Profesionalna etika i integritet struke

Величина: px
Почињати приказ од странице:

Download "Profesionalna etika i integritet struke"

Транскрипт

1 Profesionalna etika i integritet struke Dr. sc. Irena Kiss Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, Pula Politehnika Pula - Visoka tehničko poslovna škola Sažetak Profesionalna kultura svakog pojedinca u prvom redu podrazumijeva skup osnovnih principa etičnosti, a u područjima u kojima se izravno radi s ljudima postoji potreba većeg angaţmana i stalnog promišljanja u svrhu prevencije nanošenja štete drugoj osobi. U skladu s tim, etika pedagoških istraţivanja odnosi se na profesionalno i odgovorno istraţivačko ponašanje koje svoju svrhu nalazi upravo u odgoju, a temelji se na poštivanju ljudskih prava i dostojanstva osobe. Obuhvaća njihovo promišljanje, analizu i izvedbu, u cilju kontinuirane teţnje promicanju integriteta znanosti i struke. Etika pedagoških istraţivanja zahtjeva i posebne mjere zaštite sudionika koje su i osnovni preduvjet njihove provedbe, posebno kada se radi o najosjetljivijem dijelu stanovništva - djeci. Cilj ovog rada je opisati trenutno aktualne mjere i napraviti osvrt na njihovu opravdanost i svrhu, ali i učestalost i kvalitetu provoďenja. U obzir je uzeta činjenica da se etika u pedagogiji odnosi na obveze svake osobe koja ima doticaj s odgojem, bilo da u njemu radi i/ili ga znanstveno proučava. Šire gledano, radi se o ogromnom broju ljudi, jer njene temeljne postavke ne obuhvaćaju samo zaposlene u odgojno obrazovnom sustavu, već i sve one koji imaju obvezu i privilegiju sudjelovati u nečijem odrastanju. Ključne riječi: etika u pedagogiji, integritet znanosti i struke, ljudska prava i dostojanstvo, profesionalna kultura PROFESSIONAL ETHICS AND INTEGRITY OF THE PROFESSION Summary The professional culture of each individual involves, in the first instance, a set of basic principles of ethics, and in areas where people are directly involved, there is a need for greater engagement and constant reflection in order to prevent damage to another person. Accordingly, the ethics of pedagogical research relate to professionally and responsibly behaviors that are based on respect for human rights and dignity of a person. It includes their reflections, analysis and performance, with a view to continually striving to promote the integrity of science and profession. The ethics of pedagogical research requires special protection measures for the participants, which are also a basic precondition for their implementation, especially when it comes to the most sensitive part of the population - children. The aim of this paper is to describe the current measures and to review their justification and purpose, as well as the frequency and quality of implementation. It has been taken into account the fact that ethics in pedagogy refers to the obligations of any person who has contact with education, whether he or she works and/or scientifically research. Wider viewing, it is a huge number of people because the basic settings do not only cover employees in the education system, but also all those who have the obligation and the privilege of participating in someone's upbringing. Key words: ethics in pedagogy, integrity of science and profession, human rights and dignity, professional culture Uvod

2 Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti Thomas Jefferson Da bi se postupalo razumno, malo je imati samo razum. Dostojevski Etička pitanja proţimaju postupke u svim vidovima ţivota, bilo da se radi o svakodnevici, poslu, osobnim dilemama, i trebaju biti polazište svakog znanstvenog i stručnog istraţivanja. Radi se o disciplini koja proučava ljudsko ponašanje, traga za ispravnom odlukom i djelovanjem u skladu s istom. Od iznimne je vaţnosti da se svaki znanstvenik ima prije nego krene u istraţivanje upozna s temeljnim etičkim načelima i osvijesti osobnu odgovornost koju ono za sobom vuče. Nositelji istraţivanja odgovorni su za njegove postavke, prirodu i proces, zbog čega moraju poštivati profesionalni etički kodeks i vrijednosti svoje profesije. Briga oko etičkih načela započinje prije samog istraţivanja, koje je potrebno zamisliti tako da bude u skladu, kako sa zadanim zakonskim okvirima, tako i s postojećim etičkim kodeksom. Prije provedbe, istraţivač je duţan zatraţiti dopuštenje matične ustanove i unaprijed voditi brigu o etičkoj prihvatljivosti vlastitog nacrta, te vlastitoj kompetentnosti i ekipiranosti da istraţivanje prevede na stručan način i izvede iz njega valjane zaključke. Profesionalna etika Pedagoški poziv vremenom se snaţno razvio, a od pedagoga se sve više očekuje poštovanje načela istinitosti i teţnja prema izvrsnosti. MeĎutim, zbog nepostojanja eksplicitnog etičkog kodeksa kao bitne sastavnice pedagoške etike, oko mnogih pitanja se razvijaju dileme. Odgoj i obrazovanje su dinamične pojave koje ne mogu biti razumljive pukim znanstvenim proučavanjem. One uvijek proţivljavaju promjene i svojevrsne krizne situacije koje se mijenjaju u skladu s vremenom, okolnostima, navikama. Nastavnik je, pored postojećih zakonodavnih normi uvijek do odreďene granice autonoman u svom poslu s velikom slobodom odlučivanja, pa mu je potrebna profesionalna pedagoška etika. O profesionalnoj etici je na pristupačan način pisala i Ţeljka Šporer: Profesionalna etika je skup normi, vrijednosti, ciljeva, kojima bi se trebali rukovoditi pripadnici neke profesije u primjeni svog profesionalnog znanja. Profesionalna etika je djelomično formalna, a djelomično neformalna. Formalan je pisani etički kodeks na koji se profesije ponekad zaklinju da će se po njemu ponašati u praksi; on je obično sistematičan, eksplicitan i altruističan. Neformalan je onaj nepisani kodeks, a nosi teţinu formalne preskripcije. (Ţivković, 2000) Etički kodeks je potrebno objediniti i napraviti prihvatljivim za sve sudionike u pedagoškom procesu, a jednom donesen vaţeći kodeks mora biti kontinuirano praktično primjenjivan i nadograďivan. Kodeks srednjoškolskih profesora i nastavnika, koji je trenutno na snazi ima potencijal, ali odreďeni broj odgojno obrazovnih djelatnika nije upućen u njegov sadrţaj. Profesionalna kultura - analiza učinkovitosti provođenja edukacijskih programa Njegovanje profesionalne kulture postiţe se prvenstveno osluškivanjem potreba osoba s kojima se komunicira, njihovom analizom i promišljanjem o poboljšanju. Ako se promatra pedagoška struka, dobar primjer iz prakse su evaluacije koje je potrebno provoditi i analizirati nakon svakog odgojno obrazovnog ciklusa bez obzira na razinu i vrstu provedene edukacije. One moraju biti anonimne i provoditi se neposredno nakon aktivnosti koja se evaluira. Odgovori na kombinaciju pitanja otvorenog i zatvorenog tipa trebaju pruţaju objektivan uvid u stavove ispitanika, jer samo on otvara mogućnost poboljšanja i teţnje izvrsnosti. 2

3 U narednom tablicama i pripadajućim grafikonima prikazana su kretanja ocjene učinkovitosti odrţanih edukacijskih radionica prema evaluacijskim elementima i vremenu odrţavanja. Radionice su odrţane u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Zagrebu u periodima, u sklopu projekta Curriculum globale, na temu Učenje i poučavanje odraslih. Cilj projekta je na globalnoj razini unaprijediti kompetencije i profesionalizaciju nastavnog osoblja uključenog u andragoške programe. Sadrţajno identične evaluacijske listove su anonimno popunjavali polaznici na kraju svakog trodnevnog edukacijskog ciklusa ( ; i ; ukupno 64 polaznika). Tablica 1.: Ocjene učinkovitosti odrţanih edukacijskih radionica prema evaluacijskim elementima Evaluacijski elementi Uvjeti rada 4,35 4,32 4,84 Razumljivost izloženog gradiva 4,08 4,83 5 Korisnost radnih materijala 4,35 4,88 4,74 Moderacija aktivnosti 4,31 4,76 4,84 Način komunikacije 4,19 4,71 4,95 Zadovoljenje potreba i interesa 4,27 4,58 4,58 Medijan 4,29 4,74 4,84 Aritmetička sredina 4,26 4,68 4,83 Izvor: Evaluacijski upitnici za procjenu učinkovitosti edukacijskih radionica održanih u sklopu projekta Curriculum globale u periodima ; i Izvor: Tablica 1. Iz navedene tablice i pripadajućeg grafikona evidentno je da su evaluacijske radionice poboljšanje po svim elementima evaluacije, što je najvidljivije u područjima razumljivosti izloţenog gradiva i načinu komunikacije. S obzirom na to da je najveća ocjena 5, još uvijek postoji potreba za 3

4 povećanjem kvalitete rada i zadovoljstva polaznika, posebno u području koje se odnosi na zadovoljenje njihovih interesa i potreba. Statistički pokazatelji medijan, i nešto osjetljivija aritmetička sredina takoďer pokazuju kontinuirani napredak (od 4,26 preko 4,68 do 4,83) odnosno poboljšanje prosječne ocjene zadovoljstva polaznika za 0,42 izmeďu prvog i drugog i 0,15 izmeďu drugog i trećeg ciklusa. Ako se promatra svaki promatrani evaluacijski element iz naredne tablice i pripadajućeg grafikona je evidentno da se najveće poboljšanje postiglo u području razumljivosti izloţenog gradiva (za 0,92), a najmanje u zadovoljenju potreba i interesa polaznika (za 0,31) Tablica 2.: Kretanje ocjene učinkovitosti edukacijskih radionica prema vremenu odrţavanja Vrijeme Uvjeti Razumljivost Korisnost Moderacija Način Zadovoljenje evaluacije rada izloženog radnih aktivnosti komunikacije potreba i gradiva materijala interesa ,35 4,08 4,35 4,31 4,19 4, ,32 4,83 4,88 4,76 4,71 4, ,84 5,00 4,74 4,84 4,95 4,58 Medijan 4,35 4,83 4,74 4,76 4,71 4,58 Aritmetička sredina 4,5 4,64 4,66 4,64 4,62 4,48 Izvor: Evaluacijski upitnici za procjenu učinkovitosti edukacijskih radionica održanih u sklopu projekta Curriculum globale u periodima ; i

5 Izvor: Tablica 2. Najviše ocjene predavači su dobili za razumljivost izloţenih sadrţaja, a najniţe za uvjete rada, što je potrebno uzeti u obzir prilikom planiranja narednih edukacijskih ciklusa. Obzirom da se radi o radionicama istog sadrţaja koje su se odrţavale u tri vremenski odvojena ciklusa i istim elementima evaluacija, dobivene ocjene pokazuju rezultate kontinuiranog istraţivanja. Na osnovu njegove analize prikazani elementi su se u svakom narednom ciklusu uspjeli korigirati i posluţiti kao osnova za poboljšanje narednih edukacijskih radionica i povećanje ukupne kvalitete i učinkovitosti rada. Sokratova prisega kao presjek moralne dimenzije nastavničkog poziva Temeljni dio profesionalne kultire je i njegovanje empatije i korektnog odnosa prema sebi i okolini. Njemački pedagog Hartmut von Hentig dao je najjasniji odgovor na pitanje kako proces obrazovanja i odgajanja napraviti još učinkovitijim i to putem dobrovoljne prisege kojom bi se roditelji, odgajatelji i učitelji zavjetovali o odnosu prema osobama koje odgajaju. Nazvao ju Sokratovom jer govori upravo o odgoju, a njen je sadrţaj čini presjek moralne dimenzije nastavničkog poziva. Kao pedagog (učitelj, nastavnik, profesor) obavezujem se: da ću odgojno-obrazovnom poslu pristupiti svjesno i da ću ga obavljati savjesno; da ću cjelokupni odgojno-obrazovni rad utemeljiti na saznanjima pedagogije, psihologije i njima srodnih nauka; da ću poštovati svako dijete; da ću ga braniti od svega što je usmjereno protiv njega; da ću se zalagati za njegov psihički i fizički sklad; da ću poštovati njegove osjećaje; da ću ga uvaţavati kao ravnopravnog sugovornika; da ću traţiti njegovo odobrenje za sve sto činim za njega; da ću upoznavati zakonitosti njegovog razvoja; da ću otkrivati i razvijati njegove sklonosti; da neću lomiti njegovu volju; da ću ga poučavati kako da koristi vlastiti razum; da ću ga osposobljavati za preuzimanje odgovornosti za ţivot, rad i stvaralaštvo u zajednici; da ga neću podčinjavati mojim shvaćanjem svijeta, ljudskog društva i čovjeka; da ću nastojati da mu pruţim viziju boljeg svijeta; da ću mu omogućiti da upozna što je i kakav je to dobar ţivot; da ću ga uvjeravati da se vizija boljeg svijeta moţe ostvariti; da ću ga podučavati istinoljubivosti. Ovim se takoďer obavezujem: da ću mu, koliko sam u mogućnosti, osobnim primjerom pokazivati; da ću javno obrazlagati svoja uvjerenja i djela i argumentima ih braniti od kritike; da ću vlastiti rad svjesno provjeravati; da ću biti spreman da se u svako doba provjeri moja djelatnost (Hartmut von Hentig, 1997). Sokratovom prisegom u prvi plan je stavljeno istinoljublje i hrabrost za izmjenu svijeta polazeći od samoga sebe, kao i spremnost na suprotstavljanje potencijalnim pokušajima ugroţavanja usvojenih načela, te s druge strane, potpunom spremnošću za izlaganje svog djelovanja javnoj prosudbi i konstruktivnoj kritici. Njenim polaganjem osvijestila bi se zahtjevnost, sloţenost i odgovornost njenog donošenja i provoďenja. Odgoj su proučavali mnogi filozofi, meďu kojima se moţe izdvojiti Kant, prema kom je to najteţi i najbitniji problem koji moţe biti stavljen pred pojedinca, jer iz dobrog odnosno lošeg odgoja nastaje svako dobro odnosno loše u svijetu, što nas opet vraća na promišljanje o ulozi pedagoške etike. Ona se znatno razlikuje od drugih profesionalnih etika jer podrazumijeva odnos pedagog-učenik,što je sasvim druga komunikacijska dimenzija od odnosa stručnjak-klijent. Radi se o neposrednom socijalnom odnosu s direktnim moralnim implikacijama. Etika u znanosti i istraživanju Kako ne bi došlo do zlouporabe znanosti, potrebno je osvijestiti temeljna etička načela i u znanstvenim istraţivanjima. Pri tome se prvenstveno misli na odgovorno istraţivačko ponašanje i odnosi se na sva područja kako znanstvenih tako i stručnih istraţivanja. 5

6 Etička načela u istraţivanjima pokrivaju područja prikladnost i opravdanosti postupaka pripreme, provedbe, analize te interpretacije rezultata znanstvenog istraţivanja. Njihovo poznavanje, razumijevanje i primjena postaju sve vaţnija zbog ubrzanog razvoja znanosti i sve većeg broja dostupnih informacija. Ona se dijele na tri osnovne kategorije, a odnose se na pitanja: Je li to točno? Je li to pravedno? Je li to pametno? (Lončarić; 2012). Znanost uvijek postavlja mnogobrojna pitanja i nuţno je da se odgovori kreću unutar granica sigurnosti i da imaju svoj odreďeni smisao. Kada se govori o znanstvenoj pedagogiji, ona se treba skrbiti za sebe, odnosno obraďivati razliku izmeďu istinitog i neistinitog, izmeďu ispravnog i pogrešnog. Njezin je moral korektno istraţivanje, kontinuirano preispitivanje, meďusobna kontrola unaprijed i unazad, te naknadno provjeravanje. Zahtijeva stalno promišljanje, jer ne postoji jednostavna etika za roditelje, pedagoge i ostale sudionike procesa. Oni mogu sjediti u istom brodu, ali ne na istom mjestu i s istom odgovornošću. (Palekčić, 2012) Vrlo je vaţno jasno i precizno dati odgovor na pitanja koja se odnose na moralne i pravne norme obvezne za pedagoško djelovanje. Zbog toga su se vremenom i pedagoška nastojanja drţave povećala, pa tako i napori te briga roditelja za odgoj djece i mladih. Pravne norme su se upotpunile, npr. prema članku 38. Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, institucija je za svaku aktivnost duţna izraditi detaljan program aktivnosti s ciljevima, načinom realizacije, vremenikom, troškovnikom, načinom financiranja i načinom vrednovanja, zatraţiti pisanu suglasnost roditelja, uz voditelja osigurati pratnju sukladno broju učenika, a za učenike s teškoćama pratnju sukladno njihovim teškoćama. Program aktivnosti je dio godišnjeg plana i programa rada škole i školskog kurikuluma. Kako u svim drugim istraţivanjima, tako i u pedagoškim, u prošlosti nije u tolikoj mjeri vodilo računa o stresu i šteti sudionika, što je danas nedopustivo, pogotovo ako je riječ o najosjetljivijem dijelu stanovništva, djeci. Postavljaju se pitanja i o obmani, koja se smatrala dijelom istraţivanja u svrhu izbjegavanja pristranosti, kao i ključnom za objektivnu znanost. Poznato je da je Miligramov pokus jedno od prvih istraţivanja koje je ozbiljnije potaknulo zahtjeve za etičkim pristupom. Iako njegovo obrazloţenje navodi kako se bez obmane ne bi mogla shvatiti ispitivana pojava, etička opravdanost je bila više nego upitna. Zbog toga se obmana se nastojala izbjeći i koristile se alternative, kao što su igranje uloga i istraţivanja sa simulacijom. U svakom slučaju, zaključak je bio isti: neovisno o osobinama, kad se naďu u odreďenim situacijama, ljudi se ponašaju na načine na koje inače ne bi. Istraţivački postupci kasnije su razraďeni sa svrhom da budu što etičniji pa su se pojavila tzv. poštena istraţivanja i kvazi eksperimenti. U poštenim istraţivanjima sudionici znaju cilj istraţivanja prije početka. U kvazi eksperimentu opaţaju se pojave koje su se spontano pojavile. U svakom trenutku je na prvom mjestu zahtjev za posebnim mjerama zaštite sudionika koje su preduvjet za provoďenje ikakvog istraţivanja. Inzistira se i na suglasnosti ustanove, nositelja istraţivanja, putem koje istraţivač dolazi do sudionika. Kada se vrši istraţivanje na osjetljivoj skupini - djeci, neophodna je i zakonski definirana prethodna suglasnost roditelja odnosno staratelja. Sudionicima je bitno pruţiti sve detaljne informacije o procesu istraţivanja i ulozi sudjelovanja. Nakon istraţivanja, ako postoje naznake da je sudionik bio izloţen stresu, ispitivač mu je duţan osigurati pravovremenu pomoć i savjetovanje. Sudionici imaju pravo i na informacije o provedenom istraţivanju. Sve navedene aktivnosti podrazumijevaju anonimnost i potpunu zaštitu privatnosti, što je potrebno istaknuti i u suglasnostima. Pristupi pedagoškim istraživanjima - pitanje je ključ svega Pedagoška zbilja temelji se na različitim kriterijima, a način na koji se dolazi do znanstvene spoznaje definiran je metodološki (Milas, 2005.). 6

7 Ono što je čini posebnom ja činjenica da je svaka osoba, u ovom kontekstu odgajanik, različit u svojoj posebnosti, da je svaka situacija specifična s obzirom na mjesto, vrijeme dešavanja i mnoštvo drugih uvjeta. Istraţivanje odreďuju i osobnost samih istraţivača, kao i posebnosti njihove pedagoške spoznaje, a uvijek je naglašena neophodnost objektivnosti. Ako se kao polazni kriterij postavi usmjerenost, istraţivanja mogu biti temeljna i aplikativna, a na njih se logičkim slijedom nadovezuju razvojna. Svaki navedeni proces za sobom vuče pitanje izloţenosti ispitanika, pa je prije same provedbe potrebno definirati zaštitu njihove privatnosti. - Temeljna i aplikativna istraživanja Temeljnim (fundamentalnim) istraţivanjima postiţu se nove spoznaje o osnovama proučavanih područja. Ona ne sluţe izravnoj primjeni u odgojno-obrazovnoj praksi i najčešće se povezuju s temeljnim istraţivanjima iz drugih znanosti te se tada u njima ostvaruje interdisciplinarni pristup. Primjeri se mogu odnositi na: ispitivanje povezanosti učenikovog školskog uspjeha, stupnju njegove motiviranosti za učenje, opće mentalne sposobnosti i socijalnog statusa sredine u kojoj ţivi ili utjecaj političkih zbivanja na razvoj osnovnog/srednjeg/visokog školstva u periodu od...do... Temeljna istraţivanja predstavljaju bazu, ali za pedagogiju su od posebnijeg značaja aplikativna odnosno primijenjena istraţivanja u kojima se primjenjuju rezultati prethodnih, temeljnih istraţivanja. Ona sluţe postizanju novih spoznaja i prvenstveno sluţe ostvarivanju praktične svrhe odnosno cilja, i često polaze od primjene rezultata fundamentalnih istraţivanja Odnose se na unapreďivanje djelatnosti na nekom njezinom području i preteţno su empirijska, iako se često javlja neempirijski udjel.npr. istraţivati se mogu metode za ostvarivanje učinkovitije nastave ili istraţivanje načina za poticanje boljih meďuljudskih odnosa u kolektivu. Na aplikativna se logički nadovezuju razvojna istraţivanja gdje se radi na poboljšavanju nastavnih oblika i metoda, a najčešće je riječ o akcijskim istraţivanjima. - Akcijska istraživanja Osnovni cilj akcijskih istraţivanja je pronalaziti bolje i uspješnije načine provedbe odgojnoobrazovnog rada. Radi se o praktičnim načinima sagledavanja vlastitoga rada s ciljem procjene njegove kvalitete. Uvijek započinju pitanjem koje polazi od unapreďivanja prakse, njenog razumijevanja i šire edukacijske situacije, npr.: Kako unaprijediti kreativnost učenika koristeći tehnike kreativnog mišljenja?; Kako unaprijediti suradnju učenika primjenom timskog učenja? Kako unaprijediti ocjenjivanje učenika koristeći mape učenja i poučavanja (portfolije)? Svaki istraţivač moţe sam izabrati koja je vrsta vrijednosti bitna za njegovo istraţivanje (moralne i estetske, duhovne, dijaloško-dijalektičke, političke i ekonomske i sl.). Vrijednosti su za njega standard za procjenu kvalitete ostvarenog akcijskog istraţivanja (Whitehead, 1989). Svi sudionici su ujedno istraţivači zbog čega je kroz podatke potrebno dati i mogućnost izraţavanja individualnih perspektiva. Cijeli proces je nelinearan, a koriste se različiti relevantni unutarnji i vanjski izvori podataka, s posebnim naglasnom na obvezi čuvanja profesionalne tajne i zaštite integriteta profesije. U slučaju da postoji više izvora informacija za odreďeno pitanje ona se svrstavaju u triangulacijsku matricu. Od presudne je vaţnosti organizacija podataka. Akcijsko istraţivanje usmjereno je struci i karakteristično i po tzv. kritičkom prijatelju, osobi koja je više zainteresiran za napredovanje nastavnika nego za napredovanje istraţivanja, odnosno nastoji pruţiti pomoć nastavniku u osobnom razvoju. 7

8 Čak i ako se i nakon mnogih pokušaja ne uspiju postići planirana poboljšanja, izvješće je smisleno jer je učenje iz pogrešaka i nepredviďenih problema nerijetko najučinkovitije. - Evaluacijska istraživanja Evaluacijska istraţivanja usmjerena su učinkovitosti nastavnih postupaka, metoda, oblika rada, a najčešće ispituju postojeće programe. Prema svojoj preteţnoj usmjerenosti mogu biti formativna i sumativna. Kod formativnih je evaluacija u prvom redu i ima svrhu ustanoviti stanje i poteškoće u odgoju i obrazovanju, dok su sumativna karakteristična po evaluaciji koja ima svrhu ustanoviti cjelokupne rezultate odgojno-obrazovne aktivnosti I formativna i sumativna istraţivanja mogu biti vrlo koristan i vaţan alat za razvoj učinkovite strategije i programa prevencije te njihovog širenja. (Moberg, 1984) Istraţivanja ove vrste traju 3-5 godina, i imaju sljedeći tijek: provodi se pred interventno istraţivanje, zatim se razvijaju programi prevencije za djecu i mlade i ocjenjuje njihova učinkovitost, nakon čega se podučavaju nastavnici i stručni suradnici o načinima uporabe i na kraju nadzire provedba. O svakoj etapi trebaju biti upoznati svi ispitanici, a ako se radi o maloljetnicima ili osobama koje nemaju sposobnost rasuďivanja, istraţivanje se moţe provesti samo uz pisanu suglasnost njihovih roditelja odnosno staratelja. Prepreke ovom istraţivanju su mnogobrojne, a najčešće su psihološke (manjak interesa i angaţiranosti, strah od tzv. negativne evaluacije, manjak iskustva i sposobnosti); tehničke (manjak dobrih priručnika, gotovih instrumenata za rad, niska razina znanja o evaluacijskim tehnikama i procedurama) i financijske (sredstva koja su na raspolaganju menadţerima za evaluaciju su ograničena ili ne postoje). (Hawkins i Nederhood, 1987) definirali su evaluaciju kao proces sistematskog prikupljanja, analize i interpretacije podataka s namjerom odgovaranja na pitanja o odreďenom problemu. Potrebno je postaviti pitanje o pitanju: Kako postaviti korektno i svrsishodno pitanje? MeĎu obiljem mogućnosti, potrebno je istaknuti konceptualni ili teoretski model pitanja (npr. Koja se vrsta preventivne strategije upotrebljava?); pitanja nastojanja (npr. Koliko smo učitelja obučili upotrebi materijala za programe prevencije?); pitanja učinkovitosti (npr. Koliko je učinkovit naš program prevencije ranog započinjanja uporabe alkohola meďu adolescentima?); pitanja korisnosti (npr. Koja strategija poticanja roditelja, telefonski razgovor ili pozivno pismo, je korisniji način njihovog aktiviranja?) U odnosi na pitanja, razlikuju se i razine evaluacije, pa tako evaluacija strukture dokumentira što se dogodilo tijekom provedbe programa (npr. Je li program bio proveden po planu?). Evaluacija rezultata testira do koje su mjere postignuti specifični ciljevi programa (npr. Koliko je mladih ljudi spriječeno od daljnjeg korištenja alkohola?). Evaluacija utjecaja utvrďuje ima li program učinaka van direktnih sudionika programa (npr. Koji je bio utjecaj programa na ostale škole?) Evaluacija rezultata u projektima istraţivanja trebala bi omogućiti razvoj učinkovite intervencija koja se moţe generalizirati, te razvoj programa ili intervencije koji se temelje na teorijskim modelima ponašanja i promjene, kao i dizajn koji mora dozvoliti obraćanje pitanjima o promjenama elemenata kao dijelova modela (npr. stavovi). Kada je riječ o evaluaciji rezultata, etički su posebno osjetljive studije učinkovitosti koje se izvode se u stvarnim ţivotnim uvjetima kako bi se ocijenila učinkovitost programa. Za razliku od njih, studije korisnosti izvode se u optimalnim (najboljim) uvjetima kako bi se ocijenili modeli i strategije sprječavanja. 8

9 Sva navedena istraţivanja usmjerena su poboljšanju teorije i prakse, pri čemu je naglasak uvije na praksi, zbog čega se nazivaju empirijskim istraţivanjima, u obzir uzimaju stvarne situacije i stvarne sudionike zbog čega je u svakoj etapi potrebno promisliti o njihovoj etičkoj korektnosti i opravdanosti. Etape pedagoških istraţivanja provode se od ţivog promatranja prema apstraktnom mišljenju do konkretne praktične primjene. Nakon detekcije izvora problema istraţivanja, pronalaze se čimbenici koji na njega utječu i koji pozitivno ili negativno koreliraju. Ciljevi, zadaci i hipoteze u pedagoškom istraţivanju usko su povezani i jedno povlači drugo. To znači da problem proizlazi iz predmeta, bez problema nema odreďivanja ciljeva, zadaci su konkretna pitanja na koja treba dati odgovor, a hipoteze proizlaze iz zadataka. Temeljna etička načela znanstvenog rada Prema Etičkom kodeksu HPD, temeljna etička načela rada su poštivanje ljudskih prava i dostojanstva osobe, kompetentnost, profesionalna i znanstvena odgovornost i integritet znanosti i struke (Milas, 2005). Navedena temeljna načela samo su osnovne smjernice za praktičan rad istraţivača, a u stvarnoj situaciji, istraţivač ima obvezu postupati na način koji ne šteti ni pojedincu ni društvu. Poštivanje ljudskih prava i dostojanstva osobe odnose se na iskazivanje poštivanja navedenih vrijednosti, a temeljni cilj načela je očuvanje i nenarušavanje privatnosti. Poštuje se pravo na osobnost, povjerljivost informacija, samoodreďenje i različitost, a osuďuje svaki oblik diskriminacije. Posebno je osjetljivo područje različitosti, koje istraţivači moraju prihvaćati na otvoren i tolerantan način, otklanjajući čak i svaku naznaku diskriminatornog ponašanja. Kompetentnost istraţivač mora osvijestiti i realno sagledati svoju osobnu razinu kompetentnosti i koristiti istraţivačke tehnike i metode za koje je kvalificiran. Zbog dinamike razvoja znanosti potrebno je uloţiti trud za njeno dosezanje i kontinuirano stjecanje i razvijanje novih, potrebnih vještina i znanja. Ići u korak s vremenom sve je teţe, a to je moguće postići jedino razvojem vlastitih kompetencija. Profesionalna i znanstvena odgovornost, odnosi se prvenstveno na praktičan rad s tim da su i istraţivači duţni obavljati svoj posao prihvaćajući i stručnu i znanstvenu odgovornost za njegovu kvalitetu. Moralni standardi moraju biti na visokoj razni i postavljeni tako da potiču izgradnju pozitivnog stava javnosti. Preporučuju se što češća savjetovanja i razgovori s kolegama, traţenje dodatnih stručnih mišljenja, sagledavanje problema s više strana i teţnja što češćoj uporabi argumenata konvergencije. Integritet znanosti i struke isključuje svaki oblik dovoďenja drugih osoba i javnosti u zabludu, skrivanje ili krivotvorenje nalaza, netočne interpretacije dobivenih rezultata. Potrebno je strogo odvagnuti vrijednost vlastitih istraţivačkih rezultata i spoznaja u odnosu na dobrobit ispitanika, pri čemu do izraţaja dolazi visoki stupanj vlastite odgovornosti prema društvu u kojem ţive. Etički problemi istraživanja Istraţivačeva etička odgovornosti je ponekad nesaglediva, zbog čega se pred njega postavlja niz ograničavajućih ali neophodnih čimbenika, meďu kojima su poštivanje znanstvenih standarda, zakonskih normi, točno navoďenje izvora, postupaka i rezultata, te preuzimanje potpune odgovornosti za potencijalne posljedice. Etički problemi nisu nuţno vezani uz odreďenu fazu istraţivanja, mogu se pojaviti u svakom trenutku, ponoviti, ili povući za sobom niz nepredviďenih pojava. U obzir je potrebno uzeti i slobodu u izraţavanju, podučavanju i publiciranju, odnosno slobodu izbora svakog pojedinca, sve dok njegovo ponašanje ni u kom obliku ne šteti drugima. 9

10 Načela znanstvene kompetencije i istraţivačke etike postavljaju se pred istraţivače već prilikom planiranja istraţivanja. U toj se fazi propituje etička prihvatljivost nacrta, poduzimaju koraci u svrhu zaštite prava i dobrobiti ispitanika i svih osoba direktno ili indirektno uključenih u istraţivanje. S obzirom na navedenu sloţenost i vaţnost etičkih pitanja, dobra je praksa da neovisno etičko povjerenstvo prethodno razmotriti i odobri sve istraţivačke nacrte. Na razini predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, taj problem rješava se kurikulumom koji se donosi posebno za svaku školsku godinu a odobrava se na tri razine: na Učiteljskom/ Nastavničkom vijeću, Vijeću roditelja i Školskom odboru. Svaka naknadna promjena prolazi istu proceduru. Odgovornost prema ispitanicima kojima se detaljno obrazlaţu sve potankosti o istraţivanju koje mogle utjecati na njihovu spremnost na sudjelovanje. Najvaţniji dio suglasnosti je pisani pristanak ispitanika za sudjelovanje u istraţivanju koji se dokumentira i čiji sadrţaj treba biti pisan jezikom koji je sudionicima istraţivanja potpuno razumljiv. Da bi bila valjana, suglasnost treba sadrţavati ime i prezime sudionika i potpisani tekst koji govori o cilju i prirodi istraţivanja, imena odgovornih istraţivača, matičnu istraţivačku ustanovu te sve ostale specifične potankosti vezane uz istraţivanje. Ključno etičko načelo istraţivanje je pravilo prema kojem ispitanici moraju biti upoznati s mogućnošću slobodnog odlučivanja o vlastitom (ne)sudjelovanju, obaviješteni o predvidivim posljedicama odbijanja ili napuštanja sudjelovanja kao i o različitim rizicima, neugodi i ostalim ograničavajućim čimbenicima. Pri tome ne smije postojati nikakav oblik vanjskog pritiska na potencijalne sudionike. Istraţivač je direktno odgovoran za zaštitu ispitanikove osobnosti i povjerljivost podataka. Jasna pravila postoje i prilikom izvještavanja o rezultatima do kojih je došlo provedenim istraţivanjem, koja ne smiju biti izmišljena, korigirana, niti nadopunjavana. Etika istraţivača ogleda se upravo u nepristranom iznošenju svih relevantnih podataka. Nakon objave rezultata, korektno je pruţiti kolegama uvid, da bi ponovnom analizom mogli provjeriti dobivene ne uskraćujući pravo kolegama da ponovnom analizom mogu provjeriti dobivene postavke. MeĎutim, navedeni je postupak dopušten isključivo pod uvjetom očuvanja privatnosti ispitanika. Zaključak Hrvatski enciklopedijski rječnik definira riječ etika kao Disciplinu koja se bavi proučavanjem smisla i ciljeva moralnih htijenja, temeljnih kriterija moralnog vrednovanja kao i zasnovanosti izvora morala. Njena temeljna načela izvode se iz stajališta kako ljudi trebaju tretirati druge onako kako ţele da se njih tretira, a isto vrijedi i za znanstvenike prilikom provoďenja znanstvenih istraţivanja, kao i za istraţivanja usmjerena praktičnoj primjeni. U etičkoj odgovornosti vaţno je precizno definiranje granica te općeprihvaćenih normi ponašanja koje utječu kako na pojedinca tako i na javnost. Znanost i struka moraju teţiti ciljevima koji koriste čovjeku i društvu u cjelini, i stalno preispitivati njihovu profesionalnu dimenziju. U skladu s tim, pedagoška etika zahtjeva i usmjereno djelovanje, krajnji cilj je preuzimanje potpune odgovornosti za profesionalno ponašanje, u čemu je sadrţana osebujnost, zahtjevnost i teţina svake profesije. Uz navedeno se spontano nadovezuje fenomen profesionalne kulture kao skupine osnovnih načela koji su dio svake struke, ali je za njezinu izgradnju potreban senzibilitet i nešto više od poštivanja općeprihvaćenih principa etičnosti. To je posebno vaţno u sferama u kojima se izravno radi s ljudima, gdje je neophodno potpuno prihvatiti profesionalne vrijednosti i pripadajuća moralna ponašanja bez obzira jesu li standardizirana i pretočena u pisani oblik. Literatura - Hartmut von Hentig: Humana škola - škola mišljenja na nov način, Zagreb: Educa,

11 - Hawkins J.D. - Nederhood B.: Hanbook for evaluating drug and alcohol prevention programs, U.S. Department of Health and Human Services: Public Health Service, Matijević, M. - Muţić, V. - Jokić, M.: Istraţivati i objavljivati: elementi metodološke pismenosti u pedagogiji, Zagreb: Hrvatski pedagoško-knjiţevni zbor, Milas, G.: Istraţivačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima, Jastrebarsko: Naklada Slap, Moberg P.: Evaluation of prevention programs. A basic guide for practitioners. Madison, Wisconsin: Wisconsin Clearinghouse, Palekčić, M.: Klaus Prange, Ethik der Pädagogik. Zur Normativität erzieherischen Handelns: Pedagogijska istraţivanja, Vol.9 (2012.), br. ½, str Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi: Urednički pročišćeni tekst, Narodne novine, br. 87/08,86/09,92/10,105/10,90/11,5/12,16/12,86/12,94/13,152/14 i 7/17 - Ţivković, M.: Pedagoška etika i njezine pretpostavke: Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, Vol. 141(2000), br. 4, str Ţiţak, A.: Pitanja profesionalne etike - jedno od temeljnih pitanja profesionalnog identiteta socijalnih pedagoga: Kriminologija i socijalna integracija, Vol. 7(1999.), br. 1, str Whitehead, J.: Creating a living educational theory from questions of the kind, 'how do i improve my practice? Cambridge Journal of Education, Vol. 19, No.1(1989), p Lončarić, D.: Temeljna načela etike u znanstvenim istraţivanjima, /Temeljna-na%C4%8Dela-etike-u-znanstvenim-istra%C5%BEivanjima