Književna revija. Časopis za književnost i kulturu God. 59., br. 2-3., Tema: strujanja

Транскрипт

1 Književna revija Časopis za književnost i kulturu God. 59., br. 2-3., Tema: strujanja

2 Riječ urednice Književna revija časopis za književnost i kulturu, god. 59, br. 2-3, Osnivač i izdavač: Ogranak Matice hrvatske Osijek Za izdavača: Ivan Trojan Glavna i odgovorna urednica: Tatjana Ileš Stručni suradnik: Anđelko Mrkonjić Grafička priprema i dizajn naslovnice: Marin Balaić Lektura i korektura: Sanja Ižaković Adresa uredništva: Ogranak Matice hrvatske Osijek, Strossmayerova 1, p.p Osijek; Tel/fax: 031/ ; matica-hrvatska@os.t-com.hr; Web: Tisak: Grafika, Osijek Kontinuirana pregnuća na književnom, umjetničkom te inim kulturnim poljima, Ogranak Matice hrvatske Osijek nastavlja i neprekinutim objavljivanjem časopisa Književna revija, čiji je dvobroj 2-3 godišta 59. pred vama. Promišljanje časopisnoga prostora kao svojevrsne platforme za okupljanje kreativnih i naprednih autorskih nastojanja, poticanje afirmativnog, ali kritičkog i nadasve dinamičnog uredničkog nerva te neprestano i uporno isticanje sveukupnih vrijednosti hrvatske kulture, jezika, umjetnosti i znanosti temeljci su na kojima će se uznastojati i ubuduće. Na dobro utabanim stazama promicanja nacionalne umjetnosti i kulture, posebice i one regionalnoga predznaka, pripremili smo i dvobroj na temu strujanja, a u kojem donosimo aktualni trenutak, pregled suvremenih kretanja po književnome polju. Dinamika fluida književne riječi promjenjive je brzine, stvara turbulencije, uzburkava duh, kreira vrtloge mišljenja: poezija književnika Josipa Cvenića, pjesme Valentine Ceranić, kratke proze pisca i urednika Mirka Ćurića, izbor iz poezije i proze književnice Tee Gikić, putopisanja (post)oulipovke Jasne Horvat, ulomak iz romana u nastajanju autorice Jadranke Ivandić Zimić, poglavlje iz fantasy romana mladoga Tomislava Marijanovića, priče i pjesma plodne autorice Ana-Marije Posavec, kratke prozne forme ovjerenoga romanopisca Adama Rajzla, proza produktivne mlade autorice Paule Rem, kratke priče Vladimira Rismonda mlađeg nastale prema motivima iz suvremene hrvatske likovne umjetnosti te ulomak iz romana Gorana Živkovića, također autora mlađe generacije. 2 3

3 Jasna Horvat BUDVA ( ,72 S/ ,43 I), KOTOR ( ,78 S/ ,44 I), SKADAR1 (42 4 9,48 S/ ,72 I), DRAČ2 ( ,11 S/ ,79 I), TIRANA3 ( ,17 S/ ,31 I), PERAST ( ,73 S/ ,66 I), ULCINJ ( ,20 S/ ,60 I) Otok u moru može biti samo vrh goleme planine, anaša je osobnost poput takva otoka. Ne poznajemo dubine svojega bića... don Branko Sbutega Svijet ovaj tiran tiraninu, A kamoli duši blagorodnoj! On je sastav paklene nesloge: Unj ratuje duša s tijelom, Unj ratuje more s bregovima, Unj ratuje zima i toplina, Unj ratuje vjetri s vjetrovima, Unj ratuje živina s živinom, Unj ratuje narod s narodom, Unj ratuje čovjek sa čovjekom, Unj ratuje dnevi sa noćima, Unj ratuju dusi s nebesima. Tijelo stenje pod silom duševnom Koleba se duša u tijelu; More stenje pod silom nebeskom Koleblju se u moru nebesa; Volna volnu užasno popire O brijeg se lome obadvije. Petar II. Petrović Njegoš Gorski vijenac, stih Ne postoji izum koji zaslužuje da ga stavimo u isti red s izumom pisma, uz iznimku kolektivnog postignuća razgovijetnog govora. Lewis Mumford Tražim vječno i prolazno istodobno. Georges Perec 1 albanski Shkodër 2 albanski Durrës 3 albanski Tiranë 35

4 Nakon Aleksandrina mejla odlučili smo ljetovati u Crnoj Gori. Na bookingu početkom srpnja rezervirala sam smještaj u hotelu Slovenska plaža, zatim sam pohranila rezervaciju u računalu i mejlom javila Aleksandri da svakako dolazimo u Budvu. Organizirano putovanje odložila sam u trezor Budućnosti i prionula na završnicu akademske godine, treniranje kettlebella i prihvaćanje činjenice da je ljeto otpočelo. Posljednji nastavni sat završila sam podsjetnikom na Pitagoru. S obzirom na to da je riječ o još jednom rastanku u nizu rastanaka, ovaj sam rastanak željela začiniti temom koju će studenti ponijeti neobavezno. Onako kako se sendviči nose na put znajući da su negdje u putnim torbama, ali bez obveze da se potroše tijekom putovanja. Rekla sam im, dakle, kako ćemo porazgovarati i o Pitagorinom tumačenju kozmosa kojim je ovaj veliki matematičar i mistik povezivao svijet brojeva sa zakonitostima koje svatko od nas pokušava razumjeti. Pitagora je, naime, smatrao da broj upravlja svemirom, a njegovi sljedbenici pitagorejci (5. i 6. st. prije Krista) držali su kako je svijet splet harmonije i brojeva te da se sve zakonitosti svijeta mogu izraziti brojevima. U traganju za tajnim zakonitostima brojeva otkrili su tzv. savršene brojeve 4 čiji su čuveni predstavnici 6 i 28 jer svi poznati savršeni brojevi završavaju sa 6 ili s 28. Kako priča ima smisla tek ako ju ovjeravaju primjeri, navela sam nekoliko oprimjerenja savršenih brojeva. Prvi primjer vezan je uz predaju o šestodnevnom stvaranju svijeta kojom se stoljećima potvrđivalo postojanja Boga jer je šest prvi savršeni broj. Drugi primjer vezan je uz Euklida koji je u 3. st. prije Krista otkrio još dva savršena broja (496 i 8128), a potom je uslijedio primjer brojnih stoljeća bez savršenstva jer je peti savršeni broj otkriven tek godine ( ). Pitanje koje su postavili Pitagorejci i na koje još nije odgovoreno vezano je uz mogućnost postojanja neparnih savršenih brojeva. Možda su stoljeća bez odgovora stoljeća odmora. Ili su, prije, stoljeća bez harmonije. U ovom, zemaljskom životu, ne postoji odmor premda nam je neophodan. Kako su brojevi pitagorejcima bili arhetipski principi božanske moći, tako su snovi za mene arhetipski principi napajanja s božanskog crpilišta. Potrebu za pićem i hranom mogu odgađati poprilično dobro. Ali... bez sna sam dezorijentirana i opasna pogubna za sve s kojima se susrećem kao i za samu sebe. San je za mene napajanje na kozmičkom izvorištu energije. Ulazak u mrak duše 4 Savršeni broj jednak je zbroju svih svojih djelitelja (osim sebe samoga). Tako je broj šest broj koji u sebi sadrži svoje djelitelje broj 1, broj 2 i broj 3 (6 = ), jednako kao što ih sadrži i broj 28 (28= ). i u otajstava koja nisu moja, ali me svojim mrakom iznose na površinu. Samoća je to bez razgovora i bez svjetovnih sadržaja. Mirnoća svijesti ispod spuštenih vjeđa. I nepomičnost oslobođena žaljenja za svijetom i svjetlosti. Sve priroda snabdjeva oružjem Protiv neke neobuzdane sile, Protiv nužde, protiv nedovoljstva: (Petar II. Petrović Njegoš, Gorski vijenac, stih ) Ili, kako bi rekla Aleksandra: Vazda imaj na umu poetiku uroborusa zmija zmiji grize rep, noć danu, dan noći. Na put smo krenuli rano, baš tada kada je zmija dan zagrizao rep noći. Jedan od razloga bio je i taj što smo dogovorili s našom prijateljicom Nedom zajedničko putovanje do Klobuka. Neda nas je već u 7 ujutro čekala spakirana pred vratima kuće u Retfali, na cestama nije bilo gužve i mi smo ugodnim razgovorom stigli do Klobuka za manje od 5 sati vožnje. Ondje nas je dočekao Nedin suprug Andrija i njegova teta. Protegnuli smo noge do rijeke Trebižat, Andrija nas je poveo do mjesta na kojemu je prije našeg dolaska ostavio očišćene pastrve, a kada smo se vratili u kuću, kako bismo prije pripremanja ručka popili kavu, u blagovaonici sam ugledala ležaj i utočište. Za nepunih desetak minuta zaspala sam i nisam se budila gotovo dva puna sata. Probuđena, osjećala sam se obnovljeno i gotovo bestjelesno. Ručali smo, pili kavu i sladili se voćem, a zatim smo se pozdravili i nastavili u smjeru Crne Gore i ususret tamnim oblacima koji su se odjednom počeli pojavljivati. Nakon nepunih pola sata vožnje, točno kada smo se uspeli vrlo visoko, počela je padati ledena kiša. Sklonili smo se pod nadstrešnicu na jednoj benzinskoj postaji i neko vrijeme čekali da nevrijeme oslabi. B. je postajao sve umorniji, a spuštanje prema Ljubinju i Trebinju bilo je pod kišom. Premda je tuča prestala, nebo se zavilo crnilom pa se činilo da su gore ispred nas doista crne i da se Crna Gora obznanila svojim imenom prije negoli smo u nju stupili službeno. S obzirom na loše stanje cesta, veliku gužvu i večer koja je sve brže padala, odlučujemo se Bokokotorski zaljev prijeći trajektom. Plovidbu preko zaljeva presijeca nam duga. Pomišljam na Hamvasova Mađarskog hiperiona... Parafraziram: Hiperion, usamljeni bog, koji sebi samome stvara svijet, budući da ovdje nikome ne treba visina i božansko... I nakon iskrcavanja na obalu, duga nas ponovno prati. Kišno je, a pred samom Budvom gužva postaje sve intenzivnijom. Policija nas je u jednom 36 37

5 trenutku preusmjerila tako da prvi susret s Budvom otpočinje u trenutku uspona na vrh Topliš. Tu se, osim s pogledom na samu Budvu, susrećemo i s disko klubom Top Hill koji se nalazi na samom vrhu Topliša. Budvu smo prepoznali po fotografijama iz prospekata, a za Top Hill prvo smo pomislili da je riječ o nekom velikom, nedovršenom gradilištu (kasnije ćemo doznati da taj disko klub zauzima površinu od m 2, dok je za parkiralište rezerviran prostor od m 2 te da je prije tri godine bio proglašen najboljim noćnim klubom na svijetu 5 ). Nakon što smo se smjestili, prošetali šetnicom uz plažu i zaključili da je gužva veća od one s kojom smo se borili u Rio de Janeiru, vratili smo se u hotel i naručili piće u sobu. Sjedeći u polumraku terase osluškujemo zvukove i zamišljamo prvu noć koju su u 15. st. pr. Kr. na istom ovom prostoru proživljavali tebanski kralj Kadmo i njegova plavokosa supruga Harmonija kći boga Aresa i božice Afordite. Oni su ovdje dospjeli u dubokoj starosti, ne svojom voljom kao što smo to učinili nas dvoje, već radi toga što su prognani iz Tebe grada kojemu je Kadmo bio osnivačem i vladarom. Kako često zna bivati, Kadmovo 6 ime označavalo mu je i sudbinu i podrijetlo. Tebanski kralj Kadmo lutao je od najranije dobi. Prema predaji, Kadmo je bio jedan od petorice sinova feničanskoga kralja Agenora i kraljice Telefase 7. Kada je Zeus ugledao, a kasnije i oteo Europu, Kadmo i njegova braća razasuli su se svijetom ne bi li pronašli svoju otetu sestru. Kadma je, doduše, sestra Europa 8 svojim okruglastim licem podsjećala na mjesečevu kravu. Ali, to ga nije spriječilo da ju voli čistom bratskom ljubavlju. Upravo suprotno, on je u Europi prepoznavao plahost, ali i nestalnost mjesečevih mijena pa ju je često izvodio na sunce ne bi li postala više dnevnom. 5 Disko klub Top Hill prima oko posjetitelja te u svojim raznovrsnim interijerima (A la card restoran, Vodka bar, Wine bar, Cohiba bar, Jacuzzi bar i Nargila bar, VIP prostor za 600 posjetitelja te veliki podij za ples) nudi elektronsku glazbu i brojne druge programe. 6 Kadmo dolazi s istoka. 7 Kadmo je osim četiri brata (Fojniksa, Kilika, Tasa i Finija) imao i sestru (Europu). 8 Europa je ime koje je najvjerojatnije značilo širokog lica i sinonim je za pun mjesec, odnosno, titula je za Mjesečevu Božicu Demetru u Lebadeji i Astratu u Sidonu. Tumačenje njezina imena ponekad se veže uz prostor koji je dobro zalijevan, odnosno prostor dobar za vrbe. Kult vrbe održavao se u svibnju, a vrbino drvo imalo je čarobnu moć u obredima plodnosti širom Europe, osobito uoči svibanjskih svetkovina. Titule Mjesečeve Božice također su Libija, Telefasa, Agriopa i Alfesiboja Dok su se ostala braća razasula svaki na svoju stranu 9, Kadmo je s bratom Telefasom sestru Europu krenuo tražiti ploveći u pravcu otoka Rod. Doplovivši do Roda podignuo je hram Posejdonu, a kada su pristigli u Teru, ondje su sagradili velebni hram te nastavili plovidbu sve do zemlje Edonjana. Premda su kod Edonjana dobro primljeni, Kadmu se ova zemlja silno zamjerila jer mu je u njoj preminuo Telefas. Gubitak Telefasa Kadmu je bio dvostruki gubitak. Bratovom smrću kao da je još jednom izgubio Europu. Radi takvih osjećaja Kadmo se s pratiteljima uputio u Delfsko proročište upitati Pitiju za Europino prebivalište. Pitija ga je savjetovala da prestane slijepo tražiti sestru Europu, nego da počne slijediti kravu koju će ubrzo susresti. Odlazeći putem koji iz Delfa vodi za Fokidu, Kadmo ju susreo kravara koji mu je prodao kravu bedara ukrašenih bijelim polumjesecom. Kadmo je sretan kravu neumorno pratio sve dok ona nije pala od iscrpljenosti. Na tom je mjestu podigao grad Tebu, tu je postavio i kip božici te joj je nadjenuo feničansko ime Onga. Za mene tragičnost Kadmova lika počiva upravo u njegovu posluhu bogovima. Od silne želje da posluša zapovijedi bogova, Kadmo je opomenuo svoje sljedbenike da se posrnula krava mora žrtvovati Ateni. Kako bi ju što prije žrtvovali, svoje je sljedbenike poslao po svetu vodu s izvora Areja 10. Od te iste poslušne žurbe zaboravio ih je upozoriti na zmiju-čuvaricu izvora. Kada je zmija-čuvarica izvora pubijala većinu Kadmovih sljedbenika, Kadmo se odluči osvetiti i zmiji zgnječi glavu stijenom. Atena pohvali Kadma i posavjetuje ga da u zemlju posije zmijine zube, a iz zemlje najednom niknuše naoružani Sparti posijani ljudi. Kadmo ih udari kamenom, a oni postadoše bučni i svadljivi optužujući se međusobno zbog bačena kamena. Na koncu su se međusobno poubijali te ih je preostala svega petorica: Ehion, Udaj, Htonije, Hiperenor i Pelor. Upravo u tom trenutku nastupa Kadmova tragična sudbina kojoj nije mogla pomoći ni Atenina naklonost ni odanost petorice preživjelih posijanih ljudi. Naime, Arej je zbog zmijine smrti zahtijevao Kadmovu osudu. Kadmo je na koncu, presudom božanskoga suda, postao Arejevim kmetom u trajanju od jedne velike godine. U tom trenutku Arej još nije znao da će Kadmo biti njegov budući zet koji će se 9 Fojniks je otputovao na zapad preko Libije te je dospio do današnje Kartagine. Kilik je Europu tražio u zemlji Hipahajanaca koja je po njemu dobila ime Sicilija. Finej je putovao u smjeru Tinije, poluotoka što odvaja Mramorno od Crnog mora, a Tas je sa svojom pratnjom krenuo u smjeru Olimpije. 10 Kastalski izvor

6 domoći Harmonije Arejeve i Afroditine kćeri. Dogodit će se to na otoku Samotraki, a Kadmu će u otimanju Harmonije pomoći božica Afrodita. Prema navodima nekih pripovjedača, Afrodita je Harmoniju darovala Kadmi. Godinama kasnije, vremešni Kadmo i Harmonija prognani su iz Tebe. Progonstvo su započeli putovanjem na volovskoj zaprezi. Lutajući i strahujući stigli su u Iliriju i Enhelejce narod jegulja. Budva (Bouthoe) ime je dobila po volovima 11 koji su ovim vremešnim supružnicima iscrtavali itinerar. Razlog zbog kojih su Kadmo i Harmonija pronašli utočište među Enhelejcima ponovno leži u savjetu bogova. Ovaj put bogove su poslušali Enhelejci nadajući se da će im Kadmo osigurati pobjedu nad Ardijejima 12. Kada su na čelu s Kadmom Ehelejci porazili Ardijeje, pobjedu su pripisivali Kamu jer su vojsku predvodili Harmonija i Kadmo u svojim zmijskim obličjima. Harmonija je Kadmu u poodmaklim godinama rodila sina Iliriosa (Ilirija) koji će naslijediti Kadma i time će otpočeti novo razdoblje. O Kadmovom i Harmonijinom dovršetku života postoji više predaja 13. Prema jednoj, Kadmo i Harmonija u starosti su postali zmije crnih tijela prošaranih plavim prugama. Tako su ostvarili proročanstvo i Zeus ih je poslao na Otok Blaženih. Prema drugoj, Arej ih je pretvorio u lavove, a tijela su im nakon smrti sahranjena u Iliriji, upravo ondje gde je Kadmo osnovao grad Budvu (Bouthoe). Kadmo je u sebi udružio više uloga. On je odani brat koji požrtvovno traži odbjeglu sestru Europu, graditelj je Tebe, kasnije i Budve, poslušnik je božanskih zapovijedi zbog kojih ženi svoju Harmoniju, ali je istodobno i 11 Grč. bous vol. 12 Dioniz je Enhelejcima prorekao pobjedu nad susjedima Ardijejima ako za svojega vođu izaberu Kadma. 13 Kadmo je u poznim godinama svoje tebansko prijestolje ustupio unuku Penteju kojega je rodila Kadmova kći Agava. Svoje je prijestolje prepustio Penteju ponajprije kako bi mu Arej konačno oprostio ubojstvo zmije. Kadmov miran život prekinut je kada je unuka Penteja umorila rođena mati, Agava. Zgrožen takvim činom Dioniz je prorekao nomadsku Kadmovu i Harmonijinu budućnost život u kočijama koje vuku junice i vladavinu barbarskim hordama. Barbari kojima će vladati Kadmo opustošit će mnoge grčke gradove dok najzad ne opljačkaju i Apolonov hram, zbog čega će biti pravedno kažnjeni. Kadma i Harmoniju na koncu će spasiti Arej pretvorivši ih u zmije. Tako će im omogućiti da nastave sretno živjeti na Otocima Blaženih. kažnjenik osuđen presudom božanskoga suda zbog čega postaje nomadom i Arejevim kmetom. Kadmo je ratnik, ali je i žrtva i žrtvovatelj. Harmonija je, s druge strane, plod griješne ljubavi Areja i Afrodite. Zbog svega ovoga, priča o Kadmu i Harmoniji u sebi ima elemente veličanstvenog i tragičnog, gotovo kao i Budva u kojoj se sudaraju novo i drevno, masovno i elitno. Pretažujući vijesti na pametnom telefonu B. se zadržava na upozorenju kako iz Sirije pristiže milijunski val izbjeglica koji nastoje dospjeti do zapadne Europe. Ova je migracija upravo kao i Kadmova potraga za Europom, mitskom ženom obljubljenom, oplođenom i ostavljenom od Zeusa, vrhovnoga boga. B. odlazi spavati pa prelazim po mrežnim stranicama koje je ostavio otvorene. Uznemiruje me pomisao na milijune sirijskih izbjeglica, na prisilni nomadizam kojemu se ne nazire kraj baš kao što se ne nazire kraj nasilju unutar vlastite vrste. Posežem za svojom osobnom basmom 14 i ponavljanju četiriju riječi kojima se oslobađam od težine. Az, Auron, Alikvot, Atanor vraćaju me uvjerenju kako svijet ipak ima smisla, orjentaciju i unutarnju harmoniju. Az, Auron, Alikvot, Atanor. Sutradan se ponašamo već posve udomaćeno. Odlučujem poslati Aleksandri SMS i shvaćam da sam u prekjučerašnjoj kupovini novog mobitela ostala bez većine starih brojeva. S ozbirom na to da mi je Aleksandra napisala kako neće biti uz mejl, dio jutra provodim razmišljajući što učiniti. Odlazimo na kavu i sjedamo u restoran Vila Manojlović koji se nalazi u Ulici Slovenske obale. Privukla nas je terasa natkrivena vinovom lozom i ugodna hladovina iz koje može promatrati plažu. Uz kavu studiramo kartu Budve i uočavamo kako nekoliko paralelnih ulica čini ključnu zonu naših budućih šetnja: Ulica Jadranski put, Ulica Mediteranska, Ulica Slovenska obala i Ulica Šetalište. Nekako istodobno primam mejl, odgovor Ksenije Popović u kojemu mi dostavlja Aleksandrin broj mobitela. Zgodno se poklopilo da smo obje bile na mejlu pa mi je Ksenija uspjela pomoći u kratkom vremenu. Ubrzo se javila i Aleksandra i nakon nekoliko razmijenjenih poruka dogovorile smo se za susret sutra navečer. B. predlaže da se prošetamo kako bismo se orijentirali u novom prostoru. Podne je, a gužva i vrućina veće su nego na brazilskoj Copacabani. 14 basma (asimilacijom b-n > b-m od basna) retorička je forma usmene književnosti, u stihu ili prozi. Pretkršćanskog je postanja. Namijenjena je zaštiti ili oslobađanju od bolesti, zlih duhova i uroka svih vrsta

7 Odlazimo do starog grada koji je, kako stoji u prospektima, star preko godina i jedan je od najstarijih gradova na Jadranskom moru. Slično kao i Dubrovnik, stara Budva bila je podignuta na otoku koji je pješčanom prevlakom bio spojen s kopnom te je s vremenom otočić postao poluotok. Raskošne budvanske zidine u 15. su stoljeću podignuli Mlečani uz Austrijance najdugovječniji budvanski osvajači. Austrijanci su Budvu napustili godine, a 71 godinu nakon njihova odlaska Budvu je poharao snažan potres. Osam godina trajalo je obnavljanje Budve i danas se posljedice potresa ne mogu uočiti. Na zidovima staroga grada stoje pozivi za kulturne programe, mnogi me zanimaju pa ih proučavamo i komentiramo izvješene plakate. Pozornost mi privlače nazivi mjesta na kojima se održavaju programi: Između Crkava, Amfiteatar Svetog Stefana, Crkva Sv. Marija, Bašta Jadranske straže, Pozorište, Trg pjesnika. O Budvi učimo s ulice i oglašenih plakata. Dokaz da nam to polazi za rukom prepoznavanje je u najvišoj crkvi Staroga grada katoličke crkve Svetog Ivana iz 7. stoljeća, na trgu koji se prostire pred crkvom Trga Između Crkava. Tu su i ostale starogradske crkve: Bogorodičina crkva (Santa Maria in Punta) koja potječe iz 840. godine, crkva Svete Trojice iz godine te ostatci dviju crkava ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća i crkve Svete Marije u Citadeli. Crkva Svetog Ivana jedna je od najstarijih crkvi na crnogorskom primorju i do ukidanja Budvanske biskupije bila je katedrala. Posvećena je zaštitniku Budve svetom Ivanu Krstitelju, a današnji njezin izgled oblikovan je nakon zemljotresa koji se dogodio godine. Zvonik je dodatno podignut godine. Nalazi se na sjevernoj strani i visok je 36 metara. Na južnoj strani crkve i danas su biskupski dvori koji su bili sjedište Budvanske biskupije sve dok nije ukinuta godine. Unutrašnjost crkve Svetog Ivana čuva ikonu Budvanske Gospe Madona in Punta jednu od najstarijih ikona ovih prostora čije se podrijetlo veže uz 12. stoljeće. Madonina ikona najveća je vrijednost Staroga grada te uz lik sv. Ivana Krstitelja oslikan u mozaiku na staklu (rad hrvatskog slikara Ive Dulčića) pojačava duhovnu glad ovoga prostora koja je upravo ovdje utaživana stoljećima. Stari Grad svojom arhitekturom govori o dugogodišnjoj vladavini Mlečana. Na njih podsjećaju gradski bedemi, maštovita arhitektura starogradskih ulica te Citadela gradska tvrđava na čijem se vrhu nalazi pozornica danas poznata po festivalu Budva Grad Teatar. Izlazimo iz Starog Grada i sjedamo u kafić kako bismo mogli promatrati vizuru jednog od najstarijih urbanih centara na Jadranu čija je starost veća od 2 i pol milenija. Kultura se umnaža trošenjem, gradovi su stari onoliko koliko povijesti pamtimo, a uspomene na ljeta traju u plakatima. Dok pijuckamo limunadu i kavu raspravljamo o programu Budva Grad Teatar i događajima koje vjerojatno nećemo posjetiti. Cijela Budva polijegala je po plažama i izvan njih. Odjevena sam u bijelo, ne ležim na plaži pa sam već i radi toga nalik Harmoniji. I ne samo da sam joj nalik već postajem upravo ona Harmonija koja je od vrućine odlučila prestati biti Harmonijom, ali je sačuvala uspomenu na sebe. Tražim po sebi znak koji bi mi potvrdio da smo obje ona i nalazim ga u bjelini odjeće koju nosim. Harmoniju zamišljam u bijeloj boji. I u neradu. U onom blagoslovljenom neradu u kojemu zbiljnost nije teret. Vidim ju posve jasno. U B.-ovoj i svojoj dokolici i u tome što smo još uvijek uspravni. Povratkom u hotel prelazimo presušenu rječicu Grđevicu. Uz njezino suho korito postavljena je tezga s voćem. Kupujemo smokve, grožđe, šljive i breskve. Večer ćemo provesti na terasi. Šetat ćemo i bit ćemo lijeni upravo onako kako su lijeni oni koji su sa samima sobom u harmoniji. Sutradan nam se javila Aleksandra. Dogovorili smo susret na recepciji nakon što vrućina popusti. Ovo je jedno od najtoplijih ljeta ikada. Šetali smo do Bečića i nazad, zamijetili gužvu koja nadmašuje smještajne mogućnosti Budve i Bečića, a pažnju nam je privukao najskuplji objekt izgrađen ruskim kapitalom. Kako doznajemo, Budva ima dvije sezone turističku i građevinarsku. Jedna zamjenjuje drugu i jedna ovisi o drugoj. Premda je od godine Budva doživjela ekspanziju tržišta nekretninama 15, posljednje dvije godine promet nekretninama osjetno se smanjio te se danas teško prodaju i atraktivni, novoizgrađeni objekti u višekatnim zgradama koje su podignute gotovo na samoj obali mora. Unatoč padu prometa, cijene nekretnina još su uvijek visoke (1.900 eura za m 2 ), a najbolje se prometuje najskupljim nekretninama kakve su, primjerice, vile unutar Nautičko-turističkog centra Porto Montenegro ili vile u Dukljanskim vrtovima na Zavali. Tu se cijene kreću od do eura za m 2, a imena kupaca dobro su čuvana tajna, 15 U to doba gradnja je bila iznimno intenzivna, a investitori su uglavnom bili ruskog podrijetla. Potražnja i prodaja bile su iznimne, a cijene nekretnina vrlo visoke (1 m 2 stana koštao je od do eura). Upravo zbog izvrsne prodaje brojni su investitori prekomjerno investirali i izgrađivali

8 najstarijih ostataka tog tipa na Balkanu. Osim dekorativnih elemenata, na mozaiku su predstavljeni zmaj, zmije i morska bića. Mozaik je izrađen u tehnici opus vermiculatum, tj. zbijenim redanjem sitnih kockica. 7. Rimski žrtvenik Kameni četvrtasti žrtvenik, s natpisom Vinicia Pavlina otkriven je poslije zemljotresa godine. Potječe iz stoljeća, a služio je za prinošenje žrtava određenom rimskom božanstvu, najčešće u tekućem obliku (vino). 8. Rimska kamena česma Rimska kamena česma, četvrtastog oblika, s izlivnim kanalom na jednoj od četiriju strana, otkrivena je poslije zemljotresa godine. Nalazi se izvan samih zidina sjevernog dijela Starog grada. Potječe iz stoljeća n.e. 9. Rimski sunčani sat Sunčani sat, nalik širem postolju kamenog stuba, nađen je u blizini glavnog gradskog trga. U udubljenju u središtu vidljivi su klesani tragovi žljebova, a vrijeme se određivalo prema padu sunčeve sjenke sa središnje željezne šipke. Potječe iz stoljeća. Čuva se u Muzeju grada Budve. 10. Zazidana vrata Na lijevoj strani glavnog ulaza u Stari grad uočavaju se zazidana vrata s polukružnim završetkom. Vjerojatno potječu iz rimskog razdoblja i upućuju na opseg antičke Budve sličan današnjem te da je, osim glavnoga ulaza u grad, postojao i sporedni, zapadni koji je gradu otvarao vrata s kopna. 11. Ostaci ranokršćanske bazilike Budvanska bazilika potječe s kraja 5. ili početka 6. stoljeća. To je trobrodna monumentalna građevina s polukružnom apsidom. Umjetničko-povijesnim odlikama svjedoči o Budvi kao o značajnom kulturnom, religijskom i ekonomskom središtu na južnom Jadranu. 12. Mozaik iz ranokršćanske bazilike (5. ili 6. stoljeće) Na ostacima mozaika (30 m 2 ) otkrivenog u sjeveroistočnom dijelu naosa i apside, osim dekorativnih geometrijskih polja sa simboličkim znacima i ideogramima, dvojasna horvat premda je javnosti poznato kako je, primjerice, jedan od stanova na Zavali veličine 150 m 2 kupio poznati holivudski gluma Steven Seagal. Na cijeni su i vile u okolini Budve, posebno one koje se nalaze uz plažu Jaz i u Bečićima. One su najčešće površine od 250 do 300 m 2 s trenutačnom tržišnom cijenom od do eura. Danas postoje brojne stambene zgrade koje su infrastrukturno nedovršene bez spojnica na glavne prometnice, bez parkirališta i druge prateće infrastrukture. Prije povratka u hotel istražujemo budvanski Stari Grad i njegove znamenitosti. Pronašli smo ih pobrojene na mapi Turističkog ureda pa ih pretražujemo natječući se tko će ih prije ugledati i prepoznati. 1. Piloni Ostatci antičkih gradskih vrata, svjedoče o Budvi iz 6. stoljeća prije n. e. Kamena porta vodila je u drevno ilirsko-grčko urbano naselje o kojemu je pisao i Sofoklo. 2. Ostatci antičke nekropole U blizini hotela Avala nalaze se ostatci rimske nekropole iz 5. stoljeća prije n. e. Osim autentičnih zidova, u središtu se ističe kameni nadgrobni spomenik visine jednog metra ukrašen uklesanim vijencima od lišća i cvijeća koji se oslanjaju na glave ovnova. 3. Ostaci hipokausta Poslije zemljotresa godine, na istočnoj strani nekadašnjeg hotela Avala, otkriveni su ostaci hipokausta keramičke peći iz 1. stoljeća n. e. Služila je za zagrijavanje dijela prostora rimske javne građevine Villa Urbana. 4. Ostatci antičke ulice U lapidariju Muzeja grada Budve nalaze se ostaci rimskog pločnika, tj. sačuvani dijelovi rimske ulice. Monolitne kamene ploče crvenkaste boje povećih dimenzija, redane su u pravilne redove. 5. Ostatci građevine Villa Urbana Ostaci rimske vile iz stoljeća dio su antičkog nasljeđa Budve. Plastično ukrašeni kapiteli, stupovi i dio arhitravne grede rijetki su ostatci ove jedinstvene rimske građevine. 6. Rimski mozaik U blizini antičke nekropole otkriveni su i ostatci mozaičkog poda iz 2. stoljeća. Smatra se da je to jedan od 44 45

9 dimenzionalno su predstavljeni ptice i floralni elementi. Mozaik je izveden u tehnici opus tessellatum, redanjem kockica od raznobojnog mozaičkog stakla, mramora, krečnjaka, karakterističnog zelenog bečićkog kamena i opeke. 13. Citadela U južnom, najvišem dijelu grada uzdiže se Kaštel, gradska Citadela, jedan od rijetkih primjera povijesno-slojevitog objekta na Crnogorskom primorju. Bila je glavno gradsko uporište, a u antičko doba vjerojatno je imala funkciju akropolisa. U pisanim izvorima prvi se put spominje godine. 14. Srednjovjekovne kule na Citadeli Na Citadeli su prepoznatljivi stilovi gradnje iz srednjeg vijeka i doba austrougarske vladavine. Citadela je imala dvije kule. U jezgri Citadele nalaze se materijalni ostatci iz srednjega vijeka. Građena je u više faza, a nekada je bila važan samostalni strateški objekt. 15. Crkva Sv. Ivana Crkva posvećena rođenju Sv. Ivana Krstitelja, prema predaji, sagrađena je u 7. stoljeću i imala je oblik rotonde. Najveće izmjene pretrpjela je tijekom 12., 15., 17., 19. i 20. stoljeća. Današnja građevina potječe s kraja 17. stoljeća, a sastoji se od triju odvojenih cjelina: crkve, zvonika i biskupskog dvora. Do godine služila je kao katedrala. 16. Mozaik u oltarskom prostoru crkve Sv. Ivana Oltarski prostor crkve Sv. Ivana prekriven je monumentalnim mozaikom koji je 60 -ih godina prošlog vijeka izveo poznati dubrovački slikar Ivo Dulčić. Na mozaiku neobično živog kolorita predstavljen je Sv. Ivan Krstitelj kako Budvanima drži propovijed. 17. Zvonik crkve Sv. Ivana Zvonik dominira nad Starim gradom. Nalazi se na sjevernoj strani crkve. Tekst MDCCCL (1850) u njegovom četvrtastom postolju ukazuje na godinu gradnje. Radovi su okončani godine. Ranije je tu postojao manji zvonik baroknog stila i rogobatnije forme. Pretpostavlja se da je srušen u zemljotresu godine. 18. Ikona Budvanska Gospa Madona in punta ili Velika Panagija (Svetica nad svim svetim) najveća je svetinja Staroga grada. Budvanska Gospa, kako se vjeruje, štitila je Grad od nedaća, posebno od kuge i gusarskih napada. Smatra se da potječe s kraja 14. stoljeća, a čuva ju crkva Sv. Ivana u sjevernom oltaru. 19. Crkva Santa Maria in punta Svrstava se u najstarije preromaničke crkve na Primorju. Osnovana 840. godine, činila je dio benediktinskog manastira. Kasnije su je preuzeli franjevci, a početkom 19. stoljeća i Francuzi. Na istočnoj strani, uz pravokutnu apsidu, nalazi se kula-zvonik kvadratne osnove. Najstariji dio crkve naos je s apsidom, a na sjevernoj strani crkve nalazi se naknadno dozidan zvonik na preslicu (17. st.) s trima oknima. 20. Ploče s natpisima iz crkve Santa Maria in Punta Na četirima kamenim pločama, na unutrašnjoj strani sjevernog zida, nalaze se natpisi na latinskom jeziku. Najstariji je iz godine 840. godine, kada je crkva podignuta. Ostali se odnose na razdoblja obnove, a potječu iz godine. Najmlađi je iz godine. 21. Zvonik crkve Santa Maria in Punta Na istočnoj strani crkve, uz apsidu, nalazi se kula-zvonik kvadratne osnove iz romaničkog razdoblja. Prizemlje zvonika moglo je služiti kao sakristija. Na istočnoj strani nalaze se autentični primjeri kamene plastike iz romaničkog razdoblja. 22. Grb katoličkog reda Male braće Grb ovog katoličkog franjevačkog reda nalazi se na istočnoj strani kvadratne kule-zvonika crkve Santa Maria in Punta. U krugu grba predstavljene su dvije prekrižene ruke kao simboli monaha franjevačkog reda, koji su krajem 13. stoljeća preuzeli crkvu od benediktinaca

10 I 23. Crkva Sv. Save Osvećenog Crkva Sv. Save Osvećenog (St. Sabba Abbas) podignuta je u 12. stoljeću. To je romanička jednobrodna građevina bez zvonika. Njezina polukružna apsida okrenuta je prema istoku. Tijekom mletačke vladavine u njoj su se obavljali molitveni obredi i katoličke i pravoslavne tradicije. Kamena ploča sa zapisom, otkrivena poslije zemljotresa godine, svjedoči o godini kao godini podizanja crkve. 24. Ostaci crkve Santa Maria di Castello na Citadeli Naziv upućuje na to da se crkva nalazila unutar Citadele. Zbog uklapanja ostatka crkve u zidine austrijskog utvrđenja, teško je prepoznatljiv njezin prvobitni izgled. Gradnja crkve (od 12. do 14. stoljeća) veže se uz vrijeme vlasti Nemanjića i Balšića. Na njezinom sjevernom zidu otkriveni su ostaci fresko-slikarstva. 25. Crkva Sv. Trojice Crkva sagrađena godine, prema arhitektonskom rješenju podsjeća na crkvu Uspenja Bogorodice (manastir Podostrog). Građena je tesanim kamenom bjeličaste i crvene boje redanim u pojaseve. 26. Ikonostas crkve Sv. Trojica Enterijer crkve Sv. Trojica krasi visok ikonostas, koji je godine ikonopisao Naum Zetiri, zograf sa ostrva Milosa, čiji se potpis nalazi pri dnu centralnog križa s Raspećem. Početkom 20. stoljeća, poznati slikar Marko Gregović za isti je ikonostas načinio ikone, kojima su do zemljotresa godine bile prekrivene starije ikone. 27. Prestone ikone u crkvi Sv. Trojice Grčki ikonopisac Nikola Aspioti oslikao je bočne ikone na ikonostasu crkve Sv. Trojice. Na njima su predstavljeni Sv. Jovan Preteča, na lijevoj, i Sv. Trojica na desnoj strani. Srebrom okovane ikone s likom Krista na desnoj i Bogorodice s djetetom na lijevoj strani od carskih dvjeri dar su Georgija Madžarevića iz godine. 28. Grob Stefana Mitrova Ljubiše Ispred crkve Sv. Trojice nalazi se grob poznatog književnika i političara Stefana Mitrova Ljubiše, rođenog u Budvi godine. Umro je u Beču godine, a njegovi posmrtni ostaci godine preneseni su i sahranjen je u rodnom gradu. 29. Gradski bedemi kula Gradenigo Današnji izgled budvanski bedemi dobili su krajem srednjeg vijeka. Zidine okružuju cjelokupnu gradsku jezgru, a uskim prolazima povezane su sa Citadelom i obrambenim kulama. Na sjeverozapadnoj strani Starog grada nalazi se glavna kula Gradenigo, a druga, koja se naziva Repeno, nalazi se na sjeveroistočnoj strani. 30. Mletački grb na kuli Gradenigo Na kuli Gradenigo nalazi se krilati lav sa svitkom u rukama (iz 15. stoljeća). Krilati lav je, prema biblijskoj tradiciji, simbol evanđelista Sv. Marka, zaštitnika Venecije, koja je budvanskim gradom vladala od 15. do kraja 18. stoljeća. 31. Grbovi iznad glavnih gradskih vrata Iznad glavnog, zapadnog, ulaza u Stari grad vidljivi su primjeri kamene plastike koja pretežno potječe iz srednjeg vijeka. Tri osmokrake zvijezdice i krilati lav simbol Mletačke republike, predstavljaju autentični grb srednjovjekovnoga grada Budve. 32. Grb Bubića U Ulici Stefana Mitrova Ljubiše nalazi se srednjovjekovni grb obitelji Bubić. Dokazano je da je srpski despot Đurađ Branković u crkvi Santa Maria de Castello na Citadeli godine izdao povelju kojom se obitelj Bubić proglašava plemićkom obitelji. 33. Grb na zidu kuće Anzulovića Na dvorišnom zidu kuće Anzulovića nalazi se srednjovjekovni grb sa zanimljivim životinjama okruženim volutama. Ne zna se točno kojoj je obitelji pripadao. 34. Isus Hrist, Alfa i Omega Na kući Radovića, u glavnoj ulici u Starom gradu, kao i iznad sporednih dvorišnih vrata kuće Dragičevića, nalaze se identični kružni kameni reljefi s oznakom 48 49

11 koja sadrži početna slova u značenju Isus Krist Alfa i Omega (Isus Krist početak i kraj svega što postoji). Potječe iz srednjeg vijeka. 35. Kamena plastika s dvije glave Na zidu kuće obitelji Radović, u blizini Trga pjesnika, nalazi se zanimljiva kamena ploča s dvjema isklesanim glavama i natpisom iznad njih koji slavi Bogorodicu. Najvjerojatnije je riječ o srednjovjekovnom grbu neke stare plemićke obitelji. 36. Kameni kapitel s natpisom ANTIVARI Kameni kapitel, u čijem je gornjem dijelu čitljiv natpis ANTIVARI, a u donjem godina 1709., nalazi se na zidu kuće obitelji Rađenović u glavnoj ulici. Vjerojatno je bio vanjski plastični ukrasni element kasnosrednjovjekovne građevine. Natpis upućuje na moguće veze sa srednjovjekovnim gradom Barom (Antivaris). 37. Grb iznad ulaza u zgradu Muzeja grada Budve Iznad ulaza u zgradu Muzeja grada Budve nalazi se isklesan grb za koji se pretpostavlja da je pripadao budvanskoj obitelji Mikula. Središnji je prizor prikaz psa koji je okružen stiliziranom floralnom dekoracijom. U gornjem dijelu čitljivi su inicijali M i C, a u donjem dijelu godina. 38. Detalj karakterističnih stepenica Među najkarakterističnijim arhitektonskim detaljima pojedinih kuća u Starom gradu izdvaja se kameno stubište sa željeznom ogradom. 39. Detalj karakterističnih vrata Jedna od karakteristika ulaza u kuće imućnijih obitelji u budvanskom Starom gradu jesu vrata s polukružnim završetkom i profiliranim kamenim dovratnicima (koja najčešće vode k dvorištu). 40. Detalj karakterističnih balkona Od vremena mletačke vlasti u Budvi, odnosno u glavnoj ulici njezina Staroga grada, počinju se podizati dvokatnice i trokatnice izgrađene od domaćeg kamena, s dekorativnim elementima renesansnog i baroknog stila na prozorima gornjih katova, kao i na balkonima skromnih dimenzija. 41. Glavna gradska vrata Porta di terra ferma Glavna gradska vrata nalaze se na zapadnoj strani grada. Iznad njih nalazi se stražarska kula, iz koje je čuvana sigurnost grada. Porta di terra ferma ili Velja vrata vode ka glavnoj ulici, odnosno, ka gradskom trgu sa crkvama i Citadeli. 42. Mozaička ikona s unutarnje strane glavnih gradskih vrata Mozaička ikona s unutarnje strane glavnih gradskih vrata podsjeća na ikonu Bogorodice s Kristom koja se stoljećima nalazila u niši na ovom mjestu i ispred koje se redovito palilo kandilo. 43. Mozaička ikona Sv. Petra Cetinjskog Ikona se nalazi s unutarnje strane zadnjeg, sjevernog ulaza u Stari grad. Postavljena je u znak zahvalnosti pravoslavnih vjernika ovom svetitelju i crnogorskom vladaru. Podsjeća i na njegovu pomoć prilikom dobivanja dozvole od austrijske vlasti za izgradnju crkve Sv. Trojice (1798. godine). 44. Vrata na Pizani Srednji ulaz na sjevernoj strani grada naziva se Vrata od Pizane. Vrata, ali i cijela budvanska riva, dobili su naziv po mletačkom providuru prezimena Pizano. 45. Ulaz od Gvozdenih vrata U neposrednoj blizini glavne gradske kule Gradenigo, sa sjeverne strane, nalazi se ulaz u Stari grad i karakteristična željezna vrata. To su jedina gradska vrata izlivena od željeza pa su zbog toga poznata i kao Ulaz od gvozdenih vrata. 46. Vrata na istočnom bedemu Na istočnoj strani bedema nalazi se Pizanela jedan od najstarijih gradskih portala. Danas se nazivaju i Vrata od rupe od smeća, jer se jedno vrijeme, kad je grad bivao u opsadi, preko njih izbacivalo smeće iz grada. Nekad su se do njih brodićima dopremale namirnice za žitelje grada, a danas nemaju nikakvu funkciju

12 47. Gradski park Na mjestu gdje je nekada bilo blatište, krajem 19. stoljeća počeo se formirati gradski park. U želji da uljepšaju svoj grad, pomorci su iz raznih dijelova svijeta donosili različite vrste biljaka. Park sadrži tri vrste palmi, raznobojne oleandre, eukaliptus, cikas, rogač, brijest, arizonski čempres i brojno drugo raslinje. 48. Bista Stefana Mitrova Ljubiše Pored glavne staze u gradskom parku nalazi se spomenik podignut u čast književnika Budvanina Stefana Mitrova Ljubiše. Spomenik je godine izradio poznati slovenski kipar Lojze Dolinar. Na začelju spomenika istaknute su Ljubišine riječi: Iako ste i bolji i jači, Bog je vrh sviju. Poslijepodne provodimo uz limunadu i kavu u Starome gradu, a zatim na terasi hotelske sobe. Naglas čitam Gravesove Grčke mitove koje nas vraćaju Harmoniji i Kadmu. Priča započinje ovako: Pošto je Kadmo pokorno odslužio osam godina kod Areja i tako se iskupio od grijeha zbog ubojstva kastalijanske zmije, Atena mu osigura vladavinu u Bojotiji. Uz pomoć svojih posijanih ljudi on sagradi tebansku Akropolu, koja je njemu u čast dobila ime Kadmeja, pa pošto su ga posvetili u misterije kojima je Zeus naučio Jasona, Kadmo se oženi Harmonijom, kćeri Afrodite i Areja. Posebno se zadržavam uz Kadma posvećenika u misterije. Mogu ga zamisliti takvim ozbiljnim, predanim i duhovno uzdignutim. Njegovo posvećenje u misterije događalo se na Samotraki, otoku u Egejskome moru za njega fatalnom mjestu jer je ondje uočio Harmoniju te ju i oteo uz Ateninu pomoć. Kadmova i Harmonijina svadba bila je prva svadba smrtnika kojoj je nazočilo svih dvanaest bogova i na kojoj su Muze svirale na frulama i pjevale, a Apolon muzicirao na liri. U Kadmovu domu za bogove s Olimpa postavljeno je dvanaest zlatnih tronova. Kadmov svadbeni dar Harmoniji bila je bogata haljina, Elektra ju je poučila obredima Velike Boginje, a Demetra joj je darovala uspešnu ječmenu žetvu sparivši se za vrijeme svetkovine sa Jasionom u tri puta pooranoj njivi. Harmoniju su darivali i najugledniji Olimpljani. Atena joj je podarila zlatnu haljinu i zbirku frula, Hermes joj je darovao liru, a Afrodita zlatnu ogrlicu koja je donosila ljepotu, ali i nesreću. Tu je ogrlicu opisao Stacije 16 dodjelivši joj čak trideset i tri stiha: Nju je Lemljanin po drevnom vjerovanju beskrajno uvrijeđen Marsovom varkom, kad ništa ne stajaše na putu osujećenoj ljubavi, niti je kazniše osvetničke verige, načinio Harmoniji na svadbeni dan, divotu u miraz. Mada su vještiji za veće predmete, Kiklopi ju izradiše uz pomoć prijateljskih ruku Telhina, takmeći se, vrli rukotvorci. Ali najviše se oznojio sâm. Ovdje skrivenim plamom ovija cvjetne smaragde i zlokobne likove od kovana čelika, Gorgonine oči i pepeo vrha munje što osta na sicilskom nakovnju te krijeste što sjaju na čelu zelenih zmija. Ondje je pak žaljenja dostojan plod Hesperida i strašno zlato Friksova runa. Umeće zatim nevolje razne i vođu zavedenog crnim vlasima Tisifone, i što najgora svjedoči sila pojas. Domišljat kakav već jest, to ukrug maže mjeseca pjenom i sve puni otrovom vedrim. Ne oblikova to Pasiteja, prva među ljupkim sestrama, ni Ljepota nit idalski dječak, već Tuga, Srdžba i Bol te Nesloga k tome, svom snagom desnice svoje. Djelo se prvi put dokaza kad je Harmonija prateći Kadma što nauznak ležaše, stalnim tužaljkama i groznim siktanjem iz dna duše izbrazdala ilirska polja. Netom zatim i drska Semela škodljive darove stavi na vrat te prijetvorna Junona prijeđe prag. I ti si, nesretnice, kažu, Jokasto, posjedovala ukleti nakit. Ovim si uresom okitila lice, jao ga tebi, da umiriš ložnicu! A poslije toga poduži je red. 16 Stacijev opis ogrlice vezan je uz pripovijedanje o Polinikovoj ženidbi. U dogovoru s argivskim kraljem Adrastom, Polinik ženi Adrastovu kćer Argiju i darovao joj ogrlicu što ju je baštinio od Harmonije. Ogrlica koju Polinik dariva bila je Vulkanov svadbeni dar Harmoniji i Kadmu. Budući da je Harmonija bila plod preljubničke ljubavi Marsa i Venere (odnosno, Areja i Afrodite), ovim se darom božanski kovač htio osvetiti svojoj bivšoj supruzi

13 Možda zbog ogrlice, a možda i iz drugih razloga znanih samo bogovima, Kadmo i Harmonija nisu živjeli mirno i spokojno. Labirint njihova života u sebe je povukao i živote njihovih potomaka četiriju kćeri (Ine, Autonoje, Agave i Semele) i dvojice sinova (Polidora i Ilira), ali i na živote unuka. Dovršavam spremanje za susret sa Aleksandrom osobom koja ne nosi prstenje i ogrlice. Aleksandri ukrasi nisu potrebni jer od svojega života duhom i tijelom radi Umjetnost. Prepoznao je to i crnogorski slikar Uroš Tošković pa ju je u jednom intervjuu odlikovao titulom Miss slikara Crne Gore. S B.-om čekam Aleksandru pred hotelom. Radost prvog susreta sve nas je pomela, uzbuđeni smo i ne želimo gubiti vrijeme koje nam, svi to osjećamo, izmiče i nestaje pa odlazimo u kafić koji je prekoputa. Aleksandra se žali kako pije previše kave, ali ju ipak naručuje. Uz nas osjećam Harmoniju i Kadma, a Aleksandrina narudžba podsjeća me na Harmonijinu ogrlicu 17. Hvatam se za vrat i provjeravam svoju ogrlicu. Znam da time šaljem poruku, ali ju ne uspijevam izgovoriti. Aleksandra B.-u objašnjava kako je čojstvo obraniti druge od sebe, a junaštvo sebe od drugih. I dalje držim ogrlicu. Rekla bih im kako mi iz ogrlice Harmonija poručuje da ponekad trebamo braniti i nas same od nas samih, i da je Uroš Tošković bio u pravu kada je Aleksandri svojedobno rekao da ju ovo društvo nije progutalo i da je snobizam kletva ovoga društva koja se ostvarila u mnogima. Noć odmiče, djevojka za susjednim stolom svira violinu, Kadmo i Harmonija miruju uz njezinu svirku i puštaju nas razgovarati bez ometanja. Jedna je to od onih noći koje traju prekratko. Na rastanku dogovaramo novi susret. Bit će to preksutra, u večernjim satima. Sutra ćemo do Kotora, a Aleksandra će u Podgoricu. Aleksandra nas upozorava na miris memle koji je sastavni dio Kotora. Uvjeravam ju da nam to neće smetati. Moja mama običava govoriti kako joj jedino smeta ako neki prostor miriši na ništa. Osim toga, mi smo ionako Kadmo i Harmonija. Barem za trajanja ovog ljetovanja. Sanjala sam da putujemo iz Osijeka prema moru. Ali, ne automobilom, nego avionom kojim upravlja B. Sjedimo jedno uz drugo, a on vozi sve niže i niže tako da uspijevamo načiniti i snimke. Priroda je prelijepa, neviđena. 17 Prema jednoj teoriji Harmonijinom potomstvu prokletstvo je donijela ogrlica, a prema drugoj razlog prokletstvu bio je ogrtač umočen u zločin, koji su Harmoniji darovali Hefest i Atena. Sjećam se jedne šume čije su krošnje izgledale kao zelene jastučnice u koje su krošnje utisnute tako da čine komplicirane ornamente. A onda smo dospjeli do nekog mjesta i B. je počeo letjeti jako nisko. Vidjela sam putnike kako se guraju prema autobusu. Osjetila sam mirise njihovih tijela i pomislila kako im ne pripadam jer nisam biće iz ljudskoga svijeta. Obznanilo mi se sve po čemu je ljudski svijest (na)stran i zbog čega smo nas dvoje bliski jedno drugom, a udaljeni od drugih. Sutradan odlazimo na kavu uz budvansku obalu, a zatim na autobusni kolodvor najčudniji od svih ikad viđenih. Toliko zelenila koliko je na budvanskom autobusnom kolodvoru nisam vidjela ni u tropskim zemljama. Linije su za Kotor česte i desetak minuta nakon što smo kupili povratne karte već se vozimo prema Kotoru. Pokušavam se sjetiti što sam sanjala, ali mi to nikako ne uspijeva. U autobusu ima nešto turista, no uglavnom su putnici Crnogorci. Pored nas sjede dva mladića i po prvi put crnogorski jezik doživljavam kao materinski jezik ovog prostora. Nažalost, oni brzo izlaze van pa smo dalje izloženi tišini i zvuku motora. Kotorski autobusni kolodvor odmah je u blizini Staroga grada. Prekoputa njega napuštena je tvornica koja podsjeća na nekadašnje radne uspjehe. Spuštamo se prema gradu tako da nam je s lijeve strane more, a s desne Kotor opasan starim, četiri kilometra dugim zidom i natkriljen liticama Orjena i Lovćena. Prvo na što pomislim kada zamislim Kotor jest Bokeljska mornarica, a odmah potom Mletačka Republika pod kojom je Kotor bio od 15. stoljeća sve do njezina pada godine. Pod Mletačkom Republikom Kotor je obnašao ulogu glavnoga grada Mletačke Albanije, izgrađivao je svoje obrambene zidine i pružao otpor Osmanlijama. Osim od Osmanlija stradavao je i od potresa (1563. i 1667.), kao i od čestih smjena vlastodržaca koje su mu se događale od kraja 18. stoljeća 18. Kao i Budva, pretrpio je posljedice i od razornog potresa koji se dogodio godine. Lutanje i skitanje Kotorom pokazuju nam ga u najljepšem ruhu njegove dostojanstvene povijesti. U njemu susrećemo crkve čija prošlost seže čak 18 Nakon prve austrijske vladavine (od 1797.) Kotorom su upravljali Rusi (od 1806.), Francuzi ( ) i Crnogorci (1814.), a zatim je ponovno dospio pod Austrijsku upravu u kojoj je bio ratnom lukom (sve do 1918.). U sastav Kraljevine SHS ušao je u okviru Zetske banovine. U Drugom svjetskom ratu Kotor je bio priključen Italiji, a nakon kapitulacije Italije nalazio se pod njemačkom upravom da bi od listopada dospio u SFR Jugoslaviju, ali kao sastavni dio Crne Gore što je rezultiralo odljevom hrvatskoga stanovništva

14 do romaničkoga doba (Sv. Luka, 1195., Sv. Marija tzv. Collegiata, 1221.). Ipak je za Kotor najvažnija Katedrala Svetoga Tripuna zaštitnika Kotora. Trobrodna je to romanička bazilika s kupolom u koju su još prije tisuću godina iz Carigrada donesene relikvije Svetoga Tripuna. Na njezinu pročelju, lijevo od ulaznih vrata, i danas stoji spomen ploča postavljena godine. Postavili su ju Hrvati iz Boke Kotorske povodom obljetnice krunjenja hrvatskoga kralja Tomislava. I kada bih i dalje redala imena kotorskih crkava, ona bi zvučala kao melodija: Svetog Petra, Svetog Franje, Svetog Dujma, Svetog Jurja, Svetog Bazilija, Svetog Križa, Svete Katarine, Svetog Trojstva, Svetog Sebastijana, Gospe od snijega (Koleđata), Svete Marije, Gospe od Zdravlja, Velike Gospe, Svetog Mihovila, Svetog Vincencija, Svetog Nikole. Ova kotorska glazba ispjevana je i po pročeljima kotorskih ulica, trgova i kuća. Pronalazim ju i u Stupu srama postavljenom na središnjem gradskom trgu Trgu od oružja ispod Sahat kule, a prekoputa Glavnih vrata. Za Stup srama privezivali bi se optuženi za krađu. I kao da time njihova muka i sramota nisu bile dovoljne, stanovnicima Kotora dodatno bi se obznanjivali i prijestupi osramoćenika. Zadržavamo se na Trgu od oružja pa naposljetku i sjedamo u restoran s pogledom na Veleposlanstvo Republike Hrvatske. Ove godine moderni su ventilatori koji raspršuju vodu tako da smo u nekoliko navrata mijenjali položaje stolica. Malo ručamo, malo razgovaramo, malo kotorujemo. Prije nego što ćemo krenuti na autobus, raspitujemo se o Don Branku Sbutegi 19, rođenom Kotoraninu. Znala sam da je bio župnik u Dobroti, ali sam se tek 19 Don Branko Sbutega (Kotor, 8. travnja Kotor, 27. travnja 2006.) bio je župnik u župi sv. Eustahija u Dobroti, književnik, intelektualac i čuvar kulturnog identiteta. Autor je dvaju knjiga: Kurosavin nemir svijeta (2006.) i testamentalne zbirke pjesama Sebedarje (2007.) te brojnih tekstova u dnevnim novinama i stručnim časopisima. Za đakona Kotorske biskupije zaređen je 1978., a svećenikom postaje na Veliku Gospu na otoku Gospe od Škrpjela. U jesen odlazi u Padovu gdje otvara centar za pomoć izbjeglicama, a u Boku se vraća godine. Život provodi posvećen župničkom i humanitarnom radu, obnavlja katedralu Sv. Tripuna te organizira brojna kulturna događanja poput festivala ozbiljne glazbe KotorArt. Preminuo je 27. travnja godine, na dan smrti Blažene Ozane Kotorske, suzaštitnice grada Kotora. Pokopan je na groblju crkve Sv. Eustahija. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. na odlasku iz Kotora sjetila da je bio rođeni Kotoranin. Mozak mi je zgarište misli, podataka i želja. U tom zgarištu pronalazim i uspomenu na smrt Don Branka Sbutege. Bilo je to godine u jeku B.-ove i moje selidbe u Dubrovačku ulicu. Te je godine umrla i moja prijateljica Ksenija. Tada sam imala 39 godina. Sjetila sam se i da je umro prerano, na dan smrti Blažene Ozane Kotorske, suzaštitnice grada Kotora. U zgarištu mojih pamćenja pronašla sam i (posthumno mu objavljene) stihove: Spali me u srcu a zatim raspi moj pepeo gorama visokim kroz oblake zelenim pašnjacima vjetrom vodama okeana kroz kišu. Tako ću pepelom kad rukama ne mogu svijet da zagrlim. Svećenički poziv Don Branko Sbutega osjetio je već u trinaestoj godini života tijekom molitve pred slikom Prčanjske Gospe. Za đakona Kotorske biskupije zaređen je u dvadeset i šestoj godini (1978.), a svećenikom je postao godinu dana kasnije, na Veliku Gospu godine na malom otoku Gospe od Škrpjela. Jedan je od onih koji su živjeli onako kako žive veliki posvećenici. To je posvjedočio i riječima: Moj je život moje najveće djelo, Moj je život moja umjetnost. Vječnost me ne zanima kad napustim ovaj svijet. Vječnost, pa ja ju tako često dotičem u molitvi. Nakon Kotora, grada bez Don Branka Sbutege, Budva je mjesto u kojemu ponovno susrećemo Kadma i Harmoniju. Prvo na autobusnom kolodvoru, a zatim na terasi naše sobe. Mrak na terasi štitio nas je poput bedema pa nam je terasa dvostruko utočište. Zamišljam B.-a kako razgovara s Kadmom. U tom razgovoru Kadmo mu prepričava kako su on, Kadmo i unuk mu Pantej zauzeli važno mjesto u Abecedi Štulićevoj pjesmi novijega datuma. Kadmu se svidjelo što Štulić ističe njegovu zaslugu za donošenje abecede Grcima, ali ga je uznemirilo Štulićevo opisivanje njegova unuka Panteja koji se kao kralj 56 57

15 Tebe suprotstavio Dionizovu kultu vina, pijanstva i bakanalija. Nečuveno je to da se unuk suprotstavlja kultu kojega mu je zagovarao djed. Doista, Kadmo ne razumije doba koje je nastupilo i u kojemu je Pantej obeščastio Dionizov kult kojega je zagovarao Kadmo. Želeći nas upozoriti na abecedu koja je i danas važna, Kadmo pred nama otvara Gravesovu knjigu mitova i upire prstom na mjesto koje želi da pročitamo. S obzirom na to da čitam na engleskom i istodobno prevodim na hrvatski, prijevod odstupa od izvornika, ali mu smisao ostaje jednak pa ga ipak donosim pod navodnicima: Pet samoglasnika prve abecede te suglasnike B i T izmislile su tri vile suđenice 20 (prema drugima, izmislila ih je Ija, sestra Foronejeva 21 ). Ostalih jedanaest suglasnika izmislio je Pakamed, Nauplijev sin, a Hermes je sve glasove uobličio u karakteristične, klinaste znakove imajući u vidu da i ždralovi 22 lete u klinastoj formaciji. Taj sam sustav znakova upravo ja, Kadmo, prenio iz Egipta i darovao ga Grcima. Bio je to alfabet Pelazga koji sam kasnije donio u Bojotiju, a Euander iz Arkadije prenio ga je u Italiju. I premda sam mijenjao poredak slova, slovo alfa prvo od osamnaest u nizu, ostavio sam na početnome mjestu. To mi je bilo važno jer sam mu poznavao snagu: alphe znači čast, alphainein znači izmisliti, Alfej je jedna od čuvenih rijeka, a na feničanskome aleph označava vola neophodnog za život u Bojotiji zemlji volova. Osim mene, 20 Svaki samoglasnik predstavljao je simbol jednog kvartala godine: O (štipavac) proljetnu ravnodnevicu, U (vrijes) ljetnju dugodnevicu, E (topola) jesenju ravnodnevicu, dok su zimsku kratkodnevnicu označavala dva samoglasnika: A (jela ili palma) kao drvo rođenja i I (tisovina) kao drvo umiranja. Prema nekim navodima drži se da je božica Karmenta izmislila samoglasnike B i T, ali i sve ostale sve samoglasnike (jer su svaki od ova dva kalendarska suglasnika označavali po jednu polovinu njezine godine ). 21 Foronejovo ime (grč. Foronej onaj koji je donio cijene) podsjeća na to da je Foronej izumio tržnice. Također je zaslužan za širenje korištenja vatre, proročki je heroj i osnivač Foronika prvoga grada koji je kasnije preimenovan u Arg. Roditelji su mu nimfa Melija i otac Inah. Također je zaslužan za širenje korištenja vatre. Inah ( onaj koji čini jakim i snažnim ) sin je Oceana i osnivač je kraljevstva Arga. Rijeka u Argu dobila je ime upravo prema njemu. 22 Ždralovi su bili posvećeni Hermesu - zaštitniku pjesnika prije negoli je ovu titulu preuzeo Apolon. Prvi znakovi kojima se formirala azbuka bili su klinastog oblika. Hermes je helenski ekvivalent egipatskom bogu Totu, izumitelju slova čiji je simbol bio ibis (nalik ždralu). poredak azbuke mijenjali su i drugi, primjerice Simonid Epiharm 23, ali i apolonovi svećenici koji su ga dopunili preostalim dvama samoglasnicima ( dugo O i kratko E ). Tako sam ja, Kadmo, postao donositeljem abecede, a Apolonova sveta lira dobila je po jedan samoglasnik 24 za svaku od sedam struna. To što ću skončati u obliku guje ne umanjuje ono čime sam zasijao zemlju. Zasijao sam ju posijanim ljudima i posijanim slovima. 25 Kasnije je raspored slova izmijenjen u latiničnu abecedu 26 koju uz preinake koristimo i danas, ali bez prave svijesti o svemu što je skriveno u pismu. Umirujem Kadma i govorim mu da smo takvi prema svemu. Ni Dioniz nije prošao bolje. Sačuvali smo priče sve od pamtivijeka pa do danas, ali ne učimo iz njih i razumijevamo ih tek kada ih potvrdimo vlastitim iskustvom. Svaki pojedinačni život počinje ispočetka i usamljen je u učenju jer ne uspijeva upiti iskustva svojih predaka. Gonjeni nemirom napuštamo ono 23 Nova slova azbuci dodali su Simonid i Epiharm. Premda je razlog zbog kojega su to učinili ostao zagonetkom, Graves drži kako su Simonid i Epiharm dva slova (xi i psi) dodali su bez potrebe, ali su istodobno uklonili aspirat (H) i digammu (F) te tako osiromašili dotada vrijedeći redoslijed. 24 Samoglasnici koje su Apolonovi svećenici dodali njegovoj liri Graves poistovjećuju se s onima koje spominje Demetrije, aleksandrijski filozof iz prvog stoljeća prije nove ere, kad piše u svojoj raspravi O stilu sljedeće: U Egiptu svećenici pjevaju himne bogovima izgovarajući sedam samoglasnika jedan za drugim, a njihovi zvuci proizvode tako snažan muzički doživljaj na slušatelje kao da upotrebljavaju frulu ili liru.... Očito, samoglasnici su upotrebljavani u svrhu liječenja zvucima lire u Apolonovim svetištima. 25 Graves izravno pojašnjava nastanak alfabeta na sljedeći način: Grčki je alfabet pojednostavljenje kretskih hijeroglifa. Znanstvenici se danas uglavnom slažu da se prva pisana azbuka razvila u Egiptu u 18. stoljeću prije nove ere, pod utjecajem Krečana. To je stajalište u suglasju s Aristidovom predajom koju je zapisao Plinije, prema kojoj je azbuku izumio jedan Egipćanin, po imenu Menos (mjesec), petnaest godina prije Foronejeve vladavine u Argu. Osim ove predaje, Graves navodi i predaju kako je u Grčkoj postojao vjerski, tajni alfabet koji je bio stariji od adaptirane feničanske azbuke. Taj su vjerski alfabet čuvale svećenice Mjesečeve Božice Ije ili Tri Suđenice. Taj je alfabet bio blizak kalendarskom alfabetu, a nova nisu bila ispisivana znakovima već grančicama drveća koja su simbolizirala godišnja doba i pojedine mjesece. 26 Karmenta je latinskome jeziku prilagodila pelašku azbuku s trinaest suglasnika koju je Kadmo svojedobno donio iz Egipta tako što je umjesto trinaest suglasnika koristila njih petnaest

16 što nam je dobro, tražimo od dobroga bolje i neprestance proizvodimo prijepore. B. se smije mojim ljutnjama. Govori mi da su uzaludne jer će sve ostati kako je bilo i ranije. Ljudi će se razmnožavati, od potomaka će očekivati ono što sami nisu uspjeli ostvariti, a zatim će se miriti sa promašajima i otuđenostima. Odlazim na spavanje parafrazirajući Uroša Toškovića: cijepam i ovaj list iz moje knjige koja nikada neće biti objavljena. Moj je poziv bio pjesništvo, ali sam ga morao napustiti radi Umjetnosti. Sutradan sam dugo spavala. Lijenosti sam odana i predana. Zapravo ni ne poznajem kontemplaciju koja bi mogla nastajati drukčije negoli u polju dokolice. I to one istinske i jedine kojoj je dano pretvoriti se u čistilište. Dokolica je podređena čudoređu i očuđenju Igre pa ni nije drugo negoli čišćenje od zbiljnosti. Jednako kao što je dokolica označena čišćenjem i moj je život označen aktivnošću skrivenih predikata. To bi značilo da moja posezanja za dokolicom dovode do skrivenog predikata koji u neskrivenom značenju podrazumijevaju ubijanje radom. I obratno... Svaki ozbiljan rad, skriveni predikat označuje kao dosadan. Šetali smo se Budvom i čekali kišu. Prije nego što će pasti, okupali smo se na plaži Jaz. Ime plaže podsjeća me na šamansku lječilišnu praksu panonskih naroda 27 koja je na ljekovitim lokacijama iscjeljivala bolesne. Tu su se štovala ženska i muška iscjeliteljska božanstva Velika Božica, Silvan i nimfe. Jazi(ji) su, kao i drugi mitološki junaci, nerijetko bili u različitim (ponekad i oprečnim) krvnim srodstvima s bogovima i svojim sunarodnjacima. U hotel smo utrčali s prvim kapima kiše. Premda smo do sobe trebali prijeći i dužu, nenatkrivenu dionicu, zadržali smo se u turističkoj agenciji. Najednom smo shvatili da nam dani izmiču i da je posljednji trenutak da se odlučimo za posjet Albaniji. Nakon kratkog pregovaranja uplatili smo cjelodnevni izlet (25 eura po osobi uz popust od 5 eura jer smo kupovali posljednja preostala mjesta). Polazak je predviđen za sutra u pola sedam. Od pomisli na rano ustajanje odmah mi je postalo muka pa smo požurili prema 27 Prema D. Fimmenu (1916: 783) jazije/jazion najjednostavnija je izvedenica od riječi liječiti i odgovara junaku/junacima iz antičke književnosti koji je izvorno morao biti bog/demon plodnosti i kao takav i bog iscjelitelj, odnosno iz toga heroja plodnosti. Iz ovoga korijena mogu se izvesti svi Jaziji čije ime potječe s Peloponeza kao i sam Jazon (Argonaut) stari bog liječenja. Osim takvog tumačenja, ime Jas susreće se i u Ilijadi (Jaz je Sfelov sin i vođa Atenjana) i u Odiseji gdje je Jazov sin Amfion vladar minijskoga Orhomena, a Dmetor, također sin Jazov, vladar Cipra. sobi kako bismo se spremili za susret s Aleksandrom. Prva sam se otuširala, preodjenula i izjurila na parkiralište. B.-u sam ostavila poruku da ću mu SMS-om javiti gdje se nalazimo, a Aleksandri sam javila da ću ju čekati kod parkirališne rampe kako bismo se što prije izvukle iz hotelske gužve. Kiša je i dalje padala pa smo njezin automobil ostavile u neposrednoj blizini kafića WOW. Dogovorile smo se bile da ćemo večer provesti uz računalu tako da smo se opremile kabelima i laptopom. Prije ulaska u kafić WOW svratile smo do dućana računalnom opremom po bežičnu tipkovnicu i miš. Kada smo se konačno smjestile u kafiću WOW, B.-u sam napisala poruku MI SMO U WOW koju sam mu poslala om, SMS-om, i Viberom. Sigurna da će nam se pridružiti, utišala sam mobitel i s Aleksandrom zaplovila internetom. Pijuckale smo vino i Coca-Colu, a zatim smo naručile za grickanje sir u ulju i dinje (pipune, kako ih Aleksandra zove). Bilo je previše toga za podijeliti u malo vremena pa sam se tek oko ponoći sjetila provjeriti mobitel i pronaći razlog zbog kojega nam se B. još uvijek nije bio pridružio. I tada sam shvatila kakvu sam učinila pogrešku! Moj je mobitel imao uključenu funkciju samoispravljanja pa je sve tri poslane poruke B.-u ispravio na isti način i one su glasile: MI SMO U SOS. B. nas je neko vrijeme pokušavao nazvati, poslao je i SMS u kojem pita gdje se nalazi SOS, ali sada je već bilo prekasno za ispravak. Počele smo se rastajati oko ponoći, ali sam na koncu u hotel stigla tek oko 1 ujutro. Zaspala sam puno kasnije tako da sam buđenje (u 5:30) jedva shvatila kao ozbiljno i stvarno događanje. I sve ostalo što se kasnije događalo činilo se kao nastavak sinoćnje humoreske. Starim i vrlo lošim autobusom, na potrganim sjedalima i u gužvi nepoznatih putnika, uputili smo se u Albaniju. Zbijeni i stiješnjeni u grupi koju uglavnom sačinjavaju Rusi osjećamo se kao putnici koji putuju u krivom smjeru. Vodiču nisam zapamtila ime, ali sam odmah zamijetila da jednako loše govori svim trima jezicima crnogorskim, ruskim i engleskim. Prolazimo Bar, a zatim skrećemo na sporednu cestu i duže vrijeme vozimo makijom. Na crnogorsko-albanskoj granici vozač predaje sve naše putovnice zajedno, neko vrijeme čekamo, a zatim se zaustavljamo uz prvi motel na koji nailazimo. Tu nas dočekuje skupina Romkinja s malom djecom. Pokušavaju doprijeti do nas, ali nas dijeli žičana ograda i one se ljute, viču i dobacuju nešto što ne razumijemo. Ispostavlja se da je vodič izgubio nečiju putovnicu, jutro je hladno, podovi su u toaletima mokri i svježe poliveni vodom i zbog svega gubim volju za ispijanjem kave, ali i za upoznavanjem Albanije. Uz motel ugledamo jedan od milijun albanskih bunkera pa se odlazimo prošetati i pogledati unutrašnjost tog skučenog prostora

17 Kada je nakon četrdesetak minuta oglašen poziv za pokretom, tješim se kako Albaniju ipak treba vidjeti. Država je to koja intrigira već zbog svoje višegodišnje zatvorenosti jednog od rezultata politike Envera Hoxhe kao i zbog činjenice da je Albanija bila posljednja komunistička utvrda u Europi. Neuređenim putevima nastavljamo do Skadra i putem susrećemo zapuštene kuće. Skadar (alb. Shkodër ili Shkodra) nalazi se na jugoistočnoj obali Skadarskog jezera nedaleko od mjesta na kojemu se manji rukavac rijeke Drim ulijeva u rijeku Bojanu. Taj drugi, manji rukavac, koji završava u Bojani, nastao je godine. Veći rukavac ulijeva se u Jadran južno od grada Lješ (alb. Lezhë ili Lezha). Ilirska kraljica Teuta jedna je od rijetkih vladarica iz prapovijesti europskih naroda. Teuta je 231. pr. Kr., nakon smrti svoga muža Argona, upravljala i vladala ilirskom državom umjesto maloljetnog posinka Pinnesa 28. Za razliku od prethodnih vladara dopustila je gusarenje na Jadranu, poduzimala je ratne pohode protiv Grka i ugrožavala dominaciju Rima. Rimski pohod na Teutu (229. pr. Kr.) bio je početak prvog Rimsko-ilirskog rata, a Teuta je nakon izdaje zapovjednika ilirske mornarice morala odstupiti u korist svojega posinka Pinnesa. Premda je Skadar bio prijestolnica kralja Argona i kraljice Teute, njegovo je ime vezano uz Rimljane i latinsku riječ scuta (štitovi) koja upućuje na zaštitnike pripadnike rimske legije koji su pod Carom Konstatninom Skadar zauzeli 168. godine pr. Kr. i pretvorili ga u važno trgovačko i prometno središte. Sve u Skadru vezano je uz Bojanu, čak i legenda o podizanju ilirske tvrđave Rozafe, prema kojoj je žena najmlađeg od trojice braće, uzidana u temelje tvrđave kako bi se spriječila noćna urušavanja zidina tvrđave. Priča je to i o neispunjenu obećanju jer je nevjesta Rozafa uzidana u tvrđavu zato što jedino najmlađi brat svojoj nevjesti nije rekao da će u zidine tvrđave biti uzidana ona nevjesta koja prva tvrđavi priđe. Između blokova kamena na glavnom uzlazu pojavljuje se voda za koju narod tumači da je mlijeko iz Rozafinih grudi kojim Rozafa i danas hrani svoje malo dijete. 28 Iirska se država prostirala od lijeve obale Neretve sve do Epira na jugoistoku te Dardanije i Makedonije na istoku, a obuhvaćala je sve. Nastala je krajem 5. st. pr. Kr., a svoje je zlatno doba doživjela dolaskom na vlast kralja Pleurata (oko 260. pr. Kr.) i osobito za njegova sina Agrona (250.?-231. pr. Kr.). Obilazimo uže središte grada, ali ne dobivam volju zadržati se u nekom kafiću. Razlog tomu je muška dominacija u ovakvim prostorima. Žene su odjevene čudno, u svojevrsnoj reinterpretaciji burke imaju maramom pokrivenu kosu, ponekad i cijelo lice, ali nose hlače (s pregačom) i košulje. Zamišljam Teutu i njezinu čuvenu ljepotu, a zatim i misli koje je morala doživljavati na ovom istom prostoru planirajući bitke po jadranskim otocima. Žena-bojnica, žena-vladarica, žena-strateg, žena-pomajka, žena-druga žena, žena-žena. TEUTA Kakva nesv jest? Mniš li, jer sam žena, Ko u muhe da su meni sile? Ja vas poznam, oholi muževi; Dobit ćete nada mnom sad slavit. Dijane mi! Tog junaka nema, Da se s njime ne bih takmit smjela; Ova pest već mnogi oklop skrši, Tvojoj sličnu koji grud krijaše. Pred drugimi vašom se hrabrošću Ponosite, ali ne preda mnom. Dimitrija Demeter, Kraljica Teuta Iz Skadra putujemo prema Draču (alb. Durrës) koji je jedan od najstarijih albanskih gradova smješten na obali Jadranskoga mora. Što mu se više približavamo, veća je gospodarska i prometna živost. Posvuda se nešto gradi, na sve strane uočavamo dizalice, bagere i ostalu tešku mehanizaciju. Doznajemo da Albaniju izgrađuje američki kapital i da je ovo najveća luka u Albaniji. Autobus nas ostavlja kod Venecijanskoga tornja poznate turističke atrakcije u Draču, obilazimo ga, uspinjemo se na obližnji neboder kako bismo razgledali panoramu, a zatim prelazimo cestu i prilazimo 40 km dugoj pješčanoj plaži s brojnim hotelima, restoranima i kafićima. Među njima izabiremo jedan u kojemu naručujemo kavu i pogledom ispraćamo feribota koji isplovljava za Bari i/ili Ankonu (sunce nam udara u oči pa ne uspijevamo pročitati točan natpis na njegovoj palubi). Razgovaramo, naravno, o Teuti. Ispitujem B.-a što bi mislio o takvoj ženi kakva je bila Teuta i je 62 63

18 li fenomen vladarice onaj koji je u njegovoj svijesti vrijedan divljenja. Njega Teuta ne impresionira. Čudi se gospodarskom usponu Drača, proučava hotele, cijene ispisane na računu (izrazito povoljne), Svemu tomu doduše nedostaje završni dodir, ali to ne čudi jer je očito kako je većina Drača preuređena u posljednjih nekoliko godina (od 2011./2012.) u kojima je dračka luka doživjela svoj gospodarski uzlet. Po najgorem suncu nastavljamo autocestom u smjeru Tirane. Udaljenost je neznatna, svega 33 kilometra, ali svi zapomažemo jer je vruće, tijesno i naporno. Naš nam vodič, uporno i savjesno, govori o Tirani i obratima koje vidimo na svakom koraku. I dalje jednako loše naracije, ali ga upravo zbog toga pojačnom pozornošću slijedimo u priči na svim trima jezicima. Tirana (alb.tiranë ili Tirana) je smještena u podnožju planine Dajt visoke preko metara, leži na rijeci Ishm, a od mora je udaljena 30 kilometara. Industrijsko je i kulturno središte Albanije utemeljeno kao grad (s džamijom, središtem i hamamom) tek godine po nalogu Sulejman paše. Vodič nam obraća pozornost kako je ova, godina, točno 30 godina udaljena od godine smrti Envera Hoxhe 29, koji je je od, primjerice, Josipa Broza Tita vladao duže za gotovo pet godina. Enver Hoxha umro je u Tirani od posljedica srčane bolesti, u krugu obitelji. Čuven je po tome što je Albaniju preveo iz feudalne u industrijsku zemlju, ali je još čuveniji po tome što je Albaniju načinio zemljom sa bunkera. Jedno od četiriju najvećih skloništa na području Tirane otvoreno je tek nedavno. Riječ je o skloništu u Shish Tufini koji se nalazi 3 km istočno od Tirane, a rasprostire se na četvronih metara i izgrađeno je između i godine. Vozač nas ostavlja na Skenderbegovom trgu, središnjem gradskom trgu podignutom prema nacrtima talijanskih arhitekata gotovo stotinu godina. Musolinijevi arhitekti osmislili su cijelo središte grada i prilagodili ga velikim manifestacijama. Skenderbegov trg povezan je s Trgom Majke Tereze, a lako ga je prepoznati po Skenderbegovoj statui, simbolu nacionalnog duha i jedinstva Albanaca kojom je zamijenjena statua Envera Hoxhe. Zanimljivim mi se čini podatak da Enver Hoxha za svoje strahovlade, obilježene tajnom policijom Sigurimijom, tamnicama i radnim logorima, 29 Enver Hoxha ( ), komunistički vođa Albanije ( ) koji za vrijeme svoje vladavine nikada nije bio na dužnosti državnoga poglavara premda je obnašao dužnost premijera i ministra vanjskih poslova. Albaniju je pod njim postala ateistička država, a tajna policija Sigurimi jedna od represivnijih svjetskih služba. Za sobom je ostavio bunkera izgrađenih za jednu osobu. 64 nije zatvarao najuglednije kulturne stvaratelje. Represiju je iskaljivao na manje poznatim autorima koji su svojim primjerom trebali bili upozorenje svim ostalima. Bilo je to doba u kojemu su bila zabranjena osobna vozila i napojnice, nije bilo privatnih poduzetnika, ali ni nezaposlenih, kao ni prosjaka. Svi zaposleni radili su u državnoj službi i morali su izdavati račun za svaku pruženu uslugu ili prodanu robu. Do Trga Majke Tereze dolazi se iz pravca Skenderbegova trga ugodnom šetnjom Avenijom narodnih žrtava (Boulevard dëshmorët e kombit), a prepoznaje se po zgradi Sveučilišta. Majka je Tereza rođena kao Agneza Gondža Bojadži, po majci je bila Albanka i u Tirani je njezinim imenom nazvan trg kao i zračna luka. Osim Sveučilišta, tu su još Akademija umjetnosti i Arheološki muzej. Lijevo od Trga Majke Tereze nalazi se Blok (Blloku), u doba komunizma prestižni dio grada u kojem je stanovao i Enver Hoxha. Blok je danas naselje u središtu grada s velikim izborom kafića i restorana, od kafeterija i pubova pa sve do vrhunskih restorana i vrlo modernih kafića. Mi najveći dio vremena provodimo u Aveniji narodnih žrtava čuvenoj po dvama hotelima Dajtiju, nekoć jedinom hotelu za strance i skupom Rogneru, luksuznom hotelu u vlasništvu Austrijanaca. Ured Envera Hoxhe nalazio se nasuprot hotela Rogner. Prostor oko Hoxhine rezidencije sve do sloma diktature bio je ograđen i čuvan, a zabranu pristupa zorno je ilustrirala silueta čovjeka preko kojega je bila prevučena debela crna linija. Hoxhin ured bio je povezan podzemnim betonskim prolazom s rezidencijom kako bi Komandant (kako je Enver Hoxha volio da ga nazivaju) neprimijećeno mogao dolaziti i odlaziti s radnoga mjesta. Enver Hoxha pred kraj je života postao nepovjerljiv i opsjednut strahovima pa je brigu o njemu preuzela njegova supruga Nexhmija. Nexhmija i Enver Hoxha imali su troje djece kći Pramveru (u prijevodu Proljeće) i sinove Ilira i Sokola. Sinovi su diplomirali na društvenim fakultetima (jedan na pravu, a drugi na ekonomiji), a kći Pramvera diplomirala je arhitekturu. Ilir je obnašao funkciju savjetnika za gospodarstvo u albanskom Veleposlanstvu u Parizu. Pramavera se udala za kolegu arhitekta s kojim je autorski potpisala projekt Piramide građevine koja je stajala 30 milijuna dolara i koja je u svojoj prvotnoj namjeni trebala biti muzejem Envera Hoxhe. Piramida je u demokratskom prevratu jedva izbjegla sudbini statue Envera Hoxhe koja je u središtu Tirane srušena i devastirana te zamijenjena Skenderbegovom statuom. Devastiranje Piramide spriječio je Sali Berisha i kordon policijskog živog zida pa je Piramida prenamijenjena u prostor za velika događanja kao što su kongresi, seminari, kazališne predstave, koncerti, modne revije pa čak i prostor za miss i mistera Zemlje orlova. 65

19 Hoxhina supruga Nexmija dugo je boravila u pritvoru nakon kojega je oslobođena. Njihova djeca nisu protjerana iz Albanije i danas žive i rade kao privatni poduzetnici. Nakon šetnje središtem i stjecanja prvih dojmova o Tirani ručali smo u restoranu Edija Rame, albanskog premijera, arhitekta školavanog u Francuskoj i jednog od (rastom) najviših Albanaca. Bivši student arhitekture u Parizu naklonost Albanaca stekao je kao gradonačelnik Tirane. Tada je poduzeo koloriranje sivih pročelja tiranskih zgrada i ozelenjivanje slobodnih površina. Pokazavši kako izmijenjene vizure Tirane jamče i mogućnost drugih promjena zadobio je simpatije kojima je ubrzo postao premijerom Albanije. Ramin restoran nalazi se u sklopu Taiwan središta koje, osim restorana, sadrži slastičarnu i kuglanu. Cijeli ovaj kompleks ime je dobio po velikoj fontani koju je grad primio na dar od Tajvana i nalazi se uz potok Lanu (alb. Lumi i Lanes). Zanimljivo je uređen, naravno, živopisno koloriran i sve u njemu pokazuje prisutnost Zapada. Kako je u ponudi talijanska kuhinja odlučujemo se za pizzu i albansko pivo Korçe. Konobari su ljubazni i uredni, govore više jezika i na trenutak zaboravljam ime gradu u kojemu se nalazimo. B. kaže da to nije čudno. U jednom danu otići u Albaniju, obići tri albanska grada i vratiti se, pothvat je koji ne poduzimaju oni koji žele znati gdje se trenutačno nalaze. Nakon ručka omamljeni smo i posve drugim očima doživljavamo Tiranu. S obzirom na to da nas čeka duga vožnja do Budve, ustajemo se protegnuti i odlazimo u šetnju Avenijom narodnih žrtava. Zamjećujemo skupe mercedese zatamnjenih stakala i divlju vožnju njihovih vozača. Salijeću nas prvo Romi, a zatim djeca-trgovci čijem je šarmu teško odoljeti. Nude nam suvenire na svim svjetskim jezicima pa čak i na hrvatskom. S jednim djetetom zapodjevamo razgovor i ispostavlja se da je rođen na Kosovu, ali je drugi razred osnovne škole završio u Prištini. U Tirani provodi ljetne praznike i, očito, pokušava ih provesti radno. B. od malog Kosovara kupuje olovke i magnete s obilježjima Tirane, a mališan nastavlja trgovati izmjenjujući jezike i trgovačke strategije. Slučajno ulazimo u Ulicu Murat Toptani. U njoj pronalazimo pješačku zonu i drvored s ugodnom hladovinom. Ulica nosi ime po bogatoj i slavnoj obitelji Toptani kojoj je cijeli ovaj kraj svojedobno pripadao. Danas se u njoj nalazi kazalište, kino Milienij te brojne suvenirnice i restorani. Tu su još i ostatci Justijanove palače, zgrada Parlamenta te Most mesara i štavljača kože. Danas ispod ovoga mosta više ne teče rijeka Lane (njezin je tok premješten), a most koji je povezivao grad s planinom koriste još samo pješaci. Pješaci, inače, u Tirani moraju biti iznimno oprezni. Ukradeni poklopci s uličnih šahtova (koji će kasnije biti prodani na stovarištima starog željeza) podjednako su opasni, kao i prijeteće nakupine visećeg, padajućeg ili ležećeg smeća, ali i nerazmrsivi spletovi strujnih i telefonskih kabela. Na koncu jedva stižemo do autobusa u dogovoreno vrijeme. Premda smo željeli, nismo obišli kreativne transformacije Hoxhinih bunkera, kafiće, barove, kioske i šarene umjetničke instalacije. Na povratku prema Budvi vodič nam savjesno i uporno krati vrijeme navođenjem povijesnih činjenica. Na svim trima jezicima, naravno. Pojedine dionice snimam na mobitel jer zbog njegova zanimljiva izričaja postaju dragocjenim suvenirom. Posebno mi se sviđa kada objašnjava zašto je Albanija zemlja orlova (alb. Shqipëria Zemlja orlova), jedinstvenost albanskog jezika i povijest Ilira. Albansko-crnogorsku granicu prešli smo na istom mjestu, ali ovaj nas put nije zaustavio nitko od graničnih policajaca tako da se činilo kao da granica ne postoji ni formalno ni neformalno. U Budvu i hotel stigli smo nešto prije ponoći. Premda premorena od putovanja Albanijom, sutradan sam se ustala već u osam jer smo s Aleksandrom dogovorili odlazak u Perast. Na terasi sobe razbuđivala sam se uz kavu. Kada ni nakon sat vremena još uvijek nisam postala prisutna, posežem za brojevima i gimnastikom mozga. Zamišljam broj osam i dovodim ga u vezu s današnjim danom: osmi je mjesec i osam je sati. Broj osam pitagorejci nazivaju brojem harmonije. Ne zapisuju ga arapskim brojevima, nego slovima onako kako to definira alfabetski sustav Feničani su prije 5000 godina uveli sustav pisanja brojeva pomoću slova. Taj su sustav preuzeli Židovi i Grci te su ga prilagodili svojim alfabetima. Hrvatsko glagoljičko pismo također je koristilo brojčana slova, ali je u sebi sadržavalo i poruku evanđelja. Do 3. stoljeća pr. Kr. grčki matematičari izgradili su novi sustav zapisivanja brojeva u kojemu je prvih devet slova označavalo brojeve od 1 do 9, sljedećih devet slova desetice (10, 20, 30,..., 90), a posljednjih devet slova stotice (100, 200, 300,..., 900). Tisućice su označavali kao i jedinice, ali su kod tisućica apostrof postavljali drukčije, nego kod jedinica. Kako bi se razlikovalo kada su znakovi korišteni u svojstvu slova, a kada u svojstvu brojeva, svaki put kada su se zapisivali brojevi, iznad znaka stavljala se crta ili apostrof u gornjem desnom uglu. Zarez postavljen ispred znaka značio je da je taj broj uvećan tisuću puta. S obzirom na to da je stari grčki alfabet sadržavao svega 24 slova, a za alfabetski sustav označavanja brojeva u kojem bi se označile sve jedinice, desetice i stotice bilo je potrebno 27 slova, Grci su u novi sustav uveli tri dodatna znaka

20 Pitagorejci su vjerovali da je na početku bio Kaos, a potom je Monada (broj Jedan) stvorila brojeve, a od njih točke i linije među kojima se na kraju pojavila harmonija sa zadaćom utvrđivanja točnog odnosa svih stvari. Omiljena su im bila dva pitanja: što je najmudrije i što je najljepše? Na prvo pitanje točan je odgovor broj, a na drugo harmonija 31. B. me požuruje jer je Aleksandra poslala poruku kako je krenula i kako je u društvu Ane i snimatelja. Pred hotelom Ana i Aleksandra napuštaju auto sa snimateljima i ulaze u naš auto tako da nas do Perasta vozi B. U Perastu izabiremo kafić uz obalu i svi četvero sjedimo okrenuti prema Gospi od Škrpjela gdje je zaređen don Branko Sbutega. Dan provodimo razgovarajući, a na kraju razgovora Aleksandra mi dariva pjesmu. Razgovor Aleksandre Vuković i Jasne Horvat Sutradan napuštamo Budvu u ranim jutarnjim satima. Dok na suvozačevom mjestu preslagujem svoje bilješke pokušavajući označiti stranice, B. najednom postavlja pitanje kojim mi daje do znanja da je pratio sve što sam zapisivala: I? Kako su danas Kadmo i Harmonija? Gledam ga u nevjerici, a zatim mu odgovaram: Žalosni su što odlazimo. Nećemo vidjeti njihovo maestralno iščeznuće kojim su ih počastili bogovi. B. se smije: Bez brige, oni će tu žalost preživjeti. A njihovo maestralno iščeznuće u obliku zmija ionako ne bismo mogli vidjeti. Pitam se kakav je bio doček Kadma i Harmonije pri njihovu iščeznuću u obliku zmija. I jesu li život na Otocima blaženih 32 nastavili u zmijskim ili u ljudskim tijelima. Pitam se i je li Kadmo zapravo ikada pronašao Europu. I kakva je to bila Zeusova ljubav prema Europi kada ju je na koncu silovao prerušen u orla u vrbovom šipražju. Što se dogodilo s njihovim sinovima: Minojem, Radamantom i Sarpedonom? I je li Europa stradala zbog svoje naivnosti zbog koje je i povjerovala da je bik janje i da će njezina igra s bikom biti lijepa radi cvijeća kojima je biku okitila rogove? B. me pogleda i konstatira: Kadmo je, dakle, onaj koji je s Istoka i onaj koji je doznao gdje je Europa. Uzimam mobitel i u njega utipkavam riječi odgovora, a odgovor je pjesma. Kasnije će taj isti odgovor biti ugrađen u roman Atanor i govorit će o ženi koja je svi mi i koja je unatoč tome sama i napuštena. Pronašla sam ju u Budvi premda ju nisam tražila. Pjesma ima svoje razloge zbog kojih nas vodi na putovanja. Na koncu smo se jedva rastali. Sjećam se još da smo na povratku u Budvu prošli mjestom koje se zove Skočiđevojka i da smo u hotel stigli oko ponoći. 31 Slovo koje označava harmoniju čita se kao eta. 32 Korčula je otok blaženih u Jadranskome moru na kojemu je u 5. stoljeću pr. Kr. smiraj pronašao Kadmo, donositelj abecede, i njegova voljena Harmonija. Kod Žrnova na Korčuli nalaze im se i grobovi, lako uočljivi zbog dvaju velikih kamena u obliku zmijskih očiju