Biljni i sintetski otrovi. Alkaloidi Prf.dr sci med. Isidora Milanović

Величина: px
Почињати приказ од странице:

Download "Biljni i sintetski otrovi. Alkaloidi Prf.dr sci med. Isidora Milanović"

Транскрипт

1 Biljni i sintetski otrovi Alkaloidi Prf.dr sci med. Isidora Milanović

2 Alkaloidi su organska jedinjenja biljnog porekla. U svom molekulu sadrže atome vodonika, ugljenika, kiseonika i sumpora (amanitin, faloidin). Reaguju bazno i zbog toga su i dobili takav naziv. Zbog baznog karaktera u biljnom materijalu se nalaze uvek vezani za neku kiselinu (mekonska, limunska i jabučna). Iz tih soli se mogu potisnuti jačom bazom (amonijum hidroksid, NaOH, Na 2 CO 3 ).

3 Na običnoj temperaturi većinom su čvrste, bezbojne, materije, gorkog ukusa, kristalnog oblika, ali postoje i izuzetci. Berberin i kurarin su obojeni, a nikotin je tečan i obojen. Slabo su rastvorni u vodi, a mnogo bolje u organskim rastvaračima. Neki alkaloidi su optički aktivni, neki fluoresciraju, a gotovo svi imaju karakteristične UV spektre. Neki od alkaloida se danas dobijaju i sintetskim putem.

4 Toksičnost Neki alkaloidi se mogu koristiti u medicinske svrhe, a neki pokazuju izrazitu toksičnost i u malim dozama. Među njima se nalaze najjači poznati otrovi (akonitin, kolhicin, nikotin, konin, strihnin). Jačina toksičnosti je svakako povezana sa njihovom hemijskom strukturom i metabolizmom. Neki od njih se koriste kao sredsva za uživanje i stavraju zavisnost (morfin, kokain).

5 Simptomi Za neke alkaloide postoje karakteristični simptomi trovanja (stihnin, atropin) koji mogu da usmere njihovo istraživanje u biološkom materijalu, kako za života, tako i posle smrti. Tokom obdukcije se ne zapažaju nikakve karakteristične promene na organima, tako da informacije o ponašanju osobe i okolnostima slučaja su veoma važne kod ove vrste trovanja.

6 Alkaloidi opijuma Opijum je sasušeni mlečni sok iz zasečenih nezrelih plodova (čaura) maka. Osušeni sok se sakuplja I presuje u obliku kolačića ili hlebčića mrke boje. Ova masa se zove sirovi opijum, gorkog je ukusa i specifičnog mirisa. Sadrži veći broj alkaloida, smolaste materije, belančevine. Od alkaloida najznačajniji su: Morfin 10% Narkotin 4-10% Papaverin 0,5-1% Narcein 0,1-1% Kodein 0,2-0,8 % Tebain 0,15-0,5 %

7 Heroin i codein i sintetički preparati slični morfinu: methadone i pethidine. Morfin Kodein Metadon Heroin

8 Atropin (d-l-hioscijamin) Hioscijamin, Skopolamin Ovi alkaloidi se nalaze u biljkama Atropa belladona- velebilje, Hiosciamus niger-bunika Datula stramonium - tatula Velebilje sadrži najviše hioscijamina (do 1%), koji prilikom ekstrakcije iz biljke izomerizuje u atropin.

9 Kokain Glavni alkaloid biljke Erythroxylon coca. Nalazi se u svim delovima biljke. Kokain je čvsta, kristalna supstanca, gorkog ukusa, slabo rastvorna u vodi, a lako u organskim rastvaračima (etar, hloroform)

10 U prisustvu mineralnih kiselina ili razbalženih alkalija razlaže se (saponifikuje) do ekgonina, benzoeve kiseline i metilalkohola. Ova osobina se koristi za ispitivanje kokaina. COOH CH 3 OH

11 Nikotin Glavni alkaloid biljke Nicotiana tabacum, koja je dobila ime po Jean Nicotu, koji je najviše doprineo širenju biljke po Evropi. Sadržaj nikotina u biljci varira od klimatskih uslova i zemljišta, kao i pripreme. Duvan za pušenje obično sadrži 1-3% nikotina. Jedan gram cigarete sadrži od mg nikotina

12 Nikotin je jedan od retkih alkaloida koji je na sobnoj temperaturi tečan. Rastvara se u vodi kao i u organskim rastvaračima i mastima. Jaka je baza. Čist nikotin je bezbojna uljasta tečnost sasvim slabog mirisa. Stajanjem na vazduhu postaje mrk i dobija jak karakterističan miris. Spada u red najjačih otrova. Letalna doza je 60 mg. Izaziva hronična i akutna trovanja. Koristio se kao pesticid

13 Strihnin Sintetiše se u biljci Stryhnos nux vomica. Izolovan je iz biljke 1818.g. Najviše ga ima u semenu. Koristio se kao rodenticid. Konvuzivan je otrov. Letalna doza je od mg. Simptomi se javljaju oko 30 minuta po unošenju otrova. Deluje kumulativno.

14 Simptomi trovanja Veoma su karakteristični i dramatični. Dominantni simptom su tetanusni grčevi. Posle kratkog perioda uznemirenosti i straha, praćenog preosetljivošću na svetlost, iznenada dolazi do tipičnog konvulzivnog grča (opisthotonos, prosthotonos, pleurosthotonos). Faza grča traje oko 1-2 min.;zatim nastaje faza u kojoj se ti simptomi gube. Vilica je jako stegnuta, udovi jako ukočeni. Bolesnik je sve vreme svestan. Smrt nastaje u jednom od grčeva.

15 Akonitin (Aconitum napellus jedić) Spada u najjače poznate otrove. Letalna doza je 1-2 mg. Karakteristični simptomi su peckanje po jeziku i utrnulost, koja se širi dublje u grlo. Javlja se osećaj nadimanja usana i glave, utrnulost se širi po celom telu i jako snižavanje telesne temperature. Bolesnik je svestan sve vreme. Smrt nastupa usled paralize respiratornog centra.

16 Solanin Toksični je sasojak krompira. Solanin sadrže nezreli i proklojali krompiri (0,6%), dok se u zrelim krtolama nalazi u veoma maloj količini (0,002-0,012%). Trovanje je praćeno: glavoboljom, mukom, prolivom, povraćanjem, poremećajem vida i halucinacijama, cijanozom, a zatim sledi progresivna paraliza centralnog nervnog sistema.

17 GLJIVE Mikotoksini su grupa jakih otrova koje stvaraju različite vrste nižih biljnih vrsta poznate pod imenom gljive. Gljive iz familija Aspergillus, Fusarium i Claviceps rastu na biljkama i delovima biljaka koje se koriste u ishrani ljudi, pa su zbog toga veoma vazne. Familija Aspergillus, Aflatoksin, Ochratoksin Claviceps Purpurea Ergot alkaloidi Fusarium Deoxynivanelol T-2 Toxin Zearalenone

18 Aflatoksin stvara ga Aspergillus flavus gljivica budji koja se može naći i na sirovim biljnim plodovima za ljudsku i životinjsku ishranu. Naročito se nalazi na žitaricama (pšenica, pirinač, ovas, ječam), koštunjavim plodovima (kikiriki, lešnici, pistaci). Trovanja su zabeležena 1993 g, kada je aflatoksin detektovan u krvi, urinu i ljudskom mleku. Aflatoksin B 1 je mocno kancerogeno jedinjenje, koje reaguje sa DNK u trenutku kada se nalazi u obliku epoksida, što se dogadja u trenutku njegove bioaktivacije.

19 Ohratoxin-A, stvaraju ga A. ochraceus i Penicillium verruculosum tokom nepravilnog skladištenja (vlažni uslovi) žitarica, lekovitog bilja i ostalih produkata biljnog porekla kao što je kafa. Kada se unese u organizam, ohratoxin ostaje oko 35 dana, vezujući i se u velikom procentu za proteine plazme. Balkanska endemska nefropatija 1950.god. (BEN)- hronična na bubrežna bolest.

20 Halucinogene gljive Značajne ajne gljive koje sadrže jedinjenja sa halucinogenim svojstvima su iz vrsta: Amanita Muscaria Psilocibe

21 Pečurka iz bajke.. Staništa su joj Južna Afrika, Severna Amerika, Australija i Novi Zeland. Uprkos svojoj popularnosti nisu zabeležena smrtna trovanja ovom gljivom. Najvažniji toksini su muskarin i dekarboksilovani proizvod ibotenske kiseline - muscimol, koji je agonist GABA receptora. Izaziva pospanost i vrtoglavicu, praćenu euforijim i povećanom motornom aktivnošću, tremorom, agitacijom i halucinacijama.

22 Ispitivanje alkaloida u biološkim uzorcima se vrši iz baznog hloroformskog ekstrakta. Metode su: ü Bojene reakcije ü Imunohemijske reakcuje ü Hromatografija Za hromatografske tehnike potrebno je pripremiti uzorke ekstrakcijom.

23

24 Izdvajanje opijata iz urina čvsto-tečnom ekstrakcijom 1. Kondicioniranje kolone 2. Propuštanje hidrolizovanog urina preko adsorbensa 3. Ispiranje interferirajućih supstanci iz matriksa 4. Eluiranje analita (morfina)

25 Tehnike koje se koriste za detekciju, identifikaciju i kvantifikaciju alkaloida Hromatografija ü Tankoslojna (TLC) ü Tečna (HPLC) ü Gasna (GC) ügasna i tečna hromatografija sa masenim spektrometrom GC-MS i LC-MS)

26 Uslovi za tankoslojnu hromatografiju Mobilne faze: a) metanol:amonijak 100 : 1,5 b) toluol:aceton:etanol:amonijak 45 : 45 : 8 : 4 Reagensi za sprej a) Dragendorf b) Jod-plateat-kiseli

27 Opšti reagensi za istraživanje alkaloida Bojene rekcije Reagensi koji sa najvećim brojem alkaloida daju reakciju koja je najčešće obojen talog. Postoje opšti i specifični reagensi.

28 Opšti reagensi ü Majerov merkurihlorid (jodid) i kalijumjodid u vodi. Daje sa većinom alkaloida bele, žute ili svetložute taloge. ü Dragendorff-reagens- reagens- bizmutjidid i kalijumjodid u galc. sirćetnoj kiselini i vodi. Daje crvene i narandžasto-crvene taloge. ü Bertrand reagens silikovolframova kiselina i njena Na so. Tamno i svetlo žuta boja taloga. ü Pikrinska kiselina

29 Specifični reagensi ü Koncentrovana sumporna kiselina veratrin (žuta, narandžasta, crvena). Kolhicin (žuta), tebain (crvena), narkotin (limun žuta) ü Fröhde reagens Na ili amonijummolibdat u koncentrovanoj sumpornoj kiselini. Morfin sa ovim reagensom daje ljubičastu boju koja prelazi kasnije u zelenu pa u žutu. ü Marquins- reagens koncentrovana sumporna kiselina sa malo formaldehida. Koristi se za heroin, apomorfin, morfin kodein, papaverin) ü Kiseli rastvor jod platine(vi) i kalijumjodida.. Daje plave, ljubičaste i braon ljubičaste boje sa alkalodidma opijuma, atropinom, kokainom..