Sretan Uskrs. Proplamsaji Duha Životno misno zajedništvo. Uskrs Božji zahvat u moj život. Frohe Ostern Joyeuses Paques Buona Pasqua

Транскрипт

1 Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz ožujak / März godina / Jahrgang 51. br. / Nr. 1 /198 Frohe Ostern Joyeuses Paques Buona Pasqua Sretan Uskrs Uskrs Božji zahvat u moj život Proplamsaji Duha Životno misno zajedništvo

2 Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz ožujak / März godina / Jahrgang 51. br. / Nr. 1 /198 USKRS naslovna slika: J. Habedank obrada naslovnice: publidesk.ch Uskrs EDITORIAL Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz ožujak / März godina / Jahrgang 51. br. / Nr. 1 /198 Uskrs Frohe Ostern Joyeuses Paques Buona Pasqua Sretan Uskrs Božji zahvat u moj život Frohe Ostern Joyeuses Paques Sretan Božiċ Buona Pasqua Proplamsaji Duha Životno misno zajedništvo IZ SADRŽAJA IMPRESSUM MOVIS Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj Missionsblatt der katholischen Kroaten- Missionen in der Schweiz Herausgeber/izdaju: Kath. Kroaten-Missionen in der Schweiz Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj Adresse/adresa: Bederstrasse 76, 8002 Zürich Telefon: , Fax: movis@hkm-movis.ch I Bürozeiten / uredovno vrijeme: utorak, srijeda i petak: Odgovorni urednik /Verantwortlich: fra Branko Radoš, branko.rados@gmx.ch Glavni urednik /Chefredakteur: fra Mićo Pinjuh, fra_mico@bluewin.ch Ovaj broj MOVIS-a potpisan je za tisak Tekstove za sljedeći broj MOVIS-a primamo do 5. lipnja Treća stranica Prijevod uvodnika... (DE) 4 Tema broja Uskrs - Najznačajnija poruka svijetu 6-29 Misije Izvješća iz pastoralnog života u HKM 30 MOVIS-ov intervju Razgovor s prof. dr. Josipom Mužićem 32 Crtice iz Domovinske Crkve Mons. dr. Tomo Vukšić Stranica za mlade Jesmo li nakon korizme bolji ljudi? 36 Proplamsaji duha Životno misno zajedništvo 37 Hrvatski moj jezik materinski Uskrsna košarica 38 Teološke okosnice Biskup Šaško o pandemiji Međugorje Međugorje u Martinique-u 45 Zdravi odgoj Djeca trebaju roditelje koji će biti istinska potpora 46 Život s medijima Ovisnost o medijima Pozor! Obavijesti o misijskim okupljanjima Uredništvo /Redaktion: fra Branko Radoš, fra Mićo Pinjuh, fra Ivan Prusina, fra Miljenko-Mika Stojić i fra Niko Leutar LayoutKonzept: Electronic Publisher Bubalović publisher@publidesk.ch Dobrovoljni prilozi za MOVIS/Spende Kroaten-Missionen in der Schweiz / MOVIS Raiffeisenbank St. Gallen Konto: IBAN: CH Matthofring 2, 6005 Luzern (c/o Branko Rados) Druck/tisak: Vogt-Schild Druck AG, Derendingen Erscheint vierteljährlich / izlazi 4 puta godišnje Božji zahvat u moj život Za razliku od Božića koji nam je blizak i simpatičan, Uskrs nam je nekako dalji. To nije ništa čudno jer iskustvo Božića rođenje djeteta - već imamo, dok nam je iskustvo uskrsnuća ustajanje iz groba nepoznatije. Kada u obitelj dolazi jedan novi život svi se vesele, a kad odlazi, svi tuguju. No, bez obzira na tu osjetnu stranu koja nas veže uz Božić, Uskrs je za nas vjernike od najveće važnosti. «Da Krist nije uskrsnuo, uzaludna bi bila vjera naša i sve što činimo!» poručuje nam sv. Pavao. Spomenut ću ponovo apostola naroda koji reče: «Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!» (Fil 4, 12-13) Bogu je sve moguće i po vodi hodati i Lazara oživjeti i slijepca iscijeliti i dok su ga razapinjali ne proklinjati, nego moliti: «Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!» I onima koji su u Bogu sve je moguće i moliti i trpjeti; i opraštati i ljubiti; i mijenjati se i obraćati. To je Uskrs pobjeda nad tamom, beznađem, zlom i grijehom. Tek kad istinski povjerujem da je u Bogu i s Bogom sve moguće, onda Uskrs zamjenjuje Veliki petak mog života. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata u jednom japanskom logoru umrlo je - što od bolesti, što od iscrpljenosti - oko zarobljenika. Gologlavi i bosonogi zatvorenici morali su raditi na temperaturi koja je nerijetko prelazila i 40 stupnjeva. Iako su njihovi životni uvjeti bili više nego grozni, najveći teret im je ipak bio teški rad, bolesti, loša ishrana i svakodnevno maltretiranje stražara. No ti su logoraši, uz sve spomenuto, sami sebi bili najveći neprijatelji. Strah od japanskih stražara posve ih je izbezumio, pa se među njima postupno razvijao zakon džungle. Gubili su povjerenje jedni u druge, krali su jedni od drugih i na kraju počeli jedni druge izdavati za svaku sitnicu. Nekoć ponosni vojnici s vremenom su postali poput štakora, koji su grizli jedni druge i radovali se tuđemu neuspjehu. No, tada se dogodilo nešto neočekivano. Počeli su, naime, na prijedlog nekolicine zarobljenika, svaku večer zajedno moliti i čitati Bibliju. I rezultati su se uskoro pokazali - prestali su jedni druge izdavati i međusobno si zagorčavati život. Logorom su najednom, umjesto smrknutih i hladnih ljudi, ponovo koračali ponosni i mirni, a sve češće i nasmijani logoraši. Prije su se radovali kada bi stražari nekoga od njih kaznili ili strijeljali, dok su sad zavoljeli jedni druge. Prije su krali jedni od drugih, dok su sada rado dijelili jedni s drugima. Prije su se zlurado podsmijavali kada bi netko od njih bio kažnjem samicom, a sad su bili spremni dragovoljno ići u samicu jedni umjesto drugih. Evo to je Uskrs čudo koje je otvorilo njihovo srce za potrebe drugoga. Vanjske okolnosti su u logoru ostale iste, ali se situacija iznutra primijenila. Umjesto mržnje i zavisti, zavladala je ljubav. Logoru se dogodio Uskrs. Hvala Bogu za Uskrs ovih logoraša, za Uskrs onih koji su pobijedili ovisnost o drogi i alkoholu. Hvala Bogu za sva ustajanja iz zla i grijeha pojedinaca, skupina i naroda kroz čitavu povijest. No ostaje pitanje, a što je s nama? Što je sa mnom? Hoću li ovoga Uskrsa oprostiti i izmirite se? Jesam li spreman pružiti ruku i zatražiti oproštenje? Jesam li spreman mijenjati svoje dosadašnje navike i ubuduće redovito moliti i sudjelovati na svetoj misi? Jesam li spreman ispuniti ono što sam obećao na ispovijedi? Jesam li spreman učiniti sve da u mojoj obitelji ponovo zavlada povjerenje i ljubav? Jesam li spreman ustati iz groba mog dosadašnjeg grijeha? Najznačajnije zato pitanje je želim li ove godine samo izvanjsku proslavu ili osobni doživljaj Uskrsa i osobni susret s Uskrslim? «Sve mogu u Onome koji me jača!» Sa željom da naš životni put nastavimo s Onim kojemu je sve moguće, neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs! Fra Branko Radoš, nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj OSTERN GOTTES EINGRIFF IN MEIN LEBEN Im Gegensatz zu Weihnachten, das wir als ein uns nahes und liebliches Fest empfinden, ist Ostern für uns irgendwie weiter weg und kaum greifbar. Das ist in der Tat nicht ungewöhnlich, denn die Erfahrung von Weihnachten der Geburt eines Kindes ist für uns ein bekanntes Ereignis, während wir die Erfahrung der Auferstehung das Aufstehen aus dem Grab nicht kennen. Wenn ein neues Leben in die Familie kommt, freuen sich alle, und wenn es geht, trauern alle. Unabhängig von der spürbaren Wärme, die wir mit Weihnachten verbinden, ist Ostern aber für uns Gläubige von größter Bedeutung. «Wäre Jesus nicht auferstanden, wäre unser Glaube und unsere Predigt vergeblich!» lautet die Botschaft des Hl. Paulus. Im Folgenden erwähne ich nochmals den Apostel des Volkes, der sagte: «Ich weiß Entbehrungen zu ertragen, ich kann im Überfluss leben. In jedes und alles bin ich eingeweiht: in Sattsein und Hungern, Überfluss und Entbehrung. Alles vermag ich durch den, der mich stärkt!»(phil. 4,12-13). Gott ist alles möglich über Wasser zu laufen, Lazarus vom Tode aufzuwecken, Blinde zu heilen und während Seiner Kreuzigung nicht anzuklagen, sondern zu bitten: «Vater, vergib ihnen, denn sie wissen nicht, was sie tun!» So ist auch denjenigen, die in Gott sind, alles möglich zu beten und zu ertragen; zu vergeben und zu lieben; sich zu ändern und sich zu bekehren. Das ist Ostern der Sieg über das Dunkel, über die Hoffnungslosigkeit, über das Böse und die Sünde. Erst wenn ich wahrhaftig glaube, dass in Gott und mit Gott alles möglich ist, tritt Ostern an die Stelle des Karfreitags in mein Leben. Während des Zweiten Weltkriegs starben in einem japanischen Lager etwa Häftlinge an den Folgen ihrer Krankheit und Erschöpfung. Ohne Kopfbedeckung und barfüßig mussten die Häftlinge bei Temperaturen meist über 40 Grad schwere Arbeit verrichten. Obwohl ihre Lebensbedingungen mehr als schrecklich waren, war die harte Arbeit, die Krankheit, die schlechte Ernährung und die täglichen Misshandlungen durch die Aufsichtspersonen ihre größte Belastung. Aber bei all dem Grauen, das ihnen widerfahren ist, waren die Häftlinge sich selbst der größte Feind. Die Angst vor den japanischen Aufsichtspersonen ließ sie völlig außer sich geraten, so dass sich allmählich unter ihnen das Gesetz des Dschungels ausbreitete. Sie verloren das Vertrauen ineinander, bestahlen sich gegenseitig und begannen schließlich einer den anderen wegen jeder Kleinigkeit anzuschwärzen und zu verraten. Die einst stolzen Soldaten wurden schließlich zu Unmenschen, sich gegenseitig beißend und über jede Niederlage des anderen sich freuend. Doch dann geschah etwas völlig Unerwartetes. Auf Vorschlag einiger Häftlinge begannen sie, jeden Abend gemeinsam zu beten und in der Bibel zu lesen. Dies hatte zur Folge, dass sie allmählich aufhörten, sich gegenseitig zu verraten und sich das Leben schwer zu machen. Anstelle von betrübten und kalten Menschen schritten nun wieder stolze, friedvolle und immer öfter lächelnde Häftlinge durch das Lager. Vorher freuten sie sich, wenn eine Aufsichtsperson einen von ihnen bestrafte oder gar erschoss, wobei sie jetzt Liebe und Mitgefühl füreinander empfanden. Während sie sich vorher gegenseitig bestahlen, teilten sie jetzt gerne miteinander. Und während sie vorher spöttisch lachten, wenn jemand in Einzelhaft musste, waren sie nun sogar bereit, freiwillig einer für den anderen in die Einzelhaft zu gehen. Hier ist Ostern geschehen ein Wunder, das ihre Herzen für die Not und das Bedürfnis des anderen geöffnet hatte. Die äußeren Umstände im Lager blieben zwar gleich, doch die Situation hat sich von innen heraus verändert. Anstelle von Hass und Missgunst, trat Liebe. Im Lager erstrahlte Ostern. Gott sei gedankt für das Osterfest dieser Häftlinge, aber auch für das Osterfest derer, die ihre Drogenund Alkoholsucht besiegt haben. Gott sei gedankt für das Überwinden des Bösen und der Sünde eines einzelnen, einer Gruppe und Völker durch die Geschichte hinweg. Stellt sich jedoch die Frage für mich persönlich: Was ist mit mir? Was ist mit uns? Werde ich an diesem Osterfest vergeben und mich versöhnen können? Bin ich bereit, die Hand zu reichen und um Vergebung zu bitten? Bin ich bereit, meine Gewohnheiten zu ändern und fortan regelmäßig zu beten und am Gottesdienst teilzunehmen? Bin ich bereit, zu erfüllen, was ich im Sakrament der Versöhnung versprochen habe? Bin ich bereit alles dafür zu tun, dass in meiner Familie wieder Vertrauen und Liebe einkehrt? Bin ich bereit, aus dem Grab meiner bisherigen Sünden aufzuerstehen? Deswegen ist die wichtigste Frage, die ich mir stellen sollte, strebe ich in diesem Jahr nur ein äußerliches Osterfest an, oder möchte ich Ostern in der Tat zu einem Erlebnis mit persönlicher Begegnung mit dem Auferstandenen machen? «Alles vermag ich durch den, der mich stärkt!» mögen wir darauf Vertrauen und unseren Lebensweg mit Ihm, dem alles möglich ist, weitergehen. In diesem Sinne wünsche ich Ihnen ein frohes und gesegnetes Osterfest! 4 MOVIS Naklada 1/198 /Auflage: ožujak MOVIS 1/198 ožujak

3 TEMA BROJA Dr. fra Tomislav Pervan USKRS - NAJZNAČAJNIJA PORUKA SVIJETU Korizma je. Idemo ususret Uskrsu. Mnogi kršćani, napose na Zapadu, u dvoumici su ili uopće ne vjeruju više u mogućnost ili zbilju uskrsnuća ni Uskrsa. U vjeru koja je obilježila skoro dva tisućljeća zapadne kulture i civilizacije. Ne vjeruju više u stvarnost ni Gospodinova, ali ni svoga osobnoga uskrsnuća. Uvjereni su kako sa smrću sve prestaje, ili su se vremenom priklonili istočnjačkim uvjerenjima, kako se čovjek nakon smrti «reinkarnira», ponovno utjelovljuje, u ovom ili onom obliku, dok konačno ne prijeđe u ništavilo, «nirvanu». Pa i ova histerija i panika oko novoga virusa znak je samo da su ljudi u strahu, da se ne mogu suočiti ni s kakvim problemom. Ljudi se boje smrti, bježe od nje, potiskuju je iz svoje svijesti, svoje starije stavljaju nekada i mimo njihove volje u staračke domove, da ondje «dokrajče» svoje dane, da ne budu smetnja ugodnu životu. Svijetom su i Europom i prije harale epidemije kolere, kuge; kuga je u jednom trenutku povijesti, u srednjemu vijeku, odnijela trećinu europskoga pučanstva, ali su vjernici s biskupima i svećenicima išli ususret zlu molitvom, misama, procesijama, čvrstom vjerom, zavjetima. Išli su smrti ususret s vjerom da se «život mijenja, ne oduzima», da zadnju riječ nema smrt, nego život. Jer, Krist je uskrsnuo i živi. Bez Uskrsa i uskrsnuća kršćanska je vjera bez temelja i besmislena, štoviše, bez vjere u Kristovo uskrsnuće danas ne bi bilo Crkve ni kršćanstva. Ako Krist nije uskrsnuo, svi smo mi nesretnici, najbjedniji ljudi na svijetu, poručuje Pavao. U temeljima naše vjere leži čvrsto uvjerenje apostola, koji su se sramotno ponijeli za Isusova uhićenja, procesa i smrti svi ga, naime, ostaviše i pobjegoše! No, radosna je istina da je taj raspeti i pokopani Isus živ. Ukazivao se. Najprije ženama, Mariji Magdaleni, pa Petru i Ivanu te jedanaestorici. Pavao, koji je pridružen apostolskom zboru nakon iskustva Uskrsloga pred Damaskom, u svome pismu, zajednici vjernika u Korintu (1 Kor 15), piše kako se ukazao Gospodin skupini od čak njih pet stotina, od kojih su još mnogi živi. Piše on to početkom pedesetih godina prvoga stoljeća. Dakle, ni dvadeset godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Crkvi u Filipima piše kako želi iskusiti «snagu Kristova uskrsnuća i zajedništvo u njegovim patnjama (Fil 3,10). Valjda nisu oni svi nasjeli halucinaciji, laži, prijevari! Ne bijaše lako vjerovati ni u apostolsko vrijeme u uskrsnuće. U židovstvu saducejska sljedba uopće nije vjerovala u uskrsnuće, a vodili su glavnu riječ u Hramu i Velikom vijeću, davali su velike svećenike. U svim stoljećima, sve do danas, imamo otpor vjeri u uskrsnuće. Ipak se kršćanstvo kao novi Put širilo, svim protivnostima unatoč. Toliki su htjeli ušutkati apostole, a potom misionare, progonima, mučenjima, ali uzalud. Vjera je izazov, onda a i danas. I danas se vode prijepori među tumačima i»stručnjacima«, teolozima, o naravi uskrsnuća. Pavao je u Ateni, u kojoj se namjerio na množinu poganskih božanstava, na Areopagu držao svoj govor o Nepoznatom Bogu. Govorio je o naravnoj spoznaji Boga, ali kad je počeo govoriti o uskrsnuću, prisutni su ga filozofi počeli ismijavati. Smjesta su se oblikovale tri skupine: Podsmjevači (epikurejci i stoici) rugali su se Pavlovim riječima, potom ravnodušni, a uspio je pridobiti tek nešto slušatelja za vjeru u Krista i uskrsnuće (Dj 17,32-34). Uskrsnuće je pitanje vjere, vjera je pak dar Duha Svetoga. Djela su apostolska spis u korpusu Novoga zavjeta koji pripovijeda i svjedoči o ranoj povijesti Crkve nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća, nakon Duhova. Opisana su tu djela i riječi apostola koji neustrašivo svjedoče za istinu Isusa Krista. Kroz cijeli se spis provlači kao crvena nit riječ apostolâ:»ne možemo zbilja ne govoriti o onome što smo vidjeli i čuli (Dj 4,20). Cijeli je taj spis veliko svjedočanstvo o Isusu, živom, koji snagom Duha ravna poviješću. Spis je protkan sukobima, neprijateljstvom naspram Isusova lika i osobe. Ima tu pobuna, zasjeda, urota, uhićenja, tamnica, prijetnja, mučeništva, ubojstava, smrti, linčovanja, kamenovanja, nasilja nad pojedincima. Trajno su učenici na putu da bi se što dalje pronijela vijest i istina Krist je uskrsnuo, živi. Pavao je novozavjetni «Odisej», stalno na putu, želeći donijeti cijelom svijetu jednu jedinu poruku: Isusa Krista, živa i uskrsnuloga, navješćujući novo doba, novi život u Isusu Kristu. Naći ćemo ga u tamnicama, progonjen je, doživljava i brodolom, otrovnica ga ujeda, biva kamenovan, bičevan. Treba pozorno pročitati Drugu Korinćanima kako bismo shvatili kroza što je sve morao proći u životu. Pravo mučeništvo za Uskrsloga. Nigdje sigurna krova nad glavom, Duh mu ne da mira. On je kao i Učitelj, nema gdje nasloniti glavu. A mogao je kao najizvrsniji u svome naraštaju biti mirne duše u Jeruzalemu voditelj židovskoga (sve)učilišta, jer je, prema vlastitim riječima, sve svoje vršnjake nadmašio u znanju i mudrosti. Sve što čini, čini iz ljubavi prema Uskrslomu, Živomu. Nije vodio židovsko veleučilište, ali slovi kao utemeljitelj teologije i kristologije, nauka o milosti, opravdanju, nauka o Crkvi. Djela apostolska - u njima anđeo otvara tamnice, izvodi ga na sigurno. Ima tu potresa, kriminala, Božje kazne, smrtnih presuda, bez suda i pravoga razloga. Cijela je tu panorama i opis onodobna helenističkoga svijeta: Jeruzalem, Antiohija, Filipi, Solun, Atena, Korint, Efez, Cezareja, Rim. I koji samo scenarij, koje uprizorenje: hramovi, sudišta, tamnice, pustinja, vojarne, kazališta, brodovlje! Nema toga ni u kojoj drami, ni u kojoj suvremenoj operi ili filmu; tolika raznolikost likova i dramaturgija. Rimski namjesnici, (nazovi)kraljevi sa svom pratnjom i pompom, Pavlove apologije, evangelizacija, učenih i neukih, radnika i robova. Dao bi se snimiti cijeli filmski serijali na temelju Djela apostolskih. Rimski namjesnici, Feliks i Fest, pozivaju se na rimski ustav i pravo. Prema rimskom pravu protupravno je osuditi optuženika, a da ga se prije ne sasluša. Akcije, riječi, govori, sve se reda ispred naših očiju i misli. Iza svega naziremo Providnost i nevidljivu ruku koja vodi i «režira», novi silni zamašnjak u spasavanju svijeta po Isusu Kristu. Pionirski pothvat koji je promijenio svijet. Divimo se «laicima» koji odlučno evangeliziraju, za koje i sam Pavao kaže da su bili prije njega «vjernici Isusa Krista», npr. bračni par Akvila i Priscila. Koliko samo imena i suradnika Radosne vijesti! Treba uzeti i pomno iščitavati taj spis, kako se Radosna vijest širi, nezaustavljivo. Posvemašnja novina u poganskom svijetu, prepunu božanstava. Radosna poruka nade i života po Isusu i u Isusu Kristu. I odvažni hod u budućnost, s nadom, bez straha, u svijetu prepunu straha i beznađa, kakvo bijaše ondašnje poganstvo. Primjeri koje i danas vrijedi slijediti. Nije bez razloga Sabor, a nakon njega i svi pape, pozivao na «povrat na izvore» gdje je voda bistra, gdje imamo biotop vjere i života. Mnogi su tvrdili kako je u govoru o uskrsnuću Isusovu posrijedi golema prijevara. Na mogućnost prijevare upućuju i židovski vođe koji su zamolili Pilata da stavi stražu na grob, čak je navaljen veliki kamen na Isusov grob. Međutim, protiv teorije prijevare govori život prve Crkve. Nitko ne bi za prijevaru i laž išao u smrt, o čemu svjedoči primjer prvomučenika Stjepana koji je u svemu preslika svoga Učitelja. Povijest širenja vjere u Isusa Krista govori protiv mogućnosti prijevare i obmane. Nemoguće je graditi na laži i prijevari nešto što je doskora potkopalo temelje Rimskoga carstva i srušilo poganstvo. Svim protivnostima usprkos, kršćanstvo se širilo, nezaustavljivo. Svjedoci su cijelim bićem pristajali uz novi nauk, i pod cijenu vlastita života. Kako se, ako je posrijedi laž i prijevara, sve moglo održati i izdržati kritike filozofije i poganskih misterija i obreda? Ako je život najveća vrijednost, kako to da su toliki dali život za Isusa Krista? Za laž nitko nije spreman poći u smrt. Pavao pita sebe i nas, tko bi dao svoj život za vjeru, ako Krist nije uskrsnuo (1 Kor 15,17-19). Razum nam govori jedno, a vjera zbori drugo. Uskrsnuće je istinski izazov kršćanske vjere. Od nas traži preumljivanje, promjenu mišljenja, što su morali učiniti i apostoli nakon uskrsnuća. Prema mjerilima ljudskoga razuma nemoguće je da onaj tko je umro uskrsne. Ali, ravnamo li se prema mjerilima koje je postavio u svijetu Isus Krist, onda se sve mijenja. Krist je uskrsnuo, on je dakle Bog, a njegovo uskrsnuće temelj je novoga, istinskoga i zbiljskoga svijeta i naše vječnosti. Bez Uskrsa i uskrsnuća ne bi bilo kršćanstva, ne bi bilo vjere. MISIJA ZÜRICH Hrvatska katolička misija Schlossgasse 32, 8003 Zürich (jedina, točna adresa!) Telefon: Faks: hkm.zuerich@bluewin.ch Misionari: fra Ivan Prusina fra Stjepan Neimarević fra Antonio Šakota Katehistica i orguljašica: s. Zora Jažo Suradnice: Đurđica Novak, Ankica Blažević i Marija Dukić Raspored misa ZÜRICH: crkva sv. Josipa, Röntgenstr. 80, svake nedjelje u 8.00 i sati ZÜRICH: crkva sv. Felix i Regula, Hardstr. 76, svakog petka krunica s misom u sati ZÜRICH: Misijska kapelica, Schlossgasse 32, ponedjeljak - subota u 7.30 sati WINTERTHUR: crkva sv. Ulricha, Seuzacherstrasse 1, svake nedjelje u sati (ljeti u 10.30) DIETIKON crkva sv. Josipa, Urdorferstrasse 44, svake nedjelje u sati HORGEN: crkva sv. Josipa, Burghaldenstr. 5, svake nedjelje u sati AFFOLTERN a.a.: crkva sv. Josipa, Seewadelstr. 13, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u sati BÜLACH: crkva Presv. Trojstva, Scheuchzerstr. 1, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u sati USTER: crkva sv. Andrije, Neuwiesenstr. 17, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u MÄNNEDORF: crkva sv. Stjepana, Hasenackerstrasse 19, svake 1. i 3. subote u sati WALD: crkva sv. Margarite, Rütistr. 31, svake 4. nedjelje u mj. u sati GLARUS: ckva sv. Fridolina, Agidius-Tschudistr. 8, svake 2. subote u mjesecu u sati našoj misjii je održan tečaj priprave za brak za naše mlade koji žele u U ovoj godini sklopiti crkveni brak. Voditelji su bili sva trojica svećenika te gospođa dr. Karmela Dedić, na čemu joj od srca zahvaljujemo. Sudjelovalo je 26 parova: Karlo Buljac i Katarina Mateljan, Ivo Burić i Antonija Mendeš, Daniel Car i Ivona Mršić, Anto Čeko i Valentina Bogdanović, Mijo Đogaš i Manda Mihalj, Patrik Ević i Marija Šabić, Ivo Ilić i Valentina Marić, Elvis Islamović i Julija Šošić, Ivan Jakovljević i Marsela Pejak, Teo Knezović i Tamara Jerkić, Daniel Kristić i Helena Stepić, Ante Laco i Katarina Đonlić, RASTI U LJUBAVI Obredi Velikog tjedna i Uskrs Poštovani vjernici! U novonastalim prilikama raspored obreda Velikog tjedna za nas svećenike je sljedeći: Veliki četvrtak, 9.4. u sati Veliki petak, u sati Velika subota, u sati Uskrs, u sati Podsjećamo vas da su crkve preko dana otvorene te da ih možete pohoditi za osobnu pobožnost u vrijeme koje vam najviše odgovara. Molimo vas da se prdržavate općih smjernica o dopuštenom broju osoba i držanju odstojanja od 2m. Neka vas prati Božji blagoslov! Patrik Ljubas i Josipa Bilić, Ante Martinović i Antonia Budimir-Bekan, Matej Prpić i Branka Berther, Nino Rašić i Nina Čalić, Severin Šapina i Suzana Dubravac, Kristian Sastić i Sabrina Hadjar, Ivo Šimić i Gabriela Diaz Martinez, Andre Šišić i Klaudia Ličanin, Marin Šuta i Monika Marijanović, Ivica Vrdoljak i Martina Vukadin, Duje Vukadin i Magdalena Bilinovac, Boris Zubonja i Klaudija Vukšić, Marko Žderić i Maja Duvnjak, Sven Žućko i Marija Inđić. Našim mladima čestitamo na njihovoj odluci želeći im Božji blagoslov i sreću u zajedničkom životu. Kršteni u Misiji Misijski Kalendar Prva sveta pričest Zürich, crkva sv. Josipa, subota, 16. svibnja u sati. Krizma Zürich, crkva sv. Josipa, subota, 6. lipnja u sati. Hodočašće Gospi u Lurd (Lourdes) od 20. do 24. svibnja godine. Mise za mlade Jednom mjesečno u crkvi sv. Felixa i Regule u Zürichu u sati. Trinaest utoraka u čast sv. Anti Padovanskom Čim prilike budu dopuštale opet ćemo slaviti ovu dragu pobožnost u čast našem omiljenom zaštitniku. Mila Marjanović, kći Kristiana Jurića i Žakline Marjanović, 30. studenoga u Horgenu Julian Matić, sin Borisov i Sandre r. Jurčević, 30. studenoga u Obfeldenu Petra Šošić, kći Tomislavova i Sanje r. Savić, 21. prosinca u Zürichu Ana Tustonja, kći Ivanova i Nicole r. Andrić, 27. prosinca u Obfeldenu Roberta Vukić, kći Mariova i Kristine r.karlić, 5. siječnja u Winterthuru Nives Šiško, kći Josipova i Ane r. Batur, 19. siječnja u Zürichu Ema Sesar, kći Ivanova i Ivane r. Kristić, 26. siječnja u Zürichu Noa Luka Perković, sin Ivičin i Nikoline r. Grbavac, 1. veljače u Dietikonu Antonia Marković, kći Perina i Margaret r. Eidinova, 8. veljače u Zürichu Niko Mišković, sin Danijelov i Vedrane r. Augustinović, 15. veljače u Zürichu Viktor Lorković, sin Danielov i Josipe r. Dropuljić, 15. veljače u Usteru Mateo Lorković, sin Danielov i Josipe r. Dropuljić, 15. veljače u Usteru Ema Bura, kći Borisova i Manuele r. Ruđić, 15. veljače u Waldu Kijan Čukić, sin Alenov i Antonije r. Boltižar, 22. veljače u Winterthuru Marija Grgić, kći Kristianova i Kate r. Dujo, 29. veljače u Zürichu 6 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

4 Misijska kronika MISIJA ZÜRICH Duhovna obnova u našoj Misiji U Proslava blaženog Alojzija Stepinca u Dietikonu H KM Zürich je i ove godine u Dietikonu proslavila blagdan Bl. Alojzija Stepinca u nedjelju, 9. veljače u sati. Misno slavlje je predvodio misionar fra Stjepan Neimarević s fra Antonijem Šakotom. Kantautor duhovne glazbe, gosp. Antonio Tkalec, uveličao je ovo liturgijsko slavlje. Veliki ljudi, poput blaženog Alojzija Stepinca, žive i dalje ne samo u sjećanju naših vjernika, nego su uzori i suputnici u njihovim životima. Veličina njegove žrtve i svjedočenja vjere vlastitim životom pomaže mnogima da ga i u ovom našem vremenu štuju i slijede u svom vlastitom životu. To najbolje potvrđuje i ova proslava kada je crkva bila ispunjena do posljednjeg mjesta kao i dvorana poslije sv. Mise. Mnogi su ostali posije sv. Mise i družili se uz domjenak koji je za tu prigodu pripremila misijska zajednica iz Dietikona. Nadamo se da će u skoroj budućnosti blaženi Alojzije biti proglašen svetim i da će njegova vjera i odlučnost u očuvanju zajedništva sa svetim Ocem biti nagrada ne samo njemu nego i narodu iz kojeg je ponikao. HKM Zürich održana je korizmena duhovna obnova od 27. veljače do 1. ožujka koju je predvodio fra Bojan Rizvan, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru. Program je svakoga dana započinjao nagovorom, a zatim bi uslijedilo euharistijsko slavlje s homilijom te euharistijsko klanjanje, odnosno pobožnost križnoga puta u petak. Na početku duhovne obnove predvoditelj fra Bojan je istaknuo kako često u svakodnevnom govoru jedni drugima čestitamo i pokažemo udivljenje zbog različitih životnih okolnosti izričući: «Blago tebi...» U duhu tih riječi koje svjedoče o ispunjenom životu pokušao nam je kroz tri dana uprisutniti misao Svetog Pisma koje otkriva tko su uistinu blaženi. Prvoga dana zaustavljajući se na blaženstvima koje donosi Matejevo evanđelje istaknuo je kako ispunjen život započinje u svijesti da naše vlastite nedostatke može ispuniti samo Bog. Zato započeti živjeti blažen život znači krenuti na put svetosti budući da svetost nije punina koju dajemo sami sebi svojim moćnim djelima, nego je ponajprije svijest naše praznine u koju ulazi Bog. Kroz konkretne životne primjere fra Bojan se osvrnuo na svako od blaženstava te potaknuo Kristove vjernike da blaženstva počnu živjeti već danas. Drugoga dana fra Bojan se zadržao na blaženstvu upućenom progonjenima i pogrđenima Jure Grubišić koje je i Krist ostvario u svojem životu na križu. Kroz izvještaj Ivanova evanđelja o Isusovu raspeću fra Bojan je ocrtao likove koji su dionici Kristove muke. Naglasio je kako smo pozvani i sami se zavući u sjenu Kristova križa te imati zrelost i hrabrost vjere stajati uz svoj križ života živeći novost odnosa koji dolaze po križu Kristovu. Trećega dana duhovne obnove predvoditelj se u svojem nagovoru zadržao na blaženstvu koje donosi Isus poslije uskrsnuća kada Tomi izgo- vara riječi: «Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!» Analizirajući životne situacije, fra Bojan je istaknuo kako je vjera uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo, ali traže od nas povjerenje. Jednako tako, osvrnuo se na sumnju koja može u određenim životnim okolnostima postati prijateljica vjere ukoliko je se živi prignutim koljenima pred Gospodinom u molitvi. Pozvao je stoga vjernike na radikalno življenje evanđelja bez stvaranja svakodnevnih kompromisa s Božjom riječju i našim slabostima. U Prvu korizmenu nedjelju, 1. ožujka, fra Bojan je predvodio Misna slavlja u Crkvi sv. Josipa u Zürichu gdje je u prigodnoj homiliji Božjem narodu razlomio naviještenu Riječ u kojoj se dade iščitati đavolski rukopis koji nas želi otrgnuti od zajedništva s Bogom. U Kristovim kušnjama moguće je primijetiti i svoje životne kušnje stoga nas je pozvao fra Bojan da zaodjenemo svoj život u snagu Božje riječi kako bismo se oduprli svim nevoljama i jasno pokazali ljepotu naše privrženosti Gospodinu Bogu. Naši povratnici Zlatni pir Slavica i Drago Mišić U nedjelju 8. prosinca godine u crkvi Sv. Josipa u Zürichu bilo je posebno svečano. Supružnici Slavica i Drago Mišić proslavili su zlatni pir. Među vjernicima bio je i velik broj njihovih dugogodišnjih prijatelja, kumova te njihova četiri sina, a svetu misu je slavio fra Antonio Šakota uz asistenciju đakona Stanka Martinovića. Svečanost se nastavila u župnoj dvorani gdje je za sve nazočne bilo u izobilju okrijepe i pića. Bila je to 8 MOVIS 1/198 ožujak 2020 Naši povratnici «fešta nad feštama». Ugodno i lijepo je bilo sudjelovati. Ovakva slavlja povezuju i ohrabruju. Što više ovakvih slavlja, što više čvršćih brakova i obitelji. Hvala u ime Misije za ovih vaših 50 godina, kroz koje ste, sve do povratka u domovinu, neumorno surađivali i pomagali Misiju. Od srca čestitamo našim svečarima Slavici i Dragi sa željom da im Gospodin udijeli još mnogo lijepih i sretnih dana u zajedničkom životu. Sretno! J uraj je rođen 9. rujna u Trsteniku, a Štefica 26. veljače u Šenkovcu. Kršćanski brak sklopili su 31. prosinca u župnoj crkvi Marija Gorica. Bračno zajedništo su obogatili s dvoje djece: Suzana i Boris. Juraj dolazi u Švicarsku 13. siječnja 1969., točno na kćerin 1. rođendan. Iste godine, u svibnju, pridružuje mu se i supruga Juraj i Štefica Majerić Štefica. Juraj je cijeli radni vijek u Švicarskoj proveo za šivaćom mašinom. Ljudi su ga cijenili i hvalili njegov profesionalni rad. Štefica je radila kao pomoćna kuharica. U Trsteniku pored Zaprešića izgradili su kuću i uredili lijepu okućnicu gdje će provoditi svoje umirovljeničke dane nakon 50 godina provedenih u Zürichu. Želimo im puno zdravlja i sreće! Andrija Luburić A ndrija je rođen 17. kolovoza u Donjim Radišićima (župa Humac) u općini Ljubuški. Nakon završene škole upoznaje svoju Bosiljku s kojom se crkveno vjenčaje na Humcu. U Švicarsku dolazi, poput mnogih svojih mještana, davne i zapošljava se na građevini u Graubündenu. Tu marljivo radi do godine kada prelazi u kanton Zürich. Nastavio je raditi u građevini i prekvalificirao se za ugradnju metalnih spuštenih plafona. Nakon prelaska u kanton Zrich, Andrija je jedno vrijeme ( ) radio i pomagao u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zürich. Godine i supruga Bosiljka dolazi u Švicarsku. Te iste godine Andrija se osamostaljuje i osniva firmu Maestral (uvoz i trgovina prehrambenih proizvoda iz HR) koja je s vremenom i uz pomoć njegovih sinova prerasla u današnji Maestral AG. Marljivo i ustrajno pomažući sinovima radom i savjetima u poslu, u «svojoj» firmi ostao je sve do godine - do svoga zasluženog umirovljenja. Sigurno jedno od najtežih životnih iskušenja za Andriju je bila prerana smrt njegove supruge Bosiljke, koja je preminula u 57. godini života. Ukopana je na groblju u Donjim Radišićima. Bosiljka je svome Andriji podarila 4 sina (Jozo, Lujo, Bernard i Ivan). Andrija se u rujnu vratio u svoj rodni kraj, u Donje Radišiće, a u Švicarskoj ostavlja četiri sina sa suprugama i 11 unučadi (dvanaesto je na putu). Djedu Andriji želimo obilje Božjega blagoslova, dobro zdravlje i puno smijeha i radosti s unucima i unukama, bilo kod njega u Radišićima ili kada nas posjeti ovdje u Švicarskoj Jure je rođen 15. kolovoza godine u dalmatinskom selu Ljut, Voštane, od oca Joze i majke Mare. Već sa svojih 15 godina ostaje bez oca i ide «trbuhom za kruhom» od kuće zasniva obitelj s Anicom r. Babić te su rodili četvero djece: Jozo, Marija, Nada i Ante dolazi u Horgen u kojem je proveo svoj život radeći do mirovine te je ostao i dalje sve do svoje iznenadne smrti Život ga nije mazio godine ostaje bez supruge a i bez starijega sina. Ipak, uz svoju djecu, dva zeta i dvije nevjeste te šestero unučadi: Filipa, Antoniju, Josipu, Martinu, Annu Magdalenu i Gloriu, crpi snagu za daljnji život i nikad nije gubio osmijeh s lica. Ispraćaj i oproštaj od pokojnog Jure bio je na sv. Misi u crkvi Sv. Josipa u Horgenu uz članove obitelj i mnogobrojne prijatelje te je sahranjen u obiteljskoj grobnici u mjestu Voštane kod Trilja uz svoju majku, suprugu i sina. Iskrena sućut njegovoj djeci i njihovim obiteljima i svima ožalošćenima, a tebi, dragi Jure, neka je laka Hrvatska zemlja koju si neizmjerno volio. Počivao u miru Božjem. Blaž Butić Nakon sv. mise u dvorani je nastavljeno pravo narodno veselje. Zabavljali su nas Lovre Uzelac i Petar Filipović. naši pokojnici Blaž je rođen 10. travnja godine u Briševu Zadar kao 6. dijete u obitelji. Kršćanski brak sklopio je s Danicom r. Bistre 3. siječnja godine u Zadru. Već slijedeće godine, uz pomoć supruge, dolazi u Švicarsku. U braku su dobili dvoje djece: Goran i Sandra godine dijagnosticiran mu je tumor. Nakon teške operacije dobro se oporavio i živio bez poteškoća. Svoje vrijeme rado je provodio s unučadi Davidom, Mayom i Aronom i bio je sretni djed. Puno ih je volio i nastojao im ispunjati njihove željice te s njima išao u šetnje i rado se igrao. Također je volio obiteljska druženja u koja se rado uključivao. Zloćudna bolest se ponovno pojavila nakon deset godina, Borio se oko godinu dana ali nažalost ovaj put nije se uspio izboriti. Blago je u Gospodinu preminuo u bolnici 14. veljače godine. Pokopan je na groblju Sihlfeld u Zürichu 24. veljače a obrede pokopa i misu zadušnicu predvodio je fra Ivan Prusina. Iskrena sućut supruzi Danici, djeci Goranu i Sandri i njihovim obiteljima te svoj rodbini i prijateljima. Počivao u miru Božjem! MOVIS 1/198 ožujak

5 MISIJA BASEL Hrvatska katolička misija Kleinriehenstrasse 53, 4058 Basel Telefon / Faks: Mobilni: petar.topic@bluewin.ch Misionar: fra Petar Topić Suradnica: Marija Marušić Raspored misa BASEL: Crkva sv. Mihaela, Allmendstrasse 34, svake nedjelje u 8.00 (od ) i u sati BASEL: Svakog prvog petka u mjesecu misa i ispovijed u sati LIESTAL: Crkva Bruder Klaus, Mühlemattstrasse 3, svake nedjelje u sati BASSECOURT: crkva St-Pierre, Rue de Prayé 6, svake 2. i 4. subite u mj. u sati Molitvena zajednica «Majka Triput Divna» Molitvena zajednica se okuplja svake treće nedjelje u mjesecu u Baselu u sati i (pred)moli krunicu s vjernicima, a poslije mise članovi ostaju u crkvi u kratkom razgovoru i dogovoru. Statistika misije Basel u Tiskamo liturgijski listić «Živa riječ» za svaku nedjelju s misnim čitanjima, obavijestima i kratkim komentarom misnih čitanja u 400 primjeraka; za Uskrs i Božić i druge prigode u misiji Basel pristupilo je sakramentu ispovijedilo prošle godine preko 2 000; slavili smo svako jutro, osim petka, mise «Zornice» kroz vrijeme Došašća; sudjelovali u dvodnevnom hodočašću u Einsiedeln kao i na susretu mladih ili «Rumenom listu» i susrertu ministranata u Luzernu; kršteno je 23 djece; 12 djevojčica i 11 dječaka; pripremano ili vjenčano 6 bračnih parova; Prvu pričest primilo 29 prvopričesnika: 10 dječaka i 19 djevojčica; umrlo 10 osoba; održana Korizmena Duhovna obnova i Duhovna obnova pred Došašće; proslavljeno 180 svetih misa s narodom, plus (mise za Švicarce svake srijede misa u St. Michaelkirche u sati, kod časnih sestara u Personalhausu svakog četvrtka u 6.30 sati i svake subote u kapeli Claraspital u 8.00 sati; blagoslovljeno oko 250 obitelji; pobožnost prvih petaka, bolesnici i posjet bolnicama; ispovijed starih i bolesnih; nikolinja (veliko u lausenu i malo u Juri); Majčin dan; Zbor mladih iz Basela «Anđeli svjetla» održali božićni koncert; folklorna grupa «KUD Croatia» iz Basela je sve aktivnija i na Nikolinju i za Majčin dan; molitvena zajednica «Majka Triput Divna» - koja uključuje preko 120 obitelji - je jako aktivna i molitveno i u pomoći Misiji. Pomoć iz misije Basel braći u nevolji kroz godinu Pomoć obiteljima u potrebi, starima i siromašnima, bolesnima, misionarima u Africi, Hrvatska katolička misija Basel je pomogla u vrijednosti CHF i Eura. Hvala darovateljima! Misijski Kalendar Korizmena Duhovna obnova je od 19. do 22. ožujka godine u Baselu u crkvi St. Michaelkirche. Duhovnu obnovu će predvoditi fra Darko Tepert, doktor biblijskih znanosti. Uskrsna ispovijed Basel, velika ispovijed je u petak, u sati u crkvi sv. Michaela. Bassecourt, od sati Cvjetnica Misa, pjevanje Muke i blagoslov grančica na Cvjetnicu bit će samo u Baselu u sati. Raspored u Velikom tjednu Sveto trodnevlje u Baselu, u crkvi sv. Michaela Veliki četvrtak: u sati je misa Večere Gospodnje Veliki petak: (post i nemrs) u sati - obredi čitanja Muke, ljubljenje križa i pričest. Velika subota: u sati - obred blagoslova vatre, hvalospjev Uskrsnoj svijeći, misa i na kraju blagoslov jela. Prva pričest Prva pričest bit će u subotu, u sati u crkvi sv. Michaela u Baselu Ispovijed za prvopričesnike bit će u nedjelju, u sati u Baselu Majčin dan Majčin dan ćemo proslaviti u Baselu u crkvi St. Michaelkirche. Susret ministranata je na Duhovski ponedjeljak, u Maltersu kraj Luzerna. Datum Krizme Krizma je u našoj Misiji godine u Liestalu u crkvi Bruder Kalus u sati. Sakramenat Krizme će podijeliti pulski biskup Msgr. Dražen Kutleša. Ispovijed krizmanika je u sati u Baselu. Hodočašće u Einsiedeln svih Hrvata je ove godine 13. i 14. lipnja (6) Obavijest svim vjernicima! Dragi vjernici, dragi roditelji krizmanika i prvopričesnika, biskupi i biskupije su izdale konkretne upute kojih se moramo pridržavati. Po najnovijim uputama nisu dopuštena nikakva okupljanja, što znači da smo i u našoj misiji Basel do 19. travnja prinuđeni obustaviti sve aktivnosti. Do naznačenog datuma u misiji se s vjernicima ne mogu slaviti svete mise niti druge pobožnosti (krunica, klanjanje, križni put ). Otkazuju se slavlja podijele svetih sakramenata (krštenja, vjenčanja, ispovijedi ). Tako smo morali otkazati Duhovnu obnovu, uskrsnu ispovijed, obrede Velikoga tjedna Moglo bi lako biti da se ovakvo stanje produži i da budemo morali za kasnije odgoditi i Prvu pričest i Krizmu. Molimo vas za razumijevanje. Bit ćete obaviješteni na vrijeme. Kršteni u Misiji Misijska kronika Duhovna obnova pred Došašće U misiji Basel održana je Duhovna obnova od četvrtka, do nedjelje godine u crkvi svetog Michaela na temu: «Upoznajmo bolje svetu misu. Misa je izvor i vrhunac kršćanskoga života».duhovnu obnovu je predvodio misionar fra Petar Topić. Mise zornice Svako jutro (osim petka) kroz došaće slavili smo mise zornice. Prisustvovalo je od 60 do preko 100 osoba. Proslava Nikolinja Nikolinje i božićnu večeru proslavili smo u Lausenu (BL) u dvorani Stutz u subotu, godine. Nastupili su djeca Hrvatske nastave sa svojom učiteljicom Andrijanom Matić Matičević i misijskom suradnicom Marijom, glazbena grupa «STIPO-BAND» iz Berna, naš folklor «HKUD Croatia». Hvala svima koji su i ovaj put doprinijeli za lijepo organizirano Nikolinje, za zajedništvo i druženje. Božićni koncert «Božićni koncert» je održan u sati u crkvi sv. Michaela u Baselu pred samu večernju misu. Nastupio je zbor mladih «Anđeli svjetla» pod ravnanjem Ane Badrov. Babogredska večer je bila u subotu, u prostorijama Bahnhofsaal u Rheinfeldenu. Uz tamburaški sastav «Ataše», lijepo su to Babogredci organizirali. N.K. POSAVINA iz Basela organizirala je malonogometni turnir u Reinachu u subotu, godine. N.K. ALKAR iz Basela organizirao je godišnju zabavu u prostorijama Bahnhofsaal u Rheinfeldenu u subotu godine. Blagoslov bračnih parova bio je u Misiji na Svjetski dan braka i uz povezanost s Valentinovom u nedjelju, godine. Lea Kovačević, kći Gorana i Andreje r. Zovkić, 30. studenoga u Baselu Emili Tadić, kći Maria i Ruže r. Pandža, 21. prosinca u Baselu Lorena Pavić, kći Krešimira i Tamare r. Knežević, 18. siječnja u Baselu Mia Matošević, kći Maria i Bojane r. Božić, 8. veljače u Baselu Adriana Majić, kći Branka i Anđe r. Ivančić, 22. veljače u Baselu Eva Teresa Bošnjak, kći Ilije i Janje r. Šimić, 22. veljače u Baselu Valeria Vukoja, kći Josipa i Marijane r. Miloloža, 22. veljače u Baselu Koje sam odluke donio u Korizmi? Na Čistu srijedu (Pepelnicu) započeli smo korizmeni hod, hod koji traje četrdeset dana i vodi k radosti Gospodinovog Uskrsa. Tog dana Crkva nam je uputila najprije snažan poziv preko proroka Joela: «Al i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim» (Jl 2,12). Treba naglasiti izraz «svim srcem», što znači iz središta naših misli i osjećaja, iz središta naših odluka, odabira i djelovanja, činom potpune slobode. Odluke su potrebne i bitne za korizmeno vrijeme. Dobro bi bilo preispitati svoje odluke i upitati se vode li nas naše odluke da se «svim srcem vratimo k Bogu»? Obratimo? Evo male pomoći u 7 koraka - Prvo: Svakodnevno čitanje Biblije Naš duhovni život treba hrane. Kakve? Duhovne! Gdje je naći? U Bibliji, u Božjoj riječi. Ako svakodnevno ne čitamo Bibliju i ne tražimo potrebnu duhovnu hranu, gladovat ćemo i izgubiti duhovnu snagu. Bibliju ne smijemo letimično čitati, kao neku lektiru. Najbolje je početi čitati Evanđelje po Ivanu. Mali ulomak Biblije, dobro razumljen i promišljen, duhovno je korisniji nego li samo pročitanih nekoliko stranica. Potrebno je da Božja riječ dođe do srca i u srcu se nastani. Upitajmo se: Jesam li u Korizmi donio odluku redovito i svaki dan čitati Bibliju? - Drugo: Naučiti moliti Isus je znao noći i noći provesti u molitvi. Bio je povezan kroz molitvu s Ocem Nebeskim. To je «tajna» molitve. Molitva povezuje. Tko će nas naučiti tajnu molitve i kada ćemo razumjeti da nam je molitva bezuvjetno potrebna? Moliti nas može naučiti samo živi Isus Krist. Ako je On molio, koliko tek trebam ja moliti. Nije dovoljno ujutro i navečer na brzinu se prekstiti i nešto izmoliti. Potrebno je imati trajnu i planiranu molitvu, svakodnevnu molitvu. Bez trajne, planirane i svakodneve molitve, kršćanski život postaje prazan, bez snage. Oni koji su nešto vrijedili za Boga i za Crkvu, bili su ljudi molitve. Upitajmo se: Jesam li u Korizmi donio odluku da ću imati trajnu, planiranu i svakodnevnu molitvu? - Treće: Uvijek se oslanjajte na Duha Svetoga. Isusovo je obećanje ovo: «A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom» (Iv 15,26-27). Ostaje pitanje za sve nas, je li naše tijelo hram, prebivalište, Duha Svetoga? Stanuje li Duh Sveti u našim srcima? Čovjek bez Duha Božjega je bez ičega i svaki dan «tone» - utapa Zlatni jubilej se u crnom zlu. Duh Sveti nam stavlja pred oči uvijek Isusa Krista i kaže: «Isus je»pobjednik! Njega slijedite. Njega slušajte! Upitajmo se: Jesam li u Korizmi donio odluku da će Duh Sveti stanovati u mome srcu? - Četvrto: Neka Ljubav bude glavno načelo vašega života! Od svih darova Duha Svetoga, najveći dar je Ljubav i to ljubav koja nikada ne prolazi i koja svemu odoljeva. Sve će proći, a ljubav će ostati i s ljubavlju ćemo se susresti jednoga dana s vječnom Ljubavlju, Bogom. Najveći dokaz da smo Kristovi i da smo kršćani je činjenica da ljubimo jedni druge kao što je nas Krist ljubio. Upitajmo se: Jesam li u Korizmi donio odluku da ću se ravnati prema drugome po načelu Kristove ljubavi? - Peto: Redovito idite na sv. Misu! Sve što je Bog po Isusu Kristu učinio za čovjeka i čovječanstvo, «stavio» je u svetu Misu. Isus Krist je uistinu pristutan u svetoj misi pod prilikama posvećenoga kruha i vina. To je najveća istina koju kršćani nikada ne smiju zaboraviti. Vjerujem li ja u Isusovu prisutnost u svetoj misi?isus je s nama i među nama. Zbog toga je Presveti Oltarski Sakramenat uvijek u središtu crkve. Zato je misa je izvor i vrhunac kršćanskoga života. Upitajmo se: Jesam li u Korizmi donio odluku svake nedjelje redovito slaviti svetu misu? - Šesto: Biti «koristan» kršćanin Po kršćanima bi trebao biti prepoznatljiv sam Isus Krist. Kršćanin bi trebao biti «živo Evanđelje». Takvi kršćani su «korisni» kršćani, za razliku od onih koji se zovu kršćani a ponašaju se suprotnu duhu Kristovu i od njih možemo čuti nezdrava ogovaranja, sumnjive i dvolične razgovore i zabave, nedolično odijevanje, psovke itd. Upitajmo se: Jesam li u Korizmi razmišljao o sebi kao kršćaninu? Jesam li donio odluku postati «bolji kršćanin»? - Sedmo: Živjeti iznad okolnosti koje nas okružuju Danas se često čuje od kršćana: «Šta možeš, moj velečasni, tako se danas živi. Mnogi usklađuju svoj život i životni stil prema»trenutnim okolnostima koje su mnoge kršćane «uništile». Potrebno je naučiti živjeti kršćanski u svim okolnostima i iznad svih društvenih okolnosti, koje se stalno mijenjaju.. Najbolje je pravilno i pošteno se držati Boga i Božjih zapovijedi i pravila kršćanskoga života i onda ćemo sigurno uspjeti u životu. Steći ćete mir duše, blagoslov, sreću, zadovoljstvo i radost. To je tajna zadovoljnog i uspješnoga kršćanskoga života, bez obzira na okolnosti kojie nas okružuju. Upitajmo se: Jesam li u Korizmi donio odlu- Milan i Janja Vidović Supružnici Janja r. Jurkić i Milan Vidović proslavili su 50. godina bračnoga zajedništva, zlatni pir, u subotu, godine. Proslava zlatnoga pira počela je u Baselu, u crkvi svetog Michaela, svetim misnim slavljem u sati, baš kao i godine, prije 50 godina u župi Barlovci pokraj Banja Luke, kada su sklopili kršćanski brak. Svetu misu zahvalnicu i obnovu bračnih zavjeta ovih dvoje supružnika predvodio je fra Petar Topić. Ljubav prema Bogu i obitelji, kršćanski odgoj i žrtva - to je ono što nas je zbližavalo, hrabrilo, ali i održalo u zajedništvu kroz svih ovih 50 godina, kazuju slavljenici zahvalni Bogu za obitelj - kćer Snježanu, dvojicu sinova Niku i Ivicu, te 4 unučadi. Nakon misnog slavlja, slavlje se preselilo u dvoranu i u zajedništvu sa setrama, braćom, prijateljima i djecom, koja su i organizirala ovu proslavu, slavlje se nastavilo do u kasnu noć. Bilo je lijepo. Od srca čestitamo slavljenicima Milanu i Janji njihov zlatni pir! ku da ću se u svakodnevnom životu ravnati po Isusu Kristu, a ne po okolnostima koje me okružuju? Ako i danas doneseš određene odluke, one će ti pomoći da se «svim srcem vratiš k Bogu» što je i cilj Korizme. naši pokojnici Živko Milinković U srijedu, godine umro je Živko Milinković u Baselu. Živko je rođen u Sanskom Mostu, godine. Bio je vjenčan s Matijom Đukić i to godine. Živjeli su u Crkvenici. Misa zadušnica je slavljena u petak, u crkvi svetog Michaela u Baslu. Pokopan je u Bošnjacima pokraj Županje. Iskrena sućut supruzi Matiji, obitelji pok. Živka, rodbini i priajteljima. Počivao u miru Božjemu! Ivo Ćoruša Ivo Ćoruša je rođen u Žepču, godine. Bilo ih je osmero djece. Bio je obiteljski čovjek. Oženio se godine s Anom Jukić. Rano odlazi u Švicarsku i prvo radi kao sezonac, a godine dobiva stalni boravak. Djeca se rađaju u Žepču: Marko, Marinko, Marina i Josip. Rat je učinio svoje i godine žena Ana s djecom dolazi u Švicarsku, u Liestal, svome mužu. Tu nastavljaju živjeti kao skladna, Bogu otvorena obitelj. Ivo zadnjih godina oboljeva i trpi jake bolove. Obitelj je uvijek bila uz njega i pružala mu pomoć. Ivo zadnji, od osmero ih djece, umire godine u Liestalu. Oproštaj i misa zadušnica je bila u četvrtak, u Liestalu. Pokopan je u subotu, u rodnom selu Gornje Ravne kod Žepča. Iskrena sućut supruzi Ani, djeci Marku, Marinku i Marini s obitelji, te Josipu, kao i svoj rodbini i prijateljima. Počivao u miru Božjemu! Nedeljka Pravdić Nedeljka je rođena u mjestu Glogovica u Bosni i Hercegovini. U Vukovaru upoznaje muža Marka Pravdića i u braku imaju dvoje djece, kćerke Vijoletu i Gordanu koja je umrla već sa 6 mjeseci. U Švicarsku dolazi mužu godine i živi u Baselu sve do svoje smrti. Umrla je u Universitätsklinik Basel u 88. godini života. Pokopana je u ponedjeljak na katoličkom groblju u Vukovaru. Iskrena sućut mužu Marku, kćerki Vijoleti i njenoj obitelji, obitelji Matić, rodbini i priajteljima. Počivala u miru Božjemu! 10 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

6 MISIJA BERN Hrvatska katolička misija Zähringerstrasse 40, 3012 Bern Telefon: Fax: Uredovno vrijeme: ponedjeljak - petak, od do Misionar: fra Gojko Zovko, privat Quartiergasse 12, 3013 Bern Telefon: Fax: Natel: goja.z@bluewin.ch Suradnica: Ruža Radoš Raspored misa BERN: Bethlehem Kirche, Eymattstrasse 2B, 3027 Bern svake nedjelje u sati BERN: župna crkva st. Josef, Stapfenstr. 25, 3098 Koeniz, svake subote u BIEL: Pfarrkirche Christ König, Geyisriedweg 31, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u LANGENTHAL: crkva Sv. Marije, Schulhausstrasse 11A, svake nedjelje u 8.30 THUN: crkva sv. Marije, Kapellenweg 9, svake nedjelje u MEIRINGEN: Guthirt, Haupt-strasse, sva kog 1. poned. u i 3. nedjelje u INTERLAKEN: župna crkva Heiliggeist, Schlossstr. 6, svake 1. i 3. srijede u Molitvene pobožnosti Bern: crkva St. Mauritius, Waldmannstrasse 60, 3027 Bern: molenje krunice svakoga četvrtka u sati, a svakoga posljednjega četvrtka krunica u sa svetom misom i klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu. Bern: crkva St. Mauritius: svakoga prvoga petka u mjesecu krunica i ispovijed u 18.00, a sveta misa u sati. Na svim mjestima gdje se slavi misa pola sata prije mise molenje krunice i mogućnost za ispovijed. Kruh sv. Ante 100 plus 500 Iva Hrnjak Bilić, Dalibor Marković, 300 Jure Ljubić 250 Marin Aljinović, IPB SPITEX AG 200 Nikola Klemenčić, dr. Željko Mlinarić, Ilija Mijatović, Ilija Marčić, Drago Ivić, Marko Jelić, Branimir Vidović, Leopold Landeka, 150 Vlado Perak 100 Željko i Olga Pavlić, N.N., Anto Matković, Ivica Gavranić, Josip Kovačević, Josip Bošnjak, Dušanka Matić, Toma Begčević, Ivo Bajić, Dragan Batinić, Angelina Bošnjak, Lucija Eschler, Ivan i Zdenka Radoš, Vlado i Slavica Petrović, Darijo Bajić, Jana Šišić, V+M Olujić, Marijan Dabić, Josip Orlovski, Josip Ćutuk, Miljenko Bubanko, Dragica Rajić-Lovrić, Marijan Andačić, Branko Lovaković, Drago Grmača, Marko i Slavica Josić, Friz Stegmann, Žarko i Monika Šokčević, Ivo Andrijanić, Sanja Ereš, Kata Katić, Dario Maras, Josef Bodi, Ivana Jovanović, Stipe Radoš, Franjo Franjković, Dr. Roman Gürtl, Marko Lucić, Marko Čolić, Josip Čalušić, Vjekoslav Ilić, Dijana Vijačkić, Vesna Stucki, Zdravko Kolak, Mario Bajić, Snježana Dalik, Ivanko Martić, Andrija Majstorović, Ana i Nikola Ćurić, Irena i Željko Vlahović, Stipe Radoš, Ilija Kopčić, Franjo i Finka Erceg, Ilija Čalušić, Darko Crnogorac, Ivan Garić, Marko Princip Svaki dan sv. Misa live iz hrvatskoga misijskoga centra u Bernu Ovo izvanredno stanje epidemije coronavirusa, nezabilježeno u povijesti čovječanstva, je za svakoga od nas, naše obitelji, pa tako i za našu hrvatsku katoličku misiju Bern, je šansa osmišljavanja osobnoga i zajedničkoga djelovanja. Prema uputama švicarskih saveznih, kantonalnih i biskupijskih preporuka od i od , pa sve do u našoj misiji nisu dozvoljene sv. Mise s narodom, vjeronauk, ispovijed, krštenja, vjenčanja i druga vjerska okupljanja. Jedino bolesničko pomazanje pod posebnim uvijetima i sprovod u užem obiteljskome krugu su dozvoljeni. U ovakvim osobitim situacijama kao vjernici smijemo iskusiti izvansakramentalne oblike susretanja u molitvi s Gospodinom. Vjerujemo da je Bog uvijek s nama, pa i u ovakvim teškim trenucima odvojenosti od euharistijskoga stola, želimo ostati povezani s Njime u Duhu. Zahvaljujući mojim asistentima Mateju Iličiću i Slavku Ćorluki započeli smo od svakodnevno direktno prenošenje svetih misa iz našega hrvatskoga misijskoga centra u Bernu, kroz tjedan u , a nedjeljom u sati. Sve to možete pratiti na facebooku naše misije (fb.me/hkmbern) i na youtube. Za sve informacije javite se na mobitel i whatsapp misionara Plan misijskih pobožnosti do , a prema situaciji i dalje: Ponedjeljak: Utorak: Srijeda: Četvrtak: (eucharistijsko klanjanje) Petak: (križni put u korizmi i sv. Misa) Subota: Nedjelja Poslije svakoga susreta preko medija u svojim obiteljima blagoslovite se blagoslovljenom vodom i češće pozdravite Gospu i pomolite se. Poštujmo i zemaljske i nebeske kriterije u ovom važnom vremenu coronavirus epidemije sa minimumom kontakata i maksimumom higijene. Pomogli smo Franjevačka provincija Mostar 4000 Misije Kongo 1500 Udruga Nada Tomislavgrad, Centar Duga Novi Travnik, Laudato Televizija 1000 Kuća nade-odžak, Široki Brijeg, MP, HKM-Bern, Pučka kuhinja Fr. Samostana Mostar 500 Čerin, M A HKM Bern, Deželić, Prozor, Bučje, Misionarke Krvi Kristove ZG, Fr. Samostan Beograd, VČ Zagreb, D. Tramošnica, Petrinja 400 Veljaci, Kerestinec, Guča Gora, Donji Svilaj, Kupres 300 Ivankovo, Bijeljina, Turić, Kneginec Gornji, Zenica, Seonica, Donji Svilaj, Fond Solidarnosti - Inozemna pastva, T Č, Zagreb, Opatija, Petrićevac, Banja Luka 200 Slavonski Brod, Bibinje, Vukovar, Zenica, Bibinje, Seonica, Berak, Slavonski Brod, Vitina, Donji Svilaj, Polog, Odžak, Slavonski Brod 100 Svilaj, Brankovići, Dragunja, Špionica, Prud, Samobor HODOČAŠĆA I KRIZMA Izrael Sveta Zemlja Hodočastimo od do Sve uračunato u agencijsku cijenu, puni pansion i dodatne pristojbe (agencija ATI Pula) iz Züricha i nazad. Cijena: 1750 CHF. Franjevački samostan Plehan Naš ljetni hodočasnički susret na pučkoj misi na Plehanu, u sati Prva pričest 2020 O datumu Prve pričesti bit ćete navrijeme obaviješteni. Krizma Krizma je planirana za u u Bethlehem crkvi u Bernu. U slučaju odgode biti ćete na vrijeme obavješteni. Povratnici u domovinu Blaško i Janja Filipović Dvije godine nakon crkvenoga vjenčanja u rodnoj župi Breške, , Blaško je otišao u Švicarsku, a supruga Janja pridružila mu se sa djecom Ivanom i Kristijanom godine. Kasnije će se u švicarskoj roditi i Andrea. Obitelj je živjela i radila u Niederbippu. Kćer Ivana sa svojim suprugom živi u Meksiku, a sin Kristijan im je darovao unuče, te sa obitelji ostaje u Švicarskoj, kao i kćer Andrea. Janja je bila vrlo aktivna u našoj misijskoj zajednici Langenthal, gdje se oprostila na prvu korizmenu nedjelju , uz lijepi apero u Gemeindecentru, gdje se okupljamo svake nedjelje iza sv. Mise. Misionar fra Gojko poklonio im je bibliju, dokumentarni film o našoj misiji, kao i krunicu, te im zaželio dobro zdravlje i zasluženi odmor u rodnoj Gornjoj Obodnici, u župi Breške kod Tuzle. Djeca, unučad a i prijatelji u misijskoj zajednici biti će dobar povod za nove susrete. Kršteni u Misiji Amanda Bošnjak, kći Jure i Julijane r. Čalušić, 25. srpnja u Županji Gabriel Barišić, sin Michaela i Tijane r. Šalić, 7. ožujka u Zollikofenu Anna Matić, kći Perice i Marije r. Abramović, 14. ožujka u Bernu Luka Matić, sin Perice i Marije r. Abramović, 14. ožujka u Bernu Filip Kelava, sin Josipa i Tomislave r. Crnac, 21. ožujka u Konolfingenu Misijska statistika Krštenja 19 Prva Pričest 27 Vjenčanja 3 Pripreme za vjenčanje-tečaj 16 Blagoslov obitelji 420 Osobne ispovijedi ca Izdani dokumenti 252 Sprovodi i ispraćaji 6 Slavljene sv. Mise sa propovijedima 364 Humanitarna pomoć preko misije CHF Misijska kronika Tečaj priprave za brak HKM Bern održava se svake prve subote u ožujku jednodnevni tečaj pripreme za crkveno vjenčanje naših članova, koji se žele ove godine U crkveno vjenčati. U prvom djelu misionar fra Gojko upoznao je mlade sa funkcioniranjem naših katoličkih misija u Švicarskoj te pastoralno teološkim dimenzijama braka, kao i pripremama za crkveno vjenčanje. Dr. Nevenka Wyss je u drugom djelu upoznala mlade sa psihološko-medicinskim aspektima obiteljskoga života. Tečaj priprave pohodili su: Marijan Radoš i Valentina Čarapina, Matej Franjić i Ivana Gadža, Adrian Ilić i Dragana Ivanović, Igor Bukarica i Sara Miletić, Patric Privitera i Marija Kovačević, Toma Crnac i Marina Begčević, Marko Čarlija i Sandra Jozić, Josip Bošković i Marija Lozić, Dejan Petrović i Žana Čelam, Matej Šalić i Marina Vuglenović, Kristijan Gavran i Maria Martinović, Mateo Olujić i Marina Garić, Ante Markić i Katarina Šimić, Domagoj Milić i Maria Pačar, Miro Radoš i Ana Šutalo i Matej Iličić. Misijska glazbenica Nikolina Pinko i mješoviti zbor u Thunu uvijek se pojačavaju i u broju i u kvaliteti te uspješno pjevaju na nedjeljnim misama. Župnik iz Donje Tramošnice u Misiji U subotu vjernici zavičajne zajednice Donja Tramošnica ugostili su svoga župnika fra Josu Oršolića, te priredili večeru u župnoj Sali St. Marien u Thunu. Sutradan je župnik fra Joso predvodio sv. Mise u Bernu i Thunu. Vjernici iz Tramošnice, zajedno sa svojim prijateljima i misijom darovali su ga sa 5000 CHF za navedenu župu i potrebite koji trenutno tamo žive. Iskrena hvala svima. naši pokojnici Ante Erceg Rodio se u Donjoj Dubici godine u obitelji Anice Jazvić i Andrije Ercega. Nakon školovanja u domovini i kratkoga zapošljavanja, dolazi u Švicarsku, prvo u Graubinden, kasnije u Montreux i konačno u Bern. Vjenčaje se sa suprugom Anđom, te im Bog daruje sinove Andriju, Ivana i Dragana. Idući sa sprovoda svoga oca u domovini, obitelj teško nastrada pred Božić 1998, kada im je najmlađi sin Dragan poginuo u navedenoj nesreći. Obitelj se nikada nije u potpunosti izliječila od toga šoka. Bio je izvanredan kuhar i volio glazbu, što je prenio na najstarijega sina Andriju. Dočekao je i unučad Nataliju, Dragana i Klaru, te nevjeste Vesnu i Ivanu. Nakon ljeta zdrastveno mu se stanje naglo pogoršalo, te nas je prerano napustio Misionar fra Gojko zahvalio mu se na svemu, što je učinio za misiju, izrazio sućut obitelji na misnom ispraćaju u Bernu. Pokopan je u svojoj Donjoj Dubici. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. 12 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

7 MISIJA ST.GALLEN Hrvatska katolička misija Paradiesstrasse 38, 9000 St. Gallen Telefon: , Faks: Natel: Misionar: fra Mićo Pinjuh Katehistica i orguljašica: Prof. Jelena Kučak Vujnović info@hkm-stgallen.ch Raspored misa BALGACH: Kath. Pfarrkirche, svakog 1. petka u mjesecu i svake (osim 1.!) subote u mjesecu u sati WIL: Kapuzinerkirche (St. Antonius), svake nedjelje i zap. blagdana u 9.30 sati JONA: Kath. Pfarrkirche (St. Franziscus) u Kempratenu, svake nedjelje u sati ST. GALLEN: Kath. Pfarrkirche St. Maria (Neudorf), svake nedjelje i zapovjednog blagdana u sati, te krunica (u korizmi križni put) i sv. misa svake srijede u naši pokojnici Tako bi se ukratko mogli sažeti komentari nekoliko stotina vidno raspoloženih sudionika ovoga tradicijskog predblagdanskog susreta, odr- (Wallfahrtskirche Heiligkreuz) u pratnji svojih dražesnih anđelčića, pohožanog u subotu 14. prosinca u crkvi buraši s njihovim umjetničkim vodite- Katarina Ivas USKRSNE ISPOVIJEDI Wil (Kapuzinerkirche) utorak, 31. ožujka u Kempraten (St. Franziskus) srijeda, 1. travnja u St. Gallen (St. Maria Neudorf) četvrtak, 2. travnja u Balgach (Pfarrkirche) petak, 3. travnja u OBREDI USKRSNOGA TJEDNA Veliki četvrtak St. Gallen (Heiligkreuz) u Veliki petak Kempraten (St. Franziskus) u St. Gallen (St. Fiden) u Velika subota Kempraten (St. Franziskus) u St. Gallen (Neudorf) u MOVIS 1/198 ožujak 2020 Misijski Kalendar Prva sveta pričest Prvu svetu pričest u našoj Misiji, ako sve bude u redu, slavit ćemo u nedjelju 10. svibnja u sati u Kempratenu, odnosno u nedjelju 17. svibnja u sati u St. Gallenu. Moguće promjene predviđenih nadnevaka, uvjetovane najnovijim nepredvidivim događanjima, kao i druge važne organizacijske pojedinosti pravodobno ćemo priopćiti našim ovogodišnjim slavljenicima i njihovim roditeljima. Majčin dan Ovogodišnji dan posvećen našim roditeljkama svečano ćemo (molitveno i programski!) obilježiti u subotu 9. svibnja u Balgachu, te u nedjelju 10. svibnja u Kempratenu i St. Gallenu. Sve to, dakako, živo se nadajući da će do tada sva sadašnja, iako razborita i nužna, ograničenja biti samo neugodna prošlost. Nikolinjska slavlja dani i događaji prožeti dječjom radošću i obiteljskim zajedništvom I krajem prošle godine je sveti biskup iz Myre, dio dobru dječicu u našim misijskim središtima. Prvi susret dogodio se 24. studenoga u Balgachu, drugi u nedjelju 1. prosinca u Joni, te najveći i završni u subotu 7. prosinca u Oberuzwilu. Svim susretima prethodila su euharistijska slavlja, koja je predvodio domaći misionar fra Mićo Pinjuh. Dječica su se, pod ravnanjem naše misijske suradnice prof. Jelene Kučak Vujnović i učiteljica HDŠ-a Sanje Ižaković (Balgach i Oberuzwil), te Tamare Vadlja (Jona), temeljito pripremila za redoviti susret sa svojim najdražim nebeskim zaštitnikom. Veoma skladno su pjevali, predmolili, krasnoslovili... Neki od njih su se opet istinski Kršteni u Misiji Lanea Emilia Antonucci Giancarlova i Anitina, 14. prosinca u Kempratenu Ilija Đonlić Ralfov i Johannin, 1. ožujka u Wilu iskazali u zanimljivim programskim uprizorenjima. Svetac daronosac je njihov višemjesečni trud nagradio prigodnim vrećicama ispunjenim brojnim i raznovrsnim slasticama. Za dobra cjelovečernja raspoloženja u pojedinim središtima pobrinuli su se gosp. Anto Marčinković u Balgachu, te glazbeni sastav Mirakul iz Züricha u Joni i Oberuzwilu. Iznimno sadržajna tombola, raznovrsna ponuda domaćih jela, pića i slastica, ovogodišnjim nikolinjskim susretima podarili su posebnu razigranost i svježinu. Misijska vijeća su, sukladno svom dugogodišnjem iskustvu i ugledu, ponovo bila na iznimnoj organizacijskoj i radnoj razini. Sada, s ovoga vremenskoga odstojanja i nakon što su svjetla pozornica već odavno pogašena, možemo radosno i razložno reći da smo i godine imali programski iznimno sadržajne i raspjevane susrete s našim nebeskim Pohoditeljem, koji je veselim mališanima naše Misijske zajednice podijelio oko 450 vrijednih darova. Vjenčanja Mario Bajušić i Ivana Ćulap, 26. srpnja u Novom Selu (Balegovac) Robert Tufeković i Daniela Nedić, 3. kolovoza u Gornjim Hasićima Mlada i uspješna Ana Lučić Ana Lučić, kćerka Vladina i Katina, rođena je 31. siječnja u Meiringenu (BE). Temeljnu i srednju strukovnu naobrazbu završila je u Rapperswilu. Nakon strukovnoga ispita zrelosti (Berufsmaturität) u Berufs- und Weiterbildungszentrum u Rapperswilu 2016., upisala je studij međunarodnog menadžmenta (International Menagement) s težištem na organizacijskom razvoju ( Organisationsentwicklung) na Visokoj strukovnoj školi (Fachhochschule) u St. Gallenu. Svoj trogodišnji studij uspješno je privela kraju prošle godine, postigavši stupanj Bachelor of Science in Business Administration. Ana, uz materinski hrvatski i njemački koji joj je gotovo kao materinski, izvrsno govori i piše engleski, dobro se služi francuskim i pomalo španjolskim i švedskim jezikom. Trenutno se nalazi na profesionalnom usavršavanjau u poznatoj BMW-oj tvrtki u Münchenu. Anin uspjeh je tim veći ako se zna da ga je, nakon tatine prerane smrti godine, uz neosporan vlastiti dar i upornost, postigla ponajprije zahvaljujući maminu nesvakidašnjem sebedarju, za koje je svakodnevice crpila snagu u svojoj čvrstoj i živoj vjeri. BOŽIĆNI KONCERT SKLADAN SPOJ DUHOVNIH I UMJETNIČKIH VRIJEDNOSTI sv. Martina u Bruggenu. Susret je, kako to i priliči ovom događaju, prigodnim pozdravnim proslovom otvorio njegov domaćin i idejni začetnik fra Mićo Pinjuh. Nakon iskazane i razložne radosti, temeljene na spoznaji da se kršćani diljem svijeta na različite načine pripremaju za najljepši, najtopliji, najobiteljskiji, pa stoga i najljudskiji kršćanski blagdan, nastavio je: Za razliku od pojedinaca i zajednica koje će i ovogodišnju proslavu Božića uglavnom svesti na nešto bogatiji obiteljski stol i suhu (uljudbeno i povijesno uvjetovanu!) izmjenu darova, mi se u našoj Misijskoj zajednici, čega ste i sami već desetljeće i pol neposredni svjedoci, na rođendan Bogočovjeka u betlehemskoj štalici, sustavno i temeljito pripremamo na svim razinama duhovnoj i odgojno-obrazovnoj. Božićni koncert je, bez ikakve dvojbe, jedan od najsjajnijih kamenčića u tom našem osebujnom predblagdanskom mozaiku. Spontan i snažan pljesak, koji je uslijedio nakon tih uvodnih misionarovih riječi, bio je najzornija potvrda raspoloženja dupkom ispunjenog svetišta sv. Martina u Bruggen-u. Uvodničar je potom, pomno birajući riječi, s neskrivenom radošću pozdravio glazbeno-pjevačke skupine i pojedince koji su, u ovaj duhovno-odgojni mozaik i iznimno vrijedan glazbeni projekt, ugradili godine svoga strukovnoga znanja, samozatajnoga rada i slobodnoga vremena. Izrijekom je spomenuo: tamburaški sastav Naši tam- ljem gosp. Robertom Vrgočom, misijske zborove - dječji Sv Tarzicije, djevojački Mirjam, te velike zborove Sv. Franjo iz Jone-Kempratena i Sv. Cecilija iz Balgacha i St. Gallena s njihovom voditeljicom prof. Jelenom Kučak Vujnović, te prof. Dragicu Bošnjak, koja je u taj prekrasni odgojno-obrazovni glazbeni mozaik od mogućih 15 ugradila 12 sjajnih kamenčića punih 12 godina stručna, predana i sustavna rada. Svoj prigodni pozdravni proslov uvodničar je završio toplim riječima priznanja i iskrene zahvalnosti svima gore spomenutima.. U zahvalnoj završnici nije zaboravio ni članove misijskih vijeća bez kojih bi, kako je naglasio, svaki projekt ostao uglavnom na razini neostvarive zamisli. Među brojnim posjetiteljima ovoga obljetničkog koncerta i ovoga puta su bili predstavnici domaće Crkve i hijerarhije, te članovi drugih jezičnih skupina. Njih je domaćin pozdravio na njemačkom, te skupinu prijateljski raspoloženih Talijana na tečnom talijanskom jeziku, što je nazočna hrvatska većina pozdravila snažnim i dostojanstvenim pljeskom. Posebnu umjetničku vrijednost zahtjevnoj programskoj cjelini podarili su solistički nastupi prof. Dragice Bošnjak, dr. Tomislava Stjepića, Lucije Blažević, Antonele Sauter, Antonije Jelušić i Karle Petrović, kao i glazbena pratnja Mateje Šimić (flauta), Antonije Jelušić (violina) i Anđele Jelušić (Glockenspiel). Neposredno nakon koncertnog programa u crkvi, uslijedio je prigodni domjenak u župnom središtu pored crkve. Oduševljenje koje su sudionici susreta ponijeli iz crkve, prenijelo se u dvoranu, gdje su ljudi svoje snažne osjećaje i dojmove mogli podijeliti s drugima, jedni drugima nazdraviti i poželjeti mir i sreću za blagdane koje su s neskrivenom radošću iščekivali. Katarina je rođena 16. rujna u Vojnić Bregu kod Zaboka u brojnoj obitelji Izidora i Magdalene Božiček. Svoje djetinjstvo i ranu mladost provela je dijeleći uobičajene radosti i životne tegobe s petoricom svoje braće i tri sestre. Naučila je naporno raditi još od najranije mladosti, pa joj ni kasnije u životu nijedan posao nije bio težak. U Švicarsku je, u potrazi za sigurnijim poslom i izglednijom budućnosti, došla godine. Svoga budućega muža Marka upoznala je po dolasku u Švicarsku. Njihovo početno mladenačko poznanstvo, s vremenom se razvilo u iskrenu i snažnu ljubav, koja ih je 18. siječnja dovela pred oltar crkve sv. Leopolda Mandića u Orehovici. Gospodin im je, u skladnom braku, podario 4 kćeri: Jadranku, Mariju, Angelu i Željku. Uz trajnu i povremeno veoma zahtjevnu skrb za svoju obitelj, Katarina je neprestance radila. Bila je, prema riječima njezinih kćeri i ljudi koji su ju dobro poznavali, istinski borac veoma hrabra, radina, dobro organizirana, uredna, uporna i veoma postojana osoba - kojoj nikada i ništa nije bilo teško kako bi svoju obitelj i svoje kćerke zaštitila, utješila, ohrabrila... Vijest o zloćudnoj bolesti, u studenom 2018., ozbiljno je narušila njihov obiteljski sklad. Katarina ni tada nije očajavala, hrabro se borila s bolešću stoički podnoseći nerijetko veoma neugodne terapisjke zahvate. Usnula je, okružena svojim kćerima, u praskozorje 23. veljače godine. Obred ispraćaja, koji je slavio domaći misionar fra Mićo Pinjuh, organiziran je 26, veljače s novoga Krematorija u St. Gallenu. Njezini zemni ostatci položeni su, uz njezina pokojnoga muža Marka, koji je u Gospodinu usnuo 18. studenoga 2016., u obiteljsku grobnicu uz crkvu sv. Ante u Vaćanima 29. veljače Pokopne obrede i misu zadušnicu slavio je vlč. Dalibor Rašić. Kćerima, zetovima Zdravku, Gualtiu i Andreu, unucima Patriku i Patriciji, te svima koji su s pokojnicom bili povezani, izričemo iskrenu ljudsku sućut, a njezinu dušu i dušu njezina muža Marka, toplo preporučujemo ljubavi i milosrđu Svevišnjega. MOVIS 1/198 ožujak

8 MISIJA LUZERN Hrvatska katolička misija Matthofring 2/4, 6005 Luzern Telefon: i Natel: Faks: misija@hkm-luzern.ch i hkm.luzern@bluewin.ch Misionar: fra Branko Radoš Suradnica: s. Ana Marija Biško Misijska kronika Raspored misa LUZERN: crkva sv. Karla, St. Karlistrasse, svake nedjelje i zapov. svetkovine u ENGELBERG: Espenkapelle, po dogovoru srijedom ili četvrtkom u sati HITZKIRCH: Marienkapelle, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 9.00 sati SARNEN: Dorfkapelle, svake 2. i 4. nedjelje u mjesecu u 9.00 sati SCHENKON: Kapelica Namen Jesu, svakog 1. i 3. petka u mjesecu u sati Različiti doživljaji Tražeći nagradu koju je dobio kao poslodavac godine, jedan imućan čovjek naiđe na dnevnik svog tada osmogodišnjeg sina, koji je u međuvremenu odrastao. Dok je čitao lice mu se ozarilo od sreće, a onda je nažalost postajalo sve ozbiljnije. Čitao je naime o poteškoćama kroz koje je sin prolazio, a on toga nije bio svjestan. Zaputi se onda u knjižnicu i izvadi svoj poslovni dnevnik kojeg je vodio u to vrijeme. Na prvoj stranici koju je otvorio pisalo je: «Protratio cijeli dan. Bio s Jimmyjem u ribolovu, ništa nisam upecao.» Otvori onda sinovljev dnevnik da vidi što je on toga dana zapisao. Stajalo je ovo: «Bio s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!» Cijelom svijetu možete biti samo jedna od osoba, ali jednoj osobi možete biti cijeli svijet. Kršteni u Misiji Kiara Matković, kći Ivice i Sandre r. Cvitkušić, 23. studenog u Emmenbrückeu Leon Harambašić, sin Franje i Ane r. Terzić, 14. prosinca u Luzernu Irena Nevistić, kći Zvonke i Slavice r. Karalić, 25. siječnja u Luzernu Lucija Švaić, kći Stjepana i Emilije r. Stojčić, 26. siječnja u Luzernu Gabriel Majić, sin Stipe i Katarine r. Simon, 1. veljače u Luzernu Lora Slišković, kći Ivana i Kristine r. Vidović, 8. veljače u Luzernu Manuel Bilić, sin Vlade i Gabrijele r. Jurkić, 8. veljače u Luzernu Veronika Marjanović, kći Matije i Marine r. Kepić, 8. veljače u Luzernu Bračnim jubilarcima fra Branko je darovao prigodne statue svete obitelji i uputio molitvu da i njihove obitelji svakim danom sve više sliče obitelji Isusa, Marije i Josipa. Misijski Kalendar Svibanjska pobožnost Srijedom i subotom u misijskim prostorijama u 19 sati Majčin dan Misijski centar, 2. svibnja Prva pričest Sv. Karlo, 17. svibnja Cromin Malters, 1. lipnja obljetnica Landeskirche Luzern Papa Giovani - Emmenbrücke, 5. lipnja Tijelovska procesija Franjevačka crkva, 11. lipnja Zahvalnica za vjeronaučnu godinu Sv. Karlo, 21. lipnja Izlet Europapark Subota, 27. lipnja Statistika Kršteno Prvu pričest primilo Tečaj za brak završilo U misiji vjenčano Umrle Blagoslovljene Novčana pomoć siromašnima Vjenčanja 30 djece 11 djece 50 mladih 5 parova 3 osobe 593 obitelji CHF ANDRE TADIĆ I DRAGANA GARIĆ, - Turbe, 27. prosinca Blagoslov bračnih jubilaraca Nedjelju, 10. studenog u crkvi sv. Karla u Luzernu slavljena je sveta misa za sve bračne parove, a posebno one koji ove godine slave jubilarnu obljetnicu svog kršćanskog braka. 5. obljetnicu Filip i Ana Čulo; 10. obljetnicu Stipe i Marijana Perković, Mate i Ivana Šarić, Mate i Dragana Ćurić, Bože i Anita Barun; 15. obljetnicu Petar i Ana Ramljak, Zlatko i Ivana Udovičić, Ivica i Anita Udovičić, Danijel i Sonja Kovač, Krunoslav i Marija Radoš, Ante i Ivana Ivanković; 20. obljetnicu Nikša i Jasminka Kačić, Ivica i Marta Bilobrk, Zdravko i Antonija Drmić; 25. obljetnicu Pavo i Violeta Nevistić, Tugomir i Lucija Kafadar, Ivica i Marijana Barić; 30. obljetnicu Jozo i Brigita Lauc, Slavko i Marinka Solomun, Vladimir i Mara Jularić 35. obljetnicu Ivica i Anđa Harambašić, Frano i Ankica Ćorić, Ivan i Marija Drmić, te 40. Tugomir i Lucija Dovođa. Fra Branko im je darovao prigodne statue svete obitelji i uputio molitvu da i njihove obitelji svakim danom sve više sliče obitelji Isusa, Marije i Josipa. Dan naroda U nedjelju, 17. studenog u crkvi sv. Karla u Luzernu slavljena je nedjelja naroda. Misu je predovido fra Branko. Sudjelovalo je sedam jezičnih skupina: Švicarci, Hrvati, Poljaci, Česi, Filipinci, Tamilci i Eritrejci. Pjevanje su predvodili naši pjevači članovi velikog i zbora mladih. Nakon mise druženje je nastavljeno uz prigodnu zakusku. Vukovarska obljetnica U nedjelju, 17. studenog u misijskom je centru u povodu 28. obl-jetnice stradanja Vukovara organiziran prigodan program. Molitvu je predvodio fra Branko. Tek-stove o stradanju Vukovara, te domoljubnu poeziju i prozu, čitali su odrasli. Pjevali su članovi veli-kom misijskog i zbora madih. Za ovu prigodu centar je bio uređen slikama Vukovara, Škabrnje i drugih hrvatskih mjesta. Nikolinje U subotu, 23. studenog u centru Papa Giovanni u Emmenbrücke organizirali smo proslavu Nikolinja. Nakon ukusne večere, započeo je poučno-zabavni program kojeg su pripremile učiteljica Marta i s. Ana Marija. Program su «Lijepom našom» otvorili članovi tamburaškog sastava Alkari. O važnosti i poruci Nikolinja i Božića u recitacijama, pjesmama i igrokazima govorila su djeca. Sv. Nikola je pozvao djecu i roditelje da čuvaju obiteljski sklad. Podijelio je darove i zahvalio na lijepom prijemu. Uslijedio je potom ples i pjesma, te izvlačenje tombole s bogatim nagradama. Suradnička večer U subotu, 30. studenog najbliži misijski suradnici: članovi misijskog vijeća, velikog misijskog zbora, kreativne sekcije žena i koordinatori čitača imali su svoje godišnje druženje. Susret je održan u Mihaelskreuzu kod Roota. Nakon što je voditelj misije zahvalio na trudu i zalaganju u brojnim misijskim aktivnostima tijekom godine, večer smo proveli u opuštenom ozračju uz jelo i razgovor. Obogaćeni lijepim iskustvom, a posebno zajedništvom vratili smo se odlučni i dalje svojim osobnim angažmanom doprinositi radu Misije. Novi ministranti Na prvu nedjelju došašća, 1 prosinca u Luzernu je pod svetom misom upri-ličen obred primanja novih ministranata. Nakon što su kandidati glasno rekli «Evo me!» i na taj način izrazili spremnosti biti poslužitelji oltara, stariji su im ministranti uz prigodne tekstove predali simbo-le ministrantske službe. Novi ministranti su: Gabrijela Ivančić, Marko Martinović, Anastasia Nevistić i David Drmić. Božićni koncert U subotu, 14. prosinca u misijskom je centru organiziran božićni koncert. Otvorio ga je zbor mladih pjevajući Tihu noć. Za to vrijeme Josip i Marija su donijeli Isusa i položili ga u štalicu. Uslijedio je potom nastup dječjeg i velikog misijskog zbora. Na temu Božića slušali smo i stihove poznatih hrvatskih pjesnika. Nakon božićne čestitke koju je uputio voditelj misije iz grla članova sva tri zbora pod ravnanjem s. Ane Marije, dvoranom se prolomilo «Veselje ti navješćujem». Radost Božjeg rođenja dijelili smo i za stolom tjelesne okrijepe, a božićne su pjesme odzvanjale još dugo. Došašće i Božić Za minuli Božić smo se i ove godine pripremali ispovijedima, te misama zornicama koje smo slavili svake subote u 6 sati. Nakon mise vjernici su se družili uz kavu i pecivo. Žene kreativne sekcije su uradile lijepe adventske vijence. Dobit je poslana potrebnima u domovini. Za božićne dane u gostima nam je bio fra Ivan Sesar, generalni definitor franjevačkog reda iz Rima, a poslije Nove godine fra Drago Vujević, misionar u Južnom Sudanu i don Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa vrhbosanske nadbiskupije. Obogatili su nas lijepim propovijedima i pomogli pri blagoslovu obitelji. Donacija Caritasu Sredinom siječnja smo Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije poslali vrijednu donaciju. Pošiljka je sadržavala 260 stolica, 16 stolova, klavir, te odjeću i igračke. Stolice će biti iskorištene za kapelicu i dvoranu Caritasova doma za starije osobe koji se gradi u općini Kiseljak, a klavir u Caritasovom dječjem vrtiću sv. Obitelji na Stupu Sarajevo. Ispraćaju pošiljke nazočio je i zahvalio ravnatelj Caritasa dr. don Mirko Šimić. Croatijin turnir U subotu, 8. veljače nogometaši Croatie Luzern organizirali su 4. malonogometni turnir. Nastupilo je 20 momčadi, a među njima i momčad Misije. Najviše spretnosti pokazale su sljedeće momčadi: 1. NK Pećnik, 2. NK Buško blato, 3. Croatia Huttwil i 4. TG Lakers I. U revijalnom dijelu u malonogometno umijeću natjecala su se djeca (šest ekipa), te žene (četiri ekipe). Da je rezultat u drugom planu pokazalo je jako lijepo ozračje koje je vladalo tijekom cijelog dana, a posebno navečer uz pjesmu i odojke koje su darovali organizatori i pobjednici turnira. Kolovratova obljetnica U nedjelju, 9. veljače članovi HKUD Kolovrat iz Luzerna koji ove godine obilježavaju 25. obljetnicu djelovanja i Bećari tamburaški sastav Kolovrata koji djeluju pet godina manje, okupili su se u crkvi sv. Karla kako bi s hrvatskom vjerničkom zajednicom zahvalili na svemu dobrom čime su proteklih godina bili blagoslovljeni. U crkvu su ušli u svečanoj procesiji odjeveni u bogate hrvatske narodne nošnje, te uz mješoviti misijski zbor i zbor mladih na misi animirali pjevanje. Čestitku na vrijednim obljetnicama i zahvalu za dobru suradnju uputio im je voditelj misije. Druženje je potom nastavljeno uz prigodan domjenak u prostorijama HSD Zrinski. naši pokojnici Marija Jularić Marija Jularić rođena je u Pećniku, 24. svibnja godine u obitelji Ilije i Matije Šišić. U crkveni brak s Tadijom Jularićem stupila je godine i s njim rodila četvero djece: Sjepana, Mirjanu, Vladimira i Katicu. Oni su joj pak podarili devetero unučadi, a isto toliko je i praunučadi. Od početka domovinskog rata, zbog nemilih događaja, život provodi u krugu djece. Tako je od do svoje smrti boravila u Luzernu. Bila je tiha i nezamjetna, ali vrlo pobožna. Opremljena sakramentima i okružena najbližima preminula je uz molitvu krunice, 19. prosinca u kantonalnoj bolnici u Luzernu. Misu zadušnicu za nju smo slavili, 21. prosinca Pokopana je u domovini. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine! 16 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

9 MISIJA LAUSANNE-WALLIS Hrvatska katolička misija Rue du Lac 130, 1815 Clarens Telefon: Misionar: fra Vladimir Ereš Raspored misa LAUSANNE: župna crkva St. Redempteur, Av. De Rumine 33, svake 1. i 3. nedjelje u 17 sati VISP: Stara župna crkva/dreikönigskirche, svake 2., 4. i 5. nedjelje u mjesecu u 10 sati ZERMATT: katolička župna crkva, svake 2. i 4. nedjelje u 14 sati SAAS FEE: katolička župna crkva, (misa po dogovoru) FRIBURG: kapelica župne crkve s. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u sati YVERDON: kat. župna crkva S. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 13 sati CLARENS: crkva sv. Terezije, 4. nedjelje u sati i 2. subote u sati GENEVE: župna crkva Saint Julien, rue Virginio-Malnati 3, Meyrin, svake 1. i 3. subote u mjesecu u sati SION: kapelica samost. Soeurs Hospitalieres, Ch. De Pollier 4, svake 2. i 4. subote u 17 sati NEUCHATEL: kapelica Hopital la Providence, svake 1. i 3. subote u mjesecu u sati COLLOMBEY: kat. župna crkva, Rue des Dents-du-Midi, svake 4. subote u mjesecu u 19 sati LEUKERBAD: kapelica Volksheilbad, (misa po dogovoru) Promjena mjesta, adrese i crkve Od ljeta godine promijenili smo mjesto održavanja sv. mise u zajednici u Fribourgu i Dionu. Naime zaslugom naših mladih vjernika i domaćeg izuzetno susretljivog župnika dobili smo sasvim nove prostorije i crkvu za upotrebu. Svi vjernici koji dolaze ili namjeravaju još doći evo i adrese: Route de Chantemerle 64, 1763 Granges-Paccot, Malo je zavučeno, ali kada dođete do visoke zgrade gdje piše ARLOT, skreni u ulicu preko puta. A nova adresa u Sionu je Avenue St. Francois 18, 1915 Sion Kršteni u Misiji Ivan Marić, sin Josipa i Ivane r. Zečević 24. studenog u Vispu Ilian Andrić, sin Ivana i Klaudie r. Vlajković 15. veljače u Yverdonu Mateo Kovač, sin Zvonimira i Marine r. Božić 23. veljače godine u Vispu Lidia Miočević, kći Vjerana i Gabriele r. Baćak 7. ožujka u Lausanne Adrian Miočević, sin Slađana i Joane r. Chaves 7. ožujka u Lausanne Ako dopusti opća situacija, možda bude promjena kod svih navedenih termina. Veliki Tjedan Vel. Četvrtak: Leukerbad u sati Veliki Petak Yverdon 16 sati Fribourg sati Velika subota, (obredi bdijenja i blagoslov jela) Ženeva, u 16 sati Clarens, u sati Visp, u sati MISE NA USKRS, Visp u 10 sati Zermatt u 14 sati Lausanne u 18 sati Majčin dan Ženeva, u 12 sati Fribourg, u 10, 15 sati Yverdon, u 13 sati Sv. Misa, dječji program i ručak Prva sv. Pričest, Lausanne, subota, u 10,30 sati Sv. Krizma Sv. Krizma, nedjelja u sati 12. sve-misijsko hodočašće u St. Maurice Mons. Dražen dr. Kutleša, biskup porečko-pulski Hodočašće u Lurd Srijeda (uvečer), do nedjelje (ujutro) Misijski Kalendar Pomoć potrebitima Misijska «turbulencija u događanjima u adventsko vrijeme oko»zatvaranja«misije, poremetili su nam rad i redovite aktivnosti, pa tako i naše caritativne obveze. Čak je izostalo i naše»advetsko pismo«sa Caritas uplatnicama. Čekaju drugu prigodu. Ipak, mi smo i tada djelovali i darivali iz»rezerve. Poslali smo u Posavinu 400 franaka, u Ivanec 200, u Čazmu 100 franaka. Na svećeničkom tjednu fra Vlado je podijelio nekim kolegama iz siromašnijih župa oko 1000 franaka u manjim iznosima ( fr.) koje će oni dalje potrebitima namijeniti. Ne smije se zaboraviti i velika ljubav naših vjernika koji su na advetskoj duhovnoj obnovi, u svim zajednicama obilno darovali našega fra Stjepana i njegovu glazbenu pratnju. Njegovoj zajednici zahvaljujemo što mu je dopustila dolazak u našu misiju, time je i naš revanš ispunio svoju obvezu dara i darivanja. Jaslice za švicarsku župu Na poziv i zamolbu domaćeg švicarskog župnika, naši vjernici su u župskoj crkvi u Yverdonu osmislili, pripremili i napravili ovogodišnje božićne jaslice. Naše maštovite «momke» Zorana, Matu, Marka, Darku, Ivicu, Jozu i Iliju vidite na slici a jasllice su bile, zbilja, prelijepe. Krasile su crkvu u božićno vrijeme, tako da ih je dolazilo vidjeti jako puno vjernika i drugih znatiželjnika iz samog Yverdona i okolice. Mi, kao Hrvati katolici, bili smo jako ponosni na to priznanje, što smo očitovali svojim veseljem, radošću i dostojanstvom da su nešto ovako napravili naši vjernici. Nije ovo prvi puta da domaća župa poziva naše vjernike na ovu vrstu suradnje. Naravno, imamo mi i drugih vrsta uzajamnog zajedništva i druženja. Adventska duhovna obnova! Bio nam je gost ne tako davno i ostavio vrlo solidan dojam, inače je duhovnik za mlade u Zagrebu na župi sv. Duh, a ime mu je fra Stjepan Brčina. Razmišljao je fra Vlado: Neka prođe jedno vrijeme, pa ćemo ga ponovno zvati, ali nešto mu «šapće»: Dobro bi bilo i ovoga puta! I bijaše tako. «I bio je to pun pogodak», rekoše mnogi vjernici. Fra Stjepan je doveo glazbeno pojačanje: tri predivne djevojke i jednog mladića, koji su aktivni u župi u metropoli Nikolinja - u šetnji po misiji Brig/Glis: Dobili smo dvoranu na raspolaganje, nešto ranije od datuma sv. Nikole, ali nitko nije ni primjetio. Željni smo malo radosti, pjesme, igre i zajedništva, a sv. Nikola to znade priuštiti kao i naš večerašnji gost, kojega u našoj zajednici svi jako volimo Marjana Brezovića Brezu, glazbenika iz St. Gallena. Dvorana puna naroda. Program je mogao započeti. Uvijek smo zadovoljni kada djeca imaju nastupe. Svojim umilnim stilom i nježnim riječima dočaraju Božić, sv. Nikolu i svoje roditelje. Sv. Nikola podijelio darove i odlazi a naš Marjan dolazi. Ima u njemu nešto što je teško objasniti, što sve nas kroz njega oduševljava. Uglavnom, da ga previeše ne hvalim, «dečko» je pun stila, poniznosti i divnog pristupa publici. Kuhinja i konobari pri ruci u svakom trenu a tombola bijaše prikladna mjestu, nakani i prigodi. Duboko u noći ostavismo sve u najboljem redu a svi sretno stigosmo svojim kućama. Do dogodine u isto vrijeme i na istom mjestu. Ženeva: Proslavu Nikolinja u posebnoj ponudi započeli smo u našoj najjužnijoj zajednici, koja je uvijek spremna. Njih ne možeš iznenaditi. Bilo je podne. Odlično se uklopila i Duhovna obnova s našim fra Stjepanom. Sv. Misa u podne: Neobično ali za nas normalno. Sve puno i spremno. Crkva, predvoditelj, djeca, sv. Nikola i ručak nakon svega. Najprije smo uživali u duhovnoj poruci našeg gosta iz Zagreba. Predivno teku misli i vrlo korisni savjeti za svakodnevnu «borbu» sa svojim slabostima i u težnji da održimo duhovnu ravnotežu i visinu. Odlazimo u obližnju župsku dvoranu. Učiteljica već okupila svoje «ptiće» i uvježbava zadnje sitnice. Program HDŠkole može započeti. Sve smo ugodno odslušali, nauživali se, kad u tom stiže sv. Nikola da podijeli darove djeci a za ostale ručak može započeti. Na polasku, vjernici su, iz ruku našega Zorana obilno novčano darovali gosta i njegovu pratnju. Sretni odosmo do sljedeće zajednice u Neuchatelu a onda svratismo u dvoranu u Clarens gdje se upravo treba održati proslava Nikolinja, gdje ćemo i sami sudjelovati. a djevojke pjevaju dohovne pjesme i na festivalima. Uklopilo se sve u jedan ritam pjesme i duhovne poruke. Obišli smo skoro sve misijske sredine, osim par manjih, koje su nam se pridružile. Fra Stjepan je imao svoj program: sv. Ispovijed, krunica, sv. Misa sa propovijeđu, klanjanje i posebni blagoslov. Na više mjesta imao je temu Pomirenja, koja mu je bila pogodak «u sridu». Kako je naša katolička-hrvatska boljka «bližnji», tako je tema bila «goruća». Bilo je čak i dirljivih rodbinskih pomirenja što je naišlo na veliko oduševljenje svih vjernika. Clarens: Uvečer istoga dana proslava Nikolinja bila je u manjem mjestu Clarensu. Dvorana je bila puna, sv. Nikola podijelio darove i održao svoj govor a onda je nastupio naš gost iz St. Gallena gosp. Anto Marčinković. On je podobro poznat u našoj zajednici. Nastupao je na brojim svečanostima kod naših vjernika. Ovoga se puta oprostio od nas jer mu je ovo zadnji nastup. Odlazi s proljeća u Hrvatsku i tamo će sa svojom obitelji provesti dane svoje mirovine. Ovaj je ponizni i samozatajni Kotorvarošanin puno puta u našoj zajednici nastupao i ostavio duboke tragove. Kako je u tijeku bila Duhovna obnova, pa smo imali čast ugostiti fra Stjepana, tri djevojke i mladića, virtuoza na harmonici, svi iz Zagreba, koji su nam svojim programom pokazali kako se mladost raduje i veseli. Njihova glazbena točka pokrenula je u ritmu cijelu zajednicu. Bila je i vrijedna tombola a na stolu neizbježni ćevapi. Mala ali složna zajednica misijskih suradnika je vrlo smjelo odradila svoje obveze u kuhinji i dvorani a svi nazočni su se proveselili i otišli zadovoljni svojim domovima. Fribourg: U novoj crkvi, na novoj adresi proslavismo naše Nikolinje. Po želji učiteljice bijaše to odmah ia završetka sv. Mise. Narod je još pod dojmom pobožnosti tako da i djeca u tišini mogu pokazati što su pripremili. Sudjelovalo je puno djece: koja jesu i nisu u HDškoli. Predivno ih je bilo slušati i gledati. U nastavku dolazi sv. Nikola i dijeli darove a onda svi idemo u obližnje prostorije te se častimo kavom i kolačima. Jedna ugodna atmosfera puna dječje vriske i odrasle radosti. Yverdon: U nastavku žurimo učiteljica i ja (fra Vlado) prema Yverdonu. Program je isti godinama: Najprije se Bogu pomoliti a onda izvesti program. Čim se završi sv. Misa narod sjedne u klupu aučiteljica priredi program što mi s velikom pažnjom saslušamo. Slijedio je ukusni i lijepi ručak, kojega svaki puta priređuje druga ekipa. U dvoranu nam dolazi sv. Nikola te donese darove djeci. Ova divna zajednica ne gleda na vrijeme nego sjedi, razgovara, šali se i druži do mile volje. Stigli smo svuda: u planinski Zermatt, te nizinski Visp pa onda niz rijeku Rhonu, koju smo pratili sve do Ženeve. Fra Stjepan je prispio i na naše Nikolinje, tako da smo se jedne večeri (u Clarensu) dobro naigrali, napjevali, našalili i s narodom družili. I harmonika je dobro došla, koju smo pozajmili, da bi dečko iz domovine, koji je u fra Stjepanovoj ekipi, mogao koristiti. Vrijedni i dobri, kakvi i jesu, naši vjernici u svim zajednicama su darovali fra Stjepana i njegovu pratnju novčanim prilozima, što će Ministar Grlić Radman u Ženevi otvorio izložbu o nestalim osobama u Domovinskom ratu U organizaciji Stalne misije Republike Hrvatske pri UN-u u Ženevi, u utorak, 25. veljače u 12 sati, u Palači Ujedinjenih naroda u Ženevi ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman svečano je otvorio izložbu «Portreti tuge» pred mnogobrojnim delegacijama, veleposlanicima i diplomatima. Riječ je o slikama hrvatske fotografkinje Sandre Šimunović koja je u suradnji s projektom «Nestali» 24 sata slikala 29 portreta koji prikazuju lica majki i očeva, braće i sestara, supruga i zaručnica, koji od Domovinskog rata još čekaju svoje najmilije. Na njihovim licima se vidi sva tuga i bol, ali i nada i snaga vjere koja ih svakodnevno drži. Uz ministra govorili su autorica izložbe, veleposlanica RH pri UN-u Vesna Batistić Kos i tajnica Radne skupine UN-a za prisilne ili nedobrovoljne nestanke Gabriela Guzman. Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je nestalo ukupno oko 6500 osoba. Danas, Hrvatska još traži za 1871 nestalom osobom, od kojih su većina bili civili, 23 posto žena, 32 posto starijih osoba, a 1 posto djeca. Gotovo tri desetljeća od Domovinskog rata iskopano je 150 masovnih odnosno 1300 pojedinačnih grobnica. Nažalost, Republika Srbija odbija surađivati i dostaviti dokumente i arhive koji bi pomogli u istraživanju sudbina nestalih osoba. Ministar je naglasio kako su nestale osobe rezultat nametnutog rata na području Hrvatske. Naveo je da arhivi ostaju presudni za ostvarivanje prava na istinu te je istaknuo da način na koji države arhiviraju dokumente i osiguravaju pristup arhivima govori puno o njihovom stavu prema rješavanju tog pitanja. Na događaju je bila prisutna i naša «delegacija» Hrvata iz Ženeve na čelu sa misionarom fra Vladimirom Vladom Erešom, koja je iskoristila prigodu za druženje i razgovor s ministrom. On je posvjedočio kako je prije tri desetljeća radio s našim članovima HKM Lausanne-Wallis na probijanju medijske šutnje o položaju Hrvata pod diktaturom pred raspad komunističke Jugoslavije i stvaranju hrvatske diplomatsko-konzularne mreže u Švicarskoj. Uz ministra nas je ugostio Ivan Pepić, naš član, inače rođen u Ticinu, a danas hrvatski diplomat pri Stalnoj misiji RH pri UN-u koji je najviše radio na dovođenju izložbe o nestalima u Domovinskom ratu u Ženevi, zadužen za praćenje ljudskih prava. Izložba je u UN-u bila otvorena do 13. ožujka. Voditelj duhovne obnove - fra Stjepan Brčina mu dobro doći za buduće aktivnosti, koje su vrlo moguće. Da zaključimo: Iza njega i ove duhovne obnove ostao je duboki trag zadovoljstva i sreće što je ovo bila jedna od najboljih duhovnih obnova u zadnje vrijeme iako, mi kažemo da je svaka najbolja. naši pokojnici Ana Martić U našoj misiji, u blizini Ženeve, godinama je boravila kod svoje djece, jedna dobra i tiha vjernica. Nisam u svome životu sreo tišu, pobožniju i nježniju žensku osobu. Dolazi iz meni jako drage župe Koraće, iz Posavine. Zadnji rat je učinio i s njome i njenom obitelji mnoge nepravde, ali kada imaš svoga, kao ona svoju djecu, onda se dade nekako živjeti. Život joj započinje ovako: rodila se a udala se godine za Filipa Martića s kim je rodila 4 djece: Stipu, Petra, Maru i Marka. Od rata je Švicarska utočište, kako njoj tako i djeci. Udala se mlada, a suđen joj je bio težak život, kao i svima jer je od zemlje živjela koju je mukotrpno obrađivala, a uz to i svoju djecu rađala i odgajala. Bog ju je stavio na kušnju time što «ju rano rani» u gubitku muža te ona na se preuzima svu brigu oko djece, ostaje udovica od svoje 54.-godine. U tom dolaze nove muke: započinje domovinski rat, te odlazi u Švicarsku s djecom godine. I tako je naša baka u svojoj skromnosti sa svojim Bogom i svojom djecom, rodila ich je 4., te unučadima, a imala ih je 9 i praunučadima,a imala ich je 6, provodila svoje godine. Redovito ju je fra Vlado posjećivao i sv. sakramanete joj donosio. Njena posljednja posjeta domovini Hrvatskoj bijaše u ljeto godine kada je kod zeta «Iveka» u Sv. Nedelji uzela malo daha i odmora, te par dana proboravila u staračkom domu, gdje se njezin skromni život doslovno ugasio. Ode naša krhka i blaga baka Ana «u krilo Abrahamovo», odnesoše je anđeli na krilima njene snažne vjere u Boga u vječnost. Bijaše to upravo onako kako je i živjela: tiho, mirno ali dostojanstveno i s puno vjere. Pokopana je 24. kolovoza (8) u rodnoj župi Koraće, u Bos. Posavini. Ponizna i Bogu odana vjernice primi nagradu od vječnog Vladara Neba i zemlje. Pokoj vječni daruj joj Gospodine! 18 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

10 MISIJA GRAUBÜNDEN/GONZEN/FL Hrvatska katolička misija Postfach Chur Telefon: Misionar: fra Vine Ledušić Raspored misa CHUR: Heiligkreuzkirche, Masanserstrasse, nedjeljom i zap. blagdanom u (zimi u 16.00) BUCHS: kath. Pfarrkirche, svake nedjelje i zap. blagdana sati. SARGANS HEILIGKREUZ; Staatsstrasse 111, 8888 Heiligkreuz, nedjeljom u sati. DAVOS: kath. Pfarrkirche, svake 2. subote u mjesecu u sati. ST. MORITZ: u kapelici u Dorfu, u sati. 20 MOVIS 1/198 ožujak 2020 PORUKA BRAĆI KRŠĆANIMA O VIRUSU RELIGIOZNE PSIHOPATOLOGIJE I INFANTILNE POBOŽNOSTI U OVOM VREMENU KRIZE Ovih dana gledam i slušam postove ili dobivam svakakve poruke: od kukanja kako nema misa, pričesti, do onih kako je Gospa poslala ovu ili onu poruku, kako treba moliti ovu li onu molitvu, koja je «najača», «odmah djeluje», kako su Isus ili Majka Božja obećali ovo ili ono ako se napravi ovo ili ono, kako je taj i taj svetac vidio ovo ili ono, kako treba širiti i slati okolo neku molitvu i da će onda se dogoditi to i to. Ili molitve «Bože zaštiti MOJU obitelj» ili «Blagoslovi MOJ narod ili NAŠU domovinu», «Samo da MOJI najmiliji budu sigurni» (ostali valjda neka se sami snađu). Uglavnom, blago rečeno, raste svojevrsna hipertenzija ili histerija pomalo religiozne psihopatologije. U vremenima ovakvih kriza u povijesti, sveti i veliki kršćani nisu kukali kako ne mogu do crkve i bogoslužja, niti tražili magične i instant formule. Ne. Nego su se maksimalno trudili pomoći i spašavati prvi i osnovni Božji Hram, a to je prema Isusu naš bližnji, a to su svi ljudi: prvo ja sam, onda bližnji oko mene, onda zajednica u kojoj živim, a onda svi ljudi na svijetu. Sv. Efrem Sirski je umro u Edessi (Sirija) u 4. st. za vrijeme kuge brinući se o zaraženima. Sveti Ivan Zlatousti je dao rastopiti zlatne oltare i kaleže da bi se nahranili gladni, podiglo bolnice i pomoglo zaraženima u Carigradu za vrijeme epidemije. Sv. Maksimilijan Kolbe je u Auschwitzu kao svećenik tješio suzatvorenike i na kraju sam stradao u plinskoj komori jer je dragovoljno ponudio umrijeti umjesto jednog čovjeka koji je taj dan bio određen za pogubljenje. Nije imao ni oltara, ni svijeće, ni svetih sličica, nit je u logoru slavio misu. Sveta Majka Terezija je malo govorila, nije kukala i slala okolo sličice i molitvice za «hitnu pomoć» njezinih osobnih problema, njezine obitelji ili njezina albanskog naroda, nego je u dalekoj Kalkuti dala sve od sebe da pomaže umiruće, odbačene, gladne, bolesne. I nitko od nih nije bio neposlušan građanin, niti se sukobljavao s vlastima, niti izvodio show program od svoje religioznosti. Niti vikao da je ovo kazna Božja, a niti su pljuvali po drugima oko sebe. Služili su Bogu u svome bližnjemu. I dostigli svetost. Zar smo mi veći, pametniji i bolji od njih? Govoriti da nas Bog kažnjava ili da je ovo vrijeme vladavine đavla je vrlo opasno i zapravo bezbožno. Kad su Isusa pitali za vrijeme Posljednjega suda rekao je da niti on to ne zna nego Njegov Otac, Bog. A mi kao znamo... Mnogi su od sredstva napravili cilj, idole, idolatriju. Kad su Hebreji izašli iz egipatskog ropstva u slobodu, pa kad im je odgovornost slobode postala teška, onda su napravili zlatno tele i klanjali mu se kao Bogu. Da, lakše je i sebičnije, nego slušati zapovijedi Nevidljivoga Boga i štovati Ga u bratu čovjeku. Bog se na to rasrdio. Naši obredi, naše crkve i hramovi, sveti predmeti, slike, kipovi sve su to samo sredstva do Boga, a ne sam Bog. Bog ti je prvenstveno u srcu i duši jer si krštena duša, drugi Krist. Gdje je danas Bog, Njegov hram, Njegov lik? U bratu bolesniku koji pati, nemoćnom starcu, u tvom ukućaninu i sujedu, tamo gdje se medicinsko osoblje bori za život ljudi koristeći talente i znanje koje im je Bog darovao, tamo gdje javni djelatnici se trude držati red i mir i sigurnost sviju...gdje god se netko trudi sačuvati dostojanstvo čovjeka koji je slika Božja. Naša je sveta dužnost poštovati to. Isus je rekao: Što ste bližnjem učinili, meni ste učinili. Ako ne možemo u crkve, na Misu ili Liturgiju, a ne možemo, onda se klanjajmo Bogu sami, doma, u Duhu i istini, kaže Isus. «Ti se zatvori u svoju sobu i Otac tvoj koji je na nebesima vidjet će...» kako reče Isus. Bog je dopustio u Starom zavjetu da se Izraelcima sruši hram više puta i pustio ih u progonstvo Babilona. Imao je neku pedagogiju: i pustinja ima neku pedagogiju i smisao. I sveti oci su se povlačili u pustinje i špilje da bi sami bili s Bogom, da budu sami sa sobom, daleko od katedrala i procesija tadašnjih gradova, sve zato da budu što intimnije i bliže Bogu. Tko zna, možda je Bogu došla na grlo naša ležerna, formalna, ritualna i često površna pobožnost, pa nam je sve to oduzeo i pozvao nas u pustinju da dođemo k sebi i pronađemo Njega. Ako ga ne nađeš u dubini svoje duše, srca, savjesti i u bližnjemu, nećeš ga naći ni u kaležu na oltaru, ni u kipovima i ikonama, ni svetim vodama, ni obredima...kaže sveti Ivan Zlatousti. Pa odgovorimo na taj poziv. Povucimo se u svoju pustinju u ovo vrijeme. Isus se kao Sin Božji povukao u pustinju na post i molitvu. U samoću, daleko od Hrama u Jeruzalemu. Jesmo mi bolji od njega? Možda nam je baš ovo najbolja korizma ikad. Ili bar najbolja šansa. Čeznimo za okupljanjem u crkvi i svetim sakramentima, ali shvatrimo ovo kao čišćenje i pripremu za to. Možda nas je Bog stavio u stanje posta od bogoslužja i sakramenata jer nam želi nešto reći... Budimo jednostavni i normalni jer Bog je jednostavan i normalan. Budimo i mi: Povucimo se barem ujutro i navečer na jutarnju i večernju molitvu, prekrižimo se, izrecimo naglas i iskreno VJEROVANJE (razmislimo svaki stavak i koliko vjerujemo to što govorimo).«izmolimo Oče naš za sebe i za sve žive i mrtve: za sav svijet, sve ljude, za sve narode, za sve bolesne, nevoljne, za sve koji se muče u borbi protiv ove epidemije. Ne zaboravimo: molimo Oče NAŠ, a ne Oče MOJ. Prestanimo s tim»ja, ja, ja, moje, moje, moje psihologijom. Oprostimo svima sve i molimo Božji mir i blagoslov na svih i na sve I još nešto. Ne navaljujmo na one koji ne vjeruju. Ne osuđujmo, ne sudimo, ne zasipajmo nikoga svojim propovijedima. Nasilje i vjera ne idu skupa. Svatko u slobodi svoje savjesti i svoga srca treba naći svoj put Bogu i odgovoriti na njega. Ne volimo mi više svoje bližnje, nego što ih Bog voli. Svaki čovjek ima svoj put, svoju osobnu povijest, svoje rane, sumnje. Muke. Mnogu su upravu daleko od Boga jer smo ih MI KRŠĆANI SABLAZNILI svojim nekršćanskim ponašanjem. Rekao je sveti Franjo da propovijedamo stalno, ali samo ponekad i riječima. Znači živimo što vjerujemo, a manje govorimo. A najmanje prozivajmo, moraliziramo i sudimo. Tko smo mi da ikoga sudimo? Sud je Božji. I nas će Bog sudit. Ne za tuđe, nego naše osobno ponašanje. Ostaje nam samo: ljubav, praštanje, kajanje, milosrđe i zazivanje Božjega blagoslova na sve ljude, životinje i prirodu, cijeli kozmos. I Bog mira bit će s nama! Neka vas sve prati Božji mir i blagoslov. Livio Tomislav Marijan Misijska kronika u sličicama KAKO GLUMITI NORMALNOG ČOVJEKA «Nije moj život tužna priča. U životu ima jako puno lijepih, veselih stvari koje ne vidimo dovoljno jasno. A ja na njima inzistiram. Puna vedrine, nade i vjere, ali i ljubavi prema životu i čovjeku, monodrama «Kako glumiti normalnog čovjeka» izvedena je u nedjelju 23. veljače u Buchsu. Izvodač melodrame je gospodin Mario Filipi. Riječ je o 100% invalidu Domovinskog rata koji je ostao bez lijeve ruke i desne noge, i s protezama nastoji živjeti poput svakog normalnog čovjeka, to jest, onoga koji ima sve ekstremitete. Dakle, to je priča o životu hrvatskog branitelja, ali kako ističe sam Filipi: «no nije moj život tužna priča. U životu ima jako puno lijepih, veselih stvari koje ne vidimo dovoljno jasno. A ja na njima inzistiram». «To je moja osobna priča, dakle subjektivna i nema pretenzija da bude opća priča o svima kakvu je zapravo nemoguće napisati, jer mi branitelji smo kao i inače ljudi vrlo različiti. Ipak imamo neke dodirne točke po kojima svi imamo slične ideje i snove, pa tako i iste boli koje proživljavamo. Cijelu predstavu neprestano pratim smiješnim pričama iz vlastitog života kao i one koje sam negdje čuo a uklapaju mi se u priču. Predstavu prati i vizualna prezenta- Fotozapis - Obnova Skapulara cija. Mijenjaju se slideovi s pisanim porukama, fotografijama ili video zapisima. Predstava je nastala na poticaj Borisa Svrtana koji je prvobitno imao ideju od nekoliko priča hrvatskih branitelja načiniti kazališnu predstavu. Ali samo sam ja napisao priču koja se je Svrtanu svidjela i ohrabrio me je da ju doradim. Od tada sam mukotrpno vježbao i dotjerivao predstavu dok nije postigla sadašnji oblik. Poput Isusa koji je rekao Pilatu: «Ja sam se zato rodio da svjedočim za istinu» i ja kao sljedbenik mojega Gospodina nastojim gdje mogu svjedočiti za istinu o mom narodu i o svijetu uopće. Tako vidim svoju misiju, pa i misiju moje predstave Kako glumiti normalnog čovjeka», kazao je Mario Filipi. MOVIS 1/198 ožujak

11 MISIJA FRAUENFELD Hrvatska katolička misija Klösterliweg 7, 8500 Frauenfeld Natel: Misionar: fra Miljenko Mika Stojić Raspored misa FRAUENFELD: crkva Klösterli, svake nedjelje u sati SCHAFFHAUSEN: crkva sv. Petra, St. Peter-strasse, svake nedjelje u sati KREUZLINGEN: Bernrainkirchlein, Bernrainstr. 69, osim prve, svake nedjelje u mj. u sati ARBON: župna crkva sv. Martina, svake 1. i 3. subote u mjesecu u sati MÜNSTERLINGEN: Klosterkirche, svake 1. nedjelje u 9.30 sati Molitvena večer (krunica, prigoda za sakrament pomirenja, sv. misa i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu) svakog 1. i 3. četvrtka u mjesecu u u Schaffhausenu (ako nema klanjanja, onda se svaki četvrtak moli krunica od do 19.00), svakog 2. četvrtka u mjesecu u u Kreuzlingenu te svakog 4. četvrtka u mjesecu u u Frauenfeldu. Statistika slavljeno je 210 svetih misa s propovijedi kršteno je 12 djece tečaj za brak završilo 20 mladih vjenčalo se 5 parova iz naše Misije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini umrlo je 3 vjernika članova naše Misije redovito posjećujem i dijelim sakramente bolesnicima doma i u bolnici za koje znam i za koje mi je javljeno obavili smo 2 hodočašća, u Međugorje i u Grčku, na kojima je sudjelovalo skoro stotinu hodočasnika obavio sam susret s 462 obitelji i blagoslovio ih od do Kršteni u Misiji Toni Bičvić, sin Bone i Nikoline r. Brdar, iz Schaffahusena, Schaffhausen, 7. prosinca Nino Maloča, sin Ivana i Annine r. Fritschi, iz Schaffhausena, Schaffhausen, 11. siječnja Valentina Šafradin, kći Danijela i Jelene r. Karlović, iz Scherzingena, Kreuzlingen 25. siječnja Novo službeno vozilo Moje vozilo pretrpjelo je napad male životinjice (kune) koja je izgrizla crijeva na motoru i tako prouzročila veliku štetu. Stoga sam ovih dana od Landeskirche Thurgau dobio novo službeno vozilo: Škoda Superb hybrid. Zahvaljujem upravi Landeskirche Thurgau na ovom velikom daru. 22 MOVIS 1/198 ožujak 2020 Misijski Kalendar Vjeronauk za djecu održava se u Schaffhausenu u sklopu Hrvatske nastave u dogovoru s učiteljicom. Vjeronauk za prvopričesnike: u dogovoru s njihovim roditeljima. Sva djeca imaju Prvu sv. pričest u svojim mjesnim župama, a mi proslavljamo zajedno njihovu Prvu sv. pričest prigodom proslave Majčina dana u Schaffhausenu i Kreuzlingenu. Sveta misa s djecom za djecu (i ostale) Schaffhausen Sv. misu slavit ćemo povremeno u suradnji s učiteljicama i roditeljima, a u program su uključena sva djeca koja žele. Zahvaljujem učiteljicama i roditeljima djece na suradnji i potpori. Korizmena akcija Ovogodišnjom korizmenom akcijom želimo pomoći djeci s posebnim potrebama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pomoći ćemo im preko njihovih udruga i ustanova koje o njima brinu. Pomoći ćemo onima kojima dosada nismo pomagali. Ove djece ima mnogo. Želimo im biti tiha mala pomoć, koliko to mi možemo. Ovaj put željeli smo pomoći ustanovama koje pomažu djeci u Hrvatskoj: Rehabilitacijskom centru Zlatni cekin u Slavonskom Brodu, Društvu osoba s invaliditetom Zvjedice u Gunji i u Belom Manastiru, te u Bosni i Hercegovini: Udruzi Nada u Tomislavgradu i Udruzi Cvijet u Čapljini. Također, u akciju smo uključili i Centar za djecu s posebnim potrebama koji vodi Caritas Srijemske biskupije. Svi prihodi od korizmenih juha i uplata preko banke ili izravno misionaru idu za ovu akciju. U crkvi možete uzeti uplatnice ili dati svoj prilog. Uplatnice možete isprintati i s internetske stranice naše Misije i s facebook profila naše Misije. Ako netko ne može doći u crkvu, može zatražiti uplatnicu i poslat ćemo mu je poštom na kućnu adresu. Hvala svima moji ćete sudjelovati u našoj korizmenoj akciji na korist naših anđela koji imaju samo jedno krilo, a mi ćemo im dati drugo krilo pa ćemo zajedno letjeti. Svi naši planovi prekinuti su prije treće korizmene nedjelje. Nismo mogli održavati svete mise niti imati korizmene juhe. Ljudi se sami javljaju i žele sudjelovati svojim prilozima. Stoga sam stavio na facebook profil i na Internet stranicu Misije uplatnicu s brojem računa da nam akcija potpuno ne propadne. Naša akcija trajat će dok se stanje ne normalizira, a onda ćemo poslati pomoć navedenim ustanovama. Duhovna obnova za Misiju Ove godine nemamo ni korizmene duhovne obnove zbog poznatih okolnosti s korona virusom. Duhovnu obnovu trebao je predvoditi poznati evangelizator iz Zagreba g. Ivica Lulić, voditelj Zajednice MIR (Molitva i Riječ), koju je utemeljio svjetski poznati pokojni svećenik dr. Tomislav Ivančić. Nadamo se da ćemo se uspjeti dogovoriti za neki drugi termin u ovoj godini, a ako ne,onda u sljedećoj korizmi, ako Bog da. Bolesnici doma i u bolnici I naši bolesnici trebaju pomirenje s Bogom i ljudima. Molim vas, javite misionaru kad je netko bolestan, bilo da je doma ili u bolnici. Posjetit ću bolesnika čim prije budem mogao. Proslava Majčinog dana ako se situacija do tada normalizira Ovo je prilika da zahvalimo dragom Bogu za naše majke. Da počastimo žive majke i da se molimo za pokojne majke. Stoga muževi, djeco, počastite svoju suprugu i majku dolaskom na ove proslave. Majke to svakako zaslužuju. Kreuzlingen, 9. svibnja ujedno i proslava Prve sv. pričesti Arbon, 16. svibnja u 18 sati Schaffhausen, 17. svibnja ujedno i proslava Prve sv. pričesti Obiteljski piknik prilika za druženje prije ljetnih odmora Svi koji sudjeluju na ovim događajima mogu posvjedočiti da nisu izgubili vrijeme zato što su bili na pikniku s braćom i sestrama. Naprotiv! Ove godine, ako Bog da zdravlja, imamo tri takve prigode pa vas pozivamo da ih iskoristite i uvjerite se kako je dobro biti zajedno: Arbon (Goldach), 20. lipnja Schaffhausen (ispred crkve sv. Petra), 27. lipnja u Frauenfeld Ellikon, 28. lipnja u Hodočašće u Birnau Ove godine hodočašće u Birnau je u subotu 23. svibnja Sv. misa je u Gospinu svetištu zajedno s vjernicima HKM Singen-Villingen u Patrozinium u Schaffhausenu Kao i dosadašnjih godina slavit ćemo Patrozinium s vjernicima župe sv. Petra. Sv. misa je 28. lipnja Lijepo je doći i svojom nazočnošću biti živa hvala mjesnoj Crkvi za sve što čini za nas. Mi smo ovdje slika Crkve, kako veli pjesma: «Od sva se četiri vjetra Crkva sabire sveta u živi Božji hram!» Toga dana nema naše uobičajene večernje sv. mise jer je poslijepodne piknik u Frauenfeldu. Dan zajedništva Ove godine slavimo Dan zajedništva naše Misije hodočašćem na Gospin otočić Rheinau u nedjelju 6. rujna Potičemo sve koji su neodlučni ili misle da je predaleko, da gube vrijeme: ne bojte se! Vrijeme darovano Bogu, braći i sestrama Bog će vam vratiti na mnogo drugih načina. Nakon sv. Mise imamo zajednički ručak, a prihod od ručka i misna kolekta idu za siromašne u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kako to unaprijed najavimo. Proslava sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, glazbenika i pjevača Naš veliki Zbor u Schaffhausenu proslavio je sv. Ceciliju, zaštitnicu glazbe i glazbenika. Slavili smo sv. Misu i zahvalili dragom Bogu na njegovim darovima i na mogućnosti da svojim pjevanjem služimo Bogu i zajednici. Molili smo i za odsutne i bolesne članove, kao i za sve naše pokojne, posebice pokojne članove Zbora, i sve koji su u crkvi pjevali Bogu na slavu. Nakon euharistijskog stola u župnoj kapelici, upriličeno je druženje uz večeru u župnoj dvorani sv. Petra. Večera skromna, inventivna, ukusna a mi skromni i ponosni. Čula se i lijepa pjesma prisutnih. Ljepota na sve strane! Hvala Matiji Murku, voditelju Zbora, i pomoćnici Klaudiji Uradin, koja svira kad Matija ne može. Hvala Peteru Tschannenu, koji nam je priredio glavno jelo. Hvala Misijskom vijeću Schaffhausen, koje nam je sponzoriralo dio večere i piće. U Novoj godini riješili smo neka otvorena pitanja s upravom Landeskirche Thurgau u Weinfeldenu na dobrobit našega Zbora. Matija Murk je sakristan. On će voditi probe Velikoga zbora i svirati nedjeljom dva puta mjesečno. Ostale termine svirat će gospođa Klaudija Uradin. Bogu hvala i hvala upravi Landeskirche Thurgau. Pozivamo i druge da se pridruže našem zboru te pjevanjem slave Boga i služe Misijskoj zajednici! SVI STE DOBRODOŠLI! Nikolinje: Arbon, Schaffhausen i Frauenfeld I ovaj put proslavili smo Nikolinje, na radost djece, u Arbonu, Schaffhausenu i Frauenfeldu. Usput, zamijenili smo termine u Frauenfeldu i Arbonu, što se pokazalo jako dobro. Posjet je bio mnogo veći nego ranijih godina, posebice u Frauenfeldu. Svi smo bili iznenađeni prijavama i posjetom u Frauenfeldu, gdje je bilo više sudionika nego u Schaffhausenu. Zašto? Zbog velikog poskupljenja dvorane u Stettenu (sa 700 na 1500 FR FR paušalno za kuhinju) odlučili smo ove godine sve obaviti u crkvi sv. Petra i u Župnoj dvorani, gdje ništa ne plaćamo. Na slavlju se okupilo oko 60 djece, manje nego dosadašnjih godina, ali druženje i susret bili su lijepi i poticajni. Najprije smo pogledali slatki i lijepi program djece Hrvatske nastave pod vodstvom učiteljice Jelene Bušić. Imali smo lijepih poticaja i poruka za život, posebice sada u došašću. Nakon programa u crkvi nastavili smo slavlje u Župnoj dvorani. Žao nam je da se nije okupilo još više djece i roditelja! Nadamo se da će dogodine biti uspješnije! Hvala svim članovima Misijskih vijeća i svim vrijednim suradnicama i suradnicima koji su i ovaj put sebe darovali i uložili u ova nikolinjska slavlja. Vjerujemo da su svi nazočni osjetili i uvidjeli koliko su ovakva okupljanja i druženja važna i za dječicu i za odrasle. Vrijedi za srce, dušu, vjeru, kulturu, jezik Suradnička večer u Schaffhausenu Članovi Misijskog vijeća i suradnici koji aktivno sudjeluju u životu i djelovanju Misijske zajednice okupili su se na zahvalnu suradničku večer u petak 21. veljače Najprije smo sv. Misom zahvalili dragom Bogu na svemu što nam daruje, sjetili se svih pokojnih članova naše Misije i njezina utemeljitelja pok. fra Ante Perkovića, moleći dragoga Boga da i ubuduće budemo s njim i jedni s drugima u radosnom zajedništvu i služenju te tako pronalazimo osobnu radost koja je jača i veća od svake koristi i dobitka. S nama je u misnom slavlju sudjelovao i fra Ivana Milanović, česti gost naše zajednice, koji nam je uvijek pri ruci, pogotovo za ispovijedanje. U sv. Misi čitali smo ulomak iz Poslanice sv. Jakova apostola, koji nas potiče na dobra djela u životu da bismo tako pokazali svoju vjeru: «Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su neki brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne:»hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadne im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi» (Jak 2, 14-17). Upravo ovaj tekst potiče sve vrijedne članove naše zajednice da daruju sebe jedni za druge i za boljitak cijele Crkve i svih ljudi dobre volje. Nakon sv. Mise bila je večera i prigoda za druženje, razgovore, planiranje i sjećanje. Hvala svima koji shvaćaju da je u služenju i zajedništvu smisao života i radost koju ništa ne može pomutiti jer volimo jedni druge. Kratka korizmena propovijed Jedan je svećenik, umoran od nekršćanskog ponašanja svojih župljana, odlučio na Čistu srijedu održati jako kratku propovijed koja je glasila: Dragi kršćani, ili mijenjajte ime, ili ponašanje. Amen! Po(r)uka Mnogi su naši čini nekršćanski i o tomu trebamo dobro razmišljati. Dobro je u bilo kojem molitveniku pronaći upute za ispit savjesti i preispitivati svoje ponašanje. U Hrvatskoj je na posljednjem popisu bilo 86% katolika. U toj takozvanoj «katoličkoj Hrvatskoj», u kojoj se crkveno vjenčanje priznaje i pred državom kao građansko, sklopljeno je više građanskih nego crkvenih brakova. Pa, gdje su onda ti katolici? U toj i takvoj katoličkoj Hrvatskoj još uvijek mnogi «vjernici» u razgovoru kucaju o drvo u znak sreće, što je poganski običaj, zaostao od starih Slavena i drugih naroda, ali još uvijek dobro došao i jako njegovan. To je praznovjerje. Dragi vjernici, mijenjajte ili ime ili ponašanje! Najava hodočašća u godini Gospina svetišta Trsat (Rijeka) i Krasno (Velebit), pohod otočiću Košljunu (u jednoj uvali otoka Krka) i lokalitetu Baščanske ploče te Plitvičkim jezerima, NOVO: Hodočašće Stopama sv. Pavla i u Svetu zemlju KRUZEROM zbog zahtjevnih organizacijskih obveza odgađamo za sljedeću godinu: Zainteresirani se mogu javiti odmah radi planiranja. Ostale pojedinosti o hodočašćima možete pratiti na: ili na Facebooku: Primamo vjernike iz svih naših misija. Prijave om na: hkmfrauenfeld@bluewin.ch ili mika.stojic@gmail.com i na mobitel: (fra Mika Stojić). Schaffhausen: pokladna zabava za djecu U nedjelju 23. veljače u Schaffhausenu je nakon sv. Mise bila tradicionalna pokladna zabava za djecu. Djeca su bila maštovita i kreativna, s stariji su u tomu zaista uživali. Šteta je da veliki dio roditelja i djece ne prepoznaje važnost ovakvih druženja. Slavimo Boga, družimo se i zabavljamo, zajedno blagujemo i od zarade pomažemo djeci s posebnim potrebama. Zaista je propust ne biti dionikom ovakvih susreta. Probajte i vidjet ćete! Draga djeco, dragi roditelji, hvala vam za vašu spremnost i kreativnost! Hvala vam što sudjelujete u ovim sadržajnim događajima naše Zajednice i otvarate siguran put u budućnost svojoj djeci i svima nama! Hvala vjeroučiteljici Marini Novosel, koja je animirala djecu i pomogla im oko tumačenja izabranih maski. MOVIS 1/198 ožujak

12 MISIJA AARGAU Hrvatska katolička misija Bahnhofplatz 1, 5400 Baden, Telefon: ; Faks: Natel: Misionar: fra Niko Leutar Suradnici: Mario Lovrić i Sanja Nevistić Slavka Minarski (orguljašica i vod. zborova) Raspored misa AARAU/ BUCHS: crkva sv. Ivana, Bühlstrasse 8, svake nedjelje u 9.30 WETTINGEN: crkva sv. Ante, Zentralstrasse 59, svake nedjelje u sati, te krunica i sv. misa svakog prvog i trećeg četvrtka u mjesecu u u kapeli, a svakog četvrtka krunica u MENZIKEN: crkva sv. Ane, Mühlebühlstrasse 5, svake 2. i 4. nedjelje u sati. ZOFINGEN: crkva Krista Kralja, Mühlethalstrasse 15, svake i 5. nedjelje u mjesecu u RHEINFELDEN: crkva sv. Josipa, Hermann-Keller-Strasse 10, svake 4. subote u mjesecu u BAD ZURZACH: crkva sv. Verene, Hauptstrasse 42, prva subota u mjesecima: veljača, ožujak, svibanj, lipanj, rujan, listopad i studeni - u krunica, a u sv. misa OBERENTFELDEN: crkva sv. Martina, Erlenweg 5, svakog petka krunica u sati, a 1. i 3. petka krunica i sv. misa, te svakog 1. petka klanjanje Presvetom. Kršteni u Misiji Matej Aničić, sin Domagoja i Mirabele r. Marković, (Zeihen), 30. studenoga u Fricku Luka Marković, sin Ive i Marine r. Tunjić, (Zofingen), 30. studenoga u Zofingenu David Petrović, sin Goran i Ana r. Kopačević, (Rheinfelden), 14. prosinca u Rheinfelden Klara Matić, kći Marija i Maje r. Šimić, (Berikon), 19. siječnja u Wettingenu Gabrijela Pejić, kći Ivana i Marije r. Golub, (Kaiseraugust), 25. siječnja u Kaiseraugustu David Majić, sin Josipa i Ivane r. Crnčić, (Suhr), 26. siječnja u Buchsu Mia Radić, kći Josipa i Josipe r. Bajušić, (Buchs), 2. veljače u Buchsu Vita Akšamović, kći Martina i Daniele r. Barić, (Oberentfelden), 15. veljače u Aarau Ilarija Abramović, kći Isenaja Burima i Jasminke Abramović, (Gebenstorf), 22. veljače u Wettingenu Josip Vukančić, sin Božidara i Katarine r. Brnjić, (Buchs), 22. veljače u Aarau Hannah Zrakić, kći Mišela i Matee r. Vinković, (Niederlenz), 29. veljače u Wettigenu Misijska statistika za Kršteno 47 djece + 2 u Domovini Prvu pričest primilo 25 djece Tečaj za brak završilo 13 parova Vjenčano u Misiji 3 parova Umrlo 8 osoba Novčana pomoć podijeljena u iznosu od CHF. USKRSNE ISPOVIJEDI Buchs - srijeda, u sati Menziken - srijeda, u sati Wettingen - ponedjeljak, u Zofingen - četvrtak, u 18 sati Rheinfelden - subota, u sati CVJETNICA Buchs u 9.00 sati Wettingen u sati Zofingen u sati VELIKI ČETVRTAK Zofingen u sati VELIKI PETAK Wettingen Klosterkirche u sati Buchs u sati VELIKA SUBOTA Oberentfelden u sati USKRS Buchs u 9.00 sati Wettingen u sati Menziken u sati Misijski Kalendar Poštovani vjernici! U novonastalim prilikama raspored svih liturgijskih obreda i ostalih događanja je podložan promjenama. Blagoslov jela je na svim misama na Veliku subotu i na Uskrs! Prva Sveta pričest Prva sveta pričest bit će u našoj Misiji u subotu 2. svibnja u crkvi svetog Petra i Pavla u Aarau. U ponedjeljak, 27. travnja u sati u navedenoj crkvi imat će prvopričesnici i njihovi roditelji Svetu ispovijed i probu za Svetu pričest. Sveta krizma Sveta krizma bit će 5. lipnja godine u crkvi svetog Ante u Wettingenu u sati. U Leuggernu U četvrtak, 7. svibnja hodočastit ćemo Gospi u Leuggern. Molit ćemo krunicu i slaviti svetu misu u sati. Dobro došli! Majčin dan U nedjelju, 10. svibnja na svim misama proslavit ćemo Majčin dan. Ujedno ćemo se pomoliti za sve majke. Susreta umirovljenika Na svetkovinu Uzašašća nakon zajedničke svete mise, organiziramo hodočasniki pohod i zajedničku večeru. Prijaviti se možete u Misiji. Dan obitelji Obiteljsko druženje i piknik uz igru i razonodu organiziramo u Safenswilu u subotu, 23. svibnja Prijavite se u Misiji. CROMIN Na duhovski ponedjeljak, 1. lipnja održat će se CROMIN u Maltersu LU. Ovim putem molim roditelje da djecu dovode na probe dječjeg zbora u Wettingen, Aarau Buchs i Menziken. Izlet u Rust - Europapark Ministranti, dječji pjevački zbor i prvopričesnici imat će izlet u subotu 27. lipnja Hodočašće u Svetu Zemlju Hodočašće će biti od utorka, 29. rujna do utorka, 6. listopada Misijska kronika Ispomoć U predbožićnom vremenu na ispomoći u našoj Misiji bili su, kao i dosadašnjih godina, fra Niko Josić iz Sarajeva i prof. dr. Marinko Pejić. Obojici subraće zahvaljujem! Blagoslov obitelji Iskreno zahvaljujem svim obiteljima na dobrodošlici u prigodi blagoslova obitelji ove godine. To činim u svoje ime, kao i u ime fra Vlade Buntića, koji mi je pomagao. Naišli smo doista na vaše iskreno gostoprimstvo i srdačnost te svjedočili Vašoj vjeri u Isusa Krista. Blagoslovljeno je 795 obitelji! Misijska večera U Lenzburgu, 22. veljače imali smo zajedničko druženje i večeru članova Misijskih vijeća, pjevačkih zborova, molitvenih zajednica i suradnika u našoj Misiji. Tom prigodom zahvalili smo svima koji ulažu sebe i svoje vrijeme u život Misije i svojom pomoći sudjeluju u njezinom životu i radu na dobrobit svih. Nikolinja Svemisijsko nikolinjsko slavlje imali smo u Zentrum Bärenmatte u Suhru 7. prosinca godine. Nakon svete mise uslijedili su uvježbani mali glumci i recitatori sa svojim programima koje su dobro uvježbali sa svojim učiteljicama hrvatske nastave s područja cijelog kantona. Na kraju programa pojavio se i sveti Nikola, koji je najmlađe obradovao darovima. Priprema za brak Od 11. do 13. ožujka mladi koji se ove godine namjeravaju crkveno vjenčati pohodili su tečaj pripreme za brak. Kroz predavanja dr. Karmel Dedić i fra Nike došli su do korisnih savjeta koji im mogu pomoći kako bi u braku bili sretniji. Humanitarna akcija «Djeca za djecu» Svim našim vjernicima, roditeljima i djeci koji su kupovinom slastica ili na bilo koji drugi način sudjelovali u humanitarnoj akciji «Djeca za djecu» izražavamo neizmjernu zahvalnost! Akciju su provela djeca uz potporu roditelja. Prodajom kolača u Buchsu, Wettingenu i na Nikolinju u Suhru uz dobrovoljne priloge vjernika uputili smo u predbožićnom vremenu pomoć udruga Betelhem, dom bl Alojzija Stepinca Brezovica; dječji vrtić Žepče novčanu pomoć u vrijednosti Fr. Susret poslužitelja oltara U subotu, 23. studenog imali smo u Menzikenu ministrantski susret. Na susretu se okupilo 40 ministranata svih uzrasta. Cilj susreta, koji se već tradicionalno održava jednom u godini je potaknuti rast u zajedništvu i prijateljstvu s Kristom, raditi na osjećaju pripadnosti i ljubavi prema Crkvi i misijskoj zajednici, osvještavanje smisla i važnosti služenja kod oltara. Biskupski vikar u Misiji U nedjelju 8. ožujka na misama u Buchsu i Wettingenu bio je s nama biskupski vikar Christoph Sterkman. On je predsjedao misnim slavljima. Nakon misa misijsko vijeće i suradnici upriličili su domjenke za sve nazočne. Ujedno je to bila zahvala Christophu prije odlaska u mirovinu za sve dobro što je učinio za našu Misiju. Korizmena duhovna obnova Od 28. veljače do 1. ožujka svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, Grgo Grbešić, održao je duhovnu obnovu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Aargau. prvom dijelu duhovne obnove voditelj je U istaknuo tri velika Božja svojstva: ljubav, oproštenje i milosrđe. Isus Krist je bio bez grijeha, ali se nije odvajao od onih koji su bili u grijehu. Jedna od krivih predodžbi je da Bog mrzi grješnika. Preko Božje riječi i primjera iz Evanđelja voditelj je rušio ovu religioznu laž. Isus u Evanđelju ne optužuje i ne osuđuje ženu uhvaćenu u preljubu. On joj kaže: «Ženo, idi i ne griješi više.» On želi ženinim tužiteljima reći da grešnik ima svoje lice i dostojanstvo. Žena nije objekt nego osoba. Isus je svojim milosrđem dotaknuo njezino srce. Između zakona i milosrđa Isus je izabrao milosrđe ne čineći ništa protiv zakona. On je znao razlikovati grijeh od grješnika. Zakon je bitan jer nam ukazuje na grijeh i pomaže nam razlikovati dobro od zla. Pred konkretnim grešnikom primat ima milosrđe. U daljnjem razmatranju obrađena su dva lika: Petar i Juda. Obojica su izdali Isusa. Obje izdaje su imala velike sličnosti, a završile tako različito? I Petra i Judu zapekla je savjest. Petar je zaplakao, a Juda je vratio novac vičući: «Izdao sam krv nevinu.» Razlika se sastoji samo u jednome. Petar je imao povjerenje u Kristovo milosrđe, a Juda nije. Pouka: koliki god nam bili grijesi nikada ne trebamo sumnjati u Božje milosrđe. «Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu l vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.» (Iz 1,18) U homiliji je bilo govora o ljubavi kao najvećoj snazi na nebu i na zemlji. Ta snaga dolazi iz Isusova srca. Tom snagom on je izbavio svijet. Isusova ljubav odvela ga je u muke. Ljubav prema Isusu, «prva ljubav» jedino je prijeko potrebno za naš život. Jedino ta ljubav nas čini sretnima, jedino s tom ljubavlju možemo slijediti Isusa. Nakon što su istaknuta najveća Božja svojstva, ljubav, oproštenje i milosrđe, voditelj je istaknuo bitne elemente kršćanskog života. U središtu kršćanskog života treba biti tajna Kraljevstva Božjega. Isus je rekao: «Tražite najprije Kraljevstvo Božje i sve će vam se ostalo nadodati.» Kršćanin je onaj koji sluša Božju riječ te je poslušan Bogu i izvršava njegovu volju. Blažena Djevica Marija i njezin zaručnik Josip pokazali su što znači biti Bogu poslušan. Prihvatili su Božju volju uzdajući se jedino u njegovu providnost. Govoreći o vjeri voditelj je istaknuo da u Crkvi ima puno neobraćenih vjernika. Prepoznat ćemo ih po tome što neobraćeni vjernici ništa ne očekuje od Boga, što ne nose u sebi nadu i što ne postoji bitna razlika obzirom na moralne vrijednosti između neobraćenih vjernika i nevjernika. Obraćeni vjernik nosi u svome srcu i nadu i ljubav. Na kraju je istaknuto da je kršćanin onaj koji je spreman trpjeti za Isusa. Kardinal Alojzije Stepinac rekao je poslije svoga suđenja: «Da mi je netko stotinu godina objašnjavao što je to muka Kristova ja to ne bih shvatio kao u onih jedanaest dana koliko je trajalo suđenje.» Stepinac je mogao napraviti kompromis s komunističkom vlašću, mogao je napustiti zemlju jer je postao pretežak za vlastodršce. On nije učinio ni jedno ni drugo. Kao pastir ostao je sa svojim stadom. Izabrao je put trpljenja, uzak put koji vodi u život vječni. U homiliji je bilo govora o obraćenju Mateja carinika i negodovanju pismoznanaca i farizeja zato što je Isus sjedio za stolom s javnim grešnicima. Što su to carinici i bludnici imali, a farizeji i pismoznanci nisu? Imali su svijest o svome grešnom životu i svijest da su izgubljeni. Duhovni pisci govore i milosti nulte točke. U toj točki sve maske padaju. Duboka spoznaja vlastite bijede u potpunosti izlazi na vidjelo. Pred Boga se dolazi s raskajanim srcem i praznim rukama. Kada su pobožne žene plakale nad Isusom prateći ga na križnom putu, Isus im je odgovorio: «Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom nego nad sobom i nad djecom svojom» (Lk 23, 28). Farizeji sa plakali i nad Isusom i nad javnim grešnicima. Jednu su bitnu stvar zaboravili, plakati nad sobom i svojim grijesima. Josip Joško Tomić Josip je rođen 22. kolovoza u Babinoj Gredi, od oca Marijana i majke Jagice Tomić. U Švicarsku je došao gdje je upoznao i svoju suprugu Lidiju Tomić s kojom ima dvoje djece (Kornelija i Kristijan). Josip je bio strastveni stolar i bio je vrlo marljiva i odana osoba na koju se moglo uvijek osloniti. Bio je najbolji suprug, otac, svekar (Damjana Hacea, suprug njegove kćeri Kornelije Hace) i djed njegove unuke Leonie-Alessia, koja je bila ispunjenje njegove posljednje želje, jer ju je mogao upoznati i uživati u njoj. Biti s obitelji, uživati u djeci dok putuju svijetom ili se jednostavno smijati kod kuće s mnogim divnim uspomenama za njega je značilo sve. Volio je uživati u proljeću na biciklističkim turnejama sa suprugom Lidijom ili šetati s unukom Leonie i pjevati mnoge lijepe pjesme. Nakon neočekivane kratke bolesti, u krugu svoje obitelji zauvijek je mirno zaspao. Sahranjen je na groblju u Safenwilu. Iskrena sućut obitelji! Davor Dado Petrinec Davor, od milja zvani Dado, rođen je 17. aprila godine u Zagrebu. Djetinjstvo i školstvo proveo je u Zagrebu. Po završetku srednje škole napustio je Hrvatsku i preselio se u Švicarsku, gdje se zaposlio u svojoj struci. Radio je i skrbio za bolje sutra, no srce ga je vuklo u rodni kraj i starom društvu. Na godišnjem odmoru, 2. siječnja godine, nakon teške prometne nesreće, Davoru se život naglo promijenio. Od toga dana bio je vezan za krevet, invalidska kolica i ljude koji su se neumorno i neprekidno brinuli o njemu. Od tada je 28 godina svoga života proveo u bolesničkom domu Lindenfeld u borbi za opstanak i oporavak. Svima je svakodnevno davao do znanja da je tu, izražavao svoje osjećaje dizanjem glave, micanjem palaca i neopisivo čestim osmijehom. I prije i poslije nesreće Dado je bio skroman, društven i vječito nasmijan. Kada je 13. studenog posljednji put zatvorio oči, smješak mu je na licu ostao. Sahranjen je na groblju u Schinznach Badu. Visoko među zvijezdama jedna zvijezda sja samo za tebe. Obasjat će put da nađeš svoj mir i sanjaš svoje sne. Bit ćeš uvijek voljen i nikad zaboravljen dok žive oni koji te vole. Počivaj u miru voljeni naš Dado. Obitelji iskrena sućut. naši pokojnici Manda Karadža Manda je rođena 11. siječnja u Koraćama, Bosanski Brod, od oca Ante Marića i majke Kate. Mandinim roditeljima je Bog podario sedmero djece, dvije kćeri i petero sinova. Manda je u Švicarsku došla godine. Bila je 35 godina u sretnom braku sa svojim mužem Stipom Karadžom, s kojim je dobila četiri sina: Domagoja (1987.), Juru (1990.), Kristiana (1991.) i Davida (1999.). Svojoj je djeci uvijek bila oslonac tijekom njihova odrastanja i školovanja. Za njih joj ništa nije bilo teško učiniti. Tiha, skromna i nenametljiva osoba, oslonac nije nikad tražila u bogatsvu ovoga svijeta, makar je mogla, nego je svoj život tražila i ispunjavala u Bogu. Nadahnuta Božjom ljubavlju uvijek je bila svima spremna pomoći. Pobožna žena, uvijek se molila i nikad nije propuštala nedjeljne svete mise i drugih pobožnosti. Bila je aktivna članica molitvene zajednice u Wettingenu. Njezin život bio je njezin suprug, djeca, unučad i dragi Bog. Iznenada je preminula 9. prosinca godine. Sahranjena je, uz veliko mnoštvo vjernika, na groblju u Neunhofu. Obitelji, rodbini i prijateljima izražavamo iskrenu i duboku kršćansku sućut! Počivala u miru Božjem! Zoran Botić Zoran je rođen 16. listopada godine u Kruščici (Vitez) od roditelja Alojza i Marije r. Križanović. Odrastao je uz dva brata i sestru. U rodnom mjestu završava za automehaničara. Godine vjenčava se s Draganom r. Šero. U braku im je Bog podario dvoje djece, kći Adrianu (1986) i sina Iliju (1994). Godine dolazi u Švicarsku i zapošljava se u Sika Bau Zürich radeći cijelo vrijeme u tunelima. Bio je miran, tih, dobronamjeran. S obitelji je živio u Spreitenbachu. Dana 20. studenog se razbolio, prvotno misleći da je prehlada, da bi nakon par dana liječnici ustanovili akutnu leukemiju. Od posljedica bolesti predao je dušu Bogu 25. studenog u bolnici u Zürichu. Cijelo vrijeme svoga boravka u Švicarskoj žudio je za domovinom i sanjao dan povratka. Živ nije dočekao konačni povratak, ali njegovi zemni ostaci počivat će u voljenoj Kruščici, u Vitezu, gdje je sahranjen. Misu zadušnicu slavili smo u crkvi svetog Ante u Wettingenu. Obitelji iskrena sućut. Počivao u miru Božjem! 24 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

13 MISIJA ZUG Hrvatska katolička misija Landhausstrasse 15, 6340 Baar Telefon: Fax: Misionar: fra Slavko Antunović Langgasse 18, 6340 Baar Telefon: Natel: Suradnica: s. Zdenka Ćavar Uredno vrijeme: utorkom i petkom od do i od do sati. Ostalim danima prema dogovoru. Raspored misa ZUG: Pfarrkirche - Gut Hirt, Baarerstr. 62, svake nedjelje u sati. ALTDORF: kapelica sv. Josipa, Missionshaus, St. Josefs-Weg 15, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u sati. PFÄFFIKON: Pfarrkirche, Mühlematte 3, svake 2. i 4. nedjelje u mjesecu u sati. SCHWYZ: Kapuzinerkirche, Herrengasse 33, svake 2. i 4. subote u mjesecu u sati. EINSIEDELN: svake 1. subote u mjesecu u sati. Povratnici u Domovinu Marko i Mara Martinović Marko i Mara Martinović (r. Tavić) rođeni su u selu Maljine, župa Guča Gora, općina Travnik Marko u travnju 1955., a Mara u veljači Sretno djetinjstvo i mladost proveli su u rodnom kraju u srednjoj Bosni. Iskrena i duboka ljubav izvodi ih pred oltar u župnu crkvu Svetog Franje u Gučoj Gori, gdje u siječnju primaju sakrament braka. Dragi Bog je njihovo bračno zajedništvo blagoslovio sa četiri sina Dalibor (1977), Drago (1980), Dejan (1982) i Ivo (1990). Marko, u potrazi za poslom i sigurnijom budućnosti, godine dolazi u Švicarsku, u alpsko mjestašce Wassen, Kanton Uri. Tu se zapošljava kao građevinski radnik. U svibnju u Švicarsku dolazi Mara s djecom. Postepeno se prilagođavaju na novu okolinu, ne gubeći nadu da će se uskoro vratiti u svoj zavičaj. Privremeni boravak se produžio i, kao i mnogim drugima, pretvorio u stalni. Cjelokupna obitelj se preselila u Schattdorf, gdje svi do danas žive. Sinovi su osnovali svoje obitelji i okitili Marka i Maru sa četiri nevjeste i (do sada) devetero unučadi. Marko i Mara su veliki vjernici i redovito su posjećivali nedjeljne mise u našoj Misiji. Nakon dugog radnog vijeka idu u zasluženu mirovinu. Odlučili su se vratiti u obiteljsku kuću kod Krapine u Hrvatskoj. Želimo im dobro zdravlje, skladan i dug život i obilje Božjeg blagoslova. Zasigurno će imati dosta dobrih povoda da posjete svoju djecu i mnogobrojnu unučad u Švicarskoj. Misijski Kalendar Pobožnost Puta križa u korizmeno vrijeme Zug, petkom, u sati u crkvi Gut Hirt Schwyz, subotom, pola sata prije mise, u sati. Pfäffikon, nedjeljom, pola sata prije mise, u sati Altdorf, nedjeljom, pola sata prije mise, u sati. Raspored uskrsnih ispovijedi Zug, četvrtak, 26. ožujka u sati u crkvi St. Martin - Baar Schwyz, subota, 28. ožujka u sati Pfäffikon Einsiedeln, nedjelja, 29. ožujka u sati Altdorf, nedjelja, 29. ožujka u sati VELIKI TJEDAN RASPORED SVETIH MISA I OBREDA Veliki četvrtak Zug (Gut Hirt) Kripta u sati Misa večere Gospodnje, poslije toga klanjanje i molitva pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Isusa pratimo od dvorane Posljednje večere do vrta Getsemanija gdje se znoji krvavim znojem dan uoči svoje pregorke Muke. Veliki petak Zug (Gut Hirt) u sati. Obredi Velikog petka, dana Kristove muke su: služba riječi, sveopća molitva, otkrivanje i klanjanje križu i pričesti. Taj dan se ne slavi euharistija, sv. misa, nego kroz obrede Velikog petka sudjelujemo u otajstvu Muke Gospodnje. Velika subota Brunnen (St. Theresienkirche) u sati sv. misa i blagoslov jela. Lachen (Riedkapelle) u sati obredi Velike subote, sv. misa i blagoslov jela. Baar (St. Martin) u sata obredi Velike subote, sv. misa i blagoslov jela. Danas u zajedništvu s cijelom Crkvom zadržavamo se u Molitvi kod Gospodinova groba, te u molitvi i postu razmišljamo o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Uskrs Zug (Gut Hirt) u sati sv. misa za cijelu Misiju i blagoslov jela poslije mise. Proslave Majčina dana Altdorf, nedjelja, 3. svibnja Schwyz, subota, 9. svibnja Pfäffikon, nedjelja, 10. svibnja Zug, nedjelja, 10. svibnja Proslava sv. Ive u Pfäffikonu nedjelja, 28. lipnja u sati Misijsko hodočašće u Einsiedeln subota, 5. rujna Hrvatska humanitarna večer Baar, subota, 12. rujna Nikola Špoljar u Švicarskoj gardi Naša Misija u Zugu ponosi se i čuvarom poglavara Katoličke Crkve. Naime, član naše misije, Nikola Špoljar je član počasne papinske švicarske garde. Rođen je godine u Baaru, kanton Zug. Kao treće i najmlađe dijete u roditelja Mirka i Ružice r. Ivić. Obitelj je došla u Švicarsku na rad. Roditelji su uz sina Nikolu, i svoje dvije kćeri Jelenu i Sabinu odgajali u kršćanskoj vjeri, u obiteljskoj molitvi, učenje i poštivanje svoje baštine, hrvatski govoriti i pisati, te sve ljude poštivati. Školovao se po uzoru na svoga oca za molera, a onda po školovanju odlučio pristupiti Švicarskoj vojsci na godinu dana. U obitelji se govorilo i o papinoj gardi. Uz podršku svoje obitelji, nakon molitve i razmišljanja, pristupio je papinskoj gardi. Njemu, njegovoj obitelji i svima nama je učinio svojom odlukom veliku radost. Nikola govori o svome iskustvu: Skupa sam sa mladićima koji iz dana u dan, disciplinarano i s puno odgovornosti stoje u službi Svetog Oca i Crkve za mene je veliko priznanje i poštovanje. Učiti se disciplini i svim drugim vrijednostima, preporučljivo je svim mladima. Za mene je bio poseban trenutak zakletve, kada je moja cijela obitelj s još dvije tisuće drugih gostiju bila prisutna tom velikom i svečanom danu i činu. Švicarska garda je jedna od najmanjih ali ujedno i najstarijih garda na svijetu. Zato s ponosom i nakon tri godine službe mogu zaključiti da je Švicarska garda mjesto gdje se katolički nauk uči i otkriva, te vjera produbljuje i živi. Kršteni u Misiji Misijska kronika Borna Šepćić, sin Hrvoja Šepćića i Ivane Greganović, 5. siječnja u Zugu (Gut Hirt) Tina Viktoria Jurčević, kći Ivice Jurčevića i Irene r. Babić, 23. veljače u Zugu (Gut Hirt) Proslava sv. Nikole Sv. Nikola je i ove godine posjetio našu djecu i razveselio ih darovima i pohvalama. U Zugu je bilo prvi put na prvu nedjelju adventa. Sv. misa u sati, blagoslov djece, a potom dolazak sv. Nikole i podjela darova u župnoj dvorani. Svakako je ovo prikladnije vrijeme za djecu od subota i večernjih sati kako je bilo do sada. Osim toga kada bude na drugim mjestima misije premalo djece, onda se mogu prijaviti na ovu proslavu u Zugu koja je zajednička za cijelu misiju. Bilo je preko stotinu djecu, iako se ovaj puta Nikolinje slavilo i na svim drugim mjestima u Altdorfu, Schwyzu i Pfäffikonu. Nikola je svima ponešto donio... znatiželju, čuđenje, ushićenje i punu vreću slatke radosti. Tečaj priprave za brak Za tri večeri u Baaru, okupili su se mladići i djevojke koji se pripremaju ovog ljeta primiti sakramenat sv. ženidbe. Evo i njihovih imena: Darko Vujević i Tamara Tomić, Perica Jurić i Danijela Krsmanović, Miloš Janić i Iva Patron, Josip Krznarić i Antonia Rukavina, Dominik Barešić i Marija Knežević, Karlo Pranješ i Jacqueline Volić, Pero Martinović i Ivona Križanović, Marko Greganović i Iva Penava, Ivan Pranjić i Andrea Ana Bajić, Josip Pavić i Marjana Pervan, Antonio Poppa i Ruža Bročić. Svima im želimo Božji blagoslov da ustraju jedno uz drugo cijeli svoj život i da njihove obitelji budu ispunjene radošću, mirom, srećom i mnogobrojnom zdravom, pobožnom i pametnom djecom. Čestitamo im i radujemo se s njima. naši pokojnici Ivan Lončar Ivan Lončar rođen je u Matini, u blizini Žepča, Bosna i Hercegovina. U Švicarsku dolazi godine gdje nalazi zaposlenje na području građevine. Deset godina poslije, oženio se Ivkom. U svome zajedništvu rodili su godine sina Andre, a sin Ivo rodio se godine. U proljeće godine Ivan teško obolijeva, te je preminuo Sahranjen je u Poreču Sveta misa zadušnica slavljena je u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Iskrena kršćanska sućut supruzi Ivki, sinovima Andri i Ivi, braći i sestrama s obiteljima, te rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Mijo Kozina Rodio se u u selu Bikoši Maljine, župa Guča Gora od roditelja Nikole i Luce. U braku je s Ankicom r. Kramar od kada su se i vjenčali u Gučoj Gori. Dolazi u Švicarsku i ostaje sve do svoje smrti Umro je nakon kratke i neizlječieve bolesti u bolnici u Baaru, a pokopan na groblju Kirchmatt također u Baaru Iskrena sućut supruzi Ankici, djeci Miroslavu, Mariju, Katarini, unucima Luki i Davidu, nevjesti Katarini, braći Stipi, Karlu, Vladi s obiteljima, te mnogobrojnoj rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Tereza Katalinić Rođena 3. kolovoza u Slavonskom Brodu od oca Ivana i majke Katalinić r. Pejić. Umrla 2. ožujka na putu za bolnicu. Pokopna je 5. ožujka u Jakačini Maloj na mjesnom groblju. Sprovodne obrede, u nazočnosti mnogobrojne rodbine, prijatelja i poznanika, vodio je župnik vlč. Željko Grgić. Tereza je živjela mirno, povučeno i redovito sudjelovala na sv. misi. Odmah nakon invalidske mirovine njegovala je svoju majku koja je umrla prije godinu dana. Neizmjerno je voljela svoju Slavoniju i namjeravala se konačno vratiti i tu provesti ostatak svog života i tu imati vječni počinak kako se i dogodilo. Ožalošćeni sestre Ana, Jelica, Manda i Marija, nećaci, mnogobrojna rodbina i prijatelji. Počivala u miru Božjem! 26 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

14 MISIJA TICINO Hrvatska katolička misija Al Mai 18, 6528 Camorino Telefon: Mobilni: Misionar: fra Slaven Mijatović Raspored misa ASCONA: crkva u Collegio Papio, svake nedjelje u 9.30 sati BIASCA: Chiesa parrocchiale, svake nedjelje u sati GIUBIASCO: Chiesa san Giobbe, svake nedjelje u i svakog I. petka u sati LOCARNO: Chiesa Nuova, via Cittadella 17, svakog četvrtka u sati LUGANO: S. Lucia, Massagno, svake subote u sati POŠTOVANI VJERNICI TICINA, DRAGI PRIJATELJI Kako ste već upoznati sa situacijom u zdravstvu, zapravo u našem životu svi religiozni susreti odgođeni su do daljnjega. Sv. Mise, sakramenti Krštenja, kateheza, priprava za vjenčanja, vjeronauk, priprava djece za Cromin, stroge upute o sprovodima, Ispovijedima promijenili su naš život; sve naše svakodnevne, tjedne ili mjesečne navike. Uzrok je pandemija koronavirusa. Zato u ovom broju Movisa samo vas sve želim lijepo pozdraviti i pozivam vas, poštovani vjernici Ticina, da poštujete sve odredbe civilnih i crkvenih vlasti te da se odgovorno ponašamo. Također je važno da pomognemo jedni drugima. Mi svećenici vođeni zdravim razumom, a onda pod zavjetom poslušnosti moramo slušati crkveno učiteljstvo; prenijeti njihove odluke i odredbe do naroda. Tako vas molim neka nitko ne poduzima ništa «na svoju ruku» u ime HKM Ticino. Dakle, samoinicijative, aktivnosti, neovlašetno davanje informacija u ime HKM Ticino nisu dopušteni. Ako to netko čini čini na svoju odgovornost. Ostajemo u zajedništvu s cijelom Crkvom trpeći ovo iskušenje. Ostaju zahtjevi Korizme o molitvi, o postu i pokori, o dobrim djelima. Potičem vas da svoje junaštvo i herojstvo pokažemo upravo u ovim disciplinama dok hodimo svoj Korizmeni hod. Nemojmo jedni druge dovoditi u opasnost. Posebno preporučam u molitve bolesne, osamljene i ostavljene, nepravedno progonjene osobe u našoj zajednici. Uvijek je bilo tako u Crkvi: jači je pomagao slabijega, bogatiji je pomagao siromašnijega, zdraviji bolesnoga. Ponovio bih: u ovom vremenu kušnje herojstvo, junaštvo u vjeri dokazuje se upravo u ovim disciplinama. Poštovani vjernici zazivam Božju pomoć, zaštitu i blagoslov na sve nas, Želeći svima MIR i DOBRO! Fra Slaven Mijatovic, OFM Za sada sve su Ispovijedi odgođene, tako i velika uskrsna. Veliki tjedan će se slaviti iza zatvorenih vrata Ostanimo u vjeri. I u vjeri svima čestitam: SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS! 28 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

15 MISIJA SOLOTHURN Reiserstrasse 83, 4600 Olten Telefon: Fax: Misionar: fra Šimun Šito Ćorić Hrvatska kuća Reiserstrasse 83, 4600 Olten Telefon: Fax: Raspored misa SOLOTHURN: crkva Hl. Geist-Kirche (Hrv. crkva), Wengi Brücke, uvijek prema dogovoru DULLIKEN: crkva sv. Vendelina, Bahnhofstrasse 44, svake nedjelje u SOLOTHURN: crkva sv. Marije, Allmendstr. 60, svake nedjelje u sati BALSTHAL: župna crkva, St. Annagasse 2, 1. i 3. nedjelje u mjesecu u sati. Molitvene skupine Crkva sv. Martina u Zuchwilu, svakog četvrtka u sati. Crkva sv. Vendelina u Dullikenu, krunica svakog četvrtka u sati. Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajednica Krvi Kristove», prvi petak u mjesecu u sati. Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajednica Sv. Franje», druga nedjelja u mjesecu u sati. Molitva Križnog puta Dulliken, nedjeljom prije mise Korizmeni gulaš Dulliken, nakon mise Solothurn, nakon mise Cvjetnica, Dulliken, u sati Solothurn, sati Ispovijedi Solothurn, , Dulliken, , Veliki četvrtak Dulliken, u sata Veliki petak Dulliken, u sati Solothurn, u sati Velika subota Dulliken, u s blagoslovom jela i pila Polnoćka - Uskrsno bdijenje Solothurn, u blagoslov vatre, glazbeni film ON USKRSNU, svečana misa, blagoslov jela i pila, druženje u dvorani Uskrs Dulliken i Solothurn, sv. mise kao nedjeljom Uzašašće, Dulliken i Solothurn, sv. mise kao nedjeljom 30 MOVIS 1/198 ožujak 2020 Majčin dan Solothurn, nedjelja Dulliken, Na oba mjesta s jelom, pićem i druženjem u dvorani nakon sv. mise. Hodočašće na Weissenstein, Pješaci: u sati s Bahnhofa u Oberdorfu Biciklisti: u dogovoru s gospodinom Milanom Briševcom Sv misa: pred crkvom sv. Nikole u Nakon mise druženje u prirodi uz jela i pića. Kršteni u Misiji GOTOVO SVATKO OVDJE MJESEČNO MOŽE STAVITI NA STRANU 5 FRANAKA «DJECA SU ANĐELI NA ZEMLJI» Svakako nam u našim misijskim djelovanjima za potrebne doprinesu, uz vaše darove kroz KRUH SV. ANTE, KORIZME- NI GULAŠ te KRUH DOBROTE za one najsiromašnije koje nam preporuče župnici iz domovine ili članovi naše misije. U našoj dobrotvornoj akciji KRUHA DO- BROTE ovdje gotovo svatko od nas (ako nije škrt) može mjesečno staviti na stranu 5 (pet) franaka, da bismo onda preko vas kad pođete na ferje iz ruke u ruku skupljeno poslali po našim župama onima u domovini koji nemaju «za kruh i mlijeko». ime naše misije redovito pomažemo za najrazličitije potrebe u domovini, a ponekad i po svijetu. Već kroz ovu godinu počeli smo pomagati potrebnima, pa tako su U sada pred nama, nakon jedne obitelji u bugojanskom kraju, jedna župa u Lici i dvije obitelji doseljenika s brojnom djecom (jedna od njih bez oca i s jednim od djece s posebnim potrebama), kojima ćemo pomoći popraviti baš jadne stambene uvjete. Razveselilo nas je također kad nam se ukazala prigoda da povremeno možemo ponešto učiniti za ovu hrvatsku obitelj u okolici Zagreba, čijih sedmero djece vidimo na slici. Najstarijem je 12 godina, a majka im je trudna s osmim djetetom. Neka ih sve zajedno s njihovim ocem i majkom Bog čuva od svakog zla i obdari svim blagoslovima! Leo Stipić, sin Mate i Ane r. Prljević, 18. siječnja u Solothurnu Oliver Majstorović, sin Marija i Lucije r. Marelja, 1. veljače u Solothurnu David Nišandžić, sin Danijela i Claudije r. Paurević, 8. veljače u Balsthalu Ivan Đaković, sin Nikole i Mateje r. Tomić, 15. veljače u Dullikenu Luciana Matković, kći Zlatka i Ivane r. Jurić, 29. veljače u Dullikenu DOBRO JE ZNATI Da bismo djelovali Vijesti izabire i komentira: Fra Šito DOKTORICA ĐORIĆ I NJENA VRIJEDNA OBITELJ 25 godina položiti u Švicarskoj državni ispit za liječnicu, općenito je rijedak slučaj, a S posebice među našim ljudima. A to je uspjela naša Suzana Đorić iz Solothurna, gdje je i rođena. Studirala je na sveučilištu u Bernu, a praktično znanje stjecala na uglednim institucijama kao što su Inselspital Bern, Kantonsspital Baden, Kantonsspital Aarau, Psychiatrische Klinik Solothurn, Spitalzentrum Biel i još ponegdje. Uz studij je još stizala povremeno raditi i kao trgovkinja u Lidlu. Njen otac Ðora rodom je iz Šašara, a mama Jela r. Slatinčić iz Tramošnice. Brat joj je Josip na magisteriju (Master of Business Administration) na sveučilištu u Bernu, sestra Sanja radi u državnoj administraciji (Amt für Wirtschaft und Arbeit...), a mlađi brat Ivan ide u Kantonsschule i igra nogomet za Xamax U21. Njih četvero, osim kad imaju zapreke, gotovo redovito su na hrvatskoj nedjeljnoj misi. Uz sav svoj prestižan studij, ali i šarm i ljepotu, Suzana je uvijek ostala vrlo skromna, uostalom kao i njezina sestra i braća. Dok joj u crkvi javno nismo čestitali na doktorskom uspjehu, malo je tko i znao da studira medicinu. A upravo takvi hrvatski mladi rođeni ovdje, skromni i uspješni, najbolje se i profiliraju i predstavljaju svoj narod iz kojega su potekli. Našoj doktorici Suzani i njenima velike čestitke i svaki blagoslov! S KROFNAMA i U MASKAMA Poklade, maškare, mesopust, karneval samo su neka od imena za predkorizmene običaje većinom u zemljama s katoličkim pučanstvom. Neki od kršćanskih naglasaka na ovom blagdanu su: 1. upozorenje na 40 dana korizme s više nego obično posta, molitve i pomoći za siromahe, 2. krepost iskrenosti, nasuprot mani dvoličnosti, 3. slobodnija obiteljska, prijateljska i društvena kritika, te 4. podsjećanje da smo «prah i pepeo» i što bolje korištenje svoga vremena i mogućnosti. Dobro je da smo u misiji SO počeli obilježavati Poklade i nedjeljnom sv. misom pred Čistu srijedu, u maskama i poslije nje čašćenjem pićem i krofnama. Ima nešto čudesno u tome da se ove godine spominjemo obljetnice prelaska u vječnost sv. Jeronima, jednoga od svjetskih velikana kršćanske kulture i zapadne civilizacije, rođenog na hrvatskom povijesnom tlu, u dalmatinskom gradiću Stridonu oko 340. godine., a da njegova i naša Hrvatska, nakon svih povijesnih previranja predsjeda upravo nositeljima te civilizacije, Europskoj uniji. Stvorio je nenadmašivi teološki i književni opus, a najviše postao glasovit kad je s izvornih tekstova, hebrejskog, aramejskog, grčkog i latinskog, preveo i ispravio sve prijašnje prijevode Biblije na latinski, zvane Vulgata, koja je otad do danas ostala službena za cijelu Crkvu. Time je Jeronim kao tajnik i savjetnik pape Damaza u papinsku kuriju uveo latinski jezik koji je postao ekskluzivni jezik kršćanskog zapada. Pisao je sjajne biografije i djela, posebice skup životopisa 135 najpoznatijih kršćanskih pisaca od početaka do njegova vremena, pod naslovom De viris Illustribus - O znamenitim muževima. Autor je i triju monaških biografija: o sv. Pavlu prvom pustinjaku, sv. Hilarionu i sv. Malku, a koje su bitno utjecale na razvoj pisanja životopisa povijesnih ličnosti. Proglašen je crkvenim ocem i naučiteljem, a što je najveća titula koju Crkva daje nekoj osobi i samo ih je 30 takvih u povijesti Crkve. Bio je iznimno inteligentan, veliki pokornik i asket, te žestoka karaktera i oporog jezika. Svjestan svoje nagle južnjačke naravi, znao je moliti: «Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum» «Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac». Svijet ga časti i kao Što će ti vjera, ako ne rađa dobrim djelima?! Sv. Jakov, apostol I SVETI JERONIM JE HRVATSKI BREND! «Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!» zaštitnika bibličara, znanstvenika, arheologa, arhivista, prevoditelja i studenata. Još u prvoj polovici 9. stoljeća franački biskup Hraban Maur u djelu «De inventione linguarum» (O nastanku jezika) navodi da je sv. Jeronim u 4. stoljeću stvorio pismo glagoljicu. U hrvatskoj kulturnoj tradiciji Jeronim je stoljećima istican kao Dalmatinac i Hrvat. Naši glagoljaši i mnogi drugi držali su ga začetnikom glagoljske pismenosti, pa glagoljicu nazivaju Jeronimovim pismom. Otac hrvatske književnosti Marko Marulić posvetio mu je djelo pod naslovom «Život svetog Jeronima prezbitera». U njoj je napisao, da je Jeronim njegov i on Jeronimov («Ille meus est, et ego suum»). Pisac prvoga hrvatskog romana Petar Zoranić u 16. stoljeću ističe Jeronima kao stup hrvatskog jezika i književnosti, a Tin Ujević će napisati da je sv. Jeronim bio odvajkada u našem narodu prvi svetac i ambasador Dalmacije u nebu. Ta privlačna legenda s autoritetom sv. Jeronima kao tvorca hrvatskog jezika i pisma nedvojbeno je dobro došla Hrvatima u borbi protiv onih koji su im nijekali pravo da vlastiti jezik i narodnu samobitnost. Ova obljenica prava je prigoda da se u cijeloj Crkvi, posebice na svim razinama hrvatskog društva, pa i u našim misijama, oživi sv. Jeronima i njegove vrijednosti. A ni imenovanja župa, škola, trgova i ulica njegovim imenom ne smije se zaboraviti! Treba u našem narodu otvoriti znanstvena, kulturna, medijska i sva druga vrata sv. Jeronimu, a i za središnju proslavu ovoga univerzalnog velikana pozvati i papu Franju. Mogla bi to biti zgoda da Papa na rodnom tlu sv. Jeronima konačno i službeno ovjenča kardinala Stepinca svetačkim imenom! Ukratko, prigoda je da učinimo što god možemo da i sv. Jeronim postane hrvatski zaštitni znak, naš nacionalni brend. (Š.Š.Ćorić, Matica. ožujak 2020., odlomak) Knjiga je izišla u zajedničkom izdanju Fram-Zirala (Mostar) i Glasa koncila (Zagreb). Dramu o sv. Jeronimu koja je također u knjizi, priprema za izvođenje naše Hrvatsko kazalište u CH. Za knjigu se pokazao velik interes, pa je to prvo izdanje već gotovo rasprodano. Stoga je Glas koncila objavio ovih dana drugo izdanje knjige u novoj opremi i u svom zasebnom izdanju. Knjiga se može dobiti u HKM Solothurn (prilog u Kruh sv. Ante - 15 franaka), a u domovini po knjižarama. MOVIS 1/198 ožujak

16 MOVISOV INTERVIEW INTERVJU UJEDINJENI NARODI SU IZVORNO MASONSKA TVOREVINA Intervju s prof. dr. Josipom Mužićem, svećenikom Splitsko-makarske nadbiskupije Svijetom ravna i upravlja Bog, a čovjeka je stvorio na svoju sliku i priliku. No, ponekad se čovjek zaigra pa tako nastoji sebi dati svojstvo božanstva, bilo na osobnoj ili društvenoj razini. Dostupnim informacijama sve više se otkrivaju pojedinci i skupine, poput masona koji sebi daju za pravo kontrolirati čovječanstvo. Na drugoj strani, svaki intervent u Božje planove, u Božji poredak svijeta, vraća se čovjeku kroz opomenu. U tom suodnosu se može promatrati aktualno stanje u društvu, počevši od koronavirusa do masonskih organizacija. O tim temama progovara svećenik prof. dr. Josip Mužić, sin poznatoga masonologa Ivana Mužića, poznatoga znanstvenika i splitskoga odvjetnika koji je sedamdesetih godina prošloga stoljeća hrabro branio Crkvu. W. L. Wilmshurst: «Ovo evolucija čovjeka u superčovjeka je uvijek bio cilj antičkih misterija, i prava svrha moderne masonerije nisu socijalni i dobrotvorni ciljevi kojima se dalo toliko pažnje, nego ubrzanje duhovne evolucije onih koji teže usavršiti svoju vlastitu prirodu i preobraziti je kako bi postigli kvalitete slične Bogu. I ovo je jedna precizna znanost, jedno kraljevsko umijeće, koje je moguće primijeniti u praksi svakome od nas; dok pridruživanje Zanatu radi bilo koje druge svrhe osim studija i postizanja ove znanosti znači krivo razumjeti njezino značenje.» «Teologija pak pretpostavlja filozofiju i, zahvaljujući Objavi koju prihvaća s vjerom, nadilazi je. Prva zapovijed Dekaloga traži da ljubimo Boga svim umom svojim i to pokazuje koliko je bitna uloga razuma za vjernika», navodi prof. dr. Josip Mužić. Profesor ste filozofije i teologije, tu se na neki način isprepliću «kritičko promišljanje i vjerovanje». Na koji način spojiti Boga filozofije i Boga vjere? Prof. dr. Josip Mužić: Za katolike razum i vjera se ne isključuju nego nadopunjuju. Poslanje filozofije je da iz ljubavi prema mudrosti koristi mogućnosti razuma, kako bi otkrivala i sve dublje spoznavala istinu te je provodila u život. Teologija pak pretpostavlja filozofiju i, zahvaljujući Objavi koju prihvaća s vjerom, nadilazi je. Prva zapovijed Dekaloga traži da ljubimo Boga svim umom svojim i to pokazuje koliko je bitna uloga razuma za vjernika. Vrhunac naravne i nadnaravne Objave jest Isus Krist uosobljena Istina s kojim je kršćanin pozvan da stupi u osobni odnos otkrivajući u njemu jedini put spasenja i nositelja istinskog života. Tajna je ljudska tvorevina, otajstvo je božanska datost.za kršćanstvo su tri ključna događaja koji se preklapaju u sve četvorice evanđelista, a to su: muka, smrt i uskrsnuće. Evanđelisti za Razgovarao: Vlado Čutura Fotografije: Bernard Čović Prof. dr. sc. Josip Mužić Prof. dr. sc. Josip Mužić, sin Ivanov i Vlastin, rođen je 28. travnja u Splitu. Zbog reforme školstva u Hrvatskoj, klasičnu gimnaziju je završio u Rimu. Studij filozofije je upisao na rimskom državnom sveučilištu La Sapienza, gdje je diplomirao s najvišim ocjenama. Na Papinskom sveučilištu Lateranum postigao je bakalaureat iz teologije, a na Papinskom Ateneu Antonianum doktorat iz filozofije (summa cum laude). Studij je nastavio u Španjolskoj na Navarskom sveučilištu gdje je postigao i doktorat iz teologije (summa cum laude). Od stalno je zaposlen i predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu razne kolegije iz filozofije i morala. Od kao vanjski suradnik predavao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a od u istom svojstvu na Filozofskom fakultetu u Splitu. U zvanje redovnog profesora iz znanstvenog područja filozofije izabran je 2014., te je u dva navrata bio i pročelnik katedre filozofije KBF-a Sveučilišta u Splitu. Papa Ivan Pavao II. zaredio ga je za svećenika sve te događaje navode i očevidce. U njih dakle nema tajni, iako u euharistiji spominjemo «Otajstvo» (Tajnu vjere). Kako, dakle, kao filozof i teolog, tumačite razliku između «otajstva» i «tajne»? Prof. dr. Josip Mužić: Mislim da se može reći da je tajna ljudska tvorevina, koju poštujemo ako je opravdana i koju možemo razumjeti kada nam se otkrije, a otajstvo je božanska datost pred kojom priznajemo svoju ograničenost i pred kojoj se kao vjernici divimo, klanjamo i častimo Boga. Kada tajnu prenesemo u društvenu stvarnost, nameće se pitanje ima li u Crkvi, u kršćanstvu, tajni odnosno koliko je čovjek tajna sam sebi i može li se spoznati kao kršćanin? Kako komentirate «antropozofijsko kršćanstvo» u odnosu na kršćanski personalizam? Prof. dr. Josip Mužić: Crkva kao društvena stvarnost nema tajni, ali kao nadnaravna stvarnost koju je Bog htio i drži na životu ona je ujedno i otajstvo i zato je zovemo i Mistično tijelo Kristovo. Preko vjere to se otajstvo prihvaća i živi te se prepoznaje iza ljudskog djelovanja ono Božje koje, onima koji ga ljube, sve okreće na dobro. Slično možemo reći i za čovjeka koji se kao stvorenje dijelom može spoznati, ali istodobno ostaje sebi i otajstvo Splitsko-makarske nadbiskupije 14. lipnja u Rimu. Pastoralno djeluje kao upravitelj Crkve sv. Filipa Nerija u Splitu. Autor je knjiga Filozofska metodologija (Naklada Bošković, Split, 2007.), Ugađanje duše. Priručnik za ispitivanje savjesti (Zagreb, Sion, 2011), Rat protiv čovjeka (Glas Koncila, Zagreb, (2016.), Ilija gromovnik. Prorok posljednjih vremena (Glas Koncila, Zagreb, (2018.), Božićno čudo na Okitu (Matica hrvatska - Ogranak Imotski, Split, 2018.). Za tisak je priredio nekoliko knjiga i objavljivao članke, studije i prijevode u raznim domaćim i međunarodnim revijama, te kao predavač sudjelovao na brojnim simpozijima. Član je Hrvatskog filozofskog i bioetičkog društva, Matice hrvatske od 1990., te jedan od utemeljitelja španjolske udruge Amigos de Croacia. Dobitnik je više priznanja za humanitarno djelovanje. Uvršten je u prestižno izdanje američkog biografskog instituta (ABI) Five Hundred Leaders of Influence (1996) i dobitnik međunarodnog priznanja Twentieth Century Achievement Award (1995). koje upućuje na Stvoritelja. Antropozofija je jedno ezoterijsko učenje koje je nespojivo s kršćanstvom pa je stoga takva kombinacija, poput tolikih sličnih koje nudi New age, zamka za lakovjerne. U pozadini takvih i sličnih ponuda krije se poganska vjera da se čovjek sam svojim silama ili nekom posebnom mudrošću može spasiti i da mu u konačnici nije potreban Spasitelj Isus Krist. Krajnji cilj masonerije, prema njihovu znanstveniku W. L. Wilmshurstu, je: «Ovo evolucija čovjeka u superčovjeka uvijek je bio cilj antičkih misterija, i prava svrha moderne masonerije nisu socijalni i dobrotvorni ciljevi kojima se dalo toliko pažnje, nego ubrzanje duhovne evolucije onih koji teže usavršiti svoju vlastitu prirodu i preobraziti je kako bi postigli kvalitete slične Bogu. I ovo je jedna precizna znanost, jedno kraljevsko umijeće, koje je moguće primijeniti u praksi svakome od nas; dok pridruživanje Zanatu radi bilo koje druge svrhe osim studija i postizanja ove znanosti znači krivo razumjeti njeno značenje.» Masoni stoga shvaćaju kao svoje poslanje i dužnost rad na ovom pobožanstvenju čovjeka i pri tome se ne zaustavljaju samo na pojedincima nego gledaju i čovječanstvo u cjelini. Mason 32. stupnja J. D. Buck stoga piše: «Ruka Providnosti je uvijek jedna ljudska ruka. Čovječanstvo je skupa posrednik i čimbenik onoga što se zove Božja providnost. Čovječanstvo in toto je stoga jedini osobni Bog.» Kako masonerija ne priznaje Božju Objavu, na kojoj počiva judeo-kršćanstvo, ni čovjek nije onda stvoren na sliku Božju nego, kao i u starom poganstvu, upravo obratno bog je slika čovjeka. U tom duhu i mason 33. stupnja Albert Pike kaže: «Bog je, kako ga čovjek shvaća, odraz slike samoga čovjeka». Crkvene udruge su javne i za izgradnju Ima li i može li biti u kršćanstvu, posebno u kršćanskim organizacijama, tajna ako se znade da im je Krist putokaz? Prof. dr. Josip Mužić: Kršćanskim organizacijama nisu potrebne tajne nego im je potrebno da žive od i za Božje otajstvo. Crkva je jedna, sveta, katolička i apostolska. Istodobno je sveta i grješna. Vodi je Duh Sveti, a čine je nesavršeni ljudi. Koliko je djelovanje pojedinih crkvenih organizacija poput Opus-a Dei, Kristovih radnika Papinskoga prava i drugih transparentno i dostupno javnosti? Prof. dr. Josip Mužić: Crkvi pripadaju oni koji su u milosti Božjoj, sveti, a svi oni koji su u teškomu grijehu od nje se odvajaju, te ako u tom stanju umru prijeti im vječna propast. Zato takav grijeh zovemo smrtnim grijehom. Sveti na zemlji su samo jedan dio Crkve koju zovemo vojujućom, jer se bori za svoje i tuđe spasenje. Njima treba pridružiti trpeću Crkvu u čistilištu i pobjedničku Crkvu u raju. Crkvene udruge i pokreti su dostupni javnosti i veoma su korisno oruđe za osobno kršćansko usavršavanje kao i za izgradnju boljega svijeta. No, najbitnija je osobna svetost preko koje Bog obnavlja svijet i danas nerijetko čineći čuda. nastavak teksta na 34. str. 32 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

17 MOVISOV INTERVJU Rasgovor s prof. dr. Josipom Mužićem, svećenikom Splitsko-makarske nadbiskupije CRTICE IZ DOMOVINSKE CRKVE nastavak teksta s 33. stranice UN je masonsko djelo Vraćajući se u društveni kontekst kako komentirate druge tajne organizacije u globalnomu svijetu poput masonskih, rotari klubova i slično? Koliko one oblikuju suvremeno društvo? Prof. dr. Josip Mužić: Svoj ključni utjecaj u UN masonerija sada otvoreno ističe smatrajući se tako jakom da joj to može samo koristiti. U službenoj reviji talijanskog Velikog Orijenta nedavno je objavljena jedna cijela studija posvećena toj temi. Autor profesor Gianni Tibaldi tvrdi da je UN «jedna Institucija inspirirana inicijatskim idealima» i za dokaz navodi «kao povijesnu činjenicu, da su Ujedinjeni Narodi bili zamišljeni i utemeljeni od trojice braće masona. A to su: Franklin Delano Roosevelt, Harry Truman i Winston Churchill, koji su ugradili načela i ideale Slobodnog zidarstva u motivacije, ciljeve i u funkciju UN. UN je, dakle, jedna Masonska organizacija, koju su stvorili masoni s ciljem ostvarenja masonskih ideala u svijetu za aktualizaciju u Povijesti jednog Inicijatskog Plana Spasenja.» Ove organizacije su ljudski gledano veoma moćne i imaju velike ambicije da ne samo vrše utjecaj na društvo, nego da ga u potpunosti oblikuju prema svojim protukršćanskim shvaćanjima. U tim svojim nastojanjima imaju poprilično uspjeha, zahvaljujući ponajprije mlakosti i naivnosti kršćana, što najzornije svjedoči propast kršćanstva u Evropi. No, ipak treba imati na umu da u svim događanjima Bog uvijek ima posljednju riječ, te da svoje naume ostvaruje i unatoč zala koje čovjek čini. Takozvani novi svjetski poredak, odnosno globalni pokušaj izgradnje nove babilonske kule, sada je na vrhuncu svoje moći, iako već pokazuje i jasne znakove svoje skore propasti. Kršćani znaju da nakon Velikoga petka ubrzo dolazi i Uskrs. Grješne strukture protiv kulture života Proučavate i teorije zavjere. Gdje je tu medicina, farmacija? Prof. dr. Josip Mužić: Papa Ivan Pavao II. je svojedobno jasno rekao da je na djelu zavjera protiv života, te ukazao na postojanje grješnih struktura u svijetu, dok je Benedikt XVI. govorio o diktaturi relativizma. Ne možemo zatvarati oči pred ovim očitovanjima Učiteljstva, koja daju jasnu dijagnozu stanja zarobljenosti i potlačenosti u kojem se nalazimo. Kao tumačite koronavirus? Prof. dr. Josip Mužić: Mišljenja sam da se mnogi diljem svijeta, iz raznih pobuda, raduju, nažalost, pojavi ove smrtonosne bolesti. Mnogi svjetski moćnici bi htjeli drastično smanjiti broj svjetskog stanovništva. Dovoljno je spomenuti kameni spomenik podignut u Američkoj državi Georgia na kojem je uklesano tzv. 10 zapovijedi Novoga Doba, od kojih prva nalaže: «Održavati čovječanstvo ispod u vječnoj ravnoteži s prirodom.» Razna su rješenja koja se nude. Neki zahtijevaju da se globalno provodi politika rađanja «stop na dvoje, ili imaj jedno manje», pogoduje planiranju obitelji i sterilizaciji. Zoolog Eric R. Planka se u govoru, održanom na Texas Academy of Science 2006., založio da se čovječanstvo svede na 10% i to širenjem virusa ebole kojeg će se u laboratoriju učiniti još zaraznijim. Princ Filip od Edimburga, muž engleske kraljice Elizabete II. i bivši predsjednik WWF (World Wide Fund for Nature), u jednom je intervjuu izjavio: «U slučaju da se reinkarniram htio bih se vratiti kao jedan smrtonosni virus, kako bih nešto doprinio rješenju prenapučenosti.» Masonerijski laboratorij stvaranja društva Kao filozof, na koji način tumačite vladavinu politike «determiniranoga kaosa»? Prof. dr. Josip Mužić: Veliku ulogu masonerije u progresivnom uvođenju protunatalitetne politike iz ideološko-ezoterijskih pobuda, javno ističu neki njezini visoki predstavnici poput dr. Pierre Simona francuskog Velikog meštra. On u svojoj knjizi (De la vie avant toute chose, Mazarine, Paris, 1979) piše: «Revizija pojma života, uvedena preko kontracepcije, može dakle, snagom sistematičnosti, preobraziti društvo u cijelosti.» Masonerija je, po njemu, zahvaljujući svome djelovanju u tajnosti i razgranatoj «nacionalnoj i internacionalnoj infrastrukturi», djelovala kao «anonimna lokomotiva» i pravi «laboratorij društva». Konkretno slobodni zidari su imali ključnu ulogu u donošenju zakona o pobačaju u Francuskoj Prema ginekologu Maurice Caillet, nekadašnjem meštru lože u Rennesu i jednom od pionira kontracepcije i pobačaja u Bretanji, čak dva Velika meštra, uz pomoć subraće u ra- znim strankama, bili su osobno angažirani u tome: Pierre Simon (Velika loža Francuske) kao savjetnik ministra zdravstva Simone Veil i Jean-Pierre Prouteau (Veliki Orijent Francuske) kao savjetnik premijera Jacques Chirac-a. Već prije toga je Lucien Neuwirth, poznati francuski mason, postigao ozakonjenje kontracepcije. I nije se stalo na tome, već se stalno sustavno uvode nove promjene zakona kojima se želi promijeniti cijelo društvo u ime navodne potpune slobode seksualnog uživanja. Sličnu ulogu masonerija - u većoj ili manjoj mjeri - ima i u drugim državama na Zapadu. Njezino djelovanje zorno pokazuje kako jedna dobro organizirana manjina, pomognuta tajnošću, može mijenjati moral i društveni život većine. Osvrćući se na postignuto u Francuskoj veliki meštar Pierre Simon zaključuje: «Jedan dugi marš u kojem je taktika ključna. Treba ići korak po korak, precizno i pazeći na svaki detalj.» Tamo pak gdje je masonerija došla na vlast revolucionarnim putem nema potrebe za taktiziranjem već se odmah uvodi i provodi nova paradigma. Zoran primjer je Meksiko gdje je masonerija osvojila vlast tridesetih godina prošloga stoljeća i odmah 1932., s ciljem stvaranja novog društvenog poretka i pročišćenja rase, ozakonila spolni odgoj, pobačaj, i prisilnu eugeničku sterilizaciju, postavši tako jedinstven slučaj u cijeloj Latinskoj Americi. U Crkvi poslušnost prestaje tamo gdje počinje grijeh Priče o masonima i drugim organizacijama koje se ovih dana provlače kroz hrvatska sredstva javnoga priopćavanja, u tekstovima svojim zakletvi imaju i formulaciju «neću izdati tajnu svoga društva.» (bez obzira kakva ona bila!). Ima li sličnih formulacija (slogana) u Crkvi i crkvenim udrugama? Prof. dr. Josip Mužić: Mislim da osim na zakletvu treba obratiti pozornost još više na masonsku prisegu poslušnosti koja ima dalekosežne posljedice. U Crkvi poslušnost prestaje tamo gdje počinje grijeh a u masoneriji, kojoj je relativizam vrhovno mjerilo ponašanja, toga nema, pa sukladno tome nema nikakvih granica poslušnosti. To, između ostalog znači, da ogromna većina članova masonerije ne znaju koji je krajnji cilj kojemu služe, za razliku od maloga broja onih koji se nalaze na 33. stupnju i imaju potpun nadzor nad svime. Mons. dr. Tomo Vukšić novi je predsjednik Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu ponedjeljak, 2. ožujka u Banjoj Luci je U održano XXII. Redovito zajedničko zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije. Sudionici zasjedanja su, uz mnoštvo drugih tema, razgovarali i o radu Vijeća Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Nakon temeljite analize višegodišnjega rada spomenutoga Vijeća pod pod mudrim i iznimno uspješnim vodstvom mons. dr. Pere Sudara, umirovljenoga pomoćnoga biskupa Vrhbosanske nadbiskupije, za novoga predsjednika Vijeća izabrali su nadbiskupa koadjutora vrhbosanskoga mons. dr. Tomu Vukšića. Istodobno su, na pet slijedećih godina, odobrili Statut Vijeća, Pravilnik Ravnateljstva i Pravilnik delegatske službe. Vijeće su zadužili da razmotri unošenje mogućih amandmana u dijelove odobrenih dokumenata u kojima se pokazala potreba za jasnijim odredbama. Biskupi su na tom istom skupu izabrali vlč. Marka Škrabu, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, za novoga vicerektora Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Tijekom zasjedanja s posebnom pozornošću je popraćeno Izvješće o naporima Komisije HBK i BK BIH za Hrvatski martirologij. Izrečena je nemala zahvalnost biskupijskim povjerenicima na teritoriju obiju Biskupskih konferencija za prikupljanje i provjeru podataka o pobijenim katolicima - žrtvama totalitarističkih sustava i politika. Posebno je istaknuta potreba što temeljitijega prikupljanja podataka o mogućim žrtvama ubijenim iz mržnje prema vjeri (in odium fidei), za koje se otvara mogućnost njihova uzdizanja na čast oltara. S oduševljenjem je prihvaćena vijest da su posljednjih nekoliko godina, iz nekoliko biskupija i redovničkih zajednica Crkve u Hrvata, poslani svećenici, redovnici i redovnice u Rim na tečaj za postulatore, kako bi se osposobili za vođenje postupaka proglašenja blaženima i svetima. Papa Franjo imenovao mons. Tomu Vukšića novim vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom Papa Franjo je 22. siječnja na blagdan sv. Vinka mučenika - imenovao dosadašnjega vojnog ordinarija za Bosnu i Hercegovinu dr. Tomu Vukšića nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije. Papinu odluku je istoga dana u Svećeničkom domu u Sarajevu, prigodom proslave imendana kard. Vinka Puljića, obznanio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto. Mons. Vukšić je rođen 9. siječnja u Studencima, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nakon filozofsko-teološkoga studija u Sarajevu, i odsluženja vojnoga roka ( ), za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je 29. lipnja godine. Iste godine mu je povjerena dužnost župnoga vikara u katedrali u Mostaru, koju je obavljao do godine. Kao stipendist De Propaganda Fide, odnosno Zbora za evangelizaciju naroda, na Papinskom je orijentalnom institutu (1984) magistrirao iz ekumenske teologije, a na Papinskom sveučilištu Urbaniana (1986) iz kanonskoga prava. Od do godine vršio je službu tajnika Biskupije i biskupa Pavla Žanića. Poslije toga je bio pitomac Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu ( ), i ponovno student na Papinskom orijentalnom institutu, gdje je godine doktorirao tezom pod naslovom: «Odnosi među katolicima i pravoslavcima u Bosni i Hercegovini od do 1903.» Po povratku u domovinu bio je pročelnik Teološkog instituta u Mostaru (od 1991 do 1994); predavač na Teološkom institutu u Dubrovniku ( ); vicerektor Bogoslovije u Sarajevu (od do 1998.); sudski vikar u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji ( ); ravnatelj Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (od 1998 do 2005), te član Mješovitoga povjerenstva za primjenu Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. Prvim vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini, za vjersku skrb o katoličkim vjernicima, članovima Oružanih snaga, imenovao ga je papa Benedikt XVI., 1. veljače godine. Autor je brojnih i veoma vrijednih publikacija s područja teologije, kanonskoga prava, povijesti Crkve i suvremenih pitanja. 34 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

18 MALI MOVIS Hajdete za mnom (2) Na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju... Apostol Andrija imao je brata Šimuna. Isus je i njega pozvao da pođe za njim i Šimun se odazvao. No može se zaključiti iz nekih događaja koji su potom uslijedili, a zapisani su u Evanđelju, da je taj priprosti ribar bio nagle naravi te ponekad nepromišljen, plašljiv i malodušan. I premda je svim srcem ljubio Isusa, u času kad su Židovi Isusu sudili on se uplašio za svoj život i rekao je ljudima da Isusa ne poznaje. Može li takav slab i grješan čovjek biti Isusov apostol? Može, zato što Gospodin oprašta grijehe i učvršćuje vjeru onih koji ga ljube. Šimun se pokajao i vratio k Isusu, a nakon silaska Duha Svetoga, pedeset dana po Isusovu uskrsnuću, postao je hrabar i neustrašiv propovjednik. Pošao je u daleki svijet naviještati Radosnu vijest i stigao je sve do Rima gdje je zbog svoje vjere i pogubljen. U tome gradu otada pa do danas stoluju njegovi nasljednici koji su Kristovi namjesnici na zemlji. Isus je rekao Šimunu da je on stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu. Tada mu je dao novo ime. Odgonetni riječi koje nedostaju i njima ispuni križaljku. Nakraju odgonetni i ime toga apostola. Stranicu pripremaju: Iva Noršić i Marijin i Mihael Kuzmičić Pročišćavač srebra «I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava.» Malahija 3,3 ZA CRKVU KOJA PRIVLAČI I POKREĆE Mladi Osnaženi Vjerom Izgrađuju Svijet Stranicu uređuju: Nikola Kuzmičić, dipl. teolog i Kristina Bitanga, magistra novinarstva Iz bakine škrinje { } Sudionica ove priče bila je u skupini koja je proučavala Bibliju. Odlučila je posjetiti čovjeka koji obrađuje srebro kako bi saznala sve o postupku i svoje iskustvo podijelila s ostalima. Nazvala je majstora i dogovorila posjet u kojem može promatrati pročišćavanje srebra ne spominjući razlog svog zanimanja za taj proces. Majstor je uzeo komad srebra i stavio ga iznad vatre da se ugrije. Objasnio je da srebro treba držati u sredini plamena, gdje je temperatura najveća kako bi sagorjele sve nečistoće. Žena je pomislila kako Bog drži svakoga od nas u nekakvoj žlici i izlaže plamenu. Postale su joj jasnije riječi: «I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava.» Pitala je majstora mora li cijelo vrijeme sjediti pored vatre dok traje proces pročišćavanja. Odgovorio je potvrdno; na srebro treba paziti cijelo vrijeme. Ako ga ostavi u plamenu i trenutak duže no što je potrebno moglo bi biti uništeno. Ako se danas osjećaš kao u središtu plamena, zapamti da Bog pazi na tebe i pazit će sve dok ne vidi svoj odraz u tebi! «Evo, sve činim novo!» (Otk 21,5) 1. Bio je po zanimanju 2. Nakon silaska Duha Svetoga postao je 3. Bog mu je dao ozdravljanja 4. Na smrt ga je osudio Neron 5. Ime mu je Ministrantski Kutak Događa li se i tebi da zatajiš Isusa? Promisli: Zašto smo jaki kad priznajemo svoju grješnost i svoje slabosti? Tema za razgovor u zajednici: Kristov namjesnik na zemlji. 1 A R 2 A R 3 A R 4 A R 5 A R Najveća crkva na svijetu jest bazilika sv. Petra u Rimu. U njoj se nalazi i grobnica sv. Petra, prvoga rimskoga biskupa i prvoga pape. Bazilika je poznata i po svojoj kupoli na kojoj je radio i slavni Michelangelo. Kad je u 18. st. trebalo na kupoli popraviti pukotine, taj je zahtjevni zadatak povjeren jednom od najvećih hrvatskih znanstvenika svih vremena, svećeniku iz Isusovačkog reda, Ruđeru Boškoviću. Bila je to potvrda koliko je iznimno bio cijenjen i u graditeljstvu. Jesmo li nakon korizme bolji ljudi? Biti kršćanin na način kako to Isus od nas traži, ne znači upuštati se u površinske, estetske korekcije, nego je potrebno zahvatiti u dubinu. Potrebno je odbaciti sve što nas sputava u potpunom predanju volji Božjoj. Drevna je kršćanska tradicija da se u vremenu korizme pristupi intenzivnijem izgrađivanju odnosa s Bogom, sa sobom i s drugim ljudima. Nažalost tijekom vremena, vjernička želja za obraćenjem svela se na minimalističko ispunjavanje propisa o korizmenim odricanjima. I danas, razmišljajući kako provesti korizmu većina će se odlučiti za odricanje od nečega bez čega bi i inače mogli. Ljudi se tako odriču pušenja, kave, pijenja i opijanja, izlazaka, bučnih i razuzdanih zabava, kupovanja stvari koje im inače predstavljaju užitak i sve u tom stilu. A kad prestane korizma, već nakon uskrsne noći, ljudi nastavljaju s onim što su prije četrdesetak dana prekinuli. Je li u tome smisao korizme? Nije li takvo ponašanje sprdnja sa svime što je sveto nama koji vjerujemo u Boga Isusa Krista i koji se, puni zahvalnosti, spremamo na dostojnu proslavu spomenčina muke, smrti i uskrsnuća Isusa, koji je Krist? Isus nas poziva da se promijenimo, da se obratimo i postanemo bolji. Stoga bi prvenstveno korizmu trebalo posvetiti nastojanju da se postane bolji, a ne pukom odreknuću od banalnosti. Vjerujem da je na svijetu malo zlih ljudi. Ali znam da smo svi mi skloni ponekad misliti, govoriti i činiti nešto loše ili propustiti misliti, činiti i govoriti dobro. I to bi trebao biti naš posao kroz korizmu. Otkriti vlastiti karakterni nedostatak, potom ga nazvati pravim imenom, uvidjeti njegove razloge i dubinu pa ga onda, molitvom zahvaljujući što to možemo činiti uz Božju pomoć, iščupati s korijenom i zauvijek izbaciti iz svoga života, ne dopuštajući tom korovu da nam gadi i truje dušu, naš odnos s Bogom i sa svakim čovjekom. I na kraju korizme biti svetiji nego na početku. Tako činiti iz godine u godinu. Nastojati popraviti sebe, svoj odnos prema Bogu i svoj odnos prema svakomu čovjeku. To je, dakako, puno teže nego opredjeljenje za najobičnije četrdesetodnevno odricanje od nečega što nas na kraju čeka da još žešće nastavimo gdje smo stali. Izabrati hoćemo li prihvatiti korizmeno nastojanje ili korizmeno odricanje, znači izabrati hoćemo li biti kršćani ili konzumenti kršćanskih izvitoperenih površnosti. A to je važan izbor. Važan izbor koji stoji pred svakim od nas. Lijepa li si... Karlovac 36 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

19 PROPLAMSAJI DUHA Piše: Stjepan Lice HRVATSKI MOJ JEZIK MATERINSKI Dr. sc. Tamara Gazdić-Alerić Uzalud se diči tuđim, tko svoj materinski jezik ne poznaje! ŽIVOTNO MISNO ZAJEDNIŠTVO Sveta misa nije samo nešto što nam se događa. Nešto što Bog čini za nas. Sveta misa se i po nama događa. U svetoj misi surađuju Bog i čovjek i po toj suradnji se već za ovih dana razrasta i zemaljsko i nebesko. Sveta misa tiče nas se i osobno i obiteljski. Blago nama prožme li nas i pokrene li nas svojom snagom. Jer u njoj je vječna novost života. Slaviti misu obiteljski je čin. Koliko god nas je oko oltara okupljeno, tko god je oko oltara okupljen, ona je obiteljski čin. Blagoslovno je iskustvo kada misa životno povezuje one koji su i u svojim svagdanima povezani. Tada život jednostavnije stječe svoju cjelovitost i upućuje na neslućene putove i pritom ljudskim koracima podaruje jasnoću i hrabrost. Pamtim mnoge mise, pamtim njihove raznovrsne darove sabrane u jedinstveni dar: poticaj i odziv ljubavi. Jednom sam ima tomu poneka godina bio na misi pod kojom se vjenčao mladi par. Oko njih su, uz obitelj, bili okupljeni i prijatelji s kojima su dijelili isto vjerničko i životno zajedništvo. Mladenka je poželjela otpjevati Hvalospjev ljubavi, no nije bila sigurna hoće li imati snage ili će joj glas zadrhtati Za svaki slučaj, zbor mladih se pripremio da u slučaju da ona zapne oni nastave pjevati. No, ona je izdržala. I zbor je s njom radosno pjevao pripjev. Nedugo je pod misom na koju se okuplja vjernička zajednica, zajednica čiji članovi u svemu dijele svoj vjernički život, bilo krštenje djeteta mladog bračnog para koji je dio te zajednice. Bilo je i dojmljivo i znakovito gledati kako mlada majka, s malenim djetetom u naručju, pjeva pjesme: «Nitko kao ti ne može srce moje dotaknuti» i «Isuse, hvala ti» I kako se njezinom pjevu u refrenima pridodaje vjernička zajednica Sveta misa nas uči da nitko od nas nije objekt. U njoj se svi susrećemo kao subjekti, kao osobe pozvane da Božju prisutnost udomimo u životnom zajedništvu. Da ju radosno i zahvalno udomimo i darovima koji su nam darovani. Najblaženiji Na stranicama evanđelja ispisan je niz blaženstava, Isusovih poticaja da živimo iz punine srca, iz punine vjere. Da budemo Božji bez ostatka. Pri spomenu blaženstava najčešće se misli na početak Isusova govora na gori: «Blago siromasima duhom Blago gladnima i žednima pravednosti Blago milosrdnima Blago čistima srcem Blago mirotvorcima» No srodni Isusovi poticaji zapisani su i na drugim stranicama evanđelja. Neposredno prije nego li će podnijeti muku on svojim učenicima on nama kaže: «Blago vama budete li i vi tako činili» budete li i vi jedni drugima prali noge. Bude li vam stalo do onih s kojima živite kao što je meni stalo. Na jednom mjestu on kaže: «Blaženiji!» «Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.» Blaženiji su osobito blaženi oni koji se ovaj svijet trude očuvati Božjim, oni koji se neumorno zauzimaju za dobrotu, za Božje u njemu. Zadnje blaženstvo, kako je zapisano u evanđeljima, koje je Isus za svog hoda zemljom izrekao, bilo je: «Blaženi koji ne vidješe a vjeruju.» Blaženi koji nisu bili dionici Isusovog života u Palestini, ali se spremno odazivaju biti dionici Isusove nazočnosti u prostorima, u danima u kojima žive. Blaženi koji više vjeruju neprolaznim Isusovim riječima, nego prolaznim djelomičnostima i obmanama ovoga svijeta. Blaženi smo jer smo u prigodi susresti se s Isusovim riječima, s kruhom i vinom njegove nazočnosti, biti uključeni u povijest njegove ljubavi. Blaženi smo jer smo pozvani u snagu evanđelja. I jer nam je darovano živjeti iz toga. Jer smo poslani biti njegovi svjedoci, utjeloviti i žariti njegovu poruku. Živjeti s njim. Ne, nije moguće svraćati k Isusu. Prigodice podijeliti koji trenutak s njim. Proći s njim poneki komad svoga puta. Katkada se prisjetiti poneke njegove riječi. Katkada se osvrnuti na njegove najmanje. Nije moguće osloniti se o njegovu poruku samo kada nam to bolno ustreba. Ili kada je to lagodno. Nije moguće 'preskočiti' poneke stranice evanđelja. Izmaknuti se kada zagusti. Učinimo li tako, zalutali smo na svom životnom putu, odlutali od svoje duše. Svoju vjeru sveli na oskudnost. Na nevjernost. Pozvani smo na hod s Isusom. U svemu. I kroz običnosti i kroz osobitosti naših dana. Naš odnos s Isusom najozbiljniji je naš odnos u kojemu se temelje sve ozbiljnosti i sve ljepote našeg života. Da, najblaženiji smo ako sve što jesmo, sve što činimo i sve što nam se zbiva spremno dijelimo s Isusom. A manje od toga nije i ne može biti mjera Isusovih učenika. Isusovih prijatelja. USKRSNA KOŠARICA Godine brzo prolaze, nekada mi se čini i sve brže, a toj spoznaji pomaže i naša rubrika. Kao da je bilo jučer (sigurno vam je poznata ta izrjeka!) kada smo prošle godine u ovo vrijeme govorili o podrijetlu riječi Uskrs. Evo, Uskrs, najveći kršćanski blagdan, ponovno nam je pred vratima. Vjerujem da ćemo ga svi provesti u miru i ljubavi s nama dragim ljudima. Članak u ovom broju MOVIS-a imat će obilježje uskrsne košarice. To znači da će biti raznovrstan, tj. da će se u njemu naći svega pomalo. Tako ćemo govoriti o sklonidbi imenice jaje, budući da je jaje neizostavan dio uskrsne košarice, a i naš hrvatski jezik mu je dao posebno mjesto tako da u komunikaciji imamo dva oblika te riječi u nekim padežima u jednini jaje, jajeta i jaje, jaja, zatim ćemo se prebaciti na unutrašnjost jajeta, pa ćemo govoriti o žumancu/žutancu/žumanjku/žutanjku, bez kojega nema tradicionalnoga uskrsnog kolača, a u mnogim nam kolačima treba i bjelanac/bjelanak/bjeljanjak/bjelanjak, te ćemo na kraju ponoviti kako glasi pravilan oblik pridjeva imenice Uskrs. Jaje, jajeta, jajetu Na Veliku subotu tradicionalno se boje ili, kako tradicionalno kažemo, šaraju jaja pisanice. Tradicionalan način bojanja uskrsnih jaja jest bojanje jaja prirodnim bojama i pisanje voskom po njima. Najljepše boje jajeta su one koje se dobivaju od prirodnih materijala. Jaja se tako mogu kuhati u ljusci crvenoga luka, potom ih možemo ukrasiti motivima cvijeća, djeteline, lišća, raznim simbolima, misaonim i duhovnim natpisima i sl. Kako bismo dobili jaja različitih boja, odnosno kako bismo jaja zazelenili, zacrvenili, zažutili, jer šarena je uskrsna košarica veoma lijepa, isto možemo učiniti i sa špinatom, s ciklom, s crvenim zeljem, s višnjama, s kavom, s brusnicom, s mrkvom, sa sokom od borovnica. U ovom sam ulomku označila imenicu jaje u različitim padežima u kojima se pojavljuje. U većini padeža imenica jaje, kao što vidite, nema proširenu osnovu, tj. osnovu proširuje umetkom t samo u jednini, i to samo u četiri padeža genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu. Problem sa sklanjanjem ove imenice nastaje zato što se u komunikaciji javljaju i oblici s neproširenom osnovom (jaje, jaja, jaju ) i s proširenom osnovom (jaje, jajeta, jajetu ). Normativni jezični priručnici ne propisuju samo jedan od ovih oblika pravilnim, prema tome oba su oblika pravilna, ali se ipak prednost daje obliku s proširenom osnovom jer je bitno češći (na primjer oblik jajetu se u Hrvatskome jezičnom korpusu javlja 116 puta, a oblik jaju samo 5 puta). Pogledajmo sada sklonidbu u jednini za oba oblika. Padež Jednina N jaje jaje G jajeta jaja D jajetu jaju A jaje jaje V jaje jaje L jajetu jaju I jajetom jajem Žumanac / žutanac / žumanjak / žutanjak Jaje, pogotovo žumanjak iz jajeta, jedna je od najsavršenijih namirnica zbog svoga iznimno bogatoga sadržaja hranjivih tvari. Hranjive tvari, koje nazivamo i nutrijentima, predstavljaju građevni materijal neophodan za pravilan rad i funkcioniranje ljudskoga organizma. Nerijetko se u komunikaciji miješaju različiti oblici riječi kojom imenujemo taj žuti dio jajeta okružen bjelanjkom. Prema Hrvatskom jezičnom portalu ( hjp.znanje.hr/index.php?show=search) taj dio jajeta nazivamo žumanjak (dio jajeta, žute boje, rezervna tvar za hranu zametka; žumance), dok je izraz žutanjak naveden kao pogrdni izraz za osobe s izrazito žutom (plavom) kosom te osim boje nema nikakve veze s najhranjivijim dijelom jajeta. Padež Jednina Množina N žumanjak žumanjci G žumanjka žumanjaka D žumanjku žumanjcima A žumanjak žumanjke V žumanjče žumanjci L žumanjku žumanjcima I žumanjkom žumanjcima Bjelanac / bjelanak / bjeljanjak / bjelanjak Iako je lagan, pahuljast i prozračan, postoje kolači u kojima nam ipak bjelanjak neće XLII. trebati. Premda nam u kolačima možda neće zatrebati, u jeziku nam svakako treba. Hrvatski jezični portal imenicu bjelanjak definira kao «prozirni dio jajeta između ljuske i žumanjka; bioce, bjelance». Prema tome tu imenicu treba ovako u jednini i u množini sklanjati. Padež Jednina Množina N bjelanjak bjelanjci G bjelanjka bjelanjaka D bjelanjku bjelanjcima A bjelanjak bjelanjke V bjelanjče bjelanjci L bjelanjku bjelanjcima I bjelanjkom bjelanjcima Uskršnji > uskrsni Nije suvišno ponoviti kako glasi pridjev od imenice Uskrs budući da u sredstvima javnoga priopćavanja u ovo vrijeme sve vrvi nepravilnim oblikom toga pridjeva. Pridjev uskrsan često se pojavljuje u nazivima Uskrsno bdjenje, uskrsne pisanice, uskrsna jaja, uskrsna košarica U upotrebi se nerijetko može čuti i pročitati oblik uskršnji. I oblik uskrsni i oblik uskršnji u skladu su s tvorbenom normom hrvatskoga standardnog jezika. Pridjevska tvorba nastavkom -ni češća je od one izvedene nastavkom -nji, zato i izvedenice nastavkom -ni smatramo običnima i preporučenima u svakodnevnoj javnoj i privatnoj uporabi, a one sa -nji stilski obilježenima i preporučenima u stilski obojenim iskazima. Prema tome u svakodnevnoj komunikaciji treba upotrebljavati oblik uskrsni. 38 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

20 Biskup Ivan Šaško o pandemiji UZ ODREDBE I UPUTE O LITURGIJSKIM SLAVLJIMA I OKUPLJANJIMA VJERNIKA ZA VRIJEME PROGLAŠENE PANDEMIJE Na službenim stranica biskupija i nadbiskupija izdane su odredbe i upute o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika za vrijeme proglašene pandemije, odnosno epidemije bolesti COVID-19 (korona virusa). Među mnogim klericima, redovnicima i vjernicima vladaju različita tumačenja. Na opravdanost odredaba, na službenim stranicama Zagrebačke Nadbiskupije prilog je priredio mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački Može li se netko zaraziti pričešćivanjem i posvećenom hostijom? U jeku pandemije, odnosno epidemije bolesti COVID-19 ima puno primjerenih i neprimjerenih stavova pojedinaca i skupina. Među njima me, zbog opasnosti koju u sebi kriju, privuklo i nekoliko onih koji se tiču Crkve, a izravno se odnose na pitanja o liturgiji, posebice o euharistiji. Naime, neki vjernici, a među njima i klerici, vjerojatno želeći istaknuti svoju stamenu vjeru i posvemašnje pouzdanje u Boga, «sve koji pozivaju na oprez i primjenu mjere za zaštitu vlastitoga života i života drugih, prozivaju nevjernicima i luđacima, jer smatraju da se ne može zaraziti blagoslovljenom vodom, pričešću na jezik niti pružanjem ruke u znak mira». Sve to iznose uz popratno prozivanje Crkve, jer je «napravila kompromis i popustila pred svjetovnim uputama o očuvanju zdravlja», dodajući rečenicu koja zvuči i više nego uvjerljivo: «Bog odlučuje tko će umrijeti a tko živjeti.» Tko se od vjernika s time ne bi složio? Dobro je da postoji čvrsta vjera, posebno ona koja je sposobna činiti dobro bližnjima; koja jača poštivanje i brigu za druge, te plodonosno i radosno vodi prolaznim životom prema vječnosti. Takvo svjedočanstvo vjere, življeno u prvome licu, ne ugrožavajući nego spašavajući druge, oduvijek je resilo kršćansku zajednicu. Znamo dobro da trebamo biti spremni i za smrt, ali ta spremnost u kršćanstvu ne obescjenjuje dar života. Odmah treba naglasiti i to da je jedna od najtežih odluka za Crkvu ona koja ograničava slavljenje euharistije, otajstva iz kojega se Crkva rađa i od kojega Crkva živi. Ali, takve odluke u povijesti Crkve nisu nepoznate, tako da u sadašnjemu vremenu, pred raznim opasnostima za život ljudi, treba osluškivati Božju volju i biti vođen istim Kristovim Duhom. Na tragu euharistijske brižnosti svetoga Pavla 40 MOVIS 1/198 ožujak 2020 Neke su Crkve, pred valom epidemije, odlučile ograničiti ili čak obustaviti euharistijska slavlja s narodom, da bi se izbjeglo širenje zaraze. Svaka takva odluka, kao i sve drugo u životu kršćana, treba biti vođena ljubavlju, poglavito ljubavlju prema Crkvi, Kristovu Tijelu. Odgovarajući na stavove slične iznesenima na početku, teolozi su i ovih dana dali odgovore vrijedne pozornosti, a među njima se nalazi i onaj koji je napisao don P. Caspani iz Milana, sadržaj kojega koristim da bih dao doprinos odgovoru za naše crkvene prilike. Sjetimo se samo kojom je gorljivošću apostol Pavao bdio nad jedinstvom Crkve i kako je oštro prozivao najteži grijeh protiv Crkve nejedinstvo i razdor, dijeljenje Kristova Tijela, to jest neprimjereno slavljenje euharistije (usp. 1Kor 11, gdje se nalazi izravni Pavlov tekst o euharistiji). Taj grijeh razdora nije u nevjerovanju u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji (što tada nitko nije ni izdaleka dovodio u pitanje), nego u sebičnosti, u nebrizi za bližnje. Dakle, neki su sudjelovali u slavlju euharistije, to jest bili su dionici, pričesnici, ne brinući se za svoju najsiromašniju i najslabiju braću i sestre koji su se nezbrinuti razboljeli i umirali. Pričest ne znači samo blagovati komadić, dio posvećenoga kruha i vina te se diviti tomu čudu; to znači «razlikovati Tijelo», prepoznati Kristovo Tijelo, Crkvu, što je prema klasičnoj teologiji stvarnost euharistije.ta ista stvarnost i danas vodi pastire da se brinu o svojim vjernicima pred kušnjom zarazne bolesti. Ista vjera i ljubav traže najbolji način u brizi za povjerenu zajednicu da se izbjegne izlaganje bližnjih, poglavito najslabijih, opasnosti obolijevanja ili čak i smrti. Pritom se ne smije zaboraviti, nego cijeniti spremnost i žrtva, znanje i predanost medicinskoga osoblja koje izlaže svoje živote radi drugih. Stoga je pripisivanje praktičnoga ateizma, popuštanja mentalitetu svijeta pastirima koji vođeni brižnošću i ljubavlju donose odluku o ograničavanju ili obustavi slavlja s narodom, potpuno neprimjereno. Jer, takve odluke nisu rođene iz smatranja najsvetijih stvarnosti pukim znakovima bez sadržaja, nego iz iskrene ljubavi prema euharistiji, prema onomu što ona jest: Crkva sastavljena od lica, povijesti, osjećaja osoba koje Gospodin pritjelovljuje sebi, da bi bile njegovo Tijelo. Tu je ljubav teško vidjeti u onima koji se pozivajući se na veliku vjeru i euharistijsku pobožnost nabacuju blatom na iste one pastire Crkve u zajedništvu s kojima se slavi svaka euharistija. Teološke okosnice No, kušnje na koje nailazimo ujedno su i prilika za produbljivanje i obnovu, pa tako i za naglašavanje katoličkoga nauka o euharistiji. U svakome vremenu se raspravlja o euharistiji. Kako i ne bi, kad je upravo ona srce naše vjere i življenja? Neka pitanja u sadašnjosti prizivaju iskustva i odgovore iz prošlosti. Iz povijesti euharistije posebno je značajno ono vrijeme u kojemu kršćanstvo prihvaćaju narodi sa svojom kulturom oblikovanom izvan židovskogrčko-rimske baštine. Tako se, posebice od 9. stoljeća, razvija i zahtjevna i vrijedna rasprava s puno pitanja i odgovora koji nam, u nekim aspektima, mogu pomoći i danas. Ponajprije ne zaboravimo da je to bistrenje pojmova i nauka iznjedrilo, na primjer, tekst Ave verum corpus i vodilo prema bogatijoj teologiji i novoj snazi. Kada se danas, u suočenosti s koronavirusom, govori na način optuživanja koji sam istaknuo, teško je izbjeći sličnost s pitanjima ponekoga srednjovjekovnog viteza: «Ako je euharistija pravi i živi Krist, bio bi znak nevjere smatrati da se po euharistiji (misleći pritom na posvećen kruh i vino) mogu širiti bolesti i zaraze.» Dobro je razmotriti barem neke primjedbe s tim u vezi i tako pomoći i vjernicima i svećenicima koji su možda propustili ili zaboravili koje poglavlje tijekom temeljnoga studija teologije. Hipostatska unija Druge božanske osobe Presvetoga Trojstva s ljudskom naravi nije imunizirala tu narav od bolesti i slabosti (što je najvidljivije u otajstvu Kristove muke koje posebnom ljubavlju razmatramo i živimo u Velikome tjednu, a sadržano je u svakoj euharistiji svakome liturgijskom slavlju). Na to se može prigovoriti da, nakon Uskrsnuća, Kristovo čovještvo postoji (subsistit) u proslavljenome obliku i potpuno je lišeno bilo kakve propadljivosti. Ako je to istina, ništa manje nije istina da sakramentalni znakovi našim osjetilima ne daju svoj supstancijalni sadržaj (ono što tomistička teologija naziva res ), nego nepromijenjene elemente u svemu što ih se tiče materijalno ( sacramentum ). Predmet našega vjerovanja je upravo to: u sakramentalnim znakovima nalazi se bit koja više nije pripadna kruhu i vinu, nego Kristovu tijelu i krvi. S metafizičkoga motrišta bît (substantia), njezine odlike osjetilima nisu dohvatljive. Kada je Tridentski koncil odlučio usvojiti pojam i značenje transupstancijacije, učinio je to da bi vjernici imali određeno sredstvo za nadvladavanje manje ili više skrivenih usko fizičkih poimanja, od kojih je jedno izraženo u gore navedenoj tipiziranoj rečenici srednjovjekovnoga viteza i stavova o pričesti kao o izravnome tjelesnom lijeku za sve, kakvih ni danas ne nedostaje. Jedan je sažetak o tome iznio o. Th. Michelet: Sakrament je milost u osjetilnome obliku znaka. Sve dok postoji znak, sve dok potpuno nije uništen, on ostaje sakramentalnim znakom. Hostija uronjena u otrov može istodobno biti posvećena hostija, to jest duši donijeti milost, i otrovana, to jest sposobna ubiti tijelo. Usko fizičko poimanje posvećenoga kruha dovodi do netočnih zaključka da se materija hostije ne može izmijeniti (na primjer, pljesniviti). To je iskustveno višestruko dokazano. Bog nam je darovao i izvanredne znakove svoga djelovanja u kojima vidimo da se ta materija ne ponaša po očekivanim zakonima fizike. No, to promatramo kao iznimku, izvanredno Božje djelo koje vodi prema poštivanju od Boga stvorene stvarnosti i njene redovitosti. Naša vjera ne uči da materija znaka izmiče fizičkim zakonima, nego jednostavno kaže da milost koristi tu materiju za pričešćivanje (za dioništvo u Kristu) na osjetilan način. Uostalom, znamo dobro da Bog svoju milost nije ograničio na sakramentalnu milost (to također susrećemo u učenju sv. Tome Akvinskoga), odnosno: znamo da nam je on darovao Crkvu i sakramente kao darove spasenja, ali je On uvijek slobodan milost darivati na druge načine. TEOLOŠKE OKOSNICE Opravdanost ograničenja Dakle: Može li se koronavirus prenijeti posvećenom hostijom? Najprije treba reći da se u našim trenutnim okolnostima radi o prijenosu virusa pri dijeljenju, između primatelja, pričesnika i pričestitelja. Zbog toga su donesene odluke o ograničenjima, odnosno o nekorištenju oblika pričešćivanja na jezik. Ovdje je poglavito pitanje širenja virusa putem kapljica i njihove povezanosti s očima, nosom i ustima. Mjere ograničenja koje su biskupi donijeli tiču se tih oblika prenošenja, zbog čega je istaknuto pričešćivanje u kojemu se hostija daje u ruke vjernika, da bi sami hostiju prinijeli svojim ustima. Tamo gdje je opasnost prenošenja, o kojoj govore odgovorne medicinski stručne osobe, prevelika, pastoralna ljubav može ordinariju dati pravo da dodatno ograniči okolnosti moguće zaraze, obustavljajući na određeno ili neodređeno vrijeme euharistijska slavlja s narodom (missae cum populo), s time da se svete mise koje slave svećenici u prisutnosti jednoga ili nekoliko vjernika ne prestaju slaviti i da Crkva i dalje od njih živi. Glede dubljega pitanja o samoj hostiji, dostupne spoznaje nam ne potvrđuju da bi virus živio u hrani, ali se može prenijeti pri dijeljenju pričesti, a svakako je dobro imati na pameti značenje sakramentalnosti i nijanse odnosa u nauku o transupstancijaciji. Što, dakle, sa zgražanjima koja su izražena povicima kao što su: O, dragi Bože, nema više vjere! Crkva ide prema propasti! Nekadašnji sveti svećenici okreću se u grobu! Današnji biskupi, blijedi, nedorečeni u svojoj vjeri i besmisleno uplašeni ne daju nam slaviti/primiti euharistiju onako kako mi želimo i baš kada nam je najpotrebnija!? S druge strane: Što s mogućnostima koje predviđa Zakonik kanonskoga prava, a još više s primjerima iz povijesti Crkve koji jasno i životno svjedoče o takvim postupcima? Primjer iz prošlosti Crkve u Lombardiji Navodim primjer koji dolazi upravo sa sjevera Italije, iz kraja koji je danas viđen kao jedno od najvećih žarišta bolesti Covid-19., primjer o kojemu se podrobnije može pročitati u članku na internetskoj stranici: Una penna spuntata. Sažimam i djelomično preuzimam tamo napisano. U 19. stoljeću stanovništvo, pa tako i vjernici biskupije Pavia, bilo je suočeno s kolerom, s tom, kako su ju zvali, «čudnom, do tada neviđenom zvijeri». Liječnici su ju poznavali od ranije, iz nekih drugih krajeva, ali kao nešto što ne bi trebalo doprijeti do europskih zemalja. Ipak je doprla. Godina je liječnici tapkaju u mraku ne shvaćajući kako se zaraza širi. Upoznao ju je i Beč Na sjeveru Italije se stvaraju sanitarni kordoni. U prvi mah je Lombardija očuvana, ali s vremenom, čini se zbog oklijevanja kuće Savoia, 1835., u samo nekoliko mjeseci kolera je zahvatila i Lombardiju. Pavia je također bila na udaru. Tadašnji biskup Pavije Luigi Tosi (između ostaloga i duhovnik slavnoga pisca Alessandra Manzonija) osjeća kušnju; čita u njoj i Božji gnjev. On, uz duhovni poziv na povratak ljudi k Bogu, poziva vlasnike tvornica, radnji i trgovina da ne uskraćuju plaću i ne guraju ljude u neishranjenost, da ih tako ne bi dodatno oslabili u borbi s bolešću. Ujedno daje poseban oprost zdravstvenomu osoblju koje se brine za oboljele od kolere, budući da su neki liječnici bježali pred zarazom. Osim toga, dan je poseban oprost i onima koji su financijski podupirali liječnike u njihovim naporima za koje su bila potrebna i sredstva (danas bismo rekli, na primjer, za istraživanja). Biskup Tosi donosi odredbu o ujednačenome i razboritome načinu dijeljenja svete pričesti, popudbine umirućima. On piše da se u slučaju bolesnih u životnoj opasnosti, kada nije sigurno da bolest nije povezana s kolerom, ne daje popudbina, bez prethodne prosudbe liječnika koji bi otklonio takvu sumnju, to jest da se radi o nekoj drugoj bolesti. Ta je odredba bila samo djelomice zdravstvene naravi (premda je bilo itekako opasno doći u dodir s ustima vjernika, zaraženih bolešću koja se prenosi slinom), dok je više bila povezana s vjerom. Bilo je problematično to što se Crkva bojala dati pričest bolesniku koji je često i obilato povraćao pa je i posvećena hostija bila izložena opasnosti da završi u povraćenome sadržaju. Kako to samo zvuči neprimjereno i okrutno: da se umirućima uskraćivala mogućnost posljednje svete pričesti! No, postojala je suglasnost o činjenici da zahtjev bolesnika za popudbinom nije mogao biti iznad dužnosti čuvanja razboritosti u odnosu prema Presvetomu. Znači li to da su u smrtnome času ti ljudi ostavljeni bez sakramentalne milosti? Nipošto. Bili su ispovijeđeni i dano im je posljednje (bolesničko) pomazanje, ali ne i popudbina. Biskup Tosi također je odredio da se slavlje svete mise previše ne oduži; da se prostor crkava prozrači i da se uporabe sredstva koja predlaže medicinska skrb za pročišćavanje zraka. Bile su zabranjeni drugi obredi i službe, velike procesije koje biskup nije odobrio, osobito ako se radi o manjim crkvama. Nadalje: Biskup je ublažio odredbe o postu, koje su u ono vrijeme bile stroge, određujući da se vjernici klone posebnih trapljenja omogućujući blagovanje mesa, što je bilo uvelike reducirano. Te su odredbe bile na tragu onoga što je činila i Sveta Stolica dajući dispenze (oslobađajući) od odredaba o postu u onim biskupijama koje su bile zahvaćene epidemijom ili gdje su ljudi bili slaba zdravlja. Putem koji je zacrtao biskup Tosi (nipošto tada jedini u Europi) išao je i njegov nasljednik, biskup Pavije, danas sluga Božji Angelo Ramazzotti (u tijeku je proces za proglašenje blaženim pa je i to određeni pokazatelj njegove vjere i života), pri drugome valu kolere. Pričest se i dalje nije dijelila oboljelima od kolere; mise nisu bile dokinute, ali se pazilo da u crkvama ne bude zagušljivo, zbog pretrpanosti mnoštva; izvanredna okupljanja i pobožnosti bile su dokinute; pazilo se na ishranu. Biskup je upozoravao da kršćanska razboritost savjetuje primijeniti one mjere čistoće i higijene koje propisuje i mjerodavna vlast. U svim tim poteškoćama i kušnjama nije zabilježena neka pobuna, prosvjedi ili negodovanje. To ne znači da nije bilo i protivnih mišljenja, ali su vjernici razumjeli da se te odluke donose radi dobra, a ne radi hira; iz vjere, a ne iz nevjere ili popuštanja mondenosti. Zaključak nam je poznat Nešto što u prvi mah izgleda kao vrhunska pobožnost, čistoća vjere, junačka krjepost, može u sebi nositi pokazatelje neznanja, klice bolesti nevjere ili krivovjerja, fanatizma ili besmislenoga iskušavanja Gospodina. Zato je dobro vratiti se na ono što je sveti Pavao i cijela Crkva primila od Krista i apostola i što nam je predano u krhkim posudama naše ljudskosti, naših slabosti po kojima Bog očituje svoju jakost u ljubavi i poštivanju. Ovo iskušenje je prilika za rast u crkvenosti, to jest u Kristovu Tijelu. Svaka stvarnost, pa tako i bolest, dana nam je da bismo s Gospodinom snažnije živjeli ljubav, sigurni da Bog «u svemu surađuje na dobro s onima koji ga ljube» (Rim 8, 28). Život sa svim svojim kušnjama dan nam je da bi se proslavio Bog i očitovala ljubav po nama, a Krist je došao da bismo imali život u izobilju; došao je trpjeti, sebe je ograničio, radi bezgraničnosti ljubavi. U tome nam je duhu živjeti s pouzdanjem i vjerom. MOVIS 1/198 ožujak

21 CRTICE IZ DOMOVINE Dr. sc. Ivica Šola HRVATSKOJ POLICIJI UMJESTO POHVALA I PRIZNANJA NEUTEMELJENI PRIJEKORI I OBJEDE IZ EU-a! U Europskom parlamentu s ljevice već dugo traje hajka, pa i klevete, protiv hrvatske policije kada je riječ o sprječavanje ulaska ilegalnih (!) migranata u Hrvatsku i EU. Kao zoran primjer jer su sve ostale izjave poput klonova citirat ću izjavu Tineke Strik koja je, u ime grupacije Zelenih, ustvrdila da se na granicama često ne poštuju pravila EU-a te da je to «prema svjedočanstvima, posebno činjenica na hrvatskoj granici». «Prošli tjedan smo bili šokirani», nastavlja ona, «kada su svi akteri potvrdili to nasilno odvraćanje, što Hrvatska vlada odbija priznati», rekla je Strik koja je, kao članica izaslanstva Zelenih, nedavno pohodila Hrvatsku i BiH. Gospođa Strik je dakle na licu mjesta bila samo jedan dan. Budući da ja ovdje živim i da problem ilegalnih migracija već godinama pozorno pratim, smatram da moja malenkost o ovoj temi, kolikogod to na prvi mah moglo zvučati neskromno na temelju onoga što su moje oči vidjele i uši čule - ima što reći. Moja kuća je blizu Dunava. U Baranji. To je jedan od koridora preko kojega tzv. Migranti iz Srbije preko Dunava, svedenevice pokušavaju nezakonito ući u Hrvatsku tj. u Europsku uniju. Imam puno prijatelja i znanaca među hrvatskim policajcima. To su momci koji na debelim minusima, na vjetru koji dodatno pojačava studen uz Dunav, cijele noći na otvorenom, za plaću manju od tisuću švicarskih franaka, čuče u šumarcima kako bi spriječili nezakonite djelatnosti. Dakle, s lica mjesta, a imam zdrave oči i uši, od hrvatskih medija do Europarlamenta, istina je potpuno obrnuta. Ovdje, na Dunavu, u Baranji, te osobe koje nezakonito žele ući u Republiku Hrvatsku i Europsku uniju, mahom su mladi muškarci, koji svakodnevno nasrću na hrvatsku policiju kada ih zaustave u protuzakonitoj (!) radnji. Razgovarao sam s njima. Naši dečki mi stalno svjedoče da ti «migranti» imaju noževe, hladno oružje, manji dio njih i pištolje, pa je ovo što tvrde mediji i uglavnom lijevi europarlamentarci opasna poluistina, što je nerijetko gore od čiste laži. Da, ti tzv. migranti katkada dobiju batine od naših dečki, ali nitko pritom ne spominje da hrvatski policajac primjenjuje silu prema zakonu, i u samoobrani kada mu je - kao ljudskoj osobi, otcu, suprugu i sinu ugrožen fizički integritet i goli život! To nije «druga strana priče», već jedina i prava istina. Naši momci, koji noću na debelim minusima rade za «kikiriki», silu uporabe zato što ovi, uz pomoć krijumčara ljudi, kada budu uhvaćeni u protuzakonitoj raboti, vade noževe i nasrću na naše odgovorne, humane, potplaćene momke koji nas štite, koji štite vladavinu prava. Mediji 42 MOVIS 1/198 ožujak 2020 koji ih napadaju zbog primjene sile, kao i europarlamentarci s ljevice, a govorim iz prve ruke, neka samo jednu hladnu noć provedu s njima na Dunavu, pa nek onda «trkeljaju» o ljudskim pravima i tobožnjim nasilnicima. Stvar je veoma jednostavna, napad na hrvatskog policajca, koji štiti ustavni i pravni poredak države Hrvatske i Europske unije, čin je agresije na državu, jer državno znakovlje na njegovoj službenoj odjeći, nisu njegovo privatno vlasništvo, već simboli države za koju je prisegnuo da će ju čuvati sukladno veoma jasnim zakonskim odrednicama. U tom kontekstu, najveći problem su tzv. nevladine udruge, zapravo parašpijunske i parapolitičke organizacije, mahom financirane od Sorosa i njemu sličnih, kojima su puna usta borbe protiv lažnih vijesti, a sami se u njima guše, pa «vodaju» te europarlamentarce na fiktivna mjesta, pokazujući im fiktivne žrtve, fiktivnu nestalu migrantsku djecu. Onda EU mediji objavljuju slike, ne onih s noževima koji napadaju hrvatsku policiju, moje prijatelje koji moraju šutjeti jer su takva pravila službe, već uplakanu djecu koju mi, eto, licemjerni kršćani ne puštamo da nezakonito (!) dođu u EU. Na kraju se, u pravilu, ispostavi da objavljene fotografije uopće nisu snimljene u Hrvatskoj, što samo pokazuje kako ti ljudi i mediji grubo manipuliraju tom migrantskom djecom. Budući da uvijek ustrajavam na činjenicama, i ovoga puta vas želim podsjetiti na onoga Sirijca, koji je nedavno tvrdio da mu je u Hrvatskoj nestala kćer, da ju je otela naša policija, pa se pokazalo da uopće, ni u Bosnu i Hercegovinu gdje je bio registriran, nije s njim bila nikakva kćer, niti se ikada doznalo da li taj čovjek uopće ima kćer. Dragi moji iseljeni Hrvati (ne volim riječ dijaspora!), prava je istina da su hrvatski policajci (i poglavito granični!) svakodnevice izloženi grubim pravnim i medijskim pritiscima od strane tzv. «humanitaraca» i «ljudskopravaša» iz Hrvatske i Europe. Tu tvrdnju zorno potkrepljuje i slijedeći primjer koji, nažalost, nije ni rijedak ni jedini. Jedan moj prijatelj, hrvatski policajac ne baš obične razine, nedavno je bio okrivljen za smrt jednog migrantskog djeteta, koje niti je kada vidio, niti je toga dana bio u službi. Na kraju se ispostavio da je taj mali migrantski anđeo smrtno stradao krivnjom svojih roditelja, koji su ga poslali kao prethodnicu da provjeri ima li policije na hrvatskoj granici, kako bi mogli nezakonito ući u Hrvatsku. O okolnostima njegova stradavanja ne bih iscrpnije govorio, budući da moram štititi identitet našega policajca koji je, pravomoćnom sudskom odlukom, na kraju proglašen nevinim. No, sve skupa je ostavilo iznimno duboke tragove na njegovo zdravlje, jer je i sam otac. Velika je laž da hrvatska policija nekoga zlostavlja! Ona se samo brani, brani sve nas, brani Europu, ne od malene dječice i ljudi iz islamskoga svijeta koji bježe od rata i drugih nevolja, kojima trebamo pružiti ruku - ljudsku i kršćansku - (ta i sami smo prošli slično iskustvo), već od onih devedeset posto muškaraca u najboljim godinama koji su iznimno dobro tehnički opremljeni i imaju puno novaca, čak i za hrvatske prilike. To nisu nikakvi migranti, to je «nešto» sasvim drugo... Vidio sam svojim očima da ti tipovi u Srbiji, s druge strane Dunava, plaćaju napuhanu kamionsku zračnicu i do i uz pomoć nje ulaze u Hrvatsku prelazeći Dunav kod Batine. Iako je u toj trgovinskoj razmjeni najvjerojatnije riječ o sve organiziranijim krijumčarima ljudi, ne bih stavio ruku u vatru da u svemu tome srbijanske vlasti i policija nemaju svoje prste. I tu se, samo od sebe, nameće zdravorazumsko pitanje zašto ti ljudi, koji imaju samo nekoliko kilometara dalje legalan međudržavni prijelaz između Hrvatske i Srbije, ako imaju uredne dokumente i čistu prošlost, uporno pokušavaju noću na gumenjacima i uz nemalu opasnost nezakonito ući u Hrvatsku preko Dunava? Što je to što ti ljudi skrivaju zašto se boje uobičajene zakonske procedure? Ovo pišem, ponavljam, na temelju onoga što sam osobno vidio i čuo od svojih dečki, hrvatskih policajaca koji se, i dok ovo pišem, smrzavaju uz Dunav i još moraju, kada se vrate svojim obiteljima, promrzli i potplaćeni, čitati i slušati u hrvatskim i europskim sredstvima javnoga priopćavanja neistine koje o njima, kao navodnim nasilnicima i kršiteljima ljudskih prava, pišu i trabunjaju ljevičarski novinari i europarlamentarci. Neki dan sam, pred jednim trgovačkim središtem u Osijeku, sreo jednoga od tih mojih momaka, hrvatskog policajaca, koji je došao kupiti neke namirnice, jer ga je navečer čekala hladna noć uz Dunav, uz hrvatsku i europsku granicu. Rekoh mu: «Dan hrvatske policije trebate slaviti na blagdan Gospe od krunice.» «Ne kužim», odgovori on. Rekoh, «proguglaj», a proguglajte i vi, drage iseljene Hrvatice i Hrvati, ako ne znate što obilježavamo toga dana... I na kraju želim zaglavno reći da hrvatski policajci, među kojima je dobar broj onih kojima rane iz Domovinskoga rata još uvijek nisu zacjelile, nisu nikakvi zlostavljači ni kršitelji ljudskih prava. Čak naprotiv! Oni su, apsolutna većina među njima, naš ponos. I ponos Europe. Nadam se da će to kad-tad i oni tobože «informirani» u Bruxellesu napokon shvatiti... Neka im (nam) pomogne Gospa od krunice! FENOMEN MEĐUGORJE Stranicu uređuje: fra Branko Radoš Međugorje na Martiniku «Sve što je na Martiniku živo u vjeri, ide u Međugorje.» Martinik (Martinique) je otok u Antilima, smješten u Karipskom moru, 450 km sjeveroistočno od obale Južne Amerike i 700 km jugoistočno od Dominikanske Republike. Na njemu živi stanovnika. Glavninu čini crnačko stanovništvo Martinikanci, njih oko Oni svoje porijeklo vuku sa gvinejske obale, odakle su im preci u 17. i 18. stoljeću dopremljeni kao robovi za rad na plantažama šećerne trske. Nekada su ga nastanjivali Indijanci, kojih danas ostalo vrlo malo. Udio katolika u sveukupnom stanovništvu je oko 82%. Godine otkrio ga je poznati moreplovac Kristofor Kolumbo i nazvao otokom cvijeća. Na njemu se i danas nalazi nekoliko botaničkih vrtova, a najpoznatiji je «Jardin de Balata». S Martinika potječe prva Napoleonova žena carica Josefina. Dana 8. svibnja godine na Martiniku je erumpirao vulkan Mont Pelée i uništio grad Saint-Pierre. Budući da je u tijeku bila izborna kampanja gradonačenik nije dopustio evakuaciju pa je vulkan ubio preko ljudi. Danas je Martinik jedna od sedam ultraperifernih regija Europske Unije. Prekomorska je naime administrativno-teritorijalna jedinica lokalne uprave (departman) Francuske. Površina mu je 1128 km². Najviša točka je planina Pelée (1397 m). Prosječna godišnja temperatura je 26 C. Glavni grad i administrativno središte je Fort-de-France. Službeni jezik je francuski. Zbog vrlo ugodne klime i nevjerojatnih prirodnih ljepota, Martinik je danas u svijetu poznata turistička destinacija. Uz turizam najvažnije grane privrede su proizvodnja ruma, ribarstvo i petrokemija, a najznačajnije kulture su banane, ananas, avokado, šećerna trska i cvijeće. No, ne pišem ove retke da bih čitateljima našeg Glasila sugerirao posjet ovom jedinstvenom otoku, nego da naglasim nevjerojatnu povezanost stanovništava ovog otoka s našim Međugorjem. U svakodnevnom izvješću o prisutnosti organiziranih hodočasničkih skupina u ovom našem poznatom Marijinom svetištu, vrlo često ćete čuti ime Martinik. Na svim važnijim događajima tijekom godine kao što su Godišnjica ukazanja, Mladifest, Uzvišenje sv. Križa, doček Nove godine, različiti seminari, srest ćete u Međugorju znatan broj hodočasnika s ovog otoka. Usput rečeno do Pariza im treba skoro devet sati leta. Na poziv jedne molitvene skupine nadahnute međugorskom duhovnošću prevoditeljica Lori Lovrić i međugorski župnik fra Marinko Šakota krajem studenog prošle godine su posjetili Martinik. Na ovom prekrasnom otoku danas djeluje nekoliko međugorskih molitvenih zajednica. One se redovito okupljaju i vrlo aktivno sudjeluju u vjerničkom životu svojih župnih i biskupijskih zajednica. Tome je zadnjih godina uvelike doprinio pobornik međugorske duhovnosti, mons. David Macaire, nadbiskup Mons. David Macaire, nadbiskup u Forte-de-France. Nadbiskup Macaire ne skriva da Međugorje za njega predstavlja duhovnu oazu u današnjem svijetu, mjesto istinskog sureta Boga i čovjeka zato ga redovito preporučuje svojim vjernicima. U srdačnom razgovoru s gostima iz Međugorja s ponosom je istaknuo: «Sve što je na Martiniku živo u vjeri, ide u Međugorje.» Nadbiskup Macaire u svagdanjem životu svoje nadbiskupije doista nastoji oživjeti međugorsku pobožnost pa je tako u korizmi prošle godine pokrenuo svojevrsnu duhovnu obnovu. Inicirao je naime da župe u njegovoj nadbiskupiji, a njih je 47, žive pet korizmenih tjedana po pet kamenova međugorske duhovnosti: 1. tjedan molitva krunice, 2. tjedan post srijedom i petkom, 3. tjedan mjesečna ispovijed, 4. tjedan svakodnevna euharistija i 5. tjedan aktivno druženje s Božjom riječju. Za petodnevnog boravka na Martiniku međugorski je župnik svakodnevno prije i poslije podne u različitim župama imao molitvene susrete. Sve su crkve bile dupkom pune razdraganih i pobožnih vjernika koji su s velikom radošću molili i pjevali. Susreti su započinjali molitvom krunice, pjesmom i katehezom, a nastavljani svjedočanstvima tamošnjih ljudi o novom životu nakon hodočašća u Međugorju, te završavali euharistijom i klanjanjem. Za cijelo vrijeme bila je prigoda i za sakrament pomirenja. Župnik je gostovao i na lokalnom radiju Saint Louis, a posebno ga se dojmio susret s članovima Trećeg franjevačkog reda koji djeluje na Martinku, iako na Otoku nema ni jednog franjevca. S njima je slavio euharistiju i ostao u bratskom druženju. Gosti iz Međugorja s Martinika su se vratili puni dojmova. Sreli su živu Crkvu. Crkvu koja pobožno moli, zanosno pjeva i veseli se međusobnim susretima u Kristu. Nadbiskup Macaire svojom otvorenošću Duhu Božjem i brojni vjernici koji tako spremno prevaljuju tisuće kilometara da bi se našli u Gospinom zagrljaju, učinili su ovaj inače daleki otok tako blizim Međugorju. I u ovom se slučaju pokazalo koliko Gospa preko Međugorja budi i učvršćuje vjeru ljudi po čitavom svijetu. Ono što Bog posije i oko Gospina poruka 25. siječnja «Draga djeco! Danas vas pozivam da još više molite dok u vašem srcu ne osjetite svetost praštanja. U obiteljima mora biti svetosti, jer, dječice, za svijet nema budućnosti bez ljubavi i svetosti, jer se vi dajete u svetosti i radosti Bogu Stvoritelju koji vas ljubi neizmjernom ljubavlju. Zato me šalje k vama. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!» čega se neumorno brine, očito mora uroditi plodom. Zadovoljstvo je čuti da se stanovnici jednog tako dalekog otoka s toliko pobožnosti i vjere utječu u zagovor Blaženoj Djevici Mariji i baš na hrvatskom jeziku kojim je ona progovorila ponizno kliču: Gospa, Majka moja, Kraljica mira. (usp. Glasnik mira, prosinac 2019.) Najave! 8. međunarodna duhovna obnova za život Seminar za liječnike i medicinsko osoblje, branitelje života, molitva za one koji su izgubili dijete, koji su ranjeni pobačajem, za supružnike koji žele djecu, za pro-life aktiviste, za žrtve obiteljskog nasilja, samohrane roditelje, trudnice Međugorje, svibnja međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom Međugorje, lipnja GLAS IZ MEĐUGORJA MOVIS 1/198 ožujak

22 CRTICE IZ DOMOVINSKE CRKVE Duhovne vježbe DANI DUHOVNE OKRJEPE ZA HRVATSKE ĐAKONE I SVEĆENIKE IZ ZAPADNE EUROPE U organizaciji Hrvatskog dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Maini, u kući za susrete Biskupije Limburg «Wilhelm-Kemp-Haus» u Wiesbaden-Naurod-u, održane su, od 9. do 12. ožujka, duhovne vježbe za hrvatske svećenike i trajne đakone iz zapadne Europe. Nazočne je na početku, u ime organizatora, pozdravio delegat za Njemačku vlč. Ivica Komadina. Na duhovnim vježbama su sudjelovali su sudjelovali ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić i delegat za zapadnoj Europi vlč. Stjepan Čukman. Trodnevne duhovne vježbe vodio je o. Mirko Nikolić, isusovac iz Rijeke koji, uz duhovne vježbe, redovito piše i kratka razmatranja nadahnuta Božjom rječju. Voditelj je, unutar okvirne teme duhovnih vježbi «Samo je u Bogu mir, dušo moja! (Ps 62,2), održao pet razmatranja: Kako primiti Duha Svetoga?; Zov tišine; Ulazak u tišinu; Stariji sin potreba obraćenja i Šutnja izazov današnjem svijetu.»drago mi je da sam mogao govoriti o ovoj temi kao voditelj duhovnih vježbi. Upravo sam htio uzeti ovu temu, jer mislim da je potrebna našemu vremenu u kojemu je puno toga užurbanoga. Nerijetko dopuštamo da nam život protječe u pretjeranom aktivizmu, što nije dobro ako se ne znamo pravodobno zaustaviti. Iznimno je važno osjetiti zov tišine koji je uvijek pristutan, iako se ne želi nametnuti, kao što se ni Božji glas ne želi nadvikivati sa svim tim glasovima koje oko sebe čujemo. Trebamo ga htjeti i moći čuti, kaš što bismo trebali imati potrebu čuti i zov tišine, koja nam je neophodna, uvodno je rekao voditelj. Duhovne vježbe smo započeli temeljnom temom «Kako primiti Duha Svetoga?». Središnju poruku teme voditelj je sažeo u izričaju kako je duhovnost, koju nerijetko znamo zanemariti u korist pretjerane brige za naše tijelo, veoma važna sastavnica naše osobnosti. Briga o tijelu je, prema njegovu mišljenju, takodjer važna i opravdana, no pritom treba voditi računa o toliko potrebnom ravnovjesju između duha i tijela. U drugom razmatranju je bilo riječi o ulasku (poniranju) u tišinu. Kad osjetimo zov tišine, onda nas to nuka da uđemo u nju, da joj se prepustimo kako bismo u tišini jasnije čuli Božji glas i mogli lakše iščitati što je volja Božja za nas - konkretno za svećenike i đakone kojima su ove duhovne vježbe namijenjene naglasio je o. Nikolić dodavši kako duhovne vježbe slijedi i pokorničko bogoslužje. «To je opet jedan poseban način susreta s Bogom u sakramentu pomirenja, sakramentu Božje ljubavi i njegove dobrote. Tu nam je pred očima stariji sin, koji možda u sebi nije ni osjetio potrebu za obraćenjem koje mu, mogao se lako zavarati, nije ni potrebno u očevoj kući, jer s njim sve dijeli. No, na temelju evanšeoskog izvješća znamo da je, unatoč toj činjenici, bio daleko od očeva srca kao i mlađi brat, koji se nakon duga lutanja, konačno vrati kući.» «Šutnja izazov današnjemu svijetu» bila je završna tema duhovnih vježbi. Šutnju je voditelj nazvao važnim korakom dalje u procesu uspostave toliko potrebnoga unutarnjeg - duhovnoga ravnovjesja. Svoju tvrdnju je potkrijepio neospornom činjenicom da smo neperstance u razgovorima i da su nam stalno najrazličitije slike pred očima. «Nedostaju trenutci tišine da sve te dojmove, sav taj mulj, pokušamo srediti u sebi i maknuti ga iz svoje nutrine. Za to je potrebna šutnja da bi riječ, koja je danas veoma važna, dozrela u šutnji i dobila pravu snagu. Kao što je Božja riječ došla iz beskonačne šutnje i tišine i progovorila nam, tako i naša riječ treba sazrijevati u tišini da bi imala uistinu pravo značenje, jer Božja riječ kroz našu riječ prolazi...morali bismo i mi poput Spasitelja, u ovoj životnoj stisci, stvarati oaze i prostore šutnje, oaze i prostore samoće, koji su temeljni preduvijet za istinsku i pravu molitvu.» Ugledni i veoma umni danski filozof Soren Aabye Kierkegaard je, pred skoro dvjesto godina u Kopehagenu zabilježio ovu misao: «Najveća potreba našega vremena nije nijedna znanost, nijedna filozofija, pa ni teologija. Najveća potreba našega vremena je šutnja... Na obalama šutnje nerijetko je, nažalost, najviše buke, koju nerijetko prave 'pobožnjaci', koji krivo mole.» Otac Nikolić je potom, nadovezujući se na ponuđeni citat i naglašavajući potrebu učenja ispravne molitve, posebno naglasio kako nema stvarnosti ni područja u ljudskomu životu, koja bi bila zaštićena od opasnosti skretanja na stranputicu (u devijante vode). Područje duha je u tom pogledu najranjivije područje, pa je zato neophodno imati dobre duhovne vođe, pratitelje koji će pomagati da ne odlutamo u te devijantne vode. Povrh šutnje potrebno je u sebi, u svom tijelu stvoriti sklad da i samo disanje bude smireno i normalno. No, puno više od sklada organizma, potreban nam je sklad osjećaja, sklad srca - smirenost duše. Tek iz takva duhovnoga raspoloženja trebala bi prema Bogu krenuti iskrena riječ osobne molive. Pritom je voditelj, pozivajući se na Isusovu izričitu opomenu, upozorio na katkada zaboravljenu činjenicu da se duhovna vrijednsot molitava u kršćanstvu ne mjeri brojem izgovorenih riječi (količinom), nego prvenstveno njihovom kakvoćom ozračjem nutrine (duše i srca) samoga molitelja. Samo takva molitva nas je kadra preobraziti, kao što je preobrazila Gospodina na brdu tabor. Pritom neće biti odlučujuća duljina, nego dubina izrečene molive. Prvoga dana duhovnih vježbi voditelj je, umjesto uobičajenoga molitvenog povečerja, sudionicima duhovnih vježbi, ponudio kratki dokumentarni film o sluzi Božjemu o. Anti Gabriću, koji je najveći dio svoga svećeničkoga života proveo u Bengaliji, najsiromašnijemu dijelu Indije. Svoju ponudu je pojasnio tvrdnjom da je rijetko gdje našao jednu takvu radost svećeništva, kao upravo u radu i životu o. Ante Gabrića. Posebno je istakno njegovu posvemašnju i veoma plodnu suradnju s Majkom Terezijom koja je, zajedno sa svojim siromašnim susestrama, desetljećima bila pravi anđeo najsiromašnijim ljudima toga dijela svijeta. Središnji događaji duhovnih vježbi bila su euharistijska slavlja koja je, uz prigodne nagovore, predvodio sam o. Nikolić. Drugoga dana duhovnih vježbi organizirano je pokorničko bogoslužje i pobožnost križnoga puta. Euharistijska slavlja su orguljskom pratnjom oplemenjivali fra Jozo Župić (HKŽ München) i vlč. Mladen Vuk (HKM Göteborg). Sudionici duhovnih vježbi su poslali zajedničku čestitku novoizabranom predsjedniku Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, vrhbosaskom nadbiskupu koadjutoru mons. dr. Tomi Vukšiću. Tekst i snimke: A. P. prošlomu broju Movisa čitateljima U sam skrenula pozornost na mogućnost online savjetovanja koje Caritas Aargau, čija sam i ja djelatnica, na svojoj web-stranici online-hilfe.caritasaargau.ch od 1. siječnja nudi na 7 jezika. Između ostalih i na hrvatskom jeziku. Na toj web-stranici, uz brojne i iznimno korisne informacije, možete pronaći i druge web-stranice neophodne obrasce i veoma korisne upute. U ovom prilogu posebnu pozornost ćemo posvetiti stambenoj problematici. Pitanje: Dobio sam otkaz za stan. Što mi je činiti, budući da nisam sporazuman s otkazom? Odgovor: Dobiti otkaz za stan nije ugodno. Ako ste dobili otkaz, vodite računa o sljedećim pojedinostima: 1. Provjerite da li je stanodavac poštivao propisanu proceduru za davanja otkaza. Stanodavac mora dati otkaz na stan na posebnom za to predviđenom obrascu, koji je odobrio nadležni kanton. Ako se to nije dogodilo, otkaz nije važeći i najamni odnos se nastavlja. Kada je riječ o obiteljskim stanovima, stanodavac je dužan odvojeno poslati obavijest o otkazu jednom i drugom bračnom partneru i onda kada je ugovor o najmu stana potpisao samo jedan bračni partner. U protivnom je otkaz nevažeći. Istovjetno pravilo vrijedi i za nevjenčane parove s djecom Stan je moguće otkazati samo ako su poštivani otkazni rokovi i termini. Oni su uobičajeno dogovoreni ugovorom o najmu stana. Inače vrijedi zakonski otkazni rok od 3 mjeseca kao i uobičajeni mjesni otkazni termini. Ukoliko stanodavac ne poštuje rokove i termine, otkaz nije odmah nevažeći, nego vrijedi do sljedećega mogućeg otkaznog termina. 2. Formalno vrijedeći otkaz može se, u roku od 30 dana od njegova primitka, osporiti u nadležnoj upravi za postupak mirenja i pritom tražiti sljedeće: OTKAZ UGOVORA O NAJMU STANA S PRAVNOG I PRAKTIČNOG STAJALIŠTA Poništenje otkaza zbog zlouporabe. To je slučaj kada stanodavac da otkaz stanoprimcu iz zlobe ili osvete. Primjer takva otkaza bi bio otkaz koji stanodavac daje stanoprimcu koji se zakonskim putom borio za svoja prava tražeći smanjenje stanarine zbog smanjenja hipotekarne kamatne stope a stanodavac mu naknadno da otkaz zbog povrede dužne brige o stanu. Tu spadaju i otkazi koje stanodavci daju zbog promjene obiteljske situacije (razvod, odvojeni život, prinova...) iako on osobno od toga ne bi trpio nikakvu štetu. Isto tako se, u nadležnoj upravi za postupak mirenja, u roku od 30 dana može osporavati povećanja stanarine. Otkaz možete osporavati i onda kada niste sigurni je li dan iz zlobe i kada razlozi otkaza nisu navedeni. Produženje najma stana: Stanoprimci mogu tražiti produženje vremenski ograničenog ili neograničenog ugovora o najmu, ako bi prestanak toga ugovora stanoprimca ili njegovu obitelj doveo u tešku situaciju, koja se ne bi mogla pravdati interesima samoga stanodavca. To su, primjerice, veoma narušeno zdravlje stanoprimca ili članova njegove obitelji, promjena škole koju pohađaju njegova djeca, važni ispiti, završetak školovanja, oskudna novčana situacija obitelji stanoprimca... Produženje se može ishoditi najviše na 4 godine i odobrava se isključivo u iznimno teškim situacijama. Kada je riječ o obiteljskim stanovima otkaz može osporavati ili tražiti produženje najma i bračni partner koji nije supotpisao ugovor u najmu. Osporavanje otkaza ugovora o najmu može se napraviti ne samo pismeno nego i tako da se osobno ode u nadležnu upravu za postupak mirenja. Pritom je važno držati se roka od 30 dana i imati na umu da rok za osporavanje teče i onda kada ne želite preuzeti otkaz koji Vam je poslan preporučenom poštom i da samo usmeni prosvjed priopćen stanodavcu ne donosi ništa. Veoma važno: Stanoprimci moraju, unatoč postupku osporavanja primljenoga otkaza, odmah početi tražiti novi stan. To je važno zato što će nadležna uprava za postupak mirenja, prije nego eventualno odobri produženje ugovora o najmu, provjeriti jeste li u međuvremenu tražili novi stan. Pritom je važno zapisati kada i gdje ste tražili ili se prijavili za novi stan, točno zabilježiti veličinu mogućega novoga stana i iznos najamnine. Na ovom elektroničkom naslovu možete naći sve potrebne upute i obrasce za pokretanje postupka u nadležnoj upravi za postupak mirenja: Pitanje: Mogu li ja ili moj stanodavac otkazati ugovor o najmu u svakom trenutku? Odgovor: Tematika stanovanja je važna. Stanoprimci i stanodavci u pravilu se pridržavaju dogovorenih otkaznih rokova navedenih u ugovoru o najmu. Otkazni termin je datum kojim najamni odnos radi otkaza regularno prestaje. On je, u pravilu, određen ugovorom o najmu stana. Ako ništa nije određeno ugovorom, vrijede otkazni termini uobičajeni u tom mjestu stanovanja. Vrijedeće otkazne termine kao i nadležne uprave za postupak mirenja naći ćete na niže navedenom linku. Otkazni rok određuje koliko dugo prije otkaznog termina pismeni otkaz mora biti uručen stanodavcu, odnosno stanoprimcu. Taj rok mora se uvijek poštovati. Otkazni rok je u pravilu točno naveden u ugovoru o najmu i mora trajati najmanje 3 mjeseca, iako može biti i duži. Ako pak ništa nije navedeno u ugovoru o najmu stana, sukladno općevrijedećoj zakonskoj odredbi on iznosi 3 mjeseca. Tako, primjerice, ako otkaz na stan želite dati , pismeni otkaz morate poslati najmanje 3 mjeseca ranije, dakle do kraja ožujka Pismeni otkaz je nužno KORISNE INFORMACIJE Piše: Valentina Matolić poslati na vrijeme. Vodite računa da pritom nije odlučujući poštanski žig, nego dan kada je stanodavac primio otkaz ili ga je bilo moguće podići u pošti. Ugovor o najmu stana mogu otkazati i stanodavci i stanoprimci i izvan redovitih termina, ako postoje važni razlozi zbog kojih je daljnje stanovanje neprihvatljivo. Primjeri izvanrednih davanja otkaza stanodavca stanoprimcu u roku od 30 dana na kraju mjeseca: Otkaz zbog neplaćanja najamnine. Stanoprimac je u zaostatku s plaćanjem najamnine i dodatnih troškova (Nebenkosten) i nije ih u mogućnosti platiti ni u naknadnom roku od 30 dana. Tada mu stanodavac može dati izvanredni otkaz, poštujući pritom sve uobičajene zakonske odrednice. Otkaz zbog povrede dužne brige i obzira. Stanoprimci moraju voditi brigu o stanu poštujući prava i potrebe drugih stanara za mirom i privatnošću. Ako to ne čine, mogu pod određenim uvjetima dobiti izvanredni otkaz. Povrede obveza, zbog kojih je moguće dobiti izvanredni otkaz, moraju biti teže prirode. Tu spadaju, primjerice, odgovornost za veća oštećenja stana, opetovano i grubo kršenje kućnoga reda i vremena predviđenog za mirovanje, držanje životinja u stanu unatoč izričitoj ugovornoj zabrani, bavljenje neprimjerenim i za druge stanare neprihvatljivim radnjama poput prodaje droge i sl. Izvanredni otkaz stanodavca možete osporavati kod nadležne uprave za postupak mirenja. Stanodavac može, u iznimnim slučajevima, dati i trenutačni otkaz stanoprimcu bez poštivanja rokova. To se može dogoditi ako je stanoprimac namjerno napravio veliku štetu u stanu, ako zbog stečaja nije mogao u propisanom roku podmiriti stanarinu ili pak u slučaju smrti stanoprimca. I stanoprimac može dati otkaz bez poštivanja otkaznih termina ili rokova. Pritom, dakako, treba imati na umu da, ako se iselite iz stana ne poštujući rokove i termine, dužni ste plaćati stanarinu bivšem stanodavcu do slijedećega zakonskoga roka za davanje otkaza. No, da biste tu zakonsku obvezu izbjegli, morate naći nekoga tko će odmah po Vašemu iseljenju unajmiti Vaš bivši stan i moći ga plaćati. Ako stan kanite otkazati prijevremeno, o tome trebate što prije pismeno obavijestiti svoga stanodavca. Kada je riječ o obiteljskim stanovima, otkaz mora supotpisati i Vaš bračni partner. Navedite da želite otkazati prijevremno i počnite odmah tražiti nekoga tko bi Vaš stan unajmio. Stanoprimac može dati izvanredni otkaz iz važnih razloga samo onda ako je nastupila situacija koju nije mogao predvidjeti niti je sam za nju kriv. Osim toga daljnji ostanak u tom stanu mora biti nemoguć zbog, primjerice, smrti bračnoga partnera, nastale invalidnosti ili teškog neprijateljstva sa stanodavcem. U spomenutim slučajevima zakonski uvjeti su veoma strogi i često nisu ispunjeni. Zato se stanoprimcima koji dođu u takvu situaciju savjetuje da radije potraže nekoga tko će preuzeti njihov stan i potporu nekog savjetovališta. Stanoprimac može dati trenutačni otkaz ako stan u kojem stanuje ima teške nedostatke poput izostanka grijanja u zimskim mjesecima. No, prije konačne odluke dužni ste postojeće nedostatke prijaviti stanodavcu i odrediti mu vrijeme kroz koje ih treba otkloniti. Ako on to u zadanom roku ne učini, možete dati trenutačni otkaz na stan. Navedeni nedostatci moraju biti teški. Takvi otkazi su uvijek rizični, pa je neophodno unaprijed se temeljito posavjetovati. Za sva pitanja vezana za stanovanje možete zatražiti i dobiti savjet i pomoć stručanjaka u Udruzi stanara (Mietverband) na telefonski broj ponedjeljkom od i drugim radnim danima Savjetovanje je za članove Udruge besplatno, dok nečlanovi plaćaju 4.40 CHF za minutu razgovora. Više informacija o naslovljenoj problematici možete pronaći na slijedećim linkovima: Pravne informacije: mieterverband.ch/mv/mietrecht-beratung/ratgeber-mietrecht/glossar. html#kuendigungsfristen+und+-termine Otkazni rokovi i nadležne uprave za postupak mirenja mv/mietrecht-beratung/ratgeber-mietrecht/ unterlagen-tools/schlichtungsbehoerden.html Pitanje: Kako mogu dobiti stan ako imam dugova i ako je došlo je do prinudne naplate zbog neplaćanja? Odgovor: Traženje stana, u pravilu, nije lak zadatak. Situaciju dodatno otežava činjnica ako imate nepodmirenih dugova, koji su navedeni u izvodu iz Registra o prinudnoj naplati duga. U tom slučaju predlažemo sljedeće: Budite iskreni i transparentni prema mogućem stanodavcu. Objasnite mu pismeno ili i telefonski kako je došlo do upisa u Registar za prinudnu naplatu duga i što kanite poduzeti da se to u budućnosti ne ponovi. Ako do prinudne naplate duga nije došlo zbog neplaćanja stanarine bivšemu stanodavcu, svakako mu to recite. Priložite pismene preporuke ako ih imate. Veoma važne su preporuke Vašeg bivšeg stanodavca i poslodavca. Ako ste stanarinu bivšem stanodavcu uvijek uredno podmirivali, svakako zatražite od njega pismenu potvrdu o tome. Važno: Plaćanjem duga se upis u registar dugovanje ne briše automatski. Vjerovnik mora pismeno povući prinudnu naplatu dugovanja jer je dug plaćen. Zamolite da Vam se to unaprijed pismeno potvrdi, prije nego što platite dug. vm@caritas-aargau.ch T MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

23 IZ KUTA JEDNOGA PSIHIJATRA Prof. dr. sc. Zoran Zoričić, psihijatar ZDRAVI ODGOJ Dr. sc. Jadranka Pavić Dok se proračuni pune, osobnosti se nerijetko bešćutno uništavaju U ovomu prilogu se ne kanim baviti pitanjem političkog svjetonazora pojedinaca, niti iznositi osobne političke stavove. Želim, kao građanin i stručnjak, upozoriti na činjenicu kako političke vrhuške, ovoga ili onoga svjetonazora, nerijetko koriste upravo godišnji proračun, prikazujući ga kao zajednički interes, u svrhu ostvarivanja osobnih probitaka i skupnih interesa. Svake godine početkom prosinca u pravilu svjedočimo pojačanim javnim raspravama, koje potiču pojedinci i političke stranke, a riječ je o planiranju i izglasavanju financijskog proračuna za slijedeću godinu. Godišnji proračuni postaju temeljem gospodarskih planiranja i najčešćim izvorima političke (ne) kulture dijaloga među pojedinim političkim skupinama. Zbunjeni građani, gledajući i slušajući svu tu tragikomediju javnog i uzajamnog optuživanja, nerijetko se pitaju jesu li to doista oni isti ljudi kojima su na prošlim izborima podarili svoje povjerenje. Prema predodžbi običnih građana proračun bi trebao biti projekcija očekivanih troškova i iznosa novca potrebna za normalno funkcioniranje pojedinih ustanova i društvenih skupina na svim razinama. Pritom, dakako, uz sredstva neophodna za normalan rad i funkcioniranje svih ustanova države i društva, treba posebno voditi računa o skupinama s posebnim potrebama - poput hendikepiranih i socijalno ugroženih kao i o rasterećenju privrede u cjelini, kako bi ostvarila dobit iz koje će onda biti moguće 'servisirati' sve te javne i posebne potrebe. I tu se onda, pri planiranju i izglasavanju godišnjega proračuna, pojavljuju dvojbe što staviti u prvi plan biznis ili socijalu? Riječ je o točki i najčešćemu razlogu političkih podjela na ove i one, desne i lijeve, konzervativce i socijaliste U ovomu prilogu se ne kanim baviti pitanjem političkog svjetonazora pojedinaca, niti iznositi osobne političke stavove. Upravo suprotno. Samo želim, kao građanin i stručnjak, upozoriti na činjenicu kako političke vrhuške, ovoga ili onoga svjetonazora, nerijetko koriste upravo godišnji proračun, prikazujući ga kao zajednički interes, u svrhu ostvarivanja osobnih probitaka i skupnih interesa. Takvo društveno ozračje pogoduje razvoju klijentelizma (usluga za uslugu), nezdrave društvene pojave prema kojoj pojedinci koji su izabrali «zanat» političara zasjednu na zajedničku državnu blagajnu, utvarajući sebi da bolje od nas samih znaju što je za sve nas bolje i korisnije. Građanin, dragovoljno se odričući svakodnevnog i izravnog odlučivanja o bitnim i zajedničkim stvarima, tu ulogu vođenja i upravljanja zajednicom prenosi na izabranog političara pojedinca - očekujući i nakon izbora normalan dijalog s njim - kako bi izrazio svoje zahtjeve i dobio tražene i korisne odgovore. No, problem se javlja u trenutku kada oni koji su izabrani u ime većine postanu «sami sebi svrhom» - i umjesto da vode brigu o zajedničkom - zapravo počnu brinuti isključivo o osobnom probitku na uštrb svih nas. To je prijelomnica nakon koje započinje proces 'tezgarenja'. Otvara se prostor za interese i lobiranja različitih interesnih skupina, koje svoje uske interese u pravilu pretpostavljaju zajedničkim. Brojna društva su izgrađena na dogovoru «ne diraj ti mene, neću ni ja tebe». Zakoni proizlaze iz ovog osnovnog društvenog dogovora, nadograđeni za moralni kontekst «a pomoći ćemo si uzajamno budemo li mogli, ali bez obveze». Kroz moral, etiku i religioznost ljude se potiče da uz uske i osobne, uvaže i opće, zajedničke i društvene interese. Naime, biti bogat pojedinac u siromašnom društvu i nije neki privilegij, budući da takvo društvo generira stalnu opasnost za sve članove, uključujući i one bogate. Naša će se djeca slobodnije i sigurnije odgajati u imućnijim sredinama, gdje nema izrazite neravnopravnosti, nego li u društvima izrazito nejednakih. Moral i vjera nas uče da težimo boljitku, kako za sebe, tako i za obitelj i društvenu zajednicu, ali ne na štetu drugih i same zajednice. Proračun, kao sredstvo političke moći i nadzora, nerijetko štiti interese raznih lobija poput industrije nikotina, alkohola, igara na sreću, naoružanja - a račun se, u konačnici, ispostavlja pojedincu, obitelji i čitavoj zajednici. Politika cijeni i ističe «input» - popunjavanje proračuna iz poreza na promet navedenih aktivnosti i industrija - dok «output», dakle cijenu tih aktivnosti, licemjerno ispostavlja pojedincu, obitelji i svima nama. Pred tom spoznajom odgovoran građanin gubi svaku iluziju da političar kojemu je na izborima podario svoje povjerenje zaista zastupa njegove interese, te duboko razočaran, okreće leđa toj i takvoj politici. Riječ je o procesima koji nagrizaju temeljni društveni dogovor, potkopavaju temelje demokratskog političkog funkcioniranja, izravno doprinose socijalnom i privrednom urušavanju društvene zajednice i države, te u svijesti građana produbljuju osjećaj poniženja i prevarenosti. Većina ljudi je spremna davati za potrebe i projekte koje zajedno prepoznamo kao nužne i korisne. Pritom se osjećamo dobro i korisno potvrđujući staru izreku da je sretniji onaj koji daje od onoga koji prima. Tako, kao zadovoljni građani, zagovaramo daljnji razvoj društva i sredine kojoj pripadamo. Zapravo, na taj način osobno rastemo kao pojedinci i zajednica. S druge pak strane, pojedinci koji izabiru «zanat» političara, te su, upravljajući proračunom u naše ime, spremni sklapati 'mefistovske', nemoralne ugovore, radeći u korist pojedinačnih interesnih skupina, u našim očima padaju, gube aureolu pravičnosti, urušavaju osobni ugled i gube svaki izglede ponovnoga izabra. A jednoga dana bilo pred sudom Svevišnjega ili vlastite savjesti - popudbina nam ne će moći biti materijalno bogatstvo, nego sud Boga, zajednice i prijatelja kojima smo pripadali. Znati postaviti razumne granice pouzdan je dokaz roditeljske odgojne zrelosti Učenje po modelu Pokus koji su šezdesetih godina prošloga stoljeća proveli kanadski psiholog Albert Bandura i njegovi suradnici s lutkom Bo-Bo, pokazao je kako djeca u pravilu oponašaju postupke odraslih osoba. Istraživači su, naime, otkrili da su djeca prema lutki postupala na istovjetan način kao i odrasli. Ona djeca koja su promatrala odrasle osobe kako agresivno postupaju s lutkom, također su se veoma nasilno ophodila s lutkom. Dok su druga djeca, koja su imala prigodu vidjeti kako odrasli ljubazno postupaju s lutkom, i sami su s lutkom postupali na istovjetan način. Bandura je kroz ovaj, ali i druge slične pokuse, razvio teoriju društvenog učenja prema kojoj, između ostaloga, tvrdi da su ponašanja pojedinca u određenoj mjeri posljedica utjecaja njihove okoline. No, nije potreban maštovit znanstveni pokus da bi se dokazalo kako djeca oponašaju ono što doživljavaju i opažaju, kao ni da djeca kroz određene situacije istražuju mogućnosti za ostvarivanje vlastitih želja. To je iskustvo koje roditelji prolaze u svojoj svakodnevici. Stoga je ispravno reći da je oponašanje roditelja prvi model koji djeca usvajaju. Učenjem po modelu usvajaju se pravila ponašanja, stavovi, vrijednosti i navike. Roditelji trebaju biti vođe! Robert Shav, dječji i obiteljski psihijatar i voditelj Instituta za obitelj u kaliforniji i bivša glavna urednica časopisa Child Stephanie Wood analizirali su u knjizi «Epidemija popustljivog odgoja»(2009), prizore koji se veoma često mogu vidjeti u javnosti kako roditelji neurozno jure s jednog posla na drugi, dok djeca plaču, svađaju se, ljute se, bacaju sve oko sebe, ustrajavajući na tome da im se nešto, što im je zapelo za oko, kupi, dok roditelji na njih viču ili ih ignoriraju. Ipak, navode autori, sve više je na djelu tzv. popustljivi odgoj koji se očituje u tome da roditelji na dječja negodovanja i zahtjeve odgovaraju ispunjavanjem njihovih želja kako bi ih tobože sačuvali od frustracija. «Mnoga od današnje djece na taj način primaju poruku da će se njihovi prestrašeni, krivnjom opterećeni roditelji, predati samo ako im se dovoljno snažno odupru. Zato se ta djeca, umjesto da pokušaju udovoljiti roditeljima, redovito im se suprostavljaju i nastoje ih naljutiti, dok njihovi roditelji, s druge strane, uzvraćaju dodvoravanjem, pokoravanjem i odustajanjem od bilo kakva prigovora. Nadzor je zamijenio ljubav i privrženost djece, skrećući tijek odgojnoga procesa u krivome smjeru, koji postaje sve uobičajeniji.» Djeci je, međutim, od vremena do vremena, potrebna određena mjera frustracije kako bi shvatila da sve stvari nisu dostupne. Na taj način oni razvijaju svoj psihološki imunitet i sposobnost prilagodbe situacijama koje ne mogu promijeniti. Da bi mogli spoznati dostupno od nedostupnog, dopušteno od nedopuštenoga, veoma je važno postavljati im granice. Čuveni danski obiteljski terapeut Jesper Juul u knjizi «Kako biti vođa vučjega čopora?» naglašava da djeca trebaju roditelje koji su vođe. Pri tome, osvrćući se na popustljivi roditeljski odgoj, navodi: «Danas susrećemo obitelji u kojima se roditelji toliko boje da ne naštete svojoj djeci i da ih ne povrijede, da djeca postaju vukovi predvodnici. Ti roditelji zapravo izbjegavaju tradicionalni autoritet, koji se temelji na društveno zadanim ulogama, a često ne znaju razviti osobni autoritet koji se temelji na tome da oni, kao ljudi i kao roditelji, imaju osjećaj vlastite vrijednosti.» Djeci treba vodstvo odraslih, trebaju im roditelji koji jasno kažu što se smije, što se ne smije, što je u redu, a što nije - roditelje koji šalju jasne signale, ističe Jasper Jull. Šibka nije iz raja izišla! S druge pak strane, susrećemo roditelje koji fizički kažnjavaju svoju djecu ili im uporno pokušavaju nametnuti različite osjećaje krivnje ponavljajući ovakve ili slične izričaje: «Zbog tebe ću se razboljeti i umrijeti!», «Mi se svega odričemo zbog tebe, a ti si nezahvalna!»... I ovakav način odgoja snažno utječe na djetetov razvoj - na njegovo samopouzdanje i samopoštovanje - što u kasnijoj dobi može imati veoma negativne posljedice na djetetovo zdravlje i izgradnju međuljudskih odnosa. Fizičko kažnjavanje, dakle, nikad nije dobro rješenje, jer dijete iz tih postupaka, uz brojne druge posljedice, postupno uči da je fizičko kažnjavanje način rješavanja problema. Ovaj model, koji se u nekim kulturama prenosi s koljena na koljeno iznjedrio je neprihvatljivu izreku kako je šibka iz raja izišla. Roditelji skloni takvoj vrsti odgoja u svoju obranu znaju reći:»i mene su tukli, pa sam zato sada vrijedan i pošten!«bespomoćnost i nesnalaženje u odgoju, neki roditelji nastoje riješiti šibkom (prutom). Dijete će iz ovakva odgojnog modela zaključiti da - kada nekoga voliš i imaš moć nad njim - da ga možeš kažnjavati i da je to za njegovo dobro. Činjenica je, međutim, koju život svakodnevice potvrđuje, da kazna ne može naučiti dijete boljemu ponašanju. Tomu ga mogu naučiti prvenstveno njegovi roditelji. Roditelj je, naime, snažan model djetetu i onda kada ga fizički kažnjava! Ipak, to treba posebno naglasiti, djeci su neophodne jasne granice u ponašanju, što se prvenstveno postiže razgovorom. Ponekad su roditelji preumorni i iscrpljeni pa idu linijom manjeg otpora. Nedosljednost često potiče frustracije a odgoj zahtijeva strpljenje, upornost i posvećenost djetetu. Malu djecu ispod 3 godine ne smije se nikada kažnjavati, jer još nemaju spoznajne sposobnosti razlikovanja dobra i lošega. Oni neprestance istražuju okolinu i ne razlikuju uzrok i posljedicu. Njima treba preusmjeriti pozornost, zaigrati ih, ali im ne dopustiti da rade sve što požele. Stariju djeca se može kazniti gubitkom privilegija, npr. oduzimanjem igračke, isključivanjem elektroničkog medija i slično. No, ono što roditelji veoma često zaboravljaju jesu pohvale, koje su djeci najsnažniji poticaji. U knjizi «Uspješni roditelji, uspješno dijete», Jelena Janičić-Holcer savjetuje roditeljima: «Pohvalite dijete uvijek kad ste zadovoljni njime. Ne zaboravite da pohvalu zaslužuje i njegov trud i uloženo vrijeme, a ne samo postignuti rezultati.» 46 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

24 (SU)ŽIVOT S MEDIJIMA Dr. Igor Kanižaj i dr. Danijel Labaš Foto: M. Cvjetko HRVATSKA NASTAVA U ŠVICARSKOJ KONFEDERACIJI Mediji i izazov (naše) komunikacije (31) OVISNOST O MEDIJIMA, SEXTING I MENTALNO ZADRAVLJE MLADIH LJUDI Možda će netko od cijenjenih čitatelja pomisliti jer tekst pišemo u korizmeno vrijeme posvećeno pripremi za Uskrs - da nismo odabrali najbolje vrijeme za pisanje o temi ovisnosti o medijima i slanju poruka sa seksualnim sadržajem (sexting). No, mi smo naprotiv mišljenja da je upravo ovaj trenutak dok su u Hrvatskoj u tijeku pripreme za još jedne «Dane medijske pismenosti»- prava prigoda da svi zajedno još jedanput ozbiljno i odgovorno razmislimo o ulozi medija u našim obiteljima i posebno među djecom i mladima. Ovdje ćemo vam ukratko prikazati rezultate dvaju najnovijih istraživanja, o kojima smo već imali prigodu pisati i predavati na više mjesta u Hrvatskoj i izvan nje. Ovisnost o pametnim telefonima Prvo istraživanje o znakovima ovisnosti o pametnim telefonima proveli su znanstvenici s King s College London, a drugo Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Ured za zdravstvo Grada Zagreba i naše Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu. Istraživanje je bilo naslovljeno «Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih». Rezultati obaju istraživanja objavljeni su krajem i potiču nas na razgovor i razmišljanje o mentalnom zdravlju djece i mladih i njihovom odnosu prema novim medijima. Prvo spomenuto istraživanje nedvojbeno je potvrdilo da velik broj mladih ljudi gotovo jedna četvrtina svih ispitanika - silno paničare ako im se uskrati korištenje mobitela što je, prema istraživačima s King s Collegea, jasan pokazatelj njihove snažne ovisnosti o tom mediju. Brojni ispitanici, uz osjetne znakove panike i tjeskobe ako im se uskrati neprestano korištenje mobilnih telefona, pokazuju visok stupanj uzrujanosti i nesposobnost kontroliranja vremena provodena uz svoj pametni telefon. Takvo ovisničko ponašanje, prema mišljenju znanstvenika, ima veoma ozbiljne posljedice za mentalno zdravlje samih korisnika. Njihova je studija, koja je obuhvatila analizu čak 41 istraživanja s 42 tisuće mladih ispitanika iz cijeloga svijeta, jednako tako je pokazala da mladi koriste mobitele i kada im to šteti drugim obvezama i provođenju slobodnoga vremena na drukčiji način. Osim depresije, tjeskobe i stresa, ispitanici iz Azije, Europe i Amerike potvrdili su da slabije spavaju, što vodi k disfunkcionalnom ponašanju povezanim sa slabljenjem mentalnoga zdravlja. Velika većina «problematičnih korisnika» mobitela većinu vremena provode na profilima društvenih mreža. Spomenuta istraživanja su također pokazala da su djevojke između 17 i 19 godina ovisnije o mobitelima od ostalih skupina. Pametne telefone, dakako, ne možemo potpuno isključiti iz svojih života, niti iz života mladih ljudi. No, nešto ipak možemo i trebamo učiniti upoznati ljude s posljedicama njihova problematičnog korištenja -istaknula je Nicola Kalk s King s College London, dodajući da za sada još uvijek nisu otkrili stvara li tu ovisnost mobitel sam po sebi, ili ju stvaraju aplikacije koje mladi koriste. A to znači da je potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se konačno utvrdio mogući učinak korištenja mobilnih telefona na mentalno zdravlje mladih naraštaja, pa i na njihova slabija školska postignuća. Online iskustva mladih u Hrvatskoj Jedno takvo istraživanje, što smo već spomenuli u uvodnom dijelu ovoga priloga, provedeno je godine u Hrvatskoj. O tome možete na službenim internetskim stranicama Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba pročitati slijedeće: «U ovom nacionalnom istraživanju ispitane su navike korištenja virtualnog svijeta mladih i njihovo mentalno zdravlje na razini cijele Hrvatske u pet velikih hrvatskih regija i gradovima: Osijeku, Zagrebu, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Rezultati istraživanja temelje se na reprezentativnom uzorku od ukupno 1772 učenika prvih i trećih razreda srednjih škola. Posebnost ovog istraživanja bila je u tome što su mladi upitnike o navikama korištenja medija ispunjavali na tabletima. Istraživanje se unutar projekta istodobno bavilo provjerom stavova, znanja i potrebe stručnih suradnika u školi vezano uz navedene teme.» Uzorak je, u konačnici, napravljen na 41.2% adolescenata i 58.8% adolescentica, čija je dob bila od 11 do 21 godine, dok je prosječna dob 16.1 godina. No, kada je riječ o pristupu internetu i navici korištenja društvenih mreža, istraživanje je pokazalo da u Hrvatskoj gotovo svi adolescenti imaju pristup internetu, a svaki treći adolescent (31%) navodi da društvene mreže koristi od 3 do 5 sati. Svaki peti provodi više od 5 sati dnevno na društvenim mrežama, 12.5% od 5 do 7 sati, 3.9% koristi ih od 7 do 9 sati, 2.6% više od 9 sati dnevno, a tek 7.9% mladih ih koristi manje od 1 sat dnevno. Od društvenih mreža i komunikacijskih kanala koje koriste srednjoškolci na prvom mjestu je You Tube, koji koristi njih oko 97.7%. Potom slijede Instagram 92.6%, WhatsApp 88.7%, Snapchat 63.2%, te Facebook Messenger 50.6%. Društvena mreža koju mladi (adolescenti) najčešće koriste je Instagram njih oko 50%, zatim slijede YouTube 20%, WhatsApp 13.7%, Snapchat 11.3%, Facebook Messenger 2.3%, a Facebook njih svega 0.6%. Sexting i sextortion Među rizičnim ponašanjima mladih koja su potvrđena istraživanjem su sekstanje (sexting) i seksualne iznude (sextortion). Sexting je slanje, primanje ili prosljeđivanje seksualno poticajnih ili izričitih sadržaja putem mobitela ili interneta, koji uključuju pisane poruke, osobne ili tuđe fotografije i videozapise. Istraživanje je pokazalo da je 58.6% adolescenata barem jedanput dobilo poruku seksualno izazovnog sadržaja, 52.4% adolescenata dobilo je barem jednom seksualno izazovne fotografije ili video, 10.8% adolescenata dobilo je barem jednom seksualno izazovne fotografije ili video sebe, 19.7% adolescenata dobilo je barem jednom seksualno izazovne fotografije ili video partnera, 50.5% adolescenata dobilo je barem jednom seksualno izazovne fotografije ili video svojih znanaca. A od sextinga do sextortiona nije dugačak put. Sextortion je oblik ucjene preko interneta i uključuje neki oblik prijetnje, a najčešće da će počinitelj te vrste nasilja objaviti ili proslijediti seksualno eksplicitne fotografije žrtve, ako se žrtva na neki način ne uključi u daljnje seksualne aktivnosti. Ali zamislite, čak 64,3% ispitanika o tome nije nikada i ni s kim razgovaralo! Stoga razgovarajte sa svojom djecom i o tim temama i potaknite ih da ne ulaze u takve vrste komunikacije, te da, ako su kojim slučajem žrtve, odmah s time prestanu i blokiraju počinitelja i sve skupa, ako bude potrebno, prijave policiji. Proljeće Ja volim proljeće jer se mogu igrati dugo vani. U proljeće ima puno cvijeća i cvjetova na drveću. Dan je uvijek lijep. U proljeće volim praviti vijence od cvijeća. Mia Hrsto, 4.r., Bern Ja volim proljeće raste cvijeće svijet je pun boja toplije je dani su duži dolazi ljeto bit će Uskrs. Giulia Čorič, 6.r., Thun Proljeće Volim proljeće jer je lijepo vrijeme i puno cvijeća. Iva Dovođa, 3.r., Rothrist U proljeće Zrak je čist i više nije hladno. Sve cvjeta i vidi se divna priroda, što mi se veoma sviđa. Žao mi je što nema više snijega, ali me veseli što je uskoro Uskrs. Maksim Lav Malenica, 4.r, Münchenbuchsee Proljeće je lijepo U proljeće je moj rođendan i moje mame. U proljeće ima puno leptirića, Puno, puno ptica i djece vani. Morate znati, proljeće je lijepo godišnje doba. Leila Sofia, 4. r., Bern Rafaela Krajinovic, 1.r., Rothrist Mia Horvat Puzak, 3.r., Munchenbuchsee PROLJEĆE Cvijeće Cvijeće i ptice Ptice Ptice i trava Cvijeće Cvijeće i trava Cvijeće i ptice i trava Proljeće Lea Knežević, 7.r., Dietikon USKRS Pisanice, lijepe šarenice, naše stolove krase. Cvijeće miriše i raste, leptiri i ptice lete uokolo. Obitelj je na okupu. Svi smo veseli. Radujemo se Uskrsu! Antonela Valčić, 7.r., Dietikon USKRS JE TU Priroda se budi i proljeće nam stiže, a s njim i jedan veliki blagdan sve nam je bliže. Uskrs je svima jako drag i mio, jer od davnina otkupitelj naš Isus je bio. Hvalu i spomen na taj dan želimo mu dati, lijepim običajima, cvijećem i pjesmom mu zahvaljivati. I mi, dječica, imamo radosti svoje tada pravimo gnijezdo i svak' se zeki nada. Poneka čokoladica i par pisanica šarenoga sjaja i jedan veseli dvoboj u tucanju jaja. Noa Komarić, 3.r., Winterthur Jana Kos, 6.r., Uster Andrea Markanović, 3.r., Dietikon USKRSNI OBIČAJI Već se veselim uskrsnim blagdanima jer Uskrs slavim u Hrvatskoj s obitelji. Prije Uskrsa pomažem baki staviti cvijeće na jaja koja ona onda kuha. Tako dobivamo prekrasne pisanice. Ujutro na Uskrs pripremamo košaricu punu pisanica i kolača. Onda s košarom idemo u crkvu. Na misi nam svećenik blagoslovi jelo. Kada se vratimo kući doručkujemo blagoslovljeno jelo i jedni drugima zaželimo sretan Uskrs. Dominik Kos, 8.r., Uster USKRSNI OBIČAJI Na Cvjetnicu mama probudi moju sestru i mene, pa se svi umijemo u cvijeću. Sljedećih dana sakupljamo cvijeće jer mi bojimo jaja na prirodan način. Veliki petak, dan Isusove muke i smrti na križu, dan je posta pa jedemo ribu. Moj tata na Uskrs na ranu misu ponese na blagoslov košaricu s jelom koje smo prethodno pripremili. U košarici bude kolača, šunke, luka,.. i, naravno, pisanica. Kada se tata s rane mise vrati kući, tada svi zajedno u dnevnom boravku jedemo blagoslovljeno jelo. Poslije još i provjerimo tko ima najtvrđe jaje. Navečer dođu naši susjedi pa jedni drugima čestitamo i zajedno slavimo Uskrs. Stjepan Pranjić, 8.r., Uster USKRS Prije, dok sam bila mala, ovako sam slavila Uskrs. Ujutro bi me probudili mama ili tata. Rekli bi mi da je zeko došao u nas. Ja bih ustala i došla u dnevnu sobu. Mama bi mi rekla da je zeko za mene sakrio jaja. Zatim bih po kući tražila šarena jaja i stavljala ih u moju košaricu. Poslije bismo doručkovali jaja, meso i kruh. Ponekad smo išli nekamo u goste, a katkada smo ostajali kod kuće. Moja mama i ja poslije bismo još uvijek zajedno bojale jaja. Sada sam već starija i više ne tražim pisanice po kući, ali ih i dandanas volim s mamom bojati i ukrašavati. U mojoj obitelji se još uvijek natječemo tko ima najčvršće jaje. Dan nakon Uskrsa u posjet nam dolaze rodbina i prijatelji. Katkada za Uskrs putujemo u Hrvatsku, pa slavimo s mojom bakom u Slavonskom Brodu. Najljepše je kada nam se pridruži i moja druga baka iz Karina. Tada bude veoma veselo. Ja iznimno volim Uskrs i već se radujem sljedećemu kada ću ponovno s obitelji proslaviti naš najveći kršćanski blagdan. Diana Bošnjak, 6.r., Bülach Stranicu pripremile učiteljice Vanesa Horvat, 6.r., Bülach hrvatske nastave Alebić i Magdalenić 48 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak Eleni Anna Klarić, 3.r., Nussbaumen Sandra Marjanović, 2.r., Dietikon Emma Matić, 3.r., Dietikon

25 OGLASI OGLASI Vaš radostan radostanpovratak povratak Vaš - našcilj cilj! Naš Internationale Buslinien Putujte ugodno! Naše usluge uslugeza zapovratnike: povratnike: Naše planiranje odlaska u redovnu ili prijevremenu mirovinu izračun buduće mirovine - AHV konta Pensionskasse i potraga zaprovjera izgubljenim kontima porezno i pravno savjetovanje u svezi isplate kapitala iz Pensionskasse i Säule 3a razne druge +41 (0) usluge 38 (Treuhand) prema dogovoru Polasci iz Švicarske Zürich - St. Gallen - Geneva Lausanne Bern Basel Luzern Lugano za: Vaš pouzdan partner u pitanju svih vrsta osiguranja. Naše usluge u Švicarskoj: Švicarskoj: Vaš radostan povratak Naš cilj! financiramo i pratimo Vas savjetujemo, Goran Milos, Versicherungs- und Vorsorgeberater Eidg. dipl. Sozialversicherungsfachmann M , goran.milos@mobiliar.ch prilikom kupovine nekretnine Vam za prilikom osnivanja Naše Vašeg poduzeća pomažemo Naše usluge povratnike: usluge u Švicarskoj: pravno savjetovanje sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe planiranje odlaska u redovnu ili prijevremenu savjetujemo, financiramo i pratimo Vas prilikom mirovinu kupovine nekretnine izračun buduće mirovine AHV pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća provjera konta Pensionkase i potraga za izgubljenim pravno savjetovanje kontima sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe porezno i pravno savjetovanje u vezi isplate kapitala iz Pensionkase i Säule 3a Im Ifang 16,druge CH-8307 Effretikon razne usluge (Treuhand) prema dogovoru Telefon * Fax info@cromax.ch * mobiliar.ch Winterthur, Stegackerstr. 6, Fax: Rijeku Crikvenicu Novi V. Senj Otočac Zadar Šibenik Split. Pula Poreč Rovinj Samo u sezoni svaki petak. Zagreb N. Gradiška Požega - Sl. Brod Županja Vinkovci Vukovar. Kutina Ðakovo Osijek. Veleprodaja Giessenstrasse 11, 8953 Dietikon Tel , Fax Velika ponuda domaće robe i vina vrhunske kvalitete. Dostava u cijeloj Švicarskoj! Popust za jugend, senioren i grupe! Rezervacije i informacije Call - Center...Mob: Luzern...Tel: Zürich...Tel: St. Gallen...Tel: Basel...Tel: Bern...Tel: Lausanne...Tel: Geneve...Tel: Lugano...Tel: Maestral AG Office & Lager: Giesenstrasse 11 CH-8953 Dietikon Telefon: +41(0) Fax: +41 (0) info@maestral.ch EUROLINES Berisha Reisen booking@berisha-reisen.com NAJNIŽE CIJENE ZA NAJBOLJE HOTELE NA JADRANU Čitateljima Movisa poklanjamo dodatnih 50 CHF popusta* na rezervaciju hotela. sve vrste osiguranja hipotekarni krediti i financije osnivanje firme i vođenje poslovnih knjiga planiranje i savjetovanje kod odlaska u mirovinu ispunjavanje poreza Min. 3 noćenja, rezervacija do za razdoblje putovanja između i Šifra MOVIS19 Croaticum GmbH Wright-Str. 74c 8152 Glattpark, Zürich T info@croaticum.ch Veritas Consulting AG Alfred-Escher-Strasse Zürich T F Ma gdje bili - sretan Vam USKRS! MOVIS 50 MOVIS 1/198 ožujak 2020 MOVIS 1/198 ožujak

26 Fachpsyhologe für Psychotherapie FSP Mr. Art. Josip Galic Psihoterapija tretman anksioznih poremećaja, fobija, paničnog napada, depresije, Bourn-out-a psihoze i paranoidne šizofrenije problem ovisnosti Adresa prakse: Eidmattstrasse 57, Zürich i Ärztepraxis Eichwis-Hombrechtikon Telefon Mail: galic.josip@outlook.com 52 MOVIS 1/198 ožujak 2020 OGLASI CSS Vaš zdravstveni partner. Suzana Mlivončić Kundenberaterin suzana.mlivoncic@css.ch Mi nudimo Zdravstvena osiguranja Zdravstvena osiguranja za Hrvatsku Osiguranja za kućanstvo Pravna zaštita Pozor! Obavezno pročitati! KORONA VIRUS Poštovani vjernici, nažalost obistinila su se strahovanja da će se situacija s korona virusom pogoršati. Sukladno uputama saveznih i kantonalnih vlasti, biskupije su također izdale konkretne upute kojih se moramo pridržavati. Po trenutno važećim uputama nisu dopuštena nikakva okupljanja, što znači da su naše misije do 19. travnja prinuđene obustaviti sve aktivnosti. Do naznačenog datuma s vjernicima se ne mogu slaviti svete mise niti druge pobožnosti (krunica, klanjanje, križni put ). Odgađaju se slavlja podijele svetih sakramenata (krštenja, krizme, vjenčanja, ispovijedi ). Dopušteno je jedino bolesničko pomazanje uz strogo pridržavanje higijenskih propisa, te ukopi uz nazočnost samo članova obitelji. Za nas vjernike ovo su dani kušnje i žalosti, jer smo odvojeni od euharistijskog stola i zajedničkog slavljenja Gospodina. Ali vjerujemo njegovoj riječi kada nam kaže: «Ne bojte se. Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta». Vjerujemo da je On s nama i sada u ovim nimalo lakim vremenima. Ostanimo smireni i hrabri jer vjerničko nam iskustvo kaže da FREE WIFI» BRZA LINIJA» BRZA LINIJA ŠVICARSKA BiH ZÜRICH - KISELJAK Utorkom i petkom KISELJAK - ZÜRICH Nedjeljom i četvrtkom Rezervacije se mogu vršiti putem Viber i WhatsApp aplikacija BiH: Švicarska: «nakon Velikog petka dolazi zora uskrsnuća». Vjerujemo da ćemo se što skorije osloboditi pošasti i doživjeti Uskrs makar to kalendarski bilo kasnije. Ponašajmo se odgovorno pridržavajući se propisanih mjera. Dok nam je kretanje i druženje ograničeno, iskoristimo sve slobodno vrijeme kako bismo se kao obitelj više povezali. Kao vjernici dajmo svoj doprinos u molitvi hrabreći jedni druge i moleći Gospodina da nas zaštiti i prati svojim smilovanjem. Uz molitvu preporučamo post srijedom i petkom. Pratite duhovne programe koji se putem društevnih mreža organiziraju u vašim misijama, a molite i uz pomoć drugih sredstava priopćavanja (HRT, Laudato, Bitno, Kath-net, Kloster-Einsiedeln ). I ovaj križ ugroze korona virusom i sve ono što nas može snaći pridružimo križu Kristovu i u duhu ga slijedimo. Svi naši susreti kako misijski tako i međumisijski (krštenja, pričesti, krizme, hodočašća, Cromin ) ukoliko budu odgođeni, bit će organizirani naknadno o čemu će vas izvještavati vaši misionari. Fra Branko Radoš, nac. koordinator! Preporučene knjige Cijena: 15 CHF Cijena: 18 CHF Cijena: 30 CHF Josip Blažević PRAZNOVJERJE Kako djeluju stvari koje ne djeluju? Bolje humor nego tumor Na satu hrvatskoga jezika Svrha knjige je predstaviti fenomen i rasprostranjenost praznovjerja, mehanizam njegova djelovanja, te pridonijeti (pr)očišćenju vlastite vjere i prianjanju uz živu osobu Isusa Krista, jedini izvor čovjekove istinske sreće, vremenite i vječne. Knjiga obrađuje sedamdesetak najčešćih praznovjerja. Asia Bibi, Anne-Isabelle Tollet KONAČNO SLOBODNA! Mojih devet godina zatvorskoga mučenja i ponižavanja u iščekivanju izvršenja smrtne kazne zbog vjere u Krista Pakistanka Asia Bibi osuđena je na smrt zbog bogohuljenja, samo zato što je kršćanka. Nudili su joj slobodu ako se odrekne Krista, a ona je radije prihvatila smrt. Provela je devet godina u zatvoru mučena i ponižavana čekajući izvršenje smrtne kazne vješanjem. Postala je svjetski simbol progona kršćana u 21. stoljeću. Ovo je njezina potresna priča. Ne pamtim dobro datume, no ima dana koji se ne zaboravljaju. Jedan od njih je i taj petak, 19. lipnja godine. Prije zalaska sunca prvi put su me doveli u zatvor u Sheikhupuri gdje sam provela tri godine prije nego što su me premjestili u drugi zatvor. Bilo je to kao da se selim u drugu kuću. Poznata vam je moja priča iz medija, možda ste se pokušali staviti na moje mjesto kako biste bolje shvatili moju patnju... ali to je tako daleko od moje svakodnevice u zatvoru ili od novoga života i zato ću vam u ovoj knjizi sve ispričati. Anne-Isabelle Tollet, suatorica ove knjige, dugogodišnja je novinarka i stalna dopisnica u Pakistanu. Zorica Krajinović - Marinić ZAUSTAVLJENI SU KRICI, AL NISU DUŠE Svi imate u bližoj ili daljnoj obitelji nekoga tko je bio pogođen strahotama rata i njegovim posljedicama, kao ubistvima, emigracijom, iseljeništvom... te općenito teškim životom naših prostora. I nije ovo priča samo iz Bosanske Posavine, gdje se uglavnom radnja odvija, nego cijele BiH i kako u Pogovoru piše profesorica Nevenka Nekić, to je priča i cijele Hrvatske. Kaže se da svaki čovjek u svome životnom vijeku doživi barem tri od pet katastrofa koje jako teško podnosi, a glavni lik iz ove knjige je doživjela svih pet do svojih pedeset i pet godina života i nije klonula duhom niti je prestala vjerovati u Boga. (Kontakt za narudžbe: zoricakm@gmx.ch T i ) Učiteljica zadala temu za kontrolni sastavak: Da sam ravnatelj. Svi pišu osim Ivice. Pita ga učiteljica: - Ivice, zašto ti ne pišeš? Ivica odgovori: - Učiteljice... čekam tajnicu! Učiteljica objašnjava vrste glagola, pa na kraju upita: - Perice, reci ti nama, kakav je glagol kihnuti? Perica odgovori: - Ja mislim da je... zarazni! Korisne adrese Hrvatska predstavništva u Švicarskoj Veleposlanstvo Republike Hrvatske i konzularni odjel Veleposlanstva 3005 Bern, Thunstrasse 45 Veleposlanstvo: telefon: fax: Konzularni odjel: telefon: fax: Uredovno vrijeme: ponedjeljak-petak: sati utorkom i od: sati (Svakog 2. i 4. ponedjeljka. u mj. konzularni odjel ne radi.) Generalni konzulat RH u Zürichu 8008 Zürich, Bellerivestr. 5 Telefon: ; Fax: Uredovno vrijeme: ponedjeljak i srijeda: i utorak, četvrtak i petak: sati. Konzulat RH u Luganu 6900 Lugano, Hotel Pestalozzi Piazza Indipendenza 9 Telefon: ; fax: i 4. ponedj. u mj i Botschaft Bosnien und Herzegowina Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine Thorackerstrasse 3, 3074 Muri bei Bern Telefon: ; fax: Hrvatska dopunska škola Zürcherstrasse 48/50, 8953 Dietikon Telefon: ; hds-ch@bluewin.ch web-stranica: Uredovno vrijeme: ponedjeljak - petak: Koordinatorica: Božica Matak Sozialdienst für Kroatischsprachige Bahnhofplatz 1, 3. kat, 5400 Baden Telelefon: vm@caritas-aargau.ch www. hrvatskasocijalnasluzba.ch Uredovno vrijeme: utorak: ; srijeda: Socijalna radnica: Valentina Matolić Promjena naslova (adrese)! Molimo Vas, ako ste tijekom godine mijenjali mjesto svoga boravišta, prijavite Vašu novu adresu/naslov Uredništvu MOVIS-a. Istovjetna zamolba vrijedi za sve novoutemeljene obitelji koje žele primati MOVIS. Hvala Vam na razumijevanju! Telefon: movis@hkm-movis.ch MOVIS - Kath. Kroatenmission Bederstrasse 76, CH-8002 Zürich

27 18. Susret hrvatskih ministranata i malih misijskih zborova u Švicarskoj Mjesto: Malters LU Nadnevak: Duhovski ponedjeljak, 1. lipnja Početak: u župnoj crkvi u Maltersu Draga djeco i roditelji! Pred nama je još jedan Cromin, raspjevani i razigrani susret ministranata, članova malih misijskih zborova, njihovih obitelji i drugih hrvatskih vjernika. Susret ćemo započeti svetom misom. Potom će s po dvije pjesme nastupiti mali misijski zborovi. Poslije podne druženje nastavljamo uz tjelesnu okrjepu, te sportska natjecanja u nogometu, trčanju i skakanju u vreći. Vjerujemo da ćemo se do tada osloboditi korona virusa. Radujemo se ovom posebnom susretu očekujući da će nam se pridružiti i ona djeca koja do sada nisu sudjelovala. Dobro došli! 54. SVEHRVATSKI MOLITVENO-POKORNIČKI POHOD MARIJINU SVETIŠTU U EINSIEDELNU Subota, 13. lipnja Prigoda za svetu ispovijed i duhovne razgovore (kapelica uz baziliku) Križni put uz Kalvariju pored svetišta Svečano euharistijsko slavlje u Gospinoj bazilici - mons. Ivica Petanjak, krčki biskup s misionarima Nedjelja, 14. lipnja Prigoda za svetu ispovijed (kapelica uz baziliku) Biskupovo predavanje u Theatersaal (Holzhofstrasse preko puta javne garaže Brüel). Tema: «Radovati se braći i sestrama» Svečano euharistijsko slavlje u Gospinoj bazilici - mons. Ivica Petanjak, krčki biskup s misionarima Eugen Kvaternik BRANITELJ HRVATSKOG DRŽAVNOG PRAVA (Zagreb, Rakovica, 1871.) U doba stvaranja nacija Eugen Kvaternik je jasno i beskompromisno bio na stajalištu hrvatskoga državnoga prava. Radi ostvarenja cilja samostalne Hrvatske pokrenuo je oružani ustanak, u kojemu je pao, položivši život za ideal u koji je čvrsto vjerovao. Misao hrvatskoga državnoga prava Ante Starčevića uhvatila je dubok korijen u hrvatskomu narodu u drugoj polovici 19. stoljeća. Posebice ju je prihvaćala mlada građanska inteligencija. Iako je pravaška misao preferirala političku borbu, bio je nemali broj i onih koji su držali potrebnim pokrenuti oružanu borbu za neovisnu Hrvatsku. Među njima bio je i Eugen Kvaternik. Rođen je u Zagrebu godine u obitelji Romualda Josipa Kvaternika, profesora povijesti na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji i Marije Antonije Kvaternik, učiteljice u zagrebačkoj Ženskoj pučkoj školi. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Rijeci. Nakon studija teologije u Senju i Zagrebu, upisao je pravo i pedagogiju u Pešti, te diplomirao Od bio je odvjetnik u Brodu na Kupi. Zbog političkih stajališta tijekom Bachova apsolutizma, vlasti su ga progonile na razne načine. Godine bilo mu je oduzeto pravo obavljanja odvjetničke prakse. Sljedeće godine je emigrirao u Rusiju, svjestan da se Hrvatska bez moćnih saveznika ne može osloboditi tuđinskoga utjecaja. Tijekom te prve emigracije ( ), kako navodi povjesničar Željko Karaula u svom članku Eugen Kvaternik tri pisma, neuspješno je pokušavao svojim veoma intezivnim publicističkim i diplomatskim djelovanjem zainteresirati razne državnike - od Moskve i Pariza do Torina i Züricha - za hrvatsko pitanje u okviru istočnog pitanja. Vjerovao je da bi Hrvatska, ujedinjena i slobodna, bila važan čimbenik u rješavanju toga problema europske politike. Međutim, bez novca i političke potpore Kvaternik je bio usamljenik svojega ideala, pa će tako sam zapisati: Oh, kako je tužno biti zastupnikom naroda - bez novaca i ostavljen od svih. Nakon neuspjeha u Rusiji Kvaternik dolazi u Pariz, gdje objavljuje knjigu Hrvati i talijanska konfederacija, kojom je nastojao zbližiti francusku javnost s hrvatskim pitanjem. Ubrzo, međutim, uviđa kako Hrvatska nema pravih saveznika ni pomagača, već ju se isključivo tretira kao interesnu sferu okolnih naroda i velikih sila i mogući plijen. Nakon povratka u Hrvatsku izabran je za zastupnika u Hrvatskome saboru. Piše djelo Politička razmatranja na raskrižju hrvatskog naroda, o svojim iskustvima iz inozemstva, o neprijateljstvu koje okružuje hrvatski narod, te upozorava na pretenzije Mađara, ali i na opasnost od Austrije. U svom poznatom govoru u Saboru 18. lipnja ističe: Zaključujem, dakle i kažem: da gledam na političku sadašnjost našu, ako budućnost spasiti mislimo, okaniti se moramo svakoga druženja s tuđincem, koji nam ime i slavu našu ubija, o čemu nam i prošlost najjasnijih primjera podaje, a tuđinca kroz to na propast našu diže. U tom govoru Kvaternik je izložio svoj program: ni Ugarska ni Austrija, nego samostalna i neovisna Hrvatska. Nakon što je car i kralj raspustio Sabor, Kvaternik napušta Zagreb s mišlju da treba napisati nastavak Političkih razmatranja. Djelo je, čim je izišlo iz tiska, odmah zaplijenjeno pod optužbom da iznosi buntovničke osnove za preporod Hrvatske. U jesen osuđen je na mjesec dana zatvora i osam dana samice. Kvaternik u srpnju drugi put napušta Hrvatsku i odlazi u svoje drugo progonstvo. Te godine napisao je spis Hrvatski glavničar u kojemu je izložio svoje ekonomske postavke, a slijedeće godine je sastavio Promemoriju, rukopis namijenjen poljskoj revolucionarnoj vladi. Potkraj bio mu je dopušten povratak u Hrvatsku, ali je ubrzo ponovno protjeran. Konačno je u srpnju Velikani i njihove ideje bio pomilovan prigodom krunidbe Franje Josipa I. Stalno proganjan od vlasti i razočaran neostvarenjem svojih političkih ideala, Kvaternik se okrenuo vjerskom misticizmu. Početkom u tekstu Gorke uspomene, tiskanom u pravaškom listu Hervatska, iznio je svoja politička gledišta, te objavio niz autobiografskih podataka iz emigrantskoga razdoblja. U listopadu bio je na čelu neuspjeloga pokušaja pravaša da izbore samostalnu hrvatsku državu, poznat pod nazivom Rakovička buna. Uvidjevši da ne će dobiti pomoć iz inozemstva za pripremanje zajedničkog talijansko-madžarsko-hrvatskog ustanka, o kojemu je vodio pregovore još od do 1865., Kvaternik se odlučio na ustanak pučanstva uz pomoć nezadovoljnih krajišnika. Dana 8. listopada u Rakovici je bio objavljen Proglas narodne hrvatske vlade, u kojem su kao glavni ciljevi navedeni oslobođenje hrvatskoga naroda od madžarsko-njemačkog ropstva, uvođenje slobodnih županija umjesto krajiškog uređenja, te uvođenje slobode vjeroispovijesti i jednakost pred zakonom. Uz bunu je pristalo nekoliko stotina krajišnika kojima su se pridružili stanovnici sela Broćanac, Rakovica, Mašvina, Plavča Draga i Močvila. Vođe ustanka, među njima i Eugen Kvaternik, poginuli su 11. listopada pri pokušaju proboja u Bosnu, a Stranka prava je bila isključena iz političkoga života Hrvatske sve do 1878., iako vodstvo Stranke nije sudjelovalo u ustanku niti je o njemu bilo obaviješteno. Godine 1921., o pedesetoj obljetnici Rakovičkoga ustanka, u organizaciji Družbe Braća hrvatskoga zmaja, posmrtni ostatci Eugena Kvaternika i njegovih suboraca Ante Rakijaša i Vjekoslava Bacha, preneseni su u zagrebačku katedralu i pokopani uz Petra Zrinskoga i Franu Krstu Frankopana. Iako je nerealistično procjenjivao političke prilike za uspjeh ustanka, među tadašnjim hrvatskim političarima Kvaternik je, osim Ante Starčevića, najjasnije artikulirao hrvatski nacionalni politički program uspostave neovisne Hrvatske, postavši simbolom tisuća Hrvata koji su kroz povijest položili živote u borbi protiv tuđinskih vlasti. Hrvoje Lončarević