Željko Bartulović NEKA PITANJA SREDNJOVJEKOVNOG PRAVA PRVOKUPA I OTKUPA

Транскрипт

1 Željko Bartulović NEKA PITANJA SREDNJOVJEKOVNOG PRAVA PRVOKUPA I OTKUPA UDK: (497.5)»04/14«: Izvorni znanstveni rad Željko Bartulović Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci U ovom radu autor analizira pitanja nastanka i razvoja instituta prvokupa i otkupa nekretnina na hrvatskim pravnim prostorima Dalmacije, Kvarnera, Istre, kontinentalne Hrvatske i Slavonije, kao i u Sloveniji. Detaljnije se obrađuje razvoj na primjeru Splitskog statuta u okvirima radova dr. Antuna Cvitanića i akademika Luje Margetića, ali daju se i neki novi prijedlozi za istraživanje instituta u propisima ovog statuta. Instituti se prvo pojavljuju kao oblik zaštite prava vjerovnika, zatim se šire na rođake i potom na susjede/sumeđaše. U pravilu se primjenjuju samo na kupoprodaju, a rjeđe na ostale poslove otuđenja vlasništva nekretnina (npr. darovanje i zamjena). Iako instituti postoje u Mlecima i u Bizantu, na hrvatskim prostorima je njihov razvoj ipak samosvojan i specifičan. Dio autora smatra da prvokup i otkup postoje kod svih naroda na određenom stupnju gospodarskog i pravnog razvoja, pri čemu neki ističu pravnu tradiciju Slavena i Hrvata. Drugi ističu važan bizantski doprinos u njihovoj primjeni. Na taj način dolazi se do trećeg mišljenja, da na primjenu instituta bitno utječe i vlast (lokalna vlast vladajućeg gradskog sloja komuna i središnja vlast, npr. Venecije) koja tako ostvaruje ciljeve. Značajan cilj vjerojatno je nadzor i ograničenje stjecanja nekretnina od strane stranaca, poglavito onih koji žive u zaleđu komuna. Ključne riječi: prvokup i otkup; srednjovjekovni statuti; Hrvatska; Dalmacija; Kvarner; Istra 1. Općenito o prvokupu i otkupu Pravo prvokupa i otkupa vrlo je značajan i zanimljiv institut za istraživanje kako pravnih povjesničara, tako i pozitivista jer pokazuju sam razvoj ove pravne ustanove, razloge i svrhu uvođenja, tehničke načine provođenja i specifičnosti koje su se javljale u praksi. To je»pravo jednog lica da zahteva da mu sopstvenik, kada se odluči na prodaju, ponudi stvar radi kupovine pre svih ostalih kupaca«. U suprotnome»dobija 109

2 drugi izgled i pojavljuje se kao pravo prekupa (retractus) stvari iz ruku kupca.«1 Razlikuje se prvokup kao ugovorno pravo»koje si posebnim uzgrednim uglavkom (pactus protimiseos) uz kupoprodajni ugovor rimskog prava pridržava prodavalac«od zakonskoga»koje se normira zakonom ili običajem ili kojim drugim propisom što ima karakter izvora prava«. 2 No, u ovom pravnopovijesnom istraživanju razlikovat ćemo pravo prvokupa kao ovlaštenje osoba da u slučaju vlasnikove namjeravane prodaje nekretnina iskoriste svoje pravo kupnje nekretnine prije ostalih interesenata, pri čemu prodavatelj nema utjecaja na izbor osobe kupca. Pravo otkupa je ovlaštenje osoba da nakon vlasnikove prodaje nekretnine iskoriste svoje pravo i od kupca, pod određenim uvjetima, otkupe prodanu nekretninu. Uz prvokup i otkup nužno se vezuje institut oglašavanja (javnog oglasa) namjeravanog ili izvršenog otuđenja nekretnine. Pogledajmo što je sačuvano u izvorima, ponajviše u statutima na istočnoj obali Jadrana (poglavito Splitskom statutu u dalmatinskom pravnom području, te Vinodolskom zakonu, Krčkom/Vrbničkom i Senjskom statutu na kvarnerskom području i Istri), nekim vrelima na hrvatskim prostorima u unutrašnjosti (Lika, zagrebački Gradec, Slavonija) i Sloveniji. Osobita pozornost daje se analizama dvojice autora, prof. dr. sc. Antuna Cvitanića, kao i akademika dr. sc. Luje Margetića na čije radove se dr. Cvitanić uvelike pozivao. Njihova znanstvena suradnja, razmjena mišljenja i osobno prijateljstvo rezultirali su važnim doprinosom u istraživanju hrvatske medievalne pravne povijesti! Akademik Margetić opsežno analizira institute prvokupa i otkupa u obradama hrvatskog srednjovjekovnog stvarnog i obveznog prava, prvo 1983., a potom i 1997., a u oba slučaja recenzent je bio dr. Cvitanić. 3 Dr. Cvitanić je pak objavio izbor svojih radova o dalmatinskoj pravnoj povijesti 2002., a recenzent je bio akademik Margetić Dalmatinski pravni prostor Korčulanski statut iz i dopune ne spominju prvokup i otkup, Statut sastavljen oko navodi rođačko pravo otkupa koje se može ostvariti u roku od godine i 1 dana od sastava isprave (gl. 81). Vjerojatno je uvedeno prije 1»Pravo preče kupovine«u Pravna enciklopedija, knj. 2, Savremena administracija, Beograd, 1989., str »Ius protimiseos«u Rječnik historije države i prava, Informator, Zagreb, 1968., str Margetić, Lujo, Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Stvarna prava, Pravni fakultet u Zagrebu i Pravni fakultet u Rijeci, Zagreb-Rijeka-Čakovec, (dalje: Stvarno); Isti, Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Obvezno pravo, HAZU, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Vitagraf d.o.o. i Adamić d.o.o., Rijeka (dalje: Obvezno). 4 Cvitanić, Antun, Iz dalmatinske pravne povijesti, Književni krug, Split,

3 1387., možda ubrzo nakon Dr. Cvitanić se poziva na istraživanje akademika Margetića i tvrdnju da je ovo pravo novijeg datuma i rezultat»mjera komunalnih vlasti.«6 Dubrovački statut iz (knj. V, gl. 35 i 36) propisuje da kada netko želi prodati nekretninu i postigne dogovor s kupcem prije prodaje i plaćanja po nalogu kneza prodaju treba oglasiti u 3 nedjelje (preconicari) po gradu i objavu (banum) upisati u općinsku knjigu. Do 1296./1297. iznos cijene deponira se u svrhu namire eventualnog vjerovnika. Od tada se namjera prodaje tijekom 3 mjeseca oglašava na ploči, a novac deponira na 3 mjeseca. Odsutni vjerovnik godinu dana po povratku može i od kupca tražiti dug, a potom samo od prodavatelja. To nije prvokup ili otkup, ali gl. 36 određuje da prodaju dužnikove nekretnine mogu spriječiti sinovi i kćeri koji su se odvojili od oca ili majke (filiis vel filiabus a patre vel matre sunt ab eis divisi) te je mogu preuzeti»sinovi i drugi«(filii quam alii), vjerojatno rođaci i susjedi, kao što je propisano (VIII, 72). Prema akademiku Margetiću, pravo otkupa rođaka postojalo je prije 1272., ali je sačuvana odredba nespretno sročena. Susjedsko pravo otkupa zabilježeno je tek u XVI. st. 7 Takvom razmišljanju priklonio se i dr. Cvitanić. 8 Kotorski statut u gl. 261, nastaloj između i 1339., odobrava rođačko pravo otkupa (redimere) u roku od 1 godine, te još jedne godine po povratku odsutnog ovlaštenika koji plaća cijenu, dodatak od 15 % i troškove kupcu. 9 Možda ovih 15 % predstavlja prihod koji se mogao ostvariti sa zemlje u toj godini. Statut Budve iz sredine XIV. st. predviđa rođačko pravo otkupa za odsutnoga u roku od godine dana. Rođak plaća 20 % dodatka, što je slično kotorskom propisu. Otkup se ne primjenjuje na darovanje, ali se notaru daje prisega o kojem je poslu riječ (gl. 244). 10 Statut Mljeta iz (gl. 24) propisuje objavu prodaje nekretnine putem dvornika (dornich) na javnom mjestu. Prigovor se ulaže u roku od 8 dana, a odsutan s otoka ima rok od mjesec dana. Rođak ima pravo kupiti po prodajnoj cijeni na koju prodavatelj priseže (gl. 30). Od uvodi se javno nadmetanje (incantare), odsutni rođak ima rok od 3 mjeseca po povratku, a ako je u službi Dubrovnika, rok traje dok je u toj službi, a pravo prigovora ima i vjerovnik (creditor) (gl. 32) Margetić, Obvezno, str Cvitanić,»Korčulansko statutarno pravo«. u: Korčulanski statut, Zagreb-Korčula, 1987., prema: Isti, Iz dalmatinske, str Margetić, Obvezno, str i Tekst statuta prema Statutu grada Dubrovnika, Historijski arhiv Dubrovnik, Dubrovnik, Cvitanić,»Uvod u dubrovačko statutarno, poslije zakonsko pravo«, prema: Isti, Iz dalmatinske, str Margetić, Obvezno, str Vučković, Nikola, Srednjovjekovni statut grada Budve, Historijski arhiv, Budva, Margetić, Obvezno, str Tekst statuta prema Mljetski statut, Književni krug, Split,

4 Lastovski statut iz sadrži identične propise, u slučaju prodaje propisuje jednokratnu objavu po glasniku na javnom mjestu (gl. 27), rok za prigovor je 8 dana, a za odsutne mjesec dana. Pravo otkupa imaju rođaci (gl. 37), a uvodi se javna dražba (gl. 42). 12 Možda su rokovi kraći od onih susjednih područja zato što su ovi otoci prostorno mali te se informacija brzo sazna. Splitski statut pokazuje proces evolucije prvokupa. Akademik Margetić upozorava da je talijanski prijevod statuta iz 1312., sačinjen 1395., različit od latinskih rukopisa iz XV. st. Najstariji propis (III, 103) zabranjuje otuđivanje (vendere nec aliquo modo alienare) nekretnina nepodijeljene obiteljske tj. bratske zajednice (fratres possesiones indivisis), osim za spas duše dok se stečenom imovinom slobodno raspolaže. Propis ne spominje privolu svih članova zajednice (laudatio parentum). Propis je možda dio prvog statuta Splita iz Ni u ispravama nema rođačkog prava prvokupa jer oni nisu dio obiteljske proizvodne, socijalne i imovinskopravne zajednice. Objava prodaje po općinskim organima, ali radi zaštite prava vjerovnika, a ne rođaka, pojavljuje se 1240., vjerojatno jer je tada ušla u prvi statut. Pravo prvokupa nekretnina (ali i trgovačke robe, tj. pokretnina, possessiones vel merces) pojavljuje se prvo kod ortaka (socius), a ne kod rođaka (III, 104). Norma je dokaz trgovačkog razvoja ondašnje komune i potrebe rješavanja postojećih društvenih odnosa, čemu se priklanja i dr. Cvitanić. 13 Talijanski prijevod iz sadrži normu (III, 104) o pravu prvokupa i otkupa (reaccipere ab emptore) obiteljskih nekretnina rođaka do trećeg stupnja, te otkupa u roku od godine dana uz prisegu da se kupuje za sebe i zabranu otuđenja sljedeće 3 godine. Kupac zadržava pravo na plodove u godini kupnje. Propis je nastao između i jer Statuta nova, koji su nastali u gl. 6 preuzima i dopunjava zaključak Velikog vijeća iz Zato je III, 104 tal. teksta kao suvišan izostavljen u lat. prijepisu iz XV. st. Braća i sestre koji imaju zajednički nasad vinograda (III, 105, fratres vel sorores vineam pastinantam inter se) u slučaju prodaje imaju pravo prvokupa, pa vlasnik zemljišta uz»cijenu koju bi i drugi platili«i zatim svi ostali. Pravo prvokupa je prošireno na stečena dobra. Godine uvedeno je prethodno oglašavanje prema uzoru iz Venecije (Ref., gl. 110 i Dodatak III) zbog toga što su se nekretnine prodavale»na štetu vjerovnika«(in preiuditium creditorum), a pojavljuje se i pravo prvokupa susjeda/sumeđaša. 15 Dana 8. veljače Loc. cit. Tekst statuta prema Lastovski statut, prir. Cvitanić, Antun, Književni krug, Split, Cvitanić,»Stvarno pravo Splitskog statuta iz godine«, prema Isti, Iz dalmatinske, str Propis III, 104 je»nešto suvremeniji jer znači slobodniji promet dobrima«. 14 Ibid., str. 144 u bilj. 68. Navodi mišljenje da su propisi Statuta nova prema imenu spomenutog kneza i indikciji doneseni 1336., a ne godine. 15 Upozorimo da u prijevodu Statuta grada Splita, II. (dotjerano) izdanje, Književni krug, Split, u prijevodu dr. Cvitanića, stoji»vjerovnika, srodnika i rođaka«(creditorum, propinquorum et collateralium), što je u III. (znatno prošireno i temeljito izmijenjeno izdanje), Književni krug, Split, promijenjeno u»vjerovnika, srodnika i susjeda (tj. sumeđaša)«i u Ref., 110 kao i u Dodatak, III. 112

5 propisano je da se notarske isprave o otuđenju moraju oglasiti jer se»mnoge prevare čine na štetu srodnika, rođaka i susjeda«(propinqui, parenti et uicini). Zastara prava otkupa računa se od treće javne objave tijekom tri uzastopne nedjelje (tre giorni dominicali. e dal giorno dell ultima strida) (Dodatak IV), 16 a 28. srpnja knez i kapetan određuju da se ugovori, što znači i oni o otuđenju nekretnina moraju sklapati u nazočnosti egzaminatora, a ne u tajnosti kod notara. 17 Prema dr. Cvitaniću, prvokup u Splitu nije»prežitak davne prošlosti«kad bi»trebalo očekivati postupno izumiranje tog pravnog instituta«. Mlečani dopuštaju prvokup iako im otežava»ekonomsku penetraciju na zemljišta«komuna, vjerojatno zato što su im potrebnija bila gotovinska sredstva za trgovinu, a ne ulaganja u nekretnine. 18 Jesu li ovim iscrpnim analizama sva pitanja riješena? Pokušajmo krenuti korak dalje i ukazati na još neke propise koji bi mogli biti u svezi s prvokupom i otkupom. Statut (IV, 27) obrađuje konfiskaciju nekretnine (kuće) osuđenih za neki zločin kada je ona u suvlasništvu osobe koja nije osuđena. Komuna može dobra»opustošiti ili zaplijeniti u korist komune«pri čemu»dobri, pravični i vjerodostojni ljudi procijene dio pa neka se namiri onaj kojemu taj dio pripada, a poslije neka s kućom kao cjelinom komuna uradi što hoće«. Komuna će»naknaditi štetu«suvlasniku, ali do otkupa u korist javne, komunalne vlasti tek je jedan korak i ona se pojavljuje u okvirima kaznenog prava, konfiskacije i naknade štete. U sličnom smjeru ide obveza gradskog upravitelja da za komunu svake godine kupi najmanje jednu kuću izvan gradskih zidina, od samostana svetog Benedikta do kule Dujma Ivanova Dubrolovog (VI, 33). Vlasnik koji je ne želi ustupiti za primjerenu cijenu ne smije stanovati u njoj. Kupljenu kuću treba srušiti. Kuće izvan zidina predstavljaju zaklon mogućim napadačima na grad i prijetnju za sigurnost pa ih zato komuna kupuje i ruši. Ova kupovina mogla se s vremenom razviti u pravo prvokupa javne vlasti. Potencijalnu prijetnju sigurnosti predstavljaju i kuće uz gradske zidine (VI, 74, slično i Ref., 107 iz 1370.) te se ne smije»graditi ni davati u najam prodati, otuđiti, ni na koji drugi način prenijeti na drugoga kuću ili potleušicu priljubljenu uz zidine ni građaninu, ni strancu, ni svećeniku, ni svjetovnjaku«bez odluke Velikog vijeća. U protivnom se poništava pravni posao, a objekt prelazi u vlasništvo komune. Ograničenja slične naravi poznata su i u novije doba. Tako Nettunske konvencije, sklopljene između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije 16 Margetić, Obvezno, str ; Cvitanić,»Slavenski pravni elementi u statutarnom uređenju Poljica, Brača i Splita«. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, III, Split, 1965., prema Isti, Iz dalmatinske, str i»stvarno pravo Splitskog statuta iz 1312.«, str Zlatna knjiga grada Splita, sv. I, Književni krug, Split, 1996., str Cvitanić,»Uvod u trogirsko statutarno pravo«, prema Isti, Iz dalmatinske, str

6 1925. u Sporazumu o graničnim imanjima, poznaju zabranu stranih državljana da stječu vlasništvo nekretnina u prostoru 50 km od granice, osim za državljane država ugovornica. 19 Zakupnik prihoda otoka Šolte (emptor), prema propisu iz (Ref. 95) nije smio prodati (vendere) šoltanske otoke i otočiće jer oni»moraju ostati za ispašu seljaka stanovnika otoka Šolte«. Ovdje nije riječ o prodaji vlasništva, već to odgovara današnjoj koncesiji na javnom dobru i zabrani podkoncesije, no zanimljiv je objekt otoci koji su predmet regulacije u pozitivnom pravu R. Hrvatske i prava prvokupa. 20 Nekretnine na selu, prema propisu od 25. travnja (Ref., 81), nasljeđuju sinovi, kći ako nema sina i udana je za splitskog građanina, rođaci do 4. stupnja i konačno komuna i ne mogu se prodati ili ostaviti (vendere nec dimittere). Prodaja će se razvrgnuti, kupovnina vratiti, a zemlja pripasti komuni koja će je podijeliti. Zaštita zemljišnog fonda kao dobra od važnosti za stanovnike komune razlog je nastanka ovog ograničenja. I ovdje bismo mogli naslutiti smjer iz kojeg dolazi do suvremenog prava prvokupa od strane javne vlasti. To bi samo potvrdilo tezu dr. Cvitanića i akademika Margetića da je pravo prvokupa novija mjera komunalnih vlasti koja se možda ugleda na pravni uzor i tradiciju zaleđa jer joj to odgovara. Poljički statut iz XV. st. (gl. 49, 51) propisuje da se»plemenšćina«. tj. nekretnine koje pripadaju kolektivu ne mogu prodati tajno (u tmi, toj rekući otaj), kako bi se zaštitilo pravo rodbine (bližega), već javno (svitlo, bilodano) i ne smije se otuđiti»brez velike nevolje«za razliku od stečene imovine. Objava se vrši trokratno (po tri zbore, ali o knezu na tri obroke). 21 Prodavatelj oglašava na 3 zbora ili u nazočnosti kneza na 3 ročišta. Procjenitelji vrše procjenu (cijeniti po cincih). Prodavatelj ne može otkupiti, ali je uveden propis da može bližnji u roku od godine dana. I bliži rođak može otkupiti od daljega. Ako se javi više rođaka istog stupnja srodstva, onda je otkupljuju onako kako dijele plemenšćinu. Ista pravila vrijede u slučaju zamjene pri čemu rođak nudi adekvatnu nekretninu u zamjenu (čl. 52b). 22 Iz ovoga nije jasno utječe li poljičko zaleđe na pravno rješenje u Splitu. Poljički propis potječe iz XV. st., a u toj gospodarski zatvorenoj sredini 19 Bartulović, Željko, Sušak , Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Državni arhiv u Rijeci i Adamić d.o.o., Rijeka, 2004., str. 85. Tekst u Zakoni o ugovorima i konvencijama sa Kraljevinom Italijom, knj. I,»Zakon o Neptunskim konvencijama«. sv. 105, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, Zakon o otocima R. Hrvatske, Narodne novine 34/99 i 33/06 u čl sadrži odredbe o pravu prvokupa. Ovlaštenici su Republika Hrvatska, županija i grad ili općina na čijem se području otok nalazi. Vidi Tuhtan Grgić, Iva,»Pravo prvokupa prema zakonu o otocima«, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 30, br. 1, Rijeka, 2009., str Isti, Iz dalmatinske, str Tekst statuta prema Pera, Miroslav, Poljički statut, Književni krug, Split, 1988., str. 284 i 546. Vidi i Margetić, Lujo, Sirotković, Hodimir i Bartulović, Željko, Vrela iz pravne povijesti naroda SFR Jugoslavije, Pravni fakultet Sveučilišta»Vladimir Bakarić«. Rijeka, 1989., str

7 teško se može zamisliti zaštita vjerovnika, otuđenja su iznimka. Propis poznaje i objavu i rođačko pravo, kao i prvokup i otkup, a on se primjenjuje i na pravni posao zamjene nekretnina. Način objavljivanja nije preciziran. Knez obilazi Poljica tri puta godišnje, ali seoski zbor u nekim selima održava se najavom svećenika na misi, i to nakon mise ili poslije večernje. 23 To bi moglo upućivati na objavu tijekom tri uzastopne nedjelje. Trogirski statut iz pravo rođačkog otkupa (propinquus vel colateralis) uvodi (Ref. II, 6), u roku od 30 dana od oglašavanja ako je ovlaštenik u gradu, a 3 mjeseca ako je odsutan. On plaća cijenu o kojoj prisežu kupac i prodavatelj. Ako nema novca, dobiva rok od mjesec dana, a odsutan ima rok od 3 mjeseca. Oglas sadrži subjekte posla, objekt i međe, a ako se ne poštuje, prodaja je ništava. Izravni i bliži rođak imaju prednost, ako nema muških, kupiti mogu i ženski srodnici. Između rođaka istog stupnja srodstva odlučuje kocka (proijcere tesseras) pred knezom i sucima. Za nekretnine do 100 libara vrši se jedna objava, rok za prigovor je 8 dana i još 8 dana za isplatu. Dodatak gl. 6 određuje da se postupak ne primjenjuje pri otkupu nekretnine dane u zalog koji se shvaća kao privremena prodaja (inpignoraverint sub modo venditionis). Godine (Ref. II, 35) precizirano je da se rok od 30 dana i 3 mjeseca računa od dana prvog oglasa. Uvodi se oglašavanje i za»druga otuđivanja«(darovanja, ustup prava, zamjena,»pro donationibus, iurum cessionibus et permutacionibus et alijs alienationibus fiendis«da se prava srodnika ne bi izigrala (minime defraudenatur). Od (ref. II, 78) se uslijed pojave da kupci nekretnina s oglašivačima rade»potajne dogovore u svrhu izigravanja«i objavljuju ih»na mjestu i u vrijeme kada se ljudi ne nalaze na trgu«, oglašavanje vrši nedjeljom»čim završi velika misa i ljudi izađu iz crkve«(completa missa maior et persone exiverint de ecclesia). Propis pored srodnika dodaje»i susjede«(collateranorum) kao ovlaštenike. 24 Brački statut iz priznaje pravo rođaka kod prodaje, darovanja, zamjene (venditioni, donationi, transmutationi, intromissioni) te on nudi cijenu pred Kurijom (I, 10). Kancelar upisuje otuđenje u komunalnu knjigu uz prisegu da je cijena točna. Komunalni placarij oglašava otuđenje te je moguć prigovor u roku od mjesec i 1 dana (I, 13). Prigovaratelj, ili zastupnik, mora se odazvati na prvi poziv kneza, zamjenika ili sudaca i tada dobiva rok za ostvarenje, a u protivnom gubi pravo (II, 2). Od uvodi se kazna rođaku koji neopravdano prigovori (IV, 7). 25 Akademik Margetić navodi da statut priznaje pravo otkupa susjeda (I, 10), kao i Hvarski, ali takav tekst nismo uspjeli naći. Pravo otkupa susjeda, te primjena u drugim poslovima osim kupoprodaje nisu uobičajeni u doba nastanka ovih statuta. 23 Pera, Poljički, str. 191 i Margetić, Obvezno, str. 176 i 234; Cvitanić,»Uvod u trogirsko statutarno pravo«, prema Isti, Iz dalmatinske, str Tekst statuta u Statutu grada Trogira, ur. Berket, Marin, Cvitanić, Antun i Gligo, Vedran, Književni krug, Split, Tekst statuta prema Brački statut, prir. Cvitanić, Antun, Književni krug,

8 Akademik Margetić smatra da to nije mletački utjecaj te se pita jesu li sačuvani tekstovi izvornici ili kasniji prijepisi u koje su ušle onodobne izmjene. 26 Hvarski statut iz sadrži identične odredbe kao Brački. Osoba može prigovoriti raznim otuđenjima (prodaja, darovanje, uvođenje u posjed ili dr.) i mora se odazvati pozivu na kuriju pred kneza i suce. Ako ne dođe on ili zastupnik, gubi pravo. Ako pristupi, dobiva rok za ostvarenje (II, 6). Rođak može staviti»prigovor bližeg srodstva«, a prednost ima bliži rođak (II, 7). Onaj koji stavi prigovor bez pravne osnove plaća kaznu komuni (II, 8). 27 U tekstu nismo našli pravo otkupa susjeda koje spominje akademik Margetić. 28 U Omiškom statutu iz pravo prvokupa rođaka spominje se pod grčkim nazivom prothomiseos (čl. 58.). 29 Akademik Margetić navodi da Zadarski statut iz prve polovice XIV. st. (III, 27) daje slobodu raspolaganja nekretninama (liberam potestam vendendi), 30 bez obzira na»suprotni običaj koji je bilo kada zavladao«(non obstante aliqua consuetudine quocumque tempore in contrarium obtenta). Ipak, postoji slučaj prvokupa. Seljak emfiteuta, tj. dugoročni obrađivač koji ima stvarna prava na nekretnini, uz dva svjedoka prijavljuje vlasniku (dominus) namjeru prodaje pa ovaj ima pravo»kupiti«, a ako se ne nagode, emfiteut će obaviti prodaju i ponuditi vlasniku da otkupi prava (emat iura) u roku od 8 dana (III, 85). Zanimljivo je da suvlasnik broda nema prednost. Ortaci (socii) u vlasništvu broda, u slučaju svađe kada brod zbog toga ne plovi, stavit će brod na dražbu (incantum), a ortak nema prednost pred drugima koji više ponude (qui plus obtulerit) (IV, 46). Postupak oglasa predviđa da prodavatelj od kneza traži dozvolu. On ispituje prava i međe pa odobrava glasnika (ministerial) koji će izvikivati»gromkim glasom«(alta voce)»kroz mjesec dana, svakog dana dva puta dnevno, kad je gradska lođa punija po crkvama Male braće, dominikanaca, Svetoga Nikole, Svete Stošije, Svetoga Krševana i Svetoga Petra na Trgu, svake nedjelje rečenoga mjeseca, ujutro, na misnim slavljima, kad su te crkve punije naroda«. I prodavatelju treba, ako ga se ne nađe, oglasiti dan i mjesto dražbe»pred vratima kuće u kojoj dotični stanuje«. Nekretninu kupuje onaj tko ponudi više (plus obtulerit) (III, 32). 31 Ako u Zadru postoji sloboda raspolaganja nekretninama, onda se možemo zapitati zašto vlasti ne posežu za ograničenjem prvokupa i otkupa kao npr. u Splitu uslijed bojazni da bi se prevelik kapital umjesto u trgovinu izdvajao za nekretnine. Ne čini se logičnim da takvo zaključivanje vrijedi za Split, a za najmanje jednako 26 Margetić, Obvezno, str Tekst statuta prema Hvarski statut, prir. Cvitanić, Antun, Književni krug, Split, Margetić, Obvezno, str Cvitanić,»Fragmenti Omiškog statuta«, prema Isti, Iz dalmatinske, str. 380 i Margetić, Obvezno, str Tekst prema Zadarski statut, prir. Kolanović, Josip i Križman, Mate, Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Zadar,

9 gospodarski razvijen Zadar ne vrijedi. Možda je presudna volja lokalne vlasti, tj. mjesnih vlastodržaca da ograniče promet nekretninama pravom rođaka i susjeda i na taj način onemoguće one koji ne žele ući u krug zemljoposjednika. Ograničenje postoji i pri izboru u organe vlasti u nekim komunama te se na taj način stvara zatvoreni krug moćnika. Paški statut iz poznaje rođačko pravo otkupa (per maschinam redimere) u slučaju prodaje (vendere) (III, 40). Prednost ima rođak s očeve, a zatim s majčine strane (linea paterna, secundo materna) po prodajnoj cijeni (pro ipsomet pretio). Prednost ima bliži po srodstvu (proximior) pa onaj čiji je zahtjev stariji (antiquior). Kupac i prodavatelj prisežu o cijeni. Rok otkupa je 40 dana od dana oglasa u»vrijeme nedjeljne mise u crkvi sv. Marije Velike, tj. proglasa javnoga glasnika na uobičajenom postolju u općinskom trgu prije trećega zvona.«uz to, kupac može oglasiti gdje i kada želi. Otkupitelj priseže da kupuje za sebe. Nakon rođaka pravo otkupa imaju susjedi (convicini) prema prethodnom postupku. Ako se javi više susjeda, sud procjenjuje kome je»primjerenije«dati pravo. Vlasnik zemlje ima prednost pri otkupu izgrađenog objekta ili nasada na svom zemljištu (III, 41). Akademik Margetić prema redoslijedu propisa u Zadarskom i Šibenskom statutu zaključuje da je riječ o kasnijem umetku jer su i oni nastali prema nesačuvanom statutu Zadra iz XIII. st. Prednost imaju rođaci po očevoj liniji, a potom po majčinoj, kao i u Skradinu. 32 Drugi slučaj prvokupa je kod suvlasništva (rem communem), ali samo ako se suvlasnici mogu sporazumjeti o cijeni koju bi dobio od drugih. Ako se ne mogu sporazumjeti, slijedi podjela stvari pa je svatko slobodan prodati kome hoće. Ako je stvar nedjeljiva, prodaje se onome tko više da na dražbi (IV, 21). Kao i u Zadru, ortaci u vlasništvu broda, u slučaju svađe kada brod zbog toga ne plovi, stavit će brod na dražbu, a ortak nema prednost pred drugima koji više ponude (IV, 41). 33 Šibenski statut (IV, 44) utvrđuje pravo otkupa u slučaju prodaje i drugih oblika otuđenja nekretnina u korist srodnika u pravoj liniji do 4. stupnja, a pobočnoj do 3. stupnja. Zahtjev se daje kuriji u roku od 3 mjeseca od prodaje i plaća se prodajna cijena (IV, 44). Prodavatelj donosi knezu spis o posjedu koji se prodaje na javnoj dražbi, na čiji zahtjev, za koji dug, imenom i prezimenom, oznakom međa. Knez i kurija nalažu glasniku ili službeniku da povišenim glasom objavi javnu dražbu u roku od 15 uzastopnih dana. Na kraju javlja i onom čiji posjed se prodaje. Nakon objave, sljedeće nedjelje, svetkovine ili praznika, u prisustvu kneza i kurije, javno na trgu ili u vijećnici daje se posjed onome tko ponudi više (IV, 49). Trg i vijećnicu kao mjesta prodaje potvrđuje i propis IV, 52. Za pokretnine vrijedi isti postupak (IV, 53). Kao i u Zadru i Pagu, ortaci u vlasništvu broda u slučaju svađe kada brod 32 Margetić, Obvezno, str Neprecizno se navodi da obavijest o prodaji daje kupac iako to čini javni glasnik, a dodatno može i kupac kad i gdje to želi oglasiti. 33 Tekst statuta u Statutu Paške općine, ur. Čepulo, Dalibor, Matica hrvatska Pag i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pag, Zagreb, Za pitanja prvokupa vidi uvodnu studiju dr. Čepula,»Pravna baština i društveno okruženje Paškog statuta«. str

10 zbog toga ne plovi stavit će brod na dražbu, a ortak nema prednost pred drugima koji više ponude (IV, 55). Vlasnik zemlje ima prednost pri otkupu izgrađenog objekta ili nasada na svom zemljištu uz cijenu koju nudi drugi (IV, 88). Odlukom dužda 1552., određeno je da se, uslijed izigravanja propisa o otkupu i»tajnošću stranaka«, prodaje i druga otuđenja objavljuju javno putem općinskog glasnika tijekom 3 uzastopne nedjelje u vrijeme velike mise u stolnoj crkvi sv. Jakova i iznad općinske vijećnice jer se tada na tim mjestima nalazi veći broj ljudi. Rok za otkup teče od zadnjeg oglašavanja. Trošak objave i zabilježbe snosi kupac (Ref., 291). 34 Akademik Margetić smatra da rođačko pravo otkupa potječe iz XIII. st., a uzor IV, 44 nalazi u istovrsnoj odredbi Zadarskog statuta. 35 Na talijanskom prostoru prvokup i otkup rođaka pojavljuju se već u prvoj polovici XII. st. (Consuetudines feudorum), dok se na dalmatinskom prostoru, kao i na franačkom, te u Istri, pravo prvokupa i otkupa uvodi sporo, prvo samo za prodaju, u Dubrovniku od sredine, u Korčuli od konca XIII. st., Splitu, Kotoru, Budvi, na Mljetu i Lastovu početkom XIV. st., te u Trogiru početkom XV. st. Dubrovački statut uvodi javnu objavu prodaje nekretnina početkom XIV. st. u svrhu zaštite prava trećih osoba vjerovnika. Kasnije se javlja rođačko pravo otkupa. Susjedsko pravo prodire još sporije pa na temelju toga akademik Margetić zaključuje da ono nije nastalo pod bizantskim ili mletačkim utjecajem, već prodire iz zaleđa pod utjecajem starog hrvatskog prava, npr. suglasnost rođaka iz Poljica prema Splitu. 36 I dr. Cvitanić piše da u Dubrovniku ograničenje prava na djecu potvrđuje Margetićevu tezu da nije bizantske provenijencije, te»potječe iz pravnih shvaćanja kontinentalnog zaleđa.«37 Nije li sve do današnjeg vremena u različitim sferama života vidljiv taj utjecaj zaleđa na Split, pa i na druge gradove u priobalju, potaknut vjekovnim dodirima i migracijama urbane i seoske kulture pa tako i pravnih shvaćanja? Drugi dio međusobnih utjecaja dr. Cvitanića i akademika Margetića jest prihvaćanje stajališta da je na pojavu instituta prvokupa i otkupa utjecala i komunalna vlast. U studiji o Korčulanskom statutu dr. Cvitanić se poziva na akademika Margetića, upozoravajući da je»postavio solidne znanstvene temelje i proučavanju korčulanskog stvarnog prava, među ostalim i smjelom, ali argumentiranom tezom o pravu prvokupa kao novijoj mjeri komunalnih vlasti, a ne reliktu prošlosti.«38 34 Tekst statuta prema Knjiga statuta, zakona i reformacija grada Šibenika, Muzej grada Šibenika, Šibenik, Margetić, Obvezno, str Ibid., str Cvitanić,»Uvod u dubrovačko statutarno, poslije zakonsko pravo«, prema Isti, Iz dalmatinske, str Isti,»Korčulansko statutarno pravo«, u: Korčulanski statut, Zagreb-Korčula, 1987., prema Isti, Iz dalmatinske, str

11 3. Kvarnerski pravni prostor i Istra Vinodolski zakon iz ne govori o pravu prvokupa i otkupa vjerojatno zato jer pravo korištenja, tj. dominium utile kmetova nad zemljištem nije sadržavalo pravo prodaje i raspolaganja nekretninama. Prvi spomen laudatio parentuma susreće se u ispravi s Hreljina iz kada otac prodaje sjenokošu»s volju četirimi sini. 39 Pravo kmetova na zemljište postupno jača od pukog zakupa prema vlasništvu pa je moguće i otuđenje nekretnine. Kako je riječ o obiteljskoj imovini, potrebna je suglasnost svih ovlaštenika, u ovom slučaju sinova. U istoj ispravi piše da se»kanta senokoš po zakonu vinodolskom, ali ne prema Vinodolskom zakonu, već u značenju pravnog običaja Vinodola. Krug ovlaštenika ne ograničava na najbliže srodnike, već se radi o pravu prvokupa koje se pojavljuje početkom XIV. st. 40 U ispravi iz Grižana, sastavljenoj 1582., piše:»i za t račun kanta se i javi na to Mikula Barbalić po patriji«, 41 tj. pravu rođaka na prvokup jer»patrija«znači srodstvo po ocu. 42 O susjedskom pravu prvokupa i otkupa nema podataka pa se može pretpostaviti da ga nema. Dr. Cvitanić, uspoređujući Vinodolski zakon i dalmatinske statute, navodi da tu nema»romanske komponente... ili je... jedva zamjetna... arhaično slavensko pravo tu sačuvano... u izvornom obliku, u gotovo neporemećenom kontinuitetu.«43 Ipak, akademik Margetić u Vinodolskom zakonu nalazi utjecaje germanskog prava (npr. likuf). Krčki statut iz na str. 45. sadrži ovu odredbu:»1382, mjeseca kolovoza, dana 18. otočko vijeće sabrano u (gradu) Krku. Došao je pred nas prvad Blaž iz Vrbnika i potužio se u vezi s jednim vinogradom: ne daju mi ga otkupiti, a ja na to imam pravo. Vijeće je zaključilo, naime poštovani muževi koji su bili tamo, da svatko može otkupiti koji ima pravo, i to najprije rođaci po muškoj, a onda po ženskoj liniji«. 44 Iz šturog propisa ne vidi se do kojeg stupnja srodstva postoji pravo, ni redoslijed rođaka muške i ženske linije u različitom stupnju rodbinstva, vrsta pravnih poslova na koje se pravo primjenjuje, fakultativnost ili obveznost oglašavanja i rokovi, je li otkup samostalan institut ili sankcija za povredu prvokupa, 45 postoji li ograničenje vezano uz crkvene osobe. 39 Šurmin, Hrvatski spomenici, str , prema Margetić, Stvarno, str Loc. cit. 41 Strohal, Rudolf,»Nekoliko neštampanih glagolskih listina«, Vjesnik kraljevskog hrv.-slav.-dalm. Zemaljskog arkiva, XII, Zagreb, 1910., str. 71, prema Margetić, Stvarno, str Loc cit. 43 Cvitanić,»Usporedba Vinodolskog zakona i dalmatinskih statuta«, prema Isti, Iz dalmatinske, str Tekst i prijevod prema Margetić i Strčić, KS, str. 144:»mozi otkupiti vsaki koga pristoi naiprvo muž ski rod, a paki žen s ki. 45 Petranović, Anamari,»Iz imovinske problematike krčkih statuta (pravo prvokupa i otkupa)«. Izlaganje sa savjetovanja Izvori za povijest otoka Krka, 5. studenoga 1990., prema izvornom rukopisu. 119

12 Propis se razlikuje od odredbe Statuta grada Krka iz XVI. st. na latinskom jeziku (I, 75) koja priznaje pravo krvnih i tazbinskih srodnika, ali pored rođaka spominje i pravo susjeda na prvokup (consaguiens vel affinis... vicino et collaterali). 46 Prodavatelj mora javiti namjeru krvnim i tazbinskim srodnicima, a ako oni ne koriste pravo, onda susjedima i sumeđašima (consanguineo propinquiori in gradu et affini nuntiare et intimare vicino et collateralli personae possessionis). Ako oni ne žele kupiti nekretninu, vlasnik je može prodati bilo kome. Kad nema suglasnosti o cijeni, sud određuje procjenitelje. O prodaji se sastavlja notarska isprava koja sadrži ugovornu kaznu i druge klauzule, u nazočnosti»dva ili tri svjedoka dobrog glasa, među kojima je jedan po mogućnosti prisežnik.«propuštanje ovlaštenika neće izazvati posljedice po njih, jer se prodaja mora javno oglasiti tijekom tri uzastopne nedjelje,»na uobičajenom mjestu«(propis ne navodi gdje, tribus solitis proclamationibus et stridis in diebus dominicis in loco consueto), putem nižeg sudskog službenika u nazočnosti notara i sadrži položaj nekretnine, cijenu i druge uglavke. Tijekom oglašavanja ovlaštenici mogu ostvariti pravo otkupa, uz polaganje kupovne cijene iz isprave i troškova kupca. Nakon proteka roka ili ako ovlaštenik iskoristi svoje pravo, prodavatelj u roku od 3 dana uvodi kupca u posjed nekretnine u nazočnosti prisežnika. Ako objava nije izvršena, prodaja je»poput tijela bez duše«(corpus sine anima), ali nije ništava jer kupac može dosjelošću steći vlasništvo. 47 Akademik Margetić 48 i dr. Petranović 49 misle da su prvokup i otkup ograničeni na kupoprodaju, jer se ne spominju kod ostalih poslova. Tvrdnja nije izvjesna jer se oglašavanje spominje u slučaju davanja dote ili patrimonija osobi koja prima svećeničke redove. 50 Kod darovanja i zamjene nema prvokupa rođaka, ali objava štiti vjerovnika. Za dar iznad 500 zlatnika treba potvrda rektora, inače je ništav, slično Justinijanovom pravu gdje se darovanje upisuje u općinske knjige. Statut propisuje da se na dar s novčanom protučinidbom (cum remuneratione pecuniarum) primjenjuju propisi o kupoprodaji. 51 Akademik Margetić u novijem radu navodi da se propis primjenjuje i na zamjenu te da je pod utjecajem starijeg hrvatskoga prava jer poznaje prvokup rođaka i susjeda. 52 Podatke o ovlaštenicima i o razvoju ustanove prava vlasništva kao prava pojedinca koji se nalazi na čelu obitelji te o napuštanju shvaćanja obiteljskog vlasništva kojim je on ograničen pravima ostalih članova glede raspolaganja imovinom sadrži propis II, 68 (5). Roditelji su i nakon diobe dužni ponuditi djeci nekretninu koju 46 Tekst statuta prema Lusardi, A. i Besta, E, Statuta Veglae, Milano, O prvokupu prema Statutu Krka iz XVI. st. prema Margetić,»Osnove obveznog prava na kvarnerskom području u srednjem vijeku«. Rad JAZU, knj. 445, Zagreb, 1989., str Margetić, Obvezno, str Petranović, Iz imovinske, str Margetić, Osnove, str Isti, Obvezno, str Ibid., str

13 namjeravaju prodati. Djeca pravo mogu ostvariti u roku od 15 dana polaganjem prodajne cijene. Sastavljač Krčkog statuta iz XVI. st. zapisivao je staro pravo, a potom novi propis. Novi propis je roditeljima omogućio slobodno raspolaganje imovinom, poštujući obveznu ponudu djeci. 53 Statut grada Krka poznaje pravo prvokupa pokretnina. Ugovor s pastirom jest ugovor o društvu (in societam) i stranke dijele priplod. Ako pastir želi prodati neku životinju, vlasnik stada ima pravo prvokupa, a iznos dijele napola jer se priplod dijeli na pola (III, 33). 54 Creski statut obvezuje prodavatelja na objavu namjere prodaje, ne i drugih otuđenja (gl. 79), nekretnine unutar gradskih zidina u 2 uzastopne nedjelje, a izvan njih tijekom 3 (gl. 78). Pravo prvokupa imaju srodnici: sin kći otac majka brat ostali. Susjed čija nekretnina ima dužu granicu s onom koja se prodaje ima prednost (gl. 80), a cijena se daje u roku od 15 dana (gl. 81). Specifikum je prodaja imovine»pod istim krovom«(sotto un tetto) kod koje prednost ima rođak, pa suvlasnik (partecipevol) i konačno susjedi (laterani). 55 To podsjeća na Novelu 2 bizantskog cara Romana Lekapena iz 922. godine koja daje prednost onima koji su pripadali imovinskoj cjelini, ali nije riječ o izravnom utjecaju. 56 Statut Raba akademik Margetić analizira na dva mjesta, pod Dalmacijom i Kvarnerom, ali svrstavamo ga pod Kvarner. Pravo postoji kod prodaje (vendere), a kasnije i otuđenja (alienare) (III, 16), što se vidi iz nedosljednosti navođenja otuđenja na svim mjestima u tekstu. Objava obavljene prodaje vrši se nedjeljom tijekom 45 dana, tj. 7 puta»navečer i prije zalaska sunca«(in hora vespertina et ante solis occasum), uz imenovanje osoba, opis nekretnine, cijenu i granice. Odredba se odnosi na pobijanje samog vlasnika u slučaju kad netko prodaje tuđu imovinu. Statut štiti kupca pa vlasnik, ako propusti rok, može tražiti samo naknadu štete, a sud odlučuje da li štetu snosi i kupac. Možda je riječ o prodaji podijeljene obiteljske imovine ili je to jedan od propusta zapisivača statuta. Ako općina prodaje imovinu dužnika, dražba se mora obaviti kroz 15 dana, a ne manje (incantando quindecim diebus et non minus) čime se ipak štite prava trećih. U propisu»o podvalama i prijevarama u otuđivanju nekih nekretnina«(iii, 17) kod ovrhe po nalogu vjerovnika za dug, kaznu i troškove opet je rok od 45 dana u kojem rođaci i susjedi ostvaruju pravo plaćanjem cijene prema procjeni. 57 Riječki statut iz dijelom je preuzeo propise Tršćanskog statuta iz pa i ovaj (II, 30). Prodavatelj najavljuje prodaju rođacima i susjedima te sklapa ugovor s kupcem, a kupac vrši objavu pred vijećnicom tijekom 4 uzastopne 53 Lusardi i Besta, Statuta Veglae, str Margetić, Obvezno, str Ibid., str Ibidi., str Ibid., str i 236. Tekst statuta u Margetić, Lujo i Strčić, Petar, Statut rapske komune iz 14. stoljeća, Grad Rab i Adamić, Rab-Rijeka,

14 nedjelje putem općinskog glasnika. Ako nije bilo objave, ovlaštenici mogu otkupiti nekretninu u roku od godine dana od prodaje. 58 Piranski statut iz (VII, 3) poznaje rođačko pravo otkupa naslijeđenih nekretnina. Ono se s vremenom širi na stečena dobra što se nazire u Statutu Milja iz (III, 34). Pravo otkupa stečenih dobara izričito navodi Statut Izole iz (II, 35). Isključivo pravo rođaka na otkup kao odraz starijih shvaćanja poznaju statuti Milja ((III, 35-37), Izole (II, 35), Buzeta (104) i Buja (gl. 95). Prema Piranskom statutu iz (te i 1358.) pravo otkupa imaju rođaci, a muški u istom stupnju srodstva imaju prednost pred ženskima (antequam femina in eodem grado) (VII, 4), ali pravo pripada i rođacima bračnog druga prodavatelja u roku od 30 dana, ako ga prvi ne iskoriste (VII, 7). Kasnije se krug ovlaštenika širi na susjede. Statut Trsta iz (III, 31-33) priznaje pravo rođaka, a onaj iz (III, 23) spominje najavu prodaje (denuntiare venditionem) i prvokup rođaka uz cijenu koju nudi treći. Statut iz uvodi apsolutnu prednost bračnog druga i pravo susjeda (II, 37). U Motovunu je susjedsko pravo priznato (gl. 171). Porečki statut priznaje pravo sumeđašima (collateralibus) (II, 27). Pravo susjeda sadrže statuti Novigrada (IV, 13), Pule (III, 35), Dvigrada (gl. 92), Rijeke (II, 30), Grožnjana (gl. 27), Kopra (II, 27), Vodnjana (III, 8), Umaga (III, 3) i Rovinja (III, 81). U Kopru (II, 27) i Vodnjanu (II, 8) nakon rođaka, pravo ima vlasnik zemljišta (dominus) ili davanja kad je prodaje obrađivač, a nakon njega sumeđaši. Pravo otkupa početno se primjenjuje u slučaju prodaje. Umaški statut ne primjenjuje ga kod razmjene (IV, 11), vodnjanski kod darovanja (III, 1), a grožnjanski ga isključuje kod oba posla (gl. 31). Tek kasnije se pravo otkupa širi na druge poslove otuđenja. Prisegu o visini cijene prodavatelj daje u Miljama (III, 37), Kopru (II, 37), Trstu (III, 31) i kasnijim statutima, Rijeci (II, 30), Poreču (II, 27), Motovunu (107) i Izoli (II, 35), a kupac priseže da kupuje za sebe u Kopru (II, 37), Miljama (III, 36), Umagu (III, 5), Dvigradu (gl. 92), Buzetu (gl. 104) i Statutu Trsta iz (II, 12). Akademik Margetić drži da u nekim statutima naglasak valjanosti pravnog posla nije u izdavanju isprave, nego u suglasnosti (odobrenju) javne vlasti. 59 Statuti Trsta iz (III, 31) i (II, 37) utvrđuju obvezu prodavatelja da obavijesti rođake, a kupac naknadno vrši objavu u 4 uzastopne nedjelje. Objektivni rok otkupa je godina dana od prodaje. Nadzor vlasti jača nakon uvođenja službe vicedomina Statut iz uvodi obvezu prodavatelja da se obavijest ovlaštenicima utvrdi javnopravnim upisom (per scirpturam in acits redigenda) (II, 12). U Statutu Vodnjana»ugovor mora biti sastavljen javnom ispravom uz suglasnost 58 Margetić, Obvezno, str Isti,»Osnove istarskog srednjovjekovnog obveznog prava«, Rad JAZU, 433, knj. XXVI, Zagreb, 1987., str

15 vlasti«(il contrato... apparer debbia per publico instrumento con licenza del regimento) te postoji trokratna javna objava (III, 1). 60 Dvigradski statut iz druge polovice XIV. st. za jednokratnu javnu objavu u roku od 30 dana od sklapanja ugovora traži odobrenje vlasti (cum licentia regiminis) (gl. 92). 61 Statut Poreča iz određuje da prodavatelj mora doći k potestatu, zamjeniku i sucima i priseći da je vlasnik, da ima miran posjed 15 godina, da otuđivanje nije lažno, da je cijena istinita i tada se odobrava javna objava ugovora o otuđenju (II, 27). 62 Po Novigradskom statutu iz (I, 19) javna isprava o otuđenju nekretnina nije valjana ako potestat ne»stavi vlastoručnu zabilješku«. 63 Statut Rovinja iz traži suglasnost vlasti, i jednokratnu objavu pa rođak i susjed u roku od 30 dana mogu izvršiti otkup (gl. 81). Grožnjanski statut iz spominje trokratnu objavu nakon sastava isprave (gl. 20). 64 Iz navedenih propisa vidi se da je komuna zainteresirana u pitanju otuđenja nekretnina, jer ono bitno utječe na gospodarsku snagu njezinih članova isto kao i viša vlast tj. Venecija ili Habsburgovci u Trstu. Otkupljena nekretnina u Trstu nije se mogla prodati 2 godine prema statutu iz (III, 36) te statutima iz 1350., i U Umagu (III, 9), Izoli (VIII, 37), Miljama (III, 36), Grožnjanu (gl. 31), Kopru (II, 37) 3 godine, a u Puli 5 godina (III, 34). Novigradski statut (III, 13) utvrđuje da pravo otkupa prodane nekretnine imaju rođaci i susjedi u roku od 30 dana od javne objave uz plaćanje cijene i troškova. U Puli je rok za rođake mjesec dana nakon jednokratne objave, a bez objave 10 godina (III, 34). 65 Neki propisi, osobito u Istri, asociraju na mletačko pravo (objava po javnom službeniku, prisege), ali razlike su značajnije jer su ovlaštenici početno samo rođaci, objekt naslijeđena dobra, a pravni posao prodaja. Nema rimskog, ni bizantskog utjecaja u kojem je pravo susjeda jako izraženo. Akademik Margetić navodi mogući blagi utjecaj franačkog i srodnih prava te autohtoni razvoj pod utjecajem doseljenih Slavena koji prvotno koriste komunalna zemljišta. Kroz generacije pravo jača i približava se vlasništvu za čiju se prodaju traži suglasnost rođaka. No, mletačka vlast se nakon učvršćenja u Istri od druge polovice XII. st., kao ni Habsburgovci na prostoru svoje vlasti (Trst, Rijeka), ne protive prvokupu i otkupu pa oni doživljavaju daljnji razvoj. Moguće je da nalaze interes u ograničenju financijskih ulaganja u kupovinu nekretnina, kako bi ih usmjerili u propulzivnije 60 Radossi, Giovanni,»Statauto di Dignano«, Atti Centra za historijska istraživanja I, 1970.; prema Margetić, Osnove istarskoga, str Zjačić, Mirko, Dvigradski statut, VHARP, VI-VII, Rijeka, , prema Margetić, Osnove istarskoga, str Zjačić, Mirko, Statut grada Poreča; prema Margetić, Osnove istarskoga, str Parentin,»Statuti di Cittanova«, donazion, cambio, permutazion over translazion de chosa stabele mi T. podesta de Zidanuova co mia man scripsi; prema Margetić, Osnove istarskoga, str Margetić, Obvezno, str Ibid., str

16 trgovačke poslove na kojima se temelje moć i bogatstvo Venecije. 66 To mišljenje preuzima dr. Cvitanić za dalmatinski prostor, kako smo ranije naveli. 4. Kontinentalni hrvatski pravni prostor (uža Hrvatska i Slavonija) U kontinentalnoj Hrvatskoj postoji prvokup. Akademik Margetić analizira 2 isprave iz izdane u Lici. U njima se navodi»djedovina«koja je u posjedu obitelji najmanje dvije generacije i za čije otuđenje treba suglasnost rođaka. Podban Mihajlo Živković je dopisom od zabranio otuđenje nekretnina u vlasništvu plemića tzv. 12 plemena kraljevine Hrvatske strancima. Nekretnine koje nisu»djedovina«mogu se otuđiti, a pravo prvokupa postoji ako članovi obitelji koja je kupila nekretninu žive u nepodijeljenoj zajednici. 67 U Slavoniji se primjenjuju propisi ugarskih vladara. Otuđuje se pred rođacima, susjedima (vicini) i sumeđašima (commetanei) koji daju suglasnost (consensus, assensus). Tek od uvodi se pravo prvokupa koje se razvilo iz davanja suglasnosti. Plemić u nuždi može prodati, založiti ili otuđiti zemljište, ali namjeru mora objaviti užoj i daljoj obitelji (fratribus, hominibus generationalibus), sumeđašima i susjedima koji imaju pravo prvokupa uz cijenu utvrđenu kao desetogodišnji prihod sa zemljišta. 68 Verboczyjev Tripartitum iz prijenos prava na nekretninama plemića vrši putem fassio. Ako je dioba obitelji obavljena, vlasnik prodaje svoj dio uz obvezu da se braća i sinovi neće usprotiviti. Prije prodaje ili zalaganja (koje se shvaća kao privremena prodaja) treba obavijestiti (admonitio) one koji imaju pravo na nekretnini: sinove, kćeri koje je kralj odlukom izjednačio sa sinovima, braću i rođake. Sud daje kratak rok za otkup i deponiranje iznosa u visini tzv. opće procjene (communis daestimatio) koja je niža od stvarne vrijednosti. Ako ovlaštenik nema novca, pravo može ostvariti i kasnije uz deponiranje cijene iz fasije, tzv. vječne procjene koja odgovara deseterostrukoj općoj procjeni (Tripartitum, 1, i 1, 133). Kćeri, neizjednačene sa sinovima, imaju prednost pred susjedima i sumeđašima koji plaćaju po vječnoj procjeni (1, 60). Ako prodavatelj nije učinio obavijest, sinovi, kćeri i braća mogu otkupiti prodanu nekretninu po općoj procjeni, osim ako je to učinjeno u krajnjoj nuždi (extrema neccessitate urgente), npr. smrtna kazna i hitan otkup iz zarobljeništva (1, 59 i 60).»Nerazborito«(simpliciter) otuđenje sin je mogao poništiti izjavom pred sudom (1, 59). Kad brat nerazborito proda nepodijeljenu nekretninu, braća daju dio cijene u visini opće procjene, a ostatak 66 Ibid., Stvarna prava, str Margetić spominje i ispravu iz Margetić, Obvezno, str i ondje navedena vrela. 68 Ibid., str. 332 i ondje navedena literatura i izvori. 124

17 plaća prodavatelj (1, 60 i 1, 61). Prava na stečenu imovinu (bona aquisita) imaju samo sinovi i kćeri, ne i rođaci, jer to nije obiteljska imovina stečena u njihovoj generaciji. Razvojem prvokupa u XVII. st. ovlaštenici plaćaju ugovorenu cijenu. Oglašavanje se obavlja putem vjerodostojnih mjesta (loca credibilia, tj. ovlašteni samostani i kaptoli) prema običaju, županijskih organa vlasti, npr. na županijskim općim skupštinama, a od i putem suda. 69 Prvokup u zagrebačkom Gradecu utvrđen je odlukom gradskih vlasti prema kojoj nekretninu u gradu i području može kupiti bliži i dalji rođak po primjerenoj vrijednosti, a potom susjed. Isprave iz i spominju susjedsko pravo pa se čini da je samo ono postojalo do U drugoj ispravi prednost ima susjed koji s prodavateljem živi pod istim krovom (sub tecto domus). Drugdje u Slavoniji, npr spominje se pravo rođaka. Prema akademiku Margetiću, slavonske isprave često su nedosljedne, spominju pravo rođaka, neke susjeda, a negdje ne navode suglasnost pa međusobni odnos ovlaštenika nije potpuno jasan Slovenski pravni prostor Stajališta slovenskih autora nisu uzeta u obzir kod prethodnih pisaca. Dr. Vilfan smatra da je pravo otkupa (slov. retraktno pravo, predkupna pravica, njem. Einstandsrecht od Re-trahere povući nazad)»otrok fevdalne družbe«za koju su karakteristične brojne zatvorene društvene i teritorijalne zajednice. Pripadnost zajednici daje pravo na vlasništvo zemljišta. Član zajednice ima prednost pri kupnji nekretnine pred strancem koji želi ući u nju. Otkupitelj mora kupcu isplatiti cijenu i troškove. Ne ulazeći u različitost rješenja, dr. Vilfan piše da su korijeni otkupa stariji od feudalizma, spominje se u Svetom pismu. Neki otkup izvode iz slavenskog plemenskog prava. Razlikuje se otkup temeljen na običajnom pravu (legalni retrakt), a najstariji oblik je rođački otkup (ex iure consanguinitatis) npr. do desetog koljena, čiji je nastanak vezan uz zemljišnu zajednicu rođaka. Druga vrsta otkupa je pravo sumještana (stanovski retrakt, ex iure incolatus) kao pravo plemića da otkupi zemlju koju je plemić prodao neplemiću. Susjedski otkup (ex iure vicinitatis) na selu i gradu onemogućuje stjecanje strancima, ponekad i plemiću (kostanjeviška skupina), ali koristi ga i plemić kad ne želi nekoga za podložnika (ex iure dominii directi). Postoji i otkup suvlasnika (ex iure congrui). Pravo otkupa moglo se zasnovati i ugovorom (konvencionalni retrakt). Podjele su djelo pravnika, počevši od recepcije rimskog prava. 71 Dr. Vilfan se zadržao na općoj razini, ne ulazeći u istraživanje vrela poput dr. Cvitanića i akademika Margetića. 69 Ibid., str i ondje navedena literatura i izvori. 70 Ibid., str i ondje navedena literatura i izvori. 71 Vilfan, Sergij, Pravna zgodovina Slovencev, Slovenska matica v Ljubljani, Ljubljana, 1996., str