IZDAVAČ: HUMANITARNA ORGANIZACIJA PARTNER BANJA LUKA

Транскрипт

1 IZDAVAČ: HUMANITARNA ORGANIZACIJA PARTNER BANJA LUKA

2 Povodom obilježavanja 15 godina rada i postojanja HO Partner, naše dugogodišnje članove i aktiviste pitali smo šta za njih znači HO Partner i na koji način je uticala na njihov život, a oni su nam odgovorili: Duška Jović Knežević: Znači prijateljstvo, podršku, druženje, pravnu pomoć, edukaciju, personalnu asistenciju... Znači, kvalitetnije uslove života. Zbog povrijede kičme sjela sam u invalidska kolica. Mislila sam da se moj život završava sa tim danom, da ja više ne mogu ništa... Odlaskom u HO "Partner" po preporuci prijatelja upoznala sam se sa osobama koje su taj moj problem vidjele drugačije. Nakon 13 godina članstva u HO "Partneru" naučila sam kao prvo da volim sebe kao takvu i da gledam život potpuno drugačije. Upoznala sam mnoge prijatelje - ljude koji nesebično daju sebe u tome. Nisam više mogla da radim posao kojim sam se bavila prije povrijede, ali na radionicama koje je organizovao HO "Partner" sam vidjela da znam crtati i učeći od najboljih sam se osposobila da crtam i prodajem svoje radove. Na raznim seminarima i radionicama sam učila kako da ostvarim svoja prava kao osoba sa invaliditetom. A tu je i personalna asistencija koju pružaju da bi život bio lakši, jednostavniji, bolji. Hvala HO" Partneru" što su moj život učinili dostojnim čovjeka. Jovan Kuzmić Danin: Prije svega humanost, jer je to organizacija koja se bavi na umanjivanju problema najugroženijeg dijela stanovništva, a to su lica sa invaliditetom, stari i bolesni. Ona je neka vrsta medija koji putem svojih aktivnosti skreće pažnju na postojanje i potrebe ove populacije i ujedno radi na poboljšanju kvaliteta njihovog života. Ovome su dokazi mnogobrojni projekti koje je realizovala HO "Partner", a u koje su bile uključene navedene kategorije stanovništva kao i predstavnici javnih, političkih, obrazovnih i kulturnih ustanova i institucija, što je za rezultat imalo poboljšan kvalitet života najugroženijim licima i veće razumijevanje o njihovim potrebama i pravima od nadležnih organa vlasti. Sama činjenica da sam volontirajući u HO "Partner" bio u situaciji da mnogima, na neki način, pomognem uticala je na to da osjetim zadovoljstvo postojanja, jer pomažući drugima čovjek osjeća zadovoljstvo koje ne može osjetiti primajući od drugih. Takođe i pozitivna energija koja postoji u HO "Partner" doprinijela je da svoj duhovni život održim na visokom nivou, a što utiče i na fizičko zdravlje, koje sam svakodnevnim odlascima u "Partner" održavao u dobroj formi. Humanitarna organizacija "Partner" je imala pozitivan uticaj na moj život, a vjerujem i na mnoge druge. Tanja Mandić Đokić: HO Partner je za mene sinonim za crossdisability koncept zalaganja za prava lica sa invaliditetom, za aktivizam ali i druženje. To je organizacija uz koju sam ja odrastala i formirala se kao aktivistkinja za prava lica sa invaliditetom. U Partneru sam puno naučila, o aktivizmu i civilnom društvu, o ljudskim pravima i o životu. To je organizacija koja me je osnažila, a kasnije i organizacija čijem sam osnaživanju ja doprinosila. Tako da je to nekako bilo međusobno. Ipak, najvažnije do svega mi je činjenica da mi je Partner omogućio da upoznam divne ljude, radim na fenomenalnim projektima i mijenjam svijet u kojem živimo. Dalibor Dedić: Na prvom mjestu znači mjesto druženja s prijateljima sa kojima dijelimo iste životne problem. Iz tog druženja je izašlo mnogo mojih lični uspjeha, ali i doprinos uspjehu orgonizacije, na koje sam jako ponosan. Posebno bih izdvojio uspjeh stvaranja usluge personalne asistencije, koje pomožu licima s invaliditetom u svakodnevnom životu. To znači više samostalnosti i više mogucnosti u svakodnevnom životu. A naravno i mnogo više ljudi i posla u mom životu.

3 Intervju sa urednicom biltena Partner novosti Dušicom Lipovac: ŽIVOTNE PRIČE OSOBA SA INVALIDITETOM U FOKUSU PARTNER NOVOSTI P.N. Koliko Vam to što ste profesorica srpskog jezika i književnosti pomaže na poslovima urednice biltena Partnr novosti? D.L. Četiri godine sam urednica biltena Partner novosti. Moj profesionalni poziv i uređivački posao su isprepleteni a nedugo poslije diplomiranja završila sam obuku za novinara i voditelja. Tako da mi je bilo izuzetno drago kada sam postala urednica. Zadovoljna sam jer svakodnevno komuniciram sa kolegama iz drugih organizacija i udruženja razmjenjujući informacije, mišljenja ostvarujući značajnu saradnju. Uređivanje nekog časopisa zahtjeva veliku odgovornost, koncentraciju, timski rad, kreativnost... Sve svoje znanje koje sam stekla u toku studija, obuke i dugogodišnje volontiranje u HO Partner umnogome mi olakšava uređivanje Partner novosti. Pored toga, uređivanjem biltena pokazujem krativnost i mogućnosti osoba sa invaliditetom (u nastavku teksta OSI) široj javnosti da smo mi OSI ravnopravni članovi našeg društva. Još uvijek ne radim u svojoj struci kao profesorica srpskog jezika i književnosti ili u biblioteci iako bih voljela, ali ne gubim nadu da će mi se ta želja ostvariti. Vjerujem da se svaka naša želja postepeno ostvaruje kroz život i rad a od nas samih zavisi koliko ćemo raditi na tome da uspijemo. Volim da radim ono što znam, što me ispunjava i čini srećnom, a saznanje da nekome mogu pomoći usrećuje me. P.N. Humanitarna organizacija Partner izdaje Partner novosti preko 10 godina. Međutim, od kako ste vi urednica biltena, desile su se i određene izmjene u pogledu forme, dizajna, perioda izlaženja. Šta Vas je navelo na to? D.L. Podizanje svijesti javnosti o potrebama i životima o OSI, a mi sami moramo da širimo priču o nama, o našim životima, problemima, predrasudama na koje nailazimo, potrebama, aktivnostima a isto tako da smo ravnopravni članovi društva. Živimo u takvom svijetu da bez obzira što je 21. vijek još uvijek postoje predrasude i stereotipi o OSI, tako da kroz bilten želim skrenuti pažnju na svakodnevne probleme i barijere s kojima se susreću OSI, a i pokazati pozitivne primjere. Kao što ste već upoznati da Partner novosti ima nekoliko rubrika, a od skorijeg vremena štampamo ga u boji jer želimo da i kroz što više fotografija propratimo aktivnosti i događaje koje se dešavaju u našem okruženju a i zanimljivosti iz inostranstva. Na 12 stranica biltena trudim se da objavim sve važne informacije i priče koje stignu na redakcije. U rubrici Živeći svoje živote kroz životne priče prikazan je realan život OSI. Često se u medijima prikazuju pozitivni primjeri uspjeha, koja će motivisati mnoge da se bore i nikada odustaju. Međutim, moramo biti realni skrećući pažnju široj društvenoj zajednici da postoji još jedna strana priče koja nije tako ružičasta već tužna i pomalo se gura pod tepih, a to su priče i životi OSI koje žive u ruralnim sredinama, nemaju priliku i mogućnosti da ostvare ono što žele. Moja želja je da se Partner novosti prošire i počnu izlaziti na šire tržište kako bi šira javnost bila što više upoznata o životima OSI i njihovim pravima. Mediji (časopisi, televizija, radio...) su veoma važan faktor kako bi došlo do što većeg podizanja nivoa svjesti o OSI. Mnogo bi značilo kad bi se svaki dan na televiziji i radiju emitovale emisije ili filmovi posvećene OSI. Nedovoljno je da se to uradi samo onda kada se obilježava Međunarodni dan OSI, ili kad imamo neku aktivnost, ili promovisanje projekta. Sama dobra saradnja među organizacijama i Udruženjima OSI je veoma bitna, jer zajedničkim snagama se može mnogo toga postići. P.N. HO Partner ove godine obilježava 15 godina postojanja i rada. Da li će i Partner novosti ispratiti ovaj značajni jubilej? D.L. Partner novosti proprati sva važna dešavanja, pa će tako ispratiti i 15 godina postojanja i rada HO Partner. Biće aktivnosti i zanimljivosti koje ne bih još unaprijed da otkrivam, a o svemu ćete biti na vrijeme obavješteni. U HO Partner sam od samog osnivanja, usvojila sam mnogo znanja volontirajući i učestvujući na raznim edukacijama, radionicama, forumimama... Upoznala sam mnoge dobre, inteligentne i borbne osobe, čije životne priče i stavovi su me motivisali da se nikada ne trebam predavati i uvijek kroz život trebamo ići uzdignute glave, a od istih sam mnogo toga naučila. Ostvarila sam lijepa i čvrsta prijateljstva, tako da mi jubilej HO Partner mnogo znači. P.N. Vaša poruka čitaocima Partner novosti? D.L. Iako su vremena teška, budite optimistični i vjerujte u sebe. Radite na sebi, učite, čitajte, proširujte svoje znanje, istražujte teme koje vas zanimaju jer samo tako možete da uspijete. Kritiku prihvatajte kao dobronamjeran savjet kao što iz grešaka možemo mnogo da naučimo. OSI svojom voljom i željom za životom uspješno se ostvaruju na mnogim poljima uprkos invaliditetu, svakodnevnim barijerama, problemima, što je prvenstveno dokaz da možemo plivati u onome što zovemo ŽIVOT. Vanja Čolić

4 RADIONICA ZA ŽENE SA INVALIDITETOM Radionica za žene sa invaliditetom održana je godine u banjalučkom hotelu Bosna. Nakon predstavljanja učesnica, moderatorica radionice mr Olivera Mastikosa sve prisutne je upoznala sa programom i sa nizom aktivnosti u proteklih sedam godina. Cilj svih tih aktivnosti je da žene sa invaliditetom budu ojačane uopšte ali i za učešće u ženskom pokretu i pokretu osoba sa invaliditetom (u nastavku teksta OSI). Tanja Milinković iz Udruženja žena sa invaliditetom Implus iz Bijeljine predstavila je rad Udruženja. Veoma su značajni njihovi napori da žene sa invaliditetom postave u poziciju da su one te koje uče druge žene različitim vještinama i poznate u svojoj zajednici kao umjetnice u izradi nakita, tkanju i drugim vještinama. Njihova posljednja aktivnost bila je u saradnji sa Komisijom za ravnopravnost polova pri Skupštini grada koja dodjeljuje priznanje žena godine prema društvenom angažmanu. Tako je Tanja Milinković dobila priznanje od grada Bjeljine kao volonter godine. Jedna od koordinatorica Mreže žena sa invaliditetom BiH Sanja Jokić predstavila je ukratko aktivnosti u proteklih 6 mjeseci. Drugi dio radionice bio je posvećen organizaciji Mreže žena sa invaliditetom BiH kao oblikom organizovanja. Mreža će ostati otvorena za sve članice bez obzira da li su bile članice pa istupile ili se prvi put uključuju. Djelatnost Mreže: 1. Podizanje svjesti javnosti o pravima žena sa invaliditetom; 2. Zagovaranje prava žena sa invaliditetom u međunarodnim i domaćim dokumentima, mira, tolerancije i nenasilja na svim poljima; 3. Zalaganje za unapređenje društvenog položaja žena sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini; 4. Sprječavanje diskriminacije bilo kog oblika i primjenu UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini na svim nivoima, organizovanjem pravne pomoći, savjetodavne podrške, istraživanjem stanja i pripremom izvještaja o stanju u BiH; 5. Organizovanje edukacija, konferencija, okruglih stolova i drugih aktivnosti za osnaživanje žena sa invaliditetom da steknu samopouzdanje, budu motivisane za socijalno uključenje i davanje doprinosa pokretu i zajednici; 6. Mreža će se baviti izdavaštvom kao oblikom širenja informacija javnosti o stanju i potrebama žena sa invaliditetom; 7. Poboljšanje ekonomskog statusa žena sa invaliditetom kroz podršku ostvarenja uslova za obrazovanje i zapošljavanje. Podrška projektima Socijalnog preduzetništva i obavljanje privrednih djelatnosti prema potrebi; Na kraju radionice je održana osnivačka Skupština Udruženja Mreža žena sa invaliditetom na kojem su donešene odluke u skladu sa zakonskim zahtjevima. Savez slijepih Republike Srpske ODRŽANA 5. SJEDNICA INTERRESORNOG TIJELA VLADE REPUBLIKE SRPSKE ZA PODRŠKU LICIMA SA INVALIDITETOM Dana 17. Marta godine održana je 5. sjednica Interresornog tijela VRS za podršku lica sa invaliditetom u zgradi Vlade RS sa početkom u 13,00 časova. Pomoćnica ministra zdravlja i socijalne zaštite mr. Branka Sladojević je u svojstvu predsjednice Vladinog savjetodavnog tijela predsjedavala radom sjednice, na kojoj je u radu učestvovao i predstavnik Saveza slijepih RS. Na sastanku su razmatrana mnoga aktuelna pitanja po sljedećem dnevnom redu: 1. Usvajanje dnevnog reda 5. sjednice 2. Prezentacija istraživanja implementacije Strategije unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj , Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i UNICEF-a.

5 3. Usvajanje Zapisnika sa četvrtog sastanka od godine. 4. Informacija o aktivnostima i pripremi Strategije za izjednačavanje lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj sa akcionim planovima na tri godine. 5. Informacija o pripremi Vodiča kroz prava lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj. 6. Odgovori ministarstava na postavljena pitanja. 7. Inicijative Saveza slijepih Republike Srpske i Saveza distrofičara Republike Srpske. 8. Razno. Iz naprijed navedenog dnevnog reda vidljivo je da je težište ove sjednice usmjereno na prezentaciju Analize implementacije Strategije za prethodni petogodišnji period i na pripremne aktivnosti za izradu Strateškog dokumenta za period Pored predstavnika Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite u uži tim za pripremu nacrta radnog materijala za Strateški dokument su uključeni Olivera Mastikosa i Željko Volaš. Direktorica organizacije Kastom koncept g. Kazić je prezentovala Analizu stanja u vezi sa implementacijom Strategije. Tatjana Gajić je dala kraći osvrt na pripremu i izradu Pravnog vodiča za lica sa invaliditetom u RS, pozvavši prisutne da daju svoj doprinos u pripremi i izradi ovog dokumenta. Potom je predsjedavajuća dala kratak osvrt ukazavši da su odgovori na postavljena pitanja sa prethodne sjednice i informacije o toku rješavanja ranije pokrenutih inicijativa Saveza slijepih RS proslijeđeni članovima Interresornog tijela elektronskim putem. Ujedno je pozvala predstavnike ministarstava koji nisu dostavili odgovore da to učine u narednom periodu. Obilježavanje Svjetskog dana osoba sa Daunovim sindromom: SAVRŠENI U RAZLIČITOSTI Osobe sa Daunovim sindromom mogu mnogo, samo im je potreban podsticaj sredine da se razvijaju, istakla je Željka Perišić, koordinator u radu sa djecom sa Daunovim sindromom u Dječjem edukativnom centru "Svjetlice" u Banjaluci. "Biti prihvaćena osoba znači ostvareno pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu, sistem obrazovanja i školovanja, odnosno zaposlenja, te nastavak socijalnog života i nakon punoljetstva", naglasila je Perišićeva, koja je i projekt menadžer Servis centra "Dajte nam šansu - Svjetlice", ali i majka djevojčice sa Daunovim sindromom. Zbog činjenice da ove kategorije prihvaćenosti nisu još zaživjele kod nas, ovogodišnje obilježavanje 21. marta, Svjetskog dana osoba sa Daunovim sindromom, nosiće naziv "Zajedno u različitosti". Oko 60 porodica korisnici su Centra "Svjetlice", odnosno njihova djeca, koje smo zatekli u radnom ambijentu i pripremama za predstojeću svečanost. Nedeljko Marić (60), otac malog Marka, ispričao nam je šta znači život sa Daunovim sindromom. "Imam još dvoje djece, ali je rođenje Marka bio naš prvi susret sa Daunovim sindromom i niko nam nije zna o dati prave informacije. Najteže mi je bilo kada sam shvatio da je nejač u školi, da ne može da prati vršnjake i da ga počinju zadirkivati", rekao je Marić. Dodao je da su nakon toga došli u Centar "Zaštiti me", a zatim i do "Svjetlica" i da je njihov život znatno unaprijeđen. Marić je istakao da sa djecom rade stručnjaci i da imaju priliku upoznati vršnjake s autizmom ili drugim poteškoćama, kao i bez poteškoća... Prosječno jedno od 650 novorođene djece rađa se sa Daunovim sindromom, hromozomskim poremećajem koji nastaje usljed viška jednog hromozoma ili dijela hromozoma u jezgri svake stanice tijela, što ograničava razvoj djeteta. Uzrok je godine otkrio francuski genetičar Žerom Ležen, kada je utvrdio da je na 21. paru hromozoma još jedan viška, odnosno tri umjesto dva, ili 47 u cijeloj stanici. Tada su "djeca suncokreti", kako su nazvani jer zrače toplinom i srećom, okarakterisani i kao "savršeni u svojoj različitosti". Pažnja osobama sa Daunovim sindromom Odnos prema osobama oboljelim od Daunovog sindroma pokazuje stepen humanosti jednog društva. RS teži da bude bolje, humanije i pravednije društvo, kazala je u Zvorniku Spomenka Stevanović, potpredsjednik DNS-a. "Obaveza društva prema oboljelima od Daunovog sindroma i prema svoj djeci s posebnim potrebama jeste da budu pod posebnom zaštitom države", rekla je Stevanovićeva prije početka okruglog stola o temi "Daunov sindrom". Predrasude - Daunov sindrom rijedak genetski poremećaj - većina djece sa sindromom ima starije roditelje - osobe sa sindromom su teško retardirane - osobe sa sindromom potrebno je smjestiti u posebne institucije - ne mogu imati bliske odnose i porodično se razvijati Vanja Stevanović

6 Organizacija amputiraca UDAS Republike Srpske IZLOŽBA I/MIGRACIJA DUŠE MAJE SKENDEROVIĆ Prva samostalna izložba u okviru izlagačkih aktivnosti Galerije UDAS Banja Luka za 2016.godinu otvorena je u utorak, 08. marta godine u 19:00 časova u Galeriji UDAS u okviru koje se sa umjetničkim radovima predstavila umjetnica Maja Skenderović iz Sarajeva pod nazivom ''I/Migracija duše''. Biografija: Maja Skenderović, rođena u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, završava tezu na master studijama, Odsjek Slikarstvo. Provela je dvije godine na brodu kao fotograf. Zainteresovana istraživanjima o identitetima (ljudima, mjestu, interakciji/intervenciji u prostoru). Kombinacijom klasične škole (slikartva, kiparstva i grafike) sa digitalnom školom, veći dio svojih ciklusa posvećuje portretu i figuri. Inspiraciju crpi iz ličnog iskustva prilikom putovanja i mnogobrojnih interakcija sa ljudima. Tematika istraživanja u njenim radovima potiče iz socijalno, analitičkog i praktičnog prikupljanja dokumentacije. Izlagala je u mnogobrojnim galerijama, član nekoliko umjetničkih društava, dobitnik nekoliko nagrada i priznanja. O izložbi: I/Migracija duše je set autoportreta sa kojim želim objasniti moj odnos sa događajima i vremenom (prošlosti, sadašnjosti, budućnost). Rad će biti podijeljen na nekoliko kategorija. Prvi dio je set slika koji predstavlja moje autoportrete. Kao i u većini mojih prethodnih radova, medijum ovog ciklusa nije toliko bitan, koliko je bitan proces prepričavanja. Prvi dio rada objašnjava pojavu lica kao vizuelnu i fizičku moć uloge onog koji prepričava. U ovom slučaju koristim asimetrične forme, elemente vegetacije, vizuelnu personifikaciju sa geometrijskom simbolikom. Pod uticajem kulture posmrtnih maski Meksika, Beliza i Hondurasa rodila se potreba da ispitujem značaj i moć vizuelnog ideniteta portreta. Riječ je o prvoj samostalnoj izložbi u okviru izlagačkih aktivnosti Galerije UDAS za 2016.godinu u okviru kojih je Umjetnički savjet galerija, na osnovu javnog konkursa za izbor samostalnih izložbi umjetnika/ca sa i bez invaliditeta, odabrao radove umjetnice Maje Skenderović za predstavljanje u Galeriji. U okviru izlagačkih aktivnosti za godinu u Galeriji UDAS, u periodu od marta do septembra biće predstavljeno ukupno 5 (pet) samostalnih i 2 (dvije) kolektivne izložbe umjetničkih radova umjetnika/ca sa i bez invaliditeta iz Bosne i Hercegovine i Srbije. I/Migracija duše je ciklus koji se bavi ekologijom duše, infogramom, emotivnim investicijama i identitetom koji predstavlja Mahagony/ogany. Ono što je meni bitno u u ovom radu, a dobijam u emotivnoj investiciji je, da želim da stvorim dugotrajan ciklus koji se bazira na istraživanje, ulaganje i preispitivanje određenih dijelova na kojim trebam raditi na sebi i u svom budućem radu. Ovakvim pristupom rada želim da definišem potrebu ka odbacivanju straha od kontinuiranih metamorfaza i želim na takav način da potstaknem dijalog o različitim percepcijama o lijepom i prihvatanju novog kao sastav mene, bića koji želi kontinuirano da istražuje. Dio u kojem spominjem identitet Mahagony/ogany je skoncentrisan na jaču silu ispitivanja zašto nešto postoji. Specifična konekcija sa tijelom, shvatanjem tekstova, metafiziku. Želim da takvim pristupom dođem do slobode, riječitosti i samoiscjeljivanja. Ono što želim posmatraču, osim što mu želim i potpuno slobodu prilikom čitanja mojih radova, da mi dopusti da mu objasnim nekoliko vizuelnih kodova koji su me vodili prilikom izgradnje ovog ciklusa. Siniša Todorović

7 NOVI ZAKON O RADU NEĆE DONIJETI PROMJENE OSOBAMA SA INVALIDITETOM Analizirajući Zakon o radu usvojen od strane Narodne skupštine Republike Srpske koji se počeo primjenjivati s početkom ove godine, mogla bi se dati opšta ocjena da zakon nije uveo značajne promjene u vezi sa tretmanom osoba sa invaliditetom (u nastavku teksta OSI) u oblasti rada i zapošljavanja. Zakon, kao i ranije, kada su u pitanju lica sa umanjenom radnom sposobnošću detaljnije obrađuje uslove, tj. prava i obaveze poslodavaca i radnika u situaciji kada radnik oboli od profesionalnog oboljenja ili doživi povredu na radu, kao i u situaciji privremene spriječenosti za rad iz istih razloga. Novi Zakon o radu prepoznaje posebno zaštićene kategorije radnika. Radnik je dužan da se na zahtjev poslodavca podvrgne provjeri radne sposobnosti i na osnovu njene ocjene ostvaruje prava na posebnu zaštitu iz radnog odnosa. Takođe, Zakon propisuje da se lica sa invaliditetom zapošljavaju po Zakonu o radu ukoliko posebnim propisom nije određeno drugačije. Poseban propis za zapošljavanje OSI jeste Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, te je pozitivno to što je zakonodavstvo Republike Srpske povezalo po prvi put ova dva zakona. U dijelu koji se odnosi na zaključivanje ugovora o radu, Zakon članom 40. propisuje da ugovor o radu može da se zaključi za poslove za koji su propisani posebni uslovi rada samo ako radnik ispunjava uslove za rad na tim poslovima što se dokazuje nalazom o utvrđenoj zdravstvenoj sposobnosti. Ovo zapravo znači da Zakon ostavlja mogućnost da poslodavac određena radna mjesta namijeni OSI, ali ga ne obavezuje na to. Poslovi koje obavljaju OSI često nisu vezani za određeni prostor, već za upotrebu tehničkih i komunikacionih sredstava. Stoga ćemo se osvrnuti na odredbu Zakona koja pruža mogućnost rada od kuće ili na daljinu. Ovo nije nova odredba, ali skrećemo pažnju na nju zbog značaja koju ima za OSI. Za ostvarivanje ovakvog radnog odnosa, u ugovoru o radu neophodno je precizirati vrstu posla i način njegovog obavljanja. Kaznene odredbe ne predviđaju ni u novom zakonu sankcionisanje poslodavaca za kršenje opisanih odredbi koje na direktan ili indirektan način tretiraju radne odnose OSI. Zapravo, Zakon o radu predviđa kažnjavanje poslodavaca ukoliko ne obezbijedi adekvatne uslove rada u slučaju privremene spriječenosti za rad i povrede na radu, što podrazumijeva: obezbjeđivanje radnog mjesta koje može obavljati s obzirom na novonastale okolnosti dodatno, stručno osposobljavanje ili adekvatan raspored radnog vremena. Zakon o radu pruža zaštitu od diskriminacije zbog fizičkog i psihičkog zdravlja radnika. Uočljivo je da stanje invaliditeta nije konkretizovano kao osnov zaštite od diskriminacije. Ovakva formulacija zaštite od diskriminacije Zakona o radu u skladu je sa Zakonom o zaštiti od diskriminacije BiH, te stoga i ne čudi što nije uvedena ovakva promjena u radno zakonodavstvo. Važno je napomenuti da se u smislu Zakona o radu diskriminacijom ne smatra posebna zaštita određenih kategorija radnika u koje se ubrajaju i OSI. Vera Bošković

8 SUMNJA U SEBE I KAKO JE ELIMINISATI Ko su ljudi koji nam pomažu, ponekad nije važno. Kojim kanalima nam šalju poruke, ni to nije ponekad važno. Najvažnije je da pomažu i da ih saslušamo. Jedna od njih je Tijana Ćup. Njen put do nas je youtube kanal San magazina. Tijana je jedinstvena po tome što nam šalje video poruke, naše je samo da ih pronađemo na youtube kanalu San magazina. Tijana nam, među brojnim motivacionim savjetima, pruža i one koji vrijedi pokušati na svom putu da se riješimo sumnje u sebe. Pošto je sumnja kočeći faktor, valja poraditi na tome da je eliminišemo. Ne paničite!, poručuje Tijana: Mi smo prvaci u tome da zamišljamo negativan ishod nekih aktivnosti. Znate ono kad nam se neko ne javi na telefon kad očekujemo da bi nam se trebao javiti, pa smišljamo najgore moguće scenarije i nesreće koje bi se toj osobi mogle dogoditi. Mi isto to radimo i sa ishodima. Međutim, kakva korist od toga?, i prisjetite se pozitivnih ishoda koje su su se ipak desile. Ako stvari možemo promijeniti, onda nema razloga za brigu. A ako ne možemo, ako su mimo naše kontrole, kakva korist od toga... Jer ono što je mimo naše kontrole svejedno će se dešavati željeli ili ne. Poznajem samo jednu osobu koju zamišljanje negativnih ishoda zapravo motiviše. Ono što ona kaže jeste da, zamišljanjem tih negativnih ishoda, ukoliko može da najgori mogući od njih može da podnese, baciće se u akciju. I nju to zapravo motiviše. Možete da probate ovaj njen metod. Moj je metod uvijek optimizam. Ja uvijek gledam da će ispasti sve dobro. Ako ne ispadne, naučim najbolje što mogu da naučim na svojim greškama i onda vjerujem da će sljedeći pokušaj dati bolje rezultate. Tijana savjetuje da se uvijek oslanjamo na ranije uspjehe, jer sumnja se uglavnom ponavlja, kao što se i uspjesi nižu: Poenta je da se prisjetite tih prošlih događaja i prošlih izlazaka iz konforne zone i prisjetite se pozitivnih ishoda koji su se naposlijetku ipak desili. Recimo, možda ste se plašili da nećete položiti ispit na fakultetu, da nećete položiti vozački, da ćete zaboraviti javni govor koji ste spremali, da nećete adekvatno odraditi neki posao koji vam je dodjeljen. Međutim, dali ste sve od sebe i sigurno je to završilo pozitivno. Neka vam ti uspjesi budu uzor, jer sebi smo sami najbolja motivacija. Nećemo paničiti samo ako promijenimo fokus, što po Tijaninom mišljenju predstavlja poseban alat: Gledala sam nedavno Oprin živi nastup. Opra je izašla na binu pred hiljade i hiljade ljudi koji su joj aplaudirali i sala je gromoglasno odjekivala. Ono što sam naučila tada od nje bila je, zapravo, upravo ta promjena fokusa. Jer ona, za sve to vrijeme dok su joj ljudi aplaudirali i vrištali, ona nije govorila: Hvala, hvala..., i skretala sama sebi fokus na sebe, već je sve vrijeme držala fokus na publici i govorila je: Nju Jork, bravo, Nju Jork, pogledaj vas Nju Jork! Sve je vrijeme držala fokus na publici. Isto to možemo pokušati i trebamo uraditi sa sumnjom u sebe. Umjesto da se fokusirate na sebe i šta bi se moglo vama desiti ako ne uspijete, radije se fokusirajte na pozitivan ishod koji očekujete. Recimo, ja trenutno radim na razvoju socijalnog preduzetništva. Planiram da San magazin zapošljava mlade žene iz socijalnih kategorija, sa naglaskom na mlade žene sa invaliditetom i, umjesto da se plašim kako neću uspjeti, radije sam fokusirana na pozitivan efekat koji će to donijeti, na živote koje će to promijeniti. Sigurno i drugi alati postoje, zato Tijanini video snimci na youtube kanalu San magazina i služe da razvijate sopstveni metod do samopomoći i uspjeha koji će vas zadovoljiti. Vera Bošković ZNAČAJ OBRAZOVANJA, PROFESIONALNE REHABILITACIJE I ZAPOŠLJAVANJA OSOBA SA INVALIDITETOM Obrazovanje, profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje rad svake osobe je jedno od najbitnijih ključnih oblasti za njenu egzistenciju, a za osobe sa invaliditetom (u nastavku teksta OSI) je to još i više, jer put ka samoprivređivanju je istovremeno i put ka samostalnom životu. To je bitan uslov i veća mogućnost ravnopravnosti tih osoba u životu zajednice, odnosno njihove pune socijalne integracije u društvo, gdje im je i mjesto njihovim rođenjem ( Jedan smo rod ). Obrazovanje, profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje OSI je vitalan značaj i za njih, njihovu porodicu i društvo u cjelini, i po svom sadržaju ono je ekonomsko i humanitarno pitanje. Za svaku osobu, a sa invaliditetom posebno, je značajno da se obrazuje od predškolskog do visokog obrazovanja, osposobi za rad i uključi se u proces rada, da tako zadovolji svoju životnu potrebu i da tako obezbijedi egzistenciju sebi i svojoj porodici i na tome da zasniva svoje mjesto u društvenoj zajednici, jer: Koristan rad je osnovni izvor svih vrijednost. Zbog toga je to najpotpuniji, najsigurniji, najtrajniji i višestruki oblik životne zaštite tih osoba. One će tako stvarati uslove za svoj samostalan život, a ne da žive od milostinje i sažaljenja, što te osobe nikada i ne prihvataju. Osobama sa invaliditetom trebaju prava i poštovanje, a ne milostinja i sažaljenje. PRAVO JE UMJETNOST DOBROG I PRAVIČNOG. Znači, personalnu rehabilitaciju treba tumačiti i prihvatiti kao širi pojam, jer ona uključuje djelovanje s područja rehabilitacijskog ocjenjivanja radnih sposobnosti, profesionalno usmjeravanje i savjetovanje pri zapošljavanju, osposobljavanje za određeni posao, prilagođavanje radnog mjesta i radne sredine za OSI, sa preostaloj radnoj i drugoj sposobnosti. I te osobe imaju vrijednosti i sposobnosti, samo im društvo mora stvarati uslove da to pokažu i dokažu. Neka samo ukine mnogobrojne i raznovrsne barijere koje je svjesno ili nesvjesno uspostavilo, pa će se u to i uvjeriti. Te barijere su:

9 kulturne, obrazovane, prostorne, informacijske, komunikacijske, radne, ekonomske, socijalne, zakonske, bolje reći političke. Barijere su samo manifestacioni stav nekih ljudi prema OSI, kao da one i ne postoje u društvu, a ima ih 8-10 % stanovnika u svijetu. Tome su umnogome pridonijele i OSI, jer pojedinačno i organizovano nisu aktivni, samopouzdani i uporni u ostvarivanju svojih prava, utvrđenih posebno u Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom. Značaj obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja OSI ima svoj osnov i u navedenoj Konvenciji (Član 24. Obrazovanje i Član 27. Rad i zapošljavanje). Konvencija je ratifikovana u BiH, što znači da je postala sastavni dio našeg zakonodavstva, tj. obavezujuća za sve subjekte u društvu. Društvo mora sa svojim mehanizmima vlasti da aktivno, potpuno i brzo (već se mnogo kasni) stvara uslove za integraciju OSI u sve oblasti njihovog života i rada utvđene u navedenoj Konvenciji. U odnosu na obrazovanje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI, to se može realizovati mnogim mjerama a navodim one najbitnije: 1. Obrazovanje i profesionalno-radno osposobljavanje za rad OSI kod kojih je to moguće prema njihovoj preostaloj radnoj i drugoj sposobnosti; 2. Rezervisano i\ili namjensko zapošljavanje; 3. Podsticajno-orijentaciona kvotna ili druga šema način zapošljavanja; 4. Krediti ili stipendije za osnivanje privrednog društva; 5. Ekskluzivni ugovori i\ili prvenstvo proizvodnih prava; 6. Poreske, carinske i druge olakšice poslodavcu za nabavku opreme, materijala i sl. prilagođavanje radnog mjesta, ako ima zaposlenih OSI određen zakonom; 7. Povrat poslodavcu doprinosa i poreza koje je uz platu isplatio zaposlenoj OSI, u protivnom poslodavac može da otkaže ugovor o radu toj osobi; 8. Tehnička i\ili finansijska pomoć privrednim društvima i ustanovama koja stručno osposobljavaju i\ili zapošljavaju OSI; 9. Prednost pri zapošljavanju OSI; 10. Finansijska ili tehnička podrška poslodavcima za prilagođavanje i\ili osnivanje novih radnih mjesta za OSI; 11. Obezbjeđivanje potrebnih pomoćnih sredstava; 12. Prilagođavanje radnih sredstava; 13. Prilagođavanje uslova dolaska do radnog mjesta (ukidanje arhitektonskih barijera) za OSI, što je obaveza organa vlasti; 14. Obezbjeđivanje naknada OSI, ako ne ostvaruje radnu normu, što treba da bude obaveza Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI; 15. Obezbjeđivanje sigurnog stanovanja za vrijeme dok se OSI osposobljava za rad ili je zaposlena; 16. Potrebnu zaštitu pred prestankom radnog odnosa zbog smanjene radne sposobnosti ili penzionisanja mnogo ranije nego druge osobe; 17. I druge mjere u skladu sa domaćim zakonodavstvom, a koje mora biti usklađeno sa navedenom Konvencijom i drugim međunarodnim i regionalnim aktima. Ljudska bića moraju znati i prihvatiti naročito slijedeće: 1. Da su OSI integralni dio društvene zajednice, što postaju svojim rođenjem; 2. Da je problem OSI problem cijelog društva, a prije svih i najviše mehanizama vlasti, koja sama, na žalost, i odlučuje o sudbini svih nas; 3. Da riješenje problema i potreba OSI uključuje cijelo društvo, a prije svih i najviše nosioce struktura vlasti; 4. Da treba prihvatiti socijalni model definiciju invalidnosti, jer to pridonosi većem razumijevanju invalidnosti, naročito kod osoba bez invalidnosti; 5. Da će samo tako rezultati biti od koristi svima u društvenoj zajednici. Dakle, OSI imaju prava, pa zato i traže: Jednake šanse, jednak status, zakonodavstvo bez diskriminacije, život bez barijera, DRUŠTVO ZA SVAKOGA. Odložena nada srce mori, ispunjena želja drvo je život. OSI očekuju da im društvo ubrzano osigura puno, jednako i efikasno uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda NA PRINCIPIMA utvrđenih u Članu 3. Konvencije o pravima OSI, a to su: 1. Poštovanje urođenog dostojanstva, lične autonomije, uključujući slobodu izbora i nezavisnost osoba; 2. Nediskiriminacija; 3. Puno i djelotovorno sudjelovanje i uključivanje u društvo; 4. Poštovanje razlika i prihvatanje OSI kao dijela ljudske različitosti i čovječnosti; 5. Jednakost mogućnosti; 6. Pristupačnost; 7. Jednakost muškaraca i žena; 8. Poštivanje sposobnosti razvoja djece sa invaliditetom i poštovanje prava djece sa invaliditetom na očuvanje vlastitog identiteta. Nemamo pravo da uživamo u sreći, ako je i sa drugima ne dijelimo, upravo kao ni u bogatstvu, ako ga i za druge ne proizvodimo. PRAVIČNOST I ČOVJEČNOST SU NAJVEĆA DOBRA MEĐU LJUDIMA. TREBA NAM KULTURA JEDNAKOSTI. Vučenović Drago

10 NE PRISTAJEM NA MANJE OD ONOGA NA ŠTA MOJE DIJETE IMA PRAVO Jedna mama i jedna djevojčica se igraju na toboganu. Mama dežura dok se djevojčica polako penje uz stepenice i širi ruke da je dočeka na dnu tobogana. Od dna tobogana do stepenica povremeno otrese obuću, punu pijeska, dok djevojčica u crvenim starkama trči po novi krug igre. Nisu mi rekli da Dunja ima Down sindrom kad sam je rodila. Suprugu su rekli da je najbolje da mi ne govori dok ne izađemo iz bolnice, predočili mu najgore moguće scenarije, a na moje pitanje da li Dunja ima Down sindrom, sestra je odmahnula rukom i rekla da ne razmišljam o glupostima, počinje priču Tanja Radević, mama petogodišnje Dunje, djevojčice u malim crvenim starkama. Trudnoća je pošla sasvim uredno, testovi na različite poremećaje pokazali su zanemarive šanse da se dijete rodi sa poteškoćama. Mama, tada pedagoginja na zamjeni, a danas učiteljica, putovala je do dan pred porod u obližnju opštinu na posao. Tek na prvoj kontroli, nakon što su stigli nalazi hormona, srca, pluća, uspjela sam da razgovaram sa doktoricom, ali mi je sugerisala da napustim posao, odustanem od master studija i posvetim se svom djetetu, za koje je smatrala da će biti biljka. I tu počinje depresija, za koju smatram da je bila logičan slijed u novonastaloj situaciji, nastavlja. U začaranom krugu negativnih komentara u bližoj i daljoj okolini, šoka, suočavanja da dijete nije ono što je zamišljala, priča, ostala je do trenutka u kojem je shvatila da je njeno dijete baš takvo, njeno, i da drugačije ne može biti. Nema tu vremena za patnju, dijete treba i kod ljekara i brigu, i posvećenost, i vrijeme. A ja sam poslije mjesec dana mehaničkog funkcionisanja, ustala, vidjela sebe u ogledalu natečenu, sa podočnjacima, svoje dijete od mjesec dana u kući, dijete koje nijednom nije izašlo vani iako je lijepo vrijeme i shvatila da tako ne može, prisjeća se prelomnih trenutaka. Od prvog dana, ono što je nedostajalo bila je sistemska podrška. Svaka porodica, svaki bračni par, svaki roditelj zasebno, prepušten je sam sebi, da bira hoće li plivati ili potonuti u onome što ga čeka. Tako, Tanja tek prije nekoliko mjeseci saznaje da postoji savjetovalište u centru za socijalni rad, koje bi joj ranije mnogo više značilo. Neke porodice i neki brakovi se raspadnu ili supružnici ostanu zajedno, okrenuti svako sebi. Neke ljude ovakve situacije zbliže. Ali na kraju, ključni faktor je vrijeme, vrijeme za prilagođavanje naživot koji kasnije ne biste mijenjali, naglašava ona. Ona je Down S ružne strane medalje, izvlači još jedno sjećanje. Na kontroli kod oftamologa, upitala sam za objašnjenje dijagnoze napisane na latinskom. Doktor je na pitanje da li dijete vidi ili ne vidi odgovorio sa - kakve veze ima vidi li ili ne, ona je Down, kaže Tanja. Dok razgovaramo, pred Dunju konobar stavlja pomfrit za koji se odlučila,a djevojčica nasmijano odgovara sa Hvala, čiko!. Interesuje je i koliko je sati. Tanja joj pokazuje sat i objašnjava da je dva sata. Sa neizbježnim pitanjem zašto, susrela se i Dunjina porodica. Tražeći stručnjake da Dunju uključimo u rehabilitaciju, naišli smo na ljekara koji je uradio genetska testiranja i objasnio nam da je to što je Dunja dijete sa Down sindromom, slučajnost i da ne postoje garancije, ali me je vrlo otvoreno pitao i šta bih da sam znala da će moje dijete imati Down sindrom. Tad sam se prvi put zapitala šta bih uradila i shvatila da ništa nije pretjerano drugačije i da bih isto postupila, priča Dunjina mama. Iako joj, kako kaže, nikad neće biti jednostavno što, kad uporedi Dunjin razvoj i razvoj nekog Dunjinog vršnjaka bez poteškoća, strpljenja i volje za rad ne nedostaje. Jedini recept koji treba primijeniti je jednostavnost i konkretizacija. Tako, umjesto da lijepim slike paradajza, banane, maslačka, kako sam počinjala da objašnjavam, ubrzo sam prešla na to da sama proba i okusi što treba, ili da sama bere cvijeće, preporučuje Tanja.

11 Do vrtića samo sa poteškoćama D u n j a j e j e d n o o d m a l o b r o j n e d j e c e sapoteškoćama u razvoju koja u Banjaluci idu u redovan vrtić. Do toga je došlo tek poslije mnogo lutanja, zatvorenih vrata i neispunjenih nadanja. Dunju je dvije godine čuvala divna teta, ali smo željeli da se socijalizuje i da uđe u vršnjačku grupu. Našla sam vrtić u blizini zgrade u kojoj smo živjeli, uspjela da dogovorim da Dunja krene u vrtić, a nekoliko dana pred sam polazak, na vratima me dočekala vaspitačica koja mi je objasnila da Dunja ipak ne može da pohađa taj vrtić, jer, kako smatraju ona treba njegu i medicinsku sestru koju vrtić nemai da su se predomislili, navodi Tanja. Poslije toga, spletom okolnosti, upoznali su Dunjinu današnju vaspitačicu koja im osim volje i želje da izađe u susret ništa nije ponudila. Gospođa Milkica nam je otvoreno rekla da iskustva sa djecom sa poteškoćama u razvoju nema, da ne zna kakve će reakcije ostale djece i roditelja biti, ali da je voljna da pokuša i da sve od sebe. Čak mi je tražila neophodnu literaturu i pripremale smo joj logopedske vježbice ispočetka, a danas, Dunja je uključena u sve aktivnosti svoje grupe. Čak i kada se ona sama povuče jer osjeti da nešto ne može i pobjegne u ono što zna da može, nađe se neki način da učestvuje u radu sa vršnjacima, ističe nam sagovornica. Sistem koji ne funkcioniše nije naš problem Dunja, kalendarski, iduće godine treba poći u školu. Ipak, zbog nedostatka kadra i pripreme djeteta za redovan obrazovni sistem u kojem nema pravo na asistenta u nastavi, roditelji planiraju tražiti odgodu od godinu dana. Škola kojoj Dunja pripada me uputila da je smjestim u specijalizovanu školu, budući da oni nemaju osposobljen kadar. Jedini odgovor koji imam na to jeste to nije moj problem i to mora sistem da rješava, kategorično će Tanja. Kaže, ne bježi od specijalizovanih obrazovnih ustanova i prilagođenih programa, u slučaju da Dunjine sposobnosti pokažu da je to najbolje za nju. Ali, sad ne dozvoljava da trud i rad svih stručnjaka uključenih u Dunjinu rehabilitaciju i socijalizaciju, sve ono što je Dunja prošla, padne u vodu, jer sistem ne funkcioniše. Ako je problem nedostatak kadra, postoje edukacije, ako je problem veličina razreda, neka ih drugačije organizuju. Moje dijete ima pravo na obrazovanje, i šteta je ne pružiti joj šansu za više, ističe ova borbena mama. Tražeći sistemska rješenja, sa još jednom mamom dječaka sa Down sindromom, osnovala je udruženje Down Sy i mi, koje za kratko vrijeme bilježi velike rezultate. Ne pristajem na manje od onoga na šta moje dijete ima pravo. U razmišljanjima o tome, uz svijest da postoje roditelji koji nemaju jednak pistup bar ovim parcijalnim rješenjima, došli smo do zaključka da želimo udruženje koje će gurati rješenja koja sad nemamo, priča nam o početku rada udruženja sagovornica. Napominje da ne želi milostinju i da želi udaljiti osobe sa Down sindromom od stereotipa o jadnim ljudima u stanju socijalne potrebe. Cilj im je natjerati sistem da riješi problem i da svakom djetetu pruži jednake mogućnosti. Radili smo pojekat edukacije vaspitača u predškolskim ustanovama za rad sa djecom sa DSY, gdje je prema upitniku prije edukacije poznavanje takvog rada na najnižem nivou, a nakon završene edukacije izrazili su spremnost na rad sa našom djecom. Dobili smo otvorena vrata u nekoliko vrtića u gradu, ali sistem ne daje podršku roditeljima koji ne mogu sami da finansiraju vrtić za svoje dijete, objašnjava ona. Dunja traži pjesmice. Pjeva Dobar psić, iz nekog snimka koji joj je mama pustila i priča o psu. Imamo ćuku!, kaže, dok mama objašnjava da njena vrtićka grupa ima svog ljubimca uz kojeg uče o odgovornosti. Dok joj se oči sklapaju od umora od onog tobogana sa početka razgovora, pa malo igranja u pijesku i ljuljanja, Tanja razgovor zaključuje jednom željom: Cilj mi je da Dunja bude sretna, za 10, 15,20 godina. Ne sanjam o doktoru nauka, sanjam o onome što će ona sama da izabere. Jer Dunja i svako dijete sa poteškoćama zaslužuju upravo to sreću i ništa manje. Ana Kotur

12 Urednica: Dušica Lipovac Vrana je živela u šumi i bila je potpuno zadovoljna svojim životom. Jednog dana ona ugleda labuda. Ovaj labud je mnogo beo, pomisli ona, a ja sam baš crna. On mora da je najsrećnija ptica na svetu." Vrana podeli svoju misao sa labudom."zapravo", odgovori labud, "I ja sam mislio da sam najsrećnija ptica dok nisam video papagaja, on ima dve boje i prelep je. Mislim da je papagaj najsrećnija ptica ikad stvorena". Vrana nađe papagaja koji joj je objasnio: "Ja sam živeo jako srećnim životom dok nisam ugledao pauna. Ja imam samo dve boje dok paun ima mnogo boja". Vrana poseti pauna u zološkom vrtu i vide da se hiljade ljudi skuplja i divi se njegovoj lepoti. Kada su ljudi otišli, vrana se približi paunu."dragi paune", reče vrana, "ti si tako predivan. Svakog dana hiljade ljudi dolazi da te vidi. Ljudi kada vide mene, odmah me teraju od sebe. Mislim da si najsrećnija ptica na svetu". Paun odgovori: "Ja sam uvek mislio da sam najlepša i najsrećnija ptica na svetu. Ali zbog moje lepote, ja sam zarobljen u ovom zološkom vrtu. Promotrio sam zološki vrt jako pažljivo i primetio da je vrana jedina ptica koja nije u kavezu. Tako da već neko vreme razmišljam o tome kako bih bio srećan da sam vrana, mogao bih da letim gde hoću". Ovo je i ljudski problem, takođe. Mi pravimo nepotrebna poređenja sa drugima i bivamo tužni. Ne vrednujemo ono što nam je Bog dao. Sve ovo vodi do začaranog kruga nesreće. Naučimo da budemo srećni sa onim što imamo, a ne da gledamo šta nemamo. Uvek će postojati neko ko ima više ili manje od onoga što mi imamo. Osoba koja je zadovoljna sa onim što ima je najsrećnija osoba na svetu. Pripremio: Jovan Kuzmić DANIN Redakcija: Vanja Čolić Olivera Mastikosa Sanja Jokić Vera Bošković Vanja Stevanović Tijana Ćup Radenko Stjepanović Za izdavača: Tanja Mandić Đokić Tehnički urednik: Jovan Kuzmić Prelom: Želјko Vidović Štampa: Artprint, BL Tiraž: 1000 Adresa redakcije: HO Partner Informativni centar Srđe Zlopogleđe 55 Banja Luka Tel/faks: zenesainvaliditetombih@gmail.com partner@teol.net