Vlasi u jugoslavenskoj historiografiji

Транскрипт

1 God. 34., br. 1., Zagreb, UDK: 323.1(497.1) 1918/ (497.1) 1918/1991 Pregledni Ëlanak Primljeno: Vlasi u jugoslavenskoj historiografiji ZEF MIRDITA Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska Autor na temelju analize znaëajnih djela povjesniëara bivπe Jugoslovije upozorava na ideologizirani karakter jugoslavenske historiografije koja je bila u funkciji velikosrpske, odnosno dræavnopolitiëke ideologije u interesu postojeêeg dræavno-pravnog sustava. Tko god pristupio analizi ili ocjenjivanju duha i ciljeva jugoslavenske historiografije, bilo da je taj pristup skeptiëki ili pak kritiëki, bilo da je to uëinjeno sa stajaliπta nacionalne povijesti odreappleenog naroda bivπe jugoslavenske dræave ili pak u okvirima balkanske, pa i u kontekstu europske historiografije, viπe je nego svjestan da Êe biti suoëen s ustaljenim miπljenjima koja su, a rekao bih da su joπ uvijek i danas u koncepcijama pojedinih povjesniëara, ostala kao aksiomi povijesnog shvaêanja, a i tumaëenja proπlosti naroda koji su æivjeli u bivπoj nametnutoj jugoslavenskoj zajednici. Meappleutim, poznato je da je skepticizam metoda koja ne prihvaêa odreappleeno ustaljeno stanje. Zaπto ne istaknuti odmah na poëetku istinu da je jugoslavenska historiografija, bilo ona koja je stvarana u razdoblju izmeappleu dvaju svjetskih ratova oznaëena kao graappleanska ili pak ona koja je stvorena nakon Drugog svjetskog rata, poznata kao marksistiëka 1 bila ideologizirana. A πto je drugo ideologija nego sredstvo transformacije stvarnosti 2. Ali ne u korist bilo koje stvarnosti, nego upravo one koja je bila optereêena dnevnopolitiëkim pragmatizmom i ideologijom dræavotvornog naroda koji je sebe smatrao glavnom silnicom oslobaappleanja troplemenske braêe i njihovo ujedinjavanje u jednu jedinstvenu dræavnu cjelinu. No nije jedino u tome problem. Glavni problem je zapravo πto unatoë Ëinjenici bogate znanstvene istraæivaëke djelatnosti proπlosti jugoslavenskih naroda ipak joπ uvijek, osim nekoliko radova sintetiëke ili prigodne naravi, doduπe razliëite metodoloπke i znanstvene kakvoêe, ne postoji neko nepristrano sintetiëko i temeljito znanstve- 1 U tom duhu je prikazana i u sovjetskoj historiografiji. Usp. Istoriografiã novoå i noveåπeå istorii stran Evropá i Ameriki. IzdatelÜstvo Moskogo Yniversiteta, Moskva 1968., , Usp. uro U NJI, Otpori kritiëkom miπljenju. Ideje za sociologiju ideja, Beograd 1971.,

2 no djelo o jugoslavenskoj historiografiji. 3 No unatoë tomu, slobodno se moæe reêi da je ona, kako po svojem duhu, tako i po aprioristiëkim konstrukcijama, kontroverzama 4 i hipotezama, nepriznavanjem etnokulturnih identiteta etniëkim grupama, u sluæbi dræavne ideologije i politike, te je kao takva u potpunosti odgovarala tipu i duhu balkanskih historiografija. Jednom rijeëju ona je bila u funkciji unitarizma i centralizma. Pod pojmom jugoslavenska historiografija podrazumijevam historiografiju bivπih jugoslavenskih zemalja od do1991. godine, izuzevπi razdoblje izmeappleu i godine kada nije postojala jugoslavenska dræava, iako njezini korijeni seæu u drugu polovinu XIX. stolje- Êa. 5 Vremenski ona se moæe podijeliti u dvije faze i to: 1) od do godine i 2) od 1945.do godine s meappleurazdobljem od 3 Boæo REPE, Jugoslovanska historiografija po Drugi svetovni vojni ; Tokovi istorije, br. 4/1999., ; Ljubodrag DIMI, Jugoslovenska dræava i istoriografija, ibidem, orapplee StankoviÊ, srpski povjesniëar, analizirajuêi teoretsko-metodoloπke procese jugoslavenske historiografije, utvrdio je tri vladajuêa teoretsko-metodoloπka procesa: 1. TradicionalistiËko-politiËku historiografiju, naslijeappleenu iz pozitivistiëke πkole koja je vladala izmeappleu dvaju svjetskih ratova, a karakteristiëna je i u prekomjernoj rekonstrukciji politiëkih dogoappleaja i djelatnosti politiëkih osoba; 2. Dogmatsko-marksistiËka historiografija u poslijeratnoj Jugoslaviji koja se istiëe posebnim napetostima klasnog antagonizma, odabirajuêi samo one istorijske izvore koje su potvrappleivale ove napetosti, Ëime je postizan visoki stepen partijnosti nauke, ali ne i nauëne istine, koristeêi se sintagmama radni narod, radniëka klasa, poπtena inteligencija, buræoazija, seljaπtvo, itd i 3. TreÊi put, smatran kao srednji put, uvjetno nazvan marksistiëki pozitivizam. Predstavnici ovog puta dræali su se osnovnog aksioma marksistiëke historiografije, a to je klasna borba kao krajnje ishodiπte istorijskih promjena iako su ostali vjerni u prouëavanju politiëke povijesti svoappleenjem analitiëkog postupka na tekstoloπku analizu dokumenata i prostu rekonstrukciju. orapplee STANKOVI, RaskrπÊa jugoslovenske istoriografije, Iskuπenja jugoslovenske istoriografije, Beograd 1988., Vidi i materijale diskusije s okruglog stola kojeg je 9. svibnja u Zagrebu organizirao Centar za idejno-teorijski rad Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske Dr. Vladimir BakariÊ. Okrugli stol je organiziran u svezi s trima knjigama o povijesti Jugoslavije: Duπan BILANDÆI, Historija SFRJ, Glavni procesi , Zagreb 1985., Branko PETRANOVI, MomËilo ZE»EVI, Jugoslavija , Zbirka dokumenata, Beograd 1985., i knjige slovenskog povjesniëara Janka Pleterskog. Materijali su objavljeni pod temom Temeljni problemi povijesti Jugoslavije, Naπe teme, br. 12/1986., Sudionici okruglog stola bili su Gordana VlajËiÊ, Drago RoksandiÊ, Dragutin LaloviÊ, Branko PetranoviÊ, Duπan BilandæiÊ, orapplee StankoviÊ, Janko Prunk, Mirjana Gross, Janko Pleterski, MomËilo ZeËeviÊ, Mile Bjelajac i Bosiljka JanjatoviÊ. 4 Ljubo BOBAN, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, knjiga , Zagreb 1987., i 1990.; Vasilije KRESTI, Srpsko-hrvatski odnosi i Jugoslovenska ideja u drugoj polovini XIX veka, Beograd U razvoju jugoslovenske istoriografije u drugoj polovini XIX stoleêa izveli su pravi preporodni uticaj kod Hrvata Ivan KukuljeviÊ i Franjo RaËki, kod Srba Ilarion Ruvarac i Stojan NovakoviÊ, a kod Slovenaca Anton Kaspret i Franc Kos. Viktor NOVAK, Jugoslovenska istoriografija izmeappleu dva svetska rata i njeni savremenici, Istoriski Ëasopis, br. 1-2/1948., 199. Ovaj referat Novak je odræao na zajedniëkom skupu svih sekcija Istoriskog instituta Srpske akademije nauka, 26. veljaëe

3 1941.do godine. Za razliku od prvog razdoblja, koje obiljeæava velikosrpski dræavni unitarizam, centralizam i hegemonizam, kako u odnosu prema susjedima tako i prema etniëkim grupacijama i nesrpskim narodima u sklopu bivπe jugoslavenske dræave, Ëiji im etnoidentitet nije bio priznat, drugo razdoblje obiljeæava marksistiëki pristup u rasvjetljavanju proπlosti pojedinih naroda ovoga podruëja i njihovih meappleusobnih povijesnih sporova. Premda je ovakav pristup bio prisutan joπ u razdoblju izmeappleu dvaju svjetskih ratova, ova je historiografija pod jakim utjecajem kritiëke-filoloπke πkole. 6 No i jedno i drugo razdoblje jugoslavenske historiografije proæeto je izrazitim obiljeæjima duha balkanskih historiografija, a to je teoretski i praktiëki pristup povijesnim Ëinjenicama i njihovoj interpretaciji u funkciji opravdanja pragmatiëke dræavno-pravne politike i njezine ideologije. To svakako pretpostavlja selektivnu metodu utvrappleivanja kriterija vrijednosti Ëinjenica koje trebaju odgovarati politiëkoj situaciji neovisno o povijesnoj istini, dakako u funkciji opravdanja ideologije vladajuêih druπtvenih struktura. Da se to postigne potrebna je i odreappleena ideoloπka paradigma koja ne preza ni od Ëega, pa niti od negiranja osnovnih obiljeæja po kojima se odreappleena etnija prepoznaje i individualizira. A samim se time nijeëe i povijesno promiπljanje i shvaêanje bivstva svakog naroda ili zajednice i ide se do njihove eliminacije s povijesne scene kao djelatnih Ëimbenika u relacijama i korelacijama s drugim zajednicama. To se najdjelotvornije postizalo tako, kako s pravom istiëe Milan Kundera, da im najprije oduzmu pamêenje. Uniπte im njihove knjige, njihovu kulturu, njihovu povijest. A neko drugi im napiπe knjige, daje im drugu kulturu i izmisli im drugu povijest. Narod onda poëinje zaboravljati tko je i πto je bio. 7 Iako se ne mislim baviti problemom jugoslavenstva kao ideologije, ipak smatram da navedena konstatacija Milana Kundere pokazuje zapravo svu njezinu bit. 8 To se jugoslavenstvo ostvarilo u ujedinjenju troplemenskog naroda u dræavnom sustavu Kraljevstva SHS. Me- 6 Mirjana GROSS, Die jugoslavische Geschichtswissenschaft von heute, Anlässlich des IV. Historikertages in Sarajevo, November, 1965 u: Österreichische Osthefte, br. 3/1966., 238., 231. Dalje: ÖOH. 7 Danilo RADOJEVI, Crnogorski narod i njegovi potuappleenjaci, Elementa Montenegrina,1/90. Hrestomatija. Crnogorski narod i srpska politika genocida nad njim, Ako nismo baπtinili jednog zajedniëkog imena baπ od starih, imamo ga od neπto mlaappleih, pa da ga lepo nismo primili ni iz tih novijih vremena, setimo se, da je bilo nekoë vreme, kad nije bilo ni srpskog, ni hrvatskog, ni slovenaëkog (naglasio P. Bulat), pa kao πtogod su ta tri imena voljom i energijom naπih preapplea i saradnjom izvanjskih æivotnih prilika jednom, i to sigurno na ruπevinama drugih starijih brojnijih imena stvorena, tako moæemo i mi njihovi potomci slediti samo primer svojih otaca i svojevoljno, kad vidimo, da to evolucija æivota i naπe dobro traæi, napustiti to starije trostruko ime i zameniti ga novim i savremenijim imenom j u g o s l o v e n s k i m. P. BULAT, Jugoslovenstvo i civilizacija, Jugoslavenska njiva, knjiga II, br. 7/1922.,

4 appleutim, to je ujedinjenje ostvareno suprotno volji naroda, 9 koji su bili proæeti razliëitim kulturno-duhovnim tradicijama πto je bez sumnje dovodilo do sukoba. Ne samo to. To je ujedinjenje popraêeno optereêenjem idejama pan-srbizma i unitarizma, 10 te juænoslavenskom ideologijom odnosno ujedinjavanjem juænoslavenskih naroda Ëime su se hrvatski politiëari suprotstavili vladavini Austro-Ugarske Monarhije odnosno germanizaciji i maapplearizaciji, radi oëuvanja i razvoja vlastita nacionalnog i kulturnog identiteta. 11 Meappleutim, za razliku od hrvatskih politiëara, srpskim politiëarima bilo je jugoslavenstvo trajan cilj, i to ujedinjenje u jednu jedinstvenu dræavu - Jugoslaviju - Ëime se trebala ostvariti ideja Velike Srbije, 12 projektirane na naëelima NaËertanijima (1844.) srbi- 9 U novinama Deutsche Zeitung iz godine o nastanku Jugoslavije izmeappleu ostaloga je jedan analitiëar pisao i sljedeêe: Kad je doπao prevrat, koristili su se srbofilski kockari opêom pometnjom pa su predali SlovenaËku, Hrvatsku i Bosnu-Hercegovinu Srbima (...) PuËanstvo se polako povratilo iz svog zanosa, pa je uvidjelo, odviπe docno, πto se s njime desilo: da su ga nepitajuêi ga i protiv njegove volje, sjedinili s jednim narodom stranim, sa kojim je stoljeêima æiveo u neprijateljstvu. Ap. H. WENDEL, PolitiËki pregled. Jugoslavija u nemaëkom ogledalu., Nova Evropa (Zagreb), knj.v, br. 11., 11. VIII , PaπiÊ je æeleo da oëuva prevlast Srbiji i Srpstva, kaæe Vasa»ubriloviÊ, nad drugim narodima i pokrajinama u dræavi koja bi se stvorila posle sloma Austro-Ugarske Monarhije. Zato se trudio da do ujedinjenja doapplee ne primenom naëela prava samoopredeljenja naroda, nego proπirenjem Srbije kao ratnog saveznika na jugoslovenske zemlje Monarhije. Radio je na stvaranju centralistiëke dræave, poπto bi se tako najlakπe naturala volja Srbije i Srpstva drugim narodima i drugim zemljama. Ukoliko to ne moæe, mirio se i sa trijalistiëkim ureappleenjem, gde bi Velika Srbija, opet centralistiëki ureappleena, obuhvatala najveêi deo dræave i samim tim nametala svoju volju manjim federativnim jedinicama, Hrvatskoj i Sloveniji. Vasa»UBRILOVI, Istorija politiëke misli u Srbiji XIX veka, Beograd 1958., Vidi o tome opπirnije: Jaroslav IDAK, Juænoslavenska ideja u Ilirskom pokretu, Jugoslovenski istorijski Ëasopis (dalje: JI»), br. 3/1963, ; ISTI, Prilozi historiji stranaëkih odnosa u Hrvatskoj uoëi 1848, Historijski zbornik, 1960., ISTI, Prilog razvoju jugoslavenske ideje do godine 1914, Naπe Teme, 1965., ; ISTI, Hrvatski narodni preporod - ideje i problemi, Kolo br. 2/1966., ; IS- TI, Jugoslavenska ideja u hrvatskoj politici do prvog svjetskog rata, Encyclopaedia moderna, knjiga 3.-4., Zagreb 1967., Zanimljiva je misao koju iznosi srpski povjesniëar, Milorad EkmeËiÊ, a iz koje se jasno vidi, kako je ideja ujedinjenja Jugoslavije bila zapravo sinonim ideje Velike Srbije : PoËetkom Srbija je æivela u varljivom ubeappleenju da je rat u osnovi bio zavrπen: glavna pobeda je bila izvojevana i sad se Ëekala samo tapija evropskog mira za ujedinjenje Jugoslavije. Regent Aleksandar u proklamaciji vojsci posle Kolubarske bitke 28. decembra veli da mi moramo joπ neko vreme vrπiti naπu teπku duænost i stajati uz naπe bliske i silne saveznike koji se bore i za nas, dokle oni ne smoæde naπeg zajedniëkog neprijatelja na njihovim prostranim poljima, a tada Êe nastati mir i to dugi mir, koji Êe dostojno nagraditi ærtve za naπu Veliku Srbiju. Milorad EKME»I, Stvaranje Jugoslavije , sv. 2., Beograd 1989.,

5 janskog ministra Ilije Garaπanina. 13 Sve πto je uëinjeno na antietnografskim naëelima znanstvene metodologije u etnografiji za djelatnike te zamisli to je bila samo antietnografska nuænost. 14 U ostvarivanju ove ideje odluëujuêu je ulogu odigrao Nikola PaπiÊ ( ) za koga rat protiv Austro-Ugarske nije bio viπe samo rat za osloboappleenje Srbije, nego je bio zapravo prigodni trenutak za ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu jedinstvenu dræavu 15. Ovaj je ratni program izraæen u Niπkoj deklaraciji od 7. prosinca godine, a potvrappleen je u rezoluciji Jugoslavenskog kongresa, donesenoj takoappleer u Niπu, u svibnju godine. Istina, u svoj toj politiëkoj koncepciji predviappleen je i princip samoopredjeljenja. Ali to je bila samo fiktivna deklaracija koja je u danom trenutku trebala biti u funkciji razbijanja Austro-Ugarske Monarhije i ostvarivanja unitaristiëke ideje narodnog jedinstva pod dinastijom Karaappleor- 13 Ilija GARA ANIN, NaËertanije (Program spoljaπnje i nacionalne politike nacionalne politike Srbije na koncu godine), Izvori velikosrpske agresije. Rasprave-dokumenti-kartografski prikazi, Zagreb 1991.; M. EKME»I, Ratni ciljevi Srbije 1914., Beograd 1973, ; ISTI, Stvaranje Jugoslavije , sv. 1., , osobito stranica 482.; Greater Serbia from Ideology to Aggression, Croatia in Yugoslavia , Zagreb Meappleunarodni znanstveni skup JugoistoËna Europa Southeastern Europe An International Symposium., Zadar, Nije suviπno ovdje istaknuti Ëinjenicu da su u stvaranju Jugoslavije znaëajnu ulogu odigrali masoni europskih zemalja, unatoë nesporazumu izmeappleu francuskih i talijanskih masona oko organiziranja buduêe jugoslavenske dræave. A sve to radi razbijanja Habsburπke Monarhije i spreëavanja utjecaja NjemaËke na Balkan. U tome je Srbija dobivala prvu ulogu u jugoslavenskom ujedinjenju. Vidi opπirnije o tome u M. EK- ME»I, Stvaranje Jugoslavije , sv. 2, , posebno stranica 771. Premda NaËertanije ukazuje na politiëku asimilaciju raznih nesrpskih naroda koji nastanjuju zamiπljenu Veliku Srbiju, a na naëin da te nesrpske stanovnike smatra Srbima, ono ipak otvara moguênost da se prema njima moæe postupati kao prema izdajicama nacije ukoliko ne budu dragovoljno politiëki odani i kulturno prilagoappleeni. Philip J. CO- HEN, Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje povijeπêu, Zagreb 1997., ; Usp. V.»UBRILOVI, n. dj., Jovan CVIJI, Istorijsko-etnografski pregled, Sabrana dela, knjiga 3, tom 1, Beograd 1987., 165., 218.; Stanko ÆULJI, KritiËki osvrt na neke zakljuëke i poruke J. CvijiÊa u njegovim antropogeografskim istraæivanjima, Izvori Velikosrpske agresije, 355.; Radovan PAVI, Velika Srbija od do 1990/91. godine, Izvori Velikosrpske agresije, 159. Zapravo Ilija Garaπanin u ostvarivanju svoje politike Velike Srbije i nije traæio primenu naëela narodnosti. V.»UBRILOVI, n. dj., 301., Nikola PaπiÊ je znalaëki projektovao buduênost srpskog naroda u stvaranju jugoslovenske dræave u toku prvog svetskog rata orapplee STANKOVI, Jugoslavija bez simetrije, Iskuπenja jugoslovenske istoriografije, 173., odnosno, kako istiëe isti autor (...) Srbija je na sebe preuzela i istorijsku odgovornost za stvaranje i opstanak nove dræave (Jugoslavije, op. Z. M.), da bi u njoj rijeπila, prije svega srpsko nacionalno pitanje. Vidjeti radove. STANKOVI, Jugoslavija bez prenoπenja svaapplea, 243., PaπiÊ bez ekcesa, , Psiholoπki lik Nikole PaπiÊa, , Iskuπenja jugoslavenske istoriografije; ISTI, Nikola PaπiÊ i jugoslovensko pitanje, knjiga 1.-2., Beograd Meappleutim, s pravom konstatira Ivo Banac, kada kaæe da takva vrsta jugoslavenstva, odreappleenog poglavito kao srpski interes, bila je u srediπtu nacionalnih sukoba u 1980-im godinama i stoga popratni Ëimbenik u politiëkim sukobima. Ivo BANAC, Rat prije rata: Raspad jugoslavenske historiografije, Cijena Bosne. Europa danas, Zagreb 1994.,

6 appleeviêa. 16 Ovo potpuno i nerazruπivo jedinstvo troplemenskog naroda, odnosno Srba, Hrvata i Slovenaca, ostvareno je napokon i potporom Antante 1. prosinca godine u dræavnoj tvorevini Kraljevstva SHS, a koja Êe se od 3. listopada godine preimenovati u Jugoslaviju, πto je zapravo sinonim za Srbiju. Ovoga su bili svjesni i svi strani politiëki analitiëari toga vremena. 17 Meappleutim, uzevπi u obzir Ëinjenicu da je ova politiëka tvorevina zasnovana na antietnografskim naëelima, πto podrazumijeva konglomerat naroda s povijesnim dræavnopravnim, kulturno-vjerskim razliëitostima, optereêen hrvatsko-srpskim razmiricama i nesporazumima, neizbjeæno je moralo doêi do sukoba. 18 Jer nacionalno ujedinjenje je ipak dugotrajan proces, zasnovan na zajedniëkoj duhovnoj osnovi i volji samog naroda, πto se u sluëaju stvaranja Jugoslavije nije dogodilo. 19 Uostalom u ratnom politiëkom programu Nikole PaπiÊa, pod krinkom razbijanja Austro-Ugarske Monarhije, jasno je predviappleeno ostvarenje unitaristiëke koncepcije ujedinjenja. No, veê u samom programu ovakvog ujedinjenja shvatljivo je da je nedostajala ravnoteæa izmeappleu centralistiëke teænje ka jedinstvu i administrativne teænje za autonomijom, ili drugim reëima: izmeappleu opπte politike i lokalnih interesa. 20 Posve je onda razumljivo da je ovakav naëin ujedinjenja dovelo do ostvarivanja velikosrpskog hegemonizma kao logiëke posljedice politike zasnovane na naëelima Garaπaninovih NaËertanija. A ona je najoëitiji primjer nacionalizma i πovinizma balkanske politike koji je karakteristiëan za sve balkanske dræave. Duh ovakve politike je proæeo apologete ideje stvaranja jugoslavenske dræave, 21 pa i samu jugoslavensku hi- 16 Branko PETRANOVI, Istorija Jugoslavije , Beograd 1980., Ovakvo miπljenje nalazimo u Deutsche Stimmen iz godine u kojem se nalazi i sljedeêa konstatacija: Srbija rastvorivπi se u Jugoslaviju, postala narodnom velesilom... H. WENDEL, n. dj., Zapravo joπ je godine novinar Teodor Sosnokije u Münchener Allgemeine Rundschau prorekao, da jugoslovenska dræava niti Êe b i t i, niti m o æ e biti duga veka H. WENDEL, n. dj., 365. Ovo se proroëanstvo ostvarilo 72 godine kasnije, tj godine. 19 (...) diskurs o Jugoslovenstvu ne moæemo da zavrπimo bez jedne teπke i ozbiljne opomene (...) Doπla je ideja Jugoslovenstva. O svemu tome je sam narod vrlo malo govorio, nego uvek samozvanci. Laza POPOVI, Jugoslovenska ideja je slovenska, Nova Evropa, knjiga IX/6 (1924.), 164., odnosno Iza jugoslovenske ideje nikada nije stajao pokret u formalnom smislu ove reëi. Njegovi nosioci bili su i pojedinci i grupe, partije i dræave, omladina i nauënici, oficiri i birokrati, radnici i buræuji.. STANKOVI, Jugoslavija bez prenoπenja svaapplea, n. dj., T. G. MASARYK, Sloveni u Novoj Evropi, Nova Evropa, VI/1 (1922.), Vidi o tome opπirnije: Branko PETRANOVI, MomËilo ZE»EVI, Jugoslavija Tematska zbirka dokumenata, Beograd Treba reêi da ova knjiga zataπkuje ËetniËke pokolje, zbog Ëega je bila i kritizirana. Usp. Anto MILU I, U povodu najnovije zbirke dokumenata o Jugoslaviji (Branko PetranoviÊ i MomËilo ZeËeviÊ, Jugoslavija , Beograd 1985,»asopis za suvremenu povijest, br. 1/1986., 206

7 storiografiju koja je zapravo bila u pravom smislu rijeëi projekcija objektiviranja ideje Velike Srbije. Koliko god je ta historiografija savjesna u odabiranju povijesnih Ëinjenica, ona je ipak bila u funkciji dræavne politike, a u zakljuëcima i samovoljna. Jednom rijeëju ova je historiografija bila u sluæbi dræavne hegemonistiëke i πovinistiëke politike ne samo prema neslavenskim etnijama unutar dræavne granice nego i prema nesrpskim narodima uopêe. 22 U tom duhu pisane su i prve sinteze kao πto je ona od Vasilija PopoviÊa 23 i osobito ona od Vladimira oroviêa. 24 ZakljuËci ovoga posljednjega su neprihvatljivi i za samoga velikog apologetu jugoslavenske ideje, Viktora Novaka. 25 Poznato je, naime, da se druπtva tijekom povijesti mijenjaju, poprimajuêi razliëite organizacijske i strukturalne oblike. Samim time razvija se i povijesno razmiπljanje i promiπljanje koji su rezultat dugoga razvojnog procesa duhovne djelatnosti. Rezultat ovog procesa je da ljudi imaju formiranu odreappleenu razvijenu povijesnu svijest. Svega toga je svijestan i svaki povjesniëar. Meappleutim, ako povjesniëar nije sposoban ili je pak onemoguêen da se uzdigne iznad tijekova politiëke stvarnosti, onda neizbjeæno postaje sredstvo druπtvene politiëke ideologije zasnovane na naëelima odreappleene povijesne nacije kao πto je to bio sluëaj u Jugoslaviji izmeappleu dvaju svjetskih rataova, odnosno u versailleskoj Jugoslaviji ili pak politiëkog sustava zasnovanog na naëelima klasne strukture, 26 kao πto je bio sluëaj u 111. Autori su odgovorili na ovu kritiku. B. PETRANOVI, M. ZE»EVI, Odgovor na napis Anta MiluπiÊa U povodu najnovije zbirke dokumenata o Jugoslaviji,»asopis za suvremenu povijest, br. 3/1986., Tendencije, apriorne teze i politiëki ciljevi kojima se inspirirala i dræavna πestojanuarska historiografija i nacionalno πovinistiëka bitno su utjecali u Staroj Jugoslaviji na naëin obrade historijskih problema i na izbor tematike; kao posljedica javilo se izopaëivanje historijske nauëne misli, potencirana tendencioznost buræoaske historiografije i zanemarivanje obrade mnogih vaænih problema iz historije jugoslavenskih naroda. Bernard STULLI, Problemi naπe historiografije, Naπe teme (dalje: NT), br /1960., Vasilije POPOVI, Istorija Jugoslavena u Srednjem veku, Beograd Vladimir OROVI, Istorija Jugoslavije, Beograd Zanimljivo je, da je ovo djelo u neizmjenjenom sadræaju, izuzevπi ilustracije, ponovno objavljeno u izdanje Prosvete u Beogradu godine, premda su o njemu Dragoslav JankoviÊ i Ivan BoæiÊ, dakle ne bilo koji srpski intelektualci i povjesniëari, napisali i ovo: Najuticajniji zvaniëni istoriëar Vladimir oroviê, pod maskom toboænjeg jugoslovenstva, propovedao je velikosrpsku ideju i doprinosio raspirivanju nacionalne mrænje. D. JANKOVI, I. BOÆI, Osnovni problemi srpske istorije u periodu srednjovekovnih dræava, Istoriski glasnik, br. 3-4/1950., 94. I drugi autori navode da je to djelo pisano u duhu integralnog jugoslavenstva s velikosrpskih pozicija. V. G. Karasev, ûuglavskaã istoriografiã , Istoriografiã novoå i noveåπeå istorii..., str V. NOVAK, Jugoslovenska istoriografija, Vidi o tome opπirnije: Nigel HARRIS, Die Ideologien in der Gesellschaft. Eine Untersuchung über Entstehung, Wesen und Wirkung,. München 1970.,

8 AVNOJ-skoj Jugoslaviji. Ali, iako je jugoslavenska historiografija, osobito poslije Drugog svjetskog rata, po svojem pristupu rjeπavanja i rasvjetljavanja povijesnih problema bila zasnovana na marksistiëkoj ideologiji i metodologiji dijalektiëkog materijalizma, ona, kako istiëe Mirjana Gross, nije bila staljinistiëka 27. Bez obzira na to ona je bila ideologizirana i podreappleena dræavno-partijskoj politici 28, o Ëemu jasno govori Komisija za ideoloπki rad Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, a koja se izmeappleu ostaloga bavila i metodoloπko-filozofskim pitanjima istorijske nauke, a takoapplee i problemima organizovanja nauënoistraæivaëkog rada. 29 Premda je SFR Jugoslavija, odnosno KPJ/SKJ smatrala da se nacionalno pitanje u Jugoslaviji moæe rijeπiti primjenjivanjem principa klasne svijesti 30 koji je trebao izraæavati zajedniëke interese rad- 27 M. GROSS, Die jugoslavische Geschichtswissenschaft, n. dj., Meappleutim, V. Novak zahtjevao je da se jugoslavenska historiografija razvija pod utjecajem sovjetske historiografije, traæeêi: (...) da se na univerzitetske katedre dovedu πto pre kvalifikovani struënjaci koji Êe izlagati i uëiti filozofiju dijalektiëkog materijalizma Marksa-Engelsa-Lenjina-Staljina sa primenama na istoriske metode rada. V. NOVAK, Jugoslavenska istoriografija, n. dj., godine jugoslavenska je historiografija, toënije njen prevladavajuêi institucionalni dio, joπ uvijek bila vezana ideologijom titoistiëke partije-dræave. I. BANAC, n. dj., 15. A rekao bih zapravo do posljednjeg kongresa Saveza historiëara Jugoslavije koji je, znakovito, odræan u Priπtini godine. Usp. B. REPE, n. dj., 320 i dalje; Lj. DI- MI, n. dj., , 336. i dalje. 29 Problemi jugoslovenske istorijske nauke, JI», br. 3/1964., , br. 4/1964., U ovoj diskusiji su sudjelovali B. urappleev, M. EkmeËiÊ, M. Britovπek, A. KreπiÊ, J. MarjanoviÊ, D. Zografski, R.»olakoviÊ i V. VlahoviÊ, M. Gross, P. MoraËiÊ, M. Brandt,. uranoviê, I. Katarappleijev. Osim toga Centar CK SKH za idejno-teorijski rad Vladimir BakariÊ objavio je Historija i suvremenost. Idejne kontroverze, Zagreb 1984., U redakcijskom odboru ovog zbonika bili su Ivan PeriÊ, predsjednik, Stipe Pojatina, Celestin SardeliÊ, Zorica StipetiÊ, Petar StrËiÊ i Fabijan Trgo. A koja je funkcija tih Komisija za ideoloπki rad pri CK SKJ odnosno republiëkim CK ili pokrajinskim komitetima, kao primjer navodim uvodne rijeëi Nenada BuËine, a u svezi s Problemom etnogeneze Crnogoraca, koji istiëe, da (...) ne æeli da ovaj naπ danaπnji razgovor podredi nekoj praktiënoj politiëkoj potrebi (sic!, op. Z. M.), da bi niæe nastavio: Razgovor treba da doprinese politiëko-idejnim razjaπnjenjima u ovoj sferi (...) ne dijalog radi dijaloga, nego dijalog radi stvarne potrebe (sic!, op. Z. M.). Nenad BU»IN, Etnogeneza Crnogoraca i marksistiëko odreappleenje nacije, Praksa.»asopis za druπtvena pitanja, br. 4/1981., 9. U okviru MarksistiËkog centra CK SK Crne Gore postojala je i Sekcija za idejna pitanja u kulturi, nauku i obrazovanje. Uloga takvih Centara i takvih Sekcija koja su, kao πto rekoh, postojali u svim republikama, a kasnije i pokrajinama SFRJ bila da se u korijenu sasjeku sva devijantna odnosno inkopatibilna miπljenja prema sluæbenim dræavno-politiëkim i partijskim stajaliπtima. Uostalom o tome opπirnije vidi: Stipe UVAR, Historija revolucije tiëe se nas svih (Nekoliko uvodnih napomena za raspravu), Historija i suvremenost. Idejne kontroverze., Zagreb 1984., Vaso BOGDANOV, Historijska uloga druπtvenih klasa u rjeπavanju nacionalnog pitanja. Prilog historiji naπe borbe za osloboappleenje i ujedinjenje, Sarajevo 1956.; ISTI, Historijski uzroci sukoba izmeappleu Hrvata i Srba, Rad JAZU, br. 311/1957., V. Bogdanov nastoji upravo sa stajaliπta klasne komponente obuhvatiti i razjasniti sve sukobe i nesporazume izmeappleu Hrvata i Srba. U tome istiëe ulogu razliëitih utjecaja izvana, Crkve ili druge moênike koje povezuje s feudalnim i graappleanskim druπtvima. No s takvom konstatacijom s pravom se ne slaæe Jaroslav idak koji u replici s miπljenjem V. Bogda- 208

9 niëke klase i isti poloæaj u gospodarstvenom razvitku 31 bez obzira na socijalno-politiëke, gospodarstvene i kulturno-vjerske razlike koje su bile posljedica povijesnog naslijeapplea tih jugoslavenskih naroda, to ipak nije ostvareno. Uostalom, iako je bilo predviappleeno naëelo samoopredjeljenja, ipak je KPJ/SKJ bio protiv otcjepljenja imajuêi u vidu etnografsku isprepletenost Srba, Hrvata i Slovenaca, te geografske i ekonomske veze i preimuêstva velikog podruëja za ekonomski razvoj. 32 Svjesna svih tih proturjeënosti kojima je bila proæeta versailleska Jugoslavija KPJ je joπ na TreÊoj zemaljskoj konferenciji pledirala za republikansko-federalistiëki ustav koji Êe znaëiti najpuniju ravnopravnost nacija. 33 Ova je ideja ostvarena tek u AVNOJ-skoj Jugoslaviji, stvaranjem πest republika sa dvjema autonomnim pokrajinama (Kosovom i Vojvodinom), koje su Ustavom iz postale konstitutivni politiëki subjekti SFR Jugoslavije, a samim time poëinje i politiëko-gospodarstvena emancipacija naroda i narodnosti Jugoslavije. 34 nova izmeappleu ostaloga kaæe: Niti je ta borba uopêe imala neko nacionalno obiljeæje, ne moæe se olako prijeêi preko razumljivog antagonizma izmeappleu starosjedilaca i novog stanovniπtva. Uza sve to je u XVII i XVIII st. Ëesto dolazilo do tijesne suradnje izmeappleu hrvatskog kmeta i slobodnog krajiπnika, pogotovu u bunama u kojima je kmet teæio za statusom krajiπnika. J. IDAK, Jugoslavenska ideja u hrvatskoj politici do prvog svjetskog rata, Encyclopaedia moderna, 3-4/1967., 9. bilj Usp. Gerhard BERGER, Klasse, Wörterbuch der Soziologie. Bd. 2., Stuttgart 1989., Povijest Saveza Komunista Jugoslavije, Beograd 1985., Isto, ; B. PETRANOVI, M. ZE»EVI, n. dj., Zanimljivo je da je i Fran Supilo, nepovjerljiv prema srpskoj vladi kako bi sprijeëio srpski ortodoksni ekskluzivizam bio za federaëlistiëko ustrojstvo jugoslovenske dræave u koji bi uπla teritorijalno Srbija iz godine, te Makedonija, Vojvodina, Hrvatska sa Slavonijom i Dalmacijom, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Ukoliko ne bi do toga doπlo onda mislio je da se radi na stvaranju posebne hrvatske dræave, pa tek kasnije zajedniëke dræave sa Srbijom. B. PETRANOVI, n. dj., 23.; inaëe o odnosima Srbije i Jugoslovena vidi opπirnije Milan P. OR EVI, Srbija i Jugosloveni za vreme rata , Beograd 1922.; Dragoslav JANKOVI, Srbija i Jugoslovensko pitanje godine, Beograd Franz MAYER, Die nationale Emanzipation der Völker Jugoslawiens im Spiegel der jugoslawischen Verfassungsentwicklung,, Ethnogenese und Staatsbildung in Südosteropa. Beiträge des Südosteuropa-Arbeitskreises der Deutschen Forschungsgemeinschaft zum III. Internationalen Südosteuropa-Kongress der Association Internationale d Etudes du Sud-Est Europeen., Bukarest, , Göttingen 1974., , osobito stranica 274. i dalje. O kontroverzama i sukobima oko Ustava godine vidi opπirnije: Vojin DIMITRIJEVI, Sukobi oko Ustava iz 1974., u: Srpska strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamêenju. Pr.: Nebojπa Popov, Beograd (dalje: SSR), ; ISTI, The 1974 Constitution as a Factor in the Colapse of Yugoslavia or as Sign of Decaying Totalitarianism, Firenca Meappleutim, emancipacija u historiografiji je veê postojala, πto se jasno vidi iz postojanja nacionalnih Instituta u republikama, odnosno Zavoda u pokrajinama, koji su se bavili iskljuëivo svojim republiëkim problemima, svojom republiëkom istorijom i istoriografijom (...). Sigurno je da takva republiëka uokvirenost nikome ne koristi, pogotovu kada je u pitanju afirmacija pozitivnih stremljenja naπih naroda u proπlosti ka jednoj zajedniëkoj dræavnoj organizaciji (sic!, Z. M.). Vidjeti sudjelovanje Ivana Katardæijeva u diskusiji objavljenoj u Jugoslavenski istoriski Ëasopis, br. 4/1964., 106. O teritorijalizaciji jugoslavenske historiografije, vidi opπirnije: I. BANAC, n. dj.,

10 Ovakav administrativno-politiëki sustav, iako se nije u potpunosti podudarao s etno-kulturnim i povijesnim naëelima, odrazio se i na razvoju historiografije. Tako su nastale πest odnosno osam jugoslavenskih historiografija. 35 Rezultat svih tih historiografija je dvotomno djelo Historija naroda Jugoslavije 36 u kojemu se pokuπao dati sintetiëki prikaz proπlosti, dakako samo konstitutivnih dræavotvornih naroda, ali ne i nacionalnih odnosno etniëkih manjina. Oba su navedena sveska enciklopedijskog karaktera, osloboappleeni od idealistiëkih shvaêanja i πovinistiëkih tendencija, uz to naglaπavaju etniëku srodnost Juænih Slovena. No, ipak nisu bili osloboappleeni etnocentristiëkih mitova utemeljenih na koncepciji srednjovjekovne srpske dræave Duπana Silnoga. 37 Ali, istini za volju, treba ipak priznati Ëinjenicu da se za razliku od drugih historiografija u socijalistiëkim zemljama koje su se, unatoë internacionalistiëkoj bratskoj solidarnosti i marksistiëkoj ideologije meappleusobno konfrontirale, jugoslavenska historiografija stvarala u slobodnijem duhu. Za to treba zahvaliti ne samo politiëkom sustavu Titove Jugoslavije, nego i, kako istiëe Mirjana Gross, njezinoj stoljetnoj tradiciji i razliëitoj kulturnoj i politiëkoj tradiciji pojedine zemlje (tj. republike, op. Z. M.). 38 No, unatoë tome, kao πto je veê istaknuto, ona je ipak bila u funkciji ideologizirane dræavne politike radi opravdavanja stvaranja jugoslavenske nacije. 39 U tom duhu kroz tretiranje gospodarstvenih, socioloπkih, demografskih, kulturnih, politiëkih fenomena, te raznih djelatnika i dogaappleaja objavljene su i dvije druge 35 Historiographie yougoslave Les Societés Historiography of Yugoslavia historiques de Yougoslavie, ur. Jorjo TadiÊ, Beograd 1965.; The Historiography of History , The Association of Yugoslav Historical Societies, Beograd 1975.; B. REPE, n. dj., ; Lj. DIMI, n. dj., 333. i dalje. 36 Historija naroda Jugoslavije (dalje: HNJ), knj. 1. i 2., Zagreb 1953., Ovo djelo skupine autora koncipirano je, kao πto je veê istaknuto, administrativno-politiëkim, a ne etnokulturnim naëelima. Na ovim naëelima povijest naroda Jugoslavije je koncipirana i u Prvom izdanju Enciklopedije Jugoslavije Leksikografskog Zavoda u Zagrebu. A nakon Ustava iz godine kada su se pokrajine Kosovo i Vojvodina uzdigle u rang konstitutivnih politiëkih subjekata SFRJ, u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije i njihova je proπlost predviappleena da se tretira kao zasebna jedinica. Ali samo za kratko, jer neizbjeænim, ali i prirodnim raspadom Jugoslavije godine, enciklopedijski projekt nije proveden do kraja. Vidi joπ i B. REPE, n. dj., 314. i dalje. 37 To je jasno uoëio i Bernard Stulli, kada je konstatirao: (...) spomenute teænje za obuhvaêanje grëkih zemalja treba nazvati pravim imenom tj. ekspanzijom feudalne nemanjiëke dræave Duπanova carstva koje teæi sa proπirenjem svoga gospodstva, svoje ekonomske i politiëke dominacije. B. STULLI, n. dj., 977. InaËe HNJ knjiga 2 je doæivjelo mnogobrojne i razliëite kritike. Tako: G. STANOJEVI, Istoriski glasnik, br. 1-2/1960., ; Bogumil HRABAK, JI», br. 2/1962., ; V. BOGI»EVI, Historijski pregled (HP), br /1960., 3.-4.; Bogo GRAFENAUER, HP, VI, 1960., ; Klaus-Detlev GROTHUSEN, Jugoslawien und die Geschichte seiner Völker, Jahrbücher für Geschichte Osteuropas, br. 10/1962., M. GROSS, Die jugoslawische, Vidi o tome opπirnije: Jovan MARJANOVI, Joπ jednom o pitanju jugoslovenstva u ustanku 1941., JI», br. 1/1963., ; br. 3/1964., ; br. 4/1964.,

11 sinteze Istorije Jugoslavije. 40 Valja ipak napomenuti Ëinjenicu da, i unatoë znaëajnim rezultatima u rasvjetljavanju pojedinih razdoblja od pojedinih povjesniëara, ostvarenje koncepcije ideje jugoslavenstva nije uspjelo. U prilog tome oëito govori i nemoguênost sporazumijevanja jugoslavenskih povjesniëara u daljnjem radu na treêem dijelu Historije naroda Jugoslavije 41, koje je trebalo obuhvatiti razdoblje od kraja XVIII. stoljeêa do godine te Ëetvrtom i petom dijelu koji su trebali obraditi razdoblje od do godine 42, πto se nije ostvarilo. Ovu je prazninu nastojao nadomjestiti Milorad EkmeËiÊ, srpski povjesniëar iz Bosne, dakako u duhu srpskog shvatanja jugoslovenstva i Jugoslavije. 43 Razlog ovome neuspjehu svakako treba traæiti u Ëinjenici πto je to jugoslavenstvo shvaêeno ipak u sinonimu hegemonije velikosrpske ideologije koja se je odraæavala kroz politiëku, gospodarstvenu, kulturnu 40 Sima IRKOVI, Ivan BOÆI, Milorad EKME»I, Vladimir DEDIJER, Istorija Jugoslavije, Beograd S izuzetkom autora u dijelovima knjige posveêenim starom i srednjem vijeku, beogradskih povjesniëara Ivana BoæiÊa i Sime irkoviêa, knjiga je bila napisana u centralistiëkom duhu. I. BANAC, n. dj., 20. A o tendencioznom i neznanstvenom pristupu autora u prikazivanju proπlosti naroda Jugoslavije osvrnuo se i Jaroslav IDAK: S. irkoviê - I. BoæiÊ - M. EkmeËiÊ - V. Dedijer, Istorija Jugoslavije (The History of Yugoslavia), Historijski zbornik, , ; B. PETRANOVI, Istorija Jugoslavije Beograd Ovo je djelo B. PetranoviÊa objavljeno u drugom proπirenom izdanju pod naslovom Istorija Jugoslavije , knjiga 1.-2., Beograd Znakovito je, da je ovo djelo dijelom financirano iz fonda CK SKJ za nauënoistraæivaëku delatnost. Istini za volju treba spomenuti i Pregled istorije jugoslovenskih naroda, I, Beograd 1960., djelo grupe autora: I. BoæiÊ, R. VeselinoviÊ, V. Vinaver, D. JankoviÊ, D. MiliÊ, B. PaviËeviÊ, D. PeroviÊ, A. RadeniÊ, G. StanojeviÊ, B. TelebakoviÊ, S. irkoviê, B. Hrabak. Duπan BILANDÆI, Historija SocijalistiËke Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi, , Zagreb 1985.; M. ÆEÆELJ, Povijest naroda Jugoslavije od XVI-XVIII stoljeêa, Zagreb Obe su ove knjige zapravo srednjoπkolski udæbenici. No unatoë tome, razdoblje Jugoslavije od godine i poslije Drugog svjetskog rata, odnosno socijalistiëko razdoblje je, moæe se reêi, svestrano obraappleeno u svim republikama i pokrajinama. Usp. Historiographie Yougoslave , ; The Historiography of Yugoslavia , Zanimljivo je kako M. Gross zamjera Ideoloπkoj komisiji Centralnog komiteta πto se nije zauzimala za nastavak rada na treêoj knjizi Historije naroda Jugoslavije. Ne znam kako je Ideoloπka komisija CK mogla dopustiti da rad zamre poslije druge knjige, kad svaki historiëar zna da je nastavak tog rada æivotno pitanje naroëito za nastavu historije i da bi dovrπenje tog rada moglo rijeπiti niz akutnih problema, posebno u vezi s udæbenicima historije, s kojima se sad muëimo. Sudjelovanje M. Gross u diskusiji koja je objavljena u Jugoslavenskom istorijskom Ëasopisu, br. 4/1964., 93. A na drugom mjestu, Mirjana Gross se bavi nedostatkom institucionalne podrπke toj historiografiji. Usp. M. GROSS, Hrvatska historiografija na prekretnici?, Kritika, br. 14/1970., Suradnici Odjeljenja za historijske nauke Instituta druπtvenih nauka u Beogradu postavili su sebi kao jedan od svojih osnovnih konkretnih zadataka da, nastavljajuêi posao Komisije za Istoriju naroda Jugoslavije, pripreme i napiπu IV i V knjigu te Istorije, kojim Êe se knjigama obuhvatiti najnoviji period u istoriji jugoslovenskih naroda, to jest razdoblje od 1918 do 1958 godine. Ovo je navedeno u redaksijskom uvodu koji je objavljen u Istorija XX veka. Zbornik radova I. Institut druπtvenih nauka. Odeljenje za istoriske nauke, Beograd M. EKME»I, Stvaranje Jugoslavije , knjiga 1.-2., Beograd

12 i jeziënu dominaciju nad drugim narodima te Jugoslavije. Jer jugoslavenstvo je trebalo rijeπiti vjekovni san ujedinjenja srpskoga naroda, a samim time i rjeπavanje srpskog nacionalnog pitanja i to iskljuëivo na dræavno-teritorijalnom ujedinjenju 44, a ta je ideologija razraappleena i u Memorandumu SANU, i imala je potporu Srpske pravoslavne crkve. 45 Posljedica toga je TreÊi balkanski rat 46 koji je izbio 27. lipnja i to uoëi Vidovdana (napadom Jugoslavenske narodne armije na Sloveniju), πto nije sluëajna koincidencija, 47 i trajao je sve do 10. lipnja (prestankom bombardiranja NATO snaga teritorija Savezne Republike Jugoslavije), 48 koji je zavrπio raspadom Jugoslavije, ali i neostvarenim snom o stvaranju Velike Srbije. Problem Vlaha je prisutan i u jugoslavenskoj historiografiji, ali samo kao profesionalno-socijalne i ekonomske strukture, 49 gdje se pojam Vlah piπe malim slovom. 50 Uostalom i za autore spomenutih sinteza Istorije Jugoslavije Vlasi su socijalno-ekonomske strukture, odnosno sinonim za Srbina, 51 iako istiëe Simo irkoviê Kroz Ëitav srednji vek 44 Politika najveêe, srpske nacije okupirala je centar, kao sopstveni etnonacionalni interes, teæeêi ka unitarizmu i centralizmu, jer su Srbi smatrali Jugoslaviju kao svoju, u kojoj svi Srbi æive u jednoj dræavi. Vesna PE I, Rat za nacionalne dræave, SSR, Izvori velikosrpske agresije. Rasprave-dokumenti-Kartografski prikaz. Vidi i P. J. COHEN, n. dj., 31. i dalje. 46 Misha GLENNY, The Fall of Yugoslavia - The Third Balkan War, New York Do koje mere je Vidovdan postao popularan u XX veku, vidi se i po tome πto se neki kljuëni dogaappleaji u æivotu srpske nacije vezuju za ovaj praznik. Godine mladobosanac Gavrilo Princip ubija Franca Ferdinanda u Sarajevu, donosi se nepopularni Vidovdanski ustav Kraljevine SHS. Akcija JNA u Sloveniji zbila se, takoapplee, na ovaj dan (27. 6.) Srpska opozicija organizovala je Vidovdanski sabor Olga ZIROJEVI, Kosovo u kolektivnom pamêenju, SSR, 219. Kakva tragiëna koincidencija. Naime, Slobodan MiloπeviÊ je na Vidovdan na Gazimestanu objavio svijetu ratni vihor kojim je trebao ostvariti velikosrpsku ideologiju, a na Vidovdan je predan kao ratni zloëinac meappleunarodnom sudu u Den Haagu. 48 Jean COT i drugi, Posljednji balkanski rat? Bivπa Jugoslavija: svjedoëenja, raπëlambe, izgledi, Zagreb 1997, 29. i dalje. 49 HNJ, knjiga 2., 122., 159. Iako turski dokumenti pojam Vlah upotrebljavaju u etniëkom znaëenju. 50 Zanimljiva je konstatacija F. MoaËanina koji kaæe: Vlah je naziv, koji u prvom redu ukazuje na druπtveni poloæaj koji su preseljenici bili zauzimali u Turskoj (...) Taj naziv daju izvori veê æumberaëkim uskocima, a s vremenom on je preovladao za sve preseljenike te vrste (...). BuduÊi da su ti preseljenici veêinom bili Srbi (sic!, Z.M.) pravoslavne vjere, neki izvori upotrebljavaju vlaπko ime i kao sinonim za Srbina odnosno pravoslavca (...). U XVI. I XVII. st. praktiëki su svi Srbi koji prelaze hrvatsku granicu, vlasi, ali svi vlasi nisu Srbi. HNJ, knjiga 2., 408., 693. I dalje. 51 I. BOÆI, S. IRKOVI, M. EKME»I, V. DEDIJER, Istorija Jugoslavije, 20., 117., 139., 143., 158. i dalje. odnosno Tako ni frankovci nikako nisu æeleli da priznaju subjektivitet srpskog naroda u Hrvatskoj te u junu Dido Kvaternik je prilikom otvaranja Hrvatskog sabora izjavio da Srbi nisu narod nego Vlasi i Karavlasi Isto,

13 naziv Vlah se upotrebljava u tekstovima kao etniëka oznaka uporedo sa nazivima Grk, Arbanas ili Bugarin. 52 Ali, iako se pojmu Vlah negira etniëka konotacija, oni su ipak prisutni u znanstvenoj literaturi, pa i u popularnoj, dakako kao sinonim za Aromune, Cincare, Meglenske Vlahe. 53 U sklopu jugoslavenske historiografije u proëavanju proπlosti balkanskih naroda u koje se svakako i Vlasi ubrajaju, znaëajnu ulogu imaju svakako Balkanoloπki instituti, kao uostalom u svim balkanskim zemljama. 54 U Beogradu je joπ godine osnovan Balkanski Institut, kako se tada nazivao s ciljem da obradi sve one momente i elemente koji su meappleubalkanskog karaktera 55 i djelovao je sve do godine. On je oko 52 Isto, 66. A u spomenutom djelu B. PETRANOVI A, Istorija Jugoslavije, Beograd Vlasi se uopêe i ne spominju. To je i shvatljivo, jer ih jugoslavenska historiografija nije priznavala ni kao nacionalna manjina, a niti kao etniëku grupu, pa kao takvi nisu imali nikakve ustanove u kojima bi se kultivirala njihova kultura. Istina godine objavljen je list Vorba noastra (Naπa RijeË), ali πtampan Ëirilicom, da bi se ugasnuo godine. Naime, oni kao takvi nisu bili subjekt u meappleunarodnim sporazumima, za razliku od Rumunja u Vojvodini kojima su sporazumom iz godine, a ponovo reaktiviran Bledskim jugoslavensko-rumunjskim sporazumom godine. Lj. STOJKOVI, M. MARTI, National Minorities in Yugoslavia, Beograd 1952, 7., 179.; K. JONCI, Nacionalne manjine u Jugoslaviji, Beograd 1962., 3.-9.; G. JANOSI, Erziehungswesen und Kultur der Nationalitäten in Jugoslawien, Beograd 1965., 12. Iz ovoga se jasno vidi, da su Vlasi tretirani kao sastavni dio rumunjskog naroda i tretirani su prema rumunjskim jezikom, ali ne i materinjskim jezikom Vlaha, kao πto je to uraappleeno u Statistici Kraljevini Srbije, knjiga I, popis stanovniπtva izvrπen 31. decembra 1890, odnosno dræave. Popis stanovnika Kraljevine S.H.S., od godine 1921.; Z. R. POPOVI, Rumuni naπe dræave. Statistika, Nova Europa, knj. IX, br. 15., 21. V , ; StatistiËki godiπnjak 1, 1929, Beograd 1939., 69.; StatistiËki pregled. Jugoslavija SocijalistiËka Federativna Republika Jugoslavija, Beograd 1965., 45. Uostalom joπ od godine oni se pojavljuju pod pojmom Rumunji. Tek u popisu stanovniπtva Jugoslavije godine kao Vlasi izjasnili su se Popis stanovniπtva i stanova I. Vitalna etniëka i migraciona obiljeæja, Beograd 1974., ; StatistiËki bilten 727, Beograd 1972., Jovan ERDELJANOVI, Cincari i Meglenski Vlasi, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaëka, knj. IX., br. 15., 21. maja 1924., Srpski etnolog D. AntonijeviÊ govoreêi o Cincarima (Aromunima, Aromani, makedonskim Vlasima), kaæe da je to Starobalkanska etniëka grupa sa zajedniëkim imenom Aromuni ili Vlasi. Usp. Enciklopedije Jugoslavije, sv. 2., Zagreb 1988., ; dotle V. oroviê, pod pojmovima Vlasi i Mavrovlasi, izmeappleu ostaloga kaæe: BjeæeÊi ispred Slovena velik dio starijeg romanskog stanovniπtva povlaëio se dublje u Bizantiju, i u juænoj Makedoniji, u 9 i 10 vijeku predstavljao vrlo velik procenat. Sloveni su taj romanski elemenat zvali imenom Vlaha (po germanskom Walh, Wälsche), oznaëavajuêi tim nazivom Romane. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaëka, knjiga IV, Zagreb 1929., Vidi o tome opπirnije: Conférence internationale des Balkanologues. Belgrad, 7-8 septembre Academie Serbe des sciences et des arts. Institut des Études balkaniques, Beograd Knjiga o Balkanu, knjiga II., Beograd 1937., III. 213

14 sebe okupio najpoznatije domaêe i strane znanstvenike svoga vremena koji su se bavili balkanoloπkim pitanjima, πto se jasno vidi iz radova objavljenih u njegovu organu meappleunarodnog karaktera. 56 NajznaËajniji su radovi objavljeni u dva sveska pod naslovom Knjiga o Balkanu 57 u kojima je data sinteza povijesti Balkana od prapovijesti do tridesetih godina XX. stoljeêa, kao i duhovna i materijalna kultura balkanskih naroda. Ovoj je ustanovi prethodilo Jugoslovensko istorisko druπtvo, osnovano joπ godine u Beogradu, a osnovali su ga St. StanojeviÊ, F. iπiê, V. Novak i M. Kos. Ono je godine osnovalo i samostalne sekcije u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani s ciljem prouëavanja odnosa sa susednim balkanskim dræavama i narodima, dakako u duhu jugoslavenske historiografije. 58 I veê godine pojavio se je Jugoslovenski istoriski Ëasopis koji je kao organ Saveza druπtava istoriëara Jugoslavije izlazio i nakon Drugog svjetskog rata i to od godine Ëetiri puta godiπnje u Beogradu. Odlukom Predsjedniπtva SANU od 18. svibnja godine osnovan je pri SANU Balkanoloπki institut, Ëija je zadaêa bila znanstveno stimuliranje, orijentiranje i suradnja sa istovjetnim znanstvenim ustanovama JugoistoËne Europe. 59 Godine osnovan je pri SANU Vizantoloπki institut, Ëiji je cilj sistematsko prouëavanje vizantiske istorije i kulture radi πto svestranijeg osvetljavanja istoriske i kulturne proπlosti naπih naroda. 60 Rezultati ove znanstvene ustanove na Ëijem je Ëelu stajao, svjetski poznati bizantolog, Georgije Ostrogorski, su osim Zbornika radova i Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije u kojima ima podataka i o Vlasima. teta πto su fragmenti samo u prijevodu na srpskom jeziku bez uporednog teksta na originalu, ali s veomo bogatim komen- 56 Revue internationale des Études balkaniques I/1935, u redakciji Petra Skoka i Milana Budimira. Oni u svom programskom Ëlanku Ciljevi i znaëaj balkanskih studija isti- Ëu potrebu, da se objektivnim i znanstvenim metodama prouëava 1. Balkanska stvarnost i balkanska vrijednost.; 2. Da se radi na koordinaciji balkanskih nauka u cilju prouëavanja jednog balkanskog organizma koji Ëini cjelinu od vremena klasiëne antike pa do danas. R. PAREÆANIN, Uvodna reë, Knjiga o Balkanu, knj. I., Beograd 1936., XIII. 57 InaËe veoma je karakteristiëna posveta: Slavnoj uspomeni viteπkog kralja Aleksandra I ujedinitelja. Zaπtitnika nauka i umetnosti. Apostola balkanske solidarnosti i evropskog mira neka je posveêena Knjiga o Balkanu. 58 V. NOVAK, Hronika Jugoslovenskog istoriskog druπtva. Jugoslovensko istorisko druπtvo do pojave Jugoslovenskog istoriskog Ëasopisa, JI»., br. 1-4/1935., ; ISTI, Istoriski Ëasopis, br. 1-2/1948., V.»UBRILOVI, L Institut d études balkanologiques de l Academie serbe des sciences et des artes, Balcanica, Beograd 1970., V.»UBRILOVI, L Institut, ; Radovan SAMARDÆI, Conference internationale des balkanologues..., Zbornik radova, knj. XXI. SANU. Vizantoloπki institut knj. 1., Beograd, 1952., Predgovor. Treba, ipak, istaknuti da je rad ovog instituta i njegovi znanstveni rezultati prihvaêeni od strane poznatih svjetskih bizantologa prije sastavni dio srpske historiografije nego one jugoslavenske. 214

15 tarima koji koliko toliko nadoknaappleuju, sa znanstvenog stajaliπta, nedostatak originalnog teksta. 61 Osim ovih znanstvenih institucija u Beogradu je osnovan i Vojnoistorijski institut Jugoslavenske armije 62 s ciljem skupljanja i sistematiziranja dokumenata i drugog povijesnog materijala, koji se odnosi na graappleanski rat koji se vodio na podruëju bivπe Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata ali i na ranija razdoblja naroda Jugoslavije. Tako on veê godine objavljuje Zbornik dokumenata i podataka o NarodnooslobodilaËkom ratu naroda Jugoslavije. Osim toga objavljuje dvomjeseëni znanstveni Vojnoistorijski glasnik, Ëiji je prvi broj izaπao godine. U svojoj izdavaëkoj djelatnosti Vojnoistorijski Institut Jugoslavenske narodne armije znanstvenu je javnost obogatio i Vojnom enciklopedijom. 63 Meappleutim, najstarija ustanova balkanoloπkog karaktera u Jugoslaviji je bio svakako Institut für Balkanforschung u Sarajevu koji je osnovala austrijska vlada 1888., godine a na Ëijem je Ëelu bio Prof. Carl Patsch i Zemaljski muzej u Sarajevu. 64 VeÊ godine institut izdaje svoj Glasnik 65 Osnovna je njegova preokupacija bila arheologija, etnologija i prirodne znanosti. PropaπÊu Austro-Ugarske prestao je i njegov rad. Njegova djelatnost poëinje godine kao Balkanoloπki institut nauënog druπtva SR Bosne i Hercegovine. On se je godine preobrazio u Centar za balkanoloπka ispitivanja pripojen Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. 66 I on se bavio, kao i beogradski, problemom balkanske proπlosti od prapovijesti do najnovijih vremena, ukljuëujuêi tu arheologiju, etnologiju, antropologiju, lingvistiku, folklor, obiëajno pravo i dr. 61 Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, I.-VI., Beograd Koliko je ova armija bila proæeta duhom jugoslavenstva pokazao je TreÊi balkanski rat koji se je na tlu bivπe Jugoslavije vodio od godine, a kada je jasno i bez ikakvog okljijevanja stala na strani srpskog naroda u odbrani i ostvarivanju ideje Velike Srbije, zacrtane u Memorandumu SANU. 63 Ova enciklopedija ima dva izdanja u 10 svezaka. 64 O koncepciji znanstvenog ustrojstva ovog muzeja, inaëe u svijetu veoma poznatog i priznatog vidi: Mihovil MANDI, Zemaljski muzej u Sarajevu, Hrvatsko kolo. Knjiæevno-nauËni Zbornik. Knj. XIII, Zagreb 1932., Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, a koji je od glasio Glasnik Hrvatskoga dræavnog muzeja u Sarajevu, da bi nakon Drugog svjetskog rata glasio Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nova serija i to: Arheologija i etnologija. Ovaj Ëasopis je izlazio i na njemaëkom jeziku pod naslovom: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und Herzegovina. Herausgegeben vom Bosnisch - herzegowinischen Landes Museum in Sarajevo, Poslije Drugog svjetskog rata izaπla su dva broja na stranim jezicima pod naslovom Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch- Herzegowinischen Landes Museum, Sarajevo Bd. 1/1971, Bd. 2/1972. Glavni urednik bio je Zdravko MariÊ. 66 Alojz BENAC, Information sur l activite du centre d études balkaniques a Sarajevo, Conference internationale des Balkanologues..., ; V.»UBRILOVI, L Institute,