VIŠI REDOVNICI U SAMOSTANU UZAŠAŠĆA SV. DONATA U SCARNSEAJU, SUSSEX, 1537.

Величина: px
Почињати приказ од странице:

Download "VIŠI REDOVNICI U SAMOSTANU UZAŠAŠĆA SV. DONATA U SCARNSEAJU, SUSSEX, 1537."

Транскрипт

1

2 C.J. Sansom Raskol Grupi pisaca: Za Jan, Lukea, Mary, Mikea B., Mikea H., Roz, Villiama i ponajviše Tonyja, naše nadahnuće. Našem mučitelju. I za Caroline VIŠI REDOVNICI U SAMOSTANU UZAŠAŠĆA SV. DONATA U SCARNSEAJU, SUSSEX, Opat Fabian Opat samostana, izabran na doživotnu dužnost od braće. Brat Edwig Blagajnik. Odgovoran za vođenje samostanskih financija. Brat Gabriel Sakristan i zborovođa; odgovoran za održavanje i uređenje samostanske crkve, i za glazbu. Brat Guy Bolničar. Odgovoran za zdravlje redovnika. Ovlašten da prepisuje lijekove. Brat Hugh Komornik. Odgovoran za kućanske poslove unutar samostana. Brat Jude Opskrbnik. Odgovoran za podmirivanje samostanskih računa, isplaćivanje plaća redovnicima i slugama, te raspodjelu milodara. Prior Mortimus Prior, drugi po hijerarhiji iza opata Fabiana; odgovoran za stegu i dobrobit redovnika. Ujedno i učitelj redovničkih pripravnika.

3

4 PRVO POGLAVLJE Poziv je stigao dok sam bio u Surreyu i obavljao posao za ured lorda Cromwella. Zatekao sam se na jugu Engleske jer je zemljište ukinutog samostana pripalo članu parlamenta čija je potpora Cromwellu bila od velike važnosti. No, nedostajala je isprava o vlasništvu nad dijelom šume. Pronašao sam je bez teškoća i prihvatio vlasnikovu ponudu da nekoliko dana budem gost njegove obitelji. Uživao sam u kratkom odmoru i promatrao kako opada posljednje lišće prije povratka Londonu i mojoj odvjetničkoj praksi. Sir Stephen posjedovao je kuću od opeke ugodne vanjštine i skladnih mjera pa se ponudih nacrtati je za njega. Načinio sam tek nekoliko skica, kada je došao jahač. Mladić je u zoru stigao iz Whitehalla, nakon što je jahao cijelu noć. Prepoznavši jednoga od glasnika lorda Cromwella, s crnom slutnjom slomio sam ministarski pečat na pismu. Bilo je od tajnika Greya lord Cromwell zahtijevao je da odmah dođem u Westminster. Nekada bi me oduševljavala pomisao da ću sresti svojega dobročinitelja, razgovarati s njim i vidjeti ga kako sjedi na tronu moći. Ali, ova mi je godina donijela osjećaj zamora: dosadili su mi zakoni i politika, ljudski lopovluk i beskonačna mreža prijevara. Uznemiravalo me što je ime lorda Cromwella, čak više od kraljeva, posvuda izazivalo strah. U Londonu se pričalo da bi se ulične bande raspršile samo na spomen njegova imena. To nije bio svijet koji smo kao mladi reformatori željeli stvoriti i o kojemu smo razgovarali tijekom onih beskonačnih večera u našim domovima. Nekoć smo poput Erazma Roterdamskoga vjerovali da su vjera i ljubav prema bližnjemu dovoljne da pomire vjerske razlike među ljudima, ali te rane zime došlo je do pobune, sve većeg broja pogubljenja i pomame za posjedima redovnika. Jesen je donijela malo kiše i ceste su još uvijek bile prohodne. Iako mi fizički nedostatak nije dopuštao brzo jahati, ipak sam do popodneva uspio stići u Southwark. Moj dobri stari konj Chancery je poput mene bio uznemiren bukom i mirisima koji su nas dočekali nakon mjeseca provedena na selu. Dok smo se približavali Londonskom mostu, skrenuo sam pogled od njegova luka, gdje su na dugim štapovima stajale glave osuđenih izdajnika, okružene

5 galebovima koji su ih kljucali. Oduvijek sam bio gadljiv i užitak mi ne predstavljaju ni borbe medvjeda sa psima. Kao i uvijek, na veličanstvenom je mostu bilo mnoštvo ljudi, a mnogi pripadnici trgovačke klase bili su zavijeni u crninu zbog kraljice Jane, koja je prije dva tjedna umrla od porođajne groznice. Trgovci su glasno nudili robu iz dućana smještenih u prizemljima zgrada, podignutima toliko blizu obale da se činilo kao da će se svakoga trena srušiti u rijeku. Na gornjim katovima žene su sklanjale odjeću zbog oblaka koji su zacrnili nebo na zapadu, a njihovo me ogovaranje i međusobno dozivanje podsjetilo na graktanje vrana. Duboko uzdahnuvši, sjetio sam se obveza koje me očekuju. Dobročinstvo lorda Cromwella u velikoj je mjeri bilo zaslužno za činjenicu da sam već s trideset pet godina imao uspješnu odvjetničku praksu i lijep nov dom. Raditi za njega bilo je isto što i raditi za reformu. Bilo je to dostojno u Božjim očima i stoga sam još uvijek imao vjere, što je bilo iznimno važno jer bi posao koji mi je namijenio obično dolazio preko Greya, a lorda Cromwella nisam vidio već dvije godine. Sada je bio na položaju državnoga tajnika i generalnog vikara. Povukao sam uzde i usmjerio Chanceryja kroz gomilu putnika i trgovaca, džepara i nadobudnih dvorana u samo srce Londona. *** Prolazeći Ludgate Hillom, zamijetio sam štand s jabukama i kruškama pa sjahao kako bih kupio nekoliko i utažio glad. Dok sam tako stajao i hranio Chanceryja jabukom, vidjeh kako se u jednoj od sporednih ulica okupilo mnoštvo od tridesetak prolaznika. Stajali su ispred krčme i uzbuđeno razgovarali. Je li ih možda privukao jedan od onih mladih naučnika koji se, opijen polovičnim razumijevanjem novoga prijevoda Biblije, odjednom pretvara u proroka? U tom slučaju, morao bi biti na oprezu, jer bi pozornik mogao naići svakoga trena. U mnoštvu spazih nekolicinu bolje odjevenih ljudi među kojima prepoznah Williama Peppera, odvjetnika koji je radio u Uredu za povećanja. Bio je u društvu mladića odjevena u napadan, rasporen prsluk. Vođen znatiželjom, usmjerio sam Chanceryja niz popločanu ulicu prema njima, izbjegavajući kanalizacijske odvode ispunjene mokraćom.

6 No, Shardlake! Nedostajalo mi je tvoje vrzmanje po sudovima ove godine. Gdje si bio? Okrenuo se svome pratitelju. Dopusti da ti predstavim Jonathana Mintlinga. Upravo je završio pravo u Londonu i novi je ponosni član Ureda za povećanja. Jonathane, ovo je gospodar Matthew Shardlake, najoštroumniji grbavac engleskih sudova. Naklonio sam se mladiću, zanemarivši Pepperovu zlobnu dosjetku na račun mojega fizičkog izgleda. Nedavno sam ga pobijedio u sudnici, a odvjetnički jezici uvijek su spremni za osvetu. Što se ovdje zbiva? upitao sam. Pepper se nasmijao. Unutra je žena koja tvrdi da ima pticu s Kariba što priča vješto poput Engleza. Sada će je iznijeti. Ulica se spuštala prema krčmi pa sam unatoč svojemu nisku rastu imao dobar pogled. Na vratima se pojavila krupna stara žena s motkom u ruci. Na prečki je balansirala najneobičnija ptica koju sam ikada vidio. Bila je veća od najveće vrane, kratkoga zakrivljenog kljuna i crveno-zlatnog perja čiji je sjaj odudarao od sivila prljave ulice. Mnoštvo se primaknulo bliže. Držite se podalje! viknula je žena kreštavim glasom. Iznijela sam Tabithu, ali neće pustiti ni glasa dok se ne prestanete gurati. Neka govori! uzviknuo je netko. Dajte nešto za moju nevolju! hrabro je viknula stara. Tabitha će progovoriti ako bacite koji novčić pred nju! Kakva varka rekao je Pepper podrugljivo, ali ipak se pridružio drugima u bacanju novčića. Starica ih je pokupila iz blata pa se okrenula ptici. Tabitha rekla je glasno reci:»čuvao Bog kralja Harryja! Misu za ubogu kraljicu Jane!«Činilo se da se stvorenje ne obazire na nju dok se premještalo s jedne noge na drugu, upućujući gomili hladan, ravnodušan pogled. Odjednom je progovorilo glasom nalik staričinu: Čuvao Bog kralja Harryja! Misu za ubogu kraljicu Jane! Nastalo je komešanje. Oni na začelju ustuknuli su križajući se rukama. Pepper je zviždao. Što kažeš na to, Shardlake? Ne znam. Nekakva varka. Opet! viknuo je netko od hrabrijih iz gomile. Još!

7 Tabitha! Reci:»Smrt papi! Smrt rimskome biskupu!«smrt papi! Smrt rimskome biskupu! Čuvao Bog kralja Harryja! Stvorenje je raširilo krila, a nekolicina promatrača prestrašeno se povukla. Vidio sam da su krila okrutno odrezana na pola dužine: nikada više neće letjeti. Ptica je usmjerila zakrivljeni kljun prema prsima i počela se čistiti. Sutra dođite na stube katedrale sv. Pavla ako želite čuti još! viknula je babetina. Proširite vijest da će Tabitha, ptica koja govori, biti tamo u podne. Došla je iz Perua gdje stotine njoj sličnih sjede i razgovaraju u gnijezdima! Rekavši to, zastala je pokupiti nekoliko novčića koji su joj promaknuli. Uzela je motku i ušla u krčmu, dok je ptica mahala krnjim krilima pokušavajući održati ravnotežu. Gomila se razišla uzbuđeno mrmljajući. Poveo sam Chanceryja uz ulicu, a Pepper i njegov prijatelj hodali su uz nas. Pepperova uobičajena arogancija bila je splasnula. Čuo sam priče o mnogim čudima iz te zemlje koju osvojiše Španjolci, ali oduvijek sam mislio da je pola tih priča izmišljeno. Ali ovo, Majko Božja! To je trik rekao sam. Zar nisi vidio oči te ptice? U njima nema nimalo inteligencije. Kako je samo zašutjela i počela se čistiti! Ali i govorila je, gospodine rekao je Mintling. Čuli smo je. Moguće je govoriti i bez razumijevanja. Što ako je samo reagirala na staričine riječi i ponavljala ih, poput psa koji dotrči kada ga vlasnik zovne Čuo sam da i šojke znaju raditi takve stvari. Došli smo na vrh ulice i zastali. Pepper se nacerio. Pa istina je i da ljudi u crkvi odgovaraju na mrmljanje svećenika na latinskom a da ne razumiju što govori. Slegnuo sam ramenima. Takva razmišljanja o misi na latinskom još nisu bila posve prihvaćena i nisam namjeravao dopustiti da me uvuku u raspravu o vjeri. Naklonio sam se. Bojim se kako je došlo vrijeme da vas napustim. Imam dogovor s lordom Cromwellom u Westminsteru. Mladić je izgledao zadivljeno, ali Pepper se trudio ostaviti suprotan dojam. Uzjahao sam Chanceryja i krenuo natrag u gradsku vrevu, ironično se osmjehujući. Nijedno Božje stvorenje ne širi tračeve tako brzo kao odvjetnik i dobro će mi doći ako Pepper na dvoru spomene

8 moju audijenciju s državnim tajnikom. Ali moje je zadovoljstvo bilo kratka vijeka, jer dok sam prolazio Ulicom Fleet, velike su kišne kapi počele padati na prašnjavu cestu. Kada sam stigao do Temple Bara, kiša je već snažno padala, a naleti vjetra šibali su mi lice. Nabacio sam kapuljaču kaputa preko glave i čvrsto je držeći, krenuo u oluju. U trenutku kada sam ugledao Westminstersku palaču, kiša se pretvorila u pljusak koji me nemilice tukao. Susreo sam nekolicinu jahača, koji su poput mene bili pogrbljeni ispod svojih kaputa. Mokri do kože, razmijenili smo tek nekoliko riječi o pljusku koji nas je uhvatio. Prije nekoliko godina kralj je Westminster zamijenio novom palačom u Whitehallu. Sad su u Westminsteru bili smješteni uglavnom sudovi. Jedan od njih, Ured za povećanja, koji je spomenuo Pepper, nedavno je osnovan za rukovođenje imovinom manjih samostana ukinutih prošle godine. Lord Cromwell je sa svojom rastućom svitom službenika također tamo imao urede, pa je palača bila prepuna ljudi. Dvorište je inače vrvjelo odvjetnicima u crnom koji su raspravljali o spisima i državnim službenicima koji su u kutovima tiho razgovarali ili kovali zavjere. Ali danas je bilo gotovo prazno jer ih je kiša potjerala unutra. Tek je nekolicina pokislih ljudi u neuglednoj odjeći i s kapuljačama na glavama stajala pred vratima Ureda za povećanja. Bili su to bivši redovnici iz ukinutih samostana koji su došli moliti za seoske župe obećane im novim zakonom. Čini se da dežurnoga službenika nije bilo. Možda je to bio gospodar Mintling. Jedan je stariji čovjek ponosna lica bio odjeven poput pripadnika reda cistercita, a niz kapuljaču mu se cijedila kiša. Nošenje takve halje blizu ureda lorda Cromwella neće mu donijeti puno dobra. Bivši su se redovnici često držali pokunjeno, ali ovi su imali prestravljen izraz lica dok su promatrali muškarce koji su istovarivali dvoja ogromna kola i slagali stvari uza zid, psujući sve vrijeme zbog kiše koja im je ulazila u oči i usta. Isprva sam pomislio da dostavljaju drvo za grijanje, ali kada sam zaustavio Chanceryja, vidio sam da iskrcavaju škrinje s prednjom staklenom stranom, kipove od drva i gipsa te velike drvene križeve bogato ukrašene rezbarijama. Mora da su to bile relikvije i slike iz ukinutih samostana, čijem smo štovanju htjeli stati na kraj svi mi koji smo vjerovali u reformaciju.

9 Sada kada su napustile svoja časna mjesta i ležale nagomilane na kiši, napokon su izgubile svu moć koju su nekoć posjedovale. Odupro sam se naletu sažaljenja, mrklo kimnuo skupini redovnika i prošao s Chanceryjem ispod unutarnjeg svoda. *** U stajama sam se osušio najbolje što sam mogao ručnikom koji mi je dao konjušar, pa sam ušao u palaču. Pismo lorda Cromwella pokazao sam stražaru koji me poveo iz prostora za stranke u labirint unutarnjih hodnika, sve vrijeme držeći ulašteno koplje visoko u zraku. Prošli smo kroz ogromna vrata pokraj kojih su stajala još dvojica stražara pa ušli u dugačko usko predvorje obasjano svijećama. Nekada je to bila dvorana za bankete, ali sada je od kraja do kraja bila ispunjena redovima stolova za kojima su sjedili činovnici u crnom i razvrstavali brda pisama. K meni je užurbano došao jedan viši činovnik, punašan čovjek niska rasta, prstiju crnih od godina i godina korištenja tinte. Gospodar Shardlake? Uranili ste. Zapitao sam se otkud me poznaje, ali tada sam shvatio da su mu vjerojatno rekli kako očekuje grbavca. Vrijeme me poslužilo sve do danas rekao sam, spustivši pogled prema mokrim nogavicama. Generalni vikar rekao je da vas želi vidjeti čim stignete. Poveo me kroz dvoranu pokraj zaposlenih činovnika čije su svijeće zatreptale uznemirene našim prolaskom. Shvatio sam koliko je široka mreža nadzora što ju je stvorio moj gospodar. Crkveni povjerenici i lokalni suci imali su vlastite doušnike te im je bilo zapovjeđeno da izvijeste o svakom nezadovoljstvu ili mogućoj izdaji. Istrage su se neumoljivo provodile prema zakonu, a kazne su svake godine bivale sve strože. Već je jednom izbila pobuna protiv vjerskih promjena. Još jedna mogla bi prouzročiti propast kraljevstva. Činovnik je zastao pred velikim vratima na kraju hodnika. Rekao mi je da pričekam, a potom pokucao i ušao, duboko se naklonivši. Matthew Shardlake, gospodaru. U usporedbi s predvorjem, soba lorda Cromwella doimala se sumornom. Kraj stola je stajao svijećnjak, jedini izvor svjetlosti tog mračnog popodneva. Ljudi na tako visokom položaju zidove svojih

10 soba uglavnom ukrašavaju najfinijim tapiserijama, ali lord Cromwell je svoje prekrio ormarima koji su se protezali od poda do stropa i bili ispunjeni stotinama ladica. Svugdje su bili stolovi i sanduci prekriveni izvješćima i popisima. U kaminu je gorjela vatra. Isprva ga nisam mogao vidjeti, ali potom mi se ukazao obris njegova zdepasta tijela pokraj stola na dnu sobe. U rukama je držao škrinju i proučavao njezinu unutrašnjost. Namrgodio se, a njegova tanka usta poprimila su izraz prijezira. U tom trenutku njegova me čeljust podsjetila na ogromnu klopku koja bi se svakoga trena mogla otvoriti i ležerno proždrijeti svoju žrtvu. Pogledao me i podigao ruku u znak dobrodošlice, srdačno se nasmiješivši. Oduvijek je s lakoćom kontrolirao izraze svojega lica. Naklonio sam se što sam dublje mogao i osjetio oštru bol kako se širi mojim leđima. Ukočio sam se od duga puta. Matthew, priđi bliže. Čuvši njegov duboki grubi glas, osjetio sam se dobrodošlim. Dobro si obavio svoj posao u Croydonu. Drago mi je čuti da je riješena zbrka u Black Grangeu. Hvala vam, gospodaru. Približio sam mu se i uočio da ispod ogrtača obrubljena krznom nosi crninu. Moj mu pogled nije promaknuo. Čuo si da je kraljica mrtva? Da, gospodaru. Žao mi je. Znao sam da je nakon pogubljenja Anne Boleyn lord Cromwell sve svoje nade polagao u obitelj Jane Seymour. Kralj je jako rastresen promrsio je. Spustio sam pogled na stol. Na moje iznenađenje, na njemu su bile naslagane škrinje raznih veličina. Većina je bila od srebra i zlata, a mnoge su bile optočene draguljima. Kroz starinska umrljana stakla vidio sam komadiće tkanine i kostiju kako počivaju na jastucima od baršuna. Skrenuo sam pogled na škrinju koja mu je još bila u rukama. Unutra se nalazila lubanja maloga djeteta. Podigao ju je objema rukama te protresao tako da su zubi koji su se odvojili od lubanje zazveckali. Generalni vikar mrko se nasmiješio. Mogle bi te zanimati ove relikvije. Donijeli su mi ih s posebnim razlogom.

11 Spustio je škrinju na stol i prstom pokazao latinski natpis s prednje strane. Pogledaj ovo. Barbara sanctissima pročitao sam. Buljio sam u lubanju. Nekoliko dlaka još se držalo za tjeme. Lubanja sv. Barbare rekao je Cromwell i udario škrinju dlanom. Mlada djevica iz doba staroga Rima koju je ubio otac nevjernik. Relikvija je došla iz klinijevskog priorija u Leedsu. Presveta relikvija. Sagnuo se i podigao srebrnu škrinju urešenu nečim za što sam pretpostavio da su opali. A ovdje imamo... još jednu lubanju sv. Barbare, ovaj put iz ženskoga samostana u Lancashireu. Grubo se nasmijao. Kažu da na Karibima žive dvoglavi zmajevi. Čini se da mi imamo dvoglave svece. Isuse! Nisam mogao odvojiti pogled od lubanja. Pitam se tko su bile? Još jednom se glasno nasmijao lupivši me snažno po ruci. To je moj Matthew, vječito u potrazi za odgovorima. Upravo sada potrebna mi je tvoja pronicljivost. Moj čovjek iz Ureda za povećanja u Yorku kaže da su zlatne škrinje rimskoga podrijetla. Bez obzira na to, dat ću ih rastaliti sa svim ostalim u velikoj peći u Toweru, a lubanje će završiti na smeću. Ljudi ne bi trebali štovati kosti. Toliko ih je. Pogledao sam kroz prozor. Vani je i dalje pljuštalo, a ljudi u dvorištu još su iskrcavali kola. Lord Cronrwell prešao je sobu i zastao pokraj prozora. Iako je postao plemić i imao pravo nositi grimiznu boju, i dalje je imao istu odjeću kao i ja crnu halju i plosnatu kapu kakve su nosili svi državni i crkveni dužnosnici. Ali njegova je kapa bila od svilenoga baršuna, a halja podstavljena dabrovim krznom. Opazio sam da mu je duga smeđa kosa na mjestima posijedjela. Treba ih brzo unijeti rekao je. Moraju biti suhe. Sljedeći put kad dam spaliti nekog papista želim upotrijebiti upravo to drvo. Okrenuo se prema meni, mrko se nasmiješivši. Ljudi će tada uvidjeti da nevjernici koji gore na lomači naloženoj od vlastitih bogohulnih ikona ne vrište ništa manje od drugih nevjernika i da se Bog neće spustiti s nebesa ugasiti vatru. Izraz lica ponovno mu se promijenio i postao mračan.

12 Dođi i sjedni. Čeka nas posao. Sjeo je za stol i dao mi znak da sjednem nasuprot njemu. Lccnuo sam se od iznenadnog grča u leđima. Izgledaš umorno, Matthew. Velike smeđe oči proučavale su me. Njihov se izraz, poput onog njegova lica, često mijenjao. Pogled mu je sada bio hladan. Pomalo i jesam. Put je bio dug. Pogledom sam preletio preko njegova stola. Bio je prekriven pismima, a neka su imala kraljevske pečate koji su sjajili obasjani svijećama. Nekoliko manjih zlatnih škrinja ležalo je na papirima ne dopuštajući da ih odnese vjetar. Imaš sve pohvale za pronalazak isprave o vlasništvu one šume reče. Bez tog dokumenta spor u Chanceryju trajao bi godinama. Bio je kod bivšega blagajnika tamošnjeg samostana. Uzeo ga je nakon što je samostan ukinut. Čini se da je lokalno stanovništvo htjelo prisvojiti taj dio šume. Sir Richard sumnjao je da je lokalni suparnik kriv za sve, ali ja sam mislio da je blagajnik najvjerojatnije posljednji vidio ispravu. Sjajno. To je bio logičan korak. Pronašao sam ga u seoskoj crkvi, gdje je postao župnikom. Brzo je priznao i predao mi papire. Seljani su ga podmitili, u to ne sumnjam. Jesi li ga dao privesti? Nije uzeo novac. Mislim da je samo želio pomoći seljanima, jako su siromašni. Držao sam da je pametnije ne dizati prašinu. Lice lorda Cromwella poprimilo je strog izraz. Naslonio se u stolcu i rekao: Prekršio je zakon, Matthew. Trebao si ga privesti kao primjer drugima. Nadam se da ne postaješ popustljiv. Sada su mi potrebni neumoljivi ljudi, Matthew, ljudi koji posao obavljaju bez milosti. Lice mu se odjednom izobličilo od gnjeva. Taj sam izraz prvi put vidio prije deset godina, kad smo se upoznali. Ovo nije utopija o kojoj je pisao Thomas More, a mi nismo narod nedužnih divljaka kojima je dovoljna samo Božja riječ kako bi bili sretni. Ovo je nasilno kraljevstvo uprljano korupcijom dekadentne crkve. Znam.

13 Papini pristaše iskoristit će svaku prigodu da nas spriječe u izgradnji kršćanske zemlje, ali, tako mi Bog pomogao, poduzet ću sve što mogu da ih nadvladam. Ispričavam se ako je moja prosudba bila pogrešna. Neki kažu da si omekšao, Matthew rekao je tiho. I da tvoj vjerski žar, pa čak i odanost, nisu što su nekad bili. Lord Cromwell imao je naviku gledati ravno u oči, ne trepćući, tako da bi u jednom trenutku čovjek bio prisiljen spustiti pogled. Kada bi ga opet pogledao, vidio bi kako ga one smeđe oči još uvijek nesmiljeno proučavaju. Osjetio sam kako mi srce snažno tuče. Nastojao sam svoje sumnje i zamor zadržati za sebe. Bio sam siguran da nitko ne zna za njih. Gospodaru, moje je protivljenje papinstvu snažno kao i uvijek. Dok sam to govorio, pomislio sam na sve one koji su pred njim izgovorili iste riječi nastojeći dokazati svoju odanost. Odjednom sam osjetio kako me obuzima strah i počeo sam duboko disati kako bih se smirio, nadajući se da on to nije primijetio. Nakon nekoliko trenutaka, lagano je kimnuo. Imam zadatak za tebe. Tvoje jedinstvene sposobnosti čine te savršenim za njega. Moglo bi se reći da o uspjehu tog zadatka ovisi budućnost reforme. Nagnuo se, dohvatio malenu škrinju i podignuo je. Unutra, u središtu pomno izrezbarenoga srebrnog sjedišta, nalazila se staklena bočica s crvenim prahom. Ovo je rekao je krv sv. Pantaleona kojemu su bezbošci živomu oderali kožu. Iz Devona. Prema legendi, na blagdan sv. Pantaleona njegova se krv iz praha pretvara u tekućinu. Stotine su vjernika godinama hodočastile kako bi svjedočili čudu, puzali na koljenima i plaćali za tu privilegiju. Ali pogledaj bliže. Okrenuo je škrinju. Vidiš li ovu rupicu na stražnjoj strani? Zid ispred kojega je škrinja počivala također je imao rupu kroz koju bi redovnik provukao cjevčicu i tako usmjeravao kapi obojene vode u bočicu u škrinji. I gle: sveta krv, ili bolje reći tamni pigment, odjednom se pretvara u tekućinu. Nagnuo sam se i prstom napipao mjesto gdje je bila rupa. Čuo sam za takve obmane.

14 I to je redovništvo. Same prijevare, idolopoklonstvo, pohlepa i skrivena odanost papi. Preokrenuo je relikviju i listići boje pomiješali su se u bočici. Samostani su rak-rana ovoga kraljevstva i ja ću ih iskorijeniti. Proces je započeo. Neki od manjih samostana su ukinuti. To je tek kap u moru. Ali barem su donijeli nešto novca, što je dovoljno da probudi kraljev apetit. Neće mu trebati dugo da se okomi na velike samostane u kojima leži pravo blago. Ima ih oko dvjesto, a u njima se nalazi šestina bogatstva cijele zemlje. Zar su uistinu toliko bogati Kimnuo je. O, da. Ali, moram biti vrlo oprezan. Sjećaš li se pobune prošle zime kada je dvadeset tisuća ljudi prosvjedovalo tražeći da im se vrate samostani Kralj više ne želi prisilna zatvaranja i u pravu je. Ono što ja trebam, Matthew, jest da redovnici dragovoljno zatvore samostane. Ali oni sigurno nikad... Sarkastično se nasmiješio. Svinju se može ubiti na više načina. Slušaj pozorno, ovi su podaci tajni. Nagnuo se i tihim glasom oprezno rekao: Moja je inspekcija prije dvije godine temeljito prošla sve samostane. Pobrinuo sam se da zabilježe sve što bi se moglo upotrijebiti protiv njih. Pokazao je na mnogobrojne ormare sa stotinama ladica. Sve je tu: sodomija, bludne radnje, izdajničke propovijedi, tajno prodavanje imovine. A u samostanima se nalazi puno njih koji rade za mene. Mrko se nasmiješio. Mogao sam već dati smaknuti deset opata u Tyburnu, ali čekam pravi trenutak. Vršim pritisak na njih i izdajem nove zabrane koje moraju poštovati. Boje me se. Opet se nasmiješio, a potom bacio relikviju u zrak i, uhvativši je, spustio na stol među papire. Nagovorio sam kralja da mi dopusti izabrati desetak samostana na koje ću vršiti pritisak. Poslao sam ljude da im ponude mirovine za sve redovnike i još veće za opate ako pristanu zatvoriti samostan. U suprotnom ih čeka sudski progon. U Lewesu sam našao dokaze izdajničkoga propovijedanja, iz Titchfielda je nadstojnik poslao inkriminirajuće podatke o svojoj braći, a i samostan u Peterboroughu je sređen. Čim natjeram ovih nekoliko da se dragovoljno zatvore,

15 ostali će shvatiti da je igra gotova i u miru pristati. Pomno pratim pregovore i do sada su se stvari odvijale po planu. Sve do jučer. Podignuo je pismo sa stola. Znaš li za samostan u Scarnseaju? Ne, gospodaru. Nema ni razloga da ti bude poznat. Vode ga benediktinci, a smješten je kraj muljevitoga kanala na granici Kenta i Sussexa. Prati ga povijest odavanja porocima, a lokalni sudac, koji radi za nas, tvrdi da opat po niskim cijenama rasprodaje zemlju. Prošloga sam tjedna onamo poslao Robina Singletona da to istraži. Poznajem Singletona rekao sam. Često smo se sučeljavali u sudnici. Silovit čovjek. Zastao sam. Možda ne i najbolji odvjetnik. Ne, upravo sam ga i trebao zbog njegova oštra karaktera. Bilo je malo dokaza i zanimalo me hoće li ih uspjeti dovoljno zastrašiti da izvuče nešto iz njih. Za pomoćnika sam mu dao odvjetnika koji se bavi crkvenim pravom, staroga reformatora s Cambridgea, Lawrencea Goodhapsa. Prekopao je svoja pisma i pružio mi jedno. Ovo je jutros stiglo od Goodhapsa. Pismo je bilo teško čitljivo i činilo se napisano na brzinu, a list je bio istrgnut iz knjige računa. Vaše Gospodstvo, Pišem Vam ovo pismo u žurbi i šaljem ga po dječaku iz mjesta, jer nemam povjerenja ni u koga odavde. Gospodar Singleton mučki je ubijen u samom srcu samostana., i to na najstrašniji mogući način, jutros je u kuhinji pronađen kako lezi u lokvi krvi, glave potpuno odsječene od tijela! To mora da je učinio veliki neprijatelj Vašega Gospodstva, ali nitko ne želi reći ni riječi o krivcu. Crkva je oskvmuta, a sveta relikvija Dobroga razbojnika s krvavim noktima nestala je. Rekao sam sve sucu Copyngeru, a opat je na naše nagovaranje pristao na šutnju. Bojimo se posljedica ako se glas o ovome pronese izvan granica naše zemlje. Molim Vas, pošaljite pomoć i savjetujte me što i kako dalje. Laivrence Goodhaps Kraljev je povjerenik ubijen? Čini se tako. Stari Goodhaps doima se prestravljenim.

16 Ali ako je počinitelj jedan od benediktinaca, to će samo donijeti propast samostanu. Cromwell je kimnuo. Znam. To je djelo manijaka, samotnoga luđaka koji nas mrzi više nego što nas se boji. Shvaćate li implikacije tog događaja? To što ja tražim da se samostani predaju i pristanu na zatvaranje pravi je presedan. Engleski zakoni i običaji temelje se na presedanima. A ovo što se zbilo predstavlja presedan druge vrste. Upravo tako. Napad na kraljevski autoritet... doslovno. Stari Goodhaps dobro je učinio naredivši da se o ovome šuti. Pomisli samo kakve će zamisli pasti na pamet svakom fanatiku i luđaku u vjerskim kućama diljem zemlje ako se pročuje što se dogodilo. Zna li kralj? Ponovno se zagledao u mene. Ako dozna, poludjet će od bijesa i vjerojatno poslati vojnike da objese opata na vlastitom zvoniku, što bi značilo kraj moje strategije. Želim da se ovo riješi brzo i u tajnosti. Shvatio sam što želi od mene. Premjestio sam se na stolcu zbog bolova u leđima. Moraš smjesta otići onamo. Imaš sve ovlasti kao povjerenik generalnog vikara. Možeš izdati bilo koju naredbu i imaš potpun pristup. Nije li ovaj zadatak primjereniji nekomu tko ima više iskustva kao povjerenik, gospodaru? Nikada nisam imao službenoga posla s redovnicima. Oni su te obrazovali. Upoznat si s njihovim običajima. Moji povjerenici su sposobni, ali nimalo taktični, a ovo je osjetljiva stvar koja traži vješte ruke. Možeš vjerovati sucu Copyngeru. Iako se poznajemo samo preko pisama, znam da je neumoljiv reformator. Osim njega nitko drugi u gradu ne smije znati o ovome. Srećom, Singleton nije imao obitelj pa nas tu neće nitko gnjaviti. Duboko sam uzdahnuo. Što znamo o samostanu? Otvorio je obimnu knjigu. Bio je to primjerak Comperte, izvješća o inspekcijama samostana provedenima prije dvije godine, čije su sočnije dijelove mogli čuti i članovi parlamenta. Izgradili su ga Normani, a diči se velikim posjedima i krasnim zdanjima. Nastanjuje ga tek tridesetak redovnika za koje brine ni manje ni više nego šezdeset sluga tipični benediktinci.

17 Unutrašnjost crkve navodno je pretjerano urešena, puna kipova svetaca i čak imaju, ili su barem imali, relikviju Dobroga Razbojnika koji je bio razapet na križu s desne strane Isusu. Sačuvana je njegova šaka pribijena na komad drva, navodno dio njegova križa. Ljudi su dolazili izdaleka jer relikvija, prema kazivanjima, ima moć izliječiti bogalje. Nehotično je pogledao moja iskrivljena leđa, kao što to ljudi često čine u mojoj blizini. Tu je relikviju spomenuo Goodhaps. Da. Moji ljudi našli su gnijezdo sodomije u Scarnseaju, što je uvijek slučaj s takvim prljavim rupama. Stari je opat, koji je bio glavni grešnik, uklonjen. Prema novom zakonu, sodomija se kažnjava smrću, što mi pruža još jednu mogućnost pritiska na samostane. Želio sam da Singleton istraži slučaj i dozna što više može o prodaji samostanske zemlje o kojoj mi je pisao Copynger. Trenutak sam razmišljao. Jedan kotač u drugome. Komplicirano. Lord Cromwell kimnuo je glavom. Istina. Zato i trebam nekoga oštroumnog za taj posao. Sve sam potrebne dokumente, zajedno s najvažnijim dijelovima Comperte, dao dostaviti tvojoj kući. Želim da kreneš već sutra ujutro. Goodhapsovo pismo napisano je prije tri dana, a još toliko moglo bi ti trebati da dođeš do samostana. Čujem da Weald zna biti vrlo muljevit u ovo doba godine. Dosad je jesen bila suha. Mogao bih stići tamo i za dva dana. Vrlo dobro. Ali ne vodi sluge sa sobom. Jedini koji smije znati jest Mark Poer. Živi li još uvijek s tobom? Da. Vodio je posao dok me nije bilo. On će ti biti pratnja. Kažu mi da je bistar, a i bit će korisno uz sebe imati snažan par ruku. Ali, gospodaru, moglo bi postati opasno. Iskreno, Mark u sebi ne nosi vjerski žar kao neki od nas i neće razumjeti što je sve na kocki. Nije ni nužno da razumije. Važno je samo da ti je odan i poslušan. Usto, ovaj bi mu zadatak mogao pomoći da se vrati na sud nakon onoga skandala. Budala. Trebao je znati da se netko poput njega ne smije petljati s kćeri jednoga plemića. Uzdahnuo sam. Ali, bio je mlad. Lord Cromwell nezadovoljno je promrsio: Kralj bi ga dao išibati da je znao za to. A i bilo je to vrlo nezahvalno od njega nakon što si

18 mu pronašao posao. Bila je to obiteljska obveza, gospodaru, i to jako važna. Ako se dokaže na ovom zadatku, zamolit ću Richa da ga vrati na činovnički položaj, onaj koji sam mu ja sredio na tvoj zahtjev rekao je oštro. Hvala vam, gospodaru. Sada moram poći u Hampton Court. Imam važna posla s kraljem. Matthew, nitko ne smije znati što se dogodilo u Scarnseaju. Na tebi je nadzirati sva pisma koja odlaze iz samostana. Ustao je, obišao stol i stavio ruku na moje rame dok sam ustajao. Bio je to dobro poznat znak iskazivanja naklonosti. Krivca nađi brzo i, što je još važnije, diskretno. Nasmiješio se, a potom okrenuo i dodao mi malenu zlatnu kutiju. Unutra se nalazila još jedna bočica. Ova je bila obla, a na njezinim stijenkama uhvatila se mala količina guste bjelkaste tekućine. Što misliš o ovome? Možda možeš otkriti u čemu je trik. Što je to? Posljednjih četiristo godina ova bočica nalazila se u ženskom samostanu u Bilstonu. Navodno je u njoj mlijeko Blažene Djevice Marije. Gnjusno! uskliknuo sam. Cromwell se nasmijao. Čudi me kako je nekome uopće palo na pamet da je moguće dobiti mlijeko Blažene Djevice. Vidiš li kako je još u tekućem stanju? Sigurno je nedavno zamijenjeno novim. Očekivao sam da će imati rupicu poput one druge bočice, ali čini se hermetički zatvorenom. Što misliš? Evo. Pružio mi je povećalo kakvo koriste zlatari pa sam pokušao pronaći rupicu na kutiji, ali bezuspješno. Okretao sam je i pregledavao u potrazi sa skrivenom šarkom. Odmahnuo sam glavom. Ne mogu dokučiti u čemu je varka. Čini se potpuno zatvorenom. Šteta. Htio sam je pokazati kralju. To bi ga zasigurno zabavilo. Poveo me prema vratima i otvorio ih. Ruka mu je i dalje bila oko mojih ramena kako bi činovnici bili svjesni da uživam njegovu naklonost. Ali, dok sam napuštao sobu, pogled mi je ponovno odlutao na one dvije nacerene lubanje u čijim se prastarim očnim

19 šupljinama odvijala igra svjetla i sjene. Osjećao sam kako me njegova ruka obavija i jedva sam se suspregnuo da ne zadrhtim.

20 DRUGO POGLAVLJE Na sreću, kiša je prestala kada sam napustio Westminstersku palaču. Vani se spuštao sumrak i polako sam na konju krenuo kući. Uplašile su me riječi lorda Cromwella. Bio sam navikao uživati njegovu naklonost i sama pomisao da bih mogao biti izgnan iz kruga njegovih ljudi tjerala mi je strah u kosti. Najviše od svega uznemiravalo me njegovo propitkivanje o mojoj odanosti. Morat ću pripaziti što govorim u blizini suda. Početkom godine kupio sam veliku novu kuću u Chancery Laneu, širokoj aveniji koja, upravo poput mojega konja, ime dijeli sa sudom lorda kancelara. Bilo je to prekrasno kameno zdanje s velikim staklenim prozorima, za koje sam dao pozamašan iznos. Na vratima me toplo dočekala moja kućepaziteljica Joan Woode. Ta je blaga i radišna udovica za mene radila već nekoliko godina i bila je sklona odnositi se prema meni iznimno majčinski. Većinu vremena to mi nije smetalo, iako je znala pretjerati u svojoj brižnosti. Bio sam gladan i iako je još bilo rano, rekao sam joj da pripremi večeru prije nego što sam produžio u salon. Uživao sam u sobi čije sam drvene oplate dao oslikati klasičnim šumskim prizorom. Kraj kamina u kojem je gorjela vatra sjedio je Mark. Bio je to vrlo neobičan prizor. Skinuo je majicu, izloživši mišićava bijela prsa, i na ovratnik prišivao dugmad od ahata ukrašenu minuciozno oblikovanim motivom. Dvanaest igala iz svake se pružala nit bijeloga konca bilo je zabijeno u nakurnjak kakvi su trenutačno bili u modi. Morao sam se suzdržati da se ne nasmijem. Široko mi se osmjehnuo, pokazavši zdrave zube koji su bili donekle preveliki za njegova usta. Čuo sam da ste stigli. Kurir lorda Cromwella dostavio je paket i rekao da ste se vratili. Oprostite što ne ustajem, ali ne bih htio da mi ispadne neka od ovih igala. Iako je bio nasmiješen, oči su mu bile oprezne. Znao je da moj posjet lordu Cromwellu nije prošao bez spomena njegova sramotnoga dna. Progunđao sam sebi u bradu. Opazio sam da je skratio svoju smeđu kosu. Na dvoru je to nedavno ušlo u modu, nakon što se kralj Henrik tako ošišao pokušavajući sakriti ćelavost, a potom je naredio svim dvoranima da slijede njegov primjer. Marku je pristajala nova

21 frizura, ali ja sam odlučio zadržati dugu kosu, jer puno bolje odgovara mojim oštrim crtama lica. Nije li Joan mogla prišiti dugmad? Bila je odveć zauzeta pripremama za vaš dolazak. Podigao sam knjigu koja je ležala na stolu. Vidim da čitaš moga Machiavellija. Predložili ste mi da njime prikratim vrijeme. S olakšanjem sam se spustio u svoj mekani naslonjač. I, kako ti se sviđa? Ne previše. Savjetuje svojega princa da se koristi okrutnošću i varkama. On vjeruje da je to nužno ako se želi uspješno vladati, a za vrline koje su zastupali antički pisci misli da nisu u skladu sa stvarnošću života.»ako je vladar koji želi časno vladati okružen beskrupuloznim ljudima, njegov je pad neizbježan.«odgrizao je komad konca. Kakva nemilosrdna izreka. Machiavelli je bio ogorčen čovjek. Tu je knjigu napisao nakon mučenja koje mu je priredio Lorenzo Medici, a kojemu je knjiga posvećena. Ako se vratiš u Westminstersku palaču ne govori ljudima da si je pročitao. Tamo je ne odobravaju. Na spomen palače podigao je pogled. Smijem se vratiti Je li lord Cromwell... Možda. Nastavit ćemo za večerom. Umoran sam i potreban mi je odmor. Izvukao sam se iz naslonjača i izišao. Marku neće naškoditi da malo vježba strpljenje. Joan se potrudila: moja je soba bila ugodno topla zbog zapaljene vatre, a na krevetu je bila pripremljena perina. Kraj svijeće na stolu ležala je najdragocjenija stvar u mojemu vlasništvu, novi službeni prijevod Biblije na engleski. Sama prisutnost knjige osvjetljavala je središte sobe i privlačila pogled. To me umirivalo. Otvorio sam je i prstima prešao preko gotice. Sjajnu crnu površinu slova obasjavala je svjetlost svijeća. Pokraj nje nalazio se velik paket. Uzeo sam nož i prerezao pečat, s kojega su na stol pale male crvene krhotine. Unutra se nalazio nalog lorda Cromwella napisan njegovim energičnim rukopisom, uvezan primjerak Comperte i dokumenti vezani uz posjet Scarnseaju.

22 Zastao sam na trenutak i pogledao kroz prozor na vrt s ograđenim travnjakom, tako mirnim u polumraku. Bližila se zima i ja sam želio ostati tu, u svome ugodnom i toplom domu. Uzdahnuo sam i legao na krevet, osjećajući kako mi se leđni mišići trzaju u nastojanju da se opuste. Sutra me čekalo dugo jahanje do Scarnseaja. Takva putovanja s godinama su mi postajala sve teža i bolnija. *** Prvi znaci moje tjelesne deformacije pojavili su se kad su mi bile tri godine. Pogrbio sam se naprijed i udesno, a nijedna proteza to nije mogla ispraviti. S pet godina bio sam pravi grbavac i takav sam ostao sve do danas. Uvijek sam bio ljubomoran na dječake i djevojčice koji su trčali uokolo i igrali se, dok sam ja bio sposoban samo trčkarati sitnim koracima poput raka. Rugali su mi se i znao sam plačući zazivati Boga zbog te nepravde. Moj otac imao je veći komad obradive zemlje pokraj Lichfielda, na kojoj je uzgajao i ovce. Bio sam jedino dijete i njega je jako žalostilo što nikada neću moći raditi na tom posjedu. Znao sam kako se osjeća jer mi nikada nije predbacivao zbog mojega stanja, samo je jednoga dana tiho rekao da će, kada bude prestar obrađivati zemlju, unajmiti nekoga da upravlja posjedom, a kada umre, ta osoba može nastaviti raditi za mene. Bilo mi je šesnaest kada je stigao upravitelj. Sjećam se koliki sam prijezir osjećao prema Williamu Poeru kada se jednoga ljetnog dana pojavio u našoj kući. Bio je to krupan tamnokos čovjek rumena lica i snažnih ruku punih žuljeva koje sam osjetio kada su obavile moje ruke u stisku. S njim je bila i njegova supruga, sitna bljedolika ženica, i Mark, tada debeljuškast mališan raskuštrane kose koji se čvrsto držao za majčinu suknju buljeći u mene i držeći prljav prst u ustima. U to je vrijeme već bilo odlučeno da ću ja otići u London studirati pravo. Ako si imao imalo pameti u glavi i ako su ti roditelji željeli osigurati dobru budućnost, studij prava bio je logičan korak. Otac je rekao da mi to zanimanje neće donijeti samo novaca, nego i omogućiti potrebne vještine da jednoga dana uspješno nadgledam upravitelja našega posjeda. Mislio je da se namjeravam vratiti u Lichfield. To se nikada nije dogodilo.

23 U London sam došao 1518., godinu nakon sto je Martin Luther na vrata crkve u Wittenbergu izvjesio svojih 95 teza kao izazov papi. U početku je bilo teško priviknuti se na svu tu buku i gomilu ljudi, a najviše od svega na smrad velegrada. Ali na Pravnoj akademiji sam ubrzo stekao nove prijatelje. Tih je dana već plamtio sukob, jer su odvjetnici običajnog prava negodovali zbog širenja crkvenih sudova. Stao sam na stranu onih koji su tvrdili da se time kraljevskom sudu oduzimaju prava: ako su se ljudi sporili oko značenja ugovora ili optuživali za klevetu, kakve je veze s tim imao jedan arhiđakon? Bilo je to nešto više od puke želje za poslovanjem. Crkva se pretvorila u ogromnu hobotnicu koja je svojim pipcima zadirala u svaki dio života naroda, sve zbog pohlepe za novcem i bez temelja u Bibliji. Počeo sam čitati Erazma i moja poslušnost Crkvi odjednom se pokazala u drugom svjetlu. Imao sam vlastite razloge zašto sam zamjerao redovnicima, a tada sam napokon shvatio da su bili opravdani. Završio sam studij, polako stvarao poslovne veze i preuzimao slučajeve. Neočekivano sam otkrio da posjedujem dar za raspravu, što mi je dobro poslužilo kod nekih sudaca. Kasnih 1520-ih kraljevi problemi s papom oko poništenja braka s Katarinom Aragonskom počeli su izazivati pozornost javnosti. Upravo sam tada susreo Thomasa Cromwella, kolegu odvjetnika koji je brzo napredovao u službi kardinala Wolseyja. Upoznali smo se kao članovi neslužbenoga debatnog društva reformatora koje se u tajnosti sastajalo u jednoj londonskoj krčmi, jer je većina knjiga koje smo čitali bila zabranjena. Počeo mi je prepuštati dio posla iz državne službe i tu je bio početak mojega budućeg puta. Pratio sam Cromwella kada se izdigao i zamijenio Wolseyja, postavši kraljevim savjetnikom, državnim tajnikom i generalnim vikarom, sve vrijeme uspješno tajeći od Henrika VIII. svoj vjerski radikalizam. Nakon toga počeo je organizirati veliku mrežu suradnika i od mene je zatražio pomoć u pravnim stvarima koje su se ticale ljudi pod njegovom zaštitom. Tako sam postao jedan od»cromwellovih ljudi«. Kada sam prije četiri godine primio pismo Williama Poera u kojemu me zamolio da njegovu sinu nađem posao u jednom od odjela državne službe, bio sam u mogućnosti to i učiniti.

24 Mark je svoj dolazak isplanirao za travanj kako bi prisustvovao krunidbi Anne Boleyn. Uživao je u toj proslavi i slavljenju žene za koju su nas kasnije uvjerili da je vještica i bludnica. Tada mu je bilo šesnaest, baš kao i meni kada sam prvi put doputovao na jug Engleske. Bio je široke građe, prosječne visine, lica nježna poput anđela i velikih plavih očiju koje su me podsjećale na one njegove majke, ali u Markovim je ipak prevladavala samo njemu svojstvena oprezna mudrost. Moram priznati da mi je, kada se pojavio u mojoj kući, jedina želja bila da je jednako brzo i napusti. Nisam imao namjere djelovati in loco parentis tom dječaku za kojega sam bio siguran da će lupati vratima i bacati papire uokolo, a čiji su lice i tijelo budili žaljenje i uspomene na dom. Zamišljao sam kako je moj otac zacijelo priželjkivao Marka za svojega sina. Ali želja da ga se riješim nekako je nestala. Nije bio tipičan seljančić kakvog sam očekivao, upravo suprotno. Njegovo je vladanje bilo suzdržano i puno poštovanja. Kada bi mu se dogodilo da pogriješi u svojemu ponašanju za stolom ili u odijevanju, što se često događalo u njegovim mlađim danima, pokazao je da se zna našaliti na vlastiti račun. Na poslu koji sam mu sredio držali se ga vrlo savjesnim mladim činovnikom, a kasnije je iz državne riznice prešao u Ured za povećanja. Kući je smio dolaziti i odlaziti kad je htio i ako je ikada posjećivao krčme ili javne kuće s drugim činovnicima, u mojemu domu nikada nije bio glasan ili pijan. Iako to nisam želio, postao mi je drag, a njegov mi je žustri mladi um često znao poslužiti u raspravama kada sam se bavio nezgodnijim pravnim pitanjima i činjenicama. Jedina mu je mana bila lijenost, ali nekoliko oštrih riječi obično bi ga prodrmalo. Prijezir koji sam osjećao kada bih pomislio da ga je moj otac vjerojatno priželjkivao za nasljednika nestao je i sada je Mark i meni postao poput sina. Vlastitog vjerojatno nikada neću imati, jer je sirota Kate umrla od kuge Još uvijek sam nosio prsten u znak žalovanja, ali bilo je to arogantno od mene jer sam bio svjestan da bi se Kate, da je kojim slučajem poživjela, zasigurno udala za drugoga. Nakon jednoga sata Jane me došla pozvati na večeru. Na stolu je bio pijetao s mrkvom i repom. Mark je tiho sjedio na svojemu mjestu, a na sebi je opet imao majicu i smeđi vuneni prsluk, za koji sam

25 primijetio da ima istu onu dugmad od ahata. Pomolio sam se i odrezao batak. Pa započeo sam čini se da bi te lord Cromwell mogao vratiti u Ured za povećanja. Ali prvo je tražio da mi pomogneš na jednome zadatku, a onda ćemo vidjeti. Prije pola godine Mark se upustio u nestašnu vezu s jednom od dvorskih dama kraljice Jane. Djevojci je bilo tek šesnaest godina i bila je previše mlada i budalasta za život na dvoru, ali tamo su je poslali ambiciozni rođaci. Na kraju im je donijela samo sramotu, lutajući četvrtima Whitehalla i Westminstera, dok nije završila u Westminsterskoj palači među činovnicima i odvjetnicima. Tamo je mala raspuštenica srela Marka i na kraju spavala s njim u jednom praznom uredu. Kasnije se pokajala i sve izbrbljala ostalim dvorskim damama. Uskoro je priča došla do komornika. Djevojku su poslali kući, a Mark se iz tople postelje našao u vrućoj nevolji. Ispitivali su ga visoki dužnosnici kraljevskoga domaćinstva, što ga je zaprepastilo i jako prestrašilo. Bio sam ljut na njega, ali razumio sam kako se osjećao ipak je tada bio vrlo mlad. Zamolio sam lorda Cromwella za pomoć, znajući da ima razumijevanja barem za ovakve sitne prekršaje. Hvala vam, gospodine rekao je Mark. Uistinu žalim zbog onoga što se dogodilo. Sretnik si. Ljudi našega položaja ne dobivaju često drugu priliku, ne nakon nečega takvog. Znam. Ali... ona je bila tako zavodljiva. Slabašno se nasmiješio. Samo sam čovjek od krvi i mesa. Bila je to samo jedna budalasta djevojka. Mogla je ostati trudna. Da se to dogodilo, oženio bih je da su nam to naši društveni položaji dopuštali. Ja nisam bez časti, gospodine. Stavio sam komad mesa u usta i odmahnuo nožem. Tu smo prepirku prošli već puno puta. Nisi, ali si lakoumna budala. Razlika u društvenom položaju je sve. Hajde, Mark, već četiri godine radiš u državnoj službi i znaš kako stvari stoje. Ti i ja smo običan puk i moramo se toga držati. Pučani poput Cromwella i Richa uzdigli su se u kraljevoj službi, ali samo zato jer je kralj tako odlučio. Da želi, mogao bi ih maknuti u trenu. Da je komornik umjesto lordu Cromwellu prvo pošao kralju, ti bi se

26 vjerojatno našao u Toweru i iskusio šibanje koje bi ti ostavilo ožiljke do kraja života. Znaš, pribojavao sam se da bi se to moglo dogoditi. Cijela me je ta situacija držala budnim nekoliko noći, iako mu to nikada nisam rekao. Izgledao je potišteno. Oprao sam ruke u maloj zdjeli. Ipak, ovoga put stvar će se vjerojatno brzo zaboraviti rekao sam nježnijim tonom. Kako posao? Jesi li pripremio ugovore za prijenos vlasništva Fetter Lanea? Jesam, gospodine. Pregledat ću ih nakon večere. Moram proučiti još neke papire. Spustio sam ubrus i ozbiljno ga pogledao. Sutra moramo ići na južnu obalu. Objasnio sam mu kakva nas zadaća čeka, ali nisam spomenuo od kolike je ona političke važnosti. Markove su se oči širile dok sam mu pričao o ubojstvu. Već mu se vraćalo nepromišljeno uzbuđenje kakvo nosi samo mladost. Moglo bi biti opasno upozorio sam ga. Ne znamo ništa o tome što se tamo događa i zato moramo biti spremni na sve. Doimate se zabrinutim, gospodine. To je velika odgovornost. Da budem iskren, sada bih radije ostao ovdje nego krenuo na put u Sussex. Iza Wealda nas čeka putoš. Uzdahnuo sam. Ali kao Izaija, i mi moramo krenuti na put i boriti se za Sion. Ako budete uspješni, lord Cromwell će vas bogato nagraditi. Da, i zadržat ću njegovu naklonost. Na moje riječi iznenađeno me pogledao pa sam pomislio kako je pametnije promijeniti temu. Ti nikada nisi bio u samostanu, zar ne? Nisam. Ti si išao u pučku školu i nisi imao dvojbenu čast pohađanja crkvene škole. Redovničko poznavanje latinskoga bilo je tako siromašno da su i sami jedva razumjeli starinske knjige iz kojih su poučavali. Spasili su me jedino zdrav razum i snalažljivost, inače bih danas bio nepismen poput naše Joan. Jesu li samostani doista leglo korupcije kako kažu? upitao je Mark.

27 Vidio si Crnu knjigu, ulomke o posjetima samostanima koji kruže okolo? Jesam, kao i većina Londona. Ljudi obožavaju priče o grešnim redovnicima. Zašutio sam jer je Joan ušla u sobu noseći kremu od jaja za desert. I da, u samostanima uistinu vlada korupcija nastavio sam nakon što je otišla. Pravilnik sv. Benedikta, koji sam pročitao, zagovara život u siromaštvu, posvećen molitvi i fizičkom radu te odvojen od svijeta. Ipak, većina tih redovnika živi dobro od prihoda koji dobivaju od svoje zemlje, u raskošnim zdanjima i okruženi slugama pa ne čudi što se odaju svakojakim porocima. Kažu da su kartuzijanci živjeli u strogoj jednostavnosti i pjevali radosne crkvene pjesme kada su ih vodili u Tyburn kako bi ih pogubili. Neki redovi možda i žive jednostavno. Ali ne zaboravimo da su kartuzijanci smaknuti jer su odbijali priznati kralja kao vrhovnoga poglavara Crkve. Svi oni žele samo papu. A sada, jedan od njih odlučio se na umorstvo. Uzdahnuo sam. Žao mi je što si umiješan u ovo. Časni ljudi ne bi se trebali bojati opasnosti. Toga se uvijek treba bojati. Pohađaš li još uvijek satove mačevanja? Da. Gospodar Green kaže da vrlo dobro napredujem. Odlično. Na zapuštenijim putevima često vrebaju nasilni prosjaci. Na trenutak je utihnuo i pozorno me promatrao. Gospodine, zahvalan sam što ću se možda vratiti na posao u Ured za povećanja, ali mi se ne sviđa kako tamo stvari stoje. Richard Rich i njegovi pajdaši uzimaju pola od svih zemljišta. Pretjeruješ. Ured je tek osnovan i normalno je da oni na vlasti čine dobro onima čiju odanost priželjkuju. To jednostavno tako funkcionira. Mark, ti sanjariš o savršenom svijetu. Trebao bi više paziti što govoriš. Zar si opet čitao Moreovu Utopiju? Cromwell mi je baš danas citirao nešto iz nje. Utopija pruža nadu u čovjekovo stanje. Talijanski pisci samo bude očaj. Pokazao sam na njegov prsluk.

28 Ako želiš živjeti poput stanovnika Utopije, zašto ne zamijeniš tu finu odjeću za jednostavnu majicu skrojenu od vreće? Usput, kakav je to ukras na onim gumbima? Skinuo je prsluk i dodao mi ga preko stola. Svaki je gumb imao izrezbaren lik čovjeka koji u jednoj ruci drži mač, a drugom grli ženu, dok pokraj njih stoji jelen. Bili su fino izrađeni. Za male sam ih novce kupio na tržnici sv. Martina. Nisu od pravog ahata. Vidim. Ali što predstavljaju te rezbarije? Čekaj, znam. Jelen simbolizira vjernost. Vratio sam mu prsluk. Umaraju me takvi predmeti čiju simboliku treba dokučiti. Kao da u svijetu ne postoji dovoljno pravih tajni. Ali i vi sami slikate. Kad nađem vremena za to. Ali nastojim ljudima izravno i jasno pokazati što mislim, koliko mi to dopušta moj skromni talenat. Sjeti se samo djela gospodara Holbeina. Umjetnost bi trebala rasvijetliti tajnovite kutke ljudske prirode, a ne dodatno ih mistificirati. Niste li i vi u mladosti nosili takve ukrase? U moje vrijeme takve stvari nisu bile u modi. Možda samo jednom ili dvaput. Na pamet mi je pala rečenica iz Biblije. Pomalo sam je tužno citirao:»kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kada sam postao čovjekom, odbacio sam djetinje stvari.«a sada idem gore, moram pročitati još puno toga. Bio sam toliko ukočen, da sam jedva ustao. Mark je obišao stol kako bi mi pomogao. Mogu i sam odvratio sam nervozno, lecnuvši se od boli koja mi je prošla leđima. Probudi me u zoru i reci Joan da nam pripremi obilan doručak. Uzeo sam svijeću i popeo se uz stube. Čekale su me puno kompleksnije zagonetke od onih rezbarija na gumbima i svaka pomoć koju je nudila engleska pisana riječ bila je dobrodošla.