Filip Gospodnetić, Forum za slobodu odgoja Domagoj Morić, Forum za slobodu odgoja

Транскрипт

1

2 Mladi i mediji u Hrvatskoj Filip Gospodnetić, Forum za slobodu odgoja Domagoj Morić, Forum za slobodu odgoja Doris Brala Ana Mikolić Ivan Hederić Gospodnetić, F., Morić, D. (2014.) Mladi i mediji u Hrvatskoj. Forum za slobodu odgoja. Zagreb, Croatia Partner projekta u Hrvatskoj Nositelj projekta Nositelj projekta Donator Donator

3 Predgovor O projektu Metodologija Kontekst Sloboda medija i sloboda izražavanja u Hrvatskoj Pravni i institucionalni okvir Pristup medijima Pristup mladih medijima Medijski sadržaj Medijska pismenost Pregled Vještine korištenja medija i stvaranja sadržaja u medijima Kritičko razumijevanje Sloboda izražavanja Mladi u medijima Prikaz mladih u medijima Prisutnost mladih u medijima Važnost programa i informacija za mlade Organizacije mladih i mediji Vještine upotrebe medija Mladi i sadržaj u medijima Prepreke Zaključne napomene Glavni zaključci Preporuke Mediji Organizacije mladih Medijske organizacije Zakonodavstvo i politike Odgojno-obrazovni sustav Literatura Dodaci Upitnik za mlade postoci u tablicama Upitnik za organizacije mladih postoci u tablicama Upitnik za medije postoci u tablicama Bilješka o autorima... 82

4 Dragi čitatelji, Problem mladih i njihovih medijskih kompetencija kompleksan je problem. U današnjem svijetu, u kojem smo okruženi različitim medijskim sadržajima koji mogu utjecati na percepciju mladih, bilo je potrebno istražiti odnos koji mladi imaju prema medijima i obratno. Forum za slobodu odgoja bio je pozvan biti partnerom u projektu South East Europe Youth and Media Initiative, a čiji su nositelji Metamorphosis Foundacija i Youth Educational Forum iz Makedonije, uz potporu Fondacija Otvoreno društvo. S obzirom na to da ovo istraživanje ima regionalni karakter i u njega je bilo uključeno 11 zemalja, ono je prvo ove vrste u regiji pa tako i u Hrvatskoj te time ima veći utjecaj. Provedba istraživanja započela je u srpnju godine, a završila krajem rujna godine za sve dionike: mlade, predstavnike medija, predstavnike organizacija za mlade i predstavnike medijskih organizacija. Nadamo se da će rezultati ovog istraživanja biti zanimljivi i motivirajući, ali i od pomoći budućim kampanjama zagovaranja. Također, preporuke pisane za sve dionike reflektiraju rezultate ovog istraživanja uzevši u obzir da je istraživanju pristupilo više od 4000 mladih, preporuke daju institucijama, organizacijama za mlade, medijima i obrazovnom sustavu izrazito važne savjete. Na kraju predgovora, željeli bismo se zahvaliti svima koji su pomogli u bilo kojem dijelu implementacije ovog istraživanja u Hrvatskoj. Prvenstveno, zahvaljujemo asistenticama na istraživanju Doris Brala i Ani Mikolić, koje su nam uvelike pomogle izvanrednim trudom, entuzijazmom i dobrom voljom. Nadalje, zahvaljujemo Ivanu Hederiću lektoru engleske verzije, na odlično obavljenom poslu. Jednako tako, zahvaljujemo i cijelom timu Foruma za slobodu odgoja zbog podrške tijekom provođenja istraživanja, kao i svim ostalim volonterima koji su pomogli na bilo koji način u provedbi. Također smo uvelike zahvalni portalu Srednja.hr zbog postavljanja bannera i objavljenog članka o istraživanju, što je doprinijelo većem odazivu mladih. Naposljetku želimo izraziti zahvalnost svim sudionicima istraživanja jer su nam pomogli dobiti uvid u kompleksan problem odnosa mladih i medija. Hvala vam! Na kraju, željeli bismo istaknuti kako je ovo istraživanje tek početak istraživanja na temu mladih i medija. Tijekom ove godine planiramo objaviti detaljno istraživanje s procjenama odnosa između različitih varijabli koje nije bilo obuhvaćeno ovom analizom. Također, zagovarat ćemo i nastaviti provođenje istraživanja i aktivnosti vezanih za medijsko opismenjavanje mladih. Uživajte u čitanju! Autori

5

6 Iako mladi čine značajan postotak stanovništva u zemljama jugoistočne Europe koje su uključene u projekt [Makedonija, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Albanija, Kosovo, Bugarska, Grčka, Turska i Hrvatska] u rasponu u većini zemalja od 1/5 ili 1/4 ukupnog stanovništva, mladi su i dalje marginalizirana skupina u tim društvima. Mladi ovih zemalja suočavaju se s mnogim sličnim izazovima: manjkom socijalne uključenosti, korupcijom u obrazovanju, nezaposlenošću, nedostatkom kulturne integracije ili loše politike prema mladima. Iako se mogu primijetiti mnoge aktivnosti mladih, kao i napori u smjeru poboljšanja njihovog položaja u društvu općenito, sporno je pitanje njihovog razumijevanja i predstavljanja u medijima kao korak naprijed prema stvaranju utjecaja i informiranju. Odnos mladih prema ovom ključnom mehanizmu medijima, u njegovim tradicionalnim i novim oblicima, iako je prioritet nekih institucija i organizacija, još uvijek nije istražen i analiziran na temeljit i strukturiran način koji bi mogao omogućiti utvrđivanje trenutnog stanja i pružiti više strukturiran i kvalitetniji pripremljen pristup prema učinkovitijem kreiranju politika, razvoju strategija i unutarsektorskim naporima u ovom području. Značajan je nedostatak glasova mladih u medijskom svijetu, gdje u nekim zemljama postoje slučajevi malog ili nikakvog programa mladih ili o mladima u medijima, a događanja mladih i njihove inicijative u mnogim slučajevima su medijski pokrivene u manjoj mjeri. To također dovodi do isključenja mladih iz javnog diskursa i trenutnog društvenog razvoja. Također, ono što je ključno utvrditi nije samo zastupljenost mladih u medijima, već i percepciju mladih i stavove prema medijima. U društvima polariziranih medija i raznolikih informacija, ključno je da mlade osobe budu informirane o trenutnim događanjima te da posjeduju kritičko mišljenje i određenu medijsku pismenost. To je od iznimne važnosti kako bi mladi bili u stanju razumjeti i dekodirati informacije u medijskoj sferi i bili sposobni za aktivno građanstvo i sudjelovanje. U zemljama gdje je prisutna relativno visoka stopa korištenja interneta (u rasponu od 46 % do 71 %, s iznimkom Kosova gdje je 21 %), novi oblici medija su u porastu i mladi kao jedni od ključnih korisnika interneta skloniji su njima nego tradicionalnim oblicima. Međutim, još uvijek postoji nepovezanost, pošto je većina rasprava mladih premještena na društvene mreže, a ne na same medije. Ova tendencija vodi do zatvorenog kruga i omogućava razvoj govora mržnje na internetu.

7 Istraživanje Mladi i mediji predstavlja zajednički trud organizacija iz 11 različitih zemalja. Istraživanje je provedeno u sljedećim zemljama: Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Kosovu, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Turskoj. Regionalna analiza obuhvaća informacije koje će služiti kao početna točka u budućim istraživanjima i projektima zagovaranja ili aktivnostima u polju medija i mladih u regiji Jugoistočne Europe. Istraživanje će omogućiti pregled dostupnosti i obrazaca korištenja medija od strane mladih, važnost medija za mlade, sadržaj koji oni kreiraju, ali i postaviti izazove vezane za medijsku pismenost mladih i korištenje govora mržnje. Nadalje, očekuje se kako će ovo istraživanje doprinijeti rastu osviještenosti o važnosti ove problematike te potaknuti daljnja istraživanja. Kao rezultat toga, nadamo se da ćemo potaknuti aktivnosti mladih i medija koje će dovoljno potaknuti medijsku pokrivenost ključnih tema i problema za mlade u regiji, kao i poboljšati razinu uključenosti mladih u kreiranje medijskih sadržaja. Glavni cilj istraživanja jest definirati percepciju mladih, medija i civilnog sektora o razini, kvantiteti i sadržaju medijskih priloga koji se odnosi na teme vezane za mlade, na nacionalnom i regionalnom nivou. Specifično, ovo istraživanje ima sljedeće zadatke: Mladi: Saznati što mladi trebaju od medija; Istražiti percepciju mladih o prednostima medija; Istražiti percepciju mladih o njihovoj medijskoj prisutnosti i profiliranju u medijima; Saznati razinu medijske pismenosti mladih; Istražiti percepciju mladih o dostupnosti medija. Organizacije mladih: Istražiti percepciju organizacija mladih o korištenju medija; Istražiti percepciju organizacija mladih o prednostima medija; Istražiti percepciju organizacija mladih o njihovoj medijskoj prisutnosti i profiliranju u medijima; Otkriti razinu sudjelovanja te ulogu organizacija mladih u razvoju i korištenju vlastitih medija; Otkriti koje su razine medijske pismenosti; Utvrditi razinu učestalosti projekata ili aktivnosti usmjerenih na medije.

8 Mediji: Utvrditi percepciju medija o pitanjima vezanima za mlade i medije, a koja se javljaju u medijima; Saznati kako vrednuju rad drugih medija; Istražiti stupanj otvorenosti medija te uključenost mladih u medije i sadržaje. Medijske organizacije: Istražiti učestalost projekata ili aktivnosti za mlade i medije uključujući: govor mržnje u medijima, obrazovanje mladih za medijsku pismenost te mladih kao kreatora sadržaja (razvijanje vještina); Utvrditi razinu dostupnosti medijskih organizacija prema mladima; Utvrditi količinu i broj provedenih istraživanja na temu mladih i medija u Hrvatskoj. Korištene definicije za provedbu istraživanja Sljedeće definicije koristile su se za potrebe ovog istraživačkog projekta kako bi se osigurala dosljednost u svim državama koje su sudjelovale u istraživanju. Mladi su osobe između 15 i 30 godina starosti. Organizacije mladih obuhvaćene ovim istraživanjem podijeljene su u dvije kategorije: Prva kategorija organizacije mladih pokrivaju organizacije u kojima su mladi odgovorni za vođenje organizacije. Organizacije mladih mogu se baviti različitim temama i aktivnostima, a mladi nisu nužno korisnici usluga koje organizacija pruža. Druga kategorija organizacije za mlade su one organizacije u kojima su mladi korisnici određenih aktivnosti organizacije. Međutim, potrebno je napomenuti kako su organizacijske aktivnosti najčešće implementirane od strane odraslih i nisu primarno usmjerene isključivo na mlade. Za potrebe ovog istraživanja organizacije mladih ne moraju biti službeno registrirane, što nam je omogućilo da pokrijemo tzv. grass-root organizacije, inicijative mladih i slično. Mediji se definiraju kao bilo koje sredstvo komunikacije, uključujući radio, televiziju, novine, internet (uključujući i društvene mreže), kao i digitalne medije (primjerice, video igre). Medijske organizacije definirane su kao neprofitne organizacije koje: su predane obrani i promociji slobode govora; bore se protiv cenzure i zakona kojim se cilja ograničiti slobodu informiranja; prate restrikcije slobode informiranja i medija diljem svijeta; promoviraju profesionalnost u novinarstvu; omogućavaju edukacijsku i sličnu pomoć novinarima i medijskim zaposlenicima.

9 A. Sekundarni podaci Analiza postojećih podataka Analiza sekundarnih podataka uključuje pregled svih dostupnih podataka vezanih za razine, svrhu i obrazaca uporabe medija od strane mlade populacije, kao i drugih problematika vezanih za istraživanje, uključujući dostupnost interneta, medijsku pokrivenost, itd. Za ispunjenje navedenih svrha, podaci su bili prikupljani od strane svih projektnih partnera. Analiza sadržaja zakonskog okvira Analiza sadržaja također uključuje sistematizaciju zakonskog okvira, u svrhu ocjenjivanja zakonskog i institucionalnog okruženja koji njeguje razvoj medija, medijsku pismenost i slobodu izražavanja. Neki od analiziranih zakona uključuju Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o HRT-u, Pravilnik o zaštiti maloljetnika te niz drugih zakona. Analiza slobode izražavanja i slobode medija U svrhu omogućavanja kontekstualnih informacija vezanih za pitanje medija u Hrvatskoj, pregled glavnih pokazatelja mjerenja medijskih sloboda također je uključen u analizu. Tri su pokazatelja korištena za ovu svrhu: indeksi sastavljeni od strane Freedom Housea, IREXa te Reportera bez granica. Izbor ovih pokazatelja napravljen je iz više razloga. Prvo, tijekom godina privukli su najveću pažnju diljem svijeta. Drugo, omogućuje rangiranje za sve zemlje uključene u ovo istraživanje i dopušta komparativnu analizu stanja slobode medija u regiji. Treće, unatoč nedostacima koje su identificirali mnogi eksperti o slobodi medija koji okrivljuju većinu studija zbog loše metodologije, pretjeranog oslanjanja na stručnjake, nedostatka transparentnosti, zapadnjačke pristranosti i fokusiranosti na 'stare medije' poput novina i TVa na štetu sve brže širećih digitalnih medija, mnogi još uvijek zaključuju da istraživanja imaju prihvatljivu statističku konzistentnost i dolaze do jednakih generalnih zaključaka. Ukratko, istraživanja omogućavaju značajan, vjeran i koristan alat za detektiranje medijskih sloboda diljem svijeta, kao i promjena nastalih tijekom vremena. 1 B. Primarni podaci Primarno prikupljanje podataka vezanih za temu istraživanja bilo je u fokusu ovog projektnog ciklusa. Prikupljanje podataka napravljeno je korištenjem pristupa kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih metoda. Međutim, zbog same metode korištene za prikupljanje kvantitativnih podataka (online upitnika), analiza neće biti primjenjiva na cijelu populaciju, jer ne zadovoljavaju kriterije generalizacije do 1 Evaluating the Evaluators: Media Freedom Indexes and what they Measure, CIMA, 2010.

10 te razine. Stoga je i nemogućnost generalizacije jedno od najvećih ograničenja istraživanja. Iako, imajući na umu da su istraživači bili zainteresirani za populaciju mladih koja je uključena u komunikaciju putem interneta, istraživanje će zadovoljiti kriterij reprezentacije ove specifične grupe. Kad govorimo o korištenju Interneta u Hrvatskoj, prema podacima GFK Instituta, 63 % sveukupne populacije starije od 15 godina koristi internet. Iz podataka se može vidjeti kako mladi, u dobi od 15 do 24 godine, koriste internet u najvećoj mjeri 96 % njih koristi se internetom (GFK Hrvatska, 2011a). S druge strane, isti Institut proveo je istraživanje pod imenom GFK mladi online i podaci su pokazali kako u Hrvatskoj postoji penetracija interneta od 85 %. Svakodnevno se Internetom služi gotovo 80% mladih (GFK, Hrvatska, 2011b). Pitanja za analizu institucija Sve teme koje su uključene u analizu institucija, mogu se pronaći u nastavku. Je li medijska pismenost uključena u kurikulum formalnog obrazovanja? Ako da, na kojim obrazovnim razinama i na koji način?; Je li debata, kao alat koji promiče kritičko mišljenje, uključena u kurikulum na bilo kojim razinama obrazovanja? Koliko debatnih klubova postoji na bilo kojoj razini obrazovanja?; Je li usvojena strategija sa svrhom povećanja suradnje između medija i mladih?; Jesu li napravljene analize ili istraživanja vezana za mlade i medije?; Koji zakonski akti reguliraju govor mržnje? Postoji li analiza ili evaluacija koja je napravljena u procesu implementacije istih?; Je li usvojena neka strategija kojom se cilja detektirati i ukloniti govor mržnje?; Kako je reguliran sadržaj u medijima? (za tradicionalne medije); Kako je sadržaj u medijima praćen i evaluiran? (za tradicionalne medije); Koje su sankcije za neispunjavanje kriterija vezanih za sadržaj? (za tradicionalne medije); Jesu li mladi prisutni na bilo koji način u regulatornim tijelima (primjerice, indirektno putem predstavnika iz obrazovnog ili civilnog sektora)?

11 Kako bi se omogućio uvid detaljan uvid u medijsku sliku Hrvatske, i kako bi se napravile analize, koristile su se razne metode. Prvo, prikupljanje postojećih podataka korišteno je za stjecanje važnih informacija. Pregledavani su službeni javni dokumenti (zakoni, regulative i strategije), kao i relevantna istraživanja provedena od strane institucija i istraživačkih agencija (npr. Institut za društvena istraživanja, Ispos Puls). Nadalje, internetske stranice službenih tijela također su analizirane kako bi se došlo do podataka, a uključivale su stranice različitih tijela (npr. Agencije za elektroničke medije, Hrvatskog sabora). Druga metoda koja se koristila uključivala je omogućavanje prava na pristup informacijama. Molba za pristupom informacijama poslana je dvjema glavnim institucijama Ministarstvu uprave i Ministarstvu pravosuđa. Time, podaci na temu zapošljivosti mladih u javnoj administraciji i pravosuđu predstavljaju službene podatke dobivene kroz alat prava na pristup informacijama. Mrežno istraživanje za mlade Mrežno istraživanje koje cilja na mlade kreirano je kako bi mjerilo medijsku pismenost mladih i percepcije mladih o medijima. Upitnik se bazirao na sličnim upitnicima koji se pronađeni u finalnom izvještaju o Testiranju i preradi kriterija za pristup medijskoj pismenosti u Europi, napravljenom za Europsku komisiju od strane Danskog tehnološkog Instituta i Europske udruge za interese gledatelja u godini. Upitnik je usvojen na koordinacijskom sastanku od strane svih projektnih partnera. Međutim, adaptacija na lokalnim jezicima napravljena je putem konceptualnog prijevoda te ponovnog prijevoda istog upitnika na engleski jezik kako bi se uočili i detektirali problemi kod prijevoda. Ključna pitanja o segmentu medijske pismenosti bila su zapravo bazno istraživanje koje je mjerilo trendove u medijskom pristupu, blansiranu uporabu, kritičko razumijevanje, kouminikaciju i participaciju. Točnije, tri područja medijske pismenosti su bila mjerena: uporabne vještine, kritičko razumijevanje i komunikacijske sposobnosti. Distribucija upitnika za mlade počela je 29. srpnja godine. Mladi su imali priliku popunjavati upitnik kroz period od tri tjedna. Prikupljanje i prihvaćanje popunjenih upitnika od strane mladih završilo je 16. kolovoza godine. Nakon pregledavanja prikupljenih podataka, rezultati su pokazali kako je 4283 mladih dalo valjane odgovore. Za promociju i distribuciju upitnika, korišteno je nekoliko komunikacijskih kanala, koji su uključivali nove medije, tradicionalne medije, biltene/brošure i društvene medije. Društvene mreže i novi mediji korišteni su za promociju, budući da je ovo istraživanje bazirano na online upitnicima te je to bio najbolji način za korištenje navedenih medijskih kanala. Treba spomenuti kako je nekoliko portala objavilo informacije o istraživanju, kao što su: infozona.hr i srednja.hr. Također treba napomenuti kako je portal srednja.hr uvelike pomogao u promociji objavivši dva bannera o ovom istraživanju na svojoj stranici. Nadalje, bilteni su korišteni za širenje informacija bilten Foruma za slobodu odgoja ima više od tisuću pretplatnika te su svi primili obavijest o početku implementacije ovog istraživanja. Vrijedan izvor bile su i društvene mreže, posebno Facebook, gdje su

12 mladi dijelili poveznice na istraživanje, ali i ostavljali komentare 5941 mlada osoba otvorila je poveznicu na kojoj se moglo pristupiti istraživanju. Važno je istaknuti kako je više od mladih vidjelo informacije o istraživanju te poziv za sudjelovanje u popunjavanju upitnika. Nadalje, početak istraživanja najavljen je i na nacionalnim radijskim postajama u Splitu i Osijeku, u emisijama za mlade. Direktna promocija odvijala se i na događanjima na kojima su mladi mogli zabilježiti svoju adresu, na koje su im kasnije poslane poveznice na upitnik. Mrežno istraživanje za organizacije mladih Upitnik za organizacije mladih sadržavao je nekoliko dijelova koji su imali za cilj mjeriti njihovu povezanost s medijima, medijski kapacitet njihovih organizacija, aktivnosti organizirane za pokrivanje medijskih problema i njihovu percepciju o profilu i uključenosti u medijima. Ovaj je upitnik ispunjen od strane vodećih predstavnika organizacija mladih te onih koji su ovlašteni za predstavljanje organizacije. Predstavnicima organizacija mladih bila je osigurana potpuna anonimnost, što je pomoglo u prikupljanju točnijih podataka obično su sudionici opušteniji znajući da je anonimnost zajamčena. Baza podataka o organizacijama mladih kreirana je sukladno uvidu u Registar udruga, Adresar organizacija mladih iz godine te istraživanjem mrežnih stranica organizacija mladih. Točno 150 organizacija mladih prikupljeno je u bazu podataka te su im poslane informacije o provedbi istraživanja. Prvi poslan je 29. srpnja godine. Organizacijama mladih poslana su dva podsjetnika za sudjelovanje u istraživanju. Prvi je poslan 8. kolovoza, a drugi 20. kolovoza godine. Nakon komuniciranja s organizacijama, što je uključivalo i telefonske pozive koji su poticali uključenje u istraživanje te nakon pročišćavanja podataka, 39 odgovara uključeno je u statističku interpretaciju podataka. Mrežno istraživanje za medije Upitnik za medije kreiran je kako bi se izmjerila percepcija predstavnika medija o prevalenciji problema mladih u medijima, kako bi se definirali interesi mladih te njihove potrebe u medijima (iz perspektive predstavnika medija) te kako bi se opisao njihov odnos s mladima. Ovaj je upitnik ispunjen samo od strane urednika ili drugih predstavnika koji sudjeluju u procesima odlučivanja unutar medijskih kuća. Kao što je to bio slučaj s predstavnicima organizacija mladih, i medijskim djelatnicima bila je osigurana anonimnost, što je pridonijelo prikupljanju iskrenijih i točnijih odgovora. Baza podataka o medijima napravljena je korištenjem službenih izvora podataka. Kada se radi o relevantnim izvorima informacija za medije u Hrvatskoj, ne postoji jedinstvena baza podataka koja pokriva sve medije, već se takve baze podataka vode u različitim institucijama. Lista medija korištenih u ovom istraživanju napravljena je na temelju baza podataka koje okupljaju informacije u pogledu medija i izdavaštva. Za elektroničke medije (radio i televizijske stanice), korištene su baze podataka Hrvatske

13 agencije za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM), Agencije za elektroničke medije (AEM) i Vijeća za elektroničke medije (VEM). Baza Vijeća za elektroničke medije korištena je i za dobivanje podataka o pružateljima elektroničkih publikacija (portala). Posljednje, za kreiranje liste tiskovnih medija (dnevnih novina, tjednika, dvotjednika, mjesečnika), korištena je baza podataka Hrvatske gospodarske komore. Baza podataka koja je napravljena iz gore navedenih izvora sastoji se od više od 420 medija kojima je poslana obavijest o provedbi ovog istraživanja. Prvi poslan je 29. srpnja godine. Medijima su poslana dva podsjetnika za sudjelovanje u istraživanju. Prvi je poslan 8. kolovoza, a drugi 20. kolovoza godine. Nakon pročišćavanja podataka, uočeno je kako su 32 predstavnika podnijela valjane odgovore, koji su kasnije uključeni u statističku interpretaciju podataka. Intervju sa predstavnicima medijskih organizacija Glavni cilj intervjua s predstavnicima medijskih organizacija bio je dobiti bolji uvid u problematiku povezanu s pojavom govora mržnje u medijima, propagandom i njihovim viđenjima medijske pismenosti mladih. Tijekom implementacije istraživanja, obavljeno je sedam intervjua sa predsjednicima, izvršnim direktorima te programskim koordinatorima medijskih organizacija. Polu-strukturirani intervjui provedeni su u periodu od 8. kolovoza do 16. rujna godine. a duljina svakog intervjua iznosila je oko sat vremena. Dobiveni podaci bili su vrijedni i od pomoći za postizanje boljeg uvida u odnos između mladih i medija.

14

15 Pitanje sudjelovanja mladih u kreiranju medijskog sadržaja i percepcija mladih u hrvatskim medijima predstavljaju složen problem kojeg je potrebno detaljnije proučiti. Kako bismo razumjeli odnos između mladih i medija, prvo je potrebno osvrnuti se na neke opće činjenice koje se odnose na mlade. Populacija mladih u Hrvatskoj je vrlo brojna. Prema podacima popisa stanovništva provedenog u godini, mladi čine 18,55% ukupnog stanovništva Hrvatske ili ljudi (Ostroški, 2013). Mladi u Hrvatskoj, koje Nacionalni program za mlade definira kao osobe između 15 i 30 godina starosti, trenutno su suočeni s nekoliko problema. Prvo, potrebno je istaknuti pitanje zapošljavanja mladih. Navedeni problem nije prisutan samo u Hrvatskoj, već i u široj regiji i Europskoj uniji. Prema podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti kontinuirano raste od godine. U rujnu stopa nezaposlenosti mladih dosegla je 52,8 % što znači da je svaka druga mlada osoba bila nezaposlena (Eurostat, 2013). Drugo, politička participacija mladih jako je niska participacija u aktivnom građanstvu treba biti poboljšana korištenjem zagovaranja i drugih tehnika. Commonwealth Youth Development Index pokazuje kako je u Hrvatskoj niska razina političke participacije, građanske participacije te zapošljivosti mladih, dok je situacija s obrazovanjem, zdravstvom i općim blagostanjem iznadprosječna, u usporedbi sa 169 ispitanih zemalja (Commonwealth Youth Programme, 2013). Treće, politička pismenost mladih je također vrlo niska. Važno je znati ovaj kontekst, jer može utjecati na stavove mladih o problemima koje se odnose direktno na njih. Do sada, nije provedeno niti jedno sveobuhvatno istraživanje u Hrvatskoj na temu mladih i medija, dok se tema korištenja medija od strane mladih uglavnom proučavala u sklopu istraživanja o aktivizmu mladih te potrebama mladih u zajednici. Na primjer, organizacija civilnog društva GONG provela je istraživanje u godini, na 999 maturanata s ciljem stjecanja uvida u političku pismenost mladih. Rezultati su pokazali da je politička pismenost vrlo niska, a posebno znanje mladih o Europskoj uniji i načinima funkcioniranja institucija Europske unije. Ovdje je potrebno naglasiti kako su rezultati pokazali da nešto manje od 1/4 maturanata prihvaća ideju državne cenzure medija kako bi se zaštitili državni interesi. Nadalje, više od 1/3 mladih se slaže s izjavom da je potrebno zabranili jedan dio medija u Hrvatskoj (Bagić, 2011). Značajno i najnovije istraživanje koje se djelomično bavilo mladima i medijima, proveo je Institut za društvena istraživanja tijekom godine. Rezultati su pokazali kako mladi slušaju glazbu redovito i koriste internet za potrebe komuniciranja i informiranja (Ilišin, 2013). Zaključno, sva su nam dosadašnja istraživanja pružila uvid u stavove mladih o korištenju medija, ali u malom i ograničenom udjelu. U istraživanju Mladi i mediji bilo je uključen niz dionika, što pomaže dobivanju detaljnijeg uvida stanja u ovom području.

16 Sloboda medija i sloboda izražavanja preduvjeti su demokratskog društva. Zbog toga, mnoge organizacije diljem svijeta sudjeluju u istraživanjima o medijskim slobodama, slobodama izražavanja i razvoju medija te različitim pritiscima pod kojima mediji mogu biti od strane vlasti ili drugih izvora moći. U Hrvatskoj, sloboda medija i sloboda izražavanja regulirani su nacionalnim zakonima, ali mora se naglasiti kako ratificirani međunarodni dokumenti također imaju ključnu ulogu u regulaciji ovog područja. Međunarodni dokumenti koji su ratificirani su obvezujući, uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Svi navedeni dokumenti bave se slobodom govora koja je blisko povezana sa slobodom medija. Nadalje, ovi dokumenti također naglašavaju važnost slobode traženja, stjecanja i objavljivanja informacija, kao i slobodu izražavanja vlastitog mišljenja. Dakle, prethodno spomenuti međunarodni dokumenti ključni su za slobodu medija i pravnu regulaciju tog pitanja u Hrvatskoj. Međutim, potrebno je naglasiti da je nacionalnim zakonima uređeno pitanje slobode izražavanja i slobode medija. U članku 38 Ustava Republike Hrvatske regulirano je pitanje slobode mišljenja i izražavanja mišljenja. Također, prema ovom članku, zabranjena je cenzura te novinari imaju pravo na slobodno izvještavanje i slobodan pristup informacijama. Nadalje, sloboda izražavanja i sloboda medija zaštićene su člankom 3, kao dio općih načela u Zakonu o medijima. Članak 4 istog zakona zabranjuje bilo kakva nezakonita ograničenja slobode medija nitko ne može utjecati na sadržaj medija na temelju moći i korištenja vlastite pozicije. Na kraju, Zakon o elektroničkim medijima regulira slobodu elektroničkih medija. Iako Hrvatska ima dobre zakone koji se odnose na slobodu govora i slobodu izražavanja, analize koje su provele tri organizacije Freedom House, IREX i Reporteri bez granica pokazuju kako postoji mogućnost za još veći napredak na tom području. Freedom House tvrdi kako su mediji u Hrvatskoj djelomično slobodni (Freedom House, 2013), dajući ukupni rezultat 40, koji ima i Dominikanska republika. 2 Freedom House ističe problem uznemiravanja novinara i poduzimanja pravnih postupaka protiv medija koji su kritički orijentirani te kritiziraju društvene pojave. Također, istaknuti su i problemi s političkim uplitanjem u rad Hrvatske radiotelevizije, kao i nedostatak transparentnosti Vijeća za elektroničke medije. Kvaliteta izvještavanja također je spomenuta kao izazov. Potrebno je napomenuti kako je upravo kvaliteta izvještavanja također obuhvaćena ovim istraživanjem te su mnogi ispitanici istaknuli ovu problematiku kao bitno pitanje kojemu treba posvetiti više pažnje i pokušati ga riješiti. 2 Ukoliko određena zemlja ima ukupan rezultat ispod 30, smatra se slobodnom u smislu slobode medija. S druge strane, ukoliko zemlja ima rezultat iznad 60, smatra se neslobodnom, odnosno u njima je sloboda medija ugrožena i vrlo je loša. Zemlje koje su označene kao djelomično slobodne su one koje imaju rezultat između 31 i 60.

17 IREX je, poput Freedom Housea, dao Hrvatskoj ocjenu 2,74 (od 4,00) za slobodu medija. Istaknuta je dobra zakonska podloga, no društvene norme koje štite i podržavaju slobodu govora pokazale su se problematičnima. IREX također mjeri i indeks održivosti medija, čiji je sastavni dio sloboda medija. Hrvatsko novinarstvo i mediji su blizu održivosti, ali je potrebno više raditi na profesionalnim standardima i osigurati održivo medijsko poslovno okruženje (IREX, 2013). Reporteri bez granica objavljuju World Press Freedom Indeks na godišnjoj razini. Hrvatska se nalazi na 64. mjestu između 179 zemalja. Za usporedbu, u godini, Hrvatska je zauzela 68. mjesto. U izvješću se navodi kako su zakonodavne reforme i ulazak u Europsku uniju donijeli poboljšanje slobode medija. No, s druge strane, još uvijek postoje određene prepreke koje je potrebno prevladati pogotovo stare navike koje mogu biti štetne za neovisno novinarstvo (Reporteri bez granica, 2013). Kao što se može vidjeti, analize provedene od strane međunarodnih medijskih organizacija, smjestile su Hrvatsku u sredinu po pitanju medijskih sloboda i slobode izražavanja. Došlo je do poboljšanja u kvaliteti zakonodavstva, ali primjena u praksi treba daljnja poboljšanja. Potrebno je više raditi na društvenim normama i stavovima građana (posebice mladih) prema slobodi informiranja i novinarstva. Kritičko razumijevanje medijska pismenost i debata Pravni i institucionalni okvir u području mladih i medija u Hrvatskoj gotovo da ne postoji. Analiza zakona, strategija, nastavnih planova i drugih dokumenata pokazala je da Vlada Republike Hrvatske nije stvorila definiranu politiku o temama koje se tiču medijske pismenosti, mladih u medijima i mladih općenito. Kada se govori o medijskoj pismenosti, važno je naglasiti činjenicu da se ona sastoji od tri važna područja: korištenja vještina, kritičkog razumijevanja i komunikacijskih sposobnosti (Europska komisija Media Programme, 2013a). Međutim, medijska pismenost nije dio nastavnog plana i programa. Iz analize Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK), kao i na temelju raspoloživih podataka Agencije za odgoj i obrazovanje, sasvim je jasno da medijska pismenost nije uključena u nastavne programe. No, važno je naglasiti kako se kao predmetna tema, medijska kultura uči u osnovnim školama kao dio nastave hrvatskog jezika. Medijska kultura u školama usredotočena je na određena područja koja se tiču razumijevanja i vrednovanja kazališnih predstava, različitih radijskih i televizijskih emisija i filmova. Također, medijska kultura učenike educira i o medijskim komunikacijskim vještinama. S obzirom na to da se medijska pismenost sastoji od kritičkog razumijevanja medijskih poruka i upotrebe vještina koje nisu dio medijske kulture, ova predmetna tema se ne može smatrati medijskom pismenošću u školama (Europska Komisija Media Programme, 2013b).

18 Međutim, Nacionalni okvirni kurikulum i druge strategije ostavljaju dovoljno prostora za mogućnost uvođenja medijske kulture i filmske kulture kao novih predmeta u osnovnim i srednjim školama. Što se tiče medijske pismenosti i medijske kulture u hrvatskom školstvu, mora se spomenuti kako nastavnici i studenti (koji pohađaju nastavničke i druge obrazovne smjerove) imaju priliku sudjelovati na različitim radionicama neformalnog obrazovanja iz područja medijske kulture, audiovizualne tehnike i kazališta (ibid). Veliki se napredak može napraviti s uvođenjem Građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatski obrazovni sustav. U školskoj godini 2012./2013., eksperimentalno uvođenje Građanskog odgoja i obrazovanja se dogodilo u 12 škola diljem Hrvatske. Šest škola započelo je s eksperimentalnom provedbom na temelju projekta financiranog od strane Europske unije kojeg provodi nekoliko organizacija civilnog društva ( Novo doba ljudskih prava i demokracije u hrvatskim školama ), a ostalih šest škola je dodano izabrala Agencija za odgoj i obrazovanje. Prva godina provedbe već je prošla i nakon završetka druge, provest će se evaluacija koja će mjeriti stečene kompetencije kod učenika. Iako medijska pismenost nije sastavni dio građanskog odgoja i obrazovanja, u kurikulumu stoji kako će učitelji koristiti različite izvore informiranja kako bi osposobili i osnažili učenike za kritički pristup političkoj, građanskoj, kulturnoj i ekonomskoj stvarnosti. Naglasak je stavljen na kritičko razumijevanje teksta i različitih medija. Naime, sukladno kurikulumu, učenici će na kraju osnovne škole (na kraju trećeg ciklusa građanskog odgoja i obrazovanja) shvaćati važnost slobode medija u prevenciji zloupotrebe moći i razvoju emancipiranog i angažiranog građanstva. Nadalje, jedno od postignuća je da učenici mogu povezati slobodu medija sa odgovornošću medija u suvremenoj demokraciji. Također, razumjet će i pojam objektivnog i nepristranog informiranja, ograničenja medija te moći koja proizlazi iz prava na privatnost i zaštitu časti i ugleda pojedinca (Agencija za odgoj i obrazovanje, 2013). Na temelju svega navedenog, može se zaključiti kako će, s uvođenjem građanskog odgoja i obrazovanja u škole, medijska pismenost u školama biti zastupljena u većoj mjeri nego trenutnim školskim kurikulumima. Kritičko razumijevanje se također postiže uz pomoć debate i debatnih tehnika. Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja naglašava kritičku analizu informacija i sudjelovanje učenika u organizaciji i vođenju rasprava, debata i radionica. Jedan od ciljeva za učenike od petog do osmog razreda je uključivanje u dijalog i raspravu, uspješno korištenje tehnika javnog nastupa, debatnih tehnika, pregovaranja i pronalaženja kompromisa, tehnika demokratskog vođenja i zagovaranja svojih stavova (ibid.). Osim programa građanskog odgoja, važno je istaknuti da je godine osnovano Hrvatsko debatno društvo, koje je proizašlo iz debatnog programa koji se provodi od godine. Prema bazi podataka Hrvatskog debatnog društva, postoji više od 90 debatnih klubova mladih koji okupljaju zainteresirane učenike osnovnih i srednjih škola, kao i studente sveučilišta. Debatni program priznat je kao izvanškolska aktivnost godine i danas veliki broj škola ima vlastite debatne klubove. Nadalje, debatna natjecanja organiziraju se u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje te predstavljaju dio službenih natjecanja za učenike. Primjerice, na državnom natjecanju iz debate godine natjecalo se 12 timova iz osnovnih i 24 tima iz srednjih škola (Hrvatsko debatno društvo, 2013).

19 Mladi i mediji: strategije i istraživanja U Hrvatskoj postoji jedna strategija koja se bavi pitanjem mladih, a to je Nacionalni program za mlade od 2009 do godine. Nacionalnim programom je definirano sedam prioritetnih područja, a tek se jedno područje u manjoj mjeri bavi problematikom medija radi se o sedmom prioritetu Mobilnost, informiranje i savjetovanje. Njegov je cilj podići mobilnost mladih i informirati ih o raznim mogućnostima. Međutim, promocija suradnje između mladih i medija nije spomenuta u ovom prioritetu. Jedan od ciljeva ovog prioriteta je povećati nazočnost mladih u medijima i ojačati medije mladih podupiranjem osnivanja i praćenjem rada glasila mladih i za mlade (Narodne novine, 2009). Strategija ne spominje druge prioritete u vezi medija. Dakle, općenito, u Hrvatskoj ne postoji strategija koja za cilj ima povećati suradnju između mladih i medija. Kada se govori o mladima i medijima, u Hrvatskoj je napravljeno nekoliko istraživanja na tu temu, ali njihov glavni fokus nije bio usmjeren na medijsku pismenost i medijski sadržaj. Mladi i mediji spomenuti su kao dio istraživanja o mladima i njihovim potrebama u lokalnim zajednicama te odvojena istraživanja na tu temu nisu provedena. Istraživanja su uglavnom provedena s djecom (mlađima od 15 godina). No, podaci dobiveni tim istraživanjima veoma su vrijedni i mogu biti od velike koristi za dobivanje slike o korištenju medija te usporedbu dobnih kohorti (djeca-mladi). Istraživanje koje su proveli Institut za društvena istraživanja i Friedrich Ebert Fondacija pod nazivom Mladi u vrijeme krize godine, pokazalo je zanimljive rezultate u pogledu mladih i njihovog korištenja medija. Uzorak je stratificiran po veličini i županiji prebivališta te na temelju dobi i spola. U istraživanju je sudjelovalo 1500 mladih u dobi od 14 do 27 godina. Rezultati su pokazali kako kućanstva u kojima žive mladi ljudi imaju u prosijeku jedno računalo, dok dvije petine kućanstava ne posjeduje prijenosno računalo. Preko 90 % mladih ima pristup internetu. Također, istraživanje je pružilo i informacije o slobodnom vremenu mladih. Rezultati su pokazali kako mladi slušaju glazbu (80 %), izlaze s prijateljima, gledaju televiziju (54 %), gledaju filmove (52 %) i bave se sportom te čitaju knjige/novine (27%). Uspoređujući ove rezultate s rezultatima o slobodnom vremenu mladih iz godine, kada je isto istraživanje bilo provedeno, možemo primijetiti kako su česta druženja s prijateljima pala za 16 % te je i gledanje televizije palo za 27 %. Jedan od razloga za ovu promjenu je vjerojatno porast količine vremena koje mladi provode na internetu. Objašnjeno je kako mladi u prosjeku koriste internet gotovo sat vremena duže nego što gledaju televiziju. Većina mladih koristi internet za komunikaciju i informiranje, gledanje videa i slušanje glazbe. Tek desetina mladih koristi internet za vrlo praktične svrhe i jednako toliko ga koristi za igranje online igara. Internet se uglavnom koristi za pristup društvenim mrežama (77 %), čitanje vijesti (62 %), slanje e-poruka (60 %), komunikaciju sa poznanicima preko chata ili Skypea (54 %), skidanje filmova i knjiga (43 %), igranje video igara (30 %), za potrebe posla (20 %) itd. (Ilišin, 2013). Što se tiče televizije, pokazalo se kako je većina mladih orijentirana prema sadržaju koji ih opušta i informira. Između 15 vrsta programa, najgledanije su humoristične serije i programi (48 % mladih ih

20 gleda više puta tjedno ili čak svakodnevno), ostale TV serije (46 %) i vijesti (42 %), dok su na začelju religijski programi (2 % gleda svakodnevno, a 74 % nikada), političke debate (6 % gleda redovito, a 61 % nikada) te hrvatska narodna glazba (10 % svakodnevno, naspram 53 % koji ovu aktivnost nikada ne upražnjavaju). (ibid.) Također, vrijedno je istraživanje koje je pokrenuo UNICEF, u suradnji s Uredom za pravobraniteljicu za djecu, a provela ga je agencija Ipsos Puls. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati stavove i mišljenja 1000 djece i mladih u osnovnim i srednjim školama. Istraživanje je provedeno godine, a jedan dio istraživanja bavio se sa slobodnim vremenom i medijima. Pokazalo se kako značajan broj djece i mladih provodi vrijeme gledajući televiziju te da trećina mladih provodi svoje slobodno vrijeme igrajući igrice na računalu. Nadalje, pokazalo se kako mladi provode više vremena pregledavajući web i odgovarajući na poruke preko interneta nego djeca. Također, ispitan je i odnos između djece i mladih u području televizijskog sadržaja i korištenja novina. Nešto više od pola djece (60 %) misli da televizijski programi imaju dovoljno zanimljivog sadržaja, a samo polovica vjeruje da TV programi imaju dovoljno emisija posvećenih njima. Za razliku od djece, mladi su izrazili nezadovoljstvo medijima u mnogo većem broju. Oni nisu zadovoljni sadržajem koji im je ponuđen na televiziji, načinom na koji se prikazuju u medijima, niti količinom vremena u kojemu su predstavljeni. Mladi smatraju da su u medijima najčešće povezani sa drogom, alkoholom i nasiljem te da su zato prikazani kao neodgovorni i nezreli. Mladi vjeruju da je medijski prikaz njihove generacije nerazuman, s previše predrasuda i stereotipa. Vjeruju da bi mediji trebali staviti veći naglasak na pozitivne primjere, pričati o njihovim uspjesima u školi, natjecanjima i sportskim natjecanjima. Mladi također misle kako nemaju dovoljno prilika da govore o svojim problemima te da se uvaži njihovo mišljenje. Razlike između spolova ogledaju se u kritičnijem stavu djevojaka kada je riječ o dostatnosti sadržaja za mlade u medijima (Miharija, Kuridža, 2011). Ostala istraživanja provedena u Hrvatskoj usmjerena su na djecu u osnovnim školama (do 14 godina) i odnose se na elektroničke medije i nasilje (UNICEF, 2010.), ili korištenje medija i važnost medija u životu djece. (Ilišin V. et. al., 2003; Mikić K., Rukavina, A., 2006). Sprječavanje govora mržnje kao dio medijske pismenosti: nacionalna regulativa Važan dio medijske pismenosti je prepoznavanje i prevencija govora mržnje u medijima. Pitanje govora mržnje spominje se u nekoliko nacionalnih zakona. Najprije je potrebno istaknuti Ustav Republike Hrvatske kao najviši akt u Hrvatskoj. Člankom 14 određeno je kako svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama" (Narodne novine, 2010a). Također, Članak 15 jamči jednakost manjinama u Hrvatskoj. Nadalje, članak 39 kaže kako je zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti (ibid.). Osim Ustava RH, postoje još dva zakona koja se detaljnije bave diskriminacijom i govorom mržnje: Zakon o suzbijanju diskriminacije i Kazneni zakon. Zakon o suzbijanju diskriminacije pruža zaštitu i promovira jednakost kao

21 najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske. U članku 1 napominje se kako se ovim zakonom stvaraju pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije te da će se diskriminacijom smatrati stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po navedenim osnovama (Narodne novine, 2008). Ovaj zakon jedan je od najvažnijih koji se bavi problemom govora mržnje i diskriminacije. Nadalje, već spomenuti Kazneni zakon u članku 174 bavi se govorom mržnje i diskriminacijom, posebno na temelju rasne pripadnosti. U prvom stavku članka 174 (čl. 174., st. 1) stoji kako će se osoba koja, na temelju razlika u rasi, spolu, boji kože, nacionalnosti ili etničkome podrijetlu, krši temeljna ljudska prava i slobode priznate od međunarodne zajednice, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Nadalje, zakon propisuje kako će svatko tko javno iznosi ili pronosi zamisli o nadmoćnosti jedne rase nad drugom, ili širi rasnu mržnju, ili potiče na rasnu diskriminaciju, biti kažnjen kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine (Narodne novine, 2011, 2012). Hrvatska je, također, ratificirala Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, što znači da sve navedene sankcije vrijede i za online svijet, odnosno internetsku komunikaciju (Hidra, 2002). Ukratko, svaka osoba koja otvoreno objavljuje komentare ili druge materijale u kojima diskriminira jednu osobu ili grupe, ili širi govor mržnje, bit će podvrgnuta Kaznenom zakonu. Odredbe o antidiskriminaciji također su uključene u sljedeće zakone: Zakon o radu, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o Hrvatskoj radio televiziji, Zakon o državnim službenicima, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o istospolnim zajednicama. Govoreći o analizi i evaluaciji implementacije gore spomenutih zakona, Centar za mirovne studije iz Zagreba svake godine izdaje detaljan Izvještaj o provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije. Zadnji je izdan godine i sastoji se od podataka skupljenih od različitih dionika organizacija civilnog društva koje su aktivne u području borbe protiv diskriminacije, Ureda pučke pravobraniteljice, Ureda pravobraniteljice za jednakost spolova, Ureda pravobraniteljice za djecu, Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Ministarstva pravosuđa (Lalić, 2013).

22 U izvještaju ne postoji razdvojena kategorija govora mržnje te nije bilo moguće dobiti jasan uvid u žalbe i provedene postupke. S druge strane, izvještaj prikazuje slučajeve diskriminacije temeljene na članku 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije, gdje je vidljivo da je većina ljudi bila diskriminirana na temelju spola, rase, etničkog podrijetla ili boje kože. Mora se naglasiti kako je godine bilo podneseno 64 građanska i 63 prekršajna predmeta. Također, otvoreno je i pet kaznenih predmeta tri predmeta povezana su sa nacionalnim podrijetlom, jedan sa etničkim podrijetlom, a jedan sa spolom (ibid.). Što se tiče govora mržnje, Hrvatska nema strategiju koja ima za cilj eliminirati govor mržnje u medijima. Postoji Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije od do godine, u kojem se spominju zločini iz mržnje, no ne govor mržnje konkretno. Kao što se može vidjeti iz nabrojene zakonske regulative, govor mržnje spominje se kroz odredbe o suzbijanju diskriminacije. Važan dio istraživanja Mladi i mediji bavi se govorom mržnje u medijima. Većina medijskih organizacija u polu-strukturiranim intervjuima spomenula je kako mladi u dovoljnoj mjeri ne prepoznaju govor mržnje u medijima, što predstavlja krucijalan problem u današnjem društvu, a o čemu će biti više riječi kasnije. Medijski sadržaj: regulativa, praćenje, evaluacija i sankcije Pitanje medijskog sadržaja regulira se putem dva vrlo važna medijska zakona, a to su Zakon o medijima (ZM) i Zakon o elektroničkim medijima (ZEM). Također, Zakon o Hrvatskoj radio televiziji, kao i Pravilnik o zaštiti maloljetnika sadrži neke od odredbi koje reguliraju sadržaj u medijima. Potrebno je naglasiti kako ZM i ZEM detaljno opisuju važnost izvora informacija, postotak programa posvećenog informativnim programima i objavljivanja informacija. Zakon o medijima točno definira regulaciju medijskog sadržaja u članku 3, gdje je glavni naglasak stavljen na slobodu medija. U stavku 3 navedena je mogućnost ograničavanja medijskih sloboda: sadržaj može biti ograničen u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili kaznenih djela, zaštitu zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Nadalje, stavak 4 (čl. 3., st. 4) kaže kako je zabranjeno prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat (Narodne novine, 2004, 2011, 2013). To znači kako je u medijima zabranjen sav sadržaj koji diskriminira druge na bilo kojoj osnovi. Međutim, mora se spomenuti kako ZM ne regulira tiskane medije i njihove obaveze prema ispunjavanju potreba građana za informacijom i raznovrsnim stajalištima.

23 S druge strane, Zakon o elektroničkim medijima detaljno regulira sadržaj za audiovizualne i radio programe. Člankom 26 (Narodne novine, 2009, 2011, 2013), sljedeći je sadržaj zabranjen: sadržaj koji vrijeđa dostojanstvo čovjeka, sadržaji nemoralnog i pornografskog sadržaja, sadržaji koji na bilo koji način potiču, promiču i veličaju nasilje i kriminal te potiču građane, a posebice djecu i mladež na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga, sadržaji koji mogu ozbiljno ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje (takav sadržaj može biti objavljen jedino ako izdavač može osigurati da maloljetnici u području prijenosa neće, u uobičajenim okolnostima, čuti ili vidjeti takav program). Nadalje, u ZEM-u se nalaze posebne regulacije koje se odnose na oglašavanje, što predstavlja ključni dio medijske potrošnje. Članci 30 i 31 reguliraju sadržaj oglašavanja na način da ne dozvoljava objavljivanje reklama koje na ponižavajući ili uvredljivi način prikazuju žene ili muškarce. Također, nije dopušteno reklamirati političke stranke i koalicije (osim u razdoblju predizbornih kampanja). Naglašeno je kako su određena alkoholna pića, oružje, streljivo, pirotehnika, duhanski proizvodi i droge isključeni iz oglašavanja. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji regulira rad javne televizijske postaje u Hrvatskoj. On definira ulogu Hrvatske radiotelevizije, a članci (Narodne novine, 2010, 2012) reguliraju dužnosti HRT-a, program te medijski sadržaj. HRT je, u ostvarivanju programa, dužan promicati nacionalne interese, pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, domoljublju, toleranciji, razumijevanju i poštivanju različitosti, demokratskih vrednota i institucija, civilnog društva te unapređenju kulture javnoga dijaloga. Osim toga, HRT je dužan poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast čovjeka, kao i temeljna prava i slobode drugih osobito djece i mladih. U članku 9 Zakona spominje se i da je HRT dužan proizvoditi i objavljivati programe namijenjene odgoju i obrazovanju, između ostalog, i mladih. Kada se radi o medijskom sadržaju, ovim Zakonom se HRT mora pridržavati sljedećih ograničenja: dužan je osigurati da europska djela čine većinski udio godišnjeg vremena objavljivanja, međutim, dužan je najmanje 40 % dijela emitirati izvorno na hrvatskom jeziku; najmanje 15 % svog proračuna, dužan je osigurati za nabavu europskih dijela neovisnih proizvođača, s napomenom da polovina tih sredstava mora biti namijenjena za djela proizvedena izvorno na hrvatskom jeziku; hrvatska glazba mora činiti najmanje 40 % korištenoga cjelokupnog glazbenog sadržaja. Naposljetku, Pravilnik o zaštiti maloljetnika (Narodne novine, 2010b) bavi se regulacijom sadržaja na televiziji. Pravilnik propisuje programske oznake koje moraju biti prikazane publici ako sadržaj može oštetiti fizički, mentalni ili moralni razvoj djece i mladih. Te vizualne oznake moraju biti naglašene u

24 gornjem lijevom ili desnom kutu ekrana (nasuprot logu TV postaje). Postoje tri vizualne oznake ovisno o kategorijama: Oznaka 18: ova vrsta programa ne smije se prikazivati od 7 sati do 23 sata (vizualna oznaka: proziran krug s crvenim brojem 18); Oznaka 15: ova vrsta programa ne smije se prikazivati od 7 sati do 22 sata (vizualna oznaka: proziran krug s narančastim brojem 15); Oznaka 12: ova vrsta programa ne smije se prikazivati od 7 sati do 21 sata (vizualna oznaka: proziran krug sa zelenim brojem 12). Kao što se može vidjeti iz navedenog, regulacija sadržaja nalazi se u mnogim zakonima i aktima. Medijski sadržaj prate i ocjenjuju različita vijeća i agencije. Najprije, tu je Hrvatsko vijeće za medije, čiji je glavni cilj istražiti pritužbe na račun određenih novina, časopisa i medijskih kuća, kao i uredništva elektroničkih medija, tiskanih i ostalih medija i u opravdanim slučajevima upozoriti, dati mišljenje i ukoriti. Oni bi također trebali ukazati na kršenja novinarskih načela (Hrvatsko vijeće za medije, 2013). Za elektroničke medije, najvažnije tijelo je Vijeće za elektroničke medije i Agencija za elektroničke medije. Vijeće za elektroničke medije osigurava nadzor nad provedbom načela i obaveza programa. Nadzor se vrši na nekoliko načina: izravnim nadzorom (od strane članova Vijeća koji provjeravaju softver, kadrovske i tehničke uvjete) i neizravan nadzor (putem snimanja i analize emitiranja). Svrha nadzora je provjeriti usklađenost s propisima od strane pružatelja medijskih usluga (Agencija za elektroničke medije, 2013a). Također, nadzor se sastoji od pritužbi građana na uočene nepravilnosti (na primjer, u prijevodu, jeziku ili neprimjerenom sadržaju). Na temelju Izvješća o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije godine, može se vidjeti kako je obrađeno 145 slučajeva na temelju pritužbi građana i drugih institucija (Agencija za elektroničke medije, 2013b). Također, praćene i analizirane emisije dovele su do različitih sankcija u pogledu sadržaja. Prema Zakonu o elektroničkim medijima, mediji mogu biti kažnjeni sa značajnom sumom novca za neispunjavanje zakonskih odredbi u rasponu od ,00 do ,00 kuna. Također, postoje i razne druge mjere koje se odnose na nedostatak ispunjenja kriterija koji uključuju upozorenja, prekršajni postupak, kao i oduzimanje licence. Na temelju dostupnih podataka na stranicama Agencije za elektroničke medije, u razdoblju od do godine, izrečen je niz mjera.

25 Vrsta mjere Broj mjera u razdoblju od do g. Upozorenje 119 Opomena 23 Prekršajni nalog 14 Prekršajni postupak 10 Upravni spor 12 Privremeno oduzimanje dozvole 4 Trajno oduzimanje dozvole 5 Broj izrečenih mjera od strane Vijeća za elektroničke medije u razdoblju od do godine (izvor: Agencija za elektroničke medije, 2013c) Mladi i politička participacija podaci Jedan od ciljeva istraživanja Mladi i mediji bio je ispitati stavove mladih o političkom obrazovanju i sudjelovanju. Rezultati su pokazali da je u hrvatskim školama političko obrazovanje nedovoljno razvijeno, što kasnije doprinosi nedovoljnom političkom aktivizmu mladih. Također, mlade se često percipira u negativnom smislu kao apolitične i nezainteresirane da postanu aktivni građani u svojim lokalnim zajednicama. Podaci prikupljeni tijekom istraživanja pokazuju da su mladi podzastupljeni u regulatornim tijelima. Podaci su prikupljeni pomoću dvije različite metode prva se sastojala od istraživanja informacija dostupnih na službenim web stranicama (tzv. desk research). Druga je metoda uključivala korištenje prava na pristup informacijama i slanje molbi regulatornim tijelima te nadležnim ministarstvima. Podaci pokazuju sljedeće: Sabor: samo jedna mlada osoba zastupnik je u Hrvatskom saboru (od ukupno 151 zastupnika) (Hrvatski sabor, 2013) 3 ; Javna uprava: 6924 mladih ljudi zaposleno je u javnoj i državnoj upravi (od ljudi, što predstavlja % od svih zaposlenih) 4 ; Sudstvo: 691 mlada osoba je zaposlena (od ljudi, što predstavlja 8.86 % od svih zaposlenih). Od tog broja, 680 mladih zaposleno je u svojstvu državnih službenika i namještenika, a 11 u svojstvu pravosudnih dužnosnika 5. 3 Podaci se odnose na vremenski period zaključno s 30. rujnom godine. 4 Podaci su prikupljeni na temelju instrumenta prava na pristup informacijama. Podaci se odnose na vremenski period zaključno s 20. kolovozom godine. 5 Podaci su prikupljeni na temelju instrumenta prava na pristup informacijama. Podaci se odnose na vremenski period zaključno s 30. lipnjem godine.

26 Navedeni podaci o uključenosti mladih u sudovima, saboru i javnoj upravi pokazuju da su mladi podzastupljeni općenito govoreći, oko 10 % mladih sudjeluje u radu tih tijela. Broj mladih zastupnika u Saboru je vrlo nizak, unatoč činjenici da političke stranke, ili bar njihov program, definiraju mlade kao važne aktere u političkom i društvenom životu i kao buduće lidere u lokalnim zajednicama i Hrvatskoj.

27

28 Pristup mladih medijima u današnjem svijetu predstavlja bitan socijalizacijski alat. Osim toga, pristup mladih medijima pomaže u stjecanju informacija za koje smatraju da su važne. Zbog toga je bilo presudno dobiti uvid u vrstu tehničke opreme dostupne mladima i koju posjeduju u vlastitim kućanstvima. Ukupni rezultati (N = 4283) su pokazali kako većina mladih posjeduje tehničku opremu povezanu sa tradicionalnim medijima televiziju (98,7 %) i radio (91,7 %). Nadalje, visok postotak mladih posjeduje mobitel (97 %) i drugu opremu poput prijenosnog računala (79,4 %) i stolnog računala (78 %). Najmanji postotak posjeduje tablet (24,4 %), a na zadnjem mjestu nalaze se elektronički čitači knjiga poput Kindlea (5,4 %). Ispitanici muškog spola posjeduju više video igara nego djevojke (mladi: 72,3 %, mlade: 41,8 %). Što se tiče prihoda kućanstva i posjedovanja tehničkih uređaja, pokazalo se kako 91,1 % mladih koji imaju prihode veće od ,00 kuna posjeduju laptop. Slična situacija je i s posjedovanjem pametnih telefona. Pokazalo se kako posjedovanje tehničkih uređaja povećava s prihodom kućanstva tako, primjerice, 87,8 % mladih s prihodima kućanstva većim od ,00 kuna ima pametni telefon, dok samo 60,7 % mladih s prihodom manjim od 4.000,00 kuna posjeduje isti uređaj. Usko povezano s posjedovanjem tehničke opreme je i korištenje medija. Većina mladih koristi internet na svakodnevnoj bazi, bilo na računalu, bilo na mobilnom uređaju. Visok postotak njih gleda televiziju redovito (svaki dan 59,8 %, a jednom tjedno 26 % mladih), a slična je situacija i s čitanjem vijesti na internetu. Čitanje novina ili knjiga, kao i odlazak u kino slabo su zastupljene aktivnosti, što može biti povezano s nekoliko pokazatelja, kao što su dostupnost i priuštivost (cijena) određene aktivnosti. Razlike u provođenju aktivnosti mogu se primijetiti i po spolu što se tiče video igara i čitanja knjiga. Pokazalo se kako, generalno gledano, ispitanice čitaju više nego ispitanici (ispitanici 12,1 %, ispitanice 21,4 % na dnevnoj bazi; u usporedbi jednom tjedno čita 14,4 % ispitanika i 21,8 % ispitanica). Što se tiče igranja video igara, ispitanici muškog spola su tome skloniji, što se i vidi iz rezultata gotovo polovica njih igra kompjuterske ili vide igre svakodnevno (47,5 %), dok tek 1/5 (17,5 %) ispitanica igra video igre. Također, nezaposleni mladi češće igraju kompjuterske/video igre, nego njihovi vršnjaci. Ostali podaci pokazali su kako mladi koji imaju fakultetsku diplomu (preddiplomskog ili diplomskog studija) manje gledaju televiziju, nego mladi koji su završili osnovnu ili srednju školu. Mladi s fakultetskom diplomom skloniji su slušanju radija (44,1 % na dnevnoj bazi). U korelaciji s tim pitanjem, studenti također više vole slušati radio, nego učenici ili nezaposleni. S druge strane, predstavnici medija (novinari i urednici) imaju mišljenje da su mladi nova generacija, što se može vidjeti iz njihovih odgovora, pogotovo u području korištenja medija. Govoreći o medijima kojima mladi posvećuju najviše pažnje, mišljenje medija je da najviše koriste internet i društvene mreže 78,1 % medija misli da je internet medij kojemu su mladi najviše skloni, a 21,9 % misli da su to društvene mreže poput facebooka ili Twittera. Zanimljivo je istaknuti da u ovim odgovorima nijedan

29 predstavnik medija nije spomenuo tradicionalne medije (televiziju, radio ili tisak). Odgovori predstavnika medija mogu se staviti u odnos sa odgovorima mladih o njihovim aktivnostima, pošto najviše njih svakodnevno koristi internet te redovito koristi društvene mreže. Govoreći o razlozima za preferiranje određenog medija od strane mladih, predstavnici medija mišljenja su da su razlozi tomu ponajprije navike mladih i kultura (59,4 %). Isti postotak predstavnika medija, njih 12,5 % smatra da je veoma bitan razlog priuštivost (cijena) i pristupačnost te na kraju i sam sadržaj (9,4%). Dva predstavnika medija naveli su druge razloge za preferiranje određenog medija, a to su interaktivnost i protok informacija. Stvaranje medijskog sadržaja, uključujući i audiovizualne materijale, književne vrste, novine i druge oblike sadržaja, postaje sve privlačnije mladima. Za takvu pojavu postoji nekoliko razloga, a jedan od glavnih su društvene mreže. Kada govorimo o stvaranju medijskog sadržaja od strane mladih, pokazalo se kako je više od polovice mladih zainteresirano za stvaranje video ili audio materijala svih vrsta (filmovi, crtani filmovi, pjesme, video klipovi, fotografije, meme-ovi), i za stvaranje različitih književnih i novinarskih vrsta poput knjiga, eseja, pjesama, blogova ili kolumni. S druge strane, mali dio mladih (samo 10,9 %) piše članke za novine ili direktno pišu pisma novinarima ili medijima (6,3 %), što je blisko povezano s njihovim korištenjem medija. Mnogi od njih koriste internet na dnevnoj bazi, dok čitanje novina ne predstavlja glavni interes mladima. Ako obratimo pažnju na povezanost među tim pojavama, ovo bi mogao biti jedan od razloga zašto mladi ne pišu članke za novine ili ne pišu direktno pisma novinarima. Ipak, kada pogledamo razlike između mladih, treba spomenuti da broj mladih koji objavljuju članke u novinama i pišu pisma raste usporedno s porastom stupnja obrazovanja. Mladi koji imaju fakultetsku diplomu ili su u procesu studiranja su orijentiraniji prema aktivnostima povezanim s novinama i tiskom. Sadržaj koji izrađuju mladi uglavnom se objavljuje na različitim stranicama koje omogućuju dijeljenje njihovih izrađenih materijala (82,4 % koriste internet za tu svrhu) učenici osnovnih i srednjih škola, kao i ispitanice ženskog spola to rade češće. Međutim, kada je riječ o stvaranju sadržaja, mali postotak mladih je surađivao s drugima na zajedničkim projektima poput wiki platforme ili su stvorili i održavali zajedničku mrežnu stranicu ili blog. S obzirom na to da mladi imaju pristup različitoj opremi, izloženi su različitim sadržajima i informacijama. Najzanimljiviji tipovi programa i informacija su filmovi gotovo 2/3 mladih je istaknulo kako im se upravo ova vrsta programa najviše sviđa. Nakon toga dolaze glazba, dokumentarni filmovi i zabava. Religijski programi i programi koji se bave biznisom/financijama nalaze se na začelju liste. Pokazalo se kako su osobe s fakultetskom diplomom više zainteresirane za informativne programe, programe koji se bave kulturom i dokumentarne filmove, dok mladi sa završenom osnovnom školom više vole gledati programe za mlade (primjerice, Briljanteen na Hrvatskoj radio televiziji).

30 Prema odgovorima mladih, internet i društvene mreže predstavljaju vrstu medija koji je danas bitan i koristan za raznovrsne aktivnosti. Društvene mreže su najvažnije za komunikaciju, traženje članova za određene skupine, izražavanje vlastite osobnosti i stjecanje članstva u određenim skupinama. Internet je najkorisniji za edukaciju, dobivanje informacija, zabavu, samopromociju i aktivizam. To pokazuje kako su mladi više orijentirani prema novim medijima, a da ih sve manje zanimaju tradicionalni mediji. Što se tiče sadržaja u medijima, stavovi mladih prema prisutnosti mladih u medijima su također bili ispitani. Rezultati su pokazali kako mladi smatraju da su podzastupljeni u medijima kada je riječ o političkim, ekonomskim, poslovnim, religijskim, zdravstvenim temama i temama vezanima uz prirodu i okoliš. Ovaj nalaz može se povezati s interesom mladih za programe/teme u medijima na primjer, religija, zdravlje, ekonomija i biznis su teme koje ih ne zanimaju dovoljno, tako da njihov glas u tim temama nedostaje. S druge strane, mladi smatraju da su previše zastupljeni u temama mode, zabave i sporta. Iz rezultata se može vidjeti kako mladi misle da su podzastupljeni u područjima koja se tiču aktivnog građanstva i društvenog angažmana, kao i u temama vezanima za ekonomiju. To se može povezati sa prikazom mladih u medijima, gdje mladi smatraju kako ih se često prikazuje kao apolitične i pasivne. Takozvane lake teme su one gdje su mladi najviše zastupljeni u medijima, ali također po njihovom mišljenju, zastupljeni su u vijestima koje se bave devijantnošću i kriminalom te su zato u medijima prikazani i kao nasilni. Predstavnici organizacija mladih su naglasili kako su mladi nedovoljno zastupljeni u područjima ekonomije/biznisa, politike, zdravlja, prirode i okoliša te religije. Iako se mladi i predstavnici organizacija mladih slažu da su mladi podzastupljeni u religijskim temama, treba naglasiti kako je istraživanje Mladi u vremenu krize (2013.) pokazalo da 15,6 % volontera obavlja svoj volonterski posao u crkvi te da volontira u aktivnostima vezanima za religiju. Dakle, iako mladi nisu dovoljno zastupljeni u religijskim temama u medijima, njihov je volonterski posao u aktivnostima religijskog značaja brojan, pošto svaki šesti volonter volontira upravo u crkvi. Predstavnici organizacija mladih smatraju kako su mladi podzastupljeni u temama vezanima za obrazovanje, dok mladi misle da su u tim temama dovoljno zastupljeni. U temama mode, okoliša i sporta su previše zastupljeni. Više od pola ispitanih predstavnika organizacija mladih složilo se kako se mlade previše prikazuje u temama koje se bave kriminalom i devijantnošću što dovodi do njihovog negativnog prikazivanja u medijima. Također su istražene i aktivnosti vezane za stvaranje sadržaja i potpore kvalitetnom sadržaju od strane organizacija mladih. Pokazalo se kako više od pola (61,5 %) organizacija nije nikad organiziralo trening s ciljem poboljšanja kompetencija mladih u stvaranju medijskog sadržaja. Isto tako, više od 3/4 organizacija mladih (84,6 %) nikada nije osiguralo financijska sredstva mladim novinarima kako bi mogli napraviti bolje i kvalitetnije priče. Ipak, gotovo pola organizacija je podržalo istraživačke priče. Podrška istraživačkim pričama i financiranje može biti povezano s proračunom organizacija mladih, koji je u većini slučajeva ograničen i može se koristiti za provedbu određenih aktivnosti (na primjer 12,8 % organizacija nema proračun, dok 23,1 % ima proračun do ,00 $). Nadalje, pokazalo se kako se 62,5% organizacija mladih obratilo medijima za suradnju. Priroda suradnje je povezana s objavljivanjem informacija o aktivnostima provedenim od strane organizacija mladih i njihove promocije. Neke medije

31 se pitalo da budu partneri na implementaciji projekta i aktivnosti povezanih s moderiranjem javnih događanja. U manjem postotku, medijima se pristupalo zato da organizacije mladih mogu napraviti svoje, autorske emisije te zbog pomoći u provođenju istraživanja. Rasprava o medijskom sadržaju ne može biti potpuna bez odgovora samih medija urednika i novinara. Točno pola (50 %) medija, mlade definira kao primarnu ciljnu skupinu svog medija. Njihove potrebe i interese procjenjuju koristeći više metoda mediji obično izravno komuniciraju s mladima, ili koriste napredne statističke i analitičke programe poput Google Analyticsa, upitnike i interne statistike o čitanosti članaka. Na temelju statistike i broja klikova, dobivaju uvid u ono što mlade najviše zanima. Nadalje, značajan broj medija koristi društvene mreže, mobilne telefone i SMS poruke. Ipak, dva predstavnika medija oslanjaju se na vlastite odluke, kao i odluke urednika. Predstavnici medija mišljenja su kako je zabavni sadržaj najprivlačniji mladima (81,3 %) te obrazovanje, kultura i sport (3,1 % svaka od navedenih varijabli). Tri predstavnika medija dali su svoja vlastita viđenja te naveli teme iz showbizza, zapošljavanja te mješavinu zabave i sporta/mode kao najprivlačnije mladima. Također, predstavnici medija iskazali su svoje mišljenje o utjecaju medija na mlade i njihovu uključenost u stvaranje medijskog sadržaja, kao i prikaz u medijima. Novinari i urednici smatraju kako mediji umjereno utječu na percepciju društvenih problema mladih (43,7 %), 25 % misli da utječu dovoljno, a 12,5 % da utječu previše. Slično je i sa utjecajem medija na svakodnevne odluke mladih u različitim područjima poput obrazovanja ili zapošljavanja 43,7 % predstavnika medija smatra kako mediji utječu umjereno na odluke, 34,4 % misli da mediji utječu dovoljno, dok 12,5 % smatra kako utječu previše na svakodnevne odluke u različitim područjima. Mediji također u manjoj mjeri utječu i na političku svijest i političko znanje mladih. Na kraju, pokazalo se kako se predstavnici medija slažu da mediji ne utječu dovoljno na povećanje uključenosti mladih u društveni ili politički aktivizam (46,9 % njih slaže se da utječu premalo, a 9,4 % tvrdi da mediji ne utječu uopće na uključenost mladih). Govoreći o sadržaju medija, novinari i urednici mišljenja su kako su mladi na neki način zastupljeni u sadržaju koji mediji nude nešto više od polovice (53,1 %) tvrdi kako su mladi umjereno zastupljeni. Ipak, oko 1/3 (34,4 %) misli kako su zastupljeni premalo, a 3,1 % smatra kako nisu uopće zastupljeni. Kada je riječ o izravnoj uključenosti mladih u stvaranje sadržaja ili rada u medijima, predstavnici medija složili su se kako su mladi premalo uključeni (59,4 %) te da nisu uključeni (9,4 %). Istog mišljenja su i medijske organizacije (nevladine i neprofitne organizacije koji se bave s nadzorom i analizom medija) više od 2/3 predstavnika medijskih organizacija slaže se da mladi nisu uključeni ili su premalo uključeni u stvaranje medijskog sadržaja ili u rad u medijima. Stavovi predstavnika medija te medijskih organizacija slični su po pitanju zainteresiranosti mladih da budu uključeni kao ciljana skupina u sadržaj koji je ponuđen od strane medija. Oko jedne trećine predstavnika medija (34,4 %) smatra da mladi nisu dovoljno zainteresirani da budu uključeni u sadržaj (da se piše o njima), a 9,4 % se slaže da nisu zainteresirani. Potrebno je napomenuti kako 31,2 % ističe da su mladi previše zainteresirani da budu tema u medijima te da se piše o njima. Za usporedbu, više od

32 pola medijskih organizacija izražava stajalište da su mladi previše zainteresirani da budu uključeni kao tema u medijskom sadržaju. Što se tiče zainteresiranosti mladih o uključenosti u bilo koju vrstu posla u medijima, pokazalo se kako predstavnici medijskih organizacija imaju mišljenje kako su mladi izrazito zainteresirani da budu uključeni u rad medija u Hrvatskoj. Predstavnici medijskih organizacija slažu se kako su teme koje ciljaju na mlade zabava, glazba, kultura, tehnologija, sport i seks. U manjoj mjeri su to i teme vezane za obrazovanje, nezaposlenost mladih i lošu društvenu situaciju te smatraju da su navedene teme obrađene na loš način. Teme vezane za politiku u maloj mjeri ciljaju na mlade, a mladi nisu zainteresirani za političke teme, jer nisu u njih aktivno uključeni. Najčešće se na mlade cilja sa sadržajem povezanim s prodajom proizvoda najmlađi kupuju naljepnice i figurice sa likovima iz crtanih filmova, a na starije se cilja s takozvanim must have proizvodima, događajima i glazbenim zvijezdama. Naglašeno je i kako su teme vezane uz vrijednosti marginalizirane. Najkorisnije teme za mlade su one povezane s mogućnostima zapošljavanja i treninzima (dodatnim edukacijama) u Hrvatskoj i inozemstvu, teme koje se bave obrazovanjem općenito, ali i kultura i ekonomija (poslovni savjeti), kažu predstavnici medija. Nadalje, oni tvrde i da je kvalitetno novinarstvo najvažnije za obrazovanje mladih. S druge strane, jedan od predstavnika istaknuo je kako mladi ne trebaju toliko informacija koliko ih primaju te da su bombardirani s previše tema. Mladi trebaju dobivati informacije i teme koje se odnose na različite vrijednosti poput demokracije, jednakosti, tolerancije, prihvaćanja drugih i nenasilnog pristupa drugima. Međutim, mlade dovoljno ne zanimaju te teme, njih više zanimaju teme u kojima se druge izruguje. Mladi bi trebali biti informirani, obrazovani te bi im trebalo pomoći s nesigurnostima u vezi odnosa prema samima sebi, vlasitim razvojem, seksualnim životom putem medija, a mediji nisu korektni u svojoj edukacijskoj ulozi. Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu Kao najzanimljivije teme za mlade, predstavnici medijskih organizacija istaknuli su zabavu, sport, skandale i seks ( SSS formula ), poznate (tzv. celebrityje) i kompjuterske igre. Jedan od predstavnika medijskih organizacija rekao je kako postoje mladi koji vole dokumentarne i znanstvene programe, ali da bi trebali biti napravljeni na zanimljiviji način. Istaknuto je i da je mladima zanimljivije nalaziti informacije preko interneta što je istaknuto i u rezultatima ovog istraživanja. Svi predstavnici medijskih organizacija složili su se da su određene teme premalo zastupljene u medijima, a da su korisne za mlade. Smatraju da su to teme povezane sa zapošljavanjem i obrazovanjem, EU fondovima i temama iz kulture. Naglasili su i podzastupljenost tema gdje mladi mogu pokazati svoju društvenu odgovornost, kao i teme koje pokrivaju obrazovne i društvene vrijednosti. Nadalje, po mišljenju većine predstavnika medija, mladi su premalo informirani o političkim problemima te su pasivni promatrači medija koji nemaju kritički pristup i promišljanje o medijima. Teme o aktivnom sudjelovanju u politici i svakodnevnom životu, kao i

33 pitanja ljudskih prava i načini na koje oni mogu utjecati na situaciju u društvu nisu dovoljno zastupljeni. Općenito, predstavnici medijskih organizacija slažu se kako je sadržaj u medijima slabije kvalitete te kako novinari neke teme obrađuju na pogrešan način. Po njima, temeljni je problem kriza sadržaja u medijima. Odgovornost je na onima koji stvaraju medijski sadržaj i koliko oni brinu o mladoj populaciji. Pitanje je koja je osoba urednik u različitim emisijama. Bilo bi dobro kada bi u nekim redakcijama i programima mladi bili uključeni tako da se čuje i njihovo mišljenje. Problem nastaje kada stariji stvaraju program za mlade. Mediji, Udruga za medijsku kulturu

34

35 Kao što je već bilo rečeno u analizi konteksta, prema Europskoj komisiji, medijska pismenost sastoji se od tri važna područja: uporabe vještina, kritičkog razumijevanja i komunikacijskih sposobnosti. Upitnik za mlade bio je sastavljen i implementiran na temelju tih premisa. Ostali upitnici mjere aspekte izgradnje kapaciteta, dostupnost financijskih sredstava za organizacije mladih i provedene projekte od strane različitih dionika. Kada je riječ o medijskim organizacijama, pokazalo se kako su sve medijske organizacije osim jedne radile ili trenutno rade na projektima koji ciljaju na mlade. Projekti na kojima su radili ili još uvijek rade su unutar područja njihove ekspertize. Hrvatsko novinarsko društvo, u suradnji sa Europskim novinarskim centrom, poslalo je mlade hrvatske novinare u Bruxelles kako bi se upoznali s radom europskih institucija. Studenti, koji su i članovi Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, sudjeluju u razvoju mrežne stranice gdje objavljuju glazbu i kritičke tekstove, raspravljaju o književnosti i pokrivaju različite teme u obrazovanju. Neke medijske organizacije (kao, primjerice, Otvorena medijska grupacija) pokušavaju potaknuti mlade da postanu aktivni građani, potičući ih da sudjeluju u raznim projektima, kako što je jedan koji se bavio temom nacionalnih manjina. Druge medijske organizacije i organizacije civilnog društva, poput GONG-a, surađivale su s Mrežom mladih Hrvatske i Centrom za mirovne studije. Projekt na kojem su radili zvao se Novo doba ljudskih prava i demokracije u hrvatskim školama. Napravili su video o aktivizmu u lokalnoj zajednici, građanskoj pismenosti, EU pismenosti te političkoj i medijskoj pismenosti. Udruga za nezavisnu medijsku kulturu pokrivala je medijske aspekte jednog od projekata provedenog od strane GONG-a, gdje su mladi i nezaposleni imali priliku učiti o financijama i računovodstvu. Medijske organizacije imaju aktivistički pristup društvenim problemima i često uključuju mlade u svoje aktivnosti. Predstavnici udruge Mediji objavljivali su i prikazivali filmove i fotografije koje su napravili mladi na različitim medijskim festivalima, a GONG-ov projekt Prvi put biram bio je direktno usmjeren na mlade s naglaskom na važnost izbora. Unatoč općenitom aktivističkom pristupu društvenim problemima, više pažnje trebalo bi se posvetiti određenim temama. Samo tri medijske organizacije radile su na povećanju medijske pismenosti mladih. Jedna od njih je Hrvatsko novinarsko društvo, koje je surađivalo s Međunarodnim centrom za obrazovanje novinara na poboljšanju medijske pismenosti mladih, dok je Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu implementiralo radionice za mlade o temama medijske pismenosti i nasilja putem novih medija. Udruga Mediji podržavala je studente u provođenju niza istraživanja na temu medija.

36 Napori uloženi od strane ovih medijskih organizacija su značajni, ali općenito, potpora aktivnostima vezanima za medijsku pismenost nije dovoljna. Može se identificirati nekoliko razloga za nisku razinu medijske pismenosti. Nedovoljno kritičkog mišljenja o medijima, manjak ozbiljnog novinarstva i povećanje komercijalizacije pridonijeli su nižoj razini medijske pismenosti. Ova tema nije privlačna mladima, ali škole i roditelji imaju svoj udio u obrazovanju mladih. Problem leži u činjenici da nastavnici moraju postati medijski pismeni, pohađanjem različitih neformalnih radionica te stručnih usavršavanja i uvođenja ovih tema u hrvatski obrazovni sustav. Nadalje, mnogi roditelji također trebaju postati medijski pismeni, kako bi mogli pomoći svojoj djeci u tome da postanu medijski pismeni. Medijske organizacije, s pokušajima da ciljaju na društvene probleme na aktivistički način, zauzimaju važnu ulogu u društvenoj promjeni. Njihovi pokušaji da ciljaju na mlade su hvalevrijedni, no neke teme poput medijske pismenosti, nedovoljno su zastupljene. Ponekad se trud medijskih organizacija može činiti uzaludnim jer, općenito gledano, mladi su izloženi sadržaju niske kvalitete u medijima, a primjerice, u isto vrijeme nisu zainteresirani za teme koje se obrađuju na aktivističkim portalima. Kako bi se povećala razina medijske pismenosti mladih, prvo je potrebno podići njihov interes za različite teme, razviti kritički pristup i odgovornost prema temama koje konzumiraju te zatim ponuditi kvalitetan obrazovni sadržaj. Kada se promatra učestalost različitih aktivnosti povezanih sa različitim medijima, upotrebu interneta na drugim uređajima, na mobilnim telefona, gledanje televizije i čitanje vijesti na internetu na dnevnoj bazi provodi tri četvrtine ispitanika. Oko četvrtine mladih igra kompjuterske igrice između jednom tjedno i svakodnevno. Nešto manji broj, trećina njih sluša radio između dnevne i tjedne baze. Čitanje tiskanih materijala, poput knjiga i novina, varira od tjedne do mjesečne baze za trećinu ispitanika. Više od polovice mladih koji su sudjelovali u istraživanju ide u kino rjeđe od jednom mjesečno. Dominantnost korištenja interneta kao medija otvara pitanje o tome koji njegovi aspekti se koriste. Tri četvrtine ispitanika provodi aktivnosti koje uključuju slanje elektroničke pošte s privitcima, zaštitu svojih računala, mijenjanje postavki privatnosti, korištenje interneta u svrhu telefonskih poziva i korištenje peer-to-peer načina dijeljenja datoteka (npr. torrenti). S druge strane, aktivnosti poput stvaranja mrežne stranice i održavanja bloga su podzastupljene te je također bitno napomenuti da ispitanici muškog spola mnogo više koriste peer-to-peer način dijeljenja datoteka nego ispitanice, dok mladi sa diplomom šalju više elektroničke pošte, nego oni s manjim stupnjem obrazovanja. Video ili audio materijali korišteni su od strane dvije trećine ispitanika, dok je nešto manji broj, oko polovice mladih, napravilo vlastiti sadržaj u obliku knjige, eseja ili pjesme. Pisane materijale poput pisama novinarima i vijesti za članke u magazinima nije pisalo oko 90 % mladih. Ponovno, mladi sa fakultetskom diplomom češće pišu vijesti ili članke za novine, nego oni s manjim obrazovanjem.

37 Internet se uglavnom koristi za komunikacijske svrhe i za konzumiranje različitih sadržaja. Skoro svi ispitanici aktivni su na društvenim mrežama, koriste internet za gledanje televizije ili videa, učitavanje različitih materijala na internet (fotografija, video, glazba ) te za dopisivanje. Više od polovice ispitanika ne potpisuje peticije na internetu, a oko polovice ne izražava viđenja ili mišljenja o političkim i društvenim problemima te stvara virtualni online lik ili igra online igre. Oko tri četvrtine mladih ne koristi internet za rad na zajedničkom projektu (poput wiki platforme) te skoro četiri petine ne posjeduju i ne održavaju internet stranicu. Različiti mediji imaju različite uloge u različitim aktivnostima, ali je jasno kako su društvene mreže i internet preuzeli ulogu televizije, radija i tiskanih medija. Dok su se ovi mediji koristili u prošlosti kako bi se komuniciralo sa ciljanim skupinama i krajnjim korisnicima, sada se komunikacija, traženje članova, samo-izražavanje i stjecanje članstva u nekoj skupini uglavnom događa preko društvenih mreža. Čini se kako je time Internet postao medij svih medija jer se uglavnom koristi za obrazovanje, informiranje, zabavu, samo-promidžbu, aktivizam i mobilizaciju. Korištenje interneta, društvenih mreža i korištenje vizualnih materijala prevladava među mladima u Hrvatskoj te mladi imaju izrazito visoku razinu tehničke pismenosti. Kako je internet, u mlađoj populaciji, djelomično zamijenio ulogu televizije, radija i novina, današnji mladi koriste i proizvode premalo pisanog materijala i moć aktivizma na internetu općenito nije dovoljno prepoznata te se često zloupotrebljava. Organizacije mladih podupiru vještine korištenja i vještine stvaranja novih sadržaja u vrlo ograničenom opsegu. Na primjer, oko polovice organizacija mladih koje su sudjelovale u istraživanju nikad nije pratilo i analiziralo rad medija. Čak i veći broj, oko dvije trećine, nikada nije organizirala trening za mlade novinare. Ipak, ohrabrujuća je činjenica da je gotovo polovica organizacija provela treninge za mlade o korištenju medija u zadnje dvije godine. Dok organizacije mladih ne podržavaju vještine korištenja i vještina stvaranja novih sadržaja, medijske organizacije u ovom području razvoja mladih pokazuju više truda. Sve medijske organizacije radile su na projektima koji su ciljali na mlade kao stvaratelje medijskog sadržaja. Otvorena medijska grupacija radila je s mladima na Minority 3D projektu gdje su proveli edukaciju o produkciji dokumentarnog filma. Teme pokrivene u dokumentarcima uglavnom su se bavile nacionalnim manjinama. Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu podupiralo je mlade u pisanju članaka za vlastiltu mrežnu stranicu i u stvaranju sadržaja za radio emisije. GONG je pomogao mladima u stvaranju video klipova kako bi mogli naučiti kako stvarati medijski sadržaj. Iako su sve medijske organizacije radile na projektima gdje se mlade učilo kako stvarati medijski sadržaj u tehničkom smislu, samo su dvije organizacije radile na razvijanju vještina mladih koje su potrebne za stvaranje medijskog sadržaja (primjerice, struktura vijesti, kolumne ili intervjua). Medijske organizacije ulažu značajne napore u obrazovanju mladih te to rade putem uključivanja tema vezanih za aktivizam mladih. Time su pridonijeli podizanju svijesti o društvenim pitanjima. Proaktivan pristup medijskih organizacija može se vidjeti iz percepcije načina kako povećati vještine korištenja medija te vještine stvaranja sadržaja.

38 Jedan od načina kako razviti vještine stvaranja sadržaja i korištenja medija, jest mladima dati poslove i odgovornosti u organizacijama u kojima volontiraju ili rade. Pet predstavnika medijskih organizacija ima mlade kao zaposlenike, volontere, pripravnike, koordinatore, voditelje projekata i suradnike na projektima. Dok se neki mladi upoznaju s osnovama pisanja projekata, volonteri uglavnom sudjeluju u jednokratnim akcijama. Razvoj vještina mladih u pogledu upotrebe medija danas predstavlja nužnost. Medijske organizacije pokazuju spretnost u ovom području te je hvalevrijedno što je sve postignuto kroz teme o aktivizmu. Stav kako bi medijske organizacije trebale dati šansu mladima da nešto nauče te imati mlade kao zaposlenike, voditelje i ostalo osoblje, odražava zreo stav nevladinog sektora u Hrvatskoj koji mlade vidi kao resurs, a ne kao problem. S obzirom na to da smo okruženi s mnogo različitih medija, kritički pristup je veoma važan kako bi se spriječile negativne posljedice na mlade. Iako mladi koriste internet i tiskane medije na dnevnoj i na tjednoj bazi, oko polovice mladih ne smatra ove medije niti pouzdanima niti nepouzdanima. Ovo pokazuje kako su mladi neodlučni i nemaju kritičkog stava prema tim medijima. S druge strane, društvene mreže smatraju se nepouzdanima i netočnima, ali radio i televizija, čiji se sadržaj manje koristi nego sadržaj na internetu, smatraju se pouzdanima i točnima. Kada sumnjaju u točnost neke informacije u medijima, većina njih će usporediti istu informaciju s drugim izvorima ili pitati ljude za njihovo mišljenje. Značajan broj ispitanika, gotovo dvije trećine njih, vjeruje samo pouzdanim izvorima. Mladi su najviše okrenuti društvenim mrežama pri korištenju interneta, ipak, to je medij prema kojemu su najviše kritični. Kada sumnjaju u točnost neke informacije, mladi je obično uspoređuju s informacijama iz drugih izvora, u potrazi za točnom, objektivnom i nepristranom informacijom. S obzirom na to da mediji pokrivaju širok spektar tema, zanimljivo je istražiti viđenje mladih o njihovoj prisutnosti u različitim temama. Ispitanici smatraju da su mladi premalo zastupljeni u medijskim temama poput prirode/okoliša i obrazovanja/kulture. Ekonomske/poslovne teme i političke teme pokazuju isti trend: oko dvije trećine ispitanika smatra da su mladi premalo prisutni u ovim područjima, dok trećina ispitanika smatra da se ove teme uopće ne bave mladima. Mišljenje o prisutnosti mladih u religioznim temama donekle je slično: oko četvrtine ispitanika smatra da mladi nisu uopće prisutni, a oko trećine smatra da su premalo prisutni u religioznim temama. Dok mediji imaju moć odlučivanja u kojim bi temama mladi trebali biti uključeni, a u kojima ne, oni također imaju i moć pripisivanja određenih karakteristika. Mediji pripisuju mladima karakteristike poput kreativnosti, apolitičnosti i nedostatka interesa, prikazujući ih kao pomalo nesamostalne i neorganizirane. S druge strane, mediji ne prikazuju mlade niti kao miroljubive niti kao nasilne, niti kao

39 aktivne ili pasivne, niti pristojne niti nepristojne, niti obrazovane ili neobrazovane, niti tolerantne ili netolerantne. Zato, mladi nisu prisutni u mnogim medijskim temama, no u slučajevima kada jesu, generalno su prikazani u negativnom tonu. Kritičko mišljenje treba potaknuti i građanski odgoj, koji se smatra alatom za promociju demokratskih vrijednosti među učenicima. Ipak, zbog kasne implementacije i eksperimentalnog statusa, promocija demokratskog društva i vrijednosti još je uvijek ograničena. Medijske organizacije zato smatraju kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta mora omogućiti više financijskih sredstava i uvesti građanski odgoj kao redovni predmet, a profesore bi trebalo dodatno educirati u ovom području. Površni uvod u političko obrazovanje na kraju srednje škole, nedovoljna tradicija i razvoj političke i demokratske kulture, kao i sveprisutnost politike su razlozi zašto mladi smatraju politiku odbojnom. Iako je politička situacija tradicionalno nepovoljna, propaganda političkih stranaka i stvaranje političkih elita pridonosi odbijanju mladih od politike. Važnu ulogu u poboljšanju političkog obrazovanja može imati i poticanje mladih da utječu na društvene promjene. Obrazovni sustav (i građansko obrazovanje unutar njega) ima važnu ulogu, ali mediji i civilno društvo također imaju ključnu ulogu u ohrabrivanju mladih za stvaranje promjena u društvu. Zato medijske organizacije smatraju medije faktorom koji obrazuje mlade i pomaže im izoštriti kritičko mišljenje o političkim temama. Nadalje, uloga medija je nadzirati politiku i političare i oblikovati javno mišljenje. Ovo se ne postiže, jer nije dovoljno razvijeno istraživačko novinarstvo te nedostaje kvalitetnih medija. Kako bi se povećala kvaliteta medija i kritički stav prema svakodnevnim temama u medijima, potrebno je njegovati kritičko mišljenje. Pet medijskih organizacija radilo je na poboljšanju komunikacije ili kritičkog mišljenja. Mladi su sudjelovali u jednom projektu gdje su bili snimani kamerom te su kasnije pregledavali te materijale. S njima je te materijale pregledavao i zaposlenik ljudskih resursa te ih je komentirao tako da su mladi dobili povratnu informaciju o njihovim komunikacijskim sposobnostima tijekom intervjua za posao. Druge medijske organizacije organizirale su javne debate, a neke su došle do mladih preko njihovih internetskih stranica i radio postaja. Treninzi programa Mladi na djelu, uključivanje mladih u koncerte i rad na internetskom portalu neki su od načina povećanja komunikacijskih vještina i kritičkog mišljenja. S obzirom na manjak kritičkog pristupa prema internetu i društvenim mrežama, nedovoljnu prisutnost mladih u temama koje daju osjećaj društvenog postignuća i negativnog prikaza mladih u medijima, trebalo bi ulagati više truda u podizanje kvalitete medija i edukaciju mladih o političkim temama.

40 Pri razmatranju kritičkog mišljenja o govoru mržnje, oko polovice ispitanih mladih misli kako su određene vijesti u medijima objavljene s namjerom da uvrijede određene ljude, a otprilike jednako njih često misli da su vijesti u medijima zapravo govor mržnje. Obeshrabrujući su podaci koji pokazuju kako tri četvrtine organizacija mladih nikada nije provelo aktivnosti vezane uz objašnjavanje neprikladnog i netolerantnog jezika u medijima te da četiri petine organizacija nema sredstva za obrazovanje mladih novinara. Većina medijskih organizacija provela je različite aktivnosti povezane s govorom mržnje u medijima. Jedna od njih je bila direktno usmjerena na rodno uvjetovano nasilje, a druga, na sličnom projektu koji se bavio smanjenjem nasilja i govora mržnje prema LGBT osobama. Druge medijske organizacije bile su uključene u lokalne izbore gdje su kandidati raspravljali o govoru mržnje u medijima. Neke medijske organizacije organiziraju redovite javne debate, a jedna od njih je bila i na temu govora mržnje, dok druge redovito pišu o toj temi na svojim portalima. Dok mladi imaju vrlo kritičan stav prema vijestima, koje reflektiraju percepciju medija, organizacije mladih su veoma pasivne kada se radi o suzbijanju neprikladnog jezika u medijima. S druge strane, medijske organizacije imaju najviše proaktivan stav prema smanjenju govora mržnje. Prepoznavanje govora mržnje u medijima može se povećati sistematičnim obrazovanjem kroz formalne i neformalne edukacije. Ozbiljni problemi nastaju, jer mladi ne razlikuju govor mržnje od jakih rasprava, tako da bi trebale biti organizirane razne radionice i rasprave na tu temu. Potreban je također i interaktivan pristup. Nedovoljno je naučiti mlade o negativnim posljedicama govora mržnje potrebno je i informirati ih o toleranciji i poštovanju drugih. Institucije poput Ministarstva kulture i Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta trebale bi također u tome pomoći. Dodatne radionice unutar Građanskog odgoja i obrazovanja smatraju se kao jedan od rješenja problema, ali medijske organizacije zaključuju kako se obrazovanje protiv govora mržnje najprije mora odvijati na razini obitelji i obrazovnih institucija te, zatim, medija. Zanimljiv rezultat, osim već spomenutih u sumnju u točnost informacija predstavljenih u medijima, je taj da oko tri četvrtine mladih ne bi nikada podijelilo svoju zabrinutost sa javnošću ili organizacijama civilnog društva da uoče krive informacije u medijima. Neki trendovi mogu biti zapaženi kada je riječ o vjerovanju mladih u istinitost i potpunost informacija u vijestima. Više od jedne trećine mladih (42,4 %) rijetko vjeruje da je dio vijesti namjerno izostavljen ili da je vijest namjerno netočna.

41 Otprilike pola ispitanika ponekad smatra kako mediji izvještavaju činjenice koje su neistinite i da vijesti sadrže pogrešne argumente. Trećina mladih rijetko i ponekad percipira upotrebu neprikladnog jezika i prisutnost istraživačkog novinarstva. Četvrtina ispitanika rijetko vidi vijesti kao objektivne i analitične, dok trećina ispitanika ponekad primjećuje ove karakteristike u vijestima. Informacije koje vrijeđaju druge osobe te utječu na njihov čast i ugled rijetko su primijećene od strane trećine ispitanika, dok otprilike dvije petine ponekad primjećuje takve poruke. Mladi općenito ne vjeruju u vijesti koje mediji prezentiraju i skloni su traženju informacija od povjerljivih izvora. Osim što smatraju da mediji koriste manjkavu argumentaciju, da su nedovoljno objektivni te da se neke informacije namjerno izostavljaju, mladi ne vide organizacije civilnog društva kao nekoga s kim bi mogli podijeliti svoju zabrinutost u vezi toga. Obeshrabrujući je i podatak da dvije trećine organizacija mladih nikada nije održalo trening za mlade s ciljem identifikacije i propitivanja propagande. S druge strane, ohrabrujuća je činjenica da je skoro pola organizacija mladih održalo neke aktivnosti u posljednje dvije godine s ciljem povećanja medijske pismenosti. Prema medijskim organizacijama, obrazovanje je ključno u podizanju svijesti o propagandi. Jedan od aspekata građanskog odgoja i obrazovanja uključuje razvoj medijske pismenosti, jer je ono neophodno da bismo postali sposobni prepoznati propagandu. Mladi su, po standardima medijskih organizacija, nedovoljno obrazovani po pitanju medijske pismenosti, i samo mali broj mladih može razlikovati propagandu i slične medijske poruke. Zaključuju kako je obavezno razvijati kritičko mišljenje od početka osnovne škole, jer mladi inače primaju vijesti bez određenih kriterija i nisu kritični. Mladi su zabrinjavajuće neoprezni kada je riječ o komunikaciji s drugima na internetu. Oko dvije trećine ispitanika nije oprezno ili je rijetko oprezno kada razgovaraju s drugim ljudima na internetu. Različite tendencije mogu se vidjeti kada se promatraju razlike između spolova muški ispitanici manje su oprezni nego ispitanice. Na nivou organizacija mladih, oko polovice njih ima pravila privatnosti, ali alarmantna je činjenica da jedna desetina predstavnika organizacija ne zna ima li njihova organizacija pravila privatnosti. Još je više zabrinjavajuće da otprilike polovica organizacija nema komunikacijsku strategiju, iako im ona može pomoći u povećanju vidljivosti i privlačenju pažnje mladih.

42 Mladi pokazuju različite obrasce ponašanja kada je riječ o slobodi izražavanja. Općenito, oko polovice ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju reklo je kako se uvijek boje komentirati na internetu. Kada se uzme u obzir razlika između spolova, vidljive su drugačije tendencije: ispitanice se više boje komentirati nego ispitanici. S druge strane, oko polovice mladih u istraživanju nema poteškoća s izražavanjem svojih političkih mišljenja. Oko polovice njih reklo je kako se nikada ili rijetko osjećaju nelagodno kada moraju izraziti svoja politička mišljenja. I ovdje su razlike između spolova primjetne. Ispitanice se osjećaju nelagodnije nego ispitanici u izražavanju svojih političkih mišljenja. Zaključno, mladi nisu oprezni kada komuniciraju s drugima na internetu. Oko dvije trećine ispitanika je nikada ili rijetko oprezno kada razgovara s drugim, nepoznatim ljudima na internetu. Tu je također primijećena razlika između spolova, kao što je već spomenuto prije u tekstu. Ispitanici su manje oprezni nego ispitanice kada komuniciraju s drugima na internetu.

43

44 Iz perspektive mladih, mladi su u medijima prikazani kao apolitični. Mlade se teži prikazati kao nasilne, nesamostalne i nemaštovite, ali pomalo nepristojne, nezainteresirane i netolerantne. Mladi nisu prikazani kao pasivni ili aktivni, obrazovani ili neobrazovani, organizirali ili neorganizirani. Na ovakvu sliku mladih u medijima također utječu i organizacija mladih, međutim, to ovisi o strategijama koje ciljaju na medije i suradnju. Većina organizacija mladih šalje priopćenja za javnost i sudjeluje na konferencijama, kao i što pokušava pridonijeti sadržaju medija na različite načine. Alternativni načini, koje koristi otprilike trećina organizacija mladih, su pojavljivanje na televizijskim emisijama, kao i uspostavljanje osobnih kontakata sa urednicima i novinarima. Još uvijek značajniji broj, oko dvije trećine njih, pokušava uspostaviti dobru suradnju s medijima kako bi uspješno proveli svoje kampanje. Također, koriste novinare i ostale medijske djelatnike kao trenere i predavače na treninzima. Nešto više od polovice organizacija mladih ne cilja na medije organizacijom različitih brief-ova, a još veći broj organizacija mladih, nešto više od tri četvrtine, nikada nije predstavilo novinarima problematiku s kojom se bave (primjerice na treningu). Mediji pretežito ciljaju na mlade sa sportskim, obrazovnim, zabavnim i kulturnim sadržajima. Moda, zdravlje i priroda/okoliš su sljedeće teme u kojima oko dvije petine medija cilja na mlade. Nužno je biti svjestan kako više od tri četvrtine medija ne cilja izravno na mlade u temama vezanima za medijsku pismenost, kriminal, religiju, politiku, ekonomiju/poslovanje. Općenito, može se zaključiti kako bi mladi mogli biti pozitivnije prikazani u medijima. Organizacije mladih pridonose oblikovanju pozitivne slike koristeći ograničene metode pristupa medijima, ali s druge strane, mediji slijede trend prikaza mladih na površan način. Manjak ozbiljnih tema koje mogu dati dojam kontrole nad društvenim problemima može objasniti zašto mladi sebe u medijima vide kao nesamostalne, nemaštovite, nepristojne ili netolerantne. Mladi su neravnomjerno prisutni u različitim temama u medijima. Više od tri četvrtine mladih reklo je kako su nimalo ili premalo prisutni u političkim i ekonomskim/poslovnim temama. Gotovo polovica ispitanika smatra da su mladi podzastupljeni u religijskim, zdravstvenim i temama o prirodi i okolišu. Značajan broj ispitanika, skoro polovica smatra kako su mladi previše prisutni u temama o modi, zabavi i sportu. Nadalje, značajan broj ispitanika (jedna četvrtina) misli kako su u temama mode i zabave mladi i previše prisutni. Nešto više od trećine mladih koji su sudjelovali u istraživanju misli kako su mladi

45 optimalno prisutni u temama o kulturi i obrazovanju. Ali je svejedno bitno napomenuti kako trećina ispitanika smatra kako su mladi premalo prisutni u kulturalnom aspektu medija. Možemo primijetiti drugačiji obrazac u vezi prisutnosti mladih u vijestima o zločinima nešto više od četvrtine ispitanika misli da su mladi previše prisutni u tim temama. Sa stajališta organizacija mladih, mladi su prikazani u medijima na negativan način. Prikazani su kao nezainteresirani, nesamostalni, pasivni, nepristojni i apolitični. Prema njima, mediji naginju prikazivati mlade u nasilnom, neorganiziranom i netolerantnom svjetlu. S druge strane, potpuno suprotno od gore navedenog, mladi su u medijima prikazani kao obrazovani i kreativni. Većina medija koji su sudjelovali u istraživanju, nešto više od dvije trećine njih, slaže se da mediji imaju više utjecaja na mlade u usporedbi s odraslima ili općom javnosti. Isti obrasci odgovora primijećeni su i prilikom odgovora na pitanje jesu li im organizacije mladih pristupale za suradnju. Više od dvije trećine medija izjavilo je kako su im pristupale, i to uglavnom u vezi objava informacija o aktivnostima organizacije. Također se može primijetiti i obrnuti proces. Mediji su pristupali organizacijama mladih kako bi ostvarili suradnju u dvije trećine slučajeva, uglavnom kako bi objavili aktivnosti organizacije, stvorili medijski sadržaj te ih pozvali kao goste u svoje emisije. Prema medijskim organizacijama, mladi su premalo prisutni u sadržaju koji mediji nude. Predstavnici medijskih organizacija objasnili su da zabava, glazba, kultura, tehnologija, sport i seks ciljaju na mlađu populaciju. Donekle i teme poput obrazovanja i nezaposlenosti i loše društvene situacije ciljaju na mlade, no nisu dovoljno dobro obrađene. Teme koje ciljaju na mlađu populaciju povezane su s akcijskim figuricama ili televizijskim emisijama, a za starije to su must have proizvodi, događanja i glazbene zvijezde. Teme povezane s društvenim vrijednostima su rubno prisutne, i prikazane su na neprikladan način. Kada se promatra prisutnost mladih u medijima iz perspektive mladih, organizacija mladih, medija i medijskih organizacija, sljedeći obrazac je prisutan: svi se slažu kako su mladi prisutni u temama o sportu, modi, zabavi i sličnim lakim temama. Negativan prikaz mladih i ograničena suradnja između organizacija mladih i medija teško može doprinijeti potpunom i holističkom prikazu mladih u medijima. Mladi imaju drugačije prioritete toga što žele da im mediji pružaju. Prva dva programa i informacije koje ih zanmaju su filmovi i glazba, što je potvrdilo dvije trećine ispitanika. Na trećem mjestu su dokumentarni filmovi, koje želi nešto manje od polovice ispitanika istraživanja. Zabava općenito, vijesti i informativni program, serije i sapunice za mlade želi otprilike trećina ispitanika ovog istraživanja.

46 Promatrajući mlade u medijima kao cjelinu, možemo primijetiti vezu potrošača i pružatelja dobara, gdje mediji oblikuju potrebe mladih, a mladi potiču medije da pružaju sadržaje da zadovolje njihove potrebe. U zatvorenom krugu gdje se komunikacija između mladih, organizacija mladih i medija vrti oko zadovoljavanja površnih potreba, vrlo je teško prikazati mlade na pozitivan način i dati im osjećaj kontrole nad važnim društvenim problemima.

47

48 Organizacije mladih na različit način koriste različite vrste medija. Gotovo sve organizacije mladih koriste društvene mreže i internet stranice u komunikaciji s drugima. Oko tri četvrtine koristi radio i novine. Nadalje, dvije trećine koristi tzv. social bookmarking stranice (npr. Delicious) i televiziju. Većina organizacija mladih ne koristi blog, a wiki platformu u kombinaciji s mikro-blogging servisima ne koristi čak četiri petine organizacija mladih. Velik broj organizacija, dvije trećine njih, ne koristi tzv. mediasharing stranice (kao što su servisi YouTube, Flickr ili podcast). Ako promatramo učestalost korištenja različitih medija za programske aktivnosti, društvene mreže i internet stranice dominiraju u učestalosti korištenja. Servisi poput bloga, wiki platforme, stranica za interakciju s medijima i mikro-blogginga se ne koriste. Iako, kao što je već spomenuto, dvije trećine organizacija mladih izjavljuje kako koristi social bookmarking stranice, kada se promatra učestalost korištenja tih servisa, čini se kako ih većina organizacija nikada ne koristi. Isto se može primijetiti i za korištenje televizije. Jasno, upotreba televizije i social bookmarking stranica mora se detaljnije istražiti. Radio je jedan od medija kojeg većina koristi na tjednoj bazi, ali mora se napomenuti kako taj medij četvrtina organizacija koristi na mjesečnoj ili kvartalnoj bazi. Velika sličnost može se primijetiti i između korištenja medija za programske aktivnosti i za komunikacijske/promotivne aktivnosti. Internet stranice i društvene mreže koriste se na dnevnoj bazi, dok blogovi, mikro blogovi, sharing stranice, social bookmarking stranice i wiki platforma se ne koriste. Tiskani mediji i televizija koriste se otprilike četiri puta godišnje, a radio se koristi na mjesečnoj bazi. Iako internet pruža širok spektar mogućnosti, organizacije mladih ne iskorištavaju sav njegov potencijal. Društvene mreže i internet stranice se najviše koriste, ali pametna upotreba mikro-blogging servisa i sharing stranica može povećati doseg organizacija mladih. To može biti i razlog zašto informacije o organizacijama mladih ne dolaze do mladih kao ciljane skupine ili krajnje korisnike. Načini na koji se targetiraju mediji, također utječu na penetraciju informacija i dolazak do mladih. Slanje objava za medije, pohađanje konferencija kao i pridonošenje medijskom sadržaju na razne načine su dominantne metode kojima organizacije mladih ciljaju na medije. Alternativni načini su prisustvovanje na televizijskim emisijama, ostvarivanje osobnih kontakata s urednicima i novinarima, stvaranje dobre suradnje za kampanje i korištenje medijskih djelatnika kao osobe koje sudjeluju na treninzima. Organizacije mladih ne ciljaju na medije organiziranjem izvještavanja, ili upoznavanjem novinara sa problemima kojima se bave. Kako bi povećali svoj doseg i vidljivost u medijima, organizacije mladih trebale bi imati veću podršku u korištenju medija i stvaranju medijskih sadržaja. Više potpore bi trebalo biti pruženo mladima koji vode

49 te organizacije, posebno u području analize medija i stvaranja istraživačkih priloga. Također, trebali bi se i organizirati treninzi za mlade novinare te bi se mlade trebalo podučavati za stvaranje medijskog sadržaja. Podizanje svjesnosti o prepoznavanju i suzbijanju propagande trebalo bi uvelike pomoći organizacijama mladih u dosezanju medija. Financijski problemi ograničavaju organizacije mladih. Neuspjeh u pružanju sredstava mladim novinarima primijećen je u više od tri četvrtine organizacija mladih. Organizacije mladih na različite načine komuniciraju s medijima ili novinarima. Više od tri četvrtine organizacija mladih izjavilo je kako ima listu medija, osobu zaduženu za odnose s javnošću, i da redovito provode pohranjivanje vijesti iz medija (tzv. press clipping). Donekle sličnom broju njih manjka komunikacijska strategija i strategija komunikacije na društvenim mrežama. Organizacije mladih kontaktiraju medije uglavnom preko društvenih medija i priopćenja za javnost, dok se puno rjeđe organiziraju konferencije za novinare. Većina organizacija mladih često zove medije na događanja, izravno kontaktira medije i daje intervjue/izjave. Svi mediji podjednako, četvrtina njih, uvijek komentiraju događanja (kolumna ili komentar), jednako toliko organizacija mladih radi to često, dok isti postotak njih to radi ponekad i rijetko. Većina organizacija mladih gostuje na televiziji ili radiju ponekad ili često. Društvene mreže i informativni portali najotvoreniji su organizacijama mladih, ali radio, tiskani mediji i televizija su prihvatljivi za organizacije mladih u nešto manjoj mjeri. Polovica organizacija mladih smatra tisak i televiziju ponekad prihvatljivima, dok radio ponekad prihvatljivim smatra trećina ispitanika. Društvene mreže danas imaju bitnu ulogu u on-line komunikaciji, tako da nije neobično da ih organizacije mladih koriste kao glavni alat. Moć u komunikaciji koju pružaju društvene mreže nije regulirana strategijama i dokumentima na koje se organizacije mladih mogu osloniti u kriznim situacijama. Nadalje, organizacije mladih su svjesne učinka koji društvene mreže imaju na današnju komunikaciju, zbog toga njeguju stav da su društvene mreže najotvoreniji medij za suradnju. Ovakav pristup i viđenje društvenih mreža pridonosi mišljenju u kojemu oko tri četvrtine organizacija mladih smatra društvene mreže najkorisnijima za komunikaciju i promociju. Oko polovice njih smatra da su online vijesti, radio i televizija korisni u komunikaciji s drugima i promociju dobara i usluga. Tiskani mediji su neutralni u dosegu, smatra polovica ispitanika. U svakodnevnom radu organizacija mladih, ponekad se događaju pogreške u kojima organizacije moraju intervenirati i koristiti određene mjere prema medijima. U slučaju da je informacija koju je objavila organizacija drugačije prikazana u nekim medijima, ispitanici su izjavili kako asertivno pristupaju rješavanju tog problema. Skoro svi ispitanici bi napisali pismo uredniku, većina njih bi objavila vijest na vlastitim medijima (npr. vlastitoj mrežnoj stranici), oko tri četvrtine bi podijelilo zabrinutost sa organizacijama civilnog društva, i podnijelo službenu prijavu mediju za krivo prikazivanje informacija. Isti broj organizacija (oko tri četvrtine) bi ili bojkotirao taj medij, ili ne zna bi li bojkotirao taj medij, što pokazuje neutralan stav.

50 S obzirom na to da je većina organizacija mladih koje su sudjelovale u istraživanju osnovane između i godine, a najstarija je osnovana 1955., prihvatljivo je da su društvene mreže najkorišteniji medij te da imaju asertivan pristup rješavanju problema u slučaju krivog prikazivanja u medijima. Ali je zabrinjavajući manjak inicijative u korištenju drugih pogodnosti interneta u komunikaciji s medijima i nedovoljno poboljšanje vještina za stvaranje medijskog sadržaja. Organizacije mladih misle kako je potrebna bolja kvaliteta izvještavanja u Hrvatskoj, te da je tema nezaposlenosti mladih podcijenjena. Kvaliteta obrazovanja, dobre prakse i uspjesi mladih, volonterstvo, aktivizam mladih, građanske teme, mogućnosti za mlade i zdravlje su ostale teme koje organizacije mladih smatraju važnima. Općenito, osim korištenja društvenih mreža, o upotrebi drugih servisa na internetu treba ponovo promisliti, a organizacije mladih trebalo bi potaknuti da promijene svoj pristup prema medijima. Prema organizacijama mladih, mladi su najprisutniji u temama o modi, kriminalu i zabavi. Što se tiče tema o kulturi i sportu, organizacije mladih misle kako je prisutnost mladih optimalna dok su teme religije, obrazovanja, prirode i okoliša one u kojima su mladi premalo zastupljeni. U ekonomskim/poslovnim temama mladi su najmanje prisutni. Stav medija je kako su mladi premalo zainteresirani za to da budu uključeni u bilo kakvu vrstu posla u medijima. Kad bi se mlade uključilo u stvaranje sadržaja, mediji pretpostavljaju kako bi bili najviše zainteresirani za kulturu, sport i zabavu. Druge teme koje bi im bile nešto manje zanimljive od navedenih, ali ipak od interesa su zaposlenost, mobilnost, aktivnosti nevladinih organizacija, zdravlje, glazba, slobodno vrijeme, putovanja, politike za mlade, EU i politika. Moguće je da mediji imaju ovaj stav jer je većina ispitanih već prije radila sa organizacijama mladih. Ovi rezultati potvrđuju prijašnje nalaze gdje je zaključeno kako su mladi zainteresirani za modu, sport i zabavu. Mediji im pružaju takve sadržaje, ali očito nisu svjesni kako mediji mogu značajno pridonijeti kritičkom mišljenju i osjećaju postignuća ako počnu uključivati mlade i u druge medijske teme. Organizacije mladih uglavnom koriste društvene mreže i Internet stranice za komunikaciju sa svojim ciljnim skupinama i krajnjim korisnicama dok zapostavljaju druge komunikacijske alate koji se mogu pronaći na internetu. Osim nedostatka financijskih resursa, organizacije mladih također nemaju nikakve komunikacijske strategije i planove na koje se mogu osloniti u kriznim situacijama.

51 Iako organizacije mladih napominju kako ne koriste medije i komunikacijske kanale zbog financijskih problema, pregledavajući godišnji proračun organizacija, može se vidjeti kako drugi faktori igraju ulogu u njihovom nekorištenju medija. Uzimajući u obzir činjenicu da više od trećine organizacija ima godišnji proračun preko ,00 dolara, jasno je kako je potrebno promijeniti svijest o dostupnim uslugama ili je potrebno promijeniti svijest upravljačkih struktura (upravni odbor u organizacijama mladih) kako bi se poboljšalo korištenje medija. Općeniti razlog zašto organizacije mladih imaju poteškoća s pojavljivanjem u medijima osim u temama o sportu, modi i zabavi je taj da mediji očito nisu svjesni kako mogu doprinijeti kritičkom mišljenju i osjećaju postignuća ako počnu uključivati mlade u drugačije medijske teme.

52

53 Istraživanje Mladi i mediji pokazalo je kako je situacija glede mladih i korištenja, proučavanja i kritičkog pristupa medijima kompleksan problem. Na temelju zakonodavstva i analiza politika, očito je kako ne postoji usvojena strategija koja ima za cilj povećati suradnju između mladih i medija. Kada se govori o slobodi medija i slobodi izražavanja, analiza koju su napravile tri medijske organizacije pokazuje kako je Hrvatska djelomično slobodna značajni napredak je postignut u zakonodavstvu, međutim, potrebno je uvesti više napora u povećanju društvene svijesti i razumijevanju važnosti slobode izražavanja. Pristup mladih medijima je izrazito visok te se pokazalo kako većina mladih u Hrvatskoj u svojim kućanstvima posjeduje televizor, radio, mobilni telefon, prijenosno računalo te osobno računalo. Prema tome, aktivnosti koje se provode su uglavnom povezane sa korištenjem interneta preko računala ili drugih uređaja te gledanje televizije. Nadalje, pokazalo se da mladi imaju razvijene tehnološke vještine u korištenju medija te većina njih šalje elektroničku poštu s privitcima, štiti svoje računalo, mijenja postavke privatnosti te koristi internet za uspostavljanje telefonskih poziva. Međutim, rezultati su pokazali da, iako su njihove tehnološke vještine razvijene, nemaju dovoljno razvijenu kritičku svijest i ne posjeduju vještine medijske pismenosti. To se može vidjeti iz rezultata, pošto je većina mladih neodlučna kada je riječ o različitim aspektima medija (npr. manjkava argumentacija u medijima, istinitost činjenica u medijima, neprikladan jezik, objektivno i nepristrano izvještavanje itd.) I predstavnici medija i predstavnici medijskih organizacija mišljenja su kako mladima manjka medijske pismenosti te smatraju kako je njihova sposobnost da prepoznaju propagandu i govor mržnje izrazito niska. Nadalje, utvrđeno je kako su mladi najčešće kreatori medijskog sadržaja kada je riječ o video ili audio materijalu kojeg dijele na društvenim mrežama. Mladi nisu kreatori sadržaja samo za osobne potrebe, nego se može vidjeti kako više od polovice medija zapošljava mlade kao novinare, stažiste ili volontere kako bi stvarali medijski sadržaj i bili voditelji projekata. Sve grupe ispitanika mladi, mediji, medijske organizacije i organizacije mladih sličnog su mišljenja što se tiče prikaza mladih u medijima. Mladi su podzastupljeni u medijima u političkim, ekonomskim i poslovnim temama, temama o religioznosti, zdravlju i prirodi i okolišu. Mora se naglasiti kako su pak previše zastupljeni u laganim temama koje uključuju zabavu, modu i sport. To sve vodi do vrlo negativnog prikaza mladih u medijima. Mladi su, po mišljenju svih ispitanika, u medijima uglavnom prikazani kao apolitični, nasilni, nesamostalni i nekreativni, ali pomalo nepristojni, nezainteresirani i netolerantni. Na kraju, komunikacija organizacija mladih prema medijima igra ključnu ulogu u prikazu mladih u medijima. Njihovo lobiranje, dobri odnosi i predstavljanje glasa mladih može pomoći u popravljanju slike

54 mladih u medijima. Ipak, rezultati su pokazali da više od polovice organizacija mladih nema komunikacijski plan, iako gotovo 70 % njih zapošljavanju suradnika za odnose s javnošću. Strukturirana komunikacija između predstavnika medija i organizacija mladih također bi mogla pomoći u prikazu mladih u medijima. Također, važno je naglasiti kako se vrlo mali broj organizacija bavi treninzima za mlade u području medijske pismenosti (kako prepoznati govor mržnje i propagandu) što je također potrebno povećati. Na temelju podataka dobivenih istraživanjem i zbog želje istraživača da se utječe na poboljšanje situacije mladih u Hrvatskoj, napravljena je lista preporuka. Preporuke su podijeljene u glavne skupine te se neke od preporuka isprepliću, s obzirom na povezanost svih područja društvenog djelovanja. S obzirom na to da se pokazalo da su prikazi mladih u medijima uglavnom negativni, važno je uključiti mlade u većem broju i u većem opsegu u radu s medijima. Predstavnici medija moraju više surađivati s organizacijama mladih kako bi razumjeli probleme i izazove s kojima se suočavaju mladi današnjice. Pošto su mladi negativno prikazani u medijima, također bi trebalo težiti pozitivnijem i realističnijem pristupu prikaza mladih. Mlade treba uključivati u teme o politici, poslovanju/financijama, religiji, zdravlju i prirodi i okolišu, s obzirom na to da su uglavnom uključeni u lake teme. Potrebno je povećati broj neformalnih edukacija, treninga i seminara s temom medijske pismenosti za mlade. Veći broj organizacija mladih trebao bi održati edukacije za novinare i urednike kako bi bolje razumjeli mlade i izazove s kojima se danas susreću u društvu. Trebalo bi poboljšati komunikaciju prema medijima, što bi pomoglo u boljoj vidljivosti organizacija mladih i poziciji mladih u Hrvatskoj (kroz organizaciju specijaliziranih treninga o odnosima s javnošću za predstavnike organizacija mladih).

55 Medijske organizacije trebaju redovito provoditi analizu kvalitete sadržaja i davati izjave, mišljenja i češće reagirati na kršenje medijskih sadržaja. Treba povećati zagovaranje medijske pismenosti, jer kako se pokazalo, medijske organizacije smatraju kako mladi nemaju potrebne vještine koje im mogu pomoći u kritičkom pristupu prema medijima. Potrebno je kreirati strategiju koja se bavi mladima i medijima, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kako bi se bolje regulirala suradnja između mladih i medija. Jedini dokument koji se bavi mladima na nacionalnoj razini jest Nacionalni program za mlade, koji je prestao važiti godine. Važno je, pri kreiranju novog Nacionalnog programa, uključiti mjere kojima se teži financiranje programa povezanih s medijskim opismenjavanjem. Također, u Nacionalnom se programu treba staviti veći naglasak na temu medija i mladih. Osim financiranja programa za mlade koji se tiču medijske pismenosti, financiranje treba biti usmjereno i na treninge za novinare te na podupiranje istraživačkih izvještaja u medijima. Zakonodavna i javna administrativna tijela trebala bi biti više poticana na uključivanje mladih u svoj rad, posebice u rad Sabora, gdje je trenutno aktivna samo jedna mlada osoba. Potrebno je osmisliti kampanju kojima se podiže svjesnost mladih o slobodi medija. Potrebno je osigurati da Agencija za elektroničke medije Republike Hrvatske detaljnije izvršava praćenje elektronskih nakladnika. S obzirom na to da medijska pismenost u Hrvatskoj nije uključena u školske kurikulume i rezultati pokazuju nisku razinu medijske pismenosti među mladima, važno je uključiti ovaj sadržaj u hrvatski obrazovni sustav. Kako bi utjecaj bio veći, trebali bi se održavati treninzi i seminari za nastavnike na temu medijske pismenosti, kako bi oni prenosili to znanje na druge aktere u obrazovnom sustavu (druge nastavnike te učenike) i bili multiplikatori znanja. Potrebno je uvesti Građanski odgoj i obrazovanje u sve osnovne i srednje škole, jer objedinjuje i temu medijske pismenosti i može unaprijediti učeničko znanje i kritički pristup prema medijima te unaprijediti njihovu političku pismenost.

56

57 Books 1) Bagić, D. [ed.] (2011) Does school raise good citizens? Study on political socialization of Croatian high school students. Zagreb, Croatia: GONG 2) Ilišin, V., et. al. (2013) Youth in a time of crisis. Zagreb, Croatia: Institute for Social Research and Friedrich Ebert Stiftung 3) Ilišin, V., Marinović Bobinac, A., Radin, F. (2001) Children and Media. The role of the media in everyday life of children. Zagreb, Croatia: The State Office for the Protection of Family, Motherhood and Youth Institute for Social Research 4) Lalić, S. [ed.] (2013) How equal? Monitoring of implementation of Free Legal Aid Act adn Anti-Discrimination Act - Report for the Osijek, Croatia: Centre for Peace, Nonviolence and Human Rights 5) Miharija, M., Kuridža, B. (2011) Opinions and attitudes of children and young people in Croatia. Zagreb, Croatia: UNICEF Office for Croatia 6) Ostroški, I. [ed.] (2013) Census of population, Households and Dwellings 2011, Population by Sex and Age. Zagreb, Croatia: Croatian Bureau of Statistics 7) Evaluating the Evaluators: Media Freedom Indexes and what they Measure, CIMA, Online sources (including legislation and web pages) 1) Commonwealth Youth Programme (2013) Commonwealth Youth Development Index [online] available from < [5 October 2013] 2) Croatian Council for Media (2013) About Croatian Council for Media [online] available from < [30 September 2013] 3) Croatian Debating Society (2013) Vođenje debatnog kluba [online] available from < [10 September 2013] 4) Croatian Parliament (2013) Members of the 7th Parliament - Members of Parliament by Age [online] available from < [10 October 2013] 5) Education and Teacher Training Agency (2013) Curicula on Civic Education [online] available from < [10 September 2013] 6) Electronic Media Agency (2013a) Surveillance on broadcasters [online] available from < [30 September 2013] 7) Electronic Media Agency (2013b) Report on the work of Electronic Media Council and Electronic Media Agency in 2012 [online] available from < [30 September 2013] 8) Electronic Media Agency (2013c) Report on measures imposed upon the supervision of the work of publishers and established violations in the years by Council for Electronic Media [online] available from < [30 September 2013]

58 9) European Commission Media Programme (2013a) Media literacy overview [online] available from < August 2013] 10) European Commission Media Programme (2013b) Media literacy worldwide [online] available from < [15 August 2013] 11) Eurostat data (2013) EU measures to tackle youth unemployment [online] available from < [5 October 2013] 12) Freedom House (2013) Freedom of Press Croatia [online] available from < [24 September 2013] 13) GfK Croatia (2011a) Informatička pismenost u Hrvatskoj [online] available from < [15 July 2013] 14) GfK Croatia (2011b) Informatička pismenost u Hrvatskoj [online] available from < [15 July 2013] 15) Hidra (2002) Convention on Cybercryme (NN-MU no. 9/02) [online] available from < [15 September 2013] 16) IREX (2013) Europe and Eurasia Media Sustainability Index Croatia (2013) [online] available from < [24 September 2013] 17) Mikić, K., Rukavina, A. (2006) Djeca i mediji. Zagreb, Croatia: Zapis - bilten Hrvatskog filmskog saveza [online] available from < [10 September 2013] 18) Narodne novine (2004, 2011, 2013) Law on Media (NN no. 59/04, NN no. 84/11, NN no. 81/13) [online] available from < < and < [25 September 2013] 19) Narodne novine (2008) Anti-Discrimination Act (NN no. 85/08) [online] available from < [15 September 2013] 20) Narodne novine (2009) National Programme for Youth (NN no. 82/09) [online] available from < [10 September 2013] 21) Narodne novine (2009, 2011, 2013) Law on Electronic Media (NN no. 153/09, NN no. 84/11, NN no. 94/13) [online] available from < < and < [25 September 2013] 22) Narodne novine (2010a) Constitution of Republic of Croatia (NN no. 85/2010) [online] available from < [15 September 2013] 23) Narodne novine (2010b) Regulation on Protection of Minors (NN 60/10) [online] available from < [25 September 2013] 24) Narodne novine (2010, 2012) Croatian Radiotelevision Act (NN no. 137/10, NN no. 76/12) [online] available from < and < [25 September 2013] 25) Narodne novine (2011, 2012) Criminal Law (NN no. 125/11, 144/12) [online] available from < and < [15 September 2013] 26) Reporters without Borders (2013) World Press Freedom Index [online] available from < [24 September 2013]

59 27) UNICEF Croatia (2010) Izvještaj: Iskustva I stavovi djece, roditelja I učitelja prema elektroničkim medijima online] available from < _Iskustva_i_stavovi_djece_roditelja_i_ucitelja_prema_elektronickim_medijima.pdf> [10 September 2013]

60

61 Tablica 1. Posjedovanje elektroničke opreme u kućanstvima Da Ne Ne znam TV 98,7% 1,2% 0,1% Mobitel 97,0% 2,4% 0,6% Radio 91,7% 7,1% 1,2% Laptop (prijenosno računalo) 79,4% 19,3% 1,3% PC (stolno računalo) 78,0% 17,7% 4,3% Smartphone 75,2% 22,1% 2,7% DVD/Blu-ray snimač 71,7% 24,0% 4,3% Video igre 50,2% 44,1% 5,7% Tablet 24,4% 70,5% 5,1% Čitač e-knjiga (npr. Kindle) 5,4% 85,5% 9,1% Korištenje interneta na bilo kojem drugom uređaju Tablica 2. Bavljenje aktivnostima povezanih s medijima Svaki dan ili gotovo svaki dan Barem jednom tjedno Barem jednom mjesečno Manje od jednom mjesečno Nikad Ne znam/ nije odgovoreno 81,20% 8,60% 2,60% 1,60% 3,50% 2,50% Korištenje interneta na mobitelu 77,30% 9,80% 3,40% 3,00% 5,80% 0,80% Gledanje televizije 59,80% 26,00% 7,10% 5,40% 1,40% 0,30% Čitanje vijesti online 54,00% 26,30% 10,50% 4,90% 3,00% 1,40% Slušanje radija 35,10% 26,40% 13,80% 13,20% 8,60% 2,90% Igranje video ili računalnih igara 25,80% 21,60% 14,80% 18,70% 15,60% 3,50% Čitanje tiskovina 21,90% 36,60% 20,80% 12,60% 5,50% 2,60% Čitanje knjige (tiskane ili online) 18,80% 19,80% 25,60% 20,10% 10,70% 5,00% Odlazak u kino 0,20% 1,60% 15,60% 55,70% 19,10% 7,80%

62 Tablica 3. Provođenje aktivnosti povezanih s korištenjem vještina Da Ne Nije odgovoreno Slanje a s priloženom datotekom 77,8% 21,1% 1,1% Zaštita osobnog računala (instalacija dodataka, brisanje kolačića, malwarea, 76,6% 20,1% 3,3% spywarea, itd.) Mijenjanje vlastitih postavki privatnosti ili blokiranje drugih online korisnika 70,6% 26,1% 3,3% Korištenje interneta za telefonske pozive (primjerice Skype) 70,4% 28,9% 0,7% Korištenje peer-to-peer načina dijeljenja datoteka (npr. torrent) 57,9% 35,1% 7,0% Stvaranje web stranice 13,4% 85,8% 0,8% Održavanje bloga 12,9% 86,2% 0,9% Tablica 4. Pouzdanost i točnost pruženih informacija od različitih medija U potpunosti nepouzdane i netočne U potpunosti pouzdane i točne Tisak 3,2% 17,2% 44,4% 30,3% 4,9% internet 2,5% 22,5% 44,4% 26,0% 4,6% Radio 2,0% 9,5% 36,5% 42,2% 9,8% Televizija 3,0% 13,1% 36,4% 37,7% 9,8% Društvene mreže 11,3% 41,9% 34,8% 10,6% 1,4% Tablica 5. Akcije koje će poduzeti mladi ako primijete razlike u prikazivanju ISTIH ili SRODNIH INFORMACIJA u različitim izvorima Da Ne Ne znam Usporediti s drugim izvorima 82,6% 11,1% 6,3% Pitati druge osobe za mišljenje 71,1% 20,0% 8,9% Uzimam u obzir samo provjerene izvore informacija 60,7% 21,4% 17,9% Djelomično vjerovati svakom izvoru 39,6% 40,9% 19,5% Ne učiniti ništa 27,2% 43,9% 28,9% Podijeliti zabrinutost s udrugama građana 14,1% 71,1% 14,8%

63 Tablica 6. Postotak mladih koji su pomislili sljedeće rečenice tijekom korištenja medija Nikad Rijetko Često Uvijek Ne znam Ovo je prikriveno oglašavanje. 2,6% 25,2% 62,7% 6,5% 3,0% Ovo je objavljeno kako bi uvrijedilo neke ljude. 10,1% 24,1% 50,3% 11,3% 4,2% Ovo je govor mržnje. 7,9% 25,9% 48,6% 13,5% 4,1% Postoji dio ove vijesti koji nije objavljen. 12,4% 42,4% 39,1% 3,1% 3,0% Ovo nije istinito. 14,9% 42,2% 36,6% 3,4% 2,9% Bojim se komentirati na internetu. 5,2% 13,8% 29,6% 48,0% 3,4% Ne osjećam se ugodno iznoseći svoja politička 33,0% 26,2% 18,8% 11,9% 10,1% mišljenja. Oprezan sam kada razgovaram s ljudima na internetu. 36,0% 29,2% 18,2% 9,3% 7,3% Tablica 7. Na skali od 1 do 5, ocijeni sljedeće karakteristike medija Nikad Rijetko Ponekad Većinom Uvijek Ne znam Mediji su izvijestili o lažnim činjenicama. 2,2% 17,6% 54,9% 19,1% 2,3% 3,9% Mediji loše argumentiraju. 1,5% 12,3% 41,7% 34,6% 6,8% 3,1% Mediji omalovažavaju prilikom izvještavanja. 7,7% 32,7% 40,0% 13,3% 2,9% 3,4% Vijesti su objektivne i nepristrane. 5,7% 25,1% 37,8% 24,0% 1,7% 5,7% Analitičke priče zastupljene su u medijima. 3,4% 24,1% 36,0% 11,8% 2,4% 22,3% Mediji koriste neprikladan jezik. 10,8% 32,7% 33,4% 16,1% 4,5% 2,5% Istraživačko novinarstvo je zastupljeno u medijima. 4,7% 29,5% 30,6% 16,7% 3,4% 15,1% U vijestima je zastupljena propaganda. 3,0% 10,5% 28,1% 27,7% 17,5% 13,2% Table 8. Medijski sadržaj kojeg su stvorili mladi u posljednjih godinu dana Da Ne Ne znam Prefer not to answer Literatura bilo koje vrste (knjiga, esej, pjesma, blog, kolumna i sl.) 54,1% 41,4% 3,1% 1,4% Video ili audio materijal bilo koje vrste (film, crtani film, pjesma, video klip, meme, slika, i sl.) 60,0% 36,9% 2,0% 1,1% Napisao/la pismo novinama 6,3% 91,5% 1,1% 1,1% Vijest ili članak u časopisu 10,9% 86,3% 1,3% 1,4%

64 Tablica 9. Korištenje interneta za sljedeće svrhe u proteklih godinu dana Sudjelovanje na društvenim mrežama (Facebook, Twitter, Tumblr, Pinterest i sl.) Da Ne Ne žele odgovoriti 98,8% 1,0% 0,2% Gledanje online televizije, filmova, videa 95,3% 3,8% 0,9% Dijeljenje sadržaja koji su sami stvorili (tekst, slike, fotografije, video, glazba) na bilo kojoj web stranici s namjenom daljnjeg dijeljenja (uključujući 82,4% 16,2% 1,4% društvene mreže) Slanje SMS poruke ili druge instant poruke 81,8% 17,4% 0,8% Stvaranje virtualnog online lika / igranje online igara 47,5% 51,7% 0,8% Izražavanje mišljenja o političkim i društvenim pitanjima (pisanje komentara) 46,0% 51,6% 2,4% Potpisivanje peticije na internetu 43,1% 55,6% 1,3% Suradnja s drugima na zajedničkom projektu (npr. doprinosi wiki platformi) 20,7% 77,9% 1,4% Izrada vlastite web stranice 15,2% 84,0% 0,8% Pisanje i održavanje bloga 14,4% 83,9% 1,7% Tablica 10. Vrste programa i informacija najzanimljivijih mladima Vrsta programa ili informacije % Filmovi 73,1% Glazba, uključujući i glazbeni spotovi, glazbeni show 69,2% Dokumentarci 45,4% Zabavni program općenito 32,7% Informativni programi 32,6% Programi za mlade 30,9% Serije/sapunice 30,6% Moda 23,5% Sportske informacije/programi 23,3% Računala/tehnologija 23,2% Igre 20,5% Kultura 17,2% Talent show 14,2% Priroda i okoliš 13,5% Reality programi 12,5% Religija 7,3% Poslovne vijesti/financije 5,2% Ne znam 1,2%

65 Tablica 11. Korisnost pojedinih medija za različite uloge koje imaju u društvu Televizija Radio Tisak internet Društvene mreže Komunikacija 1,5% 1,8% 0,5% 26,0% 70,2% Obrazovanje 15,3% 0,9% 19,1% 63,2% 1,5% Informiranje 17,2% 3,8% 13,2% 62,8% 3,0% Traženje članova za određenu skupinu 3,3% 3,1% 2,8% 33,5% 57,3% Izražavanje vlastite ličnosti 5,4% 1,7% 3,2% 32,4% 57,3% Zabava 12,7% 1,8% 0,4% 55,3% 29,8% Stjecanje članstva u određenoj skupini 2,9% 2,1% 3,5% 38,4% 53,1% Samopromocija 13,4% 3,7% 4,5% 42,2% 36,2% Aktivizam 13,7% 7,5% 7,6% 41,6% 29,6% Tablica 12. Prisutnost mladih u medijima u različitim temama Nisu Malo Umjereno Dovoljno Previše Ne znam Politika 40,6% 41,6% 7,7% 2,9% 5,4% 1,8% Gospodarstvo/biznis 39,3% 43,1% 9,4% 3,6% 2,3% 2,3% Religija 16,7% 44,2% 19,9% 7,6% 7,7% 3,9% Zdravlje 14,4% 44,1% 28,3% 9,0% 1,2% 3,0% Priroda i okoliš 14,0% 48,9% 26,0% 7,6% 0,9% 2,6% Crna kronika (devijantnosti) 9,9% 18,3% 21,4% 15,3% 28,6% 6,5% Kultura 9,2% 36,3% 37,5% 14,1% 1,1% 1,8% Obrazovanje 4,6% 23,3% 38,5% 29,6% 2,5% 1,5% Moda 3,8% 11,6% 22,3% 35,8% 23,8% 2,7% Zabava 2,0% 6,6% 17,3% 45,1% 27,3% 1,7% Sport 1,6% 7,6% 23,6% 54,4% 11,3% 1,5% Tablica 13. Mišljenje mladih o načinu na koji se prikazuju u medijima Aktivni 11,4% 11,9% 33,1% 17,2% 14,7% 11,7% Pasivni Obrazovani 10,5% 20,6% 30,9% 21,2% 10,4% 6,4% Neobrazovani Pristojni 7,5% 10,2% 29,8% 24,7% 15,9% 11,9% Nepristojni Organizirani 13,7% 22,1% 29,6% 17,9% 10,2% 6,5% Neorganizirani Znatiželjni 5,4% 9,9% 29,5% 25,7% 18,0% 11,5% Nezainteresirani Tolerantni 5,0% 10,0% 28,1% 25,9% 18,4% 12,6% Netolerantni Kreativni 4,2% 8,4% 25,8% 23,9% 22,5% 15,2% Nekreativni Nezavisni 12,9% 15,2% 24,1% 20,3% 15,5% 12,0% Zavisni Mirni 3,1% 5,6% 23,0% 27,0% 23,1% 18,2% Nasilni Politički 5,4% 7,8% 19,0% 19,8% 21,8% 26,2% Nepolitički

66 Tablica 14. Dob mladih Postotak ,3% ,7% ,1% Nije odgovorio/la 5,9% Tablica 15. Spol mladih Postotak Muški 27,65% Ženski 72,35% Tablica 16. Završena razina formalnog obrazovanja Postotak Nezavršena osnovna škola/osnovna škola 29,3% Srednja škola 54,3% Trogodišnji stručni/sveučilišni studij i fakulteti 13,4% Nije odgovorio/la 3,0% Tablica 17. Radni status Postotak Učenik/student 84,1% Zaposlen 6,8% Nezaposlen 6,9% Drugo 2,2% Tablica 18. Iznos mjesečnih prihoda u kućanstvu Postotak Do 4.000,00 HRK 21,1% 4.000, ,00 HRK 35,2% 8.000, ,00 HRK 12,6% Više od ,00 HRK 15,7% Ne želi odgovoriti 15,4% Tablica 19. Prebivalište Postotak Urbano 45,5% Ruralno 35,4% Ne želi odgovoriti 19,1%

67 Tablica 20. Vrsta organizacije Da Ne Nije odgovorio Organizacija mladih Organizacija za mlade Ne radimo s mladima i za mlade Tablica 21. Prosječni godišnji broj članova Godišnji broj (u prosijeku) Članova 43 Mladih članova (15-30 godina) 41 Mladih korisnika (nisu članovi, ali su uključeni u aktivnosti ili usluge) 366 Tablica 22. Vrste medija koje organizacije koriste Da Ne Ne znam Društvene mreže (npr. Facebook, MySpace, Bebo, Google+) 97,4% 2,6% 0,0% Web stranice 92,3% 7,7% 0,0% Radio 76,9% 23,1% 0,0% Newsletter, novine, magazin 71,8% 28,2% 0,0% Social bookmarking mjesta (npr. Delicious) 66,7% 33,3% 0,0% Televizija 64,1% 33,3% 2,6% Web stranice za širenje medijskog sadržaja (npr. podcasting, photo-sharing stranice kao što je Flickr, video servis za dijeljenje 35,9% 64,1% 0,0% kao što je YouTube i sl.) Micro blogging usluge (npr. Twitter, Weibo) 20,5% 79,5% 0,0% Wiki 17,9% 82,1% 0,0% Blog 10,3% 89,7% 0,0%

68 Tablica 23. Učestalost korištenja različitih medija prilikom provođenja programskih aktivnosti Dnevno Tjedno Mjesečno Tromjesečno Nikad Web stranice 56,4% 23,1% 12,8% 2,6% 5,1% Blog 2,6% 2,6% 12,8% 0,0% 82,0% Tiskani mediji (newsletter, novine, magazin) 7,7% 20,5% 28,2% 33,3% 10,3% Wiki platforma 2,6% 0,0% 5,1% 5,1% 87,2% Radio 2,5% 30,8% 23,1% 23,1% 20,5% Društvene mreže (npr. Facebook, MySpace, Bebo, 71,8% 23,1% 2,5% 0,0% 2,6% Google+) Web stranice za širenje medijskog sadržaja (npr. podcasting, foto-sharing stranice kao što je Flickr, video 10,3% 12,8% 20,5% 17,9% 38,5% servis za dijeljenje kao što je YouTube i sl.) Social bookmarking mjesta (npr. Delicious) 2,6% 0,0% 2,5% 0,0% 94,9% Micro blogging servisi (npr. Twitter, Weibo) 5,1% 5,1% 7,7% 2,6% 79,5% Televizija 5,1% 2,6% 12,8% 43,6% 35,9% Tablica 24. Učestalost korištenja različitih medija za promociju vlastitih aktivnosti unutar organizacije Tip medija Dnevno Tjedno Mjesečno Tromjesečno Nikad Web stranica 53,9% 25,6% 7,7% 5,1% 7,7% Blog 2,6% 5,1% 7,7% 0,0% 84,6% Tiskani mediji (newsletter, novine, magazini) 5,1% 17,9% 30,8% 35,9% 10,3% Wiki platforma 5,1% 0,0% 2,6% 5,1% 87,2% Radio 2,6% 23,1% 38,4% 23,1% 12,8% Društvene mreže (npr. Facebook, MySpace, Bebo, 71,8% 17,9% 2,6% 2,6% 5,1% Google+) Web stranice za širenje medijskog sadržaja (npr. podcasting, foto-sharing stranice kao što je Flicker, 5,1% 7,7% 23,1% 28,2% 35,9% video servis za dijeljenje kao što je YouTube i sl.) Social bookmarking mjesta (npr. Delicious) 2,6% 0,0% 0,0% 0,0% 97,4% Micro blogging servisi (npr. Twitter, Weibo) 7,7% 5,1% 7,7% 0,0% 79,5% Televizija 2,6% 5,1% 25,6% 43,6% 23,1%

69 Tablica 25. Najkorisnije funkcije medija za organizacije prema vrsti medija Televizija Obrazovanje 17,9% 12,8% 18,0% 23,1% 28,2% Informiranje 7,7% 10,3% 17,9% 33,3% 30,8% Komunikacija 25,7% 33,3% 12,8% 23,1% 5,1% Aktivizam 7,7% 23,1% 23,1% 25,6% 20,5% Samopromocija 15,4% 25,7% 5,1% 20,5% 33,3% Traženje članova za određenu skupinu 33,3% 25,6% 20,5% 10,3% 10,3% Samoizražavanje 33,3% 17,9% 23,1% 15,4% 10,3% Prikupljanje sredstava 10,2% 15,4% 12,8% 30,8% 30,8% Umrežavanje 25,6% 38,5% 23,1% 5,1% 7,7% Radio Obrazovanje 25,6% 20,5% 28,2% 15,4% 10,3% Informiranje 10,3% 18,0% 28,2% 25,6% 17,9% Komunikacija 17,9% 23,1% 35,9% 15,4% 7,7% Aktivizam 7,7% 30,8% 25,6% 20,5% 15,4% Samopromocija 5,1% 35,9% 15,4% 23,1% 20,5% Traženje članova za određenu skupinu 23,1% 28,2% 23,1% 10,2% 15,4% Samoizražavanje 12,8% 38,5% 28,2% 15,4% 5,1% Prikupljanje sredstava 17,9% 18,0% 23,1% 23,1% 17,9% Umrežavanje 25,7% 25,6% 33,3% 10,3% 5,1% Tiskani mediji Obrazovanje 7,7% 23,1% 33,3% 20,5% 15,4% Informiranje 7,7% 25,7% 28,2% 17,9% 20,5% Komunikacija 25,7% 38,5% 17,9% 12,8% 5,1% Aktivizam 7,7% 25,7% 33,3% 20,5% 12,8% Samopromocija 7,7% 17,9% 38,5% 15,4% 20,5% Traženje članova za određenu skupinu 20,5% 30,8% 30,8% 2,5% 15,4% Samoizražavanje 17,9% 20,5% 30,8% 25,7% 5,1% Prikupljanje sredstava 15,4% 7,7% 35,9% 28,2% 12,8% Umrežavanje 18,0% 23,1% 35,9% 17,9% 5,1% internet Obrazovanje 2,5% 0,0% 7,7% 30,8% 59,0% Informiranje 2,6% 0,0% 5,1% 20,5% 71,8% Komunikacija 0,0% 5,1% 2,6% 30,8% 61,5% Aktivizam 5,1% 10,3% 10,3% 25,6% 48,7% Samopromocija 2,6% 5,1% 5,1% 23,1% 64,1% Traženje članova za određenu skupinu 2,6% 5,1% 10,3% 25,6% 56,4% Samoizražavanje 2,6% 5,1% 7,7% 30,8% 53,8% Prikupljanje sredstava 7,7% 10,3% 12,8% 35,9% 33,3% Umrežavanje 0,0% 2,6% 7,7% 28,2% 61,5%

70 Društvene mreže Obrazovanje 5,1% 12,8% 25,7% 17,9% 38,5% Informiranje 2,6% 2,6% 12,8% 12,8% 69,2% Komunikacija 2,6% 5,1% 7,7% 7,7% 76,9% Aktivizam 0,0% 10,3% 5,1% 15,4% 69,2% Samopromocija 0,0% 5,1% 10,3% 17,9% 66,7% Traženje članova za određenu skupinu 0,0% 5,1% 10,3% 17,9% 66,7% Samoizražavanje 0,0% 5,1% 12,8% 20,5% 61,6% Prikupljanje sredstava 5,1% 5,1% 12,8% 30,8% 46,2% Umrežavanje 2,6% 5,1% 5,1% 10,3% 76,9% Tablica 26. Mišljenje organizacija mladih i za mlade o zastupljenosti mladih u medijima Nisu Malo Umjereno Dovoljno Previše Gospodarstvo/biznis 43,6% 51,3% 5,1% 0,0% 0,0% Politika 41,0% 46,2% 10,2% 2,6% 0,0% Zdravlje 17,9% 59,0% 10,3% 12,8% 0,0% Kultura 12,8% 35,9% 46,2% 5,1% 0,0% Priroda i okoliš 12,8% 53,8% 30,8% 2,6% 0,0% Obrazovanje 10,3% 41,0% 38,5% 10,2% 0,0% Religija 7,7% 38,5% 25,6% 17,9% 10,3% Sport 2,6% 7,7% 46,2% 33,3% 10,2% Zabava 2,6% 2,5% 15,4% 43,6% 35,9% Crna kronika (devijantnost) 2,6% 7,7% 20,5% 15,4% 53,8% Moda 2,5% 5,1% 15,4% 38,5% 38,5% Tablica 27. Mišljenje ispitanika o načinu na koji se mladi prikazuju u medijima Znatiželjni 5,1% 12,8% 17,9% 15,4% 38,5% 10,3% Nezainteresirani Nezavisni 2,6% 5,1% 25,6% 10,3% 38,5% 17,9% Zavisni Aktivni 2,5% 2,6% 15,4% 23,1% 33,3% 23,1% Pasivni Pristojni 2,6% 5,1% 41,0% 12,8% 30,8% 7,7% Nepristojni Politički 0,0% 17,9% 7,7% 5,1% 30,8% 38,5% Nepolitički Mirni 2,5% 2,6% 28,2% 23,1% 28,2% 15,4% Nasilni Organizirani 0,0% 5,1% 25,6% 35,9% 23,1% 10,3% Neorganizirani Tolerantni 2,6% 7,7% 28,2% 28,2% 20,5% 12,8% Netolerantni Obrazovani 5,1% 20,5% 25,6% 38,5% 7,7% 2,6% Neobrazovani Kreativni 7,7% 23,1% 23,1% 28,2% 7,7% 10,2% Nekreativni

71 Tablica 28. Provođenje aktivnosti koje su organizirane kako bi se izravno ciljali određeni mediji (novinar, medijska organizacija, mediji) Da Ne Slanje priopćenja za javnost, press konferencije 89,7% 10,3% Sudjelovanje u stvaranju medijskog sadržaja 79,5% 20,5% Gostovanje u TV emisijama 76,9% 23,1% Uspostavljanje osobnih veza s urednicima i novinarima 69,2% 30,8% Ostvarivanje suradnje u kampanjama 61,5% 38,5% Korištenje medija za traženje sudionika treninga 56,4% 43,6% Organiziranje upoznavanja 48,7% 51,3% Treninzi za novinare kako bi bolje razumjeli pitanja na kojima radimo 20,5% 79,5% Ne radimo s medijima i razočarani smo njima 5,1% 94,9% Tablica 29. Provođenje aktivnosti povezanih s medijskom pismenošću i potporom novinarima Da, ali ne u posljednje 2 godine Da, u zadnje 2 godine Ne, nikad Osposobljavanje mladih za uporabu medija 12,8% 51,3% 35,9% Aktivnosti usmjerene na povećanje medijske pismenosti 12,8% 48,7% 38,5% Potpora istraživačkim pričama u medijima 5,1% 43,6% 51,3% Praćenje i analiza medija 12,8% 38,5% 48,7% Obuka za mlade u stvaranju medijskog sadržaja (blogovi i sl.) 10,3% 28,2% 61,5% Obuka za mlade da identificiraju propagandu 7,7% 25,6% 66,7% Aktivnosti koje se bave neprikladnim jezikom u medijima 7,7% 23,1% 69,2% Obuka za mlade novinare 15,4% 20,5% 64,1% Osiguranje sredstava za mlade novinare (stipendije i sl.) 5,1% 10,3% 84,6% Tablica 30. Odnosi s javnošću u organizacijama mladih Da Ne Ne znam Popis novinara i medija 84,6% 12,8% 2,6% Osobu zaduženu za komunikaciju 69,2% 30,8% 0,0% Redoviti PRESS-clipping (aktivnosti, događanja itd.) 69,2% 28,2% 2,6% Politiku zaštite privatnosti korisnika 53,9% 33,3% 12,8% Komunikacijsku strategiju 46,2% 53,8% 0,0% Strategiju društvenih mreža 43,6% 53,8% 2,6%

72 Tablica 31. Alati koje organizacije mladih koriste za komunikaciju s medijima Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek Press konferencija 25,7% 25,6% 35,9% 7,7% 5,1% Nastupi na televiziji / radiju 5,1% 7,7% 35,9% 38,5% 12,8% Priopćenja za javnost 12,8% 10,3% 30,8% 25,6% 20,5% Intervju/izjava 2,5% 7,7% 30,8% 43,6% 15,4% Medijski briefing 43,6% 20,5% 28,2% 5,1% 2,6% Izravan kontakt 5,1% 10,3% 25,7% 53,8% 5,1% Komentiranje 10,2% 23,1% 20,5% 23,1% 23,1% Pozivanje medija na događaje 7,7% 0,0% 17,9% 46,2% 28,2% Društvene mreže 5,1% 5,1% 5,1% 35,9% 48,8% Tablica 32. Prepreke za bolje korištenje medija u organizacijama mladih Nije prepreka Mala prepreka Umjerena prepreka Velika prepreka Jako velika prepreka Vrijeme i podrška osoblja 20,5% 15,4% 38,5% 23,1% 2,5% Nedostatak interesa medija za suradnju 18,0% 10,3% 35,9% 17,9% 17,9% Poteškoće u prepoznavanju problema na kojima treba raditi 17,9% 30,8% 33,3% 15,4% 2,6% Financiranje 18,0% 12,8% 28,2% 23,1% 17,9% Nedostatak svijesti o dostupnim uslugama 30,8% 17,9% 28,2% 20,5% 2,6% Nedostatak znanja o važnosti medija 28,2% 38,5% 25,6% 5,1% 2,6% Podrška odbora 41,0% 15,4% 20,5% 20,5% 2,6% Vrijeme i podrška osoblja 20,5% 15,4% 38,5% 23,1% 2,5% Tablica 33. Otvorenost različitih medija prema organizacijama mladih Nikad Rijetko Ponekad Većinom Uvijek Društvene mreže 2,6% 0,0% 0,0% 33,3% 64,1% Radio 0,0% 12,8% 35,9% 33,3% 18,0% Portali 2,6% 2,5% 15,4% 64,1% 15,4% Tisak 2,6% 15,4% 53,8% 23,1% 5,1% Televizija 7,7% 25,6% 56,4% 7,7% 2,6%

73 Tablica 34. Učinkovitost različitih medija za komunikaciju i promociju Vrlo neučinkovit Neučinkovit Niti neučinkovit, niti učinkovit Učinkovit Vrlo učinkovit Tisak 2,5% 10,3% 41,0% 35,9% 10,3% Portali 2,5% 2,6% 10,3% 56,4% 28,2% Radio 7,7% 2,5% 33,3% 46,2% 10,3% Televizija 5,1% 10,3% 10,3% 46,1% 28,2% Društvene mreže 2,6% 0,0% 2,6% 25,6% 69,2% Tablica 35. Mjere koje bi poduzele organizacije mladih ako primijete razlike u načinu na koji se njihove informacije prikazuju u različitim izvorima Da Ne Ne znam Napisali pismo uredniku 94,9% 2,8% 2,6% Objavili na vlastitim platformama 87,2% 10,3% 2,6% Podijelili zabrinutost s drugim organizacijama civilnog društva i s partnerima 79,5% 2,5% 18,0% Podnijeli demanti 74,4% 10,3% 15,4% Informirali druge medije o slučaju 59,0% 10,3% 30,8% Bojkotirali te medije 33,3% 35,9% 30,8% Pokrenuli sudske postupke 10,3% 43,6% 30,8% Tablica 36. Razlozi za nepoduzimanje mjera od strane organizacije mladih ako primijete razlike u načinu na koji se njihove informacije prikazuju u različitim medijima Da Ne Ne znam Nije odgovorio Ne želim se zamarati 7,7% 25,7% 12,8% 53,8% Ne mislim da će to nešto promijeniti 7,7% 28,2% 12,8% 51,3% Nemam vremena za to 15,4% 23,1% 7,7% 53,8% Tablica 37. Godina osnutka organizacije Godina osnutka Broj organizacija do N/A 2

74 Tablica 38. Godišnji proračun organizacije Postotak Nema proračuna 12,8% Do $ 23,1% $ 20,5% $ 28,2% > $ 10,3% Bez odgovora 5,1% Tablica 39. Područje djelovanja organizacije Postotak Lokalno 25,6% Regionalno 23,1% Nacionalno 20,5% Europska razina 5,1% Međunarodno 17,9% Bez odgovora 7,7% Tablica 40. Jesu li mladi ciljana skupina medija Postotak Da 50,0% Ne 50,0% Tablica 41. Mediji kojima mladi posvećuju najviše pažnje Postotak Tisak (novine, časopisi) 0,0% Radio 0,0% Televizija 0,0% Internet 78,1% Društvene mreže 21,9%

75 Tablica 42. Razlozi zbog kojih mladi preferiraju pojedine medije Postotak Sadržaj 9,4% Pristupačnost 12,5% Priuštivost (cijena) 12,5% Navike/kultura mladih 59,4% Ostalo 6,3% Tablica 43. Teme kojima mladi posvećuju najviše pažnje Postotak Politika 0,0% Gospodarstvo/biznis 0,0% Obrazovanje 3,1% Kultura 3,1% Sport 3,1% Zabava 81,3% Moda 0,0% Priroda i okoliš 0,0% Religija 0,0% Zdravlje 0,0% Ostalo 9,4% Tablica 44. Ima li razlike u utjecaju medija na mlade s obzirom na odrasle ili generalnu publiku? Postotak Da 65,6% Ne 25,0% Ne znam 9,4% Tablica 45. Utjecaj medija na mlade Mediji utječu na percepciju mladih o društvenim pitanjima. Mediji utječu na svakodnevne odluke (izbor obrazovanja, zapošljavanja i sl.) mladih. Mediji utječu na političku svijest i znanje mladih o politici. Mediji utječu na porast sudjelovanja mladih u društvenom i političkom aktivizmu/radu. Ne utječu Malo utječu Umjereno utječu Dovoljno utječu Previše utječu 0,0% 18,8% 43,7% 25,0% 12,5% 0,0% 9,4% 43,7% 34,4% 12,5% 6,2% 37,5% 28,1% 21,9% 6,3% 9,4% 46,9% 28,1% 12,5% 3,1%

76 Table 46. Mladi kao stvaratelji/subjekti sadržaja medija Nisu Malo Umjereno Dovoljno Previše Zastupljenost mladih u sadržaju koji nude mediji 3,1% 34,4% 53,1% 9,4% 0,0% Izravna uključenost mladih u kreiranje sadržaja ili bilo koju vrstu posla u medija Zainteresiranost mladih da s eu medijima piše o temama za mlade Zainteresiranost mladih za izravno uključivanje u bilo koju vrstu posla u medijima 12,5% 59,4% 21,9% 6,2% 0,0% 9,4% 34,4% 25,0% 31,2% 0,0% 3,1% 50,0% 28,1% 18,8% 0,0% Tablica 47. Suradnja između medija i organizacija mladih Postotak Da 84,4% Ne 15,6% Tablica 48. Postotak medija kojima su organizacije mladih pristupile za suradnju Postotak Da 62,5% Ne 37,5% Tablica 49. Postotak organizacija mladih kojima su mediji pristupili za suradnju Postotak Da 65,6% Ne 34,4%

77 Tablica 50. Postojanje posebnih programa posvećenih mladima i njihovim potrebama u okviru medijske ponude Ima specifičan fokus na mlade Nema specifičan fokus na mlade Sport 68,7% 31,3% Obrazovanje 62,5% 37,5% Zabava 62,5% 37,5% Kultura 53,1% 46,9% Moda 43,7% 56,3% Zdravlje 40,6% 59,4% Priroda i okoliš 37,5% 62,5% Medijska pismenost 25,0% 75,0% Crna kronika (devijantnost) 18,7% 81,3% Religija 15,6% 84,4% Politika 12,5% 87,5% Gospodarstvo/biznis 9,4% 90,6% Tablica 51. Mišljenje urednika i novinara o prisutnosti mladih u medijima u sljedećim temama Nimalo Premalo Dovoljno Previše Daleko previše Gospodarstvo/biznis 31,3% 68,7% 0,0% 0,0% 0,0% Priroda i okoliš 9,4% 68,7% 21,9% 0,0% 0,0% Politika 37,5% 62,5% 0,0% 0,0% 0,0% Obrazovanje/kultura 6,2% 56,3% 37,5% 0,0% 0,0% Zdravlje 15,6% 46,9% 37,5% 0,0% 0,0% Religija 25% 34,4% 18,7% 15,6% 6,3% Sport 0,0% 28,1% 65,6% 6,3% 0,0% Moda 0,0% 15,6% 46,9% 21,9% 15,6% Zabava 0,0% 12,5% 43,7% 34,4% 9,4% Tablica 52. Mišljenje urednika i novinara o načinu na koji se mladi prikazuju u medijima Mirni 6,2% 9,4% 53,1% 9,4% 15,6% 6,3% Nasilni Aktivni 0,0% 9,4% 46,9% 3,1% 21,9% 18,7% Pasivni Pristoji 0,0% 9,4% 46,9% 18,7% 18,7% 6,3% Nepristojni Obrazovani 6,3% 28,1% 37,5% 25,0% 3,1% 0,0% Neobrazovani Tolerantni 3,1% 15,6% 34,4% 18,8% 25,0% 3,1% Netolerantni Organizirani 3,1% 15,6% 28,1% 6,3% 28,1% 18,8% Neorganizirani Neovisni 0,0% 9,4% 28,1% 31,3% 18,7% 12,5% Zavisni Politički 0,0% 3,1% 28,1% 6,3% 28,1% 34,4% Nepolitički Kreativni 3,1% 31,3% 25,0% 18,7% 21,9% 0,0% Nekreativni Znatiželjni 6,3% 12,5% 15,6% 18,7% 21,9% 25,0% Nezainteresirani

78 Tablica 53. Tehničke pojedinosti o mediju/vrsta medija Postotak Internet mediji samo besplatni 65,6% Radio online 28,1% Radio - analogni i digitalni 21,9% Novine/ Magazini paid 15,6% Newspapers / Magazines besplatni 9,4% Radio samo digitalni 9,4% Televizija samo digitalna 6,3% Televizija online 6,3% Radio samo analogni 6,3% Radio satelitski 6,3% Internet mediji i besplatni i plaćeni 6,3% Novine / Magazini samo besplatni online 3,1% Radio kabelski 3,1% Tablica 54. Vlasnička struktura medija Postotak Privatan 68,8% Javni 28,1% Nije navedeno 3,1% Tablica 55. Zemljopisna pokrivenost medija Postotak Lokalna 56,3% Nacionalna 21,9% Internacionalna 21,9% Tablica 56. Korištenje društvenih medija za promociju sadržaja Postotak Facebook 93,8% YouTube 53,1% Twitter 46,9% Google + 15,6% LinkedIn 9,4% MySpace 6,3% Ne koristimo društvene stranice/profile 6,3% Pinterest 3,1% Flickr 3,1% Forsquare 3,1%

79 Tablica 57. Broj zaposlenih u mediju Broj zaposlenika Broj medija Volonteri (nema zaposlenih) 3 1 do do do do do i više 2 Tablica 58. Ima li medij mlade (15-30 godina) zaposlenike Postotak Da 68,8 Ne 31,3 Tablica 59. Broj mladih zaposlenika u mediju Broj zaposlenih Postotak medija mladih 1 18,8% 2 12,5% 4 3,1% 5 3,1% 6 3,1% 10 6,3% 20 6,3% 25 3,1% Tablica 60. Mladi kao pripravnici ili volonteri u mediju Postotak Da 65,6 Ne 34,4

80 Tablica 61. Broj mladih pripravnika ili volontera u mediju Broj mladih pripravnika ili volontera Postotak medija ,75% ,25% ,25% Bez odgovora 43,75%

81

82 Filip Gospodnetić zaposlen je kao asistent na projektima u Forumu za slobodu odgoja gdje radi na području antikorupcije, tolerancije te obrazovanja učenika migrantskog porijekla. Do sada je radio na nekoliko projekata financiranih iz IPA i YiA programa te nizu projekata financiranih iz nacionalnih fondova. Radio je na nekoliko istraživanja čiji je cilj bio proučiti karakteristike nenasilnog rješavanja problema u sustavu socijalne skrbi, ispitati zastupljenost tolerancije i nenasilnog rješavanja sukoba u učeničkim radovima koji su stigli na natječaj o toleranciji, surađivao je u provođenju fokus grupa s osobama koje rade na obrazovanju migranata te istraživanja o međunarodnim aktivnostima hrvatskih organizacija civilnog društva. Sudjelovao je na raznim edukacijama koje su provođene u sklopu programa Mladi na djelu koje su se bavile temama nezaposlenosti, komunikacijskim vještinama, Europskim građanstvom, medijima u nevladinom sektoru, a održane su u Estoniji, Poljskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Diplomirao je psihologiju iz područja sportske psihologije na temu Zadovoljstvo tjelesnim izgledom i rizici za pojavu poremećaja hranjenja kod sportaša različitog stupnja aerobne izdržljivosti. S obzirom na to da se aktivno bavi sportom, ako nije na poslu možete ga zateći u teretani. Domagoj Morić apsolvent je komunikacijskih znanosti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, na dva smjera Znanstveno istraživanje masovnih komunikacija i Odnosi s javnošću. Od godine, suradnik je za odnose s javnošću u Forumu za slobodu odgoja te je, osim upravljanja komunikacijskim procesima, zadužen i za područje mladih te razvoja novih politika za mlade. Trener je u raznim programima koji se odnose na komunikaciju, odnose s javnošću, pisanje projekata i Europsku uniju. Osim navedenoga, volontira u Hrvatskoj udruzi slabovidnih osoba VID te je jedan od voditelja Studija o mladima za mlade, gdje pomaže u promociji, organizaciji i implementaciji obrazovnog programa. Nadalje, jedan je od autora prvog istraživanja o radu s mladima u Hrvatskoj Rad s mladima: definicije, izazovi i europska perspektiva, objavljenog od strane Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Objavio je i priručnik Public Relations in Youth Organizations: How to Tell Your Good Stories to Others koji je diseminiran u 15 zemalja Europe. Autor je niza novinskih članaka, istraživanja i radova na temu mladih, volontiranja mladih te potreba mladih. Ima značajno iskustvo u radu s mladima te poboljšanju njihovog položaja u društvu. U malo slobodno vremena koje mu ostane, voli gledati dobre filmove, serije te putovati.