MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE

Величина: px
Почињати приказ од странице:

Download "MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE"

Транскрипт

1 MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE REPUBLIKE SRBIJE POLJOPRIVREDNA SAVETODAVNA I STRUČNA SLUŽBA VRANJE Marička 1, Vranje, 017/ , , zzpvr@ptt.rs Broj 88, Godina X, Januar Besplatan primerak POLJOPRIVREDNI BILTEN Vranje, Januar 2013.

2 Sadržaj: 1. Ratarstvo-povrtarstvo dipl. ing. Nada Lazović-Đoković Stanje i prihrana pšenice; 2. Voćarstvo-vinogradarstvo Mr Nebojša Mladenović, dipl. ing. Izbor sorti, podloga i sistema gajenja trešnje i višnje ; 3. Voćarstvo-vinogradarstvo dipl. ing. Suzana Jerkić Priprema sadnica oraha za sadnju i tehnika sađenja; 4. Stočarstvo dipl. ing. Srđan Zafirović, Ishrana krava u zimskom periodu; 5. Stočarstvo-DVM sci Robert Širtov-Mikotoksikoze svinja 6. Zaštita bilja dipl. ing. Dejan Mujakić Zaštita voćaka i vinove loze u periodu mirovanja; 7. Zaštita bilja dipl. ing. Mica Stajić, - Bolesti povrća u plasteničkoj proizvodnji; 8.Aktivnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije 9. Aktivnosti poljoprivredne savetodavne i stručne službe Vranje

3 STANJE I PRIHRANA PŠENICE U Pčinjskom kraju generalno gledano pšenica se nalazi u dobroj kondiciji. Trenutno stanje useva, primenjena agrotehnika, vlaga zemljišta, očekivane padavine u narednom periodu i količine raspoloživog azota u zemljištu uticaće na visinu prinosa pšenice. Većina useva je u optimalnoj fazi za prezimljavanje (fazi bokorenja). Mada bi bolje bilo da je zima u punom jeku, usev prekriven snegom, da su temperature ispod nule i tada bi pšenica mirovala, obezbedilo bi se dovoljno vlage i zaštitio bi se usev od golomrazice. Zemljište je suvo na dubini ispod 60cm i ukoliko bi u narednom periodu palo snega to bi rešilo problem ne samo za ozime kulture već i za jare kulture koje treba zasejati. Stanje vlage u sloju do 100 cm dubine je oko 60% od punog vodnog kapaciteta zemljišta. Odnosno u zemljištu nedostaje oko 20 l/m 2 u sloju do 50cm, a u sloju do 100 cm nedostaje još oko 50 l/m 2 zimskih padavina (sajt RHMZ Srbije). Pošto je uticaj ishrane, a pogotovo prihrane na prinos pšenice vrlo veliki, prihranu pšenice treba smatrati jednom od najvažnijih agrotehničkih mera. Svaki propust u ovom segmentu može da rezultuje smanjenjem prinosa i do 30%. Ove jeseni nije upotrebljeno onoliko NPK đubriva koliko je trebalo, pa prihranjivanjem treba sada to da se nadoknadi. Savetujemo proizvođačima da obave analizu zemljišta, i ona će dati tačnu preporuku svakom proizvođaču za prihranjivanje. Vreme prihranjivanja trebalo bi ove godine da započne mnogo ranije nego prethodnih godina, jer je na osnovu probnih analiza zaključeno da je sadržaj azota manji, da su potrebe za azotom veće i da će prosečna količina po hektaru biti negde između osamdeset i sto kilograma. Prihranjivanje valja početi čim vremenski uslovi dozvole, a da se završi do početka marta. Posmatrajući sloj 0-60cm dubine generalno 60% azota se nalazi u sloju 30-60cm, odnosno trenutno prosečno ima oko 15 kg/ha pristupačnog azota u sloju 0-60cm zemljišta. Prosečno će trebati još dodati kg čistog N/ha. Naravno velike su razlike od parcele do parcele i ovo je jako generalizovano činjenično stanje. Prema trenutnoj vremenskoj prognozi i dosadašnjem razvoju situacije, očekivano kretanje vegetacije strnih žita će uslediti između marta. Tako da prvu prihranu pšenice treba planirati između februara, ako će se prihranjivati sa Ureom. Ako će se prihrana vršiti sa AN ili KAN, tada prvu prihranu uraditi u vreme kretanje vegetacije (05-15.marta). Prva prihrana se vrši po isteku zime i namenjena je da potpomogne prolećnom bokorenju kada se konačno formira sklop. Klas se takođe, formira u rano proljeće, odnosno njegova dužina i broj klasova. U slučaju da se ne upotrebi dovoljno azota, neće se iskoristiti rodnost sorte i dobiti visok prinos. Unese li se više ovog elementa, može se izazvati prejako bokorenje i kasnije poleganje, što će opet smanjiti prinose. Zbog toga je najbolje količinu azota u prvoj prihrani odrediti na osnovu stanja useva. Vremenske prilike, takođe, utiču na upotrebu azota: toplo vreme i dovoljno vlage u zemljištu utiču na oslobađanje azota iz zemljišta koji biljka može iskoristiti pa se dodaju manje količine azotnih đubriva. Pojedine biljne vrste u predusevu ostavljaju zemljište bogato hranivima ( krompir, đubrenje stajnjakom, leguminoze ) i manja je potreba za obilnim đubrenjem u prvoj prihrani. Ako su predusevi bili kukuruz i pšenica, onda se mora računati na upotrebu većih količina azota. Drugu prihranu planirati oko dana posle kretanja vegetacije. Druga prihrana se izvodi pred vlatanje - pre nego što se iduži donja internodija. Zato je važno da se izvede na vreme? U samom početku vlatanja formiraju se cvetovi u klasu pšenice na šta azot veoma povoljno deluje. Ako se prihrana izvede kasno, u sredini vlatanja, cvetovi su već formirani i ne može se uticati na njihov broj. Dovoljno je dodati kg čistog azota i da se postigne željeni efekat.. najbolje rezultate daje KAN. U periodu klasanja ili cvetanja, biljka u ovo vreme, koristi azot iz ureje koja je unesena u jesen što povoljno utiče na nalivanje zrna i prinose. Za prosečan prinos, na njivi prosečne plodnosti, ne bi trebao ići sa manje od 100 kg čistog azota/ha. Proizvođači koji računaju na

4 veće prinose i na plodnim zemljištima moraju osigurati oko 150kgN/ha. Stajsko đubre je podesnije za okopavine,( krompir, kukuruz ) nego za pšenicu. Ako se, ipak upotrebljava u jesen, pred setvu pšenice, mora se upotrebiti zreliji stajnjak. Ovo zbog toga što sveži stajnjak veže za sebe deo N iz mineralnih đubriva namenjenih pšenici. On se kasnije oslobađa, ali se štetne posljedice nemogu izbeći, stajnjak je inače jednostrano đubrivo iz kojeg se, uglavnom može računati na azot što se kod određivanja količine mineralnih đubriva, mora imati u vidu. Preterano đubrenje dovodi do jakog bokorenja, pregustog sklopa i laganog polegana Nada Lazović Đoković Dipl.ing.agronomije IZBOR SORTI, PODLOGA I SISTEMA GAJENJA TREŠNJE I VIŠNJE Izbor sorti, podloga i sistema gajenja spada u grupu činilaca od presudnog značaja za savremenu, intenzivnu i rentabilnu proizvodnju trešnje i višnje. Pri podizanju zasada, treba voditi računa o tržištu i vremenu zrenja, kvalitetu plodova i njihovoj transportabilnosti, kao i odnosima oprašivanja i oplođenja zastupljenih sorti. Samooplodne sorte trešnje i višnje mogu da se gaje u čistim (jednosortnim) zasadima, mada i one bolje rađaju ako se obezbede sorte oprašivači ili kada je u zasadu zastupljeno više sorti. Pri izboru sorti posebno trešnje, proizvođači treba dobro da upoznaju tržište za koje žele da proizvode: kakav kvalitet plodova ono zahteva, koje vreme zrenja, krupnoću, čvrstoću ploda i sl. Ako su tržišta udaljena prednost treba dati sortama koje imaju čvrsto meso i dobru transportabilnost. U područjima sa razvijenom industrijom za preradu treba gajiti sorte koje su pogodne za ovu namenu (visoke rodnosti, svetlije boje pokožice). S obzirom da se berba obavlja ručno, veoma značajan elemenat pri izboru sorti je mogućnost obezbeđenja radne snage. Preporučuje se da se u zasadu kombinuje nekoliko sorti (3-4) različitog vremena zrenja iz više razloga (oplođenje, opasnost od mraza, pucanje ploda, organizacija berbe). Sorte trešnje ranijeg vremena zrenja postižu veću cenu na tržištu. Međutim kod ovih sorti i troškovi proizvodnje su veći zbog toga što njihovi plodovi ne sazrevaju istovremeno, tako da je potrebna probirna berba. Ove sorte imaju i manju krupnoću ploda, a često i manju rodnost. Njih treba gajiti naročito u područjima sa toplijom klimom ili na ekspozicijama koje omogućavaju ranije sazrevanje plodova. Za lokalitete koje karakterišu česte pojave poznih prolećnih mrazeva treba birati sorte kasnijeg vremena cvetanja. U područjima sa obilnijim padavinama u periodu zrenja trešnje (maj-jun) treba birati sorte koje su manje sklone pucanju plodova. Pri izboru sorti višnje za gajenje najveći značaj imaju zahtevi prerađivačke industrije. Za razliku od trešnje, kod višnje broj sorti treba svesti na minimum (1-2 sorte). Važne osobine pri izboru sorti su rodnost, mogućnost za obavljanje mehanizovane berbe, otpornost na bolesti. Što se tiče podloga za višnju i trešnju kod nas se najčešće koriste sejanci divlje trešnje i magrive. Na ovim podlogama stabla imaju velike dimenzije, što otežava uzvođenje pomotehničkih mera, naročito berbe i čini proizvodnju manje ekonomičnom. Međutim, kod savremene i intenzivne proizvodnje posebno kod trešnje, sve se više koriste i preporučuju za korišćenje vegetativne podloge manje bujnosti (Gisela 5,Gisela 6, Gisela 7, Pi-Ku 1, MaxMa 14, Gisela 12, Kolt itd). Vegetativne podloge omogućavaju veću gustinu sadnje, ranije stupanje u rod i veće prinose po jedinici površine u odnosu na generativne podloge. Jedan od najvećih problema sa kojima se sreću zainteresovani proizvođači za gajenje trešnje na slabo bujnim podlogama je u tome što kod nas ne mogu da nabave kako kvalitetne sadnice tako i sadnice po povoljnijim cenama. Izbor podloga za trešnju i višnju zavisi i od osobina zemljišta na kome će se ove voćke gajiti. Na lošijim i suvim zemljištima slabo bujne podloge ne mogu da obezbede visok prinos i dobar kvalitet plodova. Većina novih podloga za trešnju osetljiva je na veći sadržaj kreča u zemljištu, koji dovodi do pojave hloroze. Zato pri izboru podloge treba obratiti pažnju na ph vrednost i sadržaj fiziološki aktivnog kreča u zemljištu. Na suvim i

5 krečnim zemljištima najbolje je koristiti magrivu kao podlogu. Međutim magriva je veoma osetljiva na zabarivanje zemljišta. Vlažna i teška zemljišta najbolje podnose podloge koje potiču od višnje. U našim agroekološkim uslovima najzastupljeniji uzgojni oblik za trešnju i višnju kod nas je poboljšana piramidalna kruna. Ovaj uzgojni oblik uz primenu odgovarajućih agrotehničkih i pomotehničkih mera, predstavlja pogodan oblik krune za većinu sorti gajenih na bujnim vegetativnim podlogama. Vegetativne podloge slabe bujnosti omogućavaju korišćenje vitkog vretena kao uzgojnog oblika i primenu guste sadnje, pa se može očekivati da ovakvih zasada bude sve više. Mr Nebojša Mladenović, Dipl.ing.poljoprivrede-voćarstvo PRIPREMA SADNICA ORAHA ZA SADNJU I TEHNIKA SAĐENJA Vrlo je bitno da pre sađenja moramo pregledati sadnicu i utvrditi u kakvom je stanju, dali postoje izvesna oštećenja na samoj sadnici i na korenovom sistemu. Posebnu pažnju treba obratiti na korenov sistem: dali postoje povrede od mraza ili isušivanja, dali ima jačih mehaničkih povreda i polomljenih žila. Što se tiče povreda od mraza one se mogu lako utvrditi pošto se na preseku izvršenom oštrim nožem primeti tamnija boja dok se povrede od isušivanja mogu utvrditi i odoka i po preseku. Neposredno pred sadnju potrebno je polomljene i suviše oštećene žile odstraniti a zdrave pravilno i ravnomerno skratiti, sržna žila se skraćuje na cm, prema razvijenosti. Isto tako iseći i žile koje rastu nepravilno (koje se prepliću ili ukrštaju sa drugim žilama).vrlo je bitno da se ovaj postupak uradi oštrim makazama ili nožem koji ne nagnječuju žile, a pritom se mora nastojati da se presekom ne stvara velika rana. Preseci moraju biti pravi, a ne kosi zato što su pravi preseci najmanji i rane najbolje zarastaju. Nakon skraćivanja koren sadnice se potapa u 2% rastvor plavog kamena radi dezinfekcije preseka, pa zatim potapaju u kašu napravljenu od jednog dela sveže goveđe balege i dva dela gline ( da bi se sprečila svaka svenulost žilica i poboljšali uslovi obrazovanja kalusa). U ovoj kaši žile ostaju oko 24 časa. U poslednje vreme preporučuje se potapanje žila neposredno pred sađenje u fitohormonalne rastvore kao što su: indol sirćetna, indol buterna i fenil sirćetna kiselina. Zato što ovi hormoni deluju stimulativno na koren, ubrzavaju obrazovanje kalusa na presecima i omogućuju bolje primanje i razvitak voćaka. Tehnika sađenja Pošto je zemljište pravilno pripremljeno (rigolovano, dobro nađubreno), treba ga nešto ranije pre sadnje izravnati i po potrebi istanjirati. Na rigolovanom zemljištu jamići se kopaju neposredno pred sadnju. Dubina i veličina jamića zavisi od razvijenosti korenovog sistema sadnice. Prilikom same sadnje veoma je bitno da se odredi dubina na kojoj će se sadnica saditi. Mora se strogo izbegavati suviše duboko ili suviše plitko sađenje. Ukoliko se sadnica posadi suviše duboko prijem sadnice je slabiji i teži,voćke se sporije razvijaju, rodnost je nezadovoljavajuća pa i vek im je kraći. Dok pri suviše plitkoj sadnji voćke su izložene suši koren će biti plitak što dovodi do slabijeg razvijanja voćaka, a zatim prilikom obrade mnoge žile se povređuju što dovodi do zaostajanja u porastu. Zbog toga se po jednom uopšte usvojenom pravilu sadnice sade na istoj dubini na kojoj su rasle u rastilu. To je dubina regulisana samom prirodom voćaka i ona im najbolje odgovara.treba imati u vidu da se i zemlja redovno slegne i tako koren dođe na veću dubinu nego što je bio na početku. To znači da je preporuka da se sadnja može obaviti za koji santimetar pliće nego što su sadnice ranije rasle. Za orjentaciju na koju dubinu sadnice voćaka treba da se sade služi korenov vrat sadnice. Pošto se dubina sadnje pravilno odredi što se postiže upotrebom za to napravljene daske, ukoliko je jama nešto dublja ubacuje se sloj trošne i plodne zemlje a zatim jedan radnik pridržava

6 sadnicu dok drugi pravilno raspoređuje korenove žile, nanosi sitnu zemlju i pokriva njome žile sadnice. Kad se nabaci dovoljno zemlje tako da se žile pokriju, polako se stresa sadnica kako bi zemlja zapala između žila, a zatim se zemlja sa strane počne polako gaziti, počev od periferije jamića prema centru. Ako se ovo ne izvodi pažljivo može doći do kidanja sitnih žilica. Gaženje treba obaviti 2-3 puta. Kada smo pokrili korenove žile onda u jame možemo uneti kg pregorelog stajnjaka ili bilo kog drugog organskog đubriva (treset, kompost ili organski otpaci iz industrije). Prilikom sadnje se mogu dodati i mineralna đubriva što količina u čistom hranivu iznosi: 5-10 gr.azota, 2-5 gr.fosfora i 8-12 grama kalijuma. Naročito se mora voditi računa da organsko i mineralno đubrivo ne dođu u direktnom kontaktu sa korenovim sistemom jer može doći do oštećenja. Posle đubriva se baca još jedan sloj trošne zemlje onda se vrši dobro gaženje a zatim zalivanje. Suzana Jerkić Dipl.ing.poljoprivrede-smer voćarstvo ISHRANA KRAVA U ZIMSKOM PERIODU Hrana predstavlja jedan od glavnih činioca koji određuju ekonomičnost proizvodnje mleka, sa učešćem troškova u proizvodnji i do 60 %. Uz dobre uslove smeštaja i dobro zdravstveno stanja, visoki genetski potencijal krava možemo iskoristiti jedino obezbeđenjem potrebne količine kvalitetne hrane, koja će zadovoljiti uzdružnu i produktivnu potrebu životinja. Da bi zadovoljili potrebe krava muzara veoma je važno da kabasta hranjiva budu visokog kvaliteta u toku čitave godine, kao i da koncentrovana hrana koja služi kao dopuna obroku bude odgovarajućeg kvaliteta. U zimskom periodu ishrana krava muzara se pretežno zasniva na korišćenje konzervisanih suvih i sočnih kabastih hranjiva. Zato uspeh zimske ishrane u mnogome zavisi od pripreme i lagerovanje kabaste i zrnaste hrane u toku leta i jeseni. Od suvih kabastih hranjiva najzastupljenija su različita sena trava i leguminoza. Obezbeđuju minimum fizioloških potreba kao i normalnu funkciju organa za varenje. Kvalitet sena je veoma promenjljiv i u zavisnosti je od vrste trava, vremena košenja, načina sušenja i lagerovanja. Odstupanje od pravovremene kosidbe i greške prilikom pripremanja dovodi do gubitka njegovih najvrednijih delova. Seno leguminoza je kvalitetnije od livadskog u pogledu sadržaja proteina, mineralnih materija, vitamina,... U ishrani gde nije zastupljena silaža od kukuruza poželjno je koristiti i rezance šećerne repe kako bi nadomestili nedostatak ugljenih hidrata. Od sočnih kabastih hranjiva u zimskom periodu koriste se senaže i silaže kukuruza. Silaža je najvažnije stočno kabasto hranjivo koje se koristi za ishranu krava muzara u zimskom periodu. U mnogome od kvaliteta same silaže direktno zavisi i mlečnost krava. Silaža dobrog kvaliteta ima svarljivost suve materije veće od 65%, proizvod je normalne fermentacije, kiselost Ph , količina suve materije je 30-40% (35%) i vlažnost %. Silažu u dnevni obrok dajemo posle muže, ne mrzlu i ne pokvarenu. U zimskom periodu veoma bitan deo obroka je kompletna koncentrovana smeša gde su idealno izbalansirane aminokiseline, masti, ugljenihidrati, energija, vitamini... Obroci za krave muzare trebaju biti sastavljeni od raznovrsnih kvalitetnih kabastih i koncentrovanih hranjiva, u količini koja zavisi od telesne mase, starost krava, produktivnost (mlečnost, mlečne masti), faze laktacije, kvalitet hranjiva, svarljivost obroka, ukus i način pripreme hrane. Ne postoji jedan univerzalan obrok za sva gazdinstva i u zavisnosti je od količine, kvaliteta i raznovrsnost hranjiva koja su zastupljena na gazdinstvu. Pri ishrani veoma je bitno i ispoštovati: redosled hranjenja ( prvo se daju hranjiva koja se brzo pojedu), broj hranjenja (zavisi od produktivnost grla), vreme hranjenja po redosledu davanja hranjiva (životinje se uznemire ukoliko hranu dobiju ranije ili sa zakašnjenjem). Poželjno je pojedinačno

7 normirati celokupni obrok za krave, ukoliko to nije moguće onda pojedinačno normiramo samo koncentrat na osnovu produktivnosti krava ( na l mlečnosti preko 10 l, dati 1kg koncetrata). U mnogome normiranje obroka zavisi i od toga u kakvoj se telesnoj kondiciji nalazi krava i na osnovu nje se povećava - smanjuje obrok. Potrebe krava muzara u vodi zavise od spoljašne temperature (godišnje doba), uzrasti, dnevne mlečnosti, količine konzumirane hrane i dr. Za postizanje maksimalne mlečnosti potrebne su velike količine vode; za proizvodnju 1 l mleka potrebno je 4-5 l vode, odnosno na 1 kg pojedene hrane 5-10 l vode. Bitno je da krava 24 h ima na raspolaganju čistu vodu, temperaturu ne manju od 10 0 C i ne veću od 20 0 C. Srđan Zafirović Dipl.ing.pojloprivrede-smer stočarstvo MIKOTOKSIKOZE SVINJA Od bioloških faktora koji dovode do kvarenja i škodljivosti hrane za svinje,po učestalosti pojavljivanja,nepovoljnim,nutritivnim,zdravstvenim,reproduktivnim poremećajima i ekonomskim štetama,najvažnija je kontaminacija saprofitskim plesnima i njihovim sekundarnim toksičnim metabolitima koji su nazvani mikotoksinima. Mikotoksikoze svinja su oboljenja uzrokovana toksinima plesni vezana za hranu,nisu zarazna ni kontagiozna oboljenja, ne mogu se lečiti nikakvim lekovima i ne izazivaju stvaranje antitela. U ishrani svinja mikotoksikoze izazivaju indirektne i direktne poremećaje u reprodukciji,što je od narošitog značaja u velikim farmskim zapatima.plesni su veoma raširene u prirodi,procenjeno je da ima oko vrsta plesni,od kojih oko 220 vrsta proizvode mikotoksine. Uslovi za razvoj plesni su odgovarajuća hranljiva podloga,vlaga i temperatura.plesni imaju veoma plodonosne organe,šire se preko spora.konataminacija hrane sporama plesni događa se preko vazduha u kome spore lebde,dodira sa zemljom sa koje spore dospevaju u vazdu i na hranu.kišno vreme i velika relativna vlažnost vazduha dok traje žetva pogoduju širenju plesni. Plesni koje se razvijaju i šire u polju kontaminirajući hranu nazvane su poljske plesni.unete hranom u skladište,plesni rastu i razmnožavaju se kao skladišne plesni. Mnogobrojna hraniva za svinje su često kontaminirana plesnima jer su odgovarajuća hranljiva podloga za poljske i skladišne plesni.pripadaju raznim rodovima kao što su:aspergillus,penicillium,fusarium,alternaria,mucor idr. Vlažne jeseni pogoduju širenju plesni koje napadaju kukuruzni klip i zrno.pojedinih godina uplesnavi se 20-25% proizvedenog kukuruza. Pojava plesni na hranivima i koncentrvanim smešama za svinje ne znači da je hrana kontaminirana mikotoksinima,međutim ni odsutnost plesni na hrani nije dokaz da hrana ne sadrži mikotoksine.konataminiranost hrane plesnima,zavisno od stepena promene boja,ukusa,mirisa i konzistencije,ukazuje na smanjenu energetsku i hranljivu vrednost hrane. Postojanje mikotoksina u hrani,znak je da takvu hranu ne treba davati svinjama,jer zavisno od količine i vrste mikotoksina može doći do poremećaja zdravlja,reprodukcije i uginuća. U praksi ishrane svinja kako na velikim farmama tako i u manjim zapatima,najveći značaj imaju:aflatoksikoza,ohratoksikoza,fuzariotoksikoza i trihocetenske toksikoze svinja. AFLATOKSIKOZU svinja izazivaju mikotoksini koje proizvodi plesan:aspergilus flavus.postoji oko 40 vrsta aflatoksina od kojih su najvažniji:aflatoksinb1,b2,g1 i G2. Aflatoksin B1 je kancerogen za životinje i ljude,hepatotoksičan je i termostabilan.

8 Aflatoksini su izolovani iz brojnih hraniva za svinje,kao što su kukuruz,ječam,pšenica,mleko. Aspergilus flavus proizvodi aflatoksin pri temperaturi od od C i vlazi od 13-14%.Učestalost kontaminacije hrane i hraniva za svinje je različita pojedinih godina.simptomi aflatoksikoze svinja zavise od količine mikotoksina u hrani,dužine trajanja ishrane i kategorije svinja.prasad i mlade svinje u porastu osetljivije su od starijih svinja.učestalost bolesnih svinja kreće se i do 100%,ali najčešće 30-45%.Mortalitet iznosi od 5-30%. Aflatoksikoza se javlja kao perakutna(uginjavanje nastaje za nekoliko sati),akutna(smrt nastaje za 12h) i hronična koja je u praksi ishrane i najčešči oblik. Najčešći znaci aflatoksikoze kod svinja su slab apetit,povećanje broja kržljave prasadi,nakostrešenost dlake,slab prirast i povećana konverzija hrane.obolele svinje su manje otporne i na krvavi proliv(infekcija sa Treponemom hyodisenteriae) i na crveni vetar,infekcija sa Erysipelothrix rhusiopathiae zbog imunosupresivnog dejstva aflatoksina..aflatoksin B1 ostavlja rezidue u jetri,bubrezima,mićićima i mleku.relativno se brzo izlučuje iz organizma svinja i karenca aflatoksinina kod svinja je 4 dana. Dosadašnji pokušaji lečenja obolelih životinja svodili su se na simptomatsku terapiju uz veliki utrošak skupih lekova koji nisu davali odgovarajuće rezultate u borbi protiv mikotoksikoze.vetrinarska medicina do pojave preparata na bazi prirodnih zeolita nije imala odgovarajuće efikasno sredstvo u borbi protiv mikotoksikoza kod domaćih životinja. Naša zemlja je bogata najkvalitetnijim zeolitima koji sadrže čak 90% aktivne komponente.zeolitski minerali imaju zadatak da efikasno,selektivno i brzo adsorbuju mikotoksine u hrani i na taj način znatno smanjuju njihovu biodostupnost i samim tim njihovu toksičnost. Robert Širtov Doktor veterinarske medicine sci ZAŠTITA VOĆAKA I VINOVE LOZE U PERIODU MIROVANJA U periodu od opadanja lišća do bubrenja pupoljaka, paraziti i štetočine koje su se intenzivno hranile i razmnožavale na voćkama i vinovoj lozi, miruju u određenom stadijumu otpornom na niske temperature. Da bi se utvrdilo njihovo prisustvo neophodno je pregledati zasade pod voćem i vinovom lozom tokom zimskog perioda i na osnovu utvrđenog stanja odlučiti da li ima potrebe za zimskim prskanjem. Takođe pre zimskog prskanja neophodno je obaviti mehaničko suzbijanje štetnih organizama. Mehaničke mere zaštite višegodišnjih zasada Jedna od obaveznih mera zaštite tokom faze mirovanja voćaka i vinove loze, pored redovnog orezivanja jeste uklanjane obolelih grana i grančica (lastara) i njihovo iznošenje van voćnjaka i vinograda kao i obavezno spaljivanje. Na jabučastom voću (jabuka, kruška, dunja i mušmula) naročito treba obratiti pažnju na simptome koje izaziva bakterija Erwinia amylovora, izazivač bakteriozne plamenjače jabučastog voća. U slučaju pojave ove izuzetno destruktivne i vrlo opasne bakterije potrebno je odstraniti obolele biljne delove, grane, grančice, skeletne grane, i to cm, pa i preko 50 cm ispod zaraženog dela voćke u zavisnosti od debljine obolele grane koja se uklanja. Pribor kojim se vrši orezivanje obavezno treba dezinfikovati u toku i posle rezidbe sredstvima kao što su VARIKINA, ETANOL ili BAKARNI PREPARATI. Nakon primene bakarnih preparata pribor za rad se mora dobro oprati vodom kako ne bi došlo do njegove korozije. U svim višegodišnjim zasadima (voćke i vinova loza) treba ukloniti sve grane i grančice sa stabala koje su obolele, suve i polomljene, ukloniti sve plodove koji su ostali da vise na granama, zatim ukloniti sasušeno lišće i koru na čokotima vinove loze, jer su upravo to mesta gde prezimljavaju mnogi paraziti i štetočine tokom zimskog perioda.

9 Obavezno pregledati sve višegodišnje zasade na Agrobacterium tumefaciens prouzrokovača bakterioznog raka voćaka i vinove loze. Zaražene delove odstraniti po istom postupku kao kod Erwinia amylovora. Dejan Mujakić Dipl.ing.poljoprivrede-smer zaštita bilja BOLESTI POVRĆA U PLASTENIČKOJ PROIZVODNJI Bolesti koje se prenose semenom i njihovo suzbijanje Veći broj povrtarskih biljaka proizvodi se setvom semena pri čemu se dobija rasad. Da bi povrtarska proizvodnja bila uspešna potrebno je proizvesti zdrav rasad. Uslov je zaštita od parazita koji prouzrokuju poleganje i propadanje rasada a prenose se semenom. Paraziti koji se prenose semenom su Phytophtora infenstans - plamenjača paradajza, Diaporthe vexans-mrka trulež i pegavost plavog patlidžana, Fulvia fulvan - plesnivost lista paradajza, Sclerotinia sclerotiurum -bela trulež bijlaka, Fusarium solan - fuzariozna trulež paprike, Colletotrichum capsici -antraknoza paprike, Clavibacter michiganensis spp.michiganensis - bakteriozni rak uvelosti paradajza, Pseudomonas syringe pv.tomato - crna pegavost lišća i krastavost plodova paradajza. Phytophtora infenstans Sclerotinia sclerotiurum Colletotrichum capsici Clavi. michi. spp.michi. Diaporthe vexans Pseudomonas syringe pv.tomato

10 Suzbijanje parazita koji se prenose semenom najuspešnije se ostvaruje kombinovanjem različitih mera kao što su: setva zdravog nezaraženog semena, setva otpornih sorti, uništavanje obolelih biljih ostataka i samoniklih biljaka, primena plodoreda i dezinfekcija semena vodom i odgovarajućim hemijskim preparatima. 1. Tretiranje (zaprašivanje ili potapanje) semena fungicidima na bazi Tirama, Kaptana, Metalaksila i dr. Zaprašivanje semena je prilično jednostavan postupak. Seme se zapraši da bi se kasnije preručilo u drugu posudu u koju ostaje suvišak preparata. Potapanje semena može da se vrši i fungicidima na bazi aktivne materije propamokarb hidrohloridau kome se seme potapa. 2. Potapanjem u rastvore i to: Za sprečavanje bakterioznih oboljenja seme paprike držati u rastvoru veterinarskog streptomicina 0,1%, držati seme 24 časa i nakon toga ga isprati pod mlazom vode 10 min., prosušiti i sejati. 3. Dezinfekcija semena se vrši i u rastvoru varikine (200ml varikine u 800 ml.vode) u trajanju od 0,5 časova uz stalno mešanje. Nakon toga dobro isprati seme prosušiti i sejati. 4. Dezinfekcija semena se vrši i u vodi na t od 50 C u vremenskom intervalu minuta. 5. Za sprečavanje pojave verticilijuma ili zelenog uvenuća, seme se potopi u 2% akustičnu sodu i tako se drži cele noći (12 časova) nakon toga se ispere pod mlazom hladne vode min., prosuši i seje. Bolesti koje se održavaju u zemljištu i njihovo suzbijanje Veliki broj gljivičnih i bakterijskih bolesti se održava u zemljištu i na biljnim ostacima, micelijom (Phytophtora capsici - plamenjača paprike, Tanatephorus cucumeris - propadanje ponika i trulež biljaka, Verticillium - albo atrum verticiliozno (zeleno) uvenuće biljaka, Fusarium oxysporum f.sp.lycopersici - fuzariozno uvenuće paradajza, Fulvia fulva - plesnivost lista paradajza, Fusarium solani - fuzariozna trulež paprike, Ralstonia solanacearum - bakteriozno uvenuće biljaka) i u toku vegetacije, posebno u zatvorenom prostoru, nanose ogromne štete velikom broju povrtarskih biljaka. Veliki problem nastaje u plasteničkoj proizvodnji s obzirom da se ove parazitne bolesti održavaju više godina (5-7) u zemljištu i na biljnim ostacima. Verticillium-albo atrum Fusarium solani Fulvia fulva Ralstonia solanacearum Fusarium oxysporum f.sp.lyco. Suzbijanje ovih parazita vrši se primenom plodoreda, uništavanjem zaraženih biljnih ostataka - iznošenjem iz plastenika i spaljivanjem, gajenjem otpornih sorti, setvom zdravog semena,

11 dezinfekcijom opreme, da je Ph vrednost zemljišta podešen na 6,5-7, dezinfekcija zemljišta vodenom parom i fungicidima kada je potrebno da se preparat izmeša sa zemljom do dubine od 8-10 sm. Jedan od najboljih fumiganata su Basamid granule, preparat se primenjuje 45 dana pre rasađivanja povrća. Primenjuje se 60g/m2 preparata. Da bi dejstvo preparata bilo uspešno pre nego što se preparat nanese uniformno na površinu ručno ili mašinski ona mora biti pripremljena (2-3 nedelje pre primene preparata) kao za setvu povrća. Primena preparata se vrši na temperaturi 8-20 C i vlažnosti supstrata 60% vodnog kapaciteta (1-2 nedelje pre primene). Nakon nanošenja preparat se inkorporira na dubini od cm. Tretirano zemljište se prekrije folijom (ekspozicija 7 dana). Nakon ekspozicije ukloniti plastičnu foliju i obraditi zemljište na dubini na kojoj je vršena inkorporacija. Aeracija (provetravanje) zemljišta traje 3-10 dana u zavisnosti od temperature zemljišta. Nakon toga se radi biotest klijavosti i koristi se salata (niče za 3 dana). Najuspešnije suzbijanje se postiže kombinovanjem svih navedenih mera. Mica Stajić Dipl.ing.poljoprivrede-smer zaštita bilja AKTIVNOSTI MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE REPUBLIKE SRBIJE Vlada Republike Srbije na sednici održanoj godine usvojila je Nacrt Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju i uputila ga Narodnoj skupštini na usvajanje po hitnom postupku. Državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije Senad Mahmutović prisustvovao je, 18. decembra godine na konferenciji Zadruge kao potencijal razvoja Srbije, u Beogradu. Tom prilikom državni sekretar Mahmutović je istakao da je kroz Nacrt zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju stvorena pravna osnova da zadruge mogu biti korisnici subvencija. U Srbiji su većina poljoprivrednih registrovanih gazdinstava mala gazdinstva, koja samo udružena u zadruge mogu da ostvare efikasnu i racionalnu proizvodnju i na taj način budu konkurenti na tržištu, rekao je Mhmutović i dodao da je u donošenju Zakona o zadrugama prvi uslov da članovi zadruga ostvare bolje efekte na tržištu. U svetu je više od 800 miliona ljudi uključeno u zadružni sistem. To pokazuje koliko su zadruge moćna ekonomska i tržišna sila, zaključio je državni sekretar Mahmutović na Konferenciji. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede održalo je kolegijum na kome su razmatrani godišnji izveštaji o radu uprava i direkcija u sastavu Ministarstva kao i realizacija finansijskog plana za godinu. Na kolegijumu je usvojen plan rada Ministarstva u januaru godine, a kao prioritet je istaknuta priprema pravilnika o uslovima i načinu korišćenja subvencija na osnovu Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju čije usvajanje se očekuje krajem januara. Poslali smo Skupštini na usvajanje Zakon o podsticajima u poljoprivredi, isplatili smo 99,5% planiranih subvencija, povećali smo agrarni budžet i počeli ozbiljne pregovore s investitorima o kapitalnim ulaganjima u našem resoru. Sve su to razlozi zbog kojih u godinu ulazimo sa optimizmom, istakao je ministar Goran Knežević na današnjeg kolegijumu. U organizaciji Instituta za primenu nauke u poljoprivredi, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije, Američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) i Evropske unije (FAND projekat) u hotelu Čigota na Zlatiboru, od 22. do 24. januara godine, održava se Četvrti seminar Poljoprivredne

12 savetodavne i stručne službe Republike Srbije za unapređenje savetodavnog rada. Seminar se održava u cilju kontinuiranog usavršavanja znanja savetodavaca, razmene njihovih mišljenja i iskustava, dolaženja do novih predloga i ideja u cilju razvoja savetodavstva i pružanja što bolje i efikasnije pomoći poljoprivrednim proizvođačima. Predviđen je rad u plenumu i po radionicama iz različitih oblasti poljoprivrede: ratarstvo i povrtarstvo, stočarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo, zaštita bilja, FADN a i Programa razvoja mladih u ruralnim sredinama (4H). Na Seminaru učestvuju predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije, predstavnici Američkog Ministarstva poljoprivrede i Evropske unije, savetodavci Poljoprivrednih savetodavnih i stručnih službi Republike Srbije, profesori Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu i Novom Sadu, stručnjaci iz naučnih insituta i vodeći stručnjaci iz pojedinih oblasti poljoprivredne proizvodnje, gosti iz zemlje i inostranstva i predstavnici medija. AKTIVNOSTI POLJOPRIVREDNE SAVETODAVNE I STRUČNE SLUŽBE VRANJE Poljoprivredna savetodavna i stručna služba Vranje je u prethodnom mesecu pružila veliki broj saveta poljoprivrednim proizvođačima, što direktnim kontaktom (obilaskom na poljoprivrednom gazdinstvu kao i u službi), što putem radionica, medija (elektronskih i pisanih), portala PSSS i telefona. Poljoprivredna savetodavna i stručna služba Vranje je u periodu od do godine uspešno organizovala i realizovala Seminar Zimsku školu za poljoprivredne proizvođače. Na Seminaru su pored predavača iz službe bili prisutni i eminentni predavači iz različitih poljoprivrednih organizacija i instituta. Ovom prilikom obuhvaćene su različite teme iz svih oblasti poljoprivrede i mere agrarne politike resornog Ministarstva. Sve informacije iz oblasti poljoprivrede, kako stručne, tako i u vezi aktuelnih dešavanja u poljoprivredi mera Agrarne politike Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije zainteresovani mogu dobiti dolaskom u službu, na telefone savetodavaca i službe, om, SMS porukama ili na zvaničnom sajtu Poljoprivrednih savetodavnih i stručnih službi Srbije odnosno sajtu Ministarstva poljoprivrede,šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije