FRA BRANKO ŠUŠAK ( )

Транскрипт

1 Posljednji je ut viđen živ negdje oko iska FRA BRANKO ŠUŠAK ( ) Piše: dr. sc. fra Robert Jolić Osnovni odatci Petru Šušku i Mandi, r. Džajkić, iz Mokroga (Pribinovića), žua Široki Brijeg, 29. studenoga 92. rodio se sin. Nadjenuli su mu ime Ivan. Kršten je istoga dana u crkvi Uznesenja BDM na nebo na Širokom Brijegu. Poslije će Ivan stuiti u franjevački red i uzeti ime fra Branko. Imao je još jedno redovničko ime, fra Benjamin. Nakon učke škole završio je franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu ( ), a bogoslovni studij u Mostaru ( ) i Bologni, Italija ( ). Vojsku nije služio. U franjevački red stuio je na Humcu 6. kolovoza 93. Obukao ga je rovincijal fra Dominik Mandić. Zavjetovan je jednostavno 7. kolovoza 932. (rovincijal fra Dominik Mandić), a svečano 8. kolovoza 935. (rovincijal fra Mate Čuturić). Za subđakona zaređen je u Mostaru 20. veljače 937., a za svećenika 23. svibnja 937., također u Mostaru. ve svete redove odijelio mu je mostarsko-duvanjski bisku fra Alojzije Mišić. Nakon svećeničkog zaređenja dušobrižnički je djelovao kao žuni vikar na Čitluku ( ), Mostaru ( ) te kao žunik u Blizancima Krehinu Gracu (944./45.). U svibnju 945. uhitili su ga komunisti artizani negdje u loveniji i ubili na neoznatu mjestu. Bile su mu tek 33 godine. Prema Arhiv Provincije: Osobni karton; Imenik franjevaca, str. 55., br. 492.; A. Nikić, Hercegovački franjevački mučenici , Mostar, 992., str ; A. Marić, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Mostar, 2007., str ; A. Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007., str. 64.; Častimir Majić, U nebo zagledani, Viceostulatura mučeništva»fra Leo Petrović i 65 subraće«, Široki Brijeg Zagreb, 20., str ; Robert Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca, Franjevačka knjižnica, Mostar, 20., str

2 sjećanju rof. fra Vojislava Mikulića, fra Branko je bio»jednostavan i dobar redovnik i svećenik«. 2 To, međutim, komunistima artizanima nije bila nikakva zarjeka da ga usmrte u jednoj od stotina kolona smrti u svibnju 945. Školovanje i redovničko-svećenički život Nisam usio ronaći odatak gdje je Ivan Šušak ohađao učku školu, ali je to najvjerojatnije bilo u gradu Širokom Brijegu (Lištici). U franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu Ivan Šušak uisao se šk. 925./26. godine. Na žalost, nemamo izvješća o njegovu školovanju sve do 930. Tada ga nalazimo u 5. razredu i to među onima koji su usješno oložili oravni isit. Školske godine 930./3. Ivan je uisao 6. razred. 3 Iz jednog doisa iste šk. godine saznajemo da Ivan sve do 6. razreda nije bio sjemeništarac, nego vanjski đak. On je, naime, očetkom 93. molio rovincijala da ga rimi u sjemenište i novicijat. O tome je rovincijal tražio mišljenje urave gimnazije. Profesori su na sjednici od 3. ožujka 93. zaključili da ga se rimi na koncu školske godine i to ako rođe u školi i ako liječnik ronađe da je zdrav. 4 Na temelju objavljena gimnazijskoga izvješća teško možemo zaključiti kakve je ocjene imao iz ojedinih redmeta, ali znamo da je uućen na oravni isit iz matematike. Najviše je u svim razredima bilo roalih uravo iz matematike. Razred se sastojao od 26 učenika, a razrednik im je bio dr. fra Marijan Zubac. 5 God. 93./32. Ivan nije na Širokom Brijegu: tu je godinu roveo u novicijatu na Humcu, što znači da su rofesori dali ozitivno mišljenje unatoč tomu što je roao iz jednog redmeta. U gimnaziji je oet u šk. god. 932./33. Završio je 7. razred, čini se s dobrim usjehom. Uisan je kao fra Benjamin Šušak. U razredu su bila dvadesetorica, od čega jedanaestorica klerika. Razrednik im je bio fra Martin ota. 6 I osmi je razred fra Benjamin rošao s dobrim usjehom. U razredu ih je bilo samo 3, a razrednik im je bio dr. fra Arkanđeo Nuić. Nakon okončanja gimnazije navedeni su ristuili maturalnom isitu koji je trajao od 0. do 5. linja 934. Predsjednik isitne komisije bio je dr. Nikola Majnarić, izaslanik ministra rosvjete, doredsjednik dr. fra Krešimir Pandžić, ravnatelj širokobriješke gimnazije, a članovi dr. fra Oton Knezović (hrvatski jezik), fra Fabijan Paonja (ovijest i zemljois), dr. fra Arkanđeo Nuić (latinski jezik) i dr. fra vetozar Petric (francuski jezik). Fra Benjamin je maturirao s dobrim usjehom. 7 Nakon toga uisao je filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru. Maturirao je na Širokom Brijegu, a godinu dana roveo u novicijatu na Humcu. Tada je bio uzeo redovničko ime fra Benjamin. Od njih jedanaest u novicijatu, komunisti su ubili trojicu. Na temelju jednog doisa rovincijala fra Dominika Mandića vidljivo je da je Ivan Šušak imao neku manu na licu, možda neku izraslinu, a mu rovincijal uvjetuje rimanje u novicijat rethodnom oeracijom lica. K tome treba donijeti liječničku otvrdu da je zdrav te rije oblačenja obaviti duhovne vježbe. 8 Tako je uskoro (6. kolovoza 93.) Ivan stuio u novicijat i uzeo redovničko ime fra Benjamin. Godinu novicijata roveo je u humačkom samostanu (93./32.). njim je bilo još deset kolega: fra Bogdan Ćubela, fra Efrem Juričić, fra Dionizije Lasić, fra Vinko Petrović, fra Metod Puljić, fra Kornelije Ravlić, fra Krsto Ravlić, fra Gojko tojić, fra Jenko Vasilj i fra Bogomir Zloaša. Obukao ih je rovincijal dr. fra Dominik Mandić. Meštar im je bio fra Eugen Tomić st. Dvojica su naustila zajednicu (V. Petrović i E. Juričić; Juričić je kasnije ostao biskuijski svećenik, član Dubrovačke biskuije, umro 960. i okoan u Čitluku), jedan se oslije u Americi sekularizirao i djelovao kao biskuijski svećenik (Kornelije Ravlić), dvojica su reminuli kao mladi svećenici (G. tojić i B. Zloaša), trojicu su ubili komunisti artizani 945. (B. Šušak, M. Puljić i J. Vasilj), jedan je život roveo u Italiji i Americi (D. Lasić) dok su samo dvojica, fra 2 fra Vojislav Mikulić, Neke ojedinosti vezane za život i rad, djelovanje i osobna obilježja nastradalih članova Hercegovačke franjevačke rovincije u rošlom ratu (razgovor vodio fra Jozo Vasilj na Širokom Brijegu. veljače 986.), str. 7. (u Arhivu Viceostulature). 3 fra Ante A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, II, Franjevačka knjižnica, Mostar, 20., str. 480.; fra A. Marić, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, II, str Franjevačka klasična gimnazija s ravom javnosti na Širokom Brijegu, Treći izvještaj za školsku godinu 930./3., Mostar, 93., str Franjevačka klasična gimnazija s ravom javnosti na Širokom Brijegu, Peti izvještaj za školsku godinu 932./33., Mostar, 933., str Franjevačka klasična gimnazija s ravom javnosti na Širokom Brijegu, Šesti izvještaj za školsku godinu 933./34., Mostar, 934., str Provincijalov dois od 5. srnja 93. (Arhiv Provincije: P, sv. 9, f. 227). 39

3 Široki Brijeg 934./35. ili Mostar 935./36. Čuče: fra Petar Čakun (ili fra Efrem Jurčić?) i fra Emil tiić. toje slijeva: fra Jenko Vasilj, fra Zdenko Zubac (?), fra Bogomir Zloaša, fra Branko Šušak, fra Metod Puljić, fra Jerko Mihaljević, fra Bogdan Ćubela, fra Gojko tojić. Bogdan Ćubela i fra Krsto Ravlić, svećenički i redovnički život roveli u Hercegovini i tu reminuli. 9 Filozofsko-teološki studij fra Branko je zaočeo na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru. U rvi semestar uisan je 934./35. (tamo mu je redovničko ime uisano kao fra Benjamin). Imao je četiri redmeta: aologetiku, ovijest Crkve, secijalnu filozofiju i hebrejski jezik. Ocjene su mu dobar (7 ½) i 9 iz aologetike. Vladanje je vrlo dobro (2). U ljetnom semestru ima iste redmete i gotovo iste ocjene te uz to ascetiku (8). Vladanje je vrlo dobro (2). U drugoj godini studija (935./36.) slušao je redmete: veto ismo, dogmatika, moralna teologija, kanonsko ravo, ovijest Crkve, etika i ascetika. Prosječna ocjena je vrlo dobar (8). U ljetnom semestru redmeti su otuno isti, rosječna ocjena oet 8, iako ima jednu odličnu (9), ali sada ima čak četiri 7 ili 7 ½. Vladanje oet vrlo dobro (2). Treće godine studija u Mostaru (936./37.) u zimskom je semestru slušao veto ismo, dogmatiku, moralnu teologiju, kanonsko ravo, ovijest Crkve i secijalnu filozofiju. Ocjene 7 i 8, više rvih nego drugih. Iak bi zaključna ocjena bila 8, jer ima dvaut 7 ½, a dvaut 7 ¾. U ljetnom semestru olaže četiri isita: veto ismo (7), dogmatika (7 ¾), moralna teologija (7 ½) i kanonsko ravo (8). ada mu je u imeniku ime zabilježeno kao fra Branimir. 0 Tako je završio studij u Mostaru, a nastavit će ga u inozemstvu. Fra Branko je za svećenika zaređen rije nego je završio bogoslovni studij jer je tako u ono vrijeme bilo uobičajeno. Provincijal je za šestoricu klerika, među kojima je bio i fra Branko, 27. ožujka 937. tražio od v. Oca disenzu za svećeničko ređenje, vjerojatno od nedostatka dobi. Riječ je o fra Bernardu Katiću, fra Bogdanu Ćubeli, fra Dioniziju Lasiću, fra Metodu Puljiću, fra Gojku tojiću, fra Branku Šušku, fra Jenku Vasilju, fra Bogomiru Zloaši i fra Emilu tiiću. Za svećenika je zaređen 23. svibnja 937. Nakon toga je određen za studij u inozemstvu, kako je to bilo uobičajeno. U inozemstvu je ostao dvije akademske godine. Bilo je redviđeno da studij nastavi u Lyonu (Francuska). Tamo je trebao 9 Robert Jolić, Novicijat hercegovačkih franjevaca, Franjevačka knjižnica, Mostar, 2009., str Arhiv Provincije: Liber classificationum seminarii theologici in Mostar ab an. 895-(937), fol. 72, 74, 77, 80, 83, 85. Arhiv Provincije: P, sv. 8, f

4 oći s kolegama fra Gojkom tojićem i fra Kornelijem Ravlićem. Za njih je, kao i za neke kolege u druga mjesta, zatražena obedijencija od generala franjevačkoga reda. 2 Nije oznato kad su točno dosjeli u Lyon, možda u rujnu ili vjerojatnije u listoadu 937. Iak fra Branko u Lyonu nije ostao dugo. Pisao je o tome iz Bologne rovincijalu fra Mati Čuturiću 2. studenoga iste godine. Provincijal u Lyonu oslao ga je, naime, kući u Hercegovinu jer je bio odveć slab, dakle loša zdravlja. ad je u Bologni kod fra Bogdana Ćubele, svoga kolege, a bolonjski rovincijal nudi mu da ostane u njegovoj bogosloviji.»i meni se svidjelo i rado bi[h] ostao, jer se ja ne osjećam slabim.«moli rovincijala da mu to dousti. 3 Njegovu je molbu svojim ismom oduro i fra Bogdan Ćubela. 4 Na to je rovincijal odgovorio otvrdno te doustio fra Branku da može ostati u Bologni do daljnje odredbe. 5 I tako je fra Branko umjesto Lyona dosio u Bolognu, gdje je ostao do svršetka studija 939. U ljeto 938. njih su dvojica ošla na izlet u Rim. To im je doustio hercegovački rovincijal, a molio je i bolonjskog rovincijala da bi im doustio oći na taj izlet. 6 Njih su dvojica 8. srnja zahvalila rovincijalu što im je odobrio ohod Rimu. 7 Krajem 938. fra Bogdan je dostavio rovincijalu misne intencije kao trošak za studij. Uz to mu javlja o velikoj hladnoći u Italiji te šalje božićnu čestitku. Nastavlja:»tudeno, ali se tri hrvatski. Ja još mlad a oskačem da se ugrijem (da nije toga, Vi me oznajete, isto bi bilo), dočim Branko miran a njemu studenije.«8 Dušobrižničko djelovanje U Hercegovinu se fra Branko vratio sredinom 939. Imenovan je duhovnim omoćnikom na Čitluku. O tome je kasnije rovincijal obavijestio Isostavu banske vlasti, Odjel za vjere (23. veljače 940.). 9 Žunik na Čitluku bio mu je fra Bernardin moljan. Fra Branko je u Čitluku 8. srnja linja 94. Krstio je 07 djece te obavio dva vjenčanja. 20 Potom je tri godine bio žuni vikar u Mostaru ( ). Kroz to je vrijeme krstio 93 djece te obavio 6 vjenčanja. 2 Potom je 944. imenovan žunikom u žui Blizanci (Krehin Gradac). K njemu se uskoro reselio njegov bivši žunik s Čitluka fra Bernardin moljan. On je bio u mirovini na Humcu, a onda se, vjerojatno u kolovozu 944.,»radi teških časova koja roživljava naš samostan«, to jest nakon bombardiranja humačkog samostana, remjestio na Čitluk. Kako je, međutim, bilo redviđeno da će se tamo uskoro reseliti bogoslovi, on je molio rovincijala da se može remjestiti u Krehin Gradac. To mu je rovincijal odobrio. Provincijal iše kako je uvjeren da će ga žunik fra Branko»rado rimiti kao svoga nekadašnjeg gošara i kao našega uglednog člana«. Zanimljiv je i nastavak rovincijalova isma:»bratski Vas ozdravljamo i mnogo Vam reoručamo, da u Vašim svakidašnjim molitvama mislite na Provinciju i na sve njezine članove: da nas sve dobrota sačuva zdrave i čitave u ovim danima kalamiteta [nevolje] i nesreće cjelokunog čovječanstva.«22 Nema nikakvih daljnjih obavijesti o njihovu boravku u Krehinu Gracu. mrt Povlačio se s hrvatskom vojskom rema Austriji. Nije jasno gdje je ubijen. Neki su ga zadnji ut vidjeli u loveniji, neki u okolici iska. Uslijed kaosa koji je svakim danom ostajao sve veći, rovincijal je nastojao na svaki način ouniti žue koje su bile isražnjene zbog bijega ojedinih svećenika iz straha od komunista artizana ili nakon što su komunističko-artizanske snage zauzele ojedina mjesta. Provincijal fra Leo Petrović 3. siječnja 945. oslao je doise uravama samostana u Mostaru i na Širokom Brijegu o izvanrednu remještaju osoblja. Tako je fra Nevinko Mandić oslan za žunika zamjenika u Izbično, fra Čedo Škrobo u utinu na Rakitskom olju, fra Rajko Radišić u Ljuti Dolac, fra 2 Dois rovincijala fra Mate Čuturića generalu Reda od 0. srnja 937. (Arhiv Provincije: P, sv. 9, f. 44). 3 Dois rovincijalu od 2. studenoga 937. (Arhiv Provincije: P, sv. 2, f. 27). 4 Dois rovincijalu od 2. studenoga 937. (Arhiv Provincije: P, sv. 2, f. 26). 5 Provincijalov dois od 5. studenoga 937. (Arhiv Provincije: P, sv. 2 sis nedostaje jer je oslan fra Branku; o njegovu sadržaju znamo ukratko iz Urudžbenog zaisnika). 6 Dois bolonjskom rovincijalu od 5. srnja 938. (Arhiv Provincije: P, sv. 24, f. 26). 7 Dois rovincijalu Čuturiću od 8. srnja 938. (Arhiv Provincije: P, sv. 24, f ). 8 Dois rovincijalu od 23. rosinca 938. (Arhiv Provincije: P, sv. 25, f ). 9 Arhiv Provincije: P, sv. 29, f Žuni ured Čitluk: Matica krštenih žue Gradnići-Čitluk, sv. I ( ), str , sv. II ( ), str.. 4.; Matica vjenčanih žue Gradnići-Čitluk, sv. V ( ). 2 Arhiv žue Mostar: Matica krštenih, sv. X ( ); Matica vjenčanih, sv. III ( ). 22 Fra Bernardinov dois rovincijalu od 25. rujna i rovincijalov odgovor od 27. rujna 944. (Arhiv Provincije: P, sv. 44, f. 47). 4

5 Tugomir oldo u Konjic, fra Branko Šušak u Gorance, fra Celestin Raguž i fra Vinko Dragićević na Široki Brijeg da budu rivremeno na isomoć žunicima. Prvoj je trojici Ordinarijat odijelio otrebne jurisdikcije za uravu navedenih žua. 23 Nije mi oznato je li fra Branko uoće usio doći u svoju novu žuu; najvjerojatnije da nije. Prema nekim svjedočenjima i on se ovlačio red komunističko-artizanskom vojskom te tako konačno dosio u kolone smrti. O njemu je u imeniku zabilježeno samo toliko da je oko. svibnju 945. ubijen negdje u loveniji. 24 Dogodilo se to u njegovoj 33. god. života, 4. god. redovništva i 8. god. svećeništva. Postoje barem dva svjedoka koji su fra Branka vidjeli neosredno rije njegove smrti. Prva je s. E. V. koja je fra Branka susrela u isku na ovlačenju hrvatske vojske i naroda rema Mariboru, očetkom svibnja 945. jeća se i da joj je fra Branko nešto dao, ali ne zna više točno što te da je to bilo zadnji ut da ga je vidjela. 25 Drugi je hrvatski časnik Bože Jelić iz Trna kod Širokog Brijega koji svjedoči da je fra Branko, s brojnim drugima, dosio na Bleiburško olje gdje se hrvatska vojska 5. svibnja 945. redala Englezima, a ovi ih izručili Titovim komunistima artizanima, rotivno svim ratnim konvencijama, znajući kakva ih sudbina čeka. Jelić iše da se fra Branko nalazio na olju, u nekom šljiviku, sa skuinom hrvatskih časnika i dočasnika. njima je bio i dr. fra Bono Jelavić. Nakon što su im Englezi naložili da odlože oružje, redali su ih artizanima koji su odmah u blizini ubili četvoricu hrvatskih časnika, a ostale oveli u četveroredu. Fra Branka međutim više ne sominje, što znači da nije bio u njegovoj koloni, dok za fra Bonu kaže da je nakon koji dan odlučio sakriti se i objeći iz kolone jer više nije mogao hodati. 26 O fra Brankovu svršetku iše i dr. fra Častimir Majić:»U svibnju 945. ridružio se nereglednu mnoštvu hrvatskih izbjeglica rema Austriji i 5. dana istoga mjeseca osvanuo na zloglasnom Bleiburgu gdje je engleskom rijevarom izdan i redan Titovim artizanima. Oni su ga uključili u zarobljeničke kolone i nemilosrdno tri dana gonili kroz loveniju. Mučen i tjelesno iscrljen najvjerojatnije je stradao 8. svibnja kod Maribora u loveniji u 33. godini života u skuini ostalih hercegovačkih franjevaca, koji su odstranjeni kao zatrovana rana ljudske zloće. Njegovo asketsko tijelo retvorilo se u mrtvački skelet koji je oživio ovjenčan njegovim krjeostima i okrunjen krunom mučeništva koje vodi u život vječni na nebesima gdje vlada vječna ljubav i gdje ravda ne umire.«27 Iako je kristalno jasno da komunističko-artizanskim zločincima nije ni najmanje bilo važno je li netko, a ogotovo katolički svećenik, bio kriv, jer su oni jednako eliminirali i krive i nevine, kakvih je bila ogromna većina, iak je otrebno ostaviti itanje zbog čega je životom latio fra Branko Šušak, jedan od šezdesetšestorice žrtava komunističko-artizanskoga zločina nad hercegovačkim franjevcima. U svome nebuloznom 4-straničnom sastavku od naslovom Blajburg iz hercegovačkog ugla oznati artizan Jure Galić govori onešto i o svećenicima i njihovu djelovanju tijekom rata. Na jednome mjestu sominje i fra Branka:»U ovom vremenu veliki broj ustaških dužnosnika raznih nivoa, obrazovanja i zanimanja, a i katoličkih svećenika, obilaze sela, agituju i u tu svrhu obilato koriste mise i oltare, zatim zalaze u seoska domaćinstva i ri tome ljudima ukazuju na mesijsku i istorijsku ulogu ustaštva, Pavelića te veličaju Hitlera i Musolinija i nagovještavajući da će još u 94. godini biti završen rat. Kao o ravilu oni su u svojoj roagandi za sve dosadašnje ljudske atnje i nevolje otuživali komuniste i komunizam, Jevreje i jevrejstvo, rbiju i srstvo itd. Nemoguće je i ovom rigodom ne somenuti bar neka imena svećenika koji su se u tome od samoga očetka osebno isticala, a to su: fra Bogomil Zloaša, žunik sa Humca, don Jure Vrdoljak Biščević, žunik iz tudenaca, fra Bono Jelavić, žunik iz Vitine, i fra Branko Šušak, žunik iz Čitluka, don Ilija Tomas, žunik iz Kleaca, fra Tugomir oldo, žunik iz Čaljine itd, itd.«28 Ne ulazeći ovdje u ravoisne ogrješke ni u očite faktografske ogrješke (nr. ni Zloaša, ni Šušak, ni oldo nisu bili žunici, nego žuni vikari u navedenim mjestima), jasno je da Galić, u toliko uta okušanoj komunističko-artizanskoj rimitivnoj maniri, želi oravdati zločine nad nevinim ljudima. I drugo Galićevo nebulozno djelo Vrijeme i ljudi sominje fra Branka Šuška kao jednoga od organizatora ustaškoga okreta u Čitluku. Navodi se da je fra Branko bio žunik u Čitluku (što on nikada nije bio) te»ideolog i organizator ovog čitlučkog ustaškog jezgra«. Nešto oslije doslovno iše:»kad je u očetku 23 Provincijalov dois br. 5/45 od 3. siječnja 945. (Arhiv Provincije: P, sv. 49, f. 6). 24 Arhiv Provincije: Imenik franjevaca, str. 55., br E. V.: vjedočenje (23. siječnja 2009.), razgovor vodio fra Miljenko tojić, viceostulator (Arhiv Viceostulature ostuka mučeništva»fra Leo Petrović i 65 subraće«). 26 Jelićevo svjedočanstvo objavljeno u: Ivica Karamatić, Nezavisna Država Hrvatska tisućljetni domoljubni san, Vlastita naklada, Posušje, 203., str Častimir Majić, U nebo zagledani, str Jure Galić, Blajburg iz hercegovačkog ugla (rukois), arajevo, 2008., str

6 Poznati komunist Jure Galić kraj Drugog svjetskog rata dočekao je kao komunistički ilegalac na odručju zaadne Hercegovine i kao takav bio je uućen u mnoge tajne okuacije otočelo ubijanje rba, Mato Primorac organizuje jednu gruu čitlučkih vjerskih (sic!) zatucanih, neismenih i fanatiziranih mladića, naoružava njih dvadesetak, a Šimun Buntić istu takvu drugu, i obadvojica odlaze na istočnu stranu Neretve i malo je mjesta gdje je bilo rba u koja oni nisu dolazili i nad njima ravili zločine. Neskrivenu otoru i blagoslov u svemu davao im je čitlučki žunik fra Branko Šušak, ozivajući hrvatsku i katoličku omladinu da stui u ustaše, da se bore za hrvatstvo i za katoličku vjeru, tako da je u tu svrhu obilato koristio crkvu i oltar.«29 vakomu tko se bavi roblematikom Drugoga svjetskog rata, a osobito ulogom svećenstva u njemu, oznato je da je većina svećenika, i onda kao i danas, bila za slobodnu državu hrvatskoga naroda i za izlazak iz rostva u kojem je živio hrvatski narod u Kraljevini Jugoslaviji (kao i oslije u komunističkoj Jugoslaviji), te da su gotovo svi bili sretni zbog roglašenja Nezavisne Države Hrvatske u travnju 94., ali je isto tako činjenica da su se oni u najvećem broju ubrzo razočarali u olitiku Ante Pavelića i ustaša, oglavito uravo zbog rogona ravoslavnoga učanstva i besmislena ubijanja nevinih nekatolika. O tome, kao i o nastojanjima svećenikâ da u svemu iziđu na ruku ravoslavcima u Hercegovini i da ih zaštite, odlično je isao fra Tugomir oldo. 30 Galić otužuje fra Branka da je bio ideolog skuine ustaških zločinaca iz čitlučkoga kraja te tako i odgovoran za zločine koje su oni očinili u istočnoj Hercegovini nad srskim učanstvom. obzirom na to da Galić ne donosi nikakvih dokaza ni za jednu svoju tvrdnju, ni za tu da su navedeni ljudi iz čitlučkoga kraja stvarno ubijali rbe, a ogotovo za to da bi fra Branko imao ikakve veze s tim, njegove tvrdnje ne treba ni uzimati ozbiljno. One su roizvod njegove atološke ideološke mržnje na sve što je katoličko i sve što je hrvatsko. U svakom slučaju, ako je fra Branko i odobravao odlazak hrvatskih mladića u hrvatsku vojsku, u tome nema nikakva zločina jer je takav ostuak tih mladića bila njihova domoljubna zadaća (kao i njihovih otomaka u Domovinskom ratu). igurno je da ih fra Branko nije nagovarao na bilo kakve zločine niti ih odobravao, kao što je sigurno da daleko najveći broj hrvatskih vojnika nikada nije ni očinio bilo kakav zločin za razliku od komunističkoartizanskih»osloboditelja«kojima je riadao i Galić. A da su Galićeve konstrukcije uistinu lod naknadne ameti i okušaja oravdanja zločina nad nevinim svećenicima, najbolje okazuje i monumentalna zloknjiga njegova istomišljenika Viktora Novaka Magnum crimen u kojoj se ime fra Branka Šuška uoće ne sominje iako se sominje stotinu drugih svećenika kojima je krivica odmetnuta i izmišljena. Fra Branko je imao toliko veze sa zločinima da ga se nije sjetio ni Novak. Ali zato jest Jure Galić 60 godina oslije! Galiću se može ostaviti itanje bi li on i danas strijeljao fra Branka (i stotine drugih svećenika) bez ikakva suđenja i bez dokazane krivnje? Braneći ostuke svojih»drugova«iz 945., on neljudski oravdava stravične komunističko-artizanske zločine i okazuje da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada i da bi, kad bi za to imao mogućnosti, i danas ubijao i rogonio svoje neistomišljenike isto kako su to činili njegovi»drugovi«945. i u desetljećima koja su uslijedila nakon rata. 29 Jure Galić, Vrijeme i ljudi (svjedočenja), vjetlostkomerc, arajevo, 2005., str ; fra Tugomir oldo,»držanje katoličkog svećenstva u Hercegovini za vrijeme Drugoga svjetskog rata«, Hercegovina franciscana, 7, Hercegovačka franjevačka rovincija, Mostar, 20., str (rir. I. Šarac). 43

7 Dekret ae Urbana VIII. U skladu s dekretom ae Urbana VIII. i uredbom II. vat. sabora izjavljujemo da ne želimo reteći sud Crkve kome se otuno odvrgavamo. Riječi»mučenik«,»mučeništvo«,»čudesa«i slično imaju u ovom glasilu samo vrijednost ljudskog svjedočenja. glasilo Viceostulature ostuka mučeništva»fra Leo Petrović i 65 subraće«, VIII., (4), Široki Brijeg,, siječanj lianj, Glavni i odgovorni urednik: fra Miljenko tojić, viceostulator Lektura i korektura: Zdenka Leženić Adresa: BiH: Kard. teinca 4, Široki Brijeg HR: Humac,.., Vid Veza: tel.: (039) faks: (039) e-ošta: mostar@obijeni.info internet: Grafički rijelom i tisak: FRAM-ZIRAL, Mostar Glasilo izlazi olugodišnje: siječanj i sranj tare brojeve, osim ovoga osljednjeg, možete u df obliku reuzeti sa stranica ortala obijeni.info u oglavlju Izdavaštvo. Cijena ojedinog rimjerka: 3 KM; 2 KN; 3,75 EUR; 4,25 CHF; 6,50 UD; 6,50 CAD D ragi čitatelji! Riječ urednika fra Miljenko tojić Naizgled je rošlo tako mnogo vremena otkada su komunisti željeznom metlom očistili krajeve kojima su rošli i nad kojima su zavladali. Iak, sve je još, na žalost, svježe i utječe na naše živote. Kad čovjek o svemu razmisli, onda zaključuje da je to zbog toga što se dotični ni dandanas nisu okajali za svoja očinjena zlodjela. Umjesto toga oni govore o zastranjivanjima. Da ne bi! Hrvatska današnja historiografija sve više i više razotkriva to rikrivanje. Komunizam je bio zločinačka ideologija i želimo li narijed, trebamo se osloboditi njegovih naslaga. Jasno i bez ikakvih govornih smicalica. Hercegovačka franjevačka rovincija, odnosno Viceostulatura ostuka mučeništva»fra Leo Petrović i 65 subraće«, nema, stalno to naglašavamo, zadatak tražiti ubojice i isravljati ovijesni govor, nego među svojim ubijenim članovima ronalaziti tragove mučeništva. I to neumorno činimo, iz dana u dan. Ove godine obilježavamo 70. obljetnicu neravedna, ničim zaslužena, ubojstva naše braće. Program obilježavanja rotegnut ćemo kroz čitavu godinu i uz Božju omoć nadamo se da će biti bogat ili rimjeren, kako hoćemo. U sve sada i obilježavanje žrtvoslovnih mjesta. To je glede vanjskoga očitovanja. Što je s onim nutarnjim? Na to svatko od nas treba odgovoriti. U tom nesretnom Drugom svjetskom ratu ginuli su ne samo hercegovački franjevci nego i mnogobrojan uk Božji. Prisjetimo se svega toga u svojim srcima i nastojmo osloboditi svoju dušu za istinsku slobodu. Nju nam nije darovao nikakav komunizam ili antifašizam, kako sada vole govoriti, nju nam je darovao Bog reko krunice obješene o vratu naših bojovnika u Domovinskom ratu. Dok išem sve ovo, čitam što je kroz nekoliko zadnjih mjeseci Ministarstvo, nekada hrvatskih, branitelja, kojemu je riojen Ured za istraživanje komunističkih zločina, uradilo glede žrtava iz Drugoga svjetskog rata i oraća. Osobno je to ismo i itam se zbog čega o svemu nisam saznao iz medija koje redovno ratim? Očito im to ne odgovara. Moraju nešto raditi a kad je tako, neka se o svemu što manje čuje. Zbog svega nema ni govora o okou tih žrtava. Vjerojatno se, kao u rimjeru inca i Vrgorca, sve radi na brzinu i bez nazočnosti svećenika i javnosti. Na njihovu žalost sada ne mogu reći da nisu znali ili da sve rade stručno i o zakonu. U ljetošnjem broju Hrvatske vjernosti erom stručne osobe objašnjeno je koji bi se ostuak ri tome trebao rimijeniti. A njima je teško ročitati te dvije stranice???! Odgovoran je osao istraživati samo jednu žrtvu, a kamoli njih nekoliko stotina tisuća. Ali je i častan te to netko mora učiniti. Pomognimo koliko možemo i molimo se da uključeni u taj rad smognu snage sve obaviti kako treba. Bog i žrtve bit će nam zahvalni. Mir i dobro! Godišnja retlata (s oštarinom): BiH 7,5 KM; RH 33 KN; EU 7,5 EUR; CH 8,50 CHF; AD 3 UD; Canada 3 CAD lanje retlate, dobrovoljnih riloga... (s naznakom za Viceostulaturu i nakanu): a) oštanskom uutnicom b) UniCredit Bank d.d. Mostar, oslovnica Ljubuški: žiro-račun (BiH): devizni račun (inozemstvo): IBAN: BA WIFT: UNCRBA22 IN: IZ ADRŽAJA Iz ljetoisa 4 Podsjetnik 8 Povijesne okolnosti 24 Povjerenstva 27 tratišta 28 Istraživanja 30 Glas o mučeništvu Djela obijenih 44 Odjek u umjetnosti 47 Nagradni natječaj 48 Razgovor 52 Podlistak 57 3