Dr ĐORĐE MILOVIĆ DELIKTI PROTIV BRAKA, PORODICE I JAVNOG MORALA IZ ASPEKTA RIJEČKOG STATUTARNOG PRAVA X V I STOLJEĆA.

Транскрипт

1 Dr ĐORĐE MILOVIĆ DELIKTI PROTIV BRAKA, PORODICE I JAVNOG MORALA IZ ASPEKTA RIJEČKOG STATUTARNOG PRAVA X V I STOLJEĆA

2

3 Treća knjiga Riječkog statu ta iz godine1, koja nosi naslov»liber tertiu-s criminallmm causarum, sive tertia collatio«sadrži pozitivnopravne propise krivičnog m aterijalnog i krivičnog procesualnog prava Rijeke iz prve polovice XVI stoljeća. Rub. 36 lib. III S tatu ta nosi naslov:»de violantibus m ulieres, et de tanantibuis alienas uxores, vel servos, aut fam ulos, et de his, qui binas uxores habuerint, et de mulieribus com m ittentibus adulterium «2. Ona sadrži propise Ikoji se odnose na delikte protiv braka, porodice i javnog m orala, kao i prepiše o kažnjavanju onih k o ji prim e, drže ili unajm e tuđeg slugu ili u n ajm ljen im, a koji su napustili svoga gospodara prije navršenog vrem ena službe i bez dozvole. Mi se ovim p o to n jim pro p isim a ovdje nećem o baviti i zadržat ćemo se isključivo na onom dijelu propisa rub. 36 lib. III S tatu ta koji tre tira ju p itan je b raka, porodice i javnog m orala, odnosno k rivična djela iz ove kategorije delikata. Ovoj m ateriji dajem o ovom p rilikom prednost ne sam o iz razloga njene posebne interesantnosti krivičnopravne i historijiskopravne p rirode nego i posebno iz razloga što nam d etaljn ije prou čavanje i objašnjavanje ovih prop isa om ogućava sagledavanje i rasvjetljavanje brojnih socioloških, socijalnih i drugih problem a grada R ijeke XVI stoljeća (Ikada s u ovi propisi po n ik li), a k o ji p ro b lem i su im plicitno sad ržan i u širem sociološkom kom pleksu b ra k porodica javni m oral. Pri obradi ove m aterije služimo se tekstom Riječkog sta tu ta iz godine, dajući na određenim m jestim a i prijevode fragm enata tekstova čije m inuciozno raščlanjivanje je neophodno da bi se mogao ispravno sagledati ratio legis ovog in teresantnog kodeksa3. 1 Orig. naziv: S ta tu tu m te rra e flum inis anno MDXXX, lib. III. O riginal S ta tu ta čuva se u H istorijskom arhivu u Rijeci. 2 U prijevodu:»o silovateljim a žena i o onim a koji drže tuđe žene, sluge ili m om ke, i o onim a koji im aju dvije žene, i o ženam a koje počine preljub«. 3 Tekst ovog S tatu ta (zajedno s prijevodom na naš jezik) prem a jednom rukopisnom p rijepisu koji se čuva u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu objavio je d r Zlatko H erkov odine (d r Z. H erkov: S ta tu t g rad a R ijeke, Zagreb 1948). Pri c itira n ju orig. la tin sk ih tekstova ta tu ta služim o se ovim H erkovljevim tekstom. N jegovim prijevodom, m eđutim, poslužili sm o se sam o djelom ično i većinom inform ativno. N astojali sm o, naim e, d ati v lastitu verziju prijev o d a ovih sta tu ta rn ih frag m en ata p rije svega zbog p o treb e naglašene preciznosti i što m inucioznijeg p ro n ican ja u slovo i duh p ro p isa, a tek m an jim dijelom i s razloga što sm o u H erkovljevom p rijev o d u naišli i na neke isp u ste. T am o gdje su ti isp u sti od posebne važnosti ili g d je su n aša o d stu p an ja o d njegovog p rijev o d a d ija m e tra ln a u b ilješk am a posebno ukazujem o. O stale sitnije nepodudarnosti ne iznosim o posebno. 389

4 Riječki sta tu t iz godine kao što je to uostalom bio slučaj i sa svim ostalim statu tim a i pravnim vrelim a p rije njega, p a i znatno kasnijim imao je u dom eni krivičnog prava d a zadovolji prvenstveno praktične potrebe tadašnjeg društva, tj. da odredi kažnjive delikte i da za njihove izvršioce ipropiše kazne. To je bilo d o b a koje u povijesti razvoja krivičnog prava4 karakterizira period razvoja onog dijela krivičnog prava koji jezikom m odernih pravnika danas nazivamo p o s e b n im dije lo m krivičnog prava. Sve ono drugo, što bi prem a današnjoj klasifikaciji spadalo u dom enu općeg dijela krivičnog prava, bilo je ili još uopće nerazvijeno ili su se tek nazirali njegovi p rv i obrisi. Tek ponegdje i u nekim od tih p tan ja krivično pravo Riječkog statu ta iz godine čini negdje sasvim početne a negdje i zam ašnije korake naprijed5. U tome i jeste njegov veliki značaj u razvoju pisanog krivičnog prava ove veoma in teresan tn e regije staro h rv atsk o g prava, ko ja obuhvaća p o jas od Vinodola, pa preko Trsata, Rijeke, K astva i V eprinca do Mošćenica6. Ipak, i pored svega ovoga, on još u v ijek p ati pogotovo n a pojedinim m jestim a od poznate m ane svih ovih starih statu ta: nedovoljne sistem a tičnosti, nedorađenosti, nepreciznih form ulacija, ponegdje i s m ogućnošću različitog tum ačenja ili pak zadavanja 'teškoća Oko utvrđivanja elem enata bića krivičnog djela u p itan ju i si. Svih ovih nedostataka nije lišena ni rub. 36 lib. III S tatu ta o čijim propisim a će u ovom radu biti riječi. U ovoj rubrici sadržani su propisi o svim pitanjim a ikoje smo na početku istakli. Naravno, propisi se nižu u jednom dugačkom tekstu, bas ikakve sistem atičnosti u izlaganju (ili tačnije: s veom a m inim alnom sistem atično šću), p ri čem u se n a pojedinim m jestim a isprepliću m eđusobno krivičnom aterijalne s krivičnoprocesualinim odredbam a, a isto tako i m noge krivičnom aterijalne odredbe koje ise odnose na razne situacije i problem e. Na m nogim m jestim a u sta tu ta rn o m tek stu fo r m ulacije su neprecizne, a negdje čak i nespretno izabrane da sobom nose m noge nedoum ice za krivičnopravnog historičara ikoji treb a da u n jih ponikne, utvrdi njihov p raktički i pravni sm isao i dade adekvatna o b jašn jen ja. Stoga ob rad a ovih tekstova (kao što je to uostalom slučaj i s ostalim krivičncpravnim tekstovim a Riječkog statu ta) zahtijeva m aksim alnu pažnju, opreznost i sasvim m inuciozno ulaženje u sve, pa i najsitnije detalje: jezične, term inološke, pravne, statusne, historijske itd. da bi se u b rojnim situacijam a, gdje je to neophodno, uz pom oć svega ovoga, odgonetnuo ra tio legis u odnosu n a određene pravne situ a cije čijim reguliranjem se ovi p ro p isi bave. N aravno, zbog svih ovih 4 O p o tp u n o sti razvoja krivičnog p rav a u povijesti v id jeti d e ta ljn ije u m om rad u :»Opšti pogled n a isto rijsk i razvoj krivičnog prava«, P ravni zb o rn ik b r. 3, T itograd I960., s tr , te u m ojoj stu d iji:»k rivična d jela p ro tiv života i tijela u srednjovjekovnoj R ijeci«, posebno i u»v jesniku H isto rijsk o g arh iv a u Rijeci«(V jesnik PIAR), sv. V I V II, R ijeka , str U tom pravcu, a n aro čito u vezi s p ita n jim a sistem a i o buhvatnosti riječkog krivičnog prava XVI stoljeća, te u vezi s p itan je m vinòsti, p o k u šaja i k ažnjivosti za p o k u šaj, kažnjavanju pom agača i p o d stre k ača, nužne o b ran e i o stalih osnova isk lju č en ja p ro tiv p rav n o sti itd. vidjeti u m ojoj spom enutoj s tu d iji»k rivična djela p ro tiv života i tijela u srednjovjekovnoj Rijeci«, str Svi ovi s tari gradovi spom enute regije im ali su svoje statu te: V inodolski zakon g.; K astavski s ta tu t g.; V eprinački s ta tu t g.; M ošćenički s ta tu t g. (iako sadrži brojn e propise i iz mnogo ranijeg perioda); T rsatski statu t g. 390

5 naprijed istaknutih okolnosti ipotrehno je izvršiti pažljivo izdvajanje pojedinih fragm enata statu tarn ih trekstova rub. 36 lib. III, kao i njihovo adekvatno klasificiran je (barem u onim granicam a i u onoj m jeri koliko se to pokazuje m ogućnim, s obzirom n a sve ono što je n ap rije d istaknuto). Nazive delikata dajem o opet p rem a sadržaju statutarnog fragm enta ikoji se ina dotični delikt odnosi. 1. DVOBRAČNOST Na delikt dvobračnosti odnosi se slijedeći fragm ent statutarnog tek sta rub. 36-lib. III:»Statuim us, quod, si quis habens uxorem, e t ea vivente cum alia scienter de facto contraxerit M atrim oninm in terra flum inis, vel diistrictu, et hoc devenerit in notitiam curiae m aleficiorum quoquo modo, procedatur contra eum, et si repertus fuerit culpabilis, capite puniatur. Si vero aliqua m u lier m a rita ta alium ecceperit m aritu m in T erra fluminis, vel d istrictu scienter, et pervenerit in notitiam Curiae maleficiorum, si reperta fuerit culpabilis, igne com buratur.«7 Već na prvi pogled ovdje je vidljivo da propisi prave razliku u tretiran ju izvršioca djela prem a spolu, odnoseći se nešto strože prem a izvršiocu ženi nego li prem a izvršioou mužu. Radi toga ćemo oba slučaja p o sm atrati odvojeno. a) B ig a m ija Djelo bigam ije (dvoženstva) može prem a statutarnom propisu izvršiti ikojigod m uškarac8, što znači: kako g rađanin rije č k i ili di- 7 U p rijevodu:»o dređujem o, ako netko im a ženu i za n jen a života svjesno s d ru g o m stvarno sklopi brak u Rijeci ili u d istrik tu i ako to dođe do znanja krivičnog suda kakvim god načinom, n eka se p o stu p a p ro tiv njega, i ako b u d e p ronađen krivim neka se kazni glavom. Ako li p ak n eka u d a ta žena svjesno u R ijeci ili d is trik tu uzm e drugog m uža i to dođe do znanja krivičnom su d u, ako b u d e p ro n ađ en a krivom n eka se ognjem spali«. 8 I ovdje, kao i dalje, treb a im ati n a um u da se stanovništvo riječke općine dijelilo na: građane, distriktualce i»stanovnike«, pa treb a detaljnije objasniti ove pojmove. G rađanim a su sm atran e osobe koje su rođene i stalno n a stan je n e u R ijeci, kao i svi oni k o ji u R ijeci žive n eprek id n o p rek o šest godina sa svojim fam ilijam a. Ovo sve pod uvjetom : da su slobodni (tj. da n isu sluge ili km etovi), da su se u odnosu na građ an sk e dužn o sti ponašali uvijek kao građani i da u gradu ili d istrik tu posjeduju određene nekretnine (kuću ili vinog ra d ). S ta tu s riječkog g ra đ an in a d obijale su i sve one osobe koje su od k ap etan a g rad a i V elikog vijeća p rim ljen e u riječko građanstvo, pod u vjetom da n a p ro p isan način polože za kletvu v jern o sti riječk o j općini i k ra lju F erd in an d u Ì H abzburškom (k o ji je bio zem aljski g ospodar R ijek e). N a ovaj n ačin, dakle, m ogla je statu s riječkog g ra đ an in a d obiti svaka osoba (bez obzira n a spol, zan im an je i sl.), no uvijek pod u vjetom da se ra d i o»slobodnoj osobi«(u sm islu da nije sluga ili k m et). Ako bi, m eđutim, neka do tad a slobodna osoba (m ak ar i dugogodišnji g rađ a n in ) p o stala n ečijim slugom ili km etom, ovim fak to m i m om entom o n a je autom atski gubila status riječkog građanina. D istriktualci su b ile osobe k o je su živjele n a te rito riju d istik ta, odnosno izvan g ra d skih zidina (uglavnom su to b ili seljaci). Pokušavajući sh vatiti su štin u s ta tu ta rn ih propisa koji tre tir a ju ova s tatu sn a p ita n ja p rije b i se rek lo da su d istrik tu a lci p re d stav ljali izvjesnu p o d g ru p u u k a teg o riji g rađ an a riego li neku posebnu k ateg o riju stanovništva. H abitatores (»stanovnici«) su stran ci koji su doselili o d n ek u d a u R ijeku iz bilo kojih razloga (većinom je to bio slučaj ra d i trgovine) i kao takovi stan u ju u grad u. N aravno, i oni su m ogli p o stati riječk im g rađ an im a isp u n jav an jem ran ije spom enutih u v jeta (šest godina neprek id n o g stan o v anja u R ijeci i stjecan je kuće ili vinograda, odnosno, izvan ovih uvjeta: ako ih u građanstvo prim i kapetan grada i Veliko vijeće). O svim ovim p itanjim a vidjeti detaljnije: S tatutum te rra e flum inis..., rub. 18 lib. I: Qui sint cives vel forenses; G. K obler: M em orie p e r la sto ria della lib u rn ica c ittà di Fium e, vol. I, Fium e 1896, str ; S. Gigante: S toria del com une di Fium e, Firenze 1928, str. 34; Dr Đ. Milović: K rivična djela protiv života i tijela u srednjovjekovnoj Rijeci..., str

6 striktualac tako i stranac, pod uvjetom da je radnju izvršenja učinio u Rijeci. R adnja izvršenja sastoji se u s tv a rn o m sklapanju drugog braka, pored jednog već postojećeg. Drugi brak, dakle, treba da je stvarno sklopljen, odnostno zaista i ostvaren, a ne fiktivan (»... de facto contraxarit M atrim o n iu m...«). Djelo je kom isivne prirode, a može se izvršiti sam o um išljajno (»... cum alia s c ie n te r de facto contra x e rit...«). Izvršilac se kažnjava sm rtnom kaznom odsijecanjem glave9. b) B i a n d r i j a Ovo djelo može izvršiti bilo.koja udata žena10. Kao m jesto izvršenja (isto kao i kod bigam ije) može se pojaviti sam o R ijeka ili distrikt, a radnja izvršenja sastoji se u svjesnom»uzimanju«drugog muža. Djelo je, dakako, kom isivne prirode, a može se izvršiti također sam o dolozno11. Kazna je i u ovom slučaju sm rtn a, kao i u prethodnom, ali s d ru gačijim načinom izvršenja. Naime, kod ovog delikta izvršilac se kažnjava sm rtnom kaznom spaljivanja na lomači, pa sam ovaj način izvršenja sm rtne kazne označava i stanovito pooštrenje (da tako kažem o) krivičnopravne represije u slučajevim a kad se kao izvršioci pojavljuju žene. 2. OSNOVNO DJELO SILOVANJA Na ovo djelo odnosi se slijedeći fragm ent rub. 36 lib III S tatu ta koji glasi:»... Praeterea volum us, quod nulla persona civis vel forensis audeat, vel paesum at habere rem cum aliqua m uliere, Virgine, aut vidua, aut m aritata, cujuscunque gradus fuerit, et eam carneliter cognoscere per vim sub poena capitis..,«12 S u b jek t djela u p ita n ju m ože b iti bilo koja osoba, što znači: građanin, distriktualac, stranac ili»stanovnik«. Okolnost što statu tarn i tekst izričito spotminje sam o građane i strance ne treb a da zavede, je r je ratio legis u širem tum ačenju ovih pojm ova. U ostalcm, evo još jedne logike ovakovog tum ačenja. D istriktualci po našem m išljenju čine sam o podgrupu u kategoriji građana13, pa su sam im tim pojm om građanina na 9 R iječko krivično pravo poznavalo je tri v rste sm rtn ih kazni, odnosno sm rtn u kaznu s tri različita način a izy rsen ja. To su bile: kazn a sm rti vješanjem, kazna sm rti o tk id an jem glave i kazna sm rti spaljivanjem na lomači. D etaljnije o ovome vidjeti u m ojoj studiji:»sistem kazni u nekim starim hrvatskim statutim a...«, Z bornik Pravnog fakulteta u Zagrebu br. 3 4/1967, Zagreb 1967, str B itno je da se ta žena u m om entu izvršenja djela nalazi u važećem b raku. U S ta tu ta rn i tek st, naim e, i kod djela pod»b«, kao i kod onog pod»a«, uvijek traži da je izvršilac p ostupao svjesno i h otim ično (»... scien ter...«). U H erkovljevom p rijevodu onog d ijela tek sta koji se odnosi na d jelo pod»b«(tj. na odgovornost žene za delikt b ia n d rije) izostala je riječ»svjesno«, koju latinski tekst sad rži jed n ak o kad govori o ženi kao izvršiocu ovog d e lik ta (djelo pod»b«), kao i kad govori o čovjeku koji odgovara zbog bigam ije (djelo pod»a«). Prem a tom e, nem a sum nje da se i u jednom i u drugom slučaju jednako traži um i šljaj kod izvršioca delikta. 12 U p rijevodu:»... Pored toga hoćem o da se n ije d n a osoba, g rađ an in ili stran ac, ne usudi ili pom isli im ati odnos s kakvom ženom, djevojkom, udovicom ili udatom, kojeg bilo položaja, i s njom nasilno tjelesn o o p ćiti pod kaznom glave...«13 Vidi bilješku 8, gdje se govori o d istriktualcim a. 392

7 ovom m jestu obuhvaćeni i građani (u užem sm islu) i distriktualci. Što se tiče»stanovnika«(koje S tatut poznaje pod nazivom»habitatores«), oni su u stvari stran ci koji su doselili odnekuda i kao takvi stanuju u gradu14, pa nem a sum nje da su pojm om»stranca«u statutarnom tekstu obuhvaćeni i»stanovnici«. O bjekt napada (napadnuta i oštećena osoba) kod ovog delikta može biti svaiko žensko čeljade, bila to djevojka, udata žena ili udovica. U tom pogledu je statu tarn i tekst sasvim jasan. Isto tako je jasno da je u odnosu na napadnutu osobu irelevantno kakvog je ona položaja, tj. da li se radi o tzv.»slobodnoj ženi«ili pak o slugi ili km etkinji (»... cuiusounque gradus fu e rit...«). Što se pak tiče radnje izvršenja, statu tarn i tek st je veom a konfuzan i upotrebljav a veom a nepogodne i nesretno odabrane form ulacije (koje nevještog obrađivača m ogu lako zavesti (»... da se nijedna o s o b a... ne usudi ili pom isli im ati odnos s kakvem ženom... i s njom e nasilno tjelesno o p ć iti...«). Nema sum nje da se sam a»pomisao«ovdje ne kažnjava p a stoga dobar dio tek sta treba uzeti kao uvodnu prijetn ju, odnosno savjet da nitko n e bi smio ni pom isliti a kam o li u suditi se da tako nešto učini. Na sam u p ak rad nju izvršenja odnosi se jedino zadnji dio fragm enta k o ji zabranjuje»nasilno tjelesno općenje«. Prem a tom e u pogledu radnje izvršenja kod ovog delikta držim o da je vrijedilo sve ono (ili barem uglavnom sve ono, ne ulazeći u p retjerane finese) što i danas važi kod tretiran ja radnje izvršenja delikta silovanja. Što se pak kazne tiče i ovaj delikt je zapriječen sm rtno m kaznom i to odsijecanjem glave. 3. SILOVANJE TUĐE LJUBAVNICE S ta tu ta rn i propisi odvajaju osnovno djelo silovanja od d jela silovanja tuđe ljubavnice, pa za ovo drugo sadrže posebnu odredbu koja glasi:»... Si vero aliquis violenter carnaliter cognoverit aliquam mercenariam alioujus civis, habitatoris, vel distriotualis terrae flum inis cadat ad poenam lib raru m quinquaginta et ten ea tu r eam d otare a rb itrio Regim inis te rra e flum inis inspeeta conditione p erso n aru m...«15 U pogledu radnje izvršenja i oblika vinosti k od ovog djela vrijedi sve ono što i kod osnovnog djela silovanja. M eđutim, velike su razlike u pogledu svega ostaloga: objekta napada (odnosno njenog društvenog položaja), društvene opasnosti djela (prem a gledanju i ocjeni ondašnjeg riječkog zakonodavca) i, dosljedno tom e, vrste i m jere kazne kojom je ovaj delikt zapriječen. Stoga se upravo na svakog od ovih elem enata m oram o posebno osvrnuti. 14 Jbidem, na m jestu gdje se spom inju»habitatores«. 15 U prijevodu:».... Ako pak netko nasilno tjelesno opći s nekom ljubavnicom građanina, stanovnika ili d istrik tu a lc a riječkoga p o tp ad a kazni od 50 lib a ra i n eka je dužan da jo j dade m iraz po ocjeni vlade riječke, uz uvažen je položaja osobe...«. 393

8 Objekt napada je, naravno, i kod ovog delikta ženska osoba, ali se ovdje traži da je ona p rije m om enta napada bila nečija ljubavnica (irelevantno je da li ljubavnica građanina, stanovnika ili distriktualca). Dobijanjem (da tako kažem o) statusa»nečije ljubavnice«ona gubi na društvenom rangu u odnosu n a ostale žene (djevojke, u d ate ili udovice) k oje n isu ničije ljubavnice, pa o tu da i sm an jen stu p an j javne zaštite ovih lica kod delikta silovanja. M eđutim, tre b a im ati n a um u ta kođer i činjenicu da b iti nečijom ljubavnicom (sa gledišta riječkog statutarnog prava XVI stoljeća) nije ni izdaleka bilo isto ili slično kao biti p ro stitu tk em ili javnom bludnicom. Status (društveni) nečije ljubavnice im ao je određeni stu p an j društvenog uvažavanja koji je, d ak a ko, bio ispod stupnja društvenog uvažavanja jedne udate žene, djevojke ili udovice, ali i daleko veći (upravo neuporedivo veći) od bludnice. To treb a im ati na um u p ri tretira n ju ovog delikta. Sami pak statu tarn i propisi iz rub. 36 lib. III na jednom m jestu decidrano kažu:»... et hoc S tatutom locum non habeat in m eretricibus publicis, et m alae oonditionis, et fam ae,seu m alae conversationis, sed de ipsis stetu r dispositioni ju ris com m unis, et S ta tu to ru m..,«16 Brema tom e,»nečije ljubavnice«(m isli se, dakako, na, u neku ruku, stalne ljubavnice jednog određenog lica) nisu sm atrane čak ni osobam a»... lošeg ugleda i glasa ili lošeg d ru š tv a...«d ruštvena opasnost ovog delikta (pa otuda i njegovog izvršioca) po shvaćanju riječkog zakonodavca XVI stoljeća (koji je odražavao gledanje sredine i stavove običajnog prava) bila je mnogo m an ja nego li društvena opasnost djela i izvršioca kod osnovnog delikta silovanja. Dosljedno tom e, ovaj je delikt zapriječen kaznom koja je i po v rsti i po m jeri neuporedivo m anja od kazne kojom je zapriječeno osnovno djelo silovanja. Naime, dok je osnovno djelo silovanja zapriječeno sm rtnom kaznom odsijecanja glave dotle je ovaj delikt zapriječen sam o novčanom kaznom u iznosu od 50 libara. Ovdje treba, dakako, im ati n a um u da je u n u tar određene v rste (novčana kazna) propisana m jera kazne (50 libara) bila prilično visoka za ondašnje prilike i ondašnju v rijed nost jedne lib re17. M eđutim, da b i se m ogao tačn o ocijeniti stu panj društvene opasnosti djela i izvršioca kod ovog delikta, prem a ocjeni riječkog zakonodavca XVI stoljeća, tre b a staviti nekoliko posebnih napom ena. N ovčanu kaznu, naim e, R iječki statu t pro p isu je za n ajveći broj delikata, no cijeneći po objektivnoj težini kažnjivog učina dade se zaključiti d a s u novčanom kaznom b ila zaprijećena lakša i sred nje teška krivična djela. Iz toga se opet može izvesti zaključak da je riječki zakonodavac ovaj delikt svrstavao u k ategoriju srednje teških delikata. N adalje, Riječki statu t poznaje novčane kazne u rasponu od 4 isoldina (najniža novčana kazna p o p ropisim a S tatu ta) /pa do 200 libara (najveća novčana kazna). Iz toga se dalje m ože zaklju čiti da je de- 16 U p rijevodu:»... I ovaj p ro p is n eka se ne p rim je n ju je n a jav n e b lu d n ice i one lošeg ugleda i glasa ili lošeg d ru štv a, nego se u pogledu n jih im aju p rim je n jiv ati p ro p isi općeg p ra v a i s ta tu ta...«. 17 D etaljnije o novcim a koji su v rijed ili u ovo doba u R ijeci v id jeti u m om rad u :»Novac grada R ijeke u XVI vijeku«, Istorijsk i zapisi br. 2/54, C etinje 1954, str

9 likt u p ita n ju riječk i zakonodavac sm atrao p o njegovoj težini i d ru štvenoj opasnosti učinom osrednje društvene opasnosti čak i unutar kategorije delikata srednje društvene opasnosti18. Istina, propis nalaže izvršiocu ovog d elikta i davanje neke vrste odštete, vjerojatno zbog sm anjenog izgleda n a udaju oštećene osobe, ikao i zbog toga što je izvršenje ovog delikta moglo im ati za posljedicu (a vjerojatno je to najčešće i b io slučaj) razvrgnuće stalnog ljubavničkog odnosa s o d ređenim licem, što je oštećenu žensku osobu m oglo višestruko (a ne samo m aterijalno) pogoditi. Ovo pogotovu ako je dotadašnji njen status»nečije ljubavnice«bio po form i i suštini jednak ili blizak statusu stalne konkubine, tj. ako je izm eđu nje i njenog ljubavnika postojala neka stalna zajednica života (pa iako ta zajednica u form alnopravnom smislu nije bila bračna). S tatu tarn i propisi tu svojevrsnu naknadu nazivaju mirazom, dotom ili prćijom (»... et teneatur eam d o ta re...«). V rstu i m jeru takvog»miraza«u svakcm k o n k retn o m slučaju o d ređu je riječk a vlada, vodeći p ri tom raču na o položaju osoba u p ita n ju (okrivljenog i o štećen e) RODOSKRVNUĆE (IN CEST) Na ovaj delikt odnosi se sta tu ta rn i fragm ent rub. 36 lib. III S tatu ta koji glasi:»... si quis vero com m iserit incestum oum aliqua m uliere usque ad q uatrum gradum de ju re inclusive Canoncio, sive fuerit de ascendenti'bus, vel descendentibus, au t collateralibus, sive cum niuru, vel leviro, aut levira, capite p u n iatu r...«20 Subjekt ovog delikta može biti bilo koja m uška osoba, a objekt napada bilo koja ženska osoba, ali uvijek pod uvjetom da m eđu njim a postoji srodstvo do četvrtog stupnja uključivo (po crkvenom pravu) i to kako po uzlaznoj i silaznoj tako i po pobočnoj liniji, odnosno da se rad i o odnosu izm eđu svekra i snahe, izm eđu djevera i sn ah e ( b ra tove žene) ili svaika (sestrinog m uža) i svastike (ženine sestre). R adnja se sasto ji u izvršenju spolnog odnosa izm eđu gore spom enutih srodnika. 0 obliku vinosti ništa ise u propisu ne govori (m ada su praktično, kod ovog delikta, m oguće i situacije da do spolnog odnosa m eđu p artn e rim a dođe a da oni ne znaju ili nisu svjesni da su u srodstvu). Naime, po logici stv ari a posebno im ajući u vidu o štrin u kazne kojom je 18 0 novčanoj kazni po pro p isim a R iječkog s ta tu ta vidjeti u m ojoj ra n ije spom enutoj stu d iji»sistem kazni u nekim starim hrvatskim statutim a...«, na str Sm atram o da bi statu tarn i fragm ent»... inspecta conditione personarum...«trebalo shvatiti tako da je vlada riječka određivala v rstu i m jeru ovog»miraza«cijeneći p ri tom e da li je i tk o od n jih (o k riv ljen i ili oštećena) b io slobodna osoba, a tko opet neslo b o d n a (sluga ili k m e t). M eđutim, n ije isk lju čen o da se m islilo i na opći d ru štv eni položaj osoba u riječkom d ru štv u, p o stig n u ti stu p a n j uvažavanja (d ruštvenog uvažavanja) njihove ličnosti ili si. Iz statu ta rn o g p ro p isa, n a žalost, ne m ože se n i po čem u izvesti zak lju čak u kom p rav cu su i kako ove okolnosti djelovale kod odm jeravanja vrste i m jere ovog tzv.»miraza«. 20 U prijevodu:»... ako tko počini rodoskrvnuće s nekom ženom sve do četvrtog stupnja uključivo, po crkvenom pravu, bilo po uzlaznoj, silaznoj ili pobočnoj liniji, bilo sa snahom, bilo sa djeverom ili svastikom, neka se kazni glavom...«395

10 ovaj delikt zapriječen m ožda bi se moglo zaključiti da se kod ovog delikta um išljaj tražio, odnosno sam po sebi p o drazum ijevao. M eđutim, za decidiranu tv rd n ju u ovom pravcu n em a nikakvog oslonca u statutarnom tekstu pa bi ona stoga bila presm iona i nosila u sebi veliku dozu proizvoljnosti. Ovo p rije svega zbog toga što se radi o krivičnopravnim propisim a XVI stoljeća, kada je, p ri ocjeni društvene opasnosti djela i izvršioca, prevagu obično i još uvijek odnosila ocjena objektivnog zla, dok s u subjektivni m o m en ti nekada p o tp u n o zanem a rivani, nekada sasvim djelom ično uvažavani, a tam o i gdje su u većoj m jeri cijenjeni, to je bilo sam o od slučaja do slučaja i sam o onda kada je to u p ro p isim a bilo posebno istaknuto. Istina, R iječki je statut u ovom pravcu učinio izvjesne korake naprijed, pod utjecajem renesanse i krivičnopravne teorije koja je, posebno u susjednoj Italiji ali i drugdje već bila počela da se bavi i nekim suptilnim pitanjim a subjektivne strane problem a (uključujući tu, dakako, i p itan je vincsti) ali je Riječki statu t još uvijek bio daloko od toga da pitanje vinosti sasvim razrad i i njegovo cijen jen je p rih v ati načelno i k o d svih delikata, nego je to činio sam o p arcijaln o i k o d posebno cd ređ en ih slučajeva21. Stoga upravo i pored činjenice što logika stv ari (posm atrana s aspekta dostignuća današnje teorije i prak se m odernih krivičnih prava civiliziranih naroda) govori suprotno,.nije sasvim isključeno da je riječki zakonodavac prve polovice XVI stoljeća kod ovog delikta vrstu vinosti sasvim zanem arivao i p ri ocjeni slučaja ravnao se isključivo prem a objektivnom zlu. Ovakovoj p retp o stav ci ide u prilog i činjenica što je za delikt u p itan ju k ru to propisana jedna jedina v rsta i m jera kazne, što krivičnom sudu n ije dozvoljavalo da vrši nikakvu individualizaciju kazne, pa prem a tom e niti da posebno, u svakom konkretnom slučaju, ocjenjuje stu p an j društvene opasnesti djela i izvršioca. No, to je i inače bila jedna od osobina krivičnog prava Riječkog statu ta iz godine. K azna za d elikt u p ita n ju je sm rtn a kazn a odsijecanja glave. 5. OTMICA PO ŠTEN IH ŽEN SK IH OSOBA O ovom deliktu odgovarajući fragm ent statu tarn o g teksta rub. 36 lib III kaže slijedeće:»... Item volum us, quod praediotum S tatu to m in om nibus casibus, ut supra, locum habeat, in raptoribus m ulierum honestarum, sive virgines, sive m aritatae, sive viduae fuerint, qui rqptores eanum contra voluntatem ipsarum capite puniantor. Si vero de earum voluntate ad nullam poenam conporalem tenean tu r, sed solum ad em endationem 21 0 ovom p ita n ju v id jeti d e taljn ije u m ojoj ra n ije sp om enutoj stu d iji»k rivična djela p ro tiv života i tije la u srednjovjekovnoj R ijeci...«, s tr T ak o đ er v id jeti i u m om ra d u»opšti pogled na isto rijsk i razvoj krivičnog prava«, Pravni zb o rn ik b r. 3/1960, T itograd 1960, str , odnosno u stu d iji»krivična djela protiv života i tijela.. str

11 injiuriae proxim iorum ipsarum m ulierum arbitrio Dni Capitanei, et judicis maleficioruim..,«22 Kod otm ice poštenih žena statu tarn i ipropisi prave veliku razliku u odnosu na okolnost da li je otm ica izvršena protiv volje otetih žena ili p ak s njihovim pristank om. S obzirom d a su razlike bitne i m nogostruke (elem enti bića, v rsta i m jera kazne, tretm an učina i dr.) mi ćemo oba ova slučaja prikazati odvojeno, kao dva posebna krivična djela, upravo onako kako ih je riječki zakonodavac XVI stoljeća shvaćao. a) O tm ica izvršena protiv volje o tete ženske osobe S ubjekt ovog delikta može b iti bilo koja m uška osoba, kao što i obejktom napada može biti bilo koja ženska osoba (irelevantno je da li je djevojka, u d a ta žena ili udovica), ali pod uvjetom da im a statu s poštene žene. Naim e, u ovu kategoriju nikako ne bi spadale žene k o je p ropisi ove iste ru b rik e nazivaju»javnim bludnicam a i ženam a lošeg ugleda i glasa ili lošeg društva«23. R adnja izvršenja sastoji se u izvršenju otm ice protiv vclje otete ženske osobe. Propisi ne traže expres!sis verbis da je otm ica izvršena uz u potrebu fizičke sile, psihičke p rijetn je ili pritiska, ali sm atram o da se to samo po sebi podrazum ijeva, je r bi ženska osoba k o ja se protivi otm ici, osim verbalnog p ro tivljenja, tre bala da se i realno usprotivi, u kom slučaju b i o tm ičar m orao da upotrebom sile suzbije njen otpor. Radi toga sm atram o da bi se učin kod ovog delikta m orao sastojati u n a s iln o m otim anju neke ženske osobe (p ri čem u je oteta osoba pružala otpor, a otim ač taj o tp o r silom slom io). Djelo je zapriječeno najtežom kaznom sm rtn om kaznom odsijecanja glave. b) O tm ica izvršena s pristan k o m otete ženske osobe U pogledu subjekta i objekta ovog djela vrijedi sve ono što je već rečeno kad prethodnog. M eđutim, radnja izvršenja je sasvim drugog k arak tera i sasto ji se u izvršenju otm ice u suglasnosti, tj. s pristankom otete ženske osobe. Ovdje, dakle, nem a p rim jen e sile (bilo kakve: fizičke ili psihičke), a ra d n ja se vrši uz p ristan ak otete osobe. Upravo zbog tega zakonodavac u ovom slučaju i uzim a da otetoj osobi nije nanešeno nikakvo zlo već da je zlo nanešeno srodnicim a otete ženske osobe. Ovo pak zlo koje je ovom vrstom otm ice nanešeno srodnicim a otete ženske osobe zakonodavac sm atra svojevrsnom uvredom. O tuda i up ravo iz 22 U prijev o d u :»... Još hoćem o da se spom enuti s ta tu t u svim slučajevim a kao gore im a p rim jen jiv ati na o tm ičare p o štenih žena, bile one djevojke, u d a te ili udovice, k o ji otm ičari p ro tiv volje navedenih n eka se kazne glavom. Ako p ak s njihovim p rista n k o m, n eka se ne kazne nikakvom tjelesnom kaznom nego sam o na isp rav ljan je uvrede nanešene srodnicim a is tih žena, p o ocjeni gospodina k apetan a i krivičnog suca...«. 23 U ovom pogledu u p u ću jem o na ono što je već rečeno u jed n o m s tatu tarn o m frag m entu čiji p rijev o d sm o dali u bilješci

12 ovakvog zakonodavčevog stava p rem a ovom učinu, odnosno p rem a n jegovoj posljedici (uvredi srodnika otete ženske osobe) proizlazi i odredba o kazni. Naime, kod ovog delikta ne sam o da n ije propisana sm rtna kazna (ikao što je slučaj kod prethodnog djela), već je izričito određeno da se ne prim ijeni nikakva tjelesna kazna, dok je kapetanu i krivičnom sucu ostavljeno d a po svojoj slobodnoj ocjeni odrede kaznu24 ili kakvu drugu m jeru koja bi m ogla postići traženi efekt»... ispravljanja uvrede nanesene srodnicim a istih žena...» (»... ad am endationem injuriae proxim iorum ipsarum m ulierum...«). 6. NASILNO LJU B LJEN JE ŽEN SK IH OSOBA ILI SLIČNO NASILJE S ta tu ta rn i pro p isi u odnosu n a ovaj delikt doslovce glase:»... Si vero aliquam p raedictorum m ulierum osculatus fuerit, vel aliquam violentiam fecerit co n tra eju s voluntatem, d um m odo a d aliquem actium carnalitatis non pervenerit, p u n iatu r in libras centum parvorum, et si in terminiis quindecim dierum đictam condem nationem non solverit, te n e a tu r ad duplum quod to tu m si non solverit in fra vigiliti dies, habeat decem ictus funis, et b an n iatu r p er quatuor annos a terra flum inis, et ejus districtu, et nisi talis fuerit, in ter quos possit esse, e t fiat conjugium, quo casu conjugio non o b stan te p u n ia tu r tan tum ad arb itriu m Dni Capitanei, Vicarij, et D norum ju d icu m.«25 Priroda ovog delikta je takova da je njim e prvenstveno pogođena čast i ugled žene i tu leži njegova p rim arn a težina. Naravno, ne treb a zaboraviti da je ovim deliktom pogođena i sloboda žene u m anifestiranju v lastitih o sjećaja ljubavi, ali je shodno gledanju srednjovjekovnog zakonodavca bez sum nje, ovo drugo im alo sekundarno značenje. Kao napadnuta žena, u sm islu ovih propisa, javlja se bilo koja žena (u smislu: žensko lice): djevojka, udovica ili udata, i bilo kojeg položaja. To, naim e, jasno proizlazi iz sam og statu tarn o g tek sta koji kaže:»... A- ko p ak neku od nap rijed navedenih žena...«, ikada se im a na um u da se ovaj statu tarn i fragm ent naslanja i nastavlja na prethodni koji govori o silovanju žena, objašnjavajući p ri tom da se pod pojm om»žene«p odrazum ijevaju sva ženska lica: djevojke, udovice ili udate, i to bilo 24 U ovom slu čaju je v je ro ja tn o m ogla doći u o b zir sam o novčana kazna, kad su već expressis verbis izuzete sve tjeselne kazne, a kada se zna da je krivično pravo R iječkog statu ta poznavalo ove v rste kazni: sm rtn u kaznu, kazn u osak aćen ja, kazn u zatvora, kazne psihičkog i fizičkog m u čen ja (vezivanje za sra m o tn i stu b, u d a ra n je konopcem, šib an je, z ag n ju riv an je u m ore, o k ru n jav an je sram o tn o m k ru n o m ), novčanu kaznu, kazn u izgona iz g rad a i d is trik ta i kaznu k onfiskacije im ovine (o ovom e d e ta ljn ije u m o jo j s tu d iji:»sistem kazni u nekim starim hrvatskim statutim a...«, str ). 25 U prijevodu:»... Ako p a k n eku od n a p rije d sp o m en u tih žena p ro tiv njihove volje p o lju b i ili nad n jim a izvrši kakvo n asilje, dogod ne dođe do nekog tjelesn o g a k ta (m isli se n a ak t o b lju b e m. p.), n eka se kazni sa 100 lib a ra m alih, i ako u ro k u od 15 d ana rečen u o sudu ne plati n eka se kazni d v ostruko, a ako sve to ne p la ti u ro k u od 20 d ana n e k a dobije d eset u d ara ca konopcem i n eka se izagna na č etiri godine iz R ije k e i n jenog d is trik ta, te ako n ije takav, da b i izm eđu n jih m ogao b ili ili da b i m oglo doći do b ra k a, u kom slu čaju, ako ne postoji brak, neka izreknu kaznu sam o po svojoj ocjeni kapetan, vikarij i gospoda suci...«398

13 kojeg položaja26. Sam učin sastoji se u davanju poljupca nekoj ženskoj osobi protiv njene volje ili u kakvom drugom nasilnom aktu prem a njoj (dakako: u nekom nasilnom aktu slične p riro d e)27 isključujući uvijek akt nasilne obljube, ikoji pak čini posebno krivično djelo kojim se propisi posebno bave na drugom m jestu. Za delikt u p itan ju predviđena je novčana kazna u iznosu od 100 m alih libara, s tim što se ova kazna podvostnučuje ukoliko ne bude podm irena u roku od 15 dana28. U slučaju p ak da ni nakon toga ovako podvostručena kazna ne bude podm irena u ro k u od 20 dana, tada se vrši zam jena novčane kazne novom vrstom kazne, p ri čem u su kum ulativno izriču dvije vrste kazni: tjelesna kazna od 10 udaraca konopom po tijelu i kazna izgona iz R ijeke i d istrik ta u tra ja n ju od četiri godine29. M eđutim, i n a p itan ju izvršioca i n a p itanju kazne treba se posebno zaustaviti. Naime, sve ono što je naprijed rečeno o izvršiocu i kazni vrijedi sam o za slučajeve kad se kao izvršila pojavljuje m uška osoba (građanin, distriktualac ili stran ac) k o ja ni u kom slučaju ne bi mogla doći u obzir kao eventualni budući muž spom enute (tj. napadnute) ženske osobe. To će biti prvenstveno oženjeni ljudi, ali i neoženjeni u slučajevim a kada su delikt izvršili u odnosu n a udatu ženu. Naravno, da lista takvih slučajeva može biti dugačka, što zavisi od ocjene svakog slučaja ponaosob. U ostalim p ak slučajevim a, kao što su, na prim jer, slučajevi kada je ovaj delikt izvršio m ladić p rem a djevojci ili udovici, udovac prem a udovici ili djevojci i sl., zakonodavac ovaj učin sm atra neuporedivo m anje društveno opasnim p a sve takve slučajeve ostavlja kapetanu, v ik ariju i sucim a na slobodnu odluku, dajući im ujedn o p ra vo i da u svakom konkretnom slučaju izriču vrstu i m jeru kazne po svojoj ocjeni. Ovakav zakonodavčcv stav upravo govori o njegovom m i nucioznom i ozbiljnom ulaženju u životne i ljudske problem e koji se svakodnevno susreću u životu i na koje zakonodavac pa i najstroži i najrigorozniji m ora reagirati dovoljno obzirno i fleksibilno da bi izbjegao da njegova određena akcija ne urod i rezultatom upravo sup rotnim od onoga koji se želio postići. U životu su, naim e, b ro jn i slučajevi da se ovakovi»izlivi ljubavi«tem peram entnog zaljubljenog čovjeka in ultim a linea završe vjereništvom ili brakom, u kojim slučajevim a a to je riječk i zakonodavac ispravno ocijenio krivičnopravno uredovanje bi i javnom interesu (a i privatnom interesu obaju aktera) donijelo daleko više štete nego koristi. U svakom slučaju, propisi su u ovakvim slučajevim a sudskim organim a ostavljali otvorene ruke da svaki slučaj individualno p ro cjenju ju i na njega reagiraju po svojoj slobodnoj ocjeni. 26 V idi ran ije što je već u ovom pogledu rečeno za sub jek t djela kod delikta silovanja. 27 N asilno g rljen je, stisk a n je, p ovaljivanje i si. 28 H erkov u svom p rijev o d u pogrešno kaže: u ro k u od 8 dana. V jero jatn o se ra d i o slučajnom lap su su ili štam p arsk o j greški. 29 O tjelesn o j kazni u d a ra n ja konopcem p o tijelu i o kazni izgona u riječk o m krivičnom pravu v id jeti d e ta ljn ije u m om ra n ije spom enutom ra d u»sistem kazni u nekim starim h rv atsk im statutim a...«, str. 347 i

14 7. NASILNO LJUBLJENJE, GRLJENJE ILI POVALJIVANJE TUĐE LJUBAVNICE S tatu tarn i tekst koji se odnosi na ovo krivično djelo nastavlja se i naslanja na fragm ent koji govori o deliktu silovanja tuđe ljubavnice30. To svakako treb a im ati n a um u kod razm atran ja ovog delikta. F ragm ent statu tarn o g te k sta koji tre tira ovaj d elik t glasi:»... et si paesum pserit31per vim illam osculari, vel am plecti, aut projicere in terram, condem netur in libras XX, et quod nulla m ulier, quae sit civis terrae flum inis dici possit m ercenaria32, hoc času U pogledu izvršioca delikta kao i u pogledu objekta napada (napadnute žene) kod ovog delikta vrijedi sve ono što je za ove elem ente bića već rečeno kod delikta silovanja tuđe ljubavnice. Sam pak učin sastoji se u tom e što izvršilac nečiju ljubavnicu nasilno poljubi, zagrli ili na zem lju povali. Kazna je novčana i iznosi 20 libara. Iz prirode samog djela, a posebno iz form ulacije zadnjeg dijela citiranog statutarnog fragm enta koji ovo p itan je raspravlja, dade se posigurno zaključiti da je, u odnosu na težinu djela i njegove posljedice, p o en ta stavljena više n a onaj dio koji pogađa čast i ugled napadnute žene (tj.»nečije ljubavnice«), daleko više nego li na onaj koji pogađa njenu slobodu. Pri tom se tre b a p o d sjetiti svega onoga što je već ra n ije rečeno o statusu»nečije ljubavnice«. Ovaj stalan ljubavnički odnos mogao je im ati (i vjerojatno je u brojnim slučajevim a i im ao) k arak ter nezakonitog b raka ili kakve faktičke zajednice slične njem u. O tuda je ovakav događaj m ogao k cd ovog»stalnog ljubavnika«(ili nezakonitog m uža) stvoriti sum nju u pogledu odanosti njegove stalne ljubavnice i u pogledu njene daljnje sprem nosti da m u ostane vjerna u dotadašnjem odnosu. Najzad, taj je događaj mogaos asvim izm ijeniti i društveni status ove žene prevodeći je iz rang a»nečije ljubavnice«na rang»svačije ljubavnice«(a to praktično znači: bludnice) ili b ar ljubavnice dvaju lica, što mnogo ne m ijenja na stvari. Time bi i njen društveni položaj bio silno pogoršan, a naravno u koliko je n je n položaj»nečije ljubavnice«imao k arak ter stalne komkubine to je sa sobom moglo nositi i druge posljedice (razvrgnuće k o n k u b in ata ili sličnog stalnog ljubavnog 30 V idi sta tu ta rn i te k st c itira n ra n ije kod d elik ta silovanja tu đ e ljubavnice i sve ono što je tam o već rečeno o pojm u ljubavnice nekog riječkog građanina, stanovnika ili distriktualca. 31 O vdje se nikako ne ra d i o p rip rem n im ra d n ja m a n iti o p o k u šaju nego o svršenom djelu. U tom pravcu ne bi nas sm io sk re n u ti s p rav e ocjene priličn o n e sp re ta n izraz (»... si p ra e su m p se rit...«tj.»... ako nau m i...«) koji je ovdje u p o treb ljen. 32 H erkov u svom p rijev o d u pogrešno kaže: blu d n ica, prevodeći ovako riječ»m ercenaria«. M eđutim, S ta tu t za bludnicu inače u p o tre b lja v a izraz m eretrix (vidi lib. IV -rub. 5; De meretricibus, ubi stare debeant). V jerojatno je H erkov kod prijevoda ove riječi odustao od doslovnog p rijev o d a sm atra ju ći da bi p o jam»bludnice«više odgovarao onom e što je zakonodavac h tio na ovom m je stu i ovom riječju da kaže. Mi, m eđ u tim, ne sto jim o na tom stanovištu i sm atrao da se ra tio legis u k o n k retn o m slu čaju i na ovom m je stu tačno sagledava jed in o doslovnim prijevodom riječi»m ercenaria«. 33 U prijevodu:»... A ako nau m i nasilno je p o lju b iti ili zagrliti ili povaliti na zem lju, neka se osudi na 20 lib a ra, a ne m ože se n ijed n o j ženi, k o ja je riječ k a g rađ an k a, reći da je lju b av nica u tom slučaju...«s obzirom na ono što je već ista k n u to n a p rijed u bilješci 31, dolazi do zn atn e razlike izm eđu d r H erkova i m ene u p rijev o d u zadnjeg d ijela ovog sta tu ta rn o g frag m en ta, koji po H erkovu glasi:»... I u tom slu čaju ne m ože se n ijed n o j ženi, k o ja je riječ k a g ra đ an k a, reći da je bludnica...«(vidi: d r Z. H erkov: S tatu t grada R ijeke, str ). 400

15 odnosa ili zajedničkog života). Kad se sve ovo im a u vidu onda se lako dade razum jeti statu tarn a odredba koja napadnutu ženu (»nečiju ljubavnicu«) štiti od ovakovih posljedica (koje ona nije skrivila). Propis, naim e, o d ređuje da se nijed noj ovakvoj ženi ne m ože reći da je ljubavnica lica koje ju je napalo protiv njene volje, odnosno nasilno, p oljubilo, zagrlilo ili povalilo na zemlju: Sam pak iznos novčane kazne kojom je djelo zapriječeno govori opet sam za sebe o tom e koliko je riječki zakonodavac ovaj delikt i njegove posljedice sm atrao društveno opasnim. 8. PRELJUBA IZVRŠENA OD STRANE ŽENE Za ovaj delikt S ta tu t kaže:»... Insuper ordinam us, quod si aliqua m ulier in te rra vel districtu flum inis com m iserit A dulterium p u n iatu r poena ju ris com m unis.. U pogledu subjekta, objekta, radnje izvršenja i posljedice kod ovog delikta vrijedi sve ono što i kod preljube počinjene od strane žene u onim m odernim zakonodavstvim a koja još uvijek ovaj učin sm atraju deliktom k o ji podleži krivičnopravnom gonjenju. Traži se, dakle, da se žena izvršilac u m om entu izvršenja delikta nalazila u zakonitom b ra ku i da je spolno općila s nekim drugim m uškarcem s kojim nije u braku. M eđutim, mnogo je interesantnija statu tarn a odredba o kažnjavanju žena izvršilaca ja ovaj delikt. Statut, naim e, za ovo djelo ne propisuje određenu kaznu nego i za postupak i za odm jeravanje vrste i m jere kazne upućuje n a tzv.»opće pravo«. Stoga nas ova odredba obavezuje da se na ovom m jestu posebno zadržim o i pozabavim o p ita njem p rim jen e ovog tzv.»općeg prava«u R ijeci u vrijem e važenja S tatu ta riječkog iz godine. Evo o b jašn jen ja ovoj pojavi i njenih karakteristika u odnosu na riječku situaciju. Feudalno pravo (općenito uzev), često p rilično sirom ašno, nedovoljno obuhvat.no i gipko, n ije m oglo uvijek i u p o tp u n o sti odgovoriti zahtjevim a vrem ena i praktičnim potrebam a društva u vrijem e kada dolazi do znatnog p o rasta trgovine i u vezi s tim do p o rasta značaja gradova. Ovim novim odnosim a i na njim a izraslim situacijam a bio je potreban jedan fleksibilniji, obuhv atniji i razvijeniji pravn i sistem. To je izazvalo pojavu recepcije rim skog prava. Naravno, recipirano rim sko pravo u prvom redu i naročito našlo je svoju prim jenu u dom eni građinskopravnih odnosa, a tek m anjim dijelom u dom eni krivičnog p rav a35. Razvoj recepcije rim sk o g prav a naročito je k arak terističan u n jem ačkim zem ljam a. Tako, d o k su se u v je ti k o ji su izazvali recepciju u ostalim zem ljam a zapadne E vrope stekli već u X I i X II stoljeću, u njem ačkim zem ljam a je recepcija rim skog prava bila poduzeta znatno kasnije, tako da je tek u XV i XVI stoljeću bila sasvim izvršena36. U izvjesnim njem ač- 34 U p rijevodu:»... O sim toga o d ređ u jem o da se svaka žena, k o ja u g ra d u ili d istrik tu riječkom počini p reljubu, kazni po opčem pravu...«35 Vidi: D ragom ir Stojčević: R im sko pravo, I deo, Beograd 1947, str. 230 i Ibidem, str. 230, 231,

16 kim zem ljam a razvilo se p artik u larn o zem aljsko pravo. Na isti način u XVI stoljeću jav ljala su se p a rtik u la rn a p ra v a pojedinih gradova37. N aprijed izložena situacija nam etala je da ise u slučajevim a gdje su se u lokalnim pravim a pojavljivale šupljine neregulirani slučajevi raspravljaju po»općem pravu«, što je u stvari značilo: prem a recipiranom rim skom pravu. Sličnu situaciju im ali sm o i u riječkom pravu XVI stoljeća. Radi toga je Riječki statu t iz godine jednu svoju posebno ru b rik u (rub. 55 lib. III) posvetio ovim pitanjim a, propisavši da se svi slučajevi (bilo građansko pravni ili k riv ičn oprav ni) k o ji p ro pisim a Riječkog statu ta nisu regulirani, im aju presuditi po propisim a»općeg prava«(»secundum jus com m une«)38. Prem a tome, u Rijeci je»jus commune«im alo subsidijarnu vrijednost, pored pozitivnih propisa Riječkog statu ta39. Ipak, uzim ajući u obzir činjenicu da je Riječki statu t predstavljao jedan zaista veom a dobar i dosta obuhvatan kodeks (na svim područjim a, p a i na p o d ru čju krivičnog prava), u njem u nije bilo mnogo šupljina koje je trebalo popunjavati odredbam a»općeg prava«. N aročito je tih šupljina bilo malo na p odručju krivičnog prava. M eđutim, nem a sum nje da je i u krivičnim stvarim a, b arem ponekad, dolazilo do prim jene»općeg prava«. Jedan od tih slučajeva je upravo i ovaj u vezi s deliktom prelju b e od stran e žene. Kod ovog delikta je, naim e, riječki zakonodavac ocijenio oportunim da ne pro p isu je posebnu v rstu i m je ru kazne nego da kažnjavanje ovog delikta p re p u sti odredbam a»općeg prava«. 9. POSTAJANJE TUĐOM LJUBAVNICOM ILI KONKUBINOM PROTIV VOLJE MUŽA Ovom deliktu S tatu t posvećuje slijedeći fragm ent rub. 36 lib. III, koji glasi:»... et si contra voluntatem m ariti iverit ad standum oum aliquo prò m ercenaria, vel concubina, si p robatum fuerit de concubinatu, tam ipsa, quam detentor, seu concubinarius p u n iatu r arb itrio Dni Capitanei, et judicis maileficiorum. Si fuerit laicus, si vero Clericus, au t in Sacris p u n iatu r p e r judicem Ecclesiastioum.«40 Izvršilac ovog krivičnog djela m ože b iti u d ata žena, tj. žena koja se u m om entu izvršenja djela nalazi u zakonski važećem braku. Sam učin sasto ji se u p o sta ja n ju tu đ o m ljubavnicom ili k onkubinom protiv 37 M artišević Juškov D m itrievskij: O pšta isto rija države i prava, II deo, Feudalizam (p rijevod sa ru sk o g ), B eograd 1949, s tr Vidi rub. 55 lib. III Statuta :»De poensis et casibus in statu tis non com prehensis«. 39 To je ujedno i objašnjenje zašto je riječki vikarij uzim an isključivo iz redova iskusnih pravnika, k o ji su prvenstveno m o rali d o b ro poznavati»jus com une«. Poznavanje»općeg prava«bilo je neophodno osim za slučajeve gdje ga je subsidijarno trebalo prim ijen iti u predm e tim a koji su se odnosili na dom aće lju d e jo š i p o sebno ra d i m ogućnosti ispravnog su đ en ja strancim a, kojim a je suđeno po pravim a njihovih zem alja (vidi d r Z. H erkov: sp. d., str. 64). 40 U prijevodu:»... I ako p ro tiv volje m u ža p o stan e nečijom ljubavnicom ili k o n k ubinom, pa ako bude k o n k u b in at dokazan, ta d a n e k a se ona,isto tak o kao i onaj k o ja ju drži ili p riležnik, kazni po ocjeni gospodina k a p etan a i krivičnog suca, ako je svjetovna osoba. Ako je pak k lerik ili svećenik n eka ga kazni crkveni sudac.«402

17 volje muža. Prem a tom e protivljenje m uža predstavlja bitni, konstitu* tivni elem ent bića ovog krivičnog djela, je r u slučaju nedostatka ovog ele m enta ne postoji ni krivično djelo u p itan ju ni odgovornost za iito. Nije potrebno da se muž i faktički (fizičkom silom ili n a kakav drugi adekvatan način) o p ire već je dovoljno da ne p o sto ji njegovo odobrenje, odnosno da je on odbio dati takovo odobrenje. Kod ovog djela kažnjavaju se oba partnera, što znači da se kao suizvršilac pojavljuje i m uški p artn er (koji može b iti svaka m uška osoba s kojom izvršiteljica nije u zakonitom b rak u ). Postojanje dozvole muža lišava odgovornosti i muškog p artn era za delikt u pitanju. Kazna nije striktno određena nego je ostavljeno k ap etan u i krivičnom sucu da u svakom konkretnom slučaju izrekne vrstu i m jeru kazne po vlastitoj ocjeni. Ovo je ujedno i jedan od onih rijetkih slučajeva kada su statu tarn i propisi vrstu i m jeru kazne ostavljali n a slobodnu ocjenu sudu41. M eđutim, tre b a posebno istaći da sve ovo vrijedi samo ukoliko su, kao izvršioci, u p itan ju svjetovna lica, je r propis izričito određuje da za klerike ili svećenike postupak vodi i po svom nahođenju kaznu izriče crkveni sudac. 41 O ovom e d e taljn ije u spom enutoj m ojoj stu d iji»sistem kazni u nekim starim hrv atsk im statutim a...«, posebno na str. 345.

18 RIASSUNTO DELITTI CONTRO IL MATRIMONIO, LA FAMIGLIA E LA MORALE PUBBLICA, CONSIDERATI SOTTO L ASPETTO DEL DIRITTO STATUTARIO DI RIJEKA (FIUME) NEL SECOLO XVI Nell introduzione l autore tratta dello Statuto della città di Rijeka (Fiume) del 1530 e del suo diritto penale, e si sofferma particolarm ente su osservazioni generiche riguardanti i delitti presi in considerazione nella rubrica 36 del libro III dello Statuto e raccoglie tali delitti sotto il titolo di»delitti contro il matrimonio, la famiglia, e la morale pubblica«. Inseguito passa cesto; del ratto di persone oneste da sesso feminile, a parte di quelli compiuti delitti: della bigamia e della biandria; della violenza carnale; della violenza carnale esercitata da persone di sesso maschile su am ante non sua; dell incesto; del ratto di persone oneste da stesso faminile, a parte di quelli compiuti senza il consenso della persona rapita e a parte di quelli compiuti col suo consenso; di baci dati per forza a persona di sesso feminile e di altre simili violenze; di amoreggiamenti estorti con la forza; di abbraccio o riduzione con violenza un posizione supina, imposta da persona di sesso maschile ad amante non sua; di adulterio compiuto da parte di persona di sesso feminile consenzienti a divenire amante o concubina senza consenso del proprio marito. L autore analizza dettaglitam ente tutti questi delitti, considerandoli sotto l aspetto della storia e della teoria del diritto penale, ed avendo presente particolarmente le vie dell evoluzione interna e le caratteristiche dell antico diritto penale croato della regione. 404