PRIRUČNIK ZA PRIPREMU OBUKE

Величина: px
Почињати приказ од странице:

Download "PRIRUČNIK ZA PRIPREMU OBUKE"

Транскрипт

1 PRIRUČNIK ZA PRIPREMU OBUKE U NEFORMALNOM OBRAZOVANJU I LOKALNOM RAZVOJU

2 Izdavač: Western Balkans Institute Kralja Milana 34, Beograd Autori: ISBN: Dizajn i prelom: Marko Stojanović i Jelena Nastić-Stojanović ISBN Etno iskre Ilustracija na koricama: Etno iskre Tekst završen u decembru godine. Za citiranje: Stojanović M., Nastić-Stojanović J. (2019), u agroturizmu, Western Balkans Institute WEBIN, Beograd 2019, Sva prava zadržava Western Balkans Institute WEBIN. Za potrebe prevoda, kopiranja i distribucije ovih materijala, molimo vas da kontaktirate WEBIN na office@wb-institute.org. Publikacija pripremljena u okviru projekta: Next Destination Balkans: Agritourism Landscapes Development (skraćeni naziv: LANDS) koji ko-finansira Evropska unija u okviru programa ERASMUS+ KA2 Capacity Building in Higher Education. Projekat sprovodi konzorcijum 15 institucija na čelu sa Visokom poljoprivredno-prehrambenom školom u Prokuplju kao glavnim partnerom. Podrška Evropske komisije za izradu ove publikacije ne predstavlja odobrenje njenog sadržaja koji odražava iskljucivo stavove autora. Evropska komisija se ne može smatrati odgovornom za bilo kakvu upotrebu informacija iznetih u ovoj publikaciji.

3 SADRŽAJ O priručniku 4 PRVI DEO: UVOD U OBUKE Obuke su učenje... 5 Zašto učimo? Kako učimo? Šta su obuke i ko su edukatori? Mesto obuka na tržištu stručnog usavršavanja.20 Ciklus obuke 23 DRUGI DEO: METODIKA OBUKA...40 Metode u obuci 42 Kompetencije edukatora u neformalnom obrazovanju.43 Trenerske veštine

4 O PRIRUČNIKU Ovaj priručnik priredili smo u okviru projekta LANDS za potrebe obuke regionalnog tima edukatora koji čine profesori sa partnerskih visokoškolskih ustanova iz Srbije i Bosne i Hercegovine, i praktičari u pružanju poslovne podrške malim i srednjim preduzećima iz regionalnih razvojnih agencija. Priručnik je namenjen široj grupi korisnika, a pre svega budućim i sadašnjim edukatorima koji su angažovani na obučavanju odraslih osoba. Priručnik je pripremljen kao praktičan material za pripremu i realizaciju obuke. Naš cilj sa ovim priručnikom je bio da edukatorima olakšamo postupak pripreme obuke, a zatim i izvođenje obuke. Ako smo u tome uspeli, onda je i ovaj priručnik ostvario svoju svrhu i bio je vredan našeg truda. Priručnik ima 2 osnovna dela: Prvi deo UVOD U OBUKE daje nam teorijski okvir obrazovanja odraslih i razumevanja kako odrasli uče. Drugi deo VEŠTINE I KOMPETENCIJE EDUKATORA nas upoznaju sa ključnim kompetencijama edukatora, odnosno setom znanja, veština i stavova koje edukator treba da poseduje da bi uspešno i učinkovito mogao da prenosi znanje na odrasle i kod njih razvija određene kompetencije. Sastavni deo ovog priručnika čine i trenerski materijali koje edukator može koristiti u pripremu i izvođenju obuke u agroturizmu. U materijale spadaju dizajn obuke, tok obuke, instrukcije i materijali za polaznike (eng. handouts). 4

5 PRVI DEO UVOD U OBUKE OBUKE SU UČENJE Daj čoveku ribu, i nahranićeš ga za ceo dan. Nauči čoveka da peca, i nahranićeš ga za ceo život. Konfučije Kaže se da čovek uči dok je živ. Otud i pojam celoživotno učenje u koji su ugrađeni svi obilici i načini učenja tokom života pojedinca, od najranijeg vaspitanja, preko formalnog obrazovanja, do kasnijeg neformalnog obrazovanja, stručnog usavršavanja tokom radne karijere i informalnog životnog učenja. Pitanje za diskusiju: Kako razumete razliku između obrazovanja i učenja? 5

6 Obrazovanje je process usvajanja znanja, vrednosnih obrazaca, stavova i veština, na formalan i organizovan način. Cilj obrazovanja je razvoj kompetencija. Obrazovanje se postiže učenjem. Učenje je process usvajanja znanja, stavova i veština na formalan, neformalan ili informalan način. Učenje može biti namerno ili slučajno. Kada završimo sa školovanjem (i formalnim obrazovanjem), tada smo već odrasle osobe. Tada znanje i veštine nastavljamo da učimo (razvijamo) kroz različite oblike neformalnog obrazovanja ili učenja, poput raznih seminara, obuka, radionica, studijskih boravaka, kurseva i slično. Za razvoj i usavršavanje veština je naročito važno praktično učenje na radnom mestu ili interaktivnim obukama, ili direktno podučavanje od strane nekoga ko je majstor te veštine. FORMALNO OBRAZOVANJE OBRAZOVANJE ODRASLIH NEFORMALNO OBRAZOVANJE CELOŽIVOTNO UČENJE INFORMALNO UČENJE Pitanje za diskusiju: Kako razumete razliku između formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja? 6

7 FORMALNO OBRAZOVANJE ODRASLIH koje nije predmet našeg zanimanja kao edukatora, jesu organizovani procesi učenja koji se ostvaruju na osnovu odobrenih nastavnih planova i programa osnovnog i srednjeg obrazovanja, i programa drugih oblika stručnog obrazovanja prilagođenih potrebama i mogućnostima odraslih i zahtevima tržišta rada, i realizuje se kao osnovno i srednje obrazovanje i kao posebni oblici obrazovanja (npr. obrazovanje za vozača A, B C, D ili E kategorije). 1 NEFORMALNO OBRAZOVANJE jesu organizovani procesi učenja na osnovu posebnih programa, radi sticanja znanja, vrednosti, stavova, sposobnosti i veština usmerenih na lični razvoj odraslih, rad i zapošljavanje i socijalne aktivnosti. 2 INFORMALNO UČENJE jeste proces samostalnog sticanja znanja, vrednosti, stavova, sposobnosti i veština, u svakodnevnom životnom, radnom i socijalnom okruženju. 3 Za ovo dalje učenje, neformalno obrazovanje i učenje, važna okolnost je to što smo sada odrasle osobe, a ne deca učenici. Kao odrasle osobe i formirane ličnosti, mi već imamo naš stil i način rada u svemu, pa i u učenju, specifične navike i rituale zbog kojih smo više ili manje efikasni u učenju, a i životni stil i dinamika su nam se promenili u odnosu na vreme kad smo bili deca učenici. Naš dan više nije predodređen za učenje. Sada imamo posao i porodicu, službena i privatna zaduženja, i različite dnevne obaveze. Osim toga, tu je i biološki faktor što smo stariji, manje imamo energije, brže se zamaramo i slabija nam je koncentracija. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, razumljivo je zašto su i stilovi i načini učenja dece i odraslih različiti. Zakon o obrazovanju odraslih Republike Srbije obrazovanje odraslih definiše delom jedinstvenog sistema obrazovanja Republike Srbije, koji obezbeđuje odraslima tokom celog života sticanje kompetencija i kvalifikacija potrebnih za lični i profesionalni razvoj, rad i zapošljavanje, kao i društveno odgovorno ponašanje. U zemljama Zapadnog Balkana, obrazovanje odraslih je zakonski uređeno na sličan i uporediv način. Tako je obrazovanje odraslih određeno delom jedinstvenog sistema obrazovanja u zemlji (u entitetu, odnosno kantonu u slučaju BiH). 1 Zakon o obrazovanju odraslih Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", 55 od 25. juna 2013, 88 od 29. septembra 2017 dr. zakon, 27 od 6. aprila dr. zakon, 6 od 24. januara dr. zakon) 2 Ibid 3 Ibid 7

8 Zakon o obrazovanju odraslih Republike Srpske 4 obrazovanje odraslih definiše delom jedinstvenog sistema obrazovanja Republike Srpske, kojim se obezbeđuje obrazovanje, usavršavanje i osposobljavanje odraslih lica. Zakon o obrazovanju odraslih Kantona Sarajevo 5 obrazovanje odraslih definiše delom jedinstvenog obrazovnog sistema Kantona i delatnošću od posebnog društvenog interesa za Kanton. Zakon o obrazovanju odraslih Hercegovačko-Neretvanskog Kantona obrazovanje odraslih definiše delom jedinstvenog obrazovnog sistema Kantona, ali navodi i da obrazovanje odraslih obuhvata celinu procesa učenja odraslih namenjenu: a) ostvarivanju prava na slobodan razvoj ličnosti; b) osposobljavanju za zapošljavanje, sticanju kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciji, dokvalifikaciji, sticanju i produbljivanju stručnih znanja, veština i kompetencija; i c) osposobljavanju za aktivno građanstvo. Svo učenje odraslih (obrazovanje, usavršavanje, osposobljavanje i sl.) ima jedan ili oba ishoda: a) razvoj kompetencija b) sticanje kvalifikacija Pitanje za diskusiju: Kako razumete razliku između pojmova kompetencija i kvalifikacija? 4 Službeni glasnik Republike Srpske, 59/09 5 "Službene novine Kantona Sarajevo", broj 40/15 8

9 Zakon o obrazovanju odraslih navodi sledeće definicije: KOMPETENCIJA (eng. Competence) je sposobnost upotrebe stečenih znanja, veština i stavova u različitim životnim situacijama. 6 KVALIFIKACIJA (eng. Qualification) jeste formalno priznanje stečenih ključnih i stručnih kompetencija utvrđenih standardima, u skladu sa ovim zakonom. 7 Ključna razlika između ova dva pojma leži u činjenici da je kompetencija umeće koje se može razviti ne samo kroz formalno obrazovanje već i kroz neformalno i informalno učenje i obuku, na organizovan ili neorganizovan način učenja. Sa druge strane, kvalifikacija je potvrda da neko lice vlada određenim umećem, u skladu sa važećim standardima. 6 Zakon o obrazovanju odraslih Republike Srbije 7 Ibid 9

10 ZAŠTO UČIMO? Kao edukatori, mi smo organizatori procesa učenja, i zbog toga je važno da razumemo proces učenja, zašto i kako (sve) odrasli uče. Reay (1994) u svom priručniku za trenere 8 iznosi sledeće pretpostavke o učenju: Učenje može biti svesno i nesvesno, planirano i neplanirano. Učenje je istovremeno i proces i rezultat. Nema učenja bez promene ono može biti i uzrok i posledica promene. Znanje se može steći iz svakog iskustva - uspeha ili neuspeha. Ne postoji samo jedan ispravan način učenja, svako uči prema svojim mogućnostima i stilu koju mu najviše odgovara. Iako je proces učenja suštinski interna stvar, on dobija dodatnu vrednost kada se podeli s drugima. Učenje je kontinuirani proces, a najbolje učenje je povezano s praktičnim iskustvom - primenom u praksi. Naučiti kako učiti najvažnije je od svih učenja Kroz proces učenja, mi trajno usvajamo nove informacije. Usvajanjem informacija o činjenicama (faktografske informacije) dobijamo znanje. Usvajanjem informacija o načinima i postupcima kako nešto funkcioniše i ovladavanjm tim načinima i postupcima kroz kroz praktičan rad, razvijamo veštine. Usvajanjem informacija i vrednosnim obrascima razvijamo stavove. 8 David G. Reay (1994), Identifying Training Needs (Competent Trainers Toolkit Series), Kogan page London 10

11 Funkcije učenja: UČENJE RADI STICANJA ZNANJA tj. šta ljudi treba da znaju (kognitivno učenje) UČENJE RADI RAZVIJANJA VEŠTINA tj. šta ljudi treba da umeju da urade UČENJE RADI USVAJANJA STAVOVA tj. kako ljudi doživljavaju svoj posao Sve tri navedene funkcije učenja (radi sticanja znanja, razvoja veština i usvajanja stavova), su zapravo u funkciji ličnog i profesionalnog razvoja pojedinca. Svi oblici obrazovanja i učenja za cilj imaju lični i profesionalni razvoj pojedinca, čime se misli na primetnu promenu kod pojedinca u njegovom/njenom znanju, razumevanju, ponašanju, stavovima i uverenjima (Velat, Radić Dudić, 2008). 11

12 Razvoj može da se postigne kroz obuku ali i na druge načine:, OBUKA UČENJE NA POSLU POSMATRANJE GLEDANJE VIDEA ČITANJE STUDIJSKE POSETE SLUŠANJE PREDAVANJA Ilustrativno objašnjenje kako ljudi uče, dao je kineski filozof Konfučije, 451 pre Hrista (Velat, Radić Dudić, 2008): Ja čujem i ja zaboravim. Ja vidim i ja pamtim. Ja radim i ja razumem. Silberman (1998) je ovo Konfučijevo objašnjenje proširio da bi nam još više približio značaj učenja uz praktičan rad: Kada čujem, zaboravim. Kada čujem i vidim, zapamtim malo. Kada čujem, vidim i postavljam pitanja ili razgovaram sa nekim, počinjem da razumem. Kada čujem, vidim, razgovaram i uradim, stičem znanje i veštine. Kada učim druge, u potpunosti ovladam. 12

13 Kroz podatke iz svog istraživanja o pamćenju koje nastaje na osnovu korišćenja različitih instruktivnih metoda, Silberman (1998) nedvosmisleno dokazuje da su praktičan rad i podučavanje drugih najefikasniji načini učenja, nakon kojih nam u memoriji ostaje najveći procenat naučenog sadržaja, za razliku od predavanja i čitanja, koje predstavlja kao neefikasne načine učenja. PREDAVANJE 5% ČITANJE 10% AUDIOVIZUELNA SREDSTVA 20% DEMONSTRACIJA 30% DISKUSIJA 50% PRAKSA KROZ RAD 75% PODUČAVANJE (UČENJE DRUGIH) 90% 13

14 KAKO UČIMO? Američki obrazovni teoretičar David Kolb je sa saradnicima godine definisalao teoriju učenja koju mnogi danas citiraju i koja čini teorijsku osnovu neformalnog obrazovanja. Prema Kolbu, ciklus učenja se sastoji iz četiri faze i to: KONKRETNO ISKUSTVO PRIMENA KONCEPTA NA NOVU SITUACIJU RAZMIŠLJANJE O ISKUSTVU RAZUMEVANJE KONCEPTA Ciklus učenja počinje konkretnim iskustvom nekim opažajem ili saznanjem, planirano ili slučajno. Zatim se razvija kroz refleksiju, odnosno aktivno razmišljanje o konkretnom iskustvu. Ciklus se nastavlja kroz konceptualizaciju, odnosno uopštavanje iskustva s ciljem razumevanja koncepta primljene informacije i kako se taj koncept može primeniti u sličnim situacijama. Ciklus učenja biva zaokružen primenom koncepta u novim situacijama. To će prouzrokovati novo konkretno iskustvo, tj. trenutak učenja, i ciklus ponovo započinje (Kolb, 1984). 14

15 Pitanje za diskusiju: Kko ste Vi razumeli ovu Kolbovu tvrdnju? Da bi se postiglo efikasno učenje, neophodno je da ljudi od posmatrača postanu učesnici (Kolb, 1984). Svako ima drugačiji stil učenja. Setite se kao ste naučili strani jezik. Neko je učio sam za sebe kod kuće gledajuči i slušajući amerićke filove i muziku, neko je jezik naučio u školi na redovnim časovima, neko je upisao tečaj jezika, a neko je odrastao u engleskom govornom području. Naučiti kako učiti, je važna odrednica u obrazovanju odraslih, kako za one koji uče, tako i za edukatore. Naročito je važno da edukatori razumeju različite stilove učenja odraslih, da bi svoju obuku pripremili na način koji najviše odgovara stilovima učenja polaznika obuke. Iako se i među odraslim pojedincima stilovi učenja razlikuju, Raey (1994) je pokušao da ukaže na neke zajedničke karakteristike načina kako odrasli uče: Odrasli najbolje uče kada vide čemu to vodi, tj. kada vide smisao tog učenja. Odrasli su zainteresovani i posvećeni da nauče novu materiju onda kada veruju da je to za njih korisno. Odrasli najbolje razumeju ono što uče kada to i praktično mogu da primene. Učenje se ostvaruje kroz pokušaje i pogreške. Zato je važno da se odrasli u procesu učenja osećaju sigurno i slobodno, i da mogu i da pogreše, dok edukatori treba da im pomognu da iz tih grešaka nauče. Kao što je Beket rekao: Pokušaj. Pogreši. Pokušaj ponovo. Pogreši ponovo. Pogreši bolje. 15

16 Odrasli dok uče, imaju potrebu za osvrtom na to učenje i za povratnom informacijom o tome šta su dobro uradili a šta treba da poprave. Odrasli efikasnije uče kada mogu u skladu sa sopstvenim stilom učenja da odluče o tempu kojim će učiti i napredovati kroz process učenja. Honey i Mumford (1986) su identifikovali 4 stila učenja: 16

17 AKTIVISTI MISLIOCI TEORETIČARI PRAGMATIČARI NAJBOLJE UČE IZ AKTIVNOSTI KOJE SNAGE SLABOSTI... sadrže nova iskustva, probleme, izazove; Lako se uživljavaju u "ovde i sada" aktivnosti (npr. igre, takmičarske zadatke, igranje uloga); Prija im da budu eksponirani.... im omogućavaju da posmatraju neku aktivnost, analiziraju šta se dogodilo i razmišljaju šta su na učili; Vole da imaju vreme za razmišljanje pre akcije i da "svare" ono što se dogodilo pre nego što prokomentarišu... im nude koncepte, teorije, modele, sisteme; Vole da istražuju međusobne veze, i povezuju događaje i ideje; Vole da imaju strukturisanu situaciju sa jasnim ciljem; Vole da imaju prostor da ispitaju metodologiju i logiku iza aktivnosti; Vole intelektualne izazove i skloni su perfekcionizmu...im nude praktično primenjive tehnike i znanja; Vole kada mogu da probaju nove tehnike uz vođenje i povratnu informaciju od strane eksperta; Žele da se fokusiraju na praktična pitanja Fleksibilni i otvoreni za nova iskustva, spremni da probaju nove stvari; Ne pokazuju otpor prema promenama Pažljivi, promišljeni, temeljni; Dobri posmatrači,dobri slušaoci; Sa lakoćom mogu da opišu ono što se dogodilo; Retko uskaču u zaključke Dobri u "vertikalnom" zaključivanju i generalizovanju; Racionalni i objektivni; Postavljaju dobra istraživačka pitanja; Sistematični u pristupu Skloni da testiraju stvari u praksi; Praktični, realistični, stoje čvrsto "na zemlji"; Direktni - odmah prelaze na stvar; Vole donošenje praktičnih odluka; Orijentisani na veštine i tehnike Tendencija da ulete u akciju bez razmišljanja i nedovoljno pripremljeni, skloni preuzimanju nepotrebnog rizika Tendencija da ne učestvuju direktno, da ostanu po strani; Teško donose odluke, često su preterano oprezni Slabiji u lateralnom razmišljanju, nizak nivo tolerancije za neizvesnost, neuređenost i višesmislenost; Slabo tolerišu subjektivnost i intuiciju, skloni korišćenju reči kao sto su: "treba, mora... Tendencija da odbiju sve što nema očiglednu praktičnu primenjivost; Ne zanimaju ih teorije i principi; Tendencija da usvoje prvo smisleno rešenje problema; Nestrpljivi za "blebetanje"; Uglavnom usmerni na zadatak, a ne na ljude 17

18 Ipak, nijedan od ova četiri stila nije isključiv, pa je tako moguće da jedna osoba bude istovremeno mislilac/teoretičar a neko drugi aktivista/pragmatičar, mislilac/pragmatičar ili čak teoretičar/pragmatičar. Takođe, stil učenja je kategorija koja se menja u zavisnosti od teme, iskustva, konteksta u kojem se uči, stepena zainteresovanosti i drugog (Velat, Radić Dudić, 2008). Zadatak: Uradite test sopstvenog stila učenja. 18

19 ŠTA SU OBUKE I KO SU EDUKATORI? Pitanje za diskusiju: Kako razumete pojam obuka? Možda najkompetnije značenje ovog pojma izveo je dugogodišnji edukator u brojnim UN programima Daniele Trevisani (2017). On je značenje pojma obuka objasnio na sledeći način: Obuka je unutrašnji razvoj, usvajanje veština i znanja radi razvijanja neke određene kompetencije. Obuka ima zadatak da unapredi određenu sposobnost, kapacitet, produktivnost ili ukupnu realizaciju. Obuka čini suštinu stručnog usavršavanja i stub na kojem se zasniva strukovno obrazovanje. U upotrebi su i brojni sinonimi poput: TRENING AKTIVNA OBUKA AKCIONO UČENJE SEMINAR TIMSKO UČENJE PARTICIPATIVNO UČENJE RADIONICA ISKUSTVENO UČENJE FACILITATIVNO UČENJE TRANSFORMATIVNO UČENJE UČENJE U GRUPI Međutim, bez obzira na pojam koji koristimo, suština je u specifičnom prostupu koji podrazumeva rad u grupi, aktivno uključivanje svih u grupi u proces izvođenja obuke, puno interakcije i praktičnog rada. Onaj ko uči je u centru pažnje, sadržaj se 19

20 prilagođava njegovim potrebama, a edukator pristupa grupi sa uvažavanjem svakog pojedinca. Obuka koja podrazumeva aktivno uključivanje učesnika se zasniva na našim saznanjima o tome kako odrasli uče. Naime, istraživanja u ovoj oblasti ukazuju na osnovnu karakteristiku odraslih u procesu učenja, a to je da žele da budu uključeni, da budu tretirani sa uvažavanjem i poštovanjem i da imaju mogućnost da postavljaju pitanja i da odgovaraju na različite izazove (Velat, Radić Dudić, 2008). Razlike između treninga i tradicionalnog predavanja Trening nije predavanje. Trening je mnogo više od toga. Predavanje je samo jedna od metoda rada i obrađivanja sadržaja na treningu. Ključne razlike između tradicionalnog predavanja i treninga su različitom fokusu, različitoj podeli uloga, i u razlike u tome kako j koncipiran sadržaj predavanja odnosno treninga. FOKUS ULOGE SADRŽAJ TRADICIONALNO PREDAVANJE Učenje fokusirano na slušanju i dobijanju informacija. Lice koje uči je pasivan učesnik, dobija informacije i instrukcije; Odgovornost za proces učenja je na predavaču. Sadržaj je unapred određen od srane predavača. Sadržaj se na predavanju prezentuje polaznicima. TRENING Učenje je fokusirano na iskustvu, učešću, demonstraciji i praktičnom radu iskustveno učenje. Lice koje uči ima aktivnu ulogu, učestvuje u obuci kroz različite oblike učešća (diskusija, demonstracija, igra, i td.) sa ciljem razmene iskustava i učenja jednih od drugih. Edukator je facilitator procesa učenja, daje joj usmerenje, ali je odgovornost za process učenja podeljena između edukatora i aktivnog učesnika obuke. Teorijsku osnovu daje edukator, a iskustva i kreativni sadržaj dolazi od učesnika treninga. Sadržaj se stvara tokom treninga kroz aktivno učešće polaznika treninga. 20

21 MESTO OBUKA NA TRŽIŠTU STRUČNOG USAVRŠAVANJA Obuke čine kičmu tržišta stručnog usavršavanja. Stručno usavršavanje je bitan činioc ličnog razvoja svakog čoveka, ali je važan segment politike ljudskih resursa svake kompanije. Koliko je stručno usavršavanje važno možemo razumeti i na primeru regulisanih profesija u kojima je stručno usavršavanje zakonska obaveza bez koje se ne može obavljati delatnost. U privatnom sektoru stručno usavršavanje nije regulisano zakonom ali je itekako prisutno, čak u većoj meri nego u regulisanim profesijama, jer tamo je to obaveza a u privatnom sektoru je to potreba bez koje kompanija i pojedinci ne mogu da održe poslovni rast i razvoj. Silberman je istakao da se preko obučavanja usvoji do 90% sadržaja učenja. S tim u vezi, nije teško razumeti zašto kompanije ulažu ogroman novac u obuke kao najefikasniji način da se zaposleni osposobe da prate poslovne trendove i usklađuju poslovanje sa globalnim trendovima. Trend upućuje na obim, a obim upućuje na novac. U poslovnom svetu razumevanje trendova znači razumevanje tokova novca. To je jedan od ključnih razloga zašto se obukama daje toliki značaj u privatnom a u poslednje vreme, sve više i u javnom sektoru. Ko inicira odnosno organizuje obuke? Kako obuke nastaju? Treba imati u vidu da postoje 2 kategorije stručnog usavršavanja: a) stručno usavršavanje u regulisanim profesijama dakle, obavezno, zakonski 21

22 regulisano, standardizovano i td. Ukoliko je ova kategorija stručnog usavršavanja predmet našeg interesovanja, neophodno da naše programe akreditujemo kod nadležnog državnog organa u skladu sa propisima koji regulišu stručno usavršavanje u određenoj profesiji. b) svo ostalo stručno usavršavanje Obuke u regulisanim profesijama organizuju akreditovani pružaoci koji su ispunili propisane standarde a izvode ih edukatori koji ispunjavaju propisane standarde. Sve druge obuke organizuju pružaoci na slobodnom tržištu na jedan od 2 načina: 1) prepoznavanjem tržišne prilike tj. trenda i isticanjem ponude na tržištu npr. Mokrogorska škola menadžmenta 2) na zahtev naručioca posla npr projekat USAID FARMA, brojni međunarodni projekti, zatim hoteli, kongresni centri, kompanije u oblasti prehrambene industrije, državne institucije i sl. I u jednom i u drugom slučaju obuke izvode angažovani edukatori tj. treneri, (tzv. spoljni saradnici) angažovani na osnovu ugovora. Trend kao fenomen koji smo malopre pominjali, takođe upućuje na relevantnost. Iz prethodnog možemo zaključiti da je jedna od najvažnijih karakteristika obuka - relevantnost, odnosno njihova svrsishodnost i primenjivost u datom okruženju. Od toga koliko je obuka relevantna zavisi u kojoj meri će biti tražena, eksploatisana i prisutna na tržištu. Naravno, osim što je relevantna, obuka mora da ima i kvalitetan sadržaj kao i da bude realizovana na odgovarajući način, da bi bila upotrebljiva i dobro ocenjena od strane učesnika. Od interesovanja i pripreme trenera tj. edukatora zavisi sa kakvim intezitetom će trener biti angažovan u sektoru obuka. Kada trener jednom kada uđe u svet obuka sa dobrim ocenama od strane polaznika, dobiće veliki podstrek da tu i ostane, jer osim ličnog zadovoljstva dobro ocenjenim treningom, tu je i materijalna satisfakcija. Trenerski angažman spada u kategoriju bolje plaćenih angažmana. Trenerski angažman donosi i poželjan društveni status i prestiž, naročito ako trener sarađuje sa državnim organima, političkim strukturama, međunarodnim organizacijama i projektima i naravno univerzitetskom zajednicom. 22

23 CIKLUS OBUKE Teorija kaže da ciklus obuke čine sledeće faze: Utvrđivanje potreba Evaluacija obuke Dizajniranje obuke Izvođenje obuke Dakle prvo se ispitaju potrebe za obukom, odnosno za kakvom vrstom usavršavanja postoji potreba među korisnicima. Zatim se pristupa dizajniranju obuke tako da ona svojim sadržajem može da zadovolji identifikovanu potrebu. Zatim se obuka realizuje, a po završetku se evaluiraju učinci obuke odnosno, procenjuje se koliko je obuka doprinela da korisnici unaprede svoja znanja, veštine i stavove. Međutim, u praksi, stvari veoma često izgledaju drugačije. Sa jedne strane, utvrđivanje potreba se kao korak u pripremi često preskače, što edukatoru može stvoriti glavobolju tokom pripreme obuke, a naročito tokom realizacije, ako sadržaj obuke ne bude odgovarao potrebama učesnika obuke. Sa druge strane, utvrđivanje potreba nikada se ne odvija samostalno od drugih pripremnih radnji, već paralelno, jer su svi pripremni aspekti međuzavisni. Npr. kakav će biti dizajn obuke zavisi od potreba učesnika, ali i od prostornih i tehničkih mogućnosti za izvođenje obuke. Zato 23

24 se u praksi celokupan proces pripreme odvija integralno, kao jedan međuzavisni paket aktivnosti koje dok se ne realizuju u celini, obuka ne može da počne. Zato se obuci pristupa kao poslu koji ima 3 faze: PRIPREMA OBUKE FOLLOW UP IZVOĐENJE OBUKE #1 PRIPREMA OBUKE Sada ćemo razmotriti na šta se odnosi priprema obuke. Faza izvođenja obuka i follow-up faza biće biće predmet narednih modula. U pripremi svake obuke treba da pratimo 3 kljulna koraka i to: 24

25 1. ZADATAK Na početku je važno da jasno razumemo šta je naš zadatak kao trenera, sa kim treba da radimo, šta se od nas očekuje. Ovo je veoma važno, jer je čest slučaj da naručioc posla želi da realizujete obuku sa nekom grupom, ali ne ume da objasni šta tačno želi da postigne sa tom grupom sa takvom obukom, ili ima pogrešnu pretpostavku o potrebama grupe ili pogrešnu predstavu o temi obuke. Ako se zadatak precizno ne utvrdi, postoji visok rizik da obuka ne protekne u najboljem redu, da ne izazove odgovarajuće interesovanje učesnika, da im ne bude korisna i da ne odgovori na potrebe zbog kojih je i organizovana, i da sveukupna ocena bude loša. Zato nemojte prelaziti na sledeći korek pripreme dok ne budete jasno razumeli šta je vaš zadatak. 2. PROCENA POTREBE ZA USAVRŠAVANJEM Nakon što ste utvrdili zadatak, prežite na procenu potreba za usavršavanjem. Pitajte ko su učesnici obuke i tražite da vam se omogući kontakt sa njima da biste mogli da se upoznate sa njihovim profilom i izvršite procenu njihovih potreba za usavršavanjem. Procena potreba treba da nam obezbedi informaciju o profilu naših učesnika, njihovim prethodnim iskustvima, i znanjima, veštinama i stavovima koje su stekli, i potrebama za daljim usavršavanjem, kao i o očekivanjima od obuke. Na osnovu ove informacije, moći ćete da procenite na kom nivou obučenosti su vaši učesnici, tj. da li su na osnovnom nivou, srednjem ili naprednom, i kako da dizajnirate i planirate obuku tako da zadovoljite njihova očekivanja. Procenu potreba možemo raditi direktno, tako što ćemo učesnicima poslati instrument na mail da popune i vrate nam ga nazad na obradu (primarna procena potreba) ili preko naručioca obuke koji će nas informisati o profilu učesnika (sekundarna procena potreba). Procena potreba se često preskače kao korak i ako joj se ne posveti dovoljno pažnje (od strane trenera, naručioca obuke ili učesnika), povećava se rizik da obuka ne postigne svoj cilj. 25

26 INSTRUMENT ZA PRIMARNU PROCENU POTREBA 9 Elementi instrumenta za procenu potreba uključuju sledeće: Ime i prezime Kontakt podatke Pol Starosnu dob Zanimanje i zaposlenje Obrazovanje Ranija iskustva sa obukama (tema, organizator, edukatori) Očekivanja Navedeni elementi nam služe da sadržaj, materijale, pristup i igre primerimo profile, polu, uzrastu i potrebama učesnika. 3. PRIPREMA TRENERA I MATERIJALA I LOGISTIČKA PRIPREMA Sada prelazimo na treći korak: pripremu trenera, materijala i logističku priprema. Počnimo od poslednjeg. LOGISTIČKA PRIPREMA podrazumeva definisanje mesta i prostora u kojem će obuka biti održana (otvoreni/zatvoreni prostor, sala/učionica, (ne)dostupno za osobe sa invaliditetom, ima fiksirane stolice i stolove ili raspored može da se menja i sl.), neophodne opreme (projector, laptop, flipčart, i sl.) i rekvizita koji će se koristiti tokom obuke (papir, olovke, marker, postiti, kanap, makaze, krep traka i sl.) i štampe matrijala za učesnike (hendauti, evaluacioni formulari i sl.). Sa naručiocem treba precizno odrediti ko je zadužen za pripremu i obezbeđivanje navedenih potrepština, i šta su zaduženja edukatora. Edukator u svakom slučaju treba naručiocu da pošalje listu potreba u pogledu prostora, opreme, rekvizita i štampe materijala. Poželjno je i da se edukator upozna sa prostorom pre obuke kako bi video sve mogućnosti i ograničenja prostora i tome prilagidio obuku tj. dizajn. 9 Primer instrumenta za procenu potreba vidite u materijalima pod oznakom HO-3 INSTRUMENT. 26

27 Primeri nepredviđenih okolnosti kada morate da prilagođavate dizajn, pristup, izvođenje i sl: Fiksirane stolice i stolovi za pod, ne možete da pravite razmeštaj Nema struje / projektora / produžnog kabla Nema flip čarta ili FC papira Prostorija nepristupačna osobama sa invaliditetom Mali prostor, klaustrofobičan, neprijatan za rad Prostor bez ventilacije i prozora, zagušljiv, neprijatan za rad Nema dovoljno stolica za sve učesnike Logističku pripremu ćemo verovatno započeti već u fazi procene potreba za usavršavanjem, u direktnoj komuniaciji sa naručiocem. PRIPREMU EDUKATORA I MATERIJALA ZA OBUKU započećete odmah nakon procene potreba za usavršavanjem i upoznavanja sa logističkim mogućnostima. Pitanje za diskusiju: Pre nego što nastavimo sa upoznavanjem sa ovim segmentom pripreme, neophodno je da razmislimo, prodiskutujemo i razmenimo stavove kao edukatori na 2 veoma važna pitanja: a) Da li sve može da se prezentuje u formi obuke, i od čega to zavisi? b) Da li svaki edukator može da realizuje svaku obuku, i od čega to zavisi? 27

28 RAZMIŠLJANJA AUTORA O SPOMENUTIM DILEMAMA Prva dilema Iskustvo autora ovog priručnika govori da se u formi obuke mogu realizovati svi sadržaji koji zadovoljavaju sledeće pretpostavke: a) da je materija primerena za proces učenja kroz aktivnu obuku (kratku obuku tzv. crash course); b) da edukator razume i vlada materijom u procesu pripreme i izvođenja obuke u dovoljnoj meri da može facilitira proces učenja, primeni participativne metode i ostvari ciljeve obuke; c) da proces učenja može da se odvija kroz facilitiranje i iskustveno učenje i ne zahteva poznavanje specifičnih veština koje se razvijaju kroz profesionalnu praksu; d) da obuka ne proizvodi ili ne podstiče na rizično ili protivzakonito ponašanje i obavljanje regulisane delatnosti; e) da obuka ne proizvodi pravno dejstvo (javna isprava); f) i da sam edukator smatra da može da pripremi tu obuku; Druga dilema Da li svaki edukator može da realizuje svaku obuku, i od čega to zavisi? Odgovor zavisi od procene edukatora i specifičnosti materije koja treba da se obradi kroz obuku. Odgovor zavisi i od složenosti pripreme obuke i koliko je obuka intenzivna intenzivnije obuke se više baziraju na praktičnom radu i facilitaciju i tu je prostor za teoriju ograničen i sveden. Važan činioc je i to kako se sam trener oseća u odnosu na temu, da li mu leži ili ne i da li smatra da može obuku dobro i kvalitetno da pripremi. Važno je da edukatora vlada materijom i da se oseća sigurno u odnosu na temu, tako da svojim nastupom uliva poverenje učesnicima, umesto da ispolji nesigurnost i ostavi loš utisak kod učesnika kao neko ko nema puno veze sa materijom koju predstavlja. S tim u vezi, na edukatoru je odgovornost da napravi sopstvenu procenu da li određenu materiju može da pripremi i realizuje u formi aktivne obuke. Priprema trenera i materijala zavisi od činjenice da li trener već ima spremnu obuku i da li je ranije izvodio ili ne. U slučaju da je ranije izvodio obuku, i da ima spremne materijale, neće se puno zadržavati na pripremi, već će koristiti i prilagoditi postojeće materijale. U suprotnom, moraće da sprema materijale iz početka i da ovlada temom kroz sopstvenu pripremu. Kvalitetna priprema obuke može da potraje i do 2 nedelje. 28

29 Struktura materijala Detaljna priprema materijala obuhvata sledeće (Stojanović, 2018): MATERIJALI / RESURSI ZA EDUKATORE ZA UČESNIKE DIZAJN TOK OBUKE TUTORIALI PREZENTACIJE INSTRUKCIJE TUTORIALI PREZENTACIJE HANDOUT MATERIJALI DIZAJN je dokument namenjen edukatorima, koji šematski prikazuje strukturu i tok obuke. U dizajnu je svaka sesija predstavljena kroz vreme trajanja, naziv, sadržaj i ishode, zatim metode, materijale i resurse koje treba primeniti/obezbediti, i raspodelu uloga među edukatorima. Zove se još i košuljica. TOK OBUKE je dokument namenjen edukatorima, koji opisuje sledstveni tok aktivnosti na obuci, od otvaranja obuke do završetka obuke, kroz opis pojedinačnih aktivnosti. U ovom dokumentu je edukatorima naznačeno kojim redosledom i na koji način uvode novu aktivnost u obuku, i koje materijale koriste u realizaciji te aktivnosti. Svrha ovog dokumenta je da obezbedi da obuka protiče tečno, takoreći klo-klo. INSTRUKCIJE su pisana uputstva za edukatore, kako da realizuju određeni zadatak, igru ili diskusiju. Dokument sadrže uputstva o veličini grupe i načinu rada (npr. individualno, u paru, u timu, u malim grupama, u plenumu), trajanju aktivnosti, opis kako se aktivnost izvodi i da li postoji priprema i follow-up, svrha aktivnosti i čemu ona doprinosi, 29

30 materijalima koje treba pripremiti za učesnike za realizaciju te aktivnosti (npr. hendaut) i pomoćnim sredstvima i rekvizitima koji će se koristiti za realizaciju aktivnosti (npr. FC, papir, markeri, krep traka, stolice, kanap, lopta i td.) TUTORIJALI su priručnici sa teorijskim sadržajem koji treba predstaviti učesnicima na obuci. Oni su namenjeni edukatorima za pripremu obuke, ali i učesnicima obuke u formi handout materijala, kao sadržaj koji treba usvojiti. Tutorijale učesnicima distribuira pomoćni edukator na kraju obuke. PREZENTACIJE su audiovizuelni materijali čiji sadržaj prati sadržaj tutorijala. One sadrže slike, grafikone, ključne reči i rečenice koje najilustrativnije prikazuju i objašnjavaju sadržaj tutorijala čije usmeno predstavljanje je u toku. Prezentacije ne smeju da svojim sadržajem, bojama i efektima remete pažnju učesnika obuke. HENDAUT MATERIJALI su štampani materijali namenjeni učesnicima obuke da ih koriste tokom obuke za realizaciju zadatka, igre ili diskusije. Hendaut materijale učesnicima distribuira pomoćni edukator pred početak zadatka. Edukator neće nužno koristiti sve navedene materijale u pripremi i izvođenju obuke. Iskusniji treneri će većinu instrukcija koje se često koriste u obukama, znati na pamet, kao i tok obuke. Ukoliko je ranije izvodio obuku, edukator će imati pripremljene tutorijale, prezentacije i hendaute, kao i dizajn koji će prilagoditi novoj obuci onoliko koliko je neophodno. Ipak, bez obzira na iskustvo edukatora i uvežbanost neke obuke, neretko će se dešavati da u uigranu obuku uvodimo neke nove specifične elemente ili aktivnosti koje su posledica specifičnosti ciljne grupe ili aranžmana tj. konteksta u kojem izvodimo obuku. Tada ćemo i kao iskusni treneri, verovatno imati potrebu da pripremimo instrukciju za uvođenje novih elemenata i u instrukciji detaljno opišemo sve pojedinosti koje su nam kao edukatoru bitne u ovladavanju tom materijom. Takođe ćemo pripremiti i tok obuke, da bismo bili sigurni da smo dobro osmislili svaku plairanu novinu i uklopili je u celinu obuke. Zadatak: U paru analizirajte dizajn i tok obuke. 30

31 U kreiranju materijala, uvek se počinje od dizajna i toka obuke. Svi elementi dizajna treba da su objedinjeni tako da obuka ima dinamiku, ritam, variranje tema, metoda i trenera (Velat, Radić Dudić, 2008). Obuka treba da se dizajnira tako da bude uzbudljiva i da održi interesovanje učesnika. Matrica dizajna obuke (ili košuljica), kao šematski prikaz sadržaja i toka obuke sadrži sledeće elemente: Ciljevi obuke Satnica Opis sesija (teme i ključni sadržaji) Ishodi / tačke učenja Metode Sredstva i rekviziti Resursi Uloge edukatora 31

32 Matrica dizajna - košuljica CILJ(EVI): (znanja + veštine + stavovi) SATNICA TEME I KLJUČNI SADRŽAJI ISHODI / KLJUČNE TAČKE UČENJA METODE SREDSTVA I REKVIZITI RESURSI TRENERI 32

33 CILJEVI obuke se zasnivaju na potrebama učesnika i predstavljaju izjavu o tome šta učesnici treba da postignu tokom obuke, u pogledu usvajanja kompetencija, znanja, veština i promene stavova. Od toga kako smo formulisali ciljeve, zavisiće i kakav ćemo razvijati sadržaj, kakav ćemo zauzeti pristup u obuci i koje ćemo metode koristiti. Prilikom definisanja ciljeva, u vidu imajte SMART kriterijume: S (specific) određen M (measurable) merljiv A (achievable) dostižan R (relevant) relevantan T (time-bound) vremenski ograničen Cilj formulisan u skladu sa SMART kriterijumima je određen tj. jasan (nije uopšten, bez smisla, preširok i td.), zatim, merljiv upućuje na količinu, obim ili kvalitet onoga što želimo da postignemo, dostižan je (može se ostvariti tokom trajanja obuke), relevantan je i ima jasnu svrhu, i vremenski je ograničen (postoji definisano vreme do kada cilj treba da se ostvari). Npr: Cilj kampanje javnog zagovaranja je da do kraja mandata, Vlada donese Uredbu o zabrani upotrebe plastičnih kesa u malotrgovinskom prometu, kojim će se plastične kese izbaciti iz svakodnevne upotrebe. U definisanju ciljeva obuke nećemo biti ovako detaljni i široki, kao cilj u datom primeru, ali ćemo voditi računa da naš cilj uskladimo sa SMART kriterijumima. Ciljevi različito formulišu u zavisnosti od vrste promene koju želimo da proizvedemo: da li utičemo na razvijanje kompetencija učesnika, na njihovo znanje ili veštine ili na stavove. 33

34 Ciljevi koji se odnose na razvijanje kompetencija, formulišu se upotrebom nekog od sledećih glagola: Razviti / podstaći / analizirati / testirati / ojačati / unaprediti / iskazati Primeri: Razviti sposobnost vođenja tima. Podstaći razvoj preduzetničkih kompetencija. Analizirati nivo stručnih kompetencija učesnika. Testirati umeće dizajniranja stručne obuke. Ojačati timske kompetencije grupe. Unaprediti kompetencije javnog nastupa i komunikacije. Iskazati sposbnost izvođenja obuke sa teškim učesnicima. Ciljevi koji se odnose na proširivanje znanja, formulišu se upotrebom nekog od sledećih glagola: Upoznati / predstaviti / objasniti / naučiti / savladati / usvojiti / približiti / uvežbati / proširiti Primeri: Upoznati učesnike sa konceptom preduzetništva. Predstaviti učesnicima novine u Zakonu o turizmu. Objasniti učesnicima razlike između novog i starog zakona. Naučiti učesnike da formulišu projektne ciljeve. Savladati procedure kategorizacije smeštaja i osnivanja pravnog lica za ugostiteljstvo i smeštaj gostiju. Usvojiti znanja o koceptu celoživotnog učenja. Približiti učesnicima oblast ekoturizma. Uvežbati najčešće pomove koji se koriste u definisanju ciljeva. Proširiti saznanja o konceptu stručnog usavršavanja. 34

35 Ciljevi koji se odnose na razvijanje veština, formulišu se upotrebom nekog od sledećih glagola: Primeniti / demonstrirati / indetifikovati razviti / usvojiti / unaprediti / podstaći / kreirati / diferencirati Primeri: Primeniti veštinu naracije u simulaciji poslovnih pregovora Demonstrirati veštine držanja obuke. Identifikovati mogućnosti za približavanje stavova učesnika u vezi sa reformom visokog obrazovanja. Razviti veštinu facilitiranja diskusije Usvojiti veštinu brzog čitanja Unaprediti veštinu donošenja odluke Podstaći razvoj veština koje se koriste u javnom nastupu Kreirati finansijski plan i primeniti veštinu rodnog budžetiranja Diferencirati veštinu pregovaranja od veštine zagovaranja Ciljevi koji se odnose na promenu stavova, formulišu se upotrebom nekog od sledećih glagola: Razviti / podstaći / unaprediti / iskazati / senzibilisati / uticati / podići svest / definisati / razmeniti Primeri: Razviti stav o kontroverznom društvenom problemu. Podstaći svest o posledicama upotrebe plastičnih kesa. Unaprediti svest o značaju javnog zagovaranja. Iskazati stavove u grupi o kontroverznim društvenim pitanjima. Senzibilisati učesnike da bolje razumeju potrebe manjinske grupe. Uticati na ublažavanje izrazito negativnih stavova prema pripadnicima nacionalnih manjina. Podići svest o koristima od recikliranja. Definisati stavove o trenerskom poslu. Razmeniti stavove o reformi visokih škola. 35

36 Od slučaja do slučaja, navedeni glagoli se mogu koristiti u bilo kom području ciljeva (kompetencije, znanja, veštine, stavovi), a osim navedenih, često se koriste i: Definisati / otkriti / mapirati / ispitati / odrediti / konstruisati / istražiti / inicirati / formulisati / izgraditi / informisati / izoštriti / omogućiti / izvršiti / oceniti / odlučiti / usaglasiti / približiti / postaviti / organizovti / artikulisati / ohrabriti / prepoznati i drugi. Trajanje obuke Trajanje obuke zavisi od 3 faktora: 1) ciljevi koje želimo postići i sadržaj; 2) mogućnosti organizatora; 3) mogućnosti učesnika; Poludnevne i jednodnevne obuke su troškovno najmanje zahtevne nema troškova noćenja i manji su troškovi edukatora, materijala, prostora, ishrane i sl. Vikend obuke podrazumevaju noćenje učesnika i trenera i povećavaju troškove. Ipak, vremenski okvir za obuku je povoljniji, pa će i process učenja biti uspešniji. Obuke sa više modula i vremenskim razmakom se smatrau najefikasnijim formatom obuka jer ostavljaju prostor između modula da učesnici urade praktičan rad i da probaju, a treneri da bolje prate napredak učesnika i prilagođavaju obuku između modula. Satnica, struktura, sadržaj i ishodi učenja Kada je reč o satnici treba istaći praksu da se kod celodnevnih oduka koje traju 8 časova, dan deli na 6 segmenata + 2 kafe pause (prepodne/popodne) i pauza za ručak. 36

37 Nominalna struktura i satnica trening-dana 30 UVOD 90 Prepodnevna sesija 1 30 PAUZA ZA KAFU (PREPODNE) 90 Prepodnevna sesija 2 60 PAUZA ZA RUČAK 60 Poslepodnevna sesija 1 30 PAUZA ZA KAFU (POSLEPODNE) 60 Poslepodnevna sesija 2 30 ZATVARANJE 37

38 U navedenoj tabeli vidimo da u trenerskom danu, nominalna satnica predviđa 300 minuta ili 5 časova efektivan rad, 60 minuta tj. 1 čas za otvaranje i zatvaranje, i preostalih 120 minuta tj. 2 časa za pauze za odmor. S obzirom da ni jedna obuka nije slična, edukatori satnicu određuju prema sopstvenom planu i potrebama obuke. Uvod i zatvaranje mogu trajati i kraće i duže, pause za kafu i ručak takođe. Obuke sa kraćim pauzama biće visoko intenzivne, a obuke za dužim pauzama manje intenzivne. U nominalnoj satnici možemo videti da su jutarnje radne sesije nešto duže od popodnevnih. To je zato što prepodne imamo bolju koncentraciju, i manje se umaramo. Naročito pažljivo treba planirati poslepodnevne sesije uzimajući u obzir da nam posle ručka koncentracija opada, pospaniji smo i mrzovoljniji. Zbog toga sve teorijske sadržaje i sadržaje koji zahtevaju koncentraciju i ffizičku aktivnost, treba planirati u prepodnevnom delu obuke, a za poslepodnevni ostaviti praktičan rad i nezahtevne sadržaje. Neophodno sadržaj definisati tako da se u njemu može videti tok obuke, odnosno razvojni put sticanja znanja, veština i stavova od prve sesije do poslednje. To znači da treba da osmislimo u kojoj sesiji ćemo )verovatno prepodnevnoj), i na koji način proširivati znanja kroz izlaganje (input) sadržaja iz tutorijala, tj. na koji način ćemo kroz određene zadatke, rad u grupi, paru ili individualno, razvijati neke veštine i uvežbavati neke tehnike, tj. realizovati neke aktivnosti kroz koje ćemo promišljati o našim stavovima na zadatu temu, i menjati ih. U odnosu na naš plan obuke, sami ćemo odlučiti koje segmente ćemo nazvati sesijom a koje ne, i na koji način ćemo podeliti sesije. Sesija treba da obuhvati jednu celinu i da joj se dodeli naziv koji će ilustrativno ukazivati na sadržaj sesije. Ispod naziva sesije, kratko, po tačkama, treba izlistati najvažnije elemente sadržaja. U sadržaj nemojte unositi elemente tipa diskusija, igra, ledolomac i igranje uloga, jer su to metodi, i njih ćemo navesti na drugom mestu. U ishodima (ili tačkama) učenja, opišite šta su učesnici razumeli, usvojili, naučili, savladali, razvili, uvežbali, testirali i td. Metode Koja metoda najbolje odgovara sadržaju? Metod koji odlučimo da upotrebimo mora omogućiti da ključne poruke date aktivnosti budu prenete i naučene (Velat, Radić Dudić, 2008.). U koloni o metodama se najčešće navode diskusija, individualni rad, grupni ili timski rad, rad u paru, igre, ledolomci, demonstracija, prezentacija i sl. Metodama rada ćemo se više baviti u nastavku. 38

39 Sredstva, rekviziti, resursi i podela uloga U koloni sa sredstvima i rekvizitima treba izlistati šta nam je sve od audiovizuelnih i drugih sredstava odnosno rekvizita neophodno da bismo uspeno realizovali sesiju. Ovo ćemo identifikovati prilikom pripreme instrukcija, i te podatke ćemo preneti u dizajn. U audiovizuelna sredstva spadaju: Projektor / laptop / flipčart / power point prezentacija / posteri / ilustrovani FC papiri i td. U rekvizite spadaju: Makaze / krep traka / postiti / papiri u boji / kanap / lopta / šešir / i drugi Resursi su svi materijali koje smo pripremili za izvođenje obuke i korišćenje od strane trenera i učesnika (tutorijali, instrukcije, hendauti). Resursi se učecnicima po pravilu daju tek tokom obuke (hendauti) i to kada na njih dođe red, ili posle obuke (tutorijali), kako bi pažnju učesnika sve vreme držali na edukatorima, a ne na materijalima. Podela uloga među trenerima Treneri će međusobno podeliti uloge prema afinitetu i sklonosti ka određenoj temi, aktivnosti, celini ili metodi rada. Uloge trenera će se u različitim sesijama menjati, pa će tako u prvoj sesiji jedan trener biti vodeći a drugi pomoćni, a u drugoj sesiji će zameniti uloge. Bez obzira kakvu podelu uloga napravimo, važno je da se dogovorimo da vodeći trener nosi aktivnosti tokom sesije (izlaže sadržaj i daje instrukcije), dok pomoćni trener radi pomoćne poslove (npr. zapisuje na FC papiru, skida FC papir i lepi ga na zid, deli hendaute, i sl.) Da bi trenerski par delovao što skladnije i uigranije, poželjno je da pre obuke provežbaju nastup i svoje uloge. 39

40 DRUGI DEO METODIKA OBUKA Metode i tehnike izvođenja obuka su brojne i zavise pre svega od ciljeva i ishoda pojedinih sesija, odnosno obuke u celini. Takođe, zavise od broja grupe, mogućnosti organizovanja ko-trenersjog rada, pa čak I prostornih odnosno logističkih uslova. Važan faktor pri odlučivanju o odabiru metode/tehnike izvođenja jeste i vreme na raspolaganju trenuru/ici (Velat, Radić Dudić, 2007). Metodika obuka obuhvata niz pristupa, sposobnosti i umeća koji obezbeđuju (inter)aktivnu obuku uz punu participaciju učesnika, odnosno tzv. iskustveno učenje. Dva osnovna činioca metodike obuka su: 1. METODE 2. TRENERSKE VEŠTINE I KOMPETENCIJE Efektivan trener/ica je onaj koji kreira, traži i pronalazi mogućnosti za učenje. Ipak, čak ni svi efikasni/učinkoviti treneri ne koriste iste metode kako bi kreirali mogućnosti za učenje. Svako od nas je privržen jednoj ili dvema metodama mnogo više u odnosu na sve druge. Na to utiče pre svega (dominantan) stil kojim mi sami učimo kao i okruženje u kojem smo se obrazovali. Činjenica ostaje da informacija svaka može (I trebalo bi) da bude prezenetovana na više načina. Razlog ovome je što jedna ista metoda jednoj grupi učesnika/onih koji se obučavaju može odgovarati, dok za drugu grupu učesnika to ne more biti slučaj. Naravno, unutar grupe jedna metoda može odgovarati pojedincu, ali ne nužno I drugom članu iste grupe. Zato je poznavanje i kombinovanje većeg broja metoda tokom obuke, ali i unutar jedne sesije, jedna od bitnijih trenerskih veština efektivnog trenera koja pomaže svima da usešnije uče. Drugim rečima, trener/ica mora da zna na koji način grupa uči/diše kako bi odabir metoda bio odgovarajući. 40

41 Pojedine metode i tehnike su veoma zastupljenje u izvođenju obuka i to su pre svega izlaganje i rad u malim grupama. Neke metode su manje poznate ili barem slabije korišćene u obukama kod nas. U takve metode spadaju na primer introspekcija, fishbowl, workd caffe i druge. U ovom delu upoznaćemo se sa standardnim i nekim netipičnim metodama, njihovim prednostima i nedostacima. Kreativan pristup u kombinovanju postojećih i stvaranju novih metoda je uvek poželjan i odvaja odličnog trenera od prosečno dobrog! 41

42 METODE U OBUCI Izlaganje Demonstracija Individualni rad Rad u paru Brainstorming Debata Diskusija u grupi Rad u malim grupama Sumiranje Introspekcija Refleksija World caffe Tehnologija otvorenog prostora Simulacija Igra uloga Akvarijum Igre za otvaranje i podizanje energije Igre za opuštanje i zatvaranje Rešavanje problema Studija slučaja Samo(pro)cena Zadatak: U paru analizirajte metodu i predstavite je ostatku grupe onako kako ste je razumeli. Zatim prodiskutujte u grupi o toj metodi. 42

43 KOMPETENCIJE EDUKATORA U NEFORMALNOM OBRAZOVANJU Edukator koji nastoji da bude efektivan i efikasan u prenosu znanja, obučavanju i osposobljavanju odraslih, i da realizuje relevantne i interaktivne obuke koje će proizvesti novo učenje kod polaznika, neophodno je da ima sledeće kompetencije: KOMPETENCIJA PRIPREME OBUKE KOMPETENCIJA IZVOĐENJA OBUKE INTERKULTURNA KOMPETENCIJA 43

44 KOMPETENCIJA PRIPREME OBUKE Ova kompetencija odnosi se na umeće edukatora da obavi sve radnje neophodne da se pripremi obuka. Ovde je reč o skupu znanja, veština i stavova pomoću kojih edukator treba da: Dogovori uslove obuke, razume projektni zadatak, dogovori podelu zaduženja Izvrši procenu profila i potreba za učenjem ciljnih grupa (polaznika obuke) Izvrši logističku pripremu obuke, Pripremi material i resurse za korišćenje pre, tokom i nakon obuke. U ovaj skup spada naročito sledeće: Komunikacione i organizacione veštine radi bolje komunikacije sa naručiocem i bolje logističke pripreme. Osnovna trenerska znanja o obukama i obrazovanju odraslih Znanja znanja o procesu i stilovima učenja odraslih Poznavanje tehnika procene profila i potreba učesnika Poznavanje izvora za pretragu materijala Veština razvoja dizajna obuke Poznavanje različitih metoda u obuci Veština pripreme materijala za obuku Veštine obrade i sinteze sadržaja Poznavanje tehnika kreiranja instrumenta (upitnika) Veština interpretacije rezultata KOMPETENCIJE IZVOĐENJA OBUKE Ova kompetencija se odnosi na umeće primene brojnih znanja, veština i stavova u direktnom radu sa polaznicima i realizaciji obuke. Zahvaljujući ovoj kompetenciji, edukator ume da: Otvori obuku i kreira dobru atmosferu u grupi Ne pokazuje nesigurnost i tremu Vodi obuku u pravcu ostvarivanja ciljeva, upravlja rizicima i izazovima i usmerava tok obuke kada ona počne da meandrira Facilitira, sažima i izvodi zaključke Koristi niz metoda i pristupa koji osiguravaju interaktivnu i zanimljivu obuku Podigne energiju i izoštri koncentraciju učesnicima kada ona počne da opada Uključi podjednako sve učesnike, pa i one teške Primi i uputi povratnu informaciju 44