1. Uvod u pčelarstvo. Dr.sc. Teuta Benković-Lačić, pred. Veleučilište u Slav.Brodu

Транскрипт

1 1. Uvod u pčelarstvo Dr.sc. Teuta Benković-Lačić, pred. Veleučilište u Slav.Brodu

2 ULOGA PČELE U PRIRODI Pčele u prirodi od velike važnosti Proizvodi: med, vosak, matičnu mliječ, propolis i pelud korist za čovjeka. Pčele su dominantni i specijalizirani oprašivači - ima oko poznatih vrsta pčela (1). Žive u uzajamno korisnoj zajednici sa većinom od poznatih skrivenosjemenica (slika 1.) biljke kod kojih se sjeme nalazi unutar ploda. Pri skupljanju hrane po cvjetovima pčele prenose pelud i oprašuju biljke (slika 2.), odnosno vrše oplodnju. Oprašivanje rezultira proizvodnjom voća i povrća koje ima nezamjenjivu ulogu u ljudskoj ishrani.

3 Slika 1. Životni ciklus skrivenosjemenica (2)

4 Slika 2. Pčela u oprašivanju s peludum na nogama (3)

5 ULOGA PČELE U PRIRODI Najveći broj kulturnog bilja (oko 80%) oprašuju kukci, a među ovima najveću ulogu ima pčela medarica (4). Oplodnja je uspješna - mnogobrojnost pčelinjeg društva i karakteristika pčele da nekoliko dana posjećuje cvijet iste biljne vrste te prenosi pelud s jednog cvijeta na drugi. Jaka pčelinja zajednica može u toku dana oprašiti oko tri milijuna cvjetova. Jedan pčelinjak 20 do 30 kg meda, a ponekad u jednom danu 4 do 5 kg čistog meda (4).

6 ULOGA PČELE U PRIRODI Prave tunele ispod zemlje, neke vrste pčela poput crva održavaju ekološku ravnotežu. Pčelinje ličinke izbacuju izlučevine bogate dušikom koji obogaćuje zemljište Azijske džinovske medonosne pčele (Apis dorsata) razbacuju hranjive tvari tokom obilnog izlučivanja u toku ljeta. Kad postanu plijen, pčele su hrana za grabežljivce (pauke i druge kukce, guštere, ptice) koje su bitna karika za održavanje ravnoteže biosustava. Učestvuju u kruženju hranjivih tvari i drugih materijala u okviru mreže grabežljivaca.

7 OPASNOSTI ZA PČELE Masovna urbanizacija brojnim pčelama umanjuje površinu mogućih staništa Insekticidi otrovni za pčele, većina izaziva smrtnost ili gotovo pogubne učinke za pčele skupljačice Herbicidi uništavaju korov, a on može biti važan izvor polena i nektara za slobodne i uzgajane pčele Putovi i autoputovi uništavaju okolnu vegetaciju i travnjake, uzrokujući uništavanje tisuće pčela i drugih oprašivača godišnje (5).

8 RASPROSTRANJENOST PČELA Najstariji povijesni zapisi (6) prije godina (spiljski crtež čovjeka pri uzimanju meda- kod Bakora, Španjolska) Zapisi prije godina o uzgoju pčela starih Egipćana i Asiraca, a poslije Grci i Rimljani (6). Prema rasprostranjenosti roda Apis L. podijela na tri područja.

9 Prvo područje Obuhvaća cijelu Europu, Afriku i Aziju bez južnog i istočnog dijela i Sibira udomaćena pčela medarica Apis mellifica L. (slika 3.) te različiti varijeteti ili rase ove pčele. Slika 3. Pčela medarica (Apis mellifica L.) (7)

10 Apis mellifica L. Medonosna pčela Domaća pčela Jedina se ona uzgaja u košnicama Povrste: Crna ili tamna pčela A. Mellifica Mellifica L. Žuta pčela Apis Mellifica Fasciata L.

11 Drugo područje Obuhvaća južnu i istočnu Aziju Tri vrste roda Apis: Apis indica F. - Indijska pčela Apis dorsata F. - Velika indijska pčela Apis florea - Mala indijska pčela

12 Apis indica Fabricius Indijska pčela (slika 4.) Biološki slična običnoj pčeli medarici, živi u zatvorenim prostorima Rasprostranjena u Indiji, te na obližnjem kopnu i otocima Saće je diferencirano i izgrađeno od više satina (6) Slika 4. Indijska pčela (8)

13 Apis dorsata Fabricius - Velika indijska pčela (slika 5.) Rasprostranjena na cijelom azijskom kontinentu Radilice ove vrste dva puta su veće od europske pčele Nema razlike između radilica i matica Saće jedinstvene građe od čistog voska (slika 6.) Jednolike stanice saća bez diferenciranih radiličkih ili trutovskih stanica Nomadski način življenja (6) Slika 5. Velika indijska pčela (8)

14 Slika 6. Saće velike indijske pčele (8)

15 Apis florea F. - Mala indijska pčela (slika 7.) Rasprostranjena u Aziji (slika 8.) Jedinstveno saće gradi na otvorenom prostoru ili u šumi te u žbunju (slika 9.) Stanice saća diferencirane - radiličke, trutovske i matičnjake Nomadski način življenja Slika 7. Mala indijska pčela (9)

16 Slika 8. Mapa rasprostranjenosti Male indijske pčele (10)

17 Slika 9. Saće male indijske pčele (11)

18 Treće područje obuhvaća čitav američki kontinent, Australiju i Sibir U ovo područje su pčelu medaricu iz Europe unijeli europski doseljenici prvom polovicom 17. stoljeća, što se i nastavilo kroz povijest u 18. i 19. stoljeću sve do danas [4].

19 SISTEMATIKA PČELA KOLO: ČLANKONOŠCI (Arthropoda) RAZRED: KUKCI (Insecta) RED: OPNOKRILCI (Hymenoptera) PODRED: Apocrita NATPORODICA: Apoidea PORODICA : PČELE (Apidae) POTPORODICA: DRUŠTVENE PČELE (Apinae) ROD: Apis VRSTU: Apis mellifica L.

20 Pčele medarice mogu se podijeliti na europske i izvaneuropske vrste. Četiri europske rase su: Apis mellifica var. mellifica L., Apis mellifica var. caucasiaca, Apis mellifica var. ligustica Spin, Apis mellifica var. carnica. Četiri izvaneuropske vrste: Apis dorsata F., Apis florea F., Apis indica F., Apis mellifica L.

21 Apis mellifica L.- europsko - afrička medonosna pčela Podvrste: A.M. Mellifica L. i A.M.Fasciata L. Podvrste se dijele na rase i sojeve, a parametri za određivanje rasa medonosne pčele su: Boja pigmenta kutikule, Dužina jezika pčele radilice, Kubitalni ideks, Afinitet prirodnom rojenju i grabeži, Obranbena sposobnost, Otpornost na bolesti, Izlazak iz košnice pri nižim temperaturama, Broj izgrađenih matičnjaka prilikom izmjene matice [6]. Na osnovi navedenih parametara medonosna pčela se dijeli na četiri osnovne rase.

22 Apis mellifica Var. mellifica L. Sjevernoeuropska (tamna europska-njemačka pčela) U sjevernoj i zapadnoj Europi, te nekim zemljama srednje Europe i Ukrajini. Razvijene zajednice ove pčele su srednje snage, polaganog proljetnog razvoja, dok ljeti ostaju dugo na vrhuncu razvoja, a zimuju u jakim zajednicama [4]. Krupne građe, zatupljen zadak, kratkog jezika i tamnosive gotovo crne boje (slika 10). Vrsta se umjereno roji, a članove zajednice karakterizira neuroza i nemir, te neotpornost na bolesti [12]

23 Slika 10. Apis Mellifica var. Mellifica L. [12]

24 Apis mellifica var. Caucasiaca - Kavkaska sive pčela (slika 11.) U planinskim dijelovima Kavkaza, a razlikujemo dvije vrste: siva i žuta [13], Ima umjereno brz proljetni razvoj, U ljeto su zajednice iznimno jake, te kao takve i prezimljuju. Odlično se brani od uljeza ali je sklona zalijetanju u tuđe košnice grabeži, Ima veliku sposobnost prikupljanja propolisa, te se brzo prilagođava novim pašama, Od anatomskih osobitosti - nešto duži jezik (prosječno oko 7 mm), Slabo se roje, Vole izlaziti iz košnica za vrijeme niskih temperatura, što rezultira smrtnošću pčelinjeg društva.

25 Slika 11. Apis mellifica var. Caucasiaca [14]

26 Apis mellifica var. ligustica Spin- talijanska pčela (slika 12.) Rasprostranjena na cijelom području Italije, Srednji proljetni razvoj, a cijeloga ljeta zajednice su jake, Leglo se održava do kasno u jesen, Prezimljuje u jakim zajednicama, a posljedica mnogobrojnosti legla jest ubrzano trošenje hrane Slabo se roji, na saću je mirna, blage ćudi, zalijeće u tuđe košnice, sklona grabežu [4]. Ima žutu pigmentiranu kutikulu, kod radilica su samo prva dva tri trbušna segmenta žuta, a matica je posve žuto obojena [6]. Slabiji instinkt za sakupljanje hrane pa taj svoj nedostatak kompenzira brojnošću rojenja.

27 Slika 12. Apis mellifica var. ligustica Spin [15]

28 Apis mellifica var. Carnica Pollm- kranjska pčela (slika 13.) Rasprostranjena cijeli Balkan i Podunavlje Postoji više podvrsta: alpska, panonska i sredozemna (jadranska) Crnog tijela obraslog sivkastosrebrnastim dlačicama posebni oblici pčele medarice: Hrvatska pčela, Banatska pčela, Makedonska pčela i Karpatska pčela [4]. pčele radilice imaju izuzetan instinkt za skupljanje hrane. Maticu je iznimno plodna, te vrlo otporna prema različitim bolestima.

29 Slika 13. Apis mellifica var. Carnica [13]

30 Zanimljivosti Pčela radilica u sezoni živi dana, Matica živi i do sedam godina, Pčele med proizvode na isti način najmanje 150 milijuna godina, Pri sakupljanju nektara i peludnog praha pčela posjeti dnevno oko cvjetova, Jaka i zdrava pčelinja zajednica u tijeku jednog dana može oprašiti do cvjetova, Ovisno o tipu i veličini košnice, jedna pčelinja zajednica broji od pčela, To je jedini kukac na svijetu koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi, Sve pčele proizvode dobar i zdrav med, a loš med je rezultat industrijskog načina punjenja ili lošeg i needuciranog pčelara, Većina opasnih bakterija uopće ne mogu živjeti u medu med je sigurna hrana [12].

31 Zanimljivosti Znanstvenici sa sveučilišta Oklahoma otkrili da u društvu pčele rado i popiju. Čini se da pčele najviše vole jaka alkoholna pića - kad im je ponuđen izbor između najače moguće šećerne otopine i 80 postotnog alkohola, pčelice su stale u red za šankom. "Čak smo ih uspjeli nagovoriti da popiju čisti etanol, rekao je Charles Abramson sa sveučilišta Oklahoma. "To, koliko znam, ne bi napravilo niti jedno drugo živo biće, čak ni student. Znanstvenici pretpostavljaju da pčele, koje imaju vrlo razvijene društvene strukture, liječe svoje alkoholičare, tako što svoje prijestupnike izoliraju [12].

32 Zanimljivosti Npr. Radilice medonosne pčele izvrše oko 10 miliona sakupljačkih letova za nektar da bi se dobilo 0,5 kg meda (16) Pripadnici jedne košnice mogu izvršiti 4,5 miliona posjeta cvjetova u jednom danu, a za to vrijeme ugine oko 1000 radilica uginu od iscrpljenosti (16) Pčele pripadaju podredu Apocrita, red Hymenoptera, a tu se ubrajaju sve Hymenoptera koje imaju suženje između I i II abdominalnog segmenta Prvi abdominalni segment - Osinji struk omogućava veliku pokretljivost abdomena, što je veoma važno pri polaganju jaja u uskim saćama gnijezda U svjetskoj fauni je opisano oko vrsta pčela, oko 4000 vrsta u Severnoj Americi, Euroaziji i Africi, oko 7000 vrsta u Južnoj Americi i oko 3000 vrsta u Australiji (16)

33 Literatura 1. Michener C. D. (2000): The bees of the World; The Johns Hopkins University Press, Baltimore and London ( ) 3. ( ) 4. Belčić, J., Katalinić, J., Loc, D., Lončarević, S., Peradin, L., Šimić, F., Tomašec, I. (1982): Pčelarstvo, Nakladni zavod Znanje, Zagreb 5. ( ) 6. Tucak, Z., Bačić, T., Horvat, S., Puškadija, Z. (2005): Pčelarstvo, Poljoprivredni fakultet Osijek, Osijek 7. ( ) 8. ( ) 9. ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )