom naglasiti početnu riječ. 21 Sljedeća važna riječ je nobis. Melodija je vrlo lagana i izražajna, pojavljuje se u nizu s dvije neume na slogu no. San Galenska notacija donosi jednu neumu pod nazivom porrectus flexsus sa slovima p i c što znači poco rapido u prijevodu malo brže. Stoga će interpretacija biti vrlo mekana i brza. Nakon toga melodija nastavlja sa početnom intonacijom et filius u intervalu jedne kvinte. U drugom dijelu polufraze, riječ datus je na sototonici Do na kojoj se nalazi neuma s tri note s artikulacijom na prvoj noti Do. Dakle središte ove prve fraze je puer datus u kojoj dolazi do izražaja, dimenzija darivanja, poklona, kojeg je čitavo čovječanstvo primilo s utjelovljenjem Sina Božjega. Sljedeća riječ je nobis. Da bismo dovršili fraziranje prvog dijela naše ulazne antifone, upadljivo je da nobis dobiva izuzetno slabiji naglasak od puer i datus. Ovo nobis obično i žurno prevedeno za nas znači doslovce nama. Tekstovi Božića ostaju u ovoj logici: pro nobis (za nas) pripada naknadnom razvoju koji ćemo naći na početku i unutar Velikog tjedna: Christus factus est pro nobis usque ad mortem. Ovdje dolazi do izražaja izražajnost riječi za nas koja je snažno obilježena. U drugoj frazi Introitusa cuius imperium super humerum eius (na plećima mu je vlast) precizira smisao teksta: akcent riječi imperium donosi vrhunac melodije. Ali sveukupno kretanje pokretne melodije podcrtava pravu manifestaciju kraljevstva Kristove moći, koja će se održati u svetkovini Bogojavljenja. Melodija se nastavlja na jednom recitativu et vocabitur nomen (ime mu je) na kordi Do gdje su svi glavni akcenti i završava sa kadencom na tonu La. Interpretira se vrlo lagano, povezano i brzo. Završna fraza magni consilii Angelus (Anđeo velikoga savijeta) završava na tonu So i nastavlja se psalmodija na VII tonusu. Ovo bi bilo jedno kratko tumačenje i analiza prekrasnog Introitusa Puer natus. Hrvatske melodije antifone Dijete nam se rodilo U hrvatskom jeziku nakon drugog vatikanskog koncila naš veliki skladatelj Anđelko Klobučar komponirao je na isti tekst Dijete nam se rodilo jednu krasnu dvoglasnu melodiju koja se nalazi u službenoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu na broju 384. Svim čitateljima želim sretan, blagoslovljen i raspjevan Božić!

22 DOGAĐANJA Održan seminar za crkvene glazbenike u Riječkoj nadbsikupiji Uoči sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu u Rijeci organizirala je seminar i radionicu iz gregorijanskog pjevanja za crkvene glazbenike i animatore liturgijskih slavlja. Predavanje je održala mr. sc. Andrejka Srdoč Geraci istaknuvši bitne oznake gregorijanskog pjevanja kao najizvrsnijeg pjevanja liturgijskog obreda rimske katoličke crkve. Zanimljivo je prof. Srdoč objasnila nastanak notnog pisma iz najstarijih neumatskih rukopisa san galesnke i lorenške notacije iz IX/X. st. sve do vatikanske kvadratne notacije kojom se i dan danas celebrant služi kada pjeva misne dijelove. Četrdesetak polaznika u glazbenoj radionici upoznali su se s neumama i pjevali VIII Anđeosku misu. Na početku je sve prisutne pozdravio vlč. mr. Mario Gerić, voditelj Povjerenstva za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu istaknuvši kako je važno da se crkveni glazbenici upoznaju s gregorijankim pjevanjem kao izvornim liturgijskim pjevanjem katoličke crkve. U ožujku će se održati drugi dio seminara o Psalmodiji i gregorijanskim modusima. Svi zainteresirani za materijale s predavanja neka se obrate om: crkvena.glazba.ri@gmail.com RADOSNA PROMOCIJA KNJIGE MEDITACIJA U kapelici Samostana sestara Presvetog Srca Isusova u četvrtak 29. studenog održana je promocija nove knjige meditacija Miroslava Radića Radost trećeg dana. O autoru i knjizi je uvodno nazočnima progovorila č. s. Dobroslava Mlakić. Autor je svjedočio kako su meditacije nastajale, da ih ima 52, za svaki tjedan u godini i da dotiču bitne teme čovjekovog života. Izabrane misli i meditacije iz knjige čitale su Nikolina i Katarina. U ime organizatora promocije, Akademskog katoličkog društva Jeronim, nazočne je pozdravila predsjednica Kristina Pilipović. M.R. Meditacija ANĐELOV GLAS Što je Marija osjećala u duši dok je slušala anđelov glas? Neopisivu radost jer je izabrana, pomiješanu sa strahom od budućnosti. Piše: Miroslav Radić U toploj kapelici, dok vani noć i mjesečina obasjavaju snijegom prekrivene putove, a hladnoća objavljuje svoju vladavinu, mislima sam u onom za Mariju i čovječanstvo najuzvišenijem i najsudbonosnijem danu. To je dan koji je sve promijenio u Marijinu i u svim ljudskim životima, dan kad je Marija izgovorila Neka mi bude!. Veliki dan njenog pristanka da rodi Isusa, Spasitelja. Gledano ljudski nemoguće je postalo moguće jer Bogu je sve moguće. Tko bi pristao izvršiti tako važan zadatak na poziv anđela neznanca?! Vjerojatno je Marija imala slutnju ovog susreta. Njeno je srce već na neki način očekivalo nešto uzvišeno, iako razumski teško objašnjivo, pa je zato i mogla pristati. Doduše, malo je zastala i zbunila se čuvši anđelove riječi, ali je zadržala prisebnost i nije pobjegla. 22 Što je Marija osjećala u duši dok je slušala anđelov glas? Neopisivu radost, jer je izabrana, pomiješanu sa strahom od budućnosti. U tom trenu pristanka naslutila je istinu ne samo Isusova rođenja nego i djelovanja, kao i pretužnog zemaljskog kraja na križu. Usprkos svemu pristala je na Božji plan s njom i njenom ulogom u povijesti spasenja. Pristala je jer nije bila sama, bila je s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. U tom zajedništvu ostala je cijeli život i vječnost. Jedan tren i jedna riječ sve je promijenila i oplemenila. Čovjek i čovječanstvo dobilo je najveći dar, ničim zaslužen, nego Božjom ljubavlju pripravljen i milošću darovan. Na ljudima je samo otvoriti ruke, srce i dušu i primiti taj dar te živjeti s njim. Živjeti po mogućnosti cijeli život ili što više trenutaka ovog prolaznoga života. Život s darom u srcu postaje, hic et nunc-ovdje i sada, ključ nebeskih vrata.

23 GOVORIM HRVATSKI ZAMETNUTA BAŠTINA U hrvatskim kajkavskim krajevima uoči preporoda, u razdoblju prosvjetiteljstva jako je živnuo razvoj književnoga jezika kajkavskih dijalekatskih osobina. Piše: Zrinka Frković Antun Mihanović ( ) rođen u Zagrebu, pjesnik hrvatske himne, kajkavskim književnim jezikom napisao je i izdao brošuru Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku (Beč, 1815.) prije prvih javnih nastupa iliraca. Želio je potaknuti naobražene Hrvate, koji su dobro znali strane jezike, da čitaju i pišu hrvatski bez čega ne mogu postati duhovna zajednica priznata u svijetu. Mihanović će se kasnije pridružiti ilircima, pisati na svehrvatskom standardu, ali je ovim kajkavski pisanim djelom... najavio budućnost i uputio na pravi put (R. Katičić). 23 Dok se od Slavonije preko Bosne i Hercegovine i Dalmacije stvarao književni jezik novoštokavskih obilježja, na hrvatskom sjeverozapadu, u Zagrebačkoj, Križevačkoj i Varaždinskoj županiji, u razdoblju prosvjetiteljstva jako je živnuo razvoj književnoga jezika kajkavskih dijalekatskih osobina. To je uglavnom nastavak vjerskog prosvjećivanja, a nositelji su mu pavlini i isusovci. U 18. st. ističe se pavlin Ivan Krištolovec ( ) rodom iz Varaždina, pisac latinskih djela o povijesti pavlinskoga reda, a na hrvatskom je objavio prijevod Tomaša od Kempisa: Od nasleduvanju Kristuševoga knjige četiri (Beč, 1710.) i Život svete Marte i Magdalene, (Beč, 1718 ).Pavlin Hilarion Gašparoti ( ) rodom Samoborac, napisao je golemo hagiografsko djelo o životima svetaca. Premda pisano jezikom kajkavske jezične stilizacije, ono svjedoči o utjecaju ozaljskoga kruga i njegovom naddijalekatskom stavu. Isusovac Franjo Sušnik ( ), vjerojatno Međimurac, počeo je skupljati leksičku građu i zamislio napisati četverojezični rječnik, ali ga je smrt u tome prekinula. Njegov rad nastavio je i dovršio Andrija Jambrešić ( ) rodom iz Cesargrada. Objavio je u Zagrebu latinski rječnik obogaćen ilirskim, njemačkim i mađarskim prijevodom koji ima riječi, većinom kajkavskih, ali i čakavskih i štokavskih. Kao osobu vjernu koncepcijama ozaljskoga kruga i oduševljenu za cjelinu hrvatskoga jezika prepoznajemo ga kao preteču narodnog preporoda. Godine papa je ukinuo isusovce, a car Josip II. pavlinski red. Za hrvatsku kulturu to je bio težak udarac jer su jedni i drugi bili živo žarište hrvatske naobrazbe. Adam Patačić ( ) rođen u Kaštelu kraj Karlovca, velikaš i visoki crkveni dostojanstvenik, dovršio je svoj enciklopedijski rječnik (od 1054 stranice!), zapravo priručni leksikon, u kojem je razradio i kajkavsku terminologiju. Rječnik je na žalost ostao u rukopisu, a čuva se u nadbiskupijskoj knjižnici u Kaloči (Mađarska). Taj posljednji veliki kajkavski rječnik u neku ruku daje rječničku bilancu nekoliko stoljeća (Lj. Jonke). Važni su još kapucin Matija Marković ( ) rodom iz Zagreba, plodan pisac koji je objavio pet svezaka svojih propovijedi, te svjetovni svećenik Štefan Fuček ( ) iz Mihovljana kod Krapine, koji je u svoju prozu unio dikciju narodnih pripovijedaka i bajki. Također svjetovni svećenik Baltazar Adam Krčelić ( ) plodan je i važan latinski pisac i među kajkavskim piscima 18. st. predstavnik pravog prosvjetiteljstva. Mihalj Šilobod-Bolšić ( ) rođen pod Okićem, napisao je kajkavski prvu aritmetiku na hrvatskom jeziku Arithmetika horvatska (Zagreb, 1758.). Pjesme horvatske Katarine Patačić, knjižica unikat datirana je u Varaždinu Katarina je potekla od dva istaknuta velikaška roda, Keglevića i Draškovića, a udala se za grofa Franju Patačića. Ima više takvih rukopisnih pjesmarica. Iz muškog plemićkog društva potekle su vinske pjesme napitnice. Sve je to pisano na kajkavskom književnom jeziku.tako se izgrađivala njegova polifunkcionalnost. U njegovu razvoju osobito je važnu ulogu odigrala drama. Drame su se prikazivale na školskim predstavama u isusovačkim gimnazijama, a izvodile su se na latinskom i hrvatskom jeziku. U biskupijskom sjemeništu u Zagrebu te su predstave bile na hrvatskom. Najstarija tiskana kajkavska drama je Lysimachus (Graz, 1768.) koju je izdao isusovac Josip Sibenegg. To je prijevod jedne latinske tragedije na kajkavski. Najznačajniji pisac izvornih komedija je Tituš Brezovački ( ). Njegove komedije žive i danas. U njima pored temeljnog kajkavskog ima dosta štokavskih i čakavskih elemenata. Josip Šipuš (18. st.) rođen u Karlovcu, napisao je knjigu Temelji žitne trgovine (Zagreb, 1796.) U predgovoru knjižice zalaže se za ujednačen svenarodni književni jezik. Tomo Mikloušić ( ) rodom iz Jastrebarskog, kajkavski čistunac, tiskao je kalendare, pjesme i kajkavske drame. On u hrvatsku književnu povijest uključuje i dubrovačke pjesnike i čakavske pjesnike Dalmacije i latiniste. Sve je to Mikloušiću bio horvatski orsag, sve mu je to bila Hrvatska (R. Katičić). Vidimo dakle da je već prije Gaja i preporoda stvorio takvu perspektivu i takvo gledanje. To je vrlo važno, a ne uči se u školi. Ovaj napis s puno imena (samo najvažnijih!) bio je potreban kako bismo dobili predodžbu kakav je bio naš jezik u 17. i 18.st. i saznali više o našoj zametnutoj baštini.

24 GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Biskup Križić o značaju i pojmu svećeničkog poziva U nedjelju 4. studenog u Otočcu je sedmi puta zadnjih godina na početku nove pastoralne godine održano tradicionalno okupljanje župnih pastoralnih vijeća Gospićko-senjske biskupije kojim se najavljuje nova pastoralna tema koja je ove godine u znaku duhovnih zvanja. Susret je započeo Bogoslužjem Riječi u župnoj crkvi Presvetog Trojstva koju je najavio domaćin, župnik i dekan otočki mons. mr. Tomislav Šporčić, a predvodio gospićkosenjski biskup mons. Zdenko Križić. Biskup Križić je preko stotini župnih pastoralnih vijećnika na početku poručio da je njihova uloga u župama važna jer su birani zbog kvalitete kršćanskog života i zahvalio im na suradnji sa župnicima. Govoreći o pojmu poziva, biskup Križić je uz svećenički ili redovnički-božji poziv istaknuo i svjetovni poziv. Ta podjela danas ima kompleksno značenje jer smo svi pozvani da budemo što vjernija slika Božja, da se bolje ostvarimo. Čovjek naime nije stvoren do kraja, Bog nije čovjeku dao ime jer želi da se svaka osoba ostvari s njim u suradnji. Adam je inače kolektivno ime, a mi smo projekt od Boga koji treba dalje izgraditi i pretvoriti u stečevinu, da od ništa postanemo više čovjek. Čovjek u svojoj slobodi može biti i Božje razočarenje i od njega se distancirati. Svoj dar dobiven od Boga čovjek mora pretvoriti u stečevinu. Božji poziv uključuje dijalog, poziv i odaziv, što vrijedi i za ostale svjetovne pozive. Susret je nastavljen u kino dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta gdje je predavanje na temu Crkva je roditeljica i odgajateljica duhovnih zvanja održao duhovnik sjemeništa u Zadru vlč. mr. Zvonimir Mikulić. Kao bitne čimbenike jačanja duhovnih zvanja u Crkvi naveo je kao najvažniji molitvu u kojoj se otkriva osobni identitet. Važno je i razmatranje riječi Božje, molitva treba zahvaćati cijelu župnu zajednicu, važna je liturgija, kateheze za mlade, a napose kršćanske obitelji. Treba razbijati mentalitet da je sramota biti svećenik i dublje proniknuti u pastoral mladih, zaključio je vlč. Mikulić. Biskup Križić je u zaključku istaknuo da je Isus govorio maloj skupini ljudi, a Biblija govori da je pravednih manje od grješnih. Čuvajmo zato malo stado, jer lakše je većini vjerovati u idole no u pravog Boga. Vjera u narodu posebno zavisi od svećenika, a na vama vjernicima je da upozorite na ono što ne funkcionira, budite korektiv. Nije važno koliko ljudi dolazi u Crkvu već da oni koji dolaze budu kvasac, zaključio je biskup Križić. Zvonko Ranogajec 24 Dan sjećanja na Vukovar u Crkvi hrvatskih mučenika Gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović predslavio je u nedjelju 18. studenog misno slavlje u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Suslavili su čuvar svetišta i dekan udbinski vlč. Josip Šimatović i župni vikar na Udbini vlč. Pero Burečić. Kada se ne bismo sjećali onoga što se jučer dogodilo, ne bismo se mogli okoristiti stečenim znanjem i iskustvom koje smo prije stekli. Pravili bismo iste greške. Što vrijedi za pojedince, vrijedi i za skupine i narode. Zato se kaže da narod koji na uči iz svoje povijesti, osuđen je da je ponavlja, istaknuo biskup Bogović. Vukovar je simbol naših stradanja u Domovinskom ratu, a Bleiburg i Križni putovi simbol su stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraću. Zato se danas kolona sjećanja kreće iz središta grada prema groblju, a u Bleiburg hodočastimo sredinom svibnja svake godine. Sve to objedinjuje Dan hrvatskih mučenika kada se sjećamo i onih koji su pali na Krbavskom polju, Bleiburgu i Vukovaru, nego i svih ostalih koji su kroz povijest našega naroda izložili svoje živote da bi spasili svoju subraću. Iznad Bleiburga, Vukovara i Krbavskog polja, na reljefu je uskrsli Krist koji svojom pobjedom nad smrću daje smisao i vrijednost žrtve za druge. Umrijeti za spasenje drugih pobjednički je čin, rekao je biskup u miru. Što više budemo na svoje križeve gledali u svjetlu Kristova križa to će oni biti spasonosniji za nas i za našu braću. Križ bez ljubavi je pakao (lijevi razbojnik), a križ koji je okrenut prema Kristu (desni razbojnik) otvara rajska vrata svakom grešnom čovjeku. Eto u kojem smislu hrvatski kršćanin treba gledati na patnju Vukovara i na patnju i križeve svakog čovjeka, zaključio je biskup Bogović. Zvonko Ranogajec Đakonska ređenja u senjskoj katedrali Isus je želio da apostoli shvate da je u Božjim očima velik onaj koji služi, a ne onaj koji je ohol i moćan, poručio je biskup Križić. U Senju je 1. prosinca održano đakonsko ređenje bogoslova Josipa Tomljanovića iz Senja i Marija Kralja iz Oroslavja, koje je u nazočnosti tridesetak svećenika među kojima i o. Mate Miloša iz Remeta, rektora riječke Teologije dr. Maria Tomljanovića i biskupa u miru Mile Bogovića zaredio gospićkosenjski biskup Zdenko Križić. Uz domaće vjernike svečanosti đakonskog ređenja nazočili su bogoslovi biskupije, župljani rodne župe ređenika Marija Kralja iz Oroslavja na čelu sa župnikom Dragom Bosnarom kao i hodočasnici i svećenico iz drugih dijelova biskupije. Danas se radujemo u senjskoj katedrali dvojici bogoslova s kojima Bog ima svoje planove. Nekada je Senjska biskupija bila u Zagrebačkoj metropoliji, pa se sada ređenikom iz Oroslavja vraća dio nekadašnjih veza ovih prostora, poručio je na početku biskup Križić. U svom obraćanju je progovorio o povijesti đakonata i služenja od apostolskih vremena kada su đakoni bili osobe koje su služile siromašnima i bolesnima, to su bili ljudi posebnih kvaliteta, na dobrom glasu, puni duha i mudrosti za vršenje materijalne i duhovne službe. Biti đakon znači Mario Kralj je rođen 15. lipnja godine u Oroslavju gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te KBF u Zagrebu, filozofsko-teološki smjer kao kandidat karmelskog reda. Josip Tomljanović rođen je 22. lipnja godine u Senju gdje je završio osnovni školu i gimnaziju te Teologiju u Rijeci. služiti u ljubavi božjem narodu i biti svjetlo drugima da ljudi uvide svjetlo Božje ljubavi. Navještaj bez služenja nije uvjerljiv, a što je osoba duhovnija, to ima veću potrebu za služenjem. Zanimanje apostola bilo je da služe, a ne da budu ministri u vladi. Isus je želio da apostoli shvate da je u Božjim očima velik onaj koji služi, a ne onaj koji je ohol i moćan. Pranje nogu na posljednjoj večeri bila je najbolja oporuka đakonima, da ono što je on učinio njima, i oni čine drugima, bez toga nema svećeničke autentičnosti. Biti uz narod a ne iznad naroda, Isusova je poruka đakonima, što je i geslo senjskih ređenika Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas. U ime župljana Senja čestitke redenicima uputio je Ivan Prpić Špika uz naglasak na sintagmi budite hrabri, budite Kristovi. U ime ređenika riječi zahvale uputio je domaći sin Josip Tomljanović.

25 GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Biskupijski susret čitača u liturgiji U pastoralnom centru Marije Majke Crkve na Mukinjama na Plitvicama 18. studenog održan je redoviti godišnji susret čitača u liturgiji Gospićko-senjske biskupije. Susret, inače 12. po redu započeo je molitvom Srednjeg časa koji je predvodio generalni vikar Gospićkosenjske biskupije mr. Marinko Miličević. Središnju temu Riječ u izvan-liturgijskoj komunikaciji održao je župnik Kompolja, Brloga i Vratnika don Anđelko Kaćunko u nazočnosti preko 50 sudionika susreta iz svih dekanatskih središta kao i više svećenika. Pozdravne riječi u ime domaćina salezijanaca don Joze Kaića i Stjepana Trbuljaka prenio je župnik Plitvica don Goran Antunović, nakon čega je temu susreta najavio generalni vikar biskupije mr. Marinko Miličević. Predavač teme don Anđelko Kaćunko na početku je istaknuo da tema nema pretenziju biti stručno-znanstveno predavanje već je plod osobnog iskustva kao svećenika, ali i filologa i novinara. Predavač je na početku terminološki pojasnio pojmove riječ, komunikacija i liturgija te ukazao na značaj verbalne i neverbalne komunikacije. Liturgija je vidno-čujna komunikacija u kojoj čitač korespondira sa slušateljima vjernicima ne samo verbalno već i govorom tijela, jer se riječ Božja razlikuje od svih riječi. Same riječi ne daju gotovu sliku već to daje govor tijela. Znanstveno je dokazano da 55 posto dojma kod čitanja daje neverbalna komunikacija, 38 posto način čitanja a samo 7 posto sam sadržaj čitanja. Riječ Božja razlikuje se od svih drugih riječi. Kod čitanja je bitno osjećati čast, ponos, ne pretjerati u poniznosti, s radošću i odgovornošću, bez nonšalancije ali i straha. Važna je glasnoća, dinamika, tempo, naglasak, interpunkcija i udaljenost od mikrofona, a najveća je pogreška površnost. Dva su temeljna uvjeta za svakog čitača, da tekst prije pročita, i da ga shvati. Izgovorena riječ može donijeti blagoslov ali i prokletstvo, snagu života ali i smrti, može blagosloviti ali i prokleti. Z. Ranogajec Ogulinski lovci proslavili blagdan svog zaštitnika sv. Huberta Ogulinski lovci tradicionalno su i svečano proslavili po 23. puta blagdan svog zaštitnika sv. Huberta svečanom misom, ovaj puta u svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama Osim najbrojnije lovačke udruge u Karlovačkoj županiji LD Kleka iz Ogulina, misi su nazočili domaći lovci iz Oštarija LD Jelen-Mala Kapela, lovci iz LD Srnjak iz Zagorja Ogulinskog i LD Kuna iz Drežnice. Misu je predslavio čuvar svetišta pop Ante Luketić a uz blizu dvije stotine lovaca misu su uzveličali saborski zastupnik Tomislav Lipošćak, načelnik općine Josipdol Zlatko Mihaljević, upravitelj Uprave šuma Ogulin Dragan Rudančić i načelnik Policijske uprave Ogulin Goran Vukelja. Liturgijskom glazbom misu je uzveličao župni zbor iz Oštarija pod orguljskom pratnjom Franje Puškarića. Propovjednik je predstavio život sveca Huberta rođenog u 7. stoljeću u današnjoj Francuskoj koji je živio običan život s obitelji, suprugom i sinom. No, kada je supruga umrla pri porodu, Hubert se udaljava od svijeta i ljudi, te odlazi u prirodu a lov mu postaje strast. Strast može biti pozitivna ako je umjerena, istaknuo je propovjednik. No, kada je na Veliki petak vidio u šumi između jelenjih rogova plamteći križ, to mu je postao izazov te se počinje duhovno izgrađivati. Vremenom postaje svećenik a u konačnici i biskup. Umro je 727. godine. Z. R. 25 Dr. Richard Pavlić o duhovnosti caritasovih djelatnika i volontera U pastoralnom centru župe sv. Josipa u Ličkom Osiku 24. studenog održan je redoviti godišnji susret svećenika i volontera župnih caritasa Gospićko-senjske biskupije koji je okupio oko 30 sudionika iz svih dekanata biskupije. Središnje predavanje na temu Duhovnosti caritasovih djelatnika održao je profesor na riječkoj Teologiji i župnik Senja dr. Richard Pavlić. Susret je započeo molitvom Srednjeg časa koju je predvodio kancelar i tajnik biskupije Mišel Grgurić, nakon čega je pozdravne riječi uputio domaćin, župnik Ličkog Osika i Široke Kule te ravnatelj biskupijskog Caritasa preč. Luka Blažević. On je predstavio naglaske poruke ravnatelja hrvatskog Caritasa biskupa Josipa Mrzljaka povodom 25. Obljetnice od osnutka Hrvatskog Caritasa, te je temu susreta stavio u kontekst pastoralnog plana biskupije, Godine duhovnih zvanja. Predavač dr. Richard Pavlić je istaknuo da ćemo tekuće godine koja je u znaku Duhovnih zvanja puno govoriti o duhovnim zvanjima, moliti za ista, kao i Bogu zahvaljivati za njih. Predavač je u drugom dijelu govorio o radostima duhovnog poziva i života u vjeri. Ako smo Isusu vjerni, on može vratiti u nas život radost. Ukazao je i na čestu pojavu etiketiranja drugih ljudi jer se u životu nahodimo ljudskom logikom. U kasnijoj raspravi istaknuta je potreba unošenja jače duhovne dimenzije u karitativni rad svih volontera. U svom radu budite ustrajni i u njemu uživajte, zaključio je dr. Pavlić. Na kraju je izvješće o godišnjem radu biskupijskog Caritasa podnijela voditeljica ureda Kata Matanić. Istaknula je brojne aktivnosti biskupijskog Caritasa uz posebno težište na podjelu hrane potrebitim obiteljima kojima se pomaže svaka dva mjeseca. Pri tome je najveća uloga trgovačkog lanca Lidl kao i Vlade RH, no konstatirano je da je ove godine smanjen iznos donacija. Caritas je proveo akciju Mir i dobro s podjelom odjeće, obuće, namještaja i hrane, kao i ortopedskih pomagala. Obilježen je Dan života i Dan bolesnika, a sprovedena je akcija Misereor. Caritas Gospićko-senjske biskupije je osmu godinu za redom vlastitim sredstvima proizveo rekordnih 10 tona krumpira kojim su opskrbljene caritasove kuhinje u Sisku, Rijeci i Kninu. Caritas je po 16. puta sudjelovao u nacionalnoj akciji Za tisuću radosti, a na nedjelju Caritasa 10 potrebitih obitelji je dobilo po 2 i pol tisuće kuna. Zvonko Ranogajec

26 RIJEČKA NADBISKUPIJA Obljetnica smrti sluge Božjeg fra Ante Tomičića Riječki kapucini, 37. obljetnicu smrti sluge Božjeg fra Ante Tomičića 25. studenog obilježili su misom u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske. Misu je predvodio generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Emil Svažić, a nakon mise i molitvu na grobu fra Ante u kripti crkve. Upoznao je okupljene sa skromnim i poniznim, kako ga u Rijeci pamte, kapucinskim bratom koji je umro na glasu svetosti. Potvrdili su to brojni njegovi suvremenici koji su ga poznavali u kauzi za proglašenje blaženim i svetim koja je pokrenuta godine. Otvorio ju riječki nadbiskup Ivan Devčić, a postulator je fra Stanko Dodig. Rođen u Ričicama, fra Ante Josip najduže živio i djelovao u Rijeci je te se tu i uzdigao do glasa svetosti. Još za njegova života, vjernici su primjećivali njegovu svetačku pojavu i njegove blage, smirujuće, ohrabrujuće i proročke riječi. Bio je tihi svjedok vjere u gradu Rijeci. Posjet europarlamentarke Zastupnica u Europskom parlamentu u Bruxellesu Ivana Maletić posjetila je 7. prosinca u Nadbiskupskom domu riječkog nadbiskupa i metropolitu mons. dr. Ivana Devčića. U pratnji nadbiskupa bio je biskupski vikar mons. mr. Matija Matičić zadužen za međunarodne odnose, suradnju i diplomaciju. Razgovor je trajao oko sat vremena, a zastupnica Maletić zanimala se za nadbiskupijske projekte u službi građana koje Nadbiskupija provodi zalaganjem nadbiskupa i suradnika te se posebno interesirala za Caritasov dom za žene i djecu, hospicij, katoličku osnovnu školu, pučku kuhinju i smještaj za beskućnike te novi projekt u realizaciji Dom za dementne s čime je zastupnicu upoznao nadbiskup. Susret je završio razmjenom autorskih knjiga Nadbiskupa i zastupnice sa željama za uspostavom bolje suradnje posebno kroz europske fondove na dobrobit svakoga čovjeka kroz postojeće i nove socijalne projekte. Susret obitelji bogoslova Na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u riječkom bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II. okupili su se članovi obitelji, rodbine i prijatelji bogoslova. Okupljene je pohodio i riječki nadbiskup i metropolit mons. Ivan Devčić. Program susreta obitelji bogoslova započeo je svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup u koncelebraciji s odgojiteljima sjemeništa. Otac nadbiskup je izrazio zadovoljstvo na misi zbog okupljenje bogoslovske zajednice i njihovih bližnjih. U homiliji se osvrnuo na važnost obitelji u bogoslovskoj formaciji te zapravo da je upravo obitelj kao takva prvo sjemenište. Po završetku propovijedi nadbiskup je podijelio bogoslovske formacijske službe. Na naslov Riječke nadbiskupije službu lektorata su primili Luka Klarica, Hrvoje Mandić, Josip Mioč, a na naslov Krčke biskupije Andrija Živković. Službu akolitata na naslov Riječke nadbiskupije primio je Ivan Devčić, a Dragan Karlić za Porečko-pulsku biskupiju. Poslije su se svi okupili u svečanoj dvorani, zgrade Teologije u Rijeci, gdje su bogoslovi priredili prigodni kratki film. Susret čitača U riječkom Ordinarijatu 1. prosinca održan je susret nadbiskupijskih čitača na temu: Živa Riječ i Euharistija o kojoj je govorio o. Ivan Dominik Iličić. Susret su koordinirali biskupski vikar mons. mr. sc. Matija Matičić i tajnica Andreja Kunštek Škarabot. Susret zborova Prvostolnog dekanata Susret zborova Prvostolnog dekanata, tradicionalno o blagdanu sv. Cacilije, 23. studenog u crkvi Marije Pomoćnice započeo je svečanim misnim slavljem na kojem su zajedno pjevali svi zborovi, a koje je predvodio dekan vlč. Mario Gerić. U svojoj propovijedi posebno je istaknuo važnost uloge zbora u liturgijskim slavljima te potrebu da zbor svojim nastupom potakne sve nazočne vjernike da se što više aktivno uključe u proslavu misnog slavlja. U skladu s time je i odabir pjesama i nepromjenjivih dijelova mise ovogodišnjeg susreta bio takav da se prikaže jedna od mogućnosti kako se u pjevanje u najvećem dijelu može uz zbor uključiti i puk. Vlč. Gerić je također u svojoj propovijedi zahvalio svim pjevačima na velikom trudu koji ulažu u svom djelovanju. Nakon misnog slavalja zborovi su nastupili pojedinačno s po jednom pjesmom. Tema ovoga dijela susreta je bila liturgija došašća i pjesme za to doba crkvene godine. Želja je bila da svaki zbor pokuša predstaviti jednu pjesmu koja se manje izvodi, a ima mjesto u liturgiji došašća kako bi se potaknuli i ostali zborovi na izvođenje, odnosno kako bi se proširio izbor pjesama za to doba crkvene godine. Nastupili su: Zbor župe Uznesenja BDM, Zbor župe Gospe Lurdske, Zbor župe sv. Nikola Tavelić (zbor fra Ivo Peran), Zbor župe sv. Josipa, Zbor župe sv. Ivana Krstitelja, Zbor župe sv. Romualda i svih svetih, Zbor župe Marije Pomoćnice, Katedralni zbor Cantores Sancti Viti i Coro Fedeli fiumani. Josip Mežnarić 26

27 Mladi u župi Marije Pomoćnice RIJEČKA NADBISKUPIJA Riječki salezijanski oratorij Iako ne postoji definicija oratorija i svatko će ga objasniti na svoj način, nerijetko se koristi izraz da je oratorij dom koji prihvaća, škola koja uči, dvorište na kojem susrećem prijatelje i crkva koja evangelizira. Kao i u don Boscovo vrijeme oratorij je prvenstveno namijenjen djeci i mladima, ali i svima ostalima. Začuđujuće najteža stvar za objasnit svakom oratorijancu je upravo ta što je oratorij. Pod pojmom Oratorij ne misli se isključivo prostor unutar salezijanske župe ili crkve, već ina aktivnosti koje obuhvaćaju rad salezijanaca unutar, ali i izvan tog prostora. Gdje god je prisutan don Boscov duh, tu je Oratorij. Većim djelom za djecu i mlade, ali i različite aktivnosti u oratoriju odgovorni su salezijanci, no postoje razne skupine unutar oratorija koje svoja znanja i vještine koje su naučili od salezijanaca koriste kako bi drugima mogli pružiti znanja i vještine koje su stekli. Tako je unutar našeg oratorija okupljeno 60-ak mladih srednjoškolaca koji na tjednoj bazi prolaze formacije salezijanskih animatora. Animatori pripremaju razne projekte i aktivnosti za djecu i mlade (poput Subotnjeg oratorija, Zimskog oratorija i svima najdražeg Ljetnog oratorija). Ljetni oratorij je projekt kojeg organiziraju salezijanci uz pomoć salezijanskih animatora. Svrha mu je pružiti mogućnost kvalitetnog provođenja ljetnih praznika djeci osnovnoškolske dobi. Program je zabavnog, rekreativnog, sportskog, izletničkog i molitvenog karaktera koji djecu odgaja u duhu don Bosca. U našem oratoriju traje već 11 godina te zadnjih godina okuplja 250 djece godišnje. Po uzoru na Ljetni oratorij od prošle godine održava se i Zimski oratorij, sličnog karaktera samo za vrijeme zimskih praznika uz zimske radosti. Tu je i naš Subotnji oratorij za osnovnoškolce koji se održava svake subote od 14 do 17 sati. Još jedan projekt koji smo pokrenuli prošle godine su i besplatne instrukcije za osnovnoškolce. Instruktori su student koji svoje vrijeme besplatno daju za podučavanje djece. Instrukcije se održavaju utorkom, srijedom i četvrtkom od 19 do 21 sat i trenutno okupljaju 25 instruktora i oko 60 djece. Od ove godine jednom mjesečno se održavaju susreti srednjoškolaca na različite teme koje su bliske mladima te dobi. Svaki utorak od održavaju se kateheze za student koje vodi voditelj oratorija don Danijel Dragičević uz članove molitvene zajednice "Auxilium Christianorum". Osim duhovnih aktivnosti salezijanska karizma poznata je i po rekreativnim aktivnostima. Oratorijska nogometna ekipa "Dominik Savio" od ove godine ima i pojačanje s novom generacijom koja je dio male nogometne škole za djecu 3. i 4. razreda osnovne škole. Poznati su i humanitarni nogometni turniri koji se održavaju nekoliko puta godišnje. Don Bosco je često govorio da je oratorij bez glazbe kao tijelo bez duše stoga u našem oratoriju imamo čak tri glazbene skupine VIS Novitas, VIS Gaudium i VIS Santo koji nedjeljom animiraju mise u župi te se za razne prilike rado udruže i veselo skupa pjevaju. Oratorij je otvoren za svakoga svaki dan od 17 do 22 sata, za druženje ili igru. Kroz njega svakodnevno prođe preko 100 mladih. Svaki dan u oratoriju završava sa molitvom krunice na poseban salezijasnski način u 21 i 30 šećući po igralištu te sa salezijanskom "Riječi za laku noć". Ljubav prema Mariji Pomoćnici usadio nam je u srce don Bosco, a na nama je da ju njegujemo, širimo i gradimo. Oratorij je zaista kuća mladih, uvijek otvoren za sve! Ukoliko se pronalazite u nekoj od naših aktivnosti ili samo želite doći zaigrati nogomet/košarku ili koju partiju stolnog tenisa uz dobro društvo drugih mladih, naša su vrata uvijek otvorena! Lorena Kalić 27 Kada je došao u stariju dobu sv. je Ivan Bosco razmišljao o tome kako će oratorij izgledati nakon njegove smrti te tko će i kako preuzeti odgovornost privođenja mladih Kristu. Tako je osnovao družbu koju je po sv. Franji Saleškom nazvao salezijanci, no don Bosco salezijance nije smatrao samo redom nego obitelji kojoj je glavni cilj privesti mlade Kristu i spasiti njihove duše. Danas Salezijanska obitelj ima mnogo grana koje uz salezijansku karizmu i zajednički cilj nasljeduju don Boscov rad. Tako salezijanci don Boscov rad nasljeduju i u Rijeci gdje je prije 100 godina pokrenut omladinski centar iz kojeg su danas nastale salezijanska župa Marije Pomoćnice, Salezijanska klasična gimnazija i Oratorij.

28 RIJEČKA NADBISKUPIJA Zamet Župa Presvetog Srca Isusova proslavila 20 godina U nedjelju 25. studenog župa Presvetog Srca Isusova na Zametu proslavila je 20 godina od ustoličenja župe (22. studenog g.). Proslava je bila u ozračju 105. godišnjice od posvete crkve i 60. godišnjice djelovanja isusovaca na Zametu. Svečano misno slavlje 22. studenog godine na svetkovinu Krista Kralja predvodio je riječko-senjski nadbiskup i metropolit mons. Anton Tamarut čime je ostvarena dugogodišnja želja vjernika Zameta da imaju svoju župu. Župne kronike svjedoče da je još 30. prosinca godine pismeno zatraženo od tada Riječke biskupije osnivanje župe. Prvim župnikom imenovan je p. Mirko Vukoja koji je na prvoj misi prije 20 godina i preuzeo novu župu, a danas je župnik župe Presvetog Srca Isusova p. Mate Samardžić SJ. Prvi i aktualni župnik suslavili su na svečanom misnom slavlju kojega je u povodu proslave obljetnica predvodio rektor Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. u Rijeci vlč. dr. Mario Tomljanović. Izražavajući zahvalnost isusovcima na vrijednom i poniznom služenju Gospodinu i vjernicima na Zametu, vlč. Tomljanović je istaknuo kako su, zahvaljujući njihovom radu s mladima kroz pastoral i osobni primjer, u ovoj župi rođena mnoga duhovna zvanja. U samo dvadeset godina župa Zamet dala je devet svećenika, rekao je rektor Bogoslovnog sjemeništa i na osobit način prisjetio se prerano preminulog p. Danijela Korace. Bio je veliki čovjek, velikog srca i ideja, kazao je vlč. Tomljanović. Govoreći o svetkovini Krista Kralja potaknuo je vjernike da od Isusovog primjera uče o poniznosti, služenju i istini naše vjere. Trebamo se propitati radimo li za Istinu ili zabijamo glavu u pijesak kada je potrebno svjedočiti vjeru u Isusa Krista? Kraljevstva koja su građena na lažima - nisu opstala, kao ni ona koja su htjela Boga izbrisati. Brišemo li Boga, brišemo sebe, poručio je propovjednik. U nastavku je okupljene potaknuo na zajedništvo kazavši da se snaga vjere jednog naroda nalazi u zajedništvu vjernika laika. Zahvalnu riječ rektoru riječke Bogoslovije, kao i okupljenim vjernicima uputio je župnik p. Mate Samardžić koji je okupljene pozvao na druženje i okrijepu koju su župljani u zajedništvu sa svojim župnikom pripremili u župnim prostorima. Helena Anušić Otvorena Godina Katoličkog katekizma za župe Kupske doline Svetom misom koju je u nedjelju 4. studenog, na blagdan sv. Karla Boromejskog, u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi služio mons. Matija Matičić, biskupski vikar za pastoral Riječke nadbiskupije te rektor katedrale sv. Vida u Rijeci, otvorena je Godina Katoličkog katekizma za župe Kupske doline, skladno uklopljena u Godinu duhovnih zvanja. Kao priprava na otvorenje u subotu, 3. studenog održano je izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta u župnoj crkvi u Brodu na Kupi s prigodnom propovjedi, čitanjem Odluke o proglašenju Godine te javnom ispovješću vjere. Na misnom slavlju 4. studenog nazočio je veliki broj vjernika iz svih okolnih župa - Kuželja, Turki s filijalom Hrvatsko kao i susjednih slovenskih vjernika. Pjevanje je prevodio župni pjevački zbori iz Plešci, a pjevane su hrvatske i slovenske pjesme kao znak otvorenosti Crkve svim ljudima. Mons. Matičić u propovjedi je na temelju nedjeljnih svetopisamskih čitanja izložio osnovne postavke o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Biblijski potkrjepljujući ljubav prema Bogu, istakao je da iz ljubavi prema Njemu ljubimo sve ljude i želimo da se svi spase kroz Crkvu koja živi na temelju Svetog pisma i Predaje čega je Katekizam sastavni dio. Upravo zato skladno se ova Godina Katoličkog Katekizma uklapa u Godinu duhovnih zvanja na području Riječke nadbiskupije, istakao je propovjednik. Na kraju mise, upravitelj župa Kupske doline vlč. Josip Tomić, zahvalio je mons. Matičiću na dolasku te podršci koju riječki nadbiskup Ivan Devčić kao nadpastir riječke Crkve pruža narodu ovog kraja. Zahvalio je i župnom pjevačkom zboru župe Plešce, svim dobročiniteljima ovih župa, crkvenim odbornicima svih župa koji upravljaju svojim župama i nastoje održati sve crkvene objekte u doličnom stanju kao i na njihovim pastoralnim inicijativama. Sveta misa zaključena je ophodom glavnog žrtvenika crkve u Brodu, a nakon toga je u Domu hrvatskih dragovoljaca održano prigodno druženje uz objed, glazbu i ples. Godina Katoličkog Katekizma za ove župe trajati će do 22. srpnja i bit će ispunjena različitim katehetsko - duhovnim sadržajima od svetih misija, izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta, hodočašća, te karitativnih aktivnosti u korist Doma sv. Ana u Rijeci. Kalac Uređenje crkvice Krista Kralja U sklopu proslave mjesne svetkovine Krista Kralja, 25. studenog u zaseoku Kalac na padinama Učke, slavljena je misa koju je predvodio vlč. Ivan Zimmerman, župnik župe sv. Andrije u Mošćenicama, kojoj pripada ova crkvica. Tom prigodom župnik je blagoslovio obnovljenu crkvicu i zahvalio svima koji su dali svoj doprinos u obnovi ovog lijepog zdanja. Crkvica Krista Kralja postoji već 80 godina i sagrađena je kao zavjetna crkvica od strane dvoje mještana. Prema pričama starijih mještana sela Kalac, spominju se imena Antona Bradičića - Marića i Antona Lazarića - Abata kao graditelja ovog zdanja. Ova dvojica starosjedioca sela Kalac došli su na ideju da u znak zahvalnosti što su preživjeli mnoge nedaće kojima su bili izloženi tijekom prvog svjetskog rata, sagrade ovu malu crkvicu posvećenu Kristu Kralju, pa su negdje od godine pa do konca godine realizirali tu svoju ideju i sagradili crkvicu, koja je danas i simbol toga vremena. Pri ovoj restauraciji je nadograđena, izvučena na kolone u rasponu 2 i pol metra, s izraženim ukrasima u betonskom lijevu, obnovljen je krov, uređen zvonik, obnovljena vrata po prijašnjem modelu, restauriran kip 28 Krista Kralja na oltaru, te kompletno uređena i ofarbana izvana i iznutra, a sve inicijativom i donacijom kao i financijskim doprinosom gđe. Stanke Fućak rođ. Bradičić, inače unuke graditelja Antona Bradičića - Marićeva. Svetkovini je usprkos velikom nevremenu toga dana, prisustvovao veliki broj mještana i vjernika okolnih mjesta koji su svjedočili ovom hvale vrijednom događaju. Po završetku svete mise održana je mala zakuska za sve prisutne u zahvalu za posvetu ove lijepe mjesne crkvice, koja će ostati i nadalje mjesto okupljanja mještana sela Kalac kao i žitelja okolnih mjesta koji tu gravitiraju. Zahvala je upućena i svima onima koji su dali svoj doprinos na bilo koji način, a posebno je naglašen Ivan Bradičić - Bajčev također unuk graditelja Antona Bradičića - Marićeva, koji je svojim besplatnim zidarskim radovima dao veliki doprinos ovom djelu. Anton Fućak

29 Iz pera župljana Matteo Perković, župa Krista Kralja, Matulji Obilni plodovi molitve Rezultate molitvi župljana možemo vidjeti u dvama ovogodišnjim događajima u našoj župi. U svibnju je mladu misu slavio vlč. Laurent Kružić, a u kolovozu vječne zavjete položila je redovnica Klanjateljice Krvi Kristove, s. Sunčica Kunić. U samom središtu Matulja, malom gradiću na obroncima Učke, smjestila se župna crkva Krista Kralja. Crkva u neoromaničkom stilu izgrađena je g. od sivog kamena iz obližnjih kamenoloma. Crkva je prostrana, jednobrodna, sa dvije bočne kapelice i svetištem u kojem je smješten oltar. Prekrasnim pročeljem crkve dominira velika kamena rozeta promjera većeg od 2 metra. Pri vrhu se nalazi zabatni vijenac od bijelog kamena. Unutrašnjost crkve je jednostavna, a krovište otvoreno i drveno, u apsidi svodno. Crkva ima 13 bočnih i apsidalnih prozora. U središtu apside nalazi se velika slika Krista Kralja u slavi, kojem je posvećena crkva. Bočne zidove krase slike dvanaest apostola. Na trijumfalnom luku se nalazi Bog Otac i arhanđeli Mihael i Gabrijel i natpis Regem regum venite adoremus. Jedna od zanimljivosti je i ta da su za neke od likova apostola umjetnicima pozirali sami mještani (Milan Kamber, pravnik Radessi, Vice Ružić, djeca i djevojke). Prije nešto više od godinu upravljanje župe u Matuljima preuzeo je 30-godišnji svećenik Pero Marijanović, rodom iz Vukanovića, sela u Bosni i Hercegovini, kojega je zajedno s obitelji rat doveo u ove naše krajeve. Gimnaziju je pohađao u Zadru, a filozofsko-teološki studij u Rijeci. Župa Krista Kralja u Matuljima ima oko 4650 stanovnika, od kojih je 4100 katolika. Ove godine smo imali 36 prvopričesnika i isto toliko krizmanika. Pokopano je 25 umrlih, a kršteno 12-ero djece. Iz ovih podataka se da iščitati da broj novorođene djece opada u odnosu na broj umrlih, te da se povećava broj samačkih obitelji, budući da se mladi nažalost sve više iseljavaju u zapadne zemlje. Župno pastoralno i ekonomsko vijeće bavi se organiziranjem župnih slavlja, održavanjem i čišćenjem same crkve kao i njenog okoliša, organiziranjem dobrotvornih akcija u župi i sl. Molitvena zajednica Srca Blažene Djevice Marije djeluje u našoj župi već više od 17 godina ustrajno moleći svakog četvrtka pred svetohraništem za razne nakane (za domovinu, svećenike, redovnike, potrebite, te za bolesne). Rezultate njihovih molitvi možemo vidjeti u dvama ovogodišnjim događajima u našoj župi. U svibnju je mladu misu slavio vlč. Laurent Kružić, a u kolovozu vječne zavjete položila je redovnica Klanjateljice Krvi Kristove, s. Sunčica Kunić. Naša župa također brine o župljanima koji su slabijeg imovinskog stanja putem župnog Caritasa kojeg predvodi gđa. Dragica Josipović, a tu je i bračni par Simčić koji se svesrdno angažiraj na prikupljanju hrane za one kojima je to najpotrebnije. Djecu i mlade u našoj župi okupljamo oko ministrantske zajednice koju vodi župnik Marijanović. Trenutno imamo 12 aktivnih ministranata, koji su stalno prisutni na nedjeljnim misama, blagdanima i svetkovinama. Također se možemo pohvaliti dobrom suradnjom s vjeroučiteljima osnovne škole Andrije Mohorovičića. Budući da sam već 14 godina Katolički skaut, došao sam u ovu župu s idejom da upoznam djecu i mlade sa skautizmom i ostao ovdje već gotovo 4 godine. Katolički skauti žive kršćanski život u ljubav prema Bogu, Crkvi i Domovini. Kroz igru i druženje, svake nedjelje prije svete mise, nastojimo djeci pokazati kako je ljubav i zajedništvo s Kristom jedini pravi put u životu, a također i poštenje, skromnost i poniznost, te spremnost pomoći potrebitima. Želimo ih naučiti i neke praktične stvari kao što su izrađivanje narukvica i krunica, vezivanje čvorova i snalaženje u prirodi. Na kraju bi trebali spomenuti i zahvaliti se svim onim župljanima koji svojim volonterskim radom ili donacijama pomažu u župi, te uz župnika Peru Marijanovića doprinose duhovnom rastu naše župe Krista Kralja. U župi djeluju skupine kao što su župno pastoralno i ekonomsko vijeće, molitvena zajednica Srca Blažene Djevice Marije, župni Caritas, ministrantska zajednica i katolički skauti, koje okupljaju vjernike i pomažu da naša zajednica živi i napreduje u zajedništvu s Bogom. 29

30 DOGAĐANJA Sveti Nikola, zaštitnik pomoraca, ribara, putnika i djece Zaplovite i pustite jedra kojima Duh Sveti upravlja Ulicama grada Rijeke, uz zvuke gradske limene glazbe, u srijedu 5. prosinca prošla je procesija u kojoj su sudjelovali riječki pomorci, ribari i članovi njihovih obitelji, kao i predstavnici Grada Rijeke, Lučke uprave, Luke Rijeka, Lučke kapetanije, Pomorske policije, Udruge pomorskih kapetana Sjevernog Jadrana Kraljica mora te brojnih tvrtki, udruga i institucija povezanih s pomorstvom. Blagdansku misu u crkvi Gospe Lurdske predvodio je fra Ivan Dominik Iličić U povodu proslave blagdana sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, ribara, putnika i djece, 26. godinu u kontinuitetu, ulicama grada Rijeke uz zvuke gradske limene glazbe u srijedu 5. prosinca prošla je procesija u kojoj su sudjelovali riječki pomorci, ribari i članovi njihovih obitelji, kao i predstavnici Grada Rijeke, Lučke uprave, Luke Rijeka, Lučke kapetanije, Pomorske policije, Udruge pomorskih kapetana Sjevernog Jadrana Kraljica mora te brojnih tvrtki, udruga i institucija povezanih s pomorstvom. Blagdansku misu u crkvi Gospe Lurdske predvodio je fra Ivan Dominik Iličić u suslavlju s povjerenikom Apostolata mora Riječke nadbiskupije vlč. Lukom Lučićem i župnikom kapucinske župe Gospe Lurdske fra Eugenom Pavlekom. Pomorci su oduvijek zazivali pomoć sv. Nikole, kazao je propovjednik i kao razlog naveo da je ovaj svetac stišao oluju. On je također i zaštitnik djece jer je brinuo o siromašnima i često je potrebitim obiteljima i djeci na prozorima ostavljao novac, a da oni nisu znali tko ih daruje. Sveti Nikola je primjer kako i mi možemo drugima dati nešto od sebe, od srca. To ne mora biti materijalni dar, ali može biti naše srce. To je najviše što možemo darovati nekome. Isto vrijedi i u odnosu s Bogom dati mu svoje srce. Gospodin će naša dobra djela umnožiti jer svako dobro vraća se dobrim. No, ne treba činiti dobro kako bi nam se nešto vratilo, nego činimo dobro radi dobra. Ljubite Boga radi Njega samoga i Njegove ljubavi prema nama. U nastavku je naveo primjer jednog pomorca, obiteljskog čovjeka koji je kazao kako mu na brodu nedostaje slavlje euharistija. No, zato ima molitvu krunice. Svaki dan na brodu moli krunicu i s njome prolazi sve nedaće i kušnje. Time je mnogima primjer. Osim toga, on moli i za druge, jer mnogi su zavedeni raznim iskušenjima i ovisnostima. Moli za njih i govori im da je Bog živ i da Bog oprašta 30 sve grijehe onda kada mu ljudi otvore svoje srce. Molitva je djelotvorna i u tim trenucima kada ste udaljeni od susreta s Bogom u euharistiji, kada ste udaljeni od svojih obitelji. Kada molite u srcu za nekoga tko je na drugom dijelu svijeta, u Duhu se to događa. Ta osoba će to osjetiti. Dotaknut će ga milost Božja preko vaše molitve. Pokušajte! Iskoristite to vrijeme na brodu i za susret s Isusom. U nastavku je upozorio na mentalitet grabljenja i uzimanja koji je prisutan u društvu, ali i u obiteljima. Logika evanđelja je suprotna darivanje. Kada nas Bog oslobađa sebičnosti, mi postajemo darom. To znači ne iskorištavati drugoga sebično, nego dati sebe, staviti se na raspolaganje drugome, ljubiti svoju obitelj. Tako možemo zaploviti na pučinu našega života. Na to smo svi pozvani, ne samo pomorci zaploviti i pustiti jedra kojima Duh Sveti upravlja. Duh Sveti zrači iz ljudi koji su odgovorili na taj poziv. To je vidljivo. Svetog Nikolu nismo vidjeli, no zato smo vidjeli sv. Ivana Pavla II., sv. Majku Terezu. Iz njih je zračio Duh Sveti. Na to smo svi pozvati da nas Duh Sveti vodi i da djeluje preko nas. Protivno kršćanstvu su mnogi kršteni koji živom Bogu nisu otvoreni, rekao je fra Iličić. Oni idu kroz život svojim snagama, ne puštajući Boga u svoj njega, a sanjaju velike stvari. Kršćanstvo je susret čovjeka sa živim Bogom. Čovjeka koji se ponizno otvara Bogu i pušta ga u svoj život. Tada Bog preobražava čovjeka i Duh Sveti počinje činiti svoja djela što je u ovom svijetu vidljivo. Današnji ljudi vape za takvim smislom i mnogi će u vama vidjeti takvu promjenu. Zaključujući propovijed potaknuo je okupljene da otvore srca Gospodinu jer time ništa neće izgubiti. Možete samo dobiti mir u srcu, snagu i sidro u vašem životu. Ne postoji čovjek koji ne čezne za mirnom lukom i dopustite Gospodinu da vaše sidro bude duboko u Njemu i Njegovoj luci.

31 DOGAĐANJA Obnovljena tradicija traje već 20 godina Jubilarno hodočašće brodovima Jubilarno hodočašće brodovima u svetište svetog Nikole u Kraljevicu i ove je godine, po dvadeseti put, 2. prosinca okupilo brojne pomorce, ribare i njihove obitelji na molitvi i zahvali svome zagovorniku sv. Nikoli. Tradicionalno su iz riječke luke u jutarnjim satima krenuli brodovi s hodočasnicima, predvođeni patrolnim brodom Lučke kapetanije Vid. Nakon sat i pol plovidbe došli su u Kraljevicu gdje su ih dočekali domaćini među kojima i župnik vlč. Matija Žugaj, gradonačelnik Dalibor Čandrlić te direktor TZ-a Kraljevica Robi Krulić. Prepuna kraljevička crkva bila je pokazatelj koliko pomorcima znači utjecanje i molitva sv. Nikoli, zaštitniku djece i pomoraca. Misu je predvodio vlč. Luka Lučić, povjerenik Apostolata mora Riječke nadbiskupije koji je ohrabrio pomorce i njihove obitelji da ustraju u vjeri i pouzdanju u Boga. Samo oni jaki u vjeri i molitvi preći će na drugu stranu - u novi život, rekao je u propovijedi, objašnjavajući kako je voda tj. more, u Starom zavjetu simbol smrti, opasnosti. Ali vjera u Boga je ta koja pomaže nadvladati opasnost, rekao je propovjednik dodavši kako je sveti Nikola u tome posrednik i zagovornik kod Boga. Nakon mise nastavljeno je druženje nakon kojeg su brodovi s hodočasnicima krenuli put povratka u Rijeku. Tradicionalno su po putu brodskim sirenama pozdravili mještane Bakarca, Bakra i Kostrene, mjesta u Kvarnerskom zaljevu s dugačkom pomorskom tradicijom. Za održavanje ove tradicije, organizaciju hodočašća i bogat program proslave sv. Nikole u Rijeci zaslužan je Odbor na čelu s vlč. Lukom Lučićem, kapetanom Lučke kapetanije Darkom Glažarom, tajnicom Apostolata mora Maricom Njegovan i uz sudjelovanje predstavnika drugih pomorskih kompanija u Rijeci. Tradicija hodočašća pomoraca u Kraljevicu seže još u 18. stoljeće, a obnovljena je nakon završetka Domovinskog rata. Počeci hodočašća vezani su uz povlasticu kraljevičkoj župnoj crkvi koju je izdao papa Pio VI godine, prema kojoj će svi koji u nju hodočaste na dan njezinog zaštitnika, sv. Nikole, dobiti oproštenje grijeha. Foto: M. Radić 31

32 Jaslice Margarete Krstić Rim, Verona, Split, Rijeka, mjesta su i izložbe na kojima možete pogledati jaslice ove vrijedne umjetnice iz Jelenja Ove godine međunarodna izložba 100 presepi biti će postavljena u Vatikanu u Sali Pia X., a na njoj će već tradicionalno biti i originalne jaslice Margarete Krstić. Nakon 42 godine izložbu 100 presepi preuzima Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije u Vatikanu. Do sada se izložba održavala u Rimu u Bazilici santa Maria del Popolo u Sali Bramante. Pomaknuo se i termin izlaganja tako da je ove godine otvorenje izložbe 100 presepi u Vatikanu 7. prosinca, a moguće ju je posjetiti svaki dan od 9 do 20 sati, do 13. siječnja godine. U Rimu je Margareta izlagala 9 godina za redom i dobivala najveće prostore u Sali Bramante gdje su izlagali talijanski umjetnici. Posljednje četiri godine izlagala je u Grotama iza željezne rešetke, prostoru koji ona smatra najljepšim je je prirodan, s kamenjem, šutom, ciglom i pijeskom, a ne konfekcioniran i uređen. Margareta ove godine izlaže modernu priču jaslica u oslikanoj terakoti visine 40 cm. Odabrala je mali broj skulptura radi problema s prijenosom jaslica. Trinaest godina Margareta je izlagala jaslice i na Međunarodnoj izložbi jaslica u kulturi i tradiciji u Areni u Veroni. Ove godine izložba Jaslice svijeta koja se u Veroni održava 35. godinu preselila je na novu lokaciju tj. nasuprot Arene u Palaču Gran Guardia. U velikom prostoru (oko 600 kvadratnih metara) postavljeno je oko 400 jaslica. Mnoge su scenografske tradicionalne jaslice talijanskih pokrajina Calabria, Campania, Lazio, Lombardia, Sicilia, Veneto itd., jaslice kolekcionara i misionara. Postavljene su minijature iz Filipina, Bolivie, Burundia, Mongolie, Čilea, Novog Zelanda itd. Povijesni muzej iz Poljske izložio je deset katedrala iz Krakova koje je u raznim tehnikama drva, keramike i stakla izradila skupina umjetnika. Margareta Krstić u Veroni je izložila četvoro jaslica tj. oko pedeset skulptura u raku tehnici i oslikanoj bijeloj keramici. Dvoje su jaslice inspirirane hrvatskim nošnjama, ali u različitim tehnikama, jedne su klasična priča jaslica i moderne skulpture u raku tehnici ispisane glagoljicom. Izložbu je moguće pogledati do 20. siječnja svaki dan od 9 do 20 sati. Margareta ove godine izlaže i u Splitu na skupnoj izložbi jaslica u Staroj gradskoj vijećnici u organizaciji Katoličke udruge Emanuel. Izložba je otvorena od 13. prosinca do 6. siječnja godine. Također i u Rijeci je, u Spomeničkoj knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić, Pećine br. 5, 15. prosinca otvorena izložba Margaretinih jaslica. 32