SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Транскрипт

1 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI Anita Filipović DJETINJSTVO NEKADA ZAVRŠNI RAD Osijek, 2020.

2 Bez obzira na ono što čini, svatko na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u povijesti svijeta. Paulo Coelho ii

3 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI Preddiplomski sveučilišni studij Ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja DJETINJSTVO NEKADA ZAVRŠNI RAD Kolegij: Zavičajna povijest Mentor: doc. dr. sc. Hrvoje Volner Studentica: Anita Filipović Matični broj: 565 Osijek, svibanj, iii

4 SAŽETAK U ovom radu uspoređivat će se djetinjstvo nekada s djetinjstvom danas. Prvi dio čini teorijski dio koji nam odgovara na pitanje što je to djetinjstvo, a zatim slijedi opis djetinjstva 20. i 21. stoljeća. Za svako od razdoblja nabrojana su određena obilježja poput slobodnog vremena djece, brojnosti članova obitelji, uloge djece u kućanstvu te odgoj, obraćanje i ponašanje prema starijim članovima obitelji. U drugom dijelu provedeno je metodološko istraživanje. Uzorak je činio broj od 40 sudionika koji obuhvaća 20 sudionika starijih od 60 godina i 20 adolescenata koji su početkom godine bili djeca. Ispitanici su odgovarali na niz pitanja koja su obuhvatila njihovo viđenje i doživljavanje ranijeg djetinjstva. Svojim odgovorima upotpunili su ideje, praksu i kulturu djetinjstva, kroz prikupljanje podataka o različitim dimenzijama: izgledu, prehrani i stanovanju s posebnim naglaskom na prostorima namijenjenim djeci, podjeli poslova u obitelji i dječjim zadaćama, obrazovanju i slobodnom vremenu, dječjim pričama, pjesmama i vjerovanjima te mogućnostima odlaska liječniku. Provedena istraživanja dat će nam pobližu sliku kako je to nekada izgledalo tj. kako su ispitanici doživjeli djetinjstvo. Ključne riječi: dijete, djetinjstvo nekada, djetinjstvo danas iv

5 SUMMARY This thesis will compare childhood in the past with contemporary childhood. The first part is composed of a theoretical segment which answers the question What is childhood? followed by a description of childhood in the 20th and 21st century. Specific features are listed for each time period, such as children's free time, number of family members, children's role in the household, nature and behavior towards older family members. In the second part, methodological research was conducted. The sample consisted of 40 participants including 20 participants over the age of 60 and 20 adolescents who were children at the beginning of the 2000s. Respondents answered a series of questions which encompassed their view and experience of early childhood. With their answers, they complemented the ideas, practice and culture of childhood, all throughs the collecting of data about different dimensions: appearance, diet, living with special emphasis on spaces intended for children, chores, homework, education, free time, children stories, songs, beliefs and the possibilities of visiting a doctor. The conducted research will give us a closer picture of what "it" used to look like, i.e. how the respondents experienced their childhood. Key words: child, childhood in the past, contemporary childhood v

6 SADRŽAJ 1. UVOD PREGLED RELEVANTNE LITERATURE Definicija djetinjstva Djetinjstvo u 20. stoljeću Djetinjstvo u 21. stoljeću METODOLOGIJA ISTRAŽIVAČKOG RADA INTERVJU STARIJA GENERACIJA Ukućani, stambene prilike, prehrana i higijena Slobodno vrijeme, dječje igre i vjerovanja Podjela poslova, životinje i predmeti iz sjećanja Obrazovanje i odlasci liječniku INTERVJU NOVIJA GENERACIJA Ukućani, stambene prilike, prehrana i higijena Slobodno vrijeme, dječje igre i vjerovanja Podjela poslova, životinje i predmeti iz sjećanja Obrazovanje i odlasci liječniku REZULTATI ISTRAŽIVANJA ZAKLJUČAK LITERATURA PRILOG vi

7 1. UVOD Tema ovog rada je djetinjstvo nekada. Svi oni koji žive s bakama i djedovima ili oni koji su u čestom susretu s općenito starijim osobama, na meti su slušanja priča iz doba njihove mladosti. Iza takvih priča, koje neki slušaju rado, a drugi ne, krije se puno lijepih uspomena. Također, kriju se stvari koje se i dalje prepričavaju, a koje bi oni rado voljeli zaboraviti. Odrasli uvijek napominju kako je život današnjih generacija lagodan s obzirom na život kakvim su oni živjeli. Iz tog razloga nastaje zanimanje za ovom temom. U ovom radu istražit će se kako je izgledao život generacija prošlog stoljeća te će se usporediti s generacijama 21. stoljeća. Istraživanjem se nastoje obuhvatiti ideja, praksa i kultura djetinjstva, i to kroz prikupljanje podataka o različitim dimenzijama: izgledu, prehrani i stanovanju s posebnim naglaskom na prostorima namijenjenim djeci, podjeli poslova u obitelji i dječjim zadaćama, obrazovanju i slobodnom vremenu. Posebna se važnost daje osobnim iskustvima i viđenju vlastitog odrastanja iz perspektive sudionika. 1

8 2. PREGLED RELEVANTNE LITERATURE 2.1. Definicija djetinjstva Prema Babić (2014) dijete je mlado ljudsko biće koje uči, usvaja različite vještine te ulazi u proces odrastanja. Doba s kojim se susreće prilikom odrastanja je djetinjstvo Djetinjstvo je stepenica razvojnog i odgojnog procesa u kojemu dijete stječe kompetencije koje ga kasnije određuju kao odraslu osobu te mu omogućuju smislenu interakciju sa svijetom koji ga okružuje (Babić, 2014, 3). U djetinjstvu se stvaraju temelji za daljnji životni razvoj. Sve što dijete tada doživi i iskusi uvelike utječe na izgradnju karaktera. Babić (2014) navodi kako je djetinjstvo prije svega period, razdoblje u kojem se dijete razvija i raste. Navodi kako je to najljepše životno doba koje prati sreća, razigranost i zaigranost. Djetinjstvo se može podijeliti na : 1) rano, od 3. do 7. godine, 2) srednje, od 7. do 10. godine, 3) kasno djetinjstvo, od 10. do 12. godine (Vasta, Haith, Miller, 1998). Takva sistematizacija je određena prema brojnim socijalnim, mentalnim, emocionalnim, kognitivnim i kulturnim postignućima djeteta koja mu omogućuju budući razvoj (Vasta, Haith, Miller, 1998). U vremenskom periodu od treće do dvanaeste godine, psiholozi smatraju da se ostvaruju kontinuirano emocionalni, fizički, kognitivni i psihički razvoj. Djetinjstvo se mijenjalo kroz povijest. U protekla dva stoljeća radna obaveza djeteta bila je normalna svakodnevnica. Prema Rotenberg (2001) veliki dio stanovništva prelazi iz sela u gradove i zapošljava se u tvornicama. Članovi obitelji napuštaju svoje domove pa se obiteljski život drastično mijenja. To se nije odnosilo samo na muške članove već i na žene i djecu kako bi što više ekonomski doprinijeli obiteljskoj zajednici. U takvoj situaciji, članovi obitelji puno manje vremena provode zajedno pa je obitelj bila sve manje središte života njezinih članova. Djetinjstvo tada bilo je više ispunjeno radom nego igrom. Smatralo se da svaki član obitelji može pridonijeti te je posla bilo i za dijete kao najmlađeg člana i za oca kao najstarijeg člana. Time što su djeca postala radnici, sam pojam djetinjstva počeo je gubiti smisao, a time su i zanemarene potrebe djeteta kao slobodnog bića i njihov smisleni i slobodni razvoj. Počeli su se javljati pokreti koji su se zalagali za ograničavanje rada djece te poticanje privilegije obrazovanja djeteta. Newman (2011) navodi kako su prosvjetiteljska i romantička predodžba o djetetu rezultirale probuđenoj svijesti o potrebi ukidanja dječjeg rada koji je bio potpuno normalna pojama u industrijaliziranom društvu. Nije bilo čudno tada u tvornicama vidjeti radnika-dijete u dobi od 11 godina. Djeca su znala raditi jednako dugo i teško kao i odrasli. Pokreti su doveli do toga da se dijete gleda kao na dijete, a ne samo kao na radnu snagu. Prema Stearns (2010) razni međunarodni programi pružili su olakšanje djeci nakon Drugog svjetskog rata. Osnivanjem Ujedinjenih naroda donesena je Deklaracija o pravima djeteta. Cilj 2

9 tog dokumenta je zaštita položaja djece u svijetu. Između ostalog, djeca su dobila prava na odmor, igru i obrazovanje. Deklaracijom su djeca dobila svoja prava, no kako je cijela generacija naučena i odgojena po tom režimu, tragovi istog preneseni su i na slijedeće generacije. U narednim godinama obavezni rad u tvornicama zamijenjen je igrom, ali je i dalje veliki dio djetinjstva obuhvaćen obavljanjem poslova oko i unutar kuće Djetinjstvo u 20. stoljeću O djetinjstvu naših predaka slušali smo više puta. Središte svih tih priča bila je neimaština i težak život njihovih roditelja i njih samih. Margetić (2009) navodi kako je slobodnog vremena za igru tada bilo jako malo, najmanja djeca su imala obavezu pomagati u kućanskim poslovima, a od sedam godina pa na dalje čuvala su stoku, pomagala izvan kuće i nadgledala mlađu braću i sestre. Djevojčice od najranije dobi pomažu majci ili drugoj starijoj ženskoj osobi (baki ili starijoj sestri) u kućanstvu. Leček (1997) navodi kako su djevojčice i dječaci s 15 godina bili puna radna snaga, ali da se ta dobna granica često pomicala prema dolje. U obiteljima gdje nije bilo dovoljno odraslih, djeca dobivaju prva zaduženja čim su bila sposobna shvatiti što se od njih traži. Zbog velikog broja poroda i teških uvjeta života nerijetka pojava bila je smrtnost žena i odrastanje bez majke. Volner (2019) navodi kako je u Kraljevini Jugoslaviji prema popisu stanovništva iz godine 76,3% stanovništva bilo zaposleno u poljoprivredi dok je 10,73 % bilo zaposleno u industriji i obrtu. Primarni izvori novca obiteljima sa sela tada su bile životinje i poljoprivreda. Stoka je bila pomoć u obradi tla i ubiranju ljetine te je ostavljala tlo plodnijim nakon upotrebe stajskog gnojiva. Razni predmeti od životinja (vuna, koža) olakšavali su život stočarima (Mioč i sur., 2012). Volner navodi kako su šume tada bile značajne jer su ljudima služile za drvarenje i ispašu domaćih životinja U većem dijelu zemlje stoka se nije držala u stajama, već se tjerala na ispašu na zajedničke pašnjake i otvorene šume: U žirorodnim godinama tjeraju se svinje u hrastove i bukove šume u žir, a krajem ljeta trga se šumsko lišće za ishranu stoke preko zime. (Volner, 2019,39 prema Kolar-Dimitrijević, 1998) Govedarstvo je imalo višestruku ulogu: dobava namirnica (mliječni proizvodi), sirovina prerađivačke industrije, korištenje goveda za preradu manje vrijednih ratarskih proizvoda i trava s pašnjaka, proizvode najbolji stajski gnoj (Uremović, 2004). Svinjsko meso bilo je jedno od glavnih prehrambenih namirnica životinjskog podrijetla za prehranu ljudi. Seljaci su hranili svinje zbog dobre kvalitete mesa i brzog prirasta uz mali utrošak hrane. Također, osim mesa, uzgajale su se zbog masti, kože i čekinja. Kada bi djeca uhvatila ponešto slobodnog vremena, za igračke bi koristila sve oko sebe. Prilikom igre nije bilo podjele na djevojčice i dječake, mlađe i starije, već su djeca bila međusobno povezana, bez individualnih izdvajanja. Margetić (2009) navodi kako su igračke djeca najčešće izrađivala sama. Vjerojatno najpoznatija od njih je tzv. krpenjača, lopta načinjena od krpa s kojom su dječaci igrali nogomet. Osim nogometa, česte su bile igre lovice, a djeca su znala izraditi zviždaljke, praćke, puškalice. U tome su spretniji bili dječaci, a korišteni materijali su bili sve što ih okružuje: stare krpe, drva, gume i slične odbačene stvari (Dukovski, 1997). 3

10 U prošlom stoljeću prosječne obitelji imale su više članova. Djeca su imala više braće i sestra, baka i djedova pod istim krovom. Kako je djece bilo mnogo, u obitelji su vladala jasna pravila. Leček (1997) navodi kako veliki radni zahtjevi nisu ostavljali roditeljima puno vremena za brižnije bavljenje djecom. Intenzivan i težak rad od kojeg je obitelj preživljavala, u najvećoj su mjeri vršili otac i majka. Ukoliko su roditelji bili odsutni njihovu su ulogu preuzimala starija braća i/ili sestre. Djeca su često bila u podređenom položaju u odnosu na odrasle. U većini obitelji je bio običaj odvojiti odrasle i djecu pri objedu. Prisustvo roditelja u svakodnevnom životu djece imalo je utjecaj na autoritet i odgoj. Djeca su svoje roditelje oslovljavala s vi, češće nego s ti zbog poštivanja autoriteta i iskazivanja poštovanja. Prema Leček (1997) to je bilo prijelazno područje gdje su se nove generacije odgajale uz manji naglasak na poštivanje odraslih u obitelji: Mojega tate generacija, jeni su učili vi govoriti, on nas nie, mi smo rekli ti. A sused, čak je bil mlađi od tate, je učil svoju decu vi. (Leček, 1997, 236) Odlazak djece u osnovnu školu bio je neredovit, a najčešći razlog bilo je siromaštvo. Poneki roditelji čak i šezdesetih godina djecu nisu htjeli slati u školu jer su smatrali kako je korisnije da se djeca brinu o životinjama. Neprohodni i daleki putevi do škole također su sprječavali djecu od odlaska u nju. Roditelji su djeci radije davali kućanske poslove nego ih slali u školu. Spajić-Vrkaš (1996) navodi kako je u prvoj polovici i sredinom 20. stoljeća bila uočljiva razlika između dječaka i djevojčica u pogledu školovanja. Dječacima je češće bio omogućen nastavak školovanja dok su djevojčice ostajale raditi u obitelji. Profesor je tada bio cijenjen i izazivao je veliko poštovanje kod svojih učenika. Neposluh se kažnjavao packama. Bertoša (2008) navodi kako u selima nije bilo vodovoda te da se voda skupljala u rezervoarima za prikupljanje kišnice. Takva voda koristila je za napojiti stoku i za obavljanje higijene ukućana. Prema Mintzu (2004) drugi dio stoljeća obilježila je promjena stope nataliteta. Obitelji su počele smanjivati broj djece. Kako je donesena Deklaracija o pravima djeteta, roditelji više nisu mogli gledati na dijete kao na radnu snagu nego kao na odgovornost. Povećao se trošak, a smanjio se broj ukućana koji financijski doprinose obitelji. Promjene su bile neizbježne Djetinjstvo u 21. stoljeću Nove generacije zahvaćene su urbanizacijom Urbanizacija je najčešće i posljedica i uzrok dubokih društveno-ekonomskih promjena. Smanjivanjem uloge i važnosti sela, nestaje i značaj proširene obitelji, koja je obično bila proizvodno-potrošna zajednica, a dolazi do pojave tzv. nuklearne gradske obitelji, koja je potrošnoga tipa i najčešće ju čine dvije odrasle osobe, obično obje zaposlene, te jedno ili dvoje djece. (Ravlić, 1999, 207) Prema Car (2013) u zadnjih nekoliko godina djetinjstvo postaje znatno drugačije u usporedbi s djetinjstvom 20. stoljeća. Prelazak života u grad mijenja uvjete stanovanja. Veliki stambeni objekti bez dvorišta ograničavaju djeci prostor za provođenje vremena u igri. Broj ukućana u obitelji znatno se smanjuje, roditelji tada imaju više novaca za pojedino dijete. Kuće/stanovi u kojima obitelji borave prostrane su i uglavnom svaki član može pronaći svoj kutak. 4

11 Istraživanje iz godine, pokazalo je kako veliki dio djece ima svoju sobu Od godine raste udio učenika koji imaju vlastitu sobu, što navodi više dječaka no djevojčica (72% dječaka i 64% djevojčica u 2010., u odnosu na 66% dječaka i 57% djevojčica u 2002.). Ostali sobu dijele s nekim od ukućana. (Kuzman, Pavić Šimetin, Pejnović Franelić, 2012, 9) Mladi roditelji teže k tome da se osamostale te u ranoj dobi napuštaju roditeljske domove. Više članova obitelji je zaposleno, sve je manje domaćica te samim time smanjeno je i vrijeme koje roditelji provode sa svojim djetetom. Vrtići zamjenjuju tradicionalno čuvanje djece kod kuće sa svrhom da se što većem broju žena omogući sudjelovanje u socijalističkoj izgradnji zemlje. (Miljak, 1995, 602) Namjena dječjeg vrtića je odgoj, čuvanje i briga djece do njihove sedme godine odnosno do polaska u osnovnu školu. Od djece se vrlo rano zahtijeva stjecanje znanja. Posebno je posljednjih godina narastao strah da djeca neće iskoristiti kritična razdoblja i da će ih to onemogućiti u kasnijem akademskom postignuću. Kao rezultat tog straha, već s pet godina djeca se uvode u računalnu pismenost, uče (kroz igru) jedan ili dva strana jezika, idu i na gimnastiku, ritmiku, na tečajeve slikanja i brojne druge aktivnosti gdje prikupljaju za život neophodna znanja. (Bašić, 2011, 20) Bašić (2011) navodi kako dječji prostor za igru danas više nisu livade i travnjaci. Umjesto na otvorenom, prirodno područje za igru sve je više u zatvorenom prostoru: stanu i igraonicama gdje odrasli imaju potpuni nadzor. Današnje slobodno vrijeme malog djeteta preplanirano je već od prvih koraka te sve više prati dnevne, tjedne i mjesečne ritmove zaposlenih odraslih. Smanjuje se i vrijeme boravka u kući/stanu i općenito na jednom mjestu. (Bašić, 2011, 21) Samim time, o roditeljima može ovisiti vršnjačko druženje jer se djetetu svi prijatelji ne nalaze u blizini. Igra tada postaje ovisna o obavezama odnosno slobodnom vremenu roditelja. Gube se i prirodne površine za igru. Čak i na zelenim površinama stoji često natpis: zabranjeno hodanje po travi. Umjesto po travi, hoda se po tartanu. Dok su djeca ranijih generacija još p(rep)oznavala ptice i njihov pjev, danas prepoznavaju zvukove elektronskih uređaja. Elektronski mediji postali su nadomjesne bake. (Pahljina, 2018, 4) Devedesete godine 20. stoljeća donijele su nešto što je u potpunosti promijenilo igru i odrastanje te život općenito, a taj trend nastavio se i u novom stoljeću. Napretkom tehnologije, televizija postaje medij koji je neizostavan. Televizijski sadržaji mogu biti pozitivni, prosocijalni sadržaji, ali i štetni, tzv. isprazni sadržaji. Ono što se brojnim istraživanjima pokazalo je da su mnogi televizijski sadržaji prepuni nasilja, kako fizičkog, tako i onog psihičkog čiju štetnost nikako ne smijemo umanjiti. (Belcar, 2017, 6) Tijekom svog odrastanja, djeca razvijaju različite oblike medijske pismenosti. U suvremenom društvu djeca počinju doživljavati televiziju gotovo od rođenja, čak i ako je ona tek u pozadini. Kako djeca sazrijevaju, gledanje televizije se povećava zbog povećane razumljivosti. Pahljina (2018) navodi kako je...istraživanje u Njemačkoj pokazalo da djeca u dobi od 4 do 6 godina provode dnevno prosječno sat i pol ispred TV-a, a u dobi od 7 do 9 godina dva i pol sata. Domaće istraživanje pokazalo je kako dijete mlađe od 6 godina u prosjeku provede 3 sata dnevno gledajući televiziju, 2 sata u igri na vanjskom prostoru, a tri puta manje vremena provede čitajući ili da mu netko čita. (Pahljina, 2018, 312) 5

12 Prikaz nasilnog sadržaja, manipuliranje reklamnim sadržajima te općenito raznolik sadržaj, čine samo neke od čimbenika koji dovode do imitiranja istog, usađivanje negativnih odgojnih vrijednosti te povećane pojave agresivnosti i osjećaja straha. No, osim negativnih utjecaja, činjenica je i da mediji imaju pozitivan utjecaj na razvoj djeteta, koji je potrebno poznavati da bi se na djelotvoran način ti utjecaji mogli koristiti. Provođenje više vremena pred televizijom smanjuje djetetove tjelesne aktivnosti i povećava se rizik za pretilost. Masovno dominiranje medija, previše naglašen liberalizam, sve lakša dostupnost štetnog sadržaja i sve manja mogućnost kontrole znatno je pridonijela smanjenju samog trajanja djetinjstva koje nažalost polako nestaje. Također, pravilna i uravnotežena prehrana je važan aspekt zdravlja koji mnogi ljudi danas zapostavljaju. Užurbani tempo i drugačiji način života u velikoj mjeri negativno djeluju na prehrambene navike. Pretilost nastaje nezdravim stilom života konzumiranje pretjerano kalorične hrane kao i sjedilački način života u svakoj sredini, bez dovoljno kretanja i aktivnosti. U suvremenom dobu, broj pretilih se povećava. Slika 1. Udio pretile djece i djece prekomjerne tjelesne težine (Kuzman i sur ) Istraživanje koje je provelo Hrvatski zavod za javno zdravstvo pokazuje kako iz godine u godinu trend sjedilačkog načina života i nezdrave prehrane ostavlja posljedice na težini djece. Montignac (2005) povezuje pretilost djeteta s njegovim obrazovanjem, pretilosti djetetovih roditelja, prehrambenim navikama i tjelesnim aktivnostima. Autor ističe da tjelesno aktivnija predškolska djeca imaju manji udio tjelesne masnoće, veću aerobnu izdržljivost, bolju motoričku sposobnost i više motoričkih znanja. Godine provedeno je istraživanje u dvije gradske i dvije seoske škole s učenicima drugog i četvrtog razreda. Cilj istraživanje bio je istražiti koliko učenici mlađe školske dobi prepoznaju domaće životinje u gradskoj i seoskoj sredini. (Vinković, 2017, 26) 6

13 Slika 2. Rezultati istraživanja o domaćim životinjama (Vinković, 2017) U svrhu ovog rada, izdvojeno je pitanje Koje domaće životinje imaš kod kuće, u kući, u dvorištu ili na farmi? Istraživanje je pokazalo, kako se i pretpostavljalo, da je manje učenika koji imaju domaćih životinja u gradu. Najčešće životinje koje su naveli učenici iz gradskih škola su (navedene su redom po učestalosti ponavljanja u učeničkim odgovorima): mačka, pas, kokoš, ovce, konj, krava, pilići, pijetao, purice, koza, pčele (Vinković, 2017). Najčešće životinje koje su naveli učenici iz seoskih škola su (navedene su redom po učestalosti ponavljanja u učeničkim odgovorima): pas, mačka, kokoš, svinja, pilići, janje, guska, patke, krava, pijetao, prasci, konj, ovca, pura, koza, ždrijebe, jare, pačići (Vinković, 2017). Vinković navodi kako su učenici često navodili ribice, papigu i hrčka kao domaće životinje, ne videći razliku između njih i kućnih ljubimaca. S obzirom da je novo doba donijelo sa sobom drugačiji način života, djeca odrasla u gradu nisu bila u mogućnosti viđati domaće životinje i imati svakodnevni susret s njima. Zbog toga se ne može sa sigurnošću tvrditi kako djeca iz gradskih sredina ne poznaju domaće životinje kao djeca iz seoskih sredina. Djeca iz seoske sredine u svakodnevnom su kontaktu s domaćim životinjama i s obzirom na to može se smatrati kako baš ta djeca dobro poznaju domaće životinje. (Vinković, 2017, 1) U novije vrijeme, većina djece svoj prvi susret s domaćim životinjama ima u zoološkom vrtu. 7

14 3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVAČKOG RADA 3.1. Cilj istraživanja Temeljni je cilj istražiti kako je izgledalo djetinjstvo generacija prošlog stoljeća te ga usporediti s generacijama 21. stoljeća. U tu svrhu odabrana su specifična istraživačka područja kojima je vođeno istraživanje: - stambene prilike, prehrana i higijena - slobodno vrijeme, dječje igre i vjerovanja - podjela poslova, životinje i predmeti iz sjećanja - obrazovanje i odlasci liječniku 3.2. Predmet istraživanja Predmeti istraživanja prikazanog u ovom radu jest djetinjstvo i dijete Istraživačka pitanja IP1: Jesu li se promijenili običaji u životu djeteta nekada i danas? IP2: Izgleda li drugačije život današnjih i život prošlih generacija? 3.4. Istraživačka etika Na početku istraživanja ispitanici su obaviješteni o tome da će dobiveni rezultati biti iskorišteni u završnom radu koji se predaje na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku Metoda istraživanja U svrhu ostvarivanja navedenog cilja kao istraživačka metoda korišten je polustrukturirani intervju Instrument istraživanja Instrument istraživanja je intervju te korištena oprema za bilježenje audio zapisa. Pitanja intervjua kreirana su samostalno te pomoću stručne literature. Intervju se sastoji od 13 pitanja koja su vezana uz izgled, prehranu, stanovanje, poslove, obrazovanje i slobodno vrijeme djece Uzorak istraživanja Uzorak istraživanja je namjeran izborom sudionika na temelju određenih karakteristika omogućeno je prikupljanje informacija važnih za razumijevanje problema istraživanja. Uzorak istraživanja obuhvaća 40 osoba; 20 korisnika staračkog doma Treća sreća, starosti između 61 i 92 godine i 20 adolescenata koji su početkom godine bili djeca. 8

15 Ispitanici Godina rođenja Mjesto rođenja Spol A.P Vinkovci Ž A.B Tihaljina Ž K.M Teslić Ž A.M Cerić Ž D.K Krapinske Toplice Ž D.B Osijek Ž I.Š Odžak Ž M.N Cerić M M.P Donja Tramošnica Ž M.U Apatin Ž S.Č Imotski M T.P Donji Rujani Ž M.M Ivankovo Ž M.T Ernestinovo Ž M.Š Belišće Ž S.P Livno M Š.C Prelog Ž Z.Š Ljeskovac Ž I.K Crnići Ž J.G Martinci Miholjački Ž Tablica 1. Popis ispitanika korisnici starčkog doma Ispitanici Godina rođenja Mjesto rođenja Spol F.T Osijek M R.P Županja Ž D.G Osijek M M.V Osijek M M.K Osijek M M.V Osijek M A.F Osijek M T.H Osijek Ž J.Š Đakovo Ž V.P Osijek Ž M.M Osijek M M.T Rijeka M T.P Osijek Ž M.P Koprivnica Ž M.C Osijek M A.P Ljubuški Ž M.G Osijek Ž A.J Vinkovci Ž I.V Čapljina Ž R.K Mostar Ž Tablica 2. Popis ispitanika adolescenti koji su početkom bili djeca 9

16 Slika 3. Geografski prikaz mjesta odrastanja korisnika staračkog doma 10

17 Slika 4. Geografski prikaz mjesta odrastanja adolescenata koji su početkom bili djeca 11

18 3.8. Postupak prikupljanja podataka Nakon konstruiranja pitanja ispitanici su pristali sudjelovati na istraživanje. Poštovao se etički kodeks. Prilikom intervjuiranja osobe nisu bile vremenski ograničene, a zbog lakše koncentracije na slušanje, intervju je sniman mobilnim uređajem koji je upotrijebljen kao snimač zvuka. Također, sudionicima se dalo do znanja da u bilo kojem trenutku mogu odustati te ih se zamolilo da na pitanja odgovaraju istinito. 4. INTERVJU STARIJA GENERACIJA 4.1. Ukućani, stambene prilike, prehrana i higijena Mjesto rođenja i ukućani Svih dvadeset sudionika potvrdilo je kako je rođeno u kućnim uvjetima zato jer...to je bilo vrime tako. Undan nije bilo doktura ni bolnice. (I.K ) Majci su pri porodu pomagale babice ili žene iz susjedstva Majka dobije trudove, otac pozove susjedu, susjeda dođe i pomogne poroditi. Ugrije u loncu vode, odreže pupak i zaveže ga. (A.B ) Babice su obilazile po nekoliko sela, a kod nekih se na porodu nisi ni pojavile Babica dođe kad se dijete rodi, zapiše da je majka bila na pregledu iako ju tada prvi put vidi. (J.G ) Nakon poroda za majku nije bilo odmora, odmah je nastavljala s poslovima tamo gdje je prethodno stala Kad su se braća i sestre probudili, ono kao nešto krivi se 1 u bešiki, a mater je već dotlen pomuzla kravu, skuhala mlijeko, nadrobila kruh u šerpu. A rodila sam se u zoru. Zora je bila od tri pa na dalje. Isti tren nakon poroda se dizala i radila poslove. Nije bilo ni ležanja ni babinjenja. (I.Š ) Nije bilo čudno za vidjeti veliki broj ljudi u istom kućanstvu Svi smo živili u jednoj kući, materini i ćaćini rodijaci, nas ukupno 27. (I.K ) Obitelji su tada uglavnom bile velike Uvijek je u kući bilo tetkine i stričeve djece tako da nikada sami mi nismo bili. Nas je ukućana uvijek bilo jedno 17, 18. Bilo nas je po deset na doručku. Spavalo se po četvero u krevetu, dvije glave gore, dvije glave dolje na lepuški 2. Nas je bilo sedam sestara i tri brata, s tim da je osma sestra umrla, nakon tri mjeseca se razbolila i umrla. (A.B ) Sudionici navode kako su obitelji tada bile brojne, rađalo se puno djece. Jedna sudionica navodi kako je bila jedinica, a dvije kako su imale samo po jednu sestru. Ostatak sudionika imao je od troje pa do desetero braće i sestara. Veliki broj djece umirao je na porodu ili nekoliko dana nakon poroda U moje matere ih je bilo trinaestero dice, a ostalo ih svega četvero. (I.K ) Razlog visoke smrtnost djece bio je porod u kućnim uvjetima i bolesti koje su vladale, a za koje se nije znao lijek Dvoje braće umire od tifusa. Polusestra ga je isto dobila pa su onda rekli da svako jutro na tašte troši med i hren po jednu kašiku i to ju je izliječilo tako da nije zaglavila. (J.G ) S obzirom na veliku smrtnost, djeca su se krstila drugog dana od 1 Plače 2 Suho lišće kukuruza 12

19 poroda. Također, zbog velikog broja poroda, nerijetko su za vrijeme istog umirale i same majke Mama je umrla prilikom poroda s najmlađim djetetom, dijete je jedva preživjelo. Otac je sam odgajao i prehranjivao osmero djece. (M.T ) Sudionici navode kako ih je, dok su bili jako mali, čuvala uglavnom majka. Majka je malo čuvala djecu, a malo radila u i oko kuće. Ako je morala otići raditi u polje, djecu bi pričuvala susjeda ili netko od rodbine Mi smo imali jednu tetku, od oca sestru, koja se nikada nije udavala. Ona je bila glavna kućanica, mi bi rekli stopanjica, to je osoba koja je kuhala, dočekivala, bila je u kući glavna i nama kao druga mati. (A.P ) Kako se odrastalo, starija djeca preuzimala su brigu o mlađoj Čuvao me je tri godine stariji brat, kako je tko stigao. Djeca su čuvala djecu, tko je stariji taj čuva mlađeg. (I.Š ) Stambene prilike Sudionici su kuće opisivali kao skromne i bez previše komocije U kući smo imali dvije prostorije, mama i tata su spavali uz ognjište, a mi djeca smo spavali u drugoj sobi na krevetu po četvero u jednom ili po podu, ma svakako, kako se snađeš. U kući nije bilo nikakve komocije, ni nekakvih specijalnih prozora. Da se staklo razbije na kući nemaš ga gdje otići kupiti, moraš ići deset kilometara po jedno staklo i to pješke jer nemaš s čim drugim otići. U kuhinji je bila jedna polica koja se skoro pa nije ni vidjela od čađi jer je tu ognjište bilo. Unutra se držala đezvica s nekim filđanima ili nešto tako malo, to se kuhalo tada jako malo kave. Imali smo siniju 3 i tronožce. (A.B ) Podovi u kućama bili su ili drveni ili od čiste zemlje, a čistilo ih se metlom. Obitelji su se grijale na drva. Kupaonicu nitko nije imao, nužda se obavljala u vanjskom toaletu. Jedan od sudionika navodi kako u početku obitelj nije imala ni vanjski toalet Nužda se obavljala oko kuće i u polju. (S.P ) Struje također nije bilo Svitlo smo imali od sviće na vosak i od venjera. (I.K ) Djeca su sobu dijelila s drugom braćom i sestrama, a bilo je i slučajeva u kojima su uz braću i sestre dijelila i s roditeljima Mama i tata su na nekom krevetu spavali, a mi smo spavali ko sardine na krevetima svi zajedno. (M.U ) Sobe u kojima se boravilo bile su minimalistički opremljene U sobi sam imala krevet, ormara nije bilo, zabije se esker i na to se vješala roba. A u kovčegu su stajale sitne stvari. (T.P ) Kreveti su bili drveni, no umjesto na madracima, spavalo se na platnenim vrećama napunjenim perjem od kukuruza, a zimi vunom Bili su tkani jorgani, s njima se pokriješ. (I.Š ) Dvoje sudionika navodi kako uopće nisu imali krevet Spavali smo na slami koju smo prekrili s plahton. (S.P ) i Spavali smo na zemlji. (I.K ) S obzirom na brojnost obitelji i na manjak broja prostorija, prostora u kući za igru nije bilo. Sudionici navode kako su najviše vremena u igri provodili izvan kuće Higijena S obzirom da nije bilo vodovoda, sudionici navode da se voda uzimala iz bunara ili da se koristila kišnica. Svi su morali štedjeti s njoj jer je ista služila za piće, za pripremu obroka, za stoku, za navodnjavanje polja i za održavanje higijene. S obzirom na brojnost članova i nedostatak vode, kupanje je bilo jednom tjedno kod gotovo svih ispitanika Ako je bilo vode umiješ se, opereš oči i malo se počešljaš ako si imao nekakav češalj. Koliko se sjećam okupaš 3 Bijeli okrugli stol 13

20 se u čatrnji 4 gdje se skupljala kišnica. Vode nije bilo za kupanje svaku večer jer se čuvala za piće. U istoj vodi se kupalo petero, šestero. (A.M ) Za kupanje im je služilo veliko drveno korito. Voda bi se ugrijala na peći i takva topla poslužila bi za ispiranje. Šamponi nisu postojali Sapune smo pravili od svinjske masti i žive sode. (J.G ) Kupanje je često bilo nedjeljom jer se ponedjeljkom išlo u školu. Sudionici navode kako je to njihovo kupanje zapravo više bilo podapiranje. Jedna sudionica navodi kako su im i bare poslužile za kupanje Kupali smo se i u barama. Zimi se bara zaledi pa smo razbijali led kako bi došli do vode. Takva voda bila je kao kišnica i u njoj smo prali kosu. Puno je drugačija voda od bunarske. (M.T ) Vodila se briga i o higijeni zubi iako u to doba nisu postojale paste za zube Zube smo prali tako što na prst staviš soli, to te mati natjera, istrljaš zube i malo ispereš. To te natjera, nismo mi to volili. (D.K ) i Kod nas su stariji ljudi svaki dan kuhali žganjce i onda su ti žganjci bili dobi za zube i nikad se nije ništa zadržavalo na zubima, oni su dosta čistili. (T.P ) Većina sudionika navodi kako se s četkicom za zube srela tek u odrasloj dobi. Odjeća se prala ručno Odjeća se nosila u pletenim košarama na jezero te se tamo prala kada je bilo toplo vrijeme. Kada je bilo hladno, išlo se po vodu pa se ta voda grijala na šporetu. Odjeća se prala domaćim sapunom koji smo sami pravili od svinjske masti, sode, soli i mirisnih biljaka. (Z.Š ) Nešto kasnije pojavljuje se prašak za rublje Veš se prao u Radion prašku. Bio je skup pa se stavljalo po trunčić. Usput je bio i sapun pa gdje je fleka da se malo natopi. (D.K ) Sudionici navode kako se pepelom pralo bijelo rublje jer je on dobro skidao mrlje Veš se prao u veš loncu, posteljina se parila u škafu s pepelom i domaćim sapunom jedan dan, a drugi dan se pralo. (M.Š ) Oprano rublje sušilo se obješeno preko ograda Hrana Sudionici navode kako se živjelo od onoga što si si sam stvorio i posadio, nije bilo raznovrsne hrane. Njihove obitelji imale su vrtove u kojima se nalazilo povrće i voće. Držali su u štalama i životinje koje su im služile za konzumaciju, ali i za prodaju. Nedjelja je uvijek bio dan odmora, dan kada se nije radilo ništa, osim onog što se moralo iz dana u dan poput nahraniti stoku. Obitelji su se tada međusobno više družile, a majke su imale više vremena za pripremu boljeg ručka Nedjeljnji je ručak bio poseban, samo on. Ona je bila kao nama danas kada slavimo Uskrs, Božić. Ne kažem da se bezveze jelo između, ali nedjelja je bila posebna. Mama se taj dan posebno posvetila ručku. (A.P ) Meso se najčešće jelo samo nedjeljom. Čuvalo se u bunarima jer nije bilo hladnjaka, a bunari su bili najhladnija mjesta. Mali broj ispitanika navodi kako su znali jesti meso nekoliko puta tjedno jer su se radili teški fizički poslovi za koje je bila potrebna snaga. Jedan od sudionika navodi kako je meso za njega bio luksuz Pura, kruh i mlijeko bile su glavne namjernice. Meso se jelo jako rijetko, najviše slanina. Bolji komadi mesa nudili su se lugaru, kopačima. Djeca su jela ono što ostane. Luksuz nam je bilo sve. (S.Č ) Preko tjedna najčešće su se jela variva Jeo se žbun, jelo koje je slično današnjem poriluku, samo onako malo više na divlij način. Bilo je više vode nego ičeg unutra. Dobiješ komad kruha i malo te čorbe. (A.B ) Sudionici navode kako 4 Bunar 14

21 su se prehranjivali hranom iz prirode, navodeći šparoge kao jednu od glavnih namirnica i puževe kao drugu. Kruha su uvijek imali, pravio se domaći Peklo se u peći na drva. Nije undan bilo pekare nego sam pečeš kruv. (I.K ) Sudionici navode kako se nisu najeli slatkoga u djetinjstvu Slatkog nije bilo nego mama umuti jaja, šećera, malo brašna i tako tepsiju ispeče, zalije nam sa slatkom vodom. (I.Š ) Najviše su jeli onoga što je priroda dala jabuke, kruške, šljive, kupine, šipak. Nedjeljom i u vrijeme blagdana majke su znale napraviti medenjake, krofne, orahovnjaču. Jedna od sudionica sjeća se da je nekada jela bombone Slatkiša slabo, to kad idu babe daleko, bio je dućan u drugom selu pa smo vikali kupi mi šekerića 5. Nisu bili tako skupi, jer da jesu ne bi nam one to kupovale. (J.G ) Druga ispitanica pamti kako je slatko bio veliki luksuz Nismo nikada imali slatkiše, bili smo presretni kada smo mogli pojesti kocku šećera i to smo jednu kocku dijelili na četiri dijela. (M.P ) Sudionici su znali skupljati voće koje se u jesen sušilo pa bi se kroz cijelu zimu radio kompot. S tim su se također znali zasladiti Slobodno vrijeme, dječje igre i vjerovanja Slobodno vrijeme Slobodnog vremena nije bilo puno, pogotovo za one koji su bili među starijom braćom i sestrama Nisam imala puno slobodnog vremena jer sam bila najstarija.uz to što sam čuvala mlađu braću, radila sam i sve kućanske poslove. Mama me probudi rano ujutro jer ne stigneš obaviti sav posao po danu. Nismo imali sata, pijetlovi su pjevali, a to je bio znak za ustajanje. Idemo šit, plest. Dignemo se, a meni se zijeva, spava. Nekad me mama čak znala probuditi oko ponoći misleći da je zora jer su pijetlovi nekad znali pjevati ranije. (T.P ) Sudionice se prisjećaju kako su vodili stoku na pašu pa su se u međuvremenu igrali ili izrađivali igračke, ako je bilo materijala Pravili smo bebe od krpa i s time se igraš, drugo nije bilo. (A.M ) Navode kako se tada jako cijenila nedjelja jer je predstavljala dan odmora Mi nismo baš radili na zemlji, to su većinom roditelji. Ono malo kuću očistiš, znali smo se dnevno igrati lopticom, s nekom konzervom kad netko pojede, to je bilo veliko. Nedjeljom je obavezno bilo igranje. Nedjelja je svima bila dan za odmor, ideš u crkvu, ručaš i igraš se po cijeli dan. (D.B ) Dječje igre i igračke Sudionici navode kada su se mogli i smjeli igrati da bi se najčešće igrali u dvorištu Nisam imao igračaka nikakvih, mi djeca smo si sami pravili igračke. Pravili smo od kamena, imali smo u jednoj pečini mliječni kamen koji smo nožićem obrađivali i pravili klikere. Bilo je puno voća pa nam je to isto koristilo za igru. Npr. od kupina smo si pravili brkove. (S.Č ) Nije bilo igračaka pa su za igru koristili sve oko sebe pijesak, kamenje, travu, blato Pamtim igru piljaka. Jedan okrugli kamen se uzme pa se baci u zrak, onda dva, onda tri, onda četiri. Onda se kao kroz kapiju probacivalo. To su bile najčešće ljetnje igre. (M.N ) Djeca su tada improvizirala igračke od svega što su mogla Nakon svinjokolje, uzme se mjehur koji se napuše, stavi se na drvo da se osuši pa smo s tim igrali odbojke. To nam je služilo kao lopta. 5 Bomboni 15

22 Ako smo imali kakvu najlonku ili čarapu, stavili smo papira akoga je bilo pa nam je to isto znalo služiti kao lopta. Onda smo imali klise, pravili smo ih od jasenova drveta, to bude jedan mali štap, jedan veliki štap onda se to bacalo, kao sistem današnjeg golfa. (D.K ) U vrijeme svetog Jure pravile su se trube Sveti Jure je bio znak za sviranje. Tada je najmekša i najlijepše drvo, kad možeš koru odvojiti od debla. (Š.C ) Navode kako ideja za izraditi igračku nikada nije nedostajalo, više je nedostajalo slobodnog vremena u kojem bi se igrali s istom Imali smo konje i krave pa ih je brat čistio svako jutro i skupljao njihovu dlaku. Onda kada nakupi, ne znam kako je to pravio, jel kvasio ili što li već, napravi nam tak lopticu kao sad tenisku. Isto smo se igrali jedan mali klipić i jedan veliki štap pa stavimo na nešto i onda bacamo tko može dalje. Onda se tu znalo dogoditi da te udari u glavu, u oko. U prašini smo pavili kućice, putiće. (I.Š ) Lutke nisu imali, mama nije imala vremena praviti ih ni da je htjela jer nije bilo materijala. Popularne igre, svi se slažu, bile su igra lovice i igra žmire pogotovo u vrijeme zalaska Sunca Priče i vjerovanja Nekoliko ispitanika navodi kako su ljudi vjerovali i pričali o vilama U našem kraju bile su velike stijene isklesane u obliku pravokutnika, to je bilo naslagano i tu su navodno vile živjele. Netko ih je čak i vidio. Jedna noga joj je magareća, a druga ljudska. One su bile dobre, sakrivale su se od ljudi. Navodno su one sazidale te stijene. To i dan danas stoji tako složeno, to ne možeš zamisliti. Kada bi se ušlo u te stijene, govorili su da se tamo nalazi bure zlata, bure ovoga, bure onoga. Trebaš samo ući unutra, a nitko nikada nije ušao. (A.B ) Ostali govore o vilama Tata je pričao da je moj stric obolio kao dječak, nije mu bilo spasa, svukud je hodao po bolnicama. Noga ga je zabolila odjednom. Onda su išli tražiti na babinski sve igovorili da je on naišao nekad po noći na vile koje igraju kolo i da se tako razbolio. On je godinama ostao na kraju nesposoban, bez ičeg, bez ikakvog razloga. (I.Š ) i Stariji ljudi su znali pričati da su vidjeli vile. Jedna žena je pričala kako je spavala uvečer, a prozor otvoren širom. Vile su ušle i igrale kole na sred sobe. Kad su vidjele da ih je vidjela, na brzinu su izletile kroz prozor. Jedan čovjek je noću išao i onda ih je viđao kako igraju kolo na sred pašnjaka. Vile nikome ništa nisu loše napravile, samo nisi smjeo reći vidi je!. Kažu jedna cura je rekla Mamo, eno vidi je, cura u bijelom sjedi na šljivi. I odmah, kažu, ostala joj usta nakrivo. (J.G ) Sudionici navode da su odrasli toliko životopisno pričali priče da su im sve povjerovali. Osim vila, pojedinci se sjećaju priče o djetetu iz šume i čovjeku sa šeširom Rade ljudi do kasno i vraćaju se šumom i odnekud krivi se 6 dijete, recimo beba neka u brdu gore. I onda te ona doziva mama,mama, a to su smatrali da su to bila djeca koju su roditelji ostavili, koji nisu došli na svijet po bračnim zavjetima. Onda sretnu čovjeka sa crnim šeširom, tada nije ni bilo šešira, pa te prepadne, pa ti nešto pretrči preko puta. (T.P ) Dok dio sudionika navodi kako ih odrasli nisu plašili, dio navodi kako su ih najviše plašili s vjerskim stvarima Plašili su nas s tim da će doći vrag po nas, moli se, uvijek se moli. (Š.C ) Vjera je tada ljudima puno značila, a crkva je bila mjesto gdje su se svi svake nedjelje okupljali Učili su me da moram biti dobra jer Bog sve vidi. Kada sam pitala kako će zapamtit sve, mama je govorila da, kada ljudi dođu pred Boga, on im pokaže dlanove i da se na njima vide svi grijesi. Kada bi grmjelo, stari bi rekli da Bog kara zločeste. (M.M. 6 Plače 16

23 1945.) Navečer bi se pjevali crkveni uspjevi, a brojalica i pjesmica kojih se ispitanici sjećaju su zapravo molitve koje su ih učile bake. Kada se imalo vremena, navečer bi se sjelo i pričale bi se priče ili nekakvi doživljaji. Djecu je to zabavljalo. 4.3.Podjela poslova, životinje i predmeti iz sjećanja Podjela poslova Svi ispitanici navode kako su morali pomagati roditeljima u poslovima u i oko kuće. Uloga djeca bila je pomoći roditeljima kako bi svi živjeli što bolje i kvalitetnije. Kako koje dijete poraste, postajalo je radna snaga Djeca su najčešće čuvala stoku, ovce koze, to smo imali. Krave odvedeš na pašu, zavežeš za neku ogradu, njih baš nitko nije čuvao. I ako se išlo u lozu, onda su djeca čupala travu. (M.M ) Ako su djeca imala nešto za zadaću, to su pisala dok su čuvala životinje. Osim pomaganja oko stoke, djevojčice su više nego dječaci pomagali u održavanju higijene kuće Većinom smo sestra i ja prale veš, suđe, čistile smo kuću i dvorište, a tata i braća su bili u njivama. (M.P ) Roditelji su se brinuli da obitelj uvijek ima spremna drva za ložiti zimi, vodili su brigu o rasadi kako bi obitelj imala od čega preživjeti. Preživljavalo se od onoga što si imao Živjeli smo od prodaje duhana. Duhan se jednom godišnje vozio na vagu, a ona je tada bila u tri mjesta. To je najčešće bilo prije Božića. Kad stari vagne duhan, dobijemo po jednu naranču. To nam je bio blagoslov vage, delikatesa. Za te novce kupe se mekinje, sol, brašno, šećer. (A.B ) Svi poslovi koji su se obavljali oranje, sijanje, košnja obavljali su se ručno. Djeca su morala biti poslušna i raditi sve što se od njih traži Životinje Sudionici navode kako su se od životinja prehranjivali Nije bilo kupovanja, što si imao to ti je to. (Š.C ) Magarci i konji bili su glavno prijevozno sredstvo Mi smo imali po 30 ovaca, 10 koza, 2 krave i magarca Kenjca. To je bilo naše blago i živjelo se od toga. U našem kraju nije bilo ni gusaka ni pataka. Kod nas su bile samo kokoši, ostalo nije moglo opstati. (A.B ) Sviježeg mesa nije bilo za kupiti pa su životinje koje si imao služile za osobnu konzumaciju...osim kad se kolje tele, onda se pozove cijelo selo pa oni uzmu svatko sebi dio teletine pa kad oni kolju tele onda mi to između sebe opet podijelimo. (M.T ) Tko je imao kravu, morao ju je pomusti svako jutro. Od dobivenog mlijeka pravio se sir i putar. Osim za konzumaciju, životinje su koristili i kao pomoć u obradi zemlje oranje. Uz domaće životinje, držali su i mačke i pse Imali smo pse, ali nismo ih mi mazili, oni su nam bili da čuvaju ovaca od lisica. (S.P ) Psi su također čuvali dvorišta, a mačke lovile miševe. Jedna od sudionica sjeća se kako je imala neobičnog kućnog ljubimca Kada je Drava narasla, našla se jedna mala lisica na malom brijegu okruženom vodom i meni je moj tata to donio. Pripitomili smo ju i ja sam spavala s njom. Bila je naš kućni ljubimac. (M.Š ) Predmeti iz sjećanja Sudionicima je postavljeno pitanje za koji predmet mogu reći da je bio najvažniji njihovoj mami, baki, djedu, tati. Dobiveni odgovori razlikuju se, za svakakoga je nešto drugo najbitnije. U većini slučajeva, radilo se o nekakvom alatu koji je bio neophodan za obavljanje poslova. 17

24 Sjekira je bila jako važna jer da nju nismo imali ne bi se ogrijali zimi. Važne su bile i vile jer smo njima kupili sijeno i punili hranilicu stoki. (J.G ) Igla i konac su bili važni. Mama nam je šivala i pravila odjeću, popravljala rupe kako bi se nešto nosilo što duže. Da nije bilo igle i konca hodali bi pokidani. (T.P ) Baki i mami je bila važna kuhinja i sve u njoj. (A.P ) Šporet je bio važan jer je služio kao izvor topline. (S.P ) Sijala se konoplja. Žene požanju konoplju i povežu u neke snopiće. Onda pokisele, zatim se susi. Najčešće navečer kad sve porade žene to tuckaju dok tvrdi dio ne ispadne. Onda uzmu češagiju 7 pa se kasnije prelo. Tkale su sebi suknje i košulje, muškarcima gaće. Prvo ih nose čača i mater, a onda djeca. Tata je uvijek imao kosu i lopatu. (I.Š ) Slika 5. Vunena tkana torba U našem kraju su se uzgajale ovce pa je mama prela vunu tako da recimo da je važno bilo vreteno i kudelja. To je bio glavni alat žena uvečer kad sjede. Pet žena sjedi i svaka prede nešto. Od te vune su se štrikali džemperi, pravili pokrivači, terluci, čarape jer vuna stvara toplinu. (A.B ) 7 četka za češanje stoke 18

25 Slika 6. Vunene čarape Djed je volio bukaru iz koje se pilo domaće vino. Tata je kasnije imao svoju, a danas još uvijek ja imam svoju. Samo nju sam dao izraditi prije nekoliko godina, nije jako stara. (S.Č ) Slika 7. Bukara 19

26 Valjak i korito za ravnanje i plahte od domaćeg platna. Na korito se razvuče plahta, iznad se stavio valjak na kojeg su djeca sjela zbog težine, a baka bi gurala valjak. Valjak se nije kotrljao nego je klizio naprijed nazad. (D.K ) Tačke s drvenim točkovima u kojima smo se vozili mi djeca, a starijima su služile za prijevoz vreća, kukuruza, žita, krumpira. Pamtim i peglu na žar. Pegla je imala proreze da se vidi jel žar žari. Žar se uzimao iz peći iz koje se ložilo. Peglom se prvo mahalo lijevo, desno da se žar raspiri, zatim bi se peglalo preko mokre krpe. (M.U ) 4.4. Obrazovanje i odlasci liječniku Obrazovanje Učitelj je bio jako cijenjen, a većina je učila iz strahopoštovanja Nisam volio ići u školu zato jer su nas dosta tukli. Samo ako si nešto malo skrivio morao si ispružiti ruku i dobio bi packe, a nas dečkiće uhvatilo bi za zulufe i onda bi te podigao i opalio šamar. (S.Č ) Neznanje se tada nije podnosilo, a učitelj je imao dozvolu udarati učenike koji nisu znali odgovor na pitanje Nama je učitelj naredio da napravimo metar od drveta. Ocjenio nam je uratke a jedan je ostao kod njega za nas koji nismo bili dobri. (A.P ) Nadzornik je dolazio u razred nadgledati da li učitelj dobro radi Ako ti ne znaš nešto odgovoriti, učitelj odredi koliko udaraca trebaš dobiti. Ako izmakneš ruku, dobiješ po prstima što bude još gore. (Š.C ) Većini sudionika škola je bila jako daleko. Morali su kilometrima pješačiti do nje Do škole sam imala pet kilometara, to je bio prteni put, kamenjar, kroz šume, tražio se uvijek nekakav najkraći put. Nije bilo asfalta, bilo je puno blata. (Z.Š ) Najstarija sudionica prisjeća se kako je morala raditi, u sklopu nastave, kod učitelja u vrtu Imali smo raditi po bašćama od učitelja. Učili smo kako se sadi, kako se prave gredice, putići, kopali smo, gledali smo kako se sije. To kad idemo već u drugi razred, u prvom smo učili čitati i pisati. (J.G ) Pojedinci pamte kute koje su se nosile kako bi svi bili jednaki. Sudionici su voljeli ići u školu jer je odlazak u nju značio da ne moraju raditi. Predmeti su bili slični kao i danas, imali su domaćinstvo na kojem su učili kako uvući gumu u hlače, kako sašiti gumb i sl. Od školskog pribora imali su olovke, pero s tintom i bilježnice Svaki dan smo dobivali štivo koje smo trebali naučiti kod kuće. Drugi dan kad dođeš onda čitaš. Bilježnice i olovke su u školi stajale. Imali smo redare koji podjele bilježnice ako imaš nešto pisati kod kuće. (K.M ) U sklopu škole imali su i doručak U školi smo dobivali doručak, on se plaćao. Plaćao je tko je mogao platiti, ali se uvijek našlo i za one koji nisu - četvrt bijelog kruha i mlijeko. Tome smo se najviše radovali. (K.M ) Tri sudionice navode kako uopće nisu išle u školu Voljela sam ići u školu, samo nisam imala mogućnosti ići. Morala sam čuvati braću i sestru. Mama je učitelju nosila i šunke i sira i svašta samo da me ispiše. Nisam mjesec dana išla, nisam naučila ni pisat. Čak uz braću i sestre nisam naučila pisati i čitati jer nisam imala vremena. (T.P ) Njihovi roditelji su smatrali da je potrebnije da one budu kod kuće i da pomažu. 20

27 Odlasci liječniku Svi sudionici navode kako su imali mogućnost odlaska liječniku, ali također navode da su ga slabo posjećivali jer je bio kilometrima udaljen Imali smo, ali je liječnik bio udaljen 7 kilometara, ako si bio bolestan morali su te nositi na rukama roditelji jer drugačije nije bilo. Nije bilo prijevoza nego se moralo hodati. (S.Č ) Bolovi su se trpjeli i preležali u krevetu jer je put do liječnika bio dalek, a za autobus nisi imao novaca. Sjećam se da su selom prolazila zaprežna kola koja su nudila prijevoz do grada, tj. do liječnika. (M.N ) Sudionici navode kako su postojali seoski doktori koji su rješavali problem različitim travama i tehnikama Imali smo babinske lijekove, stave ti nekakvu travu, s nečim ti namaže, često s rakijom očiste ranu. Jako se slabo išlo doktoru. Za bolove u prsima stavljale su se novine i mast i tako to prođe. Ako se opečeš stavlja se raštika na to. Ljudi su pržili i luk, svakako su se snalazili. (D.B ) 5. INTERVJU NOVIJA GENERACIJA 5.1. Ukućani, stambene prilike, prehrana i higijena Mjesto rođenja i ukućani Prvo pitanje postavljeno adolescentima odnosilo se na mjesto njihova rođenja, odnosno, jesu li rođeni u bolnici ili u kućnim uvjetima. Istraživanje je pokazalo kako je svih dvadeset sudionika rođeno u bolnici. Drugo pitanje odnosilo se na broj ukućana i broj braće i sestara. Rezultati su prikazani u tablicama. Jedinac / jedinica 2 Jedna sestra / brat 4 Dvije sestre / dva brata 8 Tri sestre / tri brata 3 Četiri sestre / četiri brata 3 Tablica 3. Broj braće i sestara Troje ukućana 2 Četvero ukućana 3 Petero ukućana 5 Šestero ukućana 2 Sedmero ukućana 4 Osmero ukućana 2 Devetero ukućana 1 Desetero ukućana 1 Tablica 4. Broj osoba u kućanstvu 21