BIBLIOTEKA TRIBINA IBN SINA. Knjiga 4. Prijelom za tribinu 4.indd 1 20/03/ :37

Транскрипт

1 BIBLIOTEKA TRIBINA IBN SINA Knjiga 4 Prijelom za tribinu 4.indd 1 20/03/ :37

2 BIBLIOTEKA TRIBINA IBN SINA Knjiga 4 Izdavač: Naučnoistraživački institut IBN SINA, Sarajevo Potok 24, Sarajevo, Bosna i Hercegovina info@ibn-sina.net Za izdavača: Dr. Kazem Zoghi Barani Korektura Hajra Polovina Dizajn & DTP: IBN SINA Štampa: SABAH-PRINT Za štampariju: Anel Elezović Prijelom za tribinu 4.indd 2 20/03/ :37

3 BIBLIOTEKA TRIBINA IBN SINA Hajrudin Somun Četiri decenije od iranske islamske revolucije Zlatko Dizdarević 40 godina od iranske revolucije Sarajevo, mart Knjiga 4 Prijelom za tribinu 4.indd 3 20/03/ :37

4 U ovoj knjizi nalaze se integralni tekstovi izlaganja Hajrudina Somuna i Zlatka Dizdarevića sa Redovne mjesečne tribine Ibn Sina, na temu 40 godina Islamske revolucije u Iranu, održane 27. februara godine u Amfiteatru Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina u Sarajevu. Prijelom za tribinu 4.indd 4 20/03/ :37

5 Hajrudin Somun ČETIRI DECENIJE OD IRANSKE ISLAMSKE REVOLUCIJE Islamska Republika Iran proslavila je u februaru ove godine četiri decenije postojanja. To je već samo po sebi veliki vremenski domet i očigledan pokazatelj uspjeha njene islamske revolucije koja je doživjela vrhunac obaranjem monarhije 11. februara godine. Koliko god je važno što je tako dugo opstao jedan državni sistem utemeljen na duhovnim vrijednostima, isto toliko je značajno da je svih tih četrdeset godina Iran ostao jedini bastion nezavisnosti i otpora vanjskim hegemonističkim silama na Srednjem istoku. Koristeći se ovom prilikom i željom Instituta Ibn Sina iz Sarajeva da godišnjicu I. R. Iran obilježi opažanjima jednog od posljednjih stranih svjedoka islamske revolucije, nastojat ću da evociram njene početke, tok, vrhunac, karakteristike, uspjehe i propuste u proteklim godinama, oslanjajući se na vlastito iskustvo, ali i stavove drugih analitičara iranskih revolucionarnih i poslijerevolucionarnih zbivanja. 1 * * * 1 U ovom radu autor se koristio i materijom iz svojih knjiga Korijeni iranskog revolta (zajedno s Rezom Barahenijem, NIN, Beograd, god.) i Sefernama iz Irana (Dobra knjiga, Sarajevo, god.). [ 5 ] Prijelom za tribinu 4.indd 5 20/03/ :37

6 Hajrudin Somun Kao i pri svakoj prethodnoj godišnjici obilježavanja iranske islamske revolucije, tako je i pri ovoj u svijetu izražavano čuđenje kako je uopće mogao preživjeti jedan sistem zasnovan na vjeri koji je ona dovela na vlast. Tako se govorilo na njenu desetu godišnjicu, koju sam dočekao u Iranu, kao i na 35. na čiju sam proslavu pozvan u Teheran, te ovu 40. koju sam pratio iz svoje domovine Bosne i Hercegovine. Prvu deceniju obilježio je rat koji je Irak poveo protiv Irana, a naredne tri razne vrste ekonomskih sankcija, pa ipak vlast ajatollaha kako se na Zapadu uprošćeno naziva taj sistem, nije pokleknuo pred raznim oblicima unutrašnjih teškoća i vanjskih pritisaka. Pogotovo se tada, februara nije vjerovalo da će tako dugo opstati. Ni Iranci, ni oni koji su izveli revoluciju, ni koji su je pratili, simpatisali ili osuđivali. Strani reporteri i diplomati, kad bi se poveo razgovor o tome koliko bi mogla potrajati islamska revolucija, rekli bi nekoliko sedmica, nekoliko mjeseci, najviše godinu. Ja bih im odgovarao: Živi bili pa vidjeli, ostaće oni najmanje petnaestak, možda i dvadeset godina. Pozivao sam se na česte smjene manje ili više reformskih perioda u iranskoj historiji, ali i snagu revolucionarnog masovnog pokreta koji je doveo do tako brzog i neočekivanog pada monarhije. Ni u Americi, gdje se krojila sudbina monarhije Pahlavi od početka 1950-ih, niko nije očekivao da će ona tako brzo i na tako dramatičan način pasti. Za iransku 1978/79. godinu krvavih nereda, milionskih protesta i smjena vlada i generala, tadašnji šef CIA Stanfield Turner je, pet dana po povratku ajatollaha Homeinija u Iran, izjavio: CIA je znala za široki pokret i nezadovoljstvo religioznih, kulturnih, političkih i ekonomskih snaga u Iranu. Bilo je to kao kada izbija serija vulkana, ali nijedan ne proključa toliko da ga vlada ne može kontrolisati. Ali nismo mogli predvidjeti da jedan 78-godišnji svećenik može biti katalizator svih tih snaga i da ćemo imati jedan silan vulkan istinsku nacionalnu revoluciju. Na kraju je još rekao: Pretpostavljam da čak ni ajatollah Homeini nije shvatao kako brzo napreduju njegov uticaj i moć. 2 2 Washington Post, 6. februar godine. [ 6 ] Prijelom za tribinu 4.indd 6 20/03/ :37

7 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije Na osnovu zbira događaja, iranskih i stranih izvora i ličnog iskustva, iransku Islamsku revoluciju godine bih pomjerio deceniju i po unazad, a cjelokupni razvoj Irana od početka 1960-ih godina podijelio u četiri faze. Prva, pripremna faza trajala je od godine. Druga faza, od početka do početka kad je oborena monarhija. Treća je decenija koju karakterišu uspostava islamskog sistema, rat s Irakom i smrt vođe revolucije ajatollaha Homeinija. Četvrta faza je konsolidacija islamske republike koja traje od godine. Počelo je 15. hordada Epitet islamski je, dakle, bitna karakteristika iranske revolucije, a otpor despotskom monarhističkom sistemu i njegovom služenju vanjskim silama i interesima glavno načelo na kojem je pokrenuta, vođena i trajala sve do danas. Posmatran u širem kontekstu nego što je duhovni, propali pokušaj Muhamada Mosadeka 1952/1953. godine mogao bi se također smatrati početkom pokreta za obaranje monarhije. Ipak se računa da su inicijalni događaji koji su doveli do ustanovljenja Islamske Republike Iran kakva je ona danas krenuli otvorenim sukobom između dinastije Pahlavi i šiitske uleme 1963/1964. godine, na čijem čelu se već tada pojavio ajatollah Ruhollah Musavi Homeini, koji će dati glavni pečat cjelokupnom procesu koji se naziva iranskom islamskom revolucijom. Iako se za konkretan početak revolucije često uzima početak 1978, ta je godina obilježila samo posljednju fazu pred pad monarhije. Pravi početak revolucije zbio se u nekoliko dana juna godine. Već od početka godine, popularni predavač iz mjesta Homein je s katedre medrese Fajzije u Komu pozivao narod na bojkot novog plana šahove vesternizacije Irana pomoću bijele revolucije. Tako je Muhamad Reza Pahlavi nazvao svoj pokušaj modernizacije zemlje, na što su ga navratili Amerikanci, uplašeni da bi im se zbog nezadovoljstva masa mogao oteti važan politički i vojni saveznik na južnim linijama odbrane od sovjetskog komunizma. Bilo je to vrijeme kada su u arapskom svijetu naseristički pokreti i režimi [ 7 ] Prijelom za tribinu 4.indd 7 20/03/ :37

8 Hajrudin Somun istiskivali zapadne sile, a privlačili Sovjetski Savez koji ih je snabdijevao naoružanjem i pokretao velike investicione projekte poput asuanske brane u Egiptu. Bijela revolucija je imala neke pozitivne efekte na ekonomskom i socijalnom planu, posebno u oblasti zdravstva i obrazovanja. Iako su Kubanci bili dio suprotnog komunističkog tabora, od njih je posuđen sistem korpusa opismenjavanja masa pomoću kojeg je broj učenika osnovnih škola sa milion i po povećan na četiri miliona, a mnogi od završenih studenata humanitarnih fakulteta koji su prihvatili da idu u te korpuse u zamjenu za oslobađanje od služenja vojske ostajali su na selu kao učitelji i kasnije se pridružili islamskoj revoluciji. Broj doktora i bolnica se utrostručio za desetak godina, pa su iskorijenjene epidemije koje su pogađale siromašne oblasti zemlje. Šahove limitirane reforme nisu bile dovoljne da bi zadovoljile široke mase Iranaca, zato što je najveći dio prihoda od izvoza nafte išao na naoružavanje armije, održavanje poslušnog državnog i policijskog aparata i bogaćenje prinčeva, dvorjana i samog carskog bračnog para. Koliko je bila ograničena zemljišna reforma kojom su od veleposjednika oduzeta velika imanja i dijeljena na kredit onima koji su je obrađivali dovoljno govori podatak da je od oko sela koja su bila u vlasništvu njegovog oca šaha Reze, šah Muhamad Reza oko osam stotina zadržao za sebe. Kako je odmicala godina, Homeini se u svojim predavanjima na seminarima u Komu sve oštrijim riječima obraćao studentima. Govorio je da šah treba da izađe iz svoje palače i vidi sirotinjske četvrti na jugu Teherana. Studenti su prepričavali po Komu kako je uzeo Kur an u jednu ruku, a ustav u drugu, pa optužio šaha da je pogazio svoju zakletvu da će braniti i svetu islamsku knjigu i ustav usvojen početkom vijeka za vrijeme ustavne revolucije. Osuđivao je šaha zbog pokornosti Americi i Izraelu, pozivao na otkazivanje proslave Nouruza, iranske nove godine i protivio se izlasku žena na izbore. Kad je nastupila Ašura te godine, odnosno prva dekada islamskog mjeseca muharrema kada muslimani šiiti na [ 8 ] Prijelom za tribinu 4.indd 8 20/03/ :37

9 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije razne načine evociraju tragičnu smrt Imama Huseina koga je 680. godine pogubila vojska umejidskog halife Jezida, vlasti su naredile da se tokom tih ceremonija ne smije govoriti protiv šaha i Izraela i tvrditi da je islam u opasnosti. Na sam deseti muharrem ili 3. juni, Homeini je pred masom seminaraca u Komu upozorio šaha da će: Ako ne promijeni smjer, doći dan kada će narod izražavati zahvalnost zbog njegovog odlaska iz Irana. On je vladu šaha Pahlavija uporedio sa Umejidima, a Muhamada Rezu sa halifom Jezidom. Nazvao ga je marionetom Izraela. Smatrao je da iza zabrane govora protiv šaha i Izraela stoji američka obavještajna služba CIA. Jezikom bliskim masama vjernika, što će odlikovati sve njegove buduće nastupe, on je rekao: Ako ne kažemo da je šah takav i takav, zar to nije istina? Ako kažemo da je Izrael opasan za islam, zar on nije opasan? Ako CIA kaže da ne govorimo o šahu i Izraelu, da li to znači da je šah po njihovom mišljenju Izraelac? Ljudi su jecali kada je Homeini govorio: Zabrinuti smo i tužni zbog stanja u kojem se nalazi ova upropaštena zemlja. 3 Poslije dva dana, u zoru 5. juna 1963, policija je Homeinija sprovela iz Koma u Teheran, u zatvor Kasr. Bio je to 15. hordad godine po iranskom kalendaru, koji se simbolično uzima kao početak islamske revolucije. Taj događaj se svake naredne godine obilježavao vjerskim skupovima i demonstracijama, a i danas je 15. hordad jedan od iranskih zvaničnih praznika. Kada se pročulo za Homeinijevo hapšenje u Teheranu, Komu, Mašhadu i Širazu izbile su demonstracije i sukobi s policijom u kojima je poginulo četiri stotine ljudi. Homeini je smješten u kućni pritvor u teheranskoj četvrti Davudije. U proljeće naredne godine Homeiniju je dozvoljeno da se vrati u Kom, ali on nije prestao kritikovati vlast. Posebno se okomio na zakon o kapitulacijama, odnosno o imunitetu američkih građana koji po bilo kojoj osnovi borave u Iranu. Kapitulacijama su nazvane trgovinske privilegije i eksteritorijalna prava koja su muslimanska carstva, posebno 3 Detalji govora prema: [ 9 ] Prijelom za tribinu 4.indd 9 20/03/ :37

10 Hajrudin Somun osmansko, davala kršćanskim silama. Po uzoru na turske imtijazate i u safavidskom Iranu je bilo nepisano pravilo da se takve privilegije daju evropskim trgovcima, a carska Rusija ih je kadžarskoj dinastiji zvanično nametnula godine u mirovnom paktu u Turkmenčaju. Poslije pobjede Oktobarske revolucije, Lenjinova vlada je unilateralno ukinula kapitulacije prema Iranu, one nisu ušle ni u sporazum o prijateljstvu i saradnji koji su dvije zemlje potpisale godine, ali ih je šah Reza Pahlavi proglasio nevažećim tek 1927, kada je isteklo 99 godina od kadžarsko-ruskog sporazuma. Istiskujući postepeno Rusiju i Britaniju kao strane sile koje diktiraju politiku Irana i koje su u oba svjetska rata okupirale njegovu teritoriju, Amerikanci su krajem god., kod vlade Kavama Alsultana za svoju vojnu misiju isposlovali pravni imunitet. Nakon dvije godine rasprave o zakonu o izuzeću Amerikanaca od iranskog sudstva, bez obzira na to kakav prekršaj ili zločin počinili, on se našao pred Medžlisom u oktobru god. Homeini je u Komu održao žestok govor, nazvavši taj akt izdajom nezavisnosti i suvereniteta Irana, a sve članove Medžlisa izdajicama ako za njega glasaju. Za Amerikance je rekao da oni misle da su svi Iranci nešto malo više od robova američkih i zapadnih ideala. On je ovako počeo svoje obraćanje članovima Medžlisa: Naša čast je pogažena, a veličina Irana ocrnjena...gospodo, ja vas upozoravam. O vojsko Irana, o političari Irana, proglašavam opasnost! Tako mi Boga, onaj ko se ne usprotivi, čini kardinalan grijeh. O islamske vođe, spašavajte islam! Ulemo iz Nedžefa, ulemo iz Koma, spašavajte islam! O politici SAD prema Iranu je rekao: Amerika je gora od Engleske, Engleska je gora od Sovjeta, a Sovjeti su gori od svih... Ali mi smo danas suočeni s njihovom prljavštinom, s Amerikom. Neka predsjednik SAD zna da je kod našeg naroda najomraženiji čovjek... Svi naši problemi dolaze iz Amerike, iz Izraela, a Izrael je iz Amerike. Islamski narodi općenito mrze strance, posebno Amerikance. 4 4 Capitulation in Iran, Islamic Revolution Document Center, irdc.ir/en/ [ 10 ] Prijelom za tribinu 4.indd 10 20/03/ :37

11 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije Zakon je ipak usvojen u parlamentu, a trećeg novembra, oko tri po ponoći, pred Homeinijevu kuću su došli policijski specijalci, probudili ga, izveli i folkswagenom ga odvezli na aerodrom Mehrabad gdje je čekao specijalni avion kojim je prebačen u Tursku. Iz Turske je prešao u Nedžef, u blizinu groba prvog šiitskog Imama Alija, gdje će ostati u egzilu do početka godine. Sve to što se događalo 1963/1964. godine indikativno je za dalji tok iranske revolucije, sve do njene pobjede u februaru Osnovni problemi su naznačeni, glavni krivac za tegobe naroda viđen u despotskom monarhističkom sistemu, a glavni neprijatelj u Americi. SAD su mentor i zaštitnik dinastije Pahlavi. Problemi na koje je Ruhollah Homeini ukazivao iz Koma bili su prije svega političke, a ne vjerske prirode. On poziva Medžlis, dakle ustavnu instituciju, i iransku armiju, dakle carsku vojsku, da se odupru pogrešnoj i sluganskoj politici monarha, ali još ne da se obara monarhija. U izgnanstvu u Iraku on nastavlja političku kampanju koja je još u duhu tradicionalnog šiitskog otpora tiraniji, ali to više nije tihi otpor, nego djelotvorna borba. Visoku šiitsku titulu mardžae taklid koja označava izvor oponašanja, a onaj ko je stekne ima pravo samostalno donositi vjerske pravne propise i presude, Homeini je stekao još u Komu, uspinjući se na ljestvici visokih autoriteta iznad ostalih ajatollaha poslije smrti najvećeg od njih, Sejjida Huseina Borudžerdija. Homeinija je veliki broj dvanaestoimamskih šiita već smatrao svojim mardžae taklidom u Iraku, Pakistanu, Afganistanu i Indiji. Po tome bi njemu trebalo da bude svejedno gdje se nalazi ako mu je stalo samo do vjerske titule. Ispravljanje pogrešnog puta kojim je dinastija Pahlavi krenula i srljala u zagrljaj Amerike putem vraćanja Irana na pravi put vjere Poslanika Muhammeda i Imama Alija ostao je njegov glavni cilj. Međutim, on je već početkom 1970-ih godina u seriji predavanja u medresi Šejh Murteza u Nedžefu, koja su štampana na arapskom i perzijskom jeziku pod naslovom Islamska vladavina, zastupao tezu da je monarhija u suprotnosti s islamom i da je Bog objavio svoje zakone ljudima, tako da oni mogu voditi muslimane. Prema tome, ne treba [ 11 ] Prijelom za tribinu 4.indd 11 20/03/ :37

12 Hajrudin Somun čekati dolazak dvanaestog imama Mehdija da bi se primjenjivali božanski zakoni, nego to u njegovoj odsutnosti mogu činiti oni koji poznaju te zakone, odnosno islamski pravnici, fukaha. Oni mogu ne samo da nadgledaju poslove jedne muslimanske države nego, također, da obavljaju izvršnu vlast. Istinski vladari su fukaha, i vladavina treba da je zvanično njihova, pisao je tada Homeini, postavljajući osnovu teorije o velajate-fakihu, vladavini vrhovnog islamskog pravnika. Pod uticajem filozofa Farabija i Mula Sadraa, on je islamski pravni princip velajete-fakiha razvio u političku doktrinu da kada dinastija Pahlavi izgubi legitimnost, bude zamijenjena političkim sistemom u kojem će vladati ulema ili jedan od uleme. 5 Homeinijeva predavanja su se tajno prenosila iz Iraka u Iran i najprije izučavala na šiitskim houzama. Ona su postala popularna u širim krugovima vjernika posebno poslije jedne godišnjice njegovog hapšenja, 15. hordada kada su u Komu izbile demonstracije studenata, a policija jednog studenta bacila s krova Fajzije medrese. Drugi šiitski velikodostojnici i veliki ajatollasi, poput ajatollaha Šariatmadarija i ajatollaha Taleganija, nisu se slagali s idejama da ulema preuzme političku vlast. Međutim, sve dublje srljanje Muhamada Reze u dikaturu i zavisnost od Amerike uticali su na mase pobožnih Iranaca da vjeruju u nadu izbavljenja koju su im pružale predavanja i pisane poruke Ruhollaha Homeinija koje su se prenosile po džamijama i medresama, a na kasetama po univerzitetima i bazaru. Narod je šaha sve više poistovjećivao s Jezidom, ubicom mučenika Huseina, a Homeinija počeo nazivati svojim imamom. U prvoj fazi revolucije šah je pokušavao da manipuliše nezadovoljstvom uleme smjenama vlada. To je učinio već poslije 15. hordada, smjenjujući premijera Asadollaha Alama, okrivljujući ga za nerede koji su izbili zbog hapšenja Homeinija. Njegov nasljednik Hasanali Mansur naručio je iz SAD za 200 miliona dolara smrtonosnog naoružanja za 5 H. E. Chehabi and Asghar Schirazi, The Islamic Republic of Iran, Journal of Persianate Studies 5, (2012), str [ 12 ] Prijelom za tribinu 4.indd 12 20/03/ :37

13 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije suzbijanje daljih nereda. Narednih godina šah je, pod pritiskom američkog predsjednika Jimmija Cartera, malo popustio dizgine diktature i torture Savaka, specijalne policije koju su obučavali instruktori CIA-e i izraelskog Mosada. Ignorišući sve šire nezadovoljstvo opozicionih političara iz mosadovskog Nacionalnog fronta i ljevičarskih organizacija, a posebno masa šiitskih vjernika, Amerikanci su na šaha Muhamada Rezu bacili sve karte, ali će na njemu izgubiti Iran koji su smatrali otokom stabilnosti u turbulentnom kraju svijeta. Godina u kojoj se rasplamsala revolucija Druga faza revolucije se sva zbila u jednoj godini, od početka do početka godine, a uvod joj je priredio sam američki predsjednik Carter, koji je posljednjeg dana godine doletio u Teheran da sa šahom Pahlavijem i caricom Farah dočeka Novu godinu. Bilo je to prvi put da jedan američki predsjednik dočeka Novu godinu izvan svoje zemlje, ali i da doživi da se na teheranskim ulicama Amerika počne nazivati šejtane-bozorg, veliki satana. Naime, tih dana je još trajao mjesec muharrem i tek se završila ašura, nabijena, kao i svaka prethodna, duhovnom napetošću i otporom tiraniji. U Komu se 8. januara god., visoka ulema sastala kod velikog ajatollaha Hoseina Hamadanija i odlučila da se prekine nastava u svim houzama i fakultetima u znak protesta zbog klevetničkog članka protiv Homeinija koji se prethodnog dana pojavio u teheranskom listu Etelaat. U uvodniku, iza kojeg su stajali dvor i vlada, Homeini je nazvan antipatriotom, avanturistom, nevjernikom, britanskim pijunom. Pisalo je da i nije pravi Iranac, jer mu se djed doselio iz Indije, da je vodio raskalašen život, da ga Britanci i dalje plaćaju i da je želio potkopati bijelu revoluciju. To je bilo i previše za šiitsku ulemu koja je pomno pratila i slušala Homeinijeve poruke iz Nedžefa. Bojkot nastave prerastao je tokom dana u proteste, u kojima su četiri hiljade seminaraca i građana Koma zahtijevali povratak na ustav s početka vijeka, slobodu govora, oslobađanje političkih zatvorenika i dozvolu da se Homeini vrati u Iran. Savakova policija je otvorila [ 13 ] Prijelom za tribinu 4.indd 13 20/03/ :37

14 Hajrudin Somun vatru na demonstrante i ubila sedamdeset ljudi, prema podacima uleme, a samo deset prema tvrđenju vlasti. Po tradiciji šiitskih žalovanja za mrtvima, taj osmi januar se produžio na cijelu godinu. Na četrdeseti dan od masakra u Komu, ulema i trgovci s bazara izašli su na ulice svih velikih gradova. Policija je otvarala vatru, padale su nove žrtve. Gotovo sav Tabriz se digao na noge, a iz okolnih azarbejdžanskih mjesta stigle su hiljade seljaka. Vojska je opkolila grad, policija pucala u masu. Poginulo je najmanje stotinu ljudi, a ranjeno i uhapšeno nekoliko stotina. Šah je za februarske sukobe optužio bezbožni savez crvenog i crnog imperijalizma. Četrdeset dana poslije, prilikom oplakivanja žrtava iz Tabriza, ubijeno je stotinu demonstranata dok su izlazili iz glavne džamije u Jazdu. I tako opet, u maju u drugim gradovima, svakih četrdeset dana, ali i u međuvremenu, jer su se množili sukobi i povećavale žrtve koje je trebalo ožalovati. Na Teheranskom univerzitetu digli su se i studenti, pa ih je za dan uhapšeno osam stotina. Rijetko kada su se u povijesti Irana, kao te godine, zbližavali šiitsko iskazivanje mučeničke smrti i izražavanje muke zbog tlačenja naroda. Mladići su na protestima nosili parole na kojima je pisalo Svako mjesto je Kerbela, a svaki dan Ašura. Svaki poginuli demonstrant bio je šehid, što je preraslo prvobitno značenje žrtve na putu vjere, pa postalo oznaka palih boraca u savremenim oslobodilačkim ratovima i pokretima. I u savremenom Iranu već uveliko se širio pokret koji nije imao samo religioznu poruku i cilj. Bilo je te godine i mirnih predaha u kojima bi šah pravio ustupke, mijenjao ministre i šefove policije. Obećavao je slobodne izbore i djelovanje rada i drugih stranaka osim provladinog Rastakiza. Dozvolio je mirne demonstracije, a kako bi odobrovoljio ulemu naredio je da se zatvore kockarnice iz kojih je Fondacija Pahlavi ubirala milionske dodatne prihode. Cijeli se Iran, međutim, ponovo uzburkao kada je 20. avgusta u Abadanu, pored najveće rafinerije nafte na svijetu, u jednom kinu izbio požar u kojem je izgorjelo i ugušilo se najmanje četiri stotine gledalaca, najviše mladih. Za abadansku živu lomaču u kinu Rex vlada je optuživala vjerske fanatike, a narod je vjerovao da su Savakovi ljudi podmetnuli požar. Iz [ 14 ] Prijelom za tribinu 4.indd 14 20/03/ :37

15 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije uleme su takve sumnje potvrđivali podatkom da je, tih dana ramazanskog posta, na još trideset mjesta u Iranu podmetnuta vatra, ali da niko nije stradao. Bilo bi i u Abadanu mnogo manje žrtava da je u tom starom kinu postojao sistem, oprema i služba za sprečavanje požara. Ljeto je pakleno vrelo u svim krajevima oko naftnih izvora iranskog juga, a baš tog avgusta pijesak i kamen bili su užareni. Na petrolejskim poljima oko Ahvaza bilo je pedeset stepeni, a u Abadanu su po ulicama zmije ujedale djecu. Na dženazu žrtvama požara u kinu Rex i po takvoj vrućini izašlo je deset hiljada ljudi. Iz mase su se čuli uzvici Smrt šahu! Spalite njega! Živa u termometru raspoloženja naroda skočila je previsoko poslije Abadana, pa je šah još više popustio dizgine nadajući se da će smiriti proteste protiv dinastije Pahlavi. Ne samo da protesti nisu prestajali, nego su obuhvatali sve šire slojeve stanovništva. Jedan od najvećih je krenuo sa sjevera Teherana prema zgradi Medžlisa. Bio je Bajram, pa je ulema predvodila protestnu kolonu. Bajramski namaz nije se klanjao u džamijama, nego na asfaltu Avenije Pahlavi. Povorka je ubrzo prerasla u marš mira kojem je pristupilo oko stotinu hiljada ljudi svih slojeva društva i uzrasta. Uzvikivalo se Allahu-ekber, ali i Azad, Esteklal, Sloboda!, Nezavisnost!. Nosili su se veliki portreti Homeinija i Alija Šariatija. Prvi put vojska i policija nije posegla za oružjem ni kad se vikalo Živio Homeini! i Vratite nam Homeinija!. Kao nagradu, momci i djevojke bacali su im cvijeće. U svijetu se još, na sve što se događalo u Iranu, gledalo kao da je to samo religiozni pokret šiitskog klera protiv monarhije, a ustvari bio je to masovni narodni protest zbog nesnosnog stanja u koje je zemlju dovela dinastija Pahlavi. Dok su se na ulicama i trgovima odvijale demonstracije u kojima su se često uzvikivale vjerske parole, hiljadu zaposlenih u Centralnoj banci Irana i sedam stotina radnika fabrike transformatora u Komu štrajkovalo je zbog niskih plata i nesređene zdravstvene zaštite. Već su po zidovima Teherena ispisivane i parole Marg bar Šah!, što doslovno znači Smrt šahu!, ali bi bolje odgovaralo internacionalnom sloganu Dolje Šah!. [ 15 ] Prijelom za tribinu 4.indd 15 20/03/ :37

16 Hajrudin Somun Na poziv uleme poslije mirnog bajramskog marša, 7. septembra je održan opšti štrajk, pa je ponovo na ulice Teherana izašlo stotinu hiljada radnika raznih zanimanja. Ovi nisu bili nimalo raspoloženi, niti su im zahtjevi koje su uzvikivali bili imalo religiozni. Vojska je stajala mirno na kamionima, čvrsto držeći mašinke. Tu su se već čuli i uzvici Marg bar šah!, pa je šah, uvidjevši da se sve diglo protiv njega, i staro i mlado, i koje vjeruje i ne vjeruje, proglasio vanredno stanje u jedanaest velikih gradova i zabranio skupove više od tri lica. Sutradan, u petak, dok je u ostalim četvrtima Teherana bilo mirno, u jugoistočnom dijelu su se najedanput čuli pucnjevi, rafali i vika. Na trgu Mejdane Žale, gdje je ranije zakazan veliki protestni zbor, od ranog jutra se okupilo dvadesetak hiljada ljudi ne znajući da je uvedena zabrana skupova koja je objavljena na radiju tek ujutro. Prema naredbi komandanta vojske generala Oveisija, masu su opkolili tenkovi i oklopna kola, iz kojih su virile mitraljeske cijevi. Organizatori skupa nisu poslušali naredbu da se svijet raziđe. Nisu vjerovali da će vojska pucati u narod ako u prve redove stave žene i djecu. U napetosti koja je zavladala čuli su se prvi pucnji, pa su demonstranti pošli golim rukama na tenkove, bacali kamenje, motke i molotovljeve koktele. Očevici su tvrdili da su vojnici plakali što moraju pucati u narod, a jedan je ustrijelio svog oficira. Teheran je tog dana zavijen u crno, a cijeli Iran je Mejdane Žale doživio kao moru. Objavljeno je kako je sutradan jedna žena, udarajući se u grudi, lutala po krvavom Mejdane Žale i kroz jecaje vikala: Gdje je moja djevojčica? Ona je mučenica, šehida, ona je kao Imam Husein, a ovo ovdje je Kerbela. Bila je to majka djevojke, tek diplomirane arhitektice, koja je pala tog crnog petka. Njen vapaj za kćerkom i njena identifikacija s Imamom Huseinom, unukom Božijeg poslanika, bili su duhovni pokretači iranske revolucije koja se primicala vrhuncu. To joj je na Zapadu davalo notu nerazumljivosti i opskurnosti, a među sunitskim muslimanima otpora i odiuma, iako je imala podršku najširijih slojeva stanovništva. Pozivima uleme na otpor pridružili su se redom svi intelektualci, sekularni političari i pokreti, javne ili tajne islamističke ili krajnje ljevičarske organizacije. [ 16 ] Prijelom za tribinu 4.indd 16 20/03/ :37

17 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije Neshvatanju, a često i odbojnosti prema jednom tako širokom pokretu protiv dinastije Pahlavi, o čijim se zlima, korupciji i torturi već uveliko pisalo na Zapadu, doprinosila je i činjenica da je na čelu tog pokreta bio jedan vrhunski vjerski autoritet, pa još šiitski ajatollah. A pogotovo kad se taj ajatollah pojavio na tlu Evrope. Naime, mjesec dana poslije masakra na trgu Žale, na pritisak iz Teherana, Sadam Husein je poručio Homeiniju da mora napustiti Irak. Ajatollah je krenuo u Kuvajt, ali ni tamo ga nisu pustili preko granice, pa se vratio u Basru. Shvatio sam, kazat će kasnije, da će isto biti ako pođem u bilo koju drugu muslimansku zemlju, pa sam odlučio da odem u Francusku. U iznajmljenoj kući u pariškom kvartu Neauphle-de-Chateau još će lakše nastaviti da vodi pokret obaranja monarhije u Iranu. Primao je delegacije, dolazili su mu iranski političari prognani iz zemlje. Davao je intervjue novinarima kojima je govorio da im odmah bude jasno: Taj režim mora biti oboren, a onda... kad parlament položi zakletvu, glavnu ulogu imat će mišljenje naroda. Svjetske televizije su prikazivale Homeinija kako obavlja namaz u bašti, dodajući tako iranskom pokretu još jaču religioznu notu. Kako je odmicala sedamdeset osma godina stvari u Iranu su se mnogo brže odvijale nego što je iko u Iranu i svijetu mogao zamisliti. Uprkos policijskim stražama i agentima Savaka raspoređenim po Teheranu, čak bi u njegovim sjevernim dijelovima ljude usred noći probudio bat odsječnih koraka i zvonki uzvici Allahu ekber mladih ljudi kratke brade, koji su kao vojne jedinice stupali sporednim, mračnijim ulicama. Sve češće su se marševi demonstranata kretali Avenijom Pahlavi sa siromašnog juga prema elitnom sjeveru prijestolnice. Usput bi, ako je bilo vrijeme molitve, jedan mula stao naprijed da predvodi namaz, a drugi bi ga slijedili padajući ničice na sedždu na maramicu ili na goli asfalt ako je nisu imali. Bilo je to prvi put u moderna iranska vremena da se miješaju ta dva svijeta, s tim što je siromašni jug sve više osvajao bogati sjever. Na masovnim protestima koji su se kretali Avenijom Šah Reza pjevala se pjesma Allah, Allah, Iran, Iran, koju je neki anonimni pjesnik tako uskladio sa težnjama mladih ljudi. Iako je upućena onima koji Allah [ 17 ] Prijelom za tribinu 4.indd 17 20/03/ :37

18 Hajrudin Somun rekoše i u vjeri toj postojani ostaše i ispunjena borbenim nabojem krvi, smrti i pobune, pjesmu nosi refren u kojem uz Allah, Allah odmah slijedi Iran, Iran. Najmlađi demonstranti su imali i svoju pjesmu Jare dabestani-e man, Druže moj školski, saputniče moj. Na zidovima se mogao vidjeti i plakat s krupno ispisanim imenima Ibrahim Halilullah, Muhammad Resulullah, Homeini Ruhollah Ibrahim Božiji miljenik, Muhamed Božiji poslanik, Homeini Božiji duh. Oktobar je prošao mirno, bez novih žrtava. Predsjednik vlade Šarif-Emami, jedan od nekoliko premijera koje će šah promijeniti da bi spasio monarhiju, pokušao je da skreše korupciju na vrhu vlasti. Nije zaustavljao štrajkove koji su izbijali po ministarstvima, na naftnim postrojenjima, u manjim tvornicama, ali i onim najvećim kao što je tvornica Nasional u kojoj je petnaest hiljada radnika sastavljalo automobile pejkan, domaću verziju hilmana. Samo u jednom danu zabilježeno je trideset i šest štrajkova. S prvim danima novembra, međutim, probudio se Teheranski univerzitet na kojem su djelovale sve legalne, ali i podzemne, islamističke i lijeve opozicione grupacije. Kad je čuo da su na protestnom skupu ispred kapije univerziteta spaljivane slike Muhamada Pahlavija i carice Farah i da je oborena šahova statua, šef armije general Oveisi je naredio da se puca u studente. Ubijeno ih je desetak, a ranjeno više stotina. Sutradan je Teheran planuo. Stotine učenika srednjih škola, krećući se po ucrtanom planu, zapalilo je desetak banaka, kina, restorana i prodavnica alkoholnih pića. Bila je neradna nedjelja, nije bilo incidenata, pa je moglo biti da je sve pripremila neka islamistička grupa da ne bi bilo žrtava među civilima. Šah je oborio još jednu vladu i postavio generala Zahedija za novog premijera, a na televiziji dao zakletvu da će u ime dužnosti koja mu je od Boga data udovoljiti zahtjevima naroda, da se neće ponavljati greške i da neće biti korupcije. Sutradan je već ispunio neka od obećanja. Uhapšeni su bivši dugogodišnji premijer Amir Abas Hovejda i šef Savaka general Naseri. To je bio neočekivani korak popuštanja. Hoveida je godinama izvršavao sve šahove zamisli u politici, a general [ 18 ] Prijelom za tribinu 4.indd 18 20/03/ :37

19 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije Oveisi komandovao armijom od pedeset hiljada agenata, mučitelja i ubica, koja je bila zaštitni bedem vladajuće elite. Šah Muhamad Reza je žrtvovao te jake figure sa svoje šahovske ploče više da bi spasio vlastitu krunu nego što je dolazio svijesti o propasti sistema koji se gradio na lažnoj veličini i sjaju. Uhapšeni su i ministri zdravlja, trgovine i poljoprivrede, a da bi napravio ravnotežu na strani protivnoj monarhiji, čim se vratio iz Pariza gdje je posjetio Homeinija, uhapšen je i Karim Sandžabi, vođa Nacionalnog fronta i Mosadekov blizak saradnik. Tih dana nije prestajao ni štrajk na naftnim poljima gdje su radnike vojnici uperenim bajonetima vraćali na posao. U Teheranu su kružile priče o mogućoj američkoj vojnoj intervenciji ili o novom crnom petku kako se među diplomatama i stranim reporterima nazivao masakr na Mejdane Žale. U Medžlisu se sve slobodnije raspravlja o teškom stanju u zemlji. Još se ne zahtijeva promjena sistema, a član parlamenta Bani Ahmad, sklon socijaldemokratiji vidi izlaz u španskom modelu, kada je odlazeći diktator Franko prepustio krunu Juanu Carlosu koji je pozvao sve opozicione političare izvan zemlje i uspostavio parlamentarnu demokratiju. Bani Ahmad je u Medžlisu svoj prijedlog popratio uzvikom: To je nacionalno izmirenje, a ne pucanje u nevini narod!. Većina nas stranih reportera mislili smo da je za popravak monarhije kasno, a čuveni francuski filozof Michel Foucault, koji se tih dana nalazio u Teheranu, je napisao: Postoje bitne razlike između Irana i Španije. Zbog neuspjeha ekonomskog razvoja u Iranu nisu izgrađeni temelji za liberalni, moderni zapadni režim. Umjesto toga, izrastao je jedan ogroman pokret odozdo, koji je eksplodirao ove godine... Pokret koji je upravo sada izbacio pola miliona ljudi na ulice Teherana da se suprotstave mitraljezima i tenkovima. Oni ne uzvikuju samo Smrt šahu!, nego, također, Islam, islam, Homeini, Tebe ćemo slijediti, čak i Homeini za cara!. 6 Ajatollah Homeini se nije više obazirao na šahove manipulacije, nego je nastavio da se iz Pariza obraća studentima, 6 Michel Foucault, Le Nouvel Observateur, oktobar 16 22, god. [ 19 ] Prijelom za tribinu 4.indd 19 20/03/ :37

20 Hajrudin Somun ali i vojsci i masama da se u ime Kur ana i patriotizma suprotstave kompromisnim pozivima za izbore i novi ustav. Prvi dan mjeseca muharrema, koji je te godine padao drugog decembra, protekao je mirno i kada se približio policijski čas koji je počinjao u devet sati, teheranske ulice su opustjele, ostale su samo vojne patrole. Četveromilionski Teheran preselio se na ravne krovove i terase na kojima je počeo nebeski oratorij od kojeg se šahu i carici u palači Niavaran moralo lediti srce. Kretalo se sa Allahu ekber, a nastavljalo sa Marg bar šah, Ubili su mi brata, red je na mene, Iran je postao druga Palestina, Narode, što se ne dižeš?. S juga Teherana su javljali o sukobima. Nekoliko hiljada ljudi su oplakivali sudbinu Imama Huseina i iskazivali spremnost da postanu šehidi. Uprkos policijskom času, izašli su na ulice u dugačkim bijelim plaštovima, spremljenim kao za mrtvace. Vojska je otvorila vatru, pa su desetine ubijene, a stotine ranjenih ječale u toj tmini i opštoj pometnji. Deveti dan muharrema, samo što je izašao iz zatvora, popularni ajatollah Mahmud Talegani stao je na čelo velikog protestnog pohoda. Bar pola miliona ljudi je šest sati mirno, u redovima od po četiri čovjeka, marširalo avenijama Teherana. Na Ašuru, deseti dan šiitskog odbrojavanja posljednjih muka Imama Huseina, na zakazani marš žalosti odazvalo se dva miliona Iranaca i Iranki svih slojeva, uzrasta i zanimanja. Na kraju se ta masa slila oko Šahjada, skladno izvijene monumentalne mramorne kapije Teherana, koju je šah podigao za proslavu dva i po milenija iranskog carstva, pa je tako i nazvana, Šahu u spomen. Uzvikivalo se Marg bar šah! (Smrt šahu!), Allahu ekber (Allah je najveći) i Homeini rehber (Homeini vođa). Pošto je marš i skup kod Šahjada trajao dva dana, trebalo je ljudima pomoći, pa su pekari iznosili gomile hljeba barbarija i dijelili ga ljudima, a žene u čadorima na pločnicima kuhale krompir u velikim kazanima, uz koje su im sinovi iznijeli plinske boce. Očevi su nosili uspavanu djecu na ramenima. Kao na paradama u bivšim socijalističkim zemljama, posebne ešalone formirali su radnici fabrika, službenici ministarstava, studenti, ljevičarske i islamističke organizacije. Bio je to opštenarodni zbor i predah. Moglo je da se kaže ili zapjeva što god se htjelo. Bio je zbor protiv [ 20 ] Prijelom za tribinu 4.indd 20 20/03/ :37

21 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije vlasti, za promjene, ali je sve prošlo mirno i dostojanstveno, uključujući i uzdržanost armije i policije. Međutim, s novom godinom postalo je još jasnije da su iranskoj monarhiji odbrojani dani. Izbili su neredi u Mešhedu, oko carske palače Niavar u Teheranu se stezao obruč uzvika Marg bar šah. Amerikanci su spriječili armiju da izvrši udar, a šahu savjetovali da bar privremeno napusti zemlju. Novi i posljednji predsjednik vlade Šahpur Bahtijar doveo je u Niavaran ministre koji prvi put šahu ne ljube ruku. On izlazi pred Medžlis s programom u kojem se traži oslobađanje političkih zatvorenika, sloboda štampe i slobodni izbori, kaže: Nećemo više biti žandari petrolejskih puteva., ali mu to ništa ne pomaže, jer ga Homeini iz Pariza ne prihvata. Šah odlazi, Imam se vraća Usred rasprava o tome šta se sve može dogoditi narednih dana, suhog, hladnog i vjetrovitog utorka, šesnaestog januara god., Teheranom se munjevito pronijelo: Raft! (Otišao je!). Svakome je bilo jasno da je šah napustio zemlju. U Teheranu i cijelom Iranu nastalo je narodno veselje, neviđeno u naciji koja je navikla da tako masovno izražava samo žalovanje za Imamom Huseinom. Kada je šah Muhamad Reza s caricom Farah krenuo prema avionu na pustom aerodromu Mehrabad, nekoliko vjernih članova imperijalne garde i dvorjana poljubili su mu cipele i zaplakali. Carski par ponio je korpu iranske zemlje. Na vrhu stepenica još jednom se okrenuo prema snježnim vrhovima Alborza i ušao u avion kojim će kasno popodne stići u Asuan na jugu Egipta. Sve je obavljano u tajnosti, niko nije znao šta se događa dok avion nije odletio. Uveče je jedina državna televizija prikazala carski par na Mehrabadu samo u trenucima kad su se držali carski. Javljeno je da suveren odlazi na odmor i ljekarske pretrage. U južnijim dijelovima Teherana mladi ljudi su kidali, lomili i palili šahove portrete. Nekoliko hiljada mladih Iranaca okupilo se na Mejdane Bistočehar Esfand oko velike statue šaha Reze. Ona je, za Mosadekova pokreta, bila oborena, ali [ 21 ] Prijelom za tribinu 4.indd 21 20/03/ :37

22 Hajrudin Somun samo do koljena, pa su je godinama popravljali i zavarivali. U narodu se počelo vjerovati da je nemoguće srušiti spomenik Rezi Velikom, pa, dakle, ni monarhiji i zato su se tog popodneva snažni momci potrudili da ne ostanu ni stope na postolju. Popeli su se, vezali konopce oko vrata spomenika starog šaha, zanjihali ga i oborili. Jedni su ostali na postolju da visoko mašu crvenim i bijelim zastavama, drugi da visoko uzdižu portrete ajatollaha Homeinija, a treći su gazili bronzani torzo, pošto su se glava i noge polomili prilikom pada. Do mraka te večeri po cijelom Iranu srušene su sve preostale statue šaha Reze kao i njegovog sina Muhamada Reze, a svuda je visilo pitanje kada će se vratiti Imam Homeini iz egzila u koji je tajno otpremljen s istog tog Mehrabada prije petnaest godina. Zemlja je s dva gospodara, a nijedan nije na njenom tlu. Jedan je otišao, ali uz njega je još vjerna armija. Drugi treba da dođe, a ima uz sebe gotovo sav narod. Na poruku Homeinija iz Pariza da je spreman da se vrati u zemlju, armija odgovara da neće dozvoliti, pa mu i premijer Bahtijar savjetuje da ne dolazi. Kada se čulo da Homeiniju ne daju da se vrati, izbili su novi neredi. Svakome je bilo jasno da su svi Iranci u Homeiniju vidjeli spas. Ne samo sirotinja i radnici, nego intelektualci, političke struje s lijeva i s desna, mosadekovski Nacionalni front, umjereni i ekstremni ljevičari, čak i komunistički Tudeh. Na kraju, to su shvatili i generali i Šahpur Bahtijar koji poziva Homeinija da se vrati u zemlju. Samo onaj ko se tog dana, 1. februara god., našao u Teheranu, ili je samo zbog toga i došao tamo, mogao je osjetiti punoću i dubinu veze koju je ajatollah Homeini uspio iz egzila uspostaviti s masama svoga naroda. Odjednom se na vedrom nebu pojavio avion Air Francea koji je kružio visoko nad Teheranom. Sa zemlje su milioni ruku bili ispruženi prema nebu i milioni glasova su ponavljali Allahu ekber i Dorud Homeini (Živio Homeini). Na ulice i trgove izašlo je četiri miliona ljudi iz Teherana i obližnjih mjesta. Pratili su kruženje blještavog aviona koji je za mnoge od njih bio dalek kao zvijezda, a njihov imam u njemu zarobljenik. Kada je konačno boing 747 Air Francea sletio i Homeini mirno sišao niz stepenice aviona, u papučama, svi su odahnuli, a ta slika [ 22 ] Prijelom za tribinu 4.indd 22 20/03/ :37

23 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije će ostati u pamćenju kada god se spomene iranska islamska revolucija. Dotičući zemlju, odbio je da klekne i poljubi tlo domovine kao što je učinio šah petnaest dana ranije nepovratno odlazeći s tog istog aerodoroma. Uprkos bojkotu još postojeće carske vlasti, ali i zahvaljujući njenoj toleranciji i uzdržanosti, doček Homeinija je prolazio u miru i redu. Ajatollah je sjedio mirno u oklopljenom džipu koji se sporo probijao kroz četrdesetak kilometara ulica, trgova i prigradskih puteva od Mehrabada do Behešte Zahra koji su od zore bili ispunjeni masom ljudi. Neki su u ekstazi pokušavali da se bace pod točkove teškog džipa. Kada je stigao na Behešte Zahra i kada su ga jedva popeli i smjestili u fotelju na drvenoj platformi, reporteri, među kojima je bio i autor ovih redova, su već odavno čekali na svojim drvenim daskama. Bili su okruženi s pola miliona iranskih duša koje su u jedan glas dozivale svog vođu, rahbara. Sva ta masa se uzburkala i zaljuljala kao da će podignuti i ponijeti svog imama zajedno sa sinom Ahmedom i svitom mula oko njega. Miran kao kip, naborana čela i spuštenih vjeđa, ajatollah je slušao kako dječiji hor pjeva Šehidi, došao vam je vođa. A onda je, poslije molitve Allahu, počeo ubojitu kritiku dinastije Pahlavi. Podižući ruke prema nebu, rekao je: Muhamad Reza Pahlavi, taj zli izdajica, otišao je. Pobjegao je i sve opljačkao. Razorio je našu zemlju i napunio naša groblja. Uništio je ekonomiju. Čak i projekti koje je sprovodio u ime napretka, gurnuli su zemlju u propast. Ima ih, narode, koji namjeravaju da vrate Muhamada Rezu. Budite na oprezu. Kažem vam da su taj čovjek, njegova vlada, njegov Medžlis, da su svi ilegalni. Ja ću imenovati svoju vladu. Začepit ću usta ovoj vladi. Ja ću odrediti vladu uz podršku ovog naroda, jer me ovaj narod prihvata. Kao što je prije mjesec-dva govorio u Parizu, Homeini je spominjao i slobodu, iransku naciju, demokratiju, da neće biti ugnjetavanja pod islamskim sistemom, da će svi ljudi biti ravnopravni. Kao što sam tada i danas mislim isto ono što sam napisao u izvještaju koji sam poslao sa specijalno montiranog teleksa na Behešte Zahra kako je Homeinijev povratak u Teheran bio, ako ne najveći, ono najneobičniji i najvatreniji doček ikada priređen jednom [ 23 ] Prijelom za tribinu 4.indd 23 20/03/ :37

24 Hajrudin Somun ljudskom stvorenju. Drago mi je da nisam ostao usamljen u tom uvjerenju. Kasnije sam našao da je John Simpson, reporter BBC-ja, koji je u avionu Air Francea pratio ajatollaha od Pariza do Teherana, i koji je dugo bio izvještač sa Srednjeg istoka, rekao da je to bio doček s vjerovatno najvećom masom ljudi u ljudskoj istoriji. Kraj godina stare monarhije bio je tu, a na dohvat ruke početak novog političkog sistema zasnovanog na volji širokih masa i na načelima islama. Revoluciju više niko nije mogao zaustaviti, iako se ni to nije moglo sasvim isključiti. Čim se vratio u Iran na to je upozorio i ajatollah Homeini na Behešte-Zahra. Revolucija je mogla izgorjeti na vatri vojnog udara, kakvih je u to doba bilo puno po Aziji i Africi. Ili kao Mosadekova naftna revolucija 1952/1953, koju su brutalno skršili Britanci i Amerikanci. Tada je isti ovaj šah koji je prije dvije sedmice napustio domovinu, Muhamad Reza, pobjegao iz zemlje, pa se vratio kad je zaustavljen protok iranske nafte na Zapad i montiran pad Mosadekove vlade. Armija je u svim tim slučajevima imala glavnu ulogu pošto se u to vrijeme nije mogla naći zemlja na Srednjem istoku koju nije vodio neki general ili pukovnik ako nije bila kraljevina ili šeikat. Iranska vojska je sada bila razbijena, generali pobjegli ili se pokolebali u vjernosti monarhiji. Ali i da nisu, teško bi mogli izaći na kraj s jednom drukčijom armijom čije je oružje bila borbena oporuka dvanaest šiitskih imama, a vođa ajatollah Homeini. Za konačan uspjeh revolucije ipak je bilo odlučujuće ono što se događalo desetak dana po Homeinijevom povratku iz egzila. Možda je izbjegnut vojni udar i građanski rat u zemlji zato što je prethodno obezglavljen i razbijen Savak na koji se nije mogla osloniti CIA, kao što je uradila za vrijeme obaranja Mosadeka, a možda je tome doprinijelo samo prisustvo ajatollaha Homeinija na tlu Irana. Misleći da su džavidani, pripadnici carske garde, napali Homeinijevo sjedište u školi Refah na sjeveru Teherana, hiljadu mladića u trku je došlo da ga brani. U borbi između dvije paralelne vlasti, vlade Šahpura Bahtijara i Islamskog revolucionarnog komiteta, dio armije još vjeran monarhiji, a posebno carska garda, bili su na [ 24 ] Prijelom za tribinu 4.indd 24 20/03/ :37

25 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije strani vlade. Povela se bitka između razbijenih, ali još regularnih ostataka armije i islamskih revolucionarnih boraca, a odlučivala se u dvije vojne baze, vazduhoplovnoj Došen tepe na istoku i gardijskoj Lavizan na sjeveru grada. Kao iz zemlje nicalo je oružje u rukama mase, a mladići i djevojke podizali su barikade. Bitka za Došen Tepe je dobijena poslije borbe koja je trajala pet sati, a naoružani komandosi homafari, za tri sata su osvojili fabriku oružja u Farahabadu. Ostaju još dva simbola carevine, palača Niavaran i sjedište gardista Lavizan. Homeini je zaprijetio Bahtijaru da će proglasiti džihad ako se gardisti ne povuku u kasarne. Po teheranskim avenijama gore barikade, a po trgovima se održavaju pravi festivali radosti i spremnosti za borbu. Strani reporteri koji su bili u Vijetnamu javljali su svojim redakcijama: Ovako je bilo u Sajgonu pred pad. Komanda armije ipak je proglasila neutralnost i povratak vojske u kasarne kada je od oba predsjednika vlade, zvaničnog Bahtijara i revolucionarnog Mehdija Bazargana, dobila odluku da Iran mora postati republika, s tim što je prvi bio za ustavnu republiku, a drugi za onakvu kakvu narod izglasa, jer tako zahtijeva Homeini. Kada su shvatili da se gubi svaka nada za opstanak monarhije koju su zastupali, svi članovi Medžlisa i senata dali su ostavke. Slijedio ih je i predsjednik vlade Šahpur Bahtijar. Tenkisti na dva čiftena i jednom škorpionu izvjesili su bijele zastave pred palačom Niavaran, a u Lavizanu je vjernih džavidana pokleklo kada su čuli šta se dogodilo u palači. Napustili su sve ostavljajući silne tenkove, helikoptere i raketno oružje. Vojnici su skidali oznake s uniformi i odlazili kroz kapiju mimoilazeći se s gerilcima koji su mahali kalašnjikovima i puškama g-3 domaće proizvodnje. Nekoliko ih je prepoznalo prijatelje, pa su spustili oružje na zemlju i grlili se. Pošto sam bio svjedok tog posljednjeg čina otpora, zabilježio sam da je bilo malo iza podneva kada su se posljednji šahovi gardisti, bez ispaljenog metka, išetali iz historije iranske carevine. Uvečer se na kraju TV dnevnika na ekranu posljednji put zavijorila, a zatim zatamnila zastava dinastije Pahlavi s izlazećim suncem i lavom koji drži sablju. To je bila [ 25 ] Prijelom za tribinu 4.indd 25 20/03/ :37

26 Hajrudin Somun ta nedjelja 11. februara sedamdeset devete, čiju je četrdesetu godišnjicu ovog februara proslavio narod Irana. Od tada se taj datum pamti kao Bistodo Bahman (22. behmen) po iranskom kalendaru. Rađa se islamska republika Treću fazu prerastanja islamske revolucije u islamski sistem vlasti sprovodili su Islamsko revolucionarno vijeće koje je ajatollah Homeini formirao od vodećih vjerskih autoriteta 12. januara god., dok je još bio u Parizu i prelazna vlada koju je na preporuku tog vijeća imenovao četiri dana po povratku u Iran. Sastav Revolucionarnog vijeća obznanjen je tek poslije pobjede revolucije, a vodeći su mu članovi bili ajatollah Muhamad Behešti i ajatollah Morteza Motahhari. Vijeće je bilo zakonodavno tijelo koje je donosilo zakone i izdavalo dekrete do formiranja prvog parlamenta, Medžlisa, u avgustu godine. Prelaznu vladu sa sedam ministara vodio je Mehdi Bazargan. Bez obzira na to što je Bazargan bio sekularni političar, Homeini je proglasio da se radi o vladi zasnovanoj na njegovim načelima Velajete-fakiha: Kao čovjek koji, prema starateljstvu (velajetu) koje posjedujem od svetog zakonodavca (Poslanika), proglašavam Bazargana za vladara i pošto sam ga ja imenovao njemu se mora biti poslušno, glasio je njegov dekret. Nacija mora da ga sluša. Ovo nije obična vlada. Ovo je vlada zasnovana na šerijatu. Njoj se suprotstaviti, znači biti protiv islamskog šerijata... Revolt protiv Božije vlade je revolt protiv Boga. A revolt protiv Boga je bogohuljenje. 7 Mehdi Bazargan je bio jedini civil prihvatljiv i omiljen u gotovo svim slojevima iranskog društva. Kao i ostali protivnici šahove tiranije i on je propatio u zatvorima, vodio je nacionalnu petrolejsku kompaniju za vrijeme Mosadekove nacionalizacije nafte, a kao profesor je isključivan s univerziteta. Među intelektualnom ulemom je bio poznat kao autor nekoliko knjiga o islamu. Ipak je imao i protivnike u mlađem krilu uleme koje je bilo protiv svega što je sekularno 7 Khomeini, Sahifeh-ye Nur, vol. 5, str. 31. [ 26 ] Prijelom za tribinu 4.indd 26 20/03/ :37

27 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije i u radikalnim ljevičarskim grupacijama za koje je Bazargan bio prozapadnjak i antikomunista. Pošto je postignut konsenzus u Revolucionarnom vijeću o budućem imenu zemlje, već marta održan je referendum na kojem je 97 birača glasalo za islamsku republiku. Tako je Iran proglašen Islamskom Republikom Iran (I. R. I.), a prestala je da postoji carevina. Pod pritiskom radikalnog dijela uleme koja je zahtijevala zavođenje ekstremnih mjera protiv pripadnika bivšeg režima i Savaka koji su počinili zločine ili se na drugi način usprotivili volji naroda, Vijeće je formiralo Islamski revolucionarni sud koji je odmah počeo da izriče smrtne kazne za najviše pripadnike šahove vlade i armije. Već peti dan od pobjede revolucije revolucionarni sud je po kratkom postupku osudio na smrt generala Rahimija i još trojicu generala, vjerovatno kao mjeru predostrožnosti zbog još mogućeg vojnog udara na novu vlast. Ustrijeljeni su i neki bivši ministri, a među njima i Mansur Ruhani optužen da je uništio nacionalnu poljoprivredu. Bivšeg predsjednika vlade Abasa Hovejdu izveli su pred sud, ali je suđenje odgođeno. Svijet je tih dana motrio na sve što se događa u Iranu, a Hovejda je na Zapadu uživao reputaciju koja se mogla mjeriti sa šahovom. Predsjednika revolucionarnog suda, mladog ajatollaha Sadika Halhalija, nije bilo briga šta svijet priča. On je namjeravao da sruši sve što je podsjećalo na predislamski Iran i dinastiju Pahlavi i da na smrt osudi ne samo još živog šaha Muhamada Rezu, nego i one koji su mu vjerno služili. Kao što je šah Muhamad Reza žrtvovao svog omiljenog premijera ne bi li tako sa sebe oprao grijehe, tako je ajatollah Halhali, kada mu je već izmakao šah, namjeravao da na Hovejdi iskali sav bijes zbog zala koje je činila omražena monarhija. Na ponovljenom suđenju Hovejda je ipak osuđen na smrt, a njegovom strijeljanju u zatvoru Kasr prisustvovao je ajatollah Halhali. Da se zaštiti nova vlast i spriječi bilo kakav pokušaj njene destabilizacije u maju su formirani odredi Revolucionarne garde iz kojih će izrasti moćna vojska čuvara revolucije, Sepahe pasdaran. Pošto su se počele ispoljavati značajne razlike između vođstva uleme i sekularne vlade, Bazargan je proširio kabinet s [ 27 ] Prijelom za tribinu 4.indd 27 20/03/ :37

28 Hajrudin Somun nekoliko pripadnika uleme, ali je ajatollah Behešti sa svojom Islamskom republikanskom strankom (IRS) insistirao da se cijeli novi sistem ustroji prema načelima Homeinijevog Velajete-fakiha. Opće glasanje za Skupštinu eksperata koja je trebalo da pripremi nacrt ustava I. R. Iran održano je 3. avgusta, ali sa znatno manjim učešćem birača zbog bojkota nacionalista, koji su podržavali Bazargana, komunista iz Tudeha i drugih ljevičarskih organizacija. Poslije pola godine od pobjede revolucije, već je počeo razdor između vodeće uleme i sekularnog bloka. Ajatollah Homeini je upozoravao da su liberali i nacionalisti pokazali pravo lice ponašajući se zavjerenički protiv revolucije i islamske republike. Krajem avgusta počeli su napadi na sekularne nacionaliste, liberalne intelektualce i kurdske separatiste. Mosadekovski Nacionalni front je zabranjen. Iako se i KP Tudeh, posebno zbog svoje antiameričke politike, pridružila Homeinijevoj revoluciji, i ona se distancirala od nove islamske vlasti i došla pod udar kritike i napada iz bloka koji podržava Beheštijevu stranku IRS. Antiamerička osjećanja gotovo svih slojeva stanovništva Irana ispoljavana su na razne načine, ali su se posebno uzburkala zbog dopuštenja Carterove administracije da se šahu Pahlaviju dozvoli ulazak u SAD radi liječenja. Vrhunac će se dogoditi 4. novembra kada velika grupa studenata priredi, povodom godišnjice sukoba na Teheranskom univerzitetu, demonstracije pred američkom ambasadom. Demonstranti koji su pripadali organizaciji Muslimanski studenti sljedbenici Imamove linije upali su u kamp ambasade, u kojem se, od predrevolucionarnih hiljadu, nalazilo još samo šezdeset diplomata i drugog osoblja. Studenti su smatrali da SAD treba da Iranu izruče šaha radi suđenja, ali su, također, tvrdili da se u ambasadi kuje plan protiv revolucionarne vlasti i za povratak šaha. Pošto ajatollah Homeini nije naložio studentima da napuste ambasadu i oslobode američke građane, a Mehdi Bazargan se nije složio s njihovim zadržavanjem kao taocima, osuđujući sam upad u ambasadu, njegova vlada je poslije dva dana podnijela ostavku. U atmosferi raspoloženja protiv SAD, koje su zamrznule iranske rezerve u američkim bankama otvarajući na taj [ 28 ] Prijelom za tribinu 4.indd 28 20/03/ :37

29 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije način proces sankcija protiv islamske vlasti u Iranu koji će trajati sve do danas i neraspoloženja islamističkih studenata prema Bazarganovoj vladi koja je optuživana za popuštanje, ako ne i dosluh s Amerikancima jer se sam Bazargan tih dana u Alžiru sastao sa Zbigniewom Brzezinskim, savjetnikom za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera zakazan je referendum o novom ustavu. Nakon oštrih rasprava s Bazarganovom vladom i njegovim istomišljenicima o njegovom sadržaju, Skupština eksperata je u oktobru usvojila nacrt ustava, za koji je na referendumu 2 3. decembra glasalo 75% birača. Ustavom je potvrđeno da je Iran islamska republika (I. R. Iran) u kojoj vrhovnu vlast ima vrhovni vođa (fakih) koga doživotno bira Skupština eksperata. Prema uvodnim članovima ustava vrhovni vođa i pravnik (fakih) je, također, vođa revolucije i imam islamskog umeta, što se smatra prvom titulom koja se u šiitskom islamu daje jednoj živoj osobi. U ustav su ušli i članovi koji vrhovnom vođi daju velike izvršne ovlasti, iako bi sva izvršna vlast trebalo da pripada predsjedniku republike. Predsjednik se bira na direktnim izborima i može da ostane dva mandata. Skupština eksperata se brine o podudarnosti ustava i šerijatskog prava. Ona vodi računa da je pravni i politički sistem zemlje u skladu s Kur anom. Uvedeno je i Vijeće čuvara revolucije koje je nakon Homeinijeve smrti preuzelo dio ovlasti vrhovnog vjerskog vođe. Ovo vijeće, koje čine šest vjerskih vođa i šest pravnika, ima u I. R. Iran izuzetan značaj jer je nadređeno i zakonodavnoj vlasti. Ono odobrava ili odbacuje zakone koje usvoji jednodomna Islamska savjetodavna skupština (Madžlis-e Šura-je Eslami). Medžlis ima 290 poslanika, koje direktno biraju građani na mandat od četiri godine. Po jednog poslanika u parlamentu imaju vjerske manjine: asirski i jermenski kršćani, Jevreji i zaratustrovci. Tako je prva godina vladavine islamske revolucije prošla u prelasku s privremenih formi u ustavnu zakonodavnu vlast koja je podređena vrhovnom vjerskom vođi, u skladu s Homeinijevom filozofijom Velajete-fakiha. Na prvim predsjedničkim izborima 25. januara godine ubjedljivo je pobijedio nezavisni sekularni kandidat Banisadr kojeg je podržao vrhovni vođa Homeini. Na prvim parlamentarnim [ 29 ] Prijelom za tribinu 4.indd 29 20/03/ :37

30 Hajrudin Somun izborima 14. marta većinu mandata dobila je, međutim, Islamska republikanska stranka, pa je ubrzo nastupila politička borba između islamističkog sastava Medžlisa i predsjednika Banisadra, oko koga su se okupljali liberalni sekularni krugovi. U proljeće te godine SAD su zvanično prekinule diplomatske odnose sa I. R. Iran, a 25. aprila dogodio se pravi debakl američke vojne moći kada su njihovi helikopteri, koji su pošli da oslobode taoce iz ambasade u Teheranu, zapali u oluju i srušili. U proljeće i ljeto nastupa i Islamska kulturna revolucija u skladu sa stavom Imama Homeinija koji je on iznio još u Nedžefu u poruci iranskim hadžijama koji su godine krenuli u Mekku. Otrovna kultura imperijalizma uvlači se u dubine gradova i sela kroz cijeli muslimanski svijet zamjenjujući kulturu Kur ana i masovno regrutujući našu omladinu u službu stranaca i imperijalista, 8 kaže se u poruci koja je našla najsažetiji izraz u garbzadegiju, kako su iranski književnici u vrijeme šaha nazvali opčinjenost, fascinaciju Zapadom. Zavodi se poseban režim života, ponašanja i odijevanja Iranaca koji je propisala ulema. Iz državne uprave otpuštane su žene koje su se nepropisno oblačile. Univerziteti su zatvoreni na dvije godine pošto je Imam Homeini oštro kritikovao ideološko stanje u visokom školstvu. On je rekao: Ne bojim se više ekonomskih sankcija ni vojne intervencije, bojim se zapadnih univerziteta i obuke naše omladine u interesu Zapada ili Istoka, a studentima je poručio: Oslobodite se svakog izma i ista koji pripadaju Istoku ili Zapadu. Budite samozavisni i ne prihvatajte nikakvu pomoć od stranaca. 9 Grupe radikalnih studenata, hezbollaha, napali su univerzitetske kampove u Teheranu, Mešhedu i Širazu. Formirani su komiteti za islamizaciju univerziteta, a iz Visokog savjeta za kulturnu revoluciju izdati nalozi da svi nastavni predmeti moraju biti zasnovani na islamskom učenju. I naredne tri decenije Kulturno vijeće nadgledalo je kulturu i obrazovanje kako bi bili u skladu s islamom. 8 Message to the Pilgrims, February 6, 1971 Islam and Revolution: Writings and Declarations of Imam Khomeini, str [ 30 ] Prijelom za tribinu 4.indd 30 20/03/ :37

31 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije Sadamova Kadisija protiv Irana Najveći udar na islamsku revoluciju izvana dogodio se 22. septembra kada je predsjednik Iraka Sadam Husein naredio svojoj armiji da napadne Iran duž svih kilometara zajedničke granice. Motivi za Sadamov napad na Iran mnogo su dublji nego njegova želja da se domogne bogatih naftnih izvora u provinciji Kuzestan nastanjenoj arapskom manjinom. Sadam se, prije svega, plašio islamske revolucije u Iraku, čijih je preko polovine stanovnika pripadalo šiitskom pravcu islama, a on je čeličnom rukom vladao režimom koji je gotovo isključivo sačinjavala četvrtina sunitskog stanovništva. Među iračkim šiitima već je djelovala ilegalna islamistička stranka Dava, na koju je morao imati značajan uticaj ajatollah Homeini dok je bio u egzilu u Nedžefu, uz Kom najveći šiitski ideološki centar. Iako vjeran ateističkoj arapskoj nacionalističkoj stranci Baas, Sadam je takođe strahovao od komunista, jer je istovremeno s islamskom revolucijom u Iranu u Afganistanu buktala prosovjetska revolucija. Sve su to pomno pratili Amerikanci koji nisu uspjeli da sačuvaju dinastiju Pahlavi kao regionalni oslonac svoje politike. Prevarili su se u procjenama snage pokreta koji stoji iza ajatollaha Homeinija, nisu mogli ništa poduzeti da spriječe islamsku revoluciju, a kada je ona uspjela, s krizom talaca doživjeli su težak diplomatski poraz. SAD je imala razloga i za veliko nezadovoljstvo što je islamskom revolucijiom u Iranu razbijena južna linija odbrane zapadnog svijeta od komunizma. U takvom stanju stratezi američke politike na Srednjem istoku skovali su plan da se Sadam Husein gurne u rat s Iranom. Tako bi se skresala vojna moć Iraka koji je postao prijetnja Izraelu i američkim interesima u regionu Perzijskog zaliva, a istovremeno zaustavila iranska revolucija. Konkretan povod bio je diplomatski dugotrajni spor oko granične linije na Šat al-arabu. Sporazumom sa šahom Pahlavijem potpisanim u Alžiru godine Sadam je popustio u svojim zahtjevima kako bi Iran prestao pomagati iračke Kurde s kojima je Irak vodio ratove. Nova islamska vlast u Teheranu [ 31 ] Prijelom za tribinu 4.indd 31 20/03/ :37

32 Hajrudin Somun proglasila je taj sporazum nevažećim, što je Sadam Husein uzeo kao razlog da povede rat. Da bi mu dao širi historijski, islamski i panarapski značaj, on je rat nazvao novom Kadisijom, po bici u kojoj je arapska muslimanska vojska 636/637. godine porazila posljednjeg sasanidskog vladara Jazdegirda III, označivši tako početak vlasti Arapa nad Perzijom. Već prvih dana rata Sadam je zajedno s jordanskim kraljem Huseinom obišao položaje na okupiranoj iranskoj teritoriji. Na taj način je suveren Jordana, za koga se smatra da je dobio zadatak od Amerikanaca da Sadama Huseina nagovori da napadne Iran, prekršio međunarodne norme ponašanja jednog šefa države. Iranska komanda ušla je u rat s Irakom desetkovana, što bijegom, što smrtnim presudama desetinama generala na Halhalijevom revolucionarnom sudu. Regularnoj armiji pridružila se vojska čuvara revolucije Sepahe pasdaran. Kao treća ratna formacija služile su hiljade basidža, mladih, često maloljetnih dobrovoljaca. Pošto je trajao osam godina, bio je to najduži rat u XX st., duži i od svjetskih ratova. Bio je frontalan, rovovski rat sličan Prvom svjetskom ratu. Iračkim tenkovskim i mitraljeskim cijevima i vatri iz helikoptera često su se morali suprotstaviti ljudski talasi mladih dobrovoljaca koji su mobilisani po džamijama. Istovremeno je bio prvi rat u kojem su gradovi napadani balističkim raketama i u kojem je jedna strana, iračka, masovno upotrebljavala hemijsko oružje, a obje napadale naftne tankere trećih zemalja. Neke bitke, kao oslobađanje Horamšahra od Iračana ili iranski pokušaj osvajanja Basre, bile su ravne onima iz svjetskih ratova. Vjerovatno je bila i najveća nesrazmjera u naoružanju, pošto je Iran bio pod stalnim embargom, a Sadam je nabavljao naoružanje milijardama dolara koje su mu slali Saudijci i Kuvajćani. Iz Amerike su stizali novi tenkovi, iz Sovjetskog Saveza novi migovi, iz Francuske miraži, iz drugih zemalja, uključujući Jugoslaviju, lakše naoružanje i municija. Kako su se odvijale bitke na frontu, tako je, uz podršku masa kojoj je doprinijela široka mobilizacija mladih ljudi u odbrani zemlje od neprijatelja, u zemlji jačao teokratski [ 32 ] Prijelom za tribinu 4.indd 32 20/03/ :37

33 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije karakter islamske republike. Okončana je i kriza s američkim taocima. Oni su oslobođeni 20. januara godine, nakon inauguracije novog američkog predsjednika Ronalda Regana koji je naredio da se odmrznu 9,5 milijardi dolara iranskih deviznih rezervi iz američkih banaka. Nije, međutim, došlo do odmrzavanja diplomatskih odnosa između dvije zemlje čemu se odlučno protivio vrhovni vođa ajatollah Homeini. Na unutrašnjem političkom planu nastavljeno je jačanje snaga čuvara islamske revolucije, koje su postale paralelna vojska pod komandom istaknutih učesnika u svrgavanju monarhije, okupaciji američke ambasade i komandanata na frontu, i pod punom kontrolom uleme. Pasdarani su, osim učešća u ratu, postali aktivni u održavanju reda, unutrašnje sigurnosti i discipline. Uspostavili su svoj budžet, sistem regrutovanja, obavještajnu i propagandnu službu. Na kraju su dobili svoje ministarstvo u vladi. Poslove koje je obavljao Savak preuzele su druge institucije, stranka IRP, garda i komiteti. Položaj predsjednika Banisadra bio je sve slabiji, optuživan je za izdaju revolucije, što se protivio držanju američkih talaca, što je otrovan Zapadom. Pod pritiskom radikalne uleme i pasdarana Homeini ga je 12. juna lišio predsjedničkog položaja. Plašeći se izvođenja pred revolucionarni sud i smrtne kazne, 12. juna Banisadr je dva dana kasnije prešao u ilegalu, a 30. jula, zajedno s Masudom Radžavijem, vođom ljevičarskih Mudžahidina halk (MEK), prerušen je napustio zemlju i pojavio se u Parizu. Po instrukcijama Radžavija iz Pariza njegovi sljedbenici su tokom ljeta godine pokušali izvršiti kontrarevoluciju bombaškim napadima i eksplozijama u institucijama vlasti. Mudžahidini halk su 28. juna postavili eksplozivnu napravu u sjedište Islamske republikanske stranke od čije eksplozije je stradalo sedamdeset ljudi, među kojima i drugi čovjek u zemlji, predsjednik IRP ajatollah Muhamad Behešti, visoki vjerski i državni autoriteti i nekoliko ministara. Ta eksplozija se po datumu izvršenja pamti kao Hafte tir. Od druge eksplozije 30. avgusta stradali su novi predsjednik I. R. Iran Muhammad Ali Radžai i predsjednik vlade Džavad Bahonar. [ 33 ] Prijelom za tribinu 4.indd 33 20/03/ :37

34 Hajrudin Somun U avionskoj nesreći stradala je polovina vojne komande. Čak su izvršeni atentati na četvoricu predvodnika molitvi petkom. Uslijedila su hapšenja hiljada ljudi iz opozicionih grupacija, suspenzija nekih građanskih prava i obaveza pokrivanja žena. Dok su trajale bitke s iračkom armijom, vodila se i borba protiv kurdskih pobunjenika na sjeveru Irana. Međutim, do proljeća god., metodom teror protiv terora skršen je otpor ilegalnih organizacija i ćelija KP Tudeh. Islamska vlast je učvršćena uz podršku masa i molitvi u džamijama, koje su postale značajni politički faktor agitacije kao i pred revoluciju. Desetine hiljada mula su, poslije završene mesere u Komu, raspoređene po malim mjestima i selima gdje pomažu narodu, pišu dopise, vode sudove, ubiru porez, dijele pomoć siromašnim i regrutuju omladinu za rat. Poslije oslobađanja grada Horamšahra nastupilo je olakšanje i nada da će se rat uskoro završiti. U novom Medžlisu, kao i svim drugim institucijama vlasti dominira stranka IRP. Tako se uvodi specifičan oblik jednopartijskog sistema. U parlamentu se vode debate u kojima se već formiraju blokovi delegata koji zahtijevaju radikalnije ekonomske mjere i islamizaciju i onih koji zastupaju i brane interese privatnog kapitala, slobodne trgovine i građanskih prava. Pred kraj godine Mehdi Bazargan kao delegat u parlamentu 5. novembra upućuje pismo predsjedniku Medžlisa Hašemiju Rafsandžaniju u kojem optužuje vlast za stvaranje u zemlji atmosfere terora, straha, osvete i nacionalne dezintegracije. Nikad nije potvrđena puna autentičnost tog pisma koje se čitalo među kritičarima novog sistema i često citiralo izvan Irana, ali da je ono postojalo dokazuje zahtjev islamističkih krugova da se Bazargan uhapsi i osudi, te govor Imama Homeinija u kojem nije spominjao autora pisma, ali jeste kritikovao riječi korumpiranog. Nakon tog pisma Homeini je 15. decembra strogo kritikovao sudove i komitete zbog njihovih pretjerivanja i objavio jednu vrstu dekreta u osam tačaka u kojem je samovoljna hapšenja, pretresanje kuća, prisluškivanje i konfiskaciju imovine proglasio velikim grijesima koji će biti kažnjivi. [ 34 ] Prijelom za tribinu 4.indd 34 20/03/ :37

35 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije On je obećao narodu da će živjeti u miru i istakao: Od sada smo u periodu stabilnosti i izgradnje. Narod mora osjećati da živi u miru i sigurnosti i nastaviti da radi bez brige. 10 Pošto, kako je rekao, ne treba više da govorimo da smo u revolucionarnoj situaciji, Homeini je naredio da se formira komisija koja će njegove naredbe sprovesti u djelo. Šefovi revolucionarnih sudova su smijenjeni, sudije otpušteni, uhapšeni ili razmješteni. Amnestirano je zatvorenika, a čak i bivšim saradnicima Savaka je ponuđeno da služe islamskoj republici. Učvršćenje vlasti Velajete-fakiha Narednih pet godina iranska islamska republika se razvijala na temeljima već utvrđenog stabilnog sistema islamske demokratije. Uspostavljen je paralelizam odlučivanja između predstavničke, pravosudne i izvršne vlasti po uzoru na klasičnu parlamentarnu demokratiju, posebno francusku i belgijsku, s jedne strane, i vođstva uleme s druge. Predsjednik Islamske republike je istovremeno Predsjednik vlade. Gornji dom ili senat u evropskim demokratijama u Iranu je zamijenjen Skupštinom stručnjaka. Donji dom je Islamska savjetodavna skupština (Madžlise-šoraje-islami, prema izvornom islamskom načelu šura, savjetovanja među vjernicima). Treće, najvažnije tijelo je Vijeće čuvara revolucije od 12 članova. Nije izborno, nego imenovano tijelo koje, međutim, može zaustaviti, vratiti ili poništiti svaki zakon ili dekret donesen na prijedlog vlade u parlamentarnoj proceduri. Vrhovni islamski pravnik, valiye-fakih, nadgleda da li je taj cijeli sistem u skladu s islamskim načelima. Kao valiye-fakih i vrhovni vođa revolucije Imam Homeini nije tih godina često intervenisao u odluke vlade i parlamenta. Očuvane su gotovo sve institucije funkcionisanja države iz vremena šaha, ali su popunjene novim kadrovima lojalnim islamskoj revoluciji. I dalje su djelovali mjesni komiteti kao alternativa lokalnoj policiji i vlasti. Formirane su brigade za obnovu 10 Iz govora vrhovnog vođe ajatollaha Ruhollaha Homeinija emitovanog na Radio Teheranu 15. decembra godine. [ 35 ] Prijelom za tribinu 4.indd 35 20/03/ :37

36 Hajrudin Somun zemlje, razne fondacije za pomoć potlačenim (mosatazafin) i u ratnim uslovima posebno važna Bonyade šohada, fondacija za pomoć porodicama žrtava rata. Nakon gotovo osam godina rata s Irakom, 18. jula godine Imam Homeini je objavio da Iran prihvata UN rezoluciju 598 o prekidu neprijateljstava, a mirovni sporazum potpisan je 16. avgusta. On je izjavio: Da nije bilo u interesu islama i muslimana, ovo nikad ne bih prihvatio. Radije bih prihvatio smrt i šehadet. Ali nemamo izbora... Ovo prihvatanje za mene je gorče od otrova. 11 Konačna odluka Imama Homeinija uslijedila je dvije sedmice pošto su Amerikanci s nosača raketa Vincennes u Perzijskom zalivu, navodno greškom, oborili Iran Airov avion na redovnom letu iz Teherana za Dubai. Poginulo je svih 290 putnika. Bio je to vjerovatno neposredan povod konačnog prihvatanja mira koji je Sadam Husein predlagao već poslije druge godine rata. Ustvari, iranska ekonomija bila je iscrpljena, a presušile nabavke naoružanja zbog sankcija. Irak je imao devet stotina borbenih aviona kojima su letjeli piloti plaćenici iz Belgije, Rusije, Istočne Njemačke, Južne Afrike, Pakistana, a Iran manje od stotinu aviona, kojima su upravljali priučeni revolucionarni gardisti. Na Homeinijevu odluku posebno su uticali sve češći napadi dalekometnih raketa scud na Teheran i druge velike gradove, kao i strah u narodu od hemijskog oružja kojim je Sadam prijetio Iranu. U martu iste te godine on je kaznio Kurde zbog podrške Iranu tako što su na Halabdžu, uz iransku granicu, iz aviona bačeni hemijski otrovi od kojih je istog časa umrlo oko pet hiljada ljudi. Računa se da je u ratu na obje strane poginulo između jednog i dva miliona ljudi, a u ratnim operacijama oko pola miliona. Rat s Irakom učvrstio je Islamsku republiku, ali je iscrpio njenu privredu koja je već bila desetkovana štrajkovima i zastojem izvoza nafte za vrijeme revolucije 1978/79. Već u prvim godinama rata industrijska proizvodnja pala je na 40%, nezaposlenost isto toliko porasla, devizne rezerve su morale da se troše na nabavku naoružanja i municije. Zbog 11 Objavljeno na Radio Teheranu, 20. jula godine. [ 36 ] Prijelom za tribinu 4.indd 36 20/03/ :37

37 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije toga je vlada pribjegla povećanju proizvodnje i izvoza nafte već godine na 2,3 miliona tona barela dnevno, bez obzira na kvote koje je propisivao OPEK. Ekonomija je naglo oživjela, bazar je ponovo postao centar trgovine, inflacija prepolovljena. Ajatollah Homeini je presjekao raspravu koja se u Medžlisu vodila između radikalnog i umjerenog pristupa ekonomskog razvoja zemlje nakon revolucije. Radikalno krilo uleme zahtijevalo je podruštvavanje i nacionalizaciju privrede i industrije, nastavak rada revolucionarnog sudstva i progona protivnika revolucije, a konzervativno krilo uleme je štitilo interese privatnog vlasništva i slobodne trgovine i zalagalo se za očuvanje nekih građanskih individualnih prava. Na strani konzervativnih zastupnika u parlamentu bilo je Vijeće čuvara revolucije, u kojem je dominirala ulema koja se opirala agrarnoj reformi i oduzimanju zemlje veleposjednicima, jer su i mnogi iz uleme posjedovali velika imanja. I Imam Homeini je zahtijvao da se poštuje privatno vlasništvo pojedinaca, uključujući pokretnu i nepokretnu imovinu, kuće, radionice i trgovine. Nesumnjiva je bila Homeinijeva podrška umjerenijem putu razvoja Irana nakon prvih godina stabilizacije novog sistema u zemlji i oslobađanja teritorija u ratu s Irakom. U desetoj godini od pobjede revolucije ipak je prevladalo umjerenije, pragmatičnije krilo u političkom i ekonomskom sistemu islamske republike. Odustalo se od ekstremnih mjera u svim oblastima. Nastojala se zaboraviti prva i druga godina poslije obaranja monarhije kada je ajatollah Sadik Halhali po kratkom postupku slao u smrt desetine i stotine ljudi. Prestala je i kulturna revolucija i negiranje nacionalnog i kulturnog identiteta predislamskog Irana. Nakon deset godina, međutim, nije više izdržalo srce onoga ko je pokrenuo i vodio islamsku revoluciju modernog Irana. Veliki ajatollah i marža taklid Ruhollah Homeini, poslije desetak dana borbe s nekoliko srčanih udara, umro je 3. juna godine. Malo je falilo da dočeka svoju devedesetu. Kao što su ga vjera i duh održavali u snazi tolike godine, nisu ga napuštali ni posljednjih dana. Sa cijevi od infuzije u ruci, obavljao je namaz. Oko dva miliona ljudi je bilo na dženazi na Musali, brežuljku za masovne molitve nasred Teherana, i još polovina kad je [ 37 ] Prijelom za tribinu 4.indd 37 20/03/ :37

38 Hajrudin Somun spuštan u privremenu grobnicu na Behšte-Zahra. Ostavio je Iranu u nasljedstvo islamsku revoluciju i islamsku republiku koja je već sutradan dobila novog vrhovnog vođu u ajatollahu Aliju Hameneiju. Uprkos sankcijama Nasuprot svijetu, iranskom susjedstvu i cijelom Srednjem istoku, u Iranu se ništa suštinski nije promijenilo do ferbruara ove godine, kada je obilježena 40-ogodišnjica pobjede islamske revolucije. Godinu dvije poslije preseljenja Homeinija raspao se Sovjetski Savez, Zapad je pomeo komunizam iz istočne Evrope, ujedinile su se dvije Njemačke, u Afganistanu zavladali talibani, Al-Kaida sprovodila teror u muslimanskim zemljama, u Turskoj islamizam naslijedio kemalizam, Amerikanci srušili Sadama, ali i Irak. Ugušeno je arapsko proljeće, na ruševinama Sirije pojavila se fantomska islamska država. Nasuprot, dakle, svemu tome iranska islamska republika je opstala, a Iran se razvijao u miru dok je sav Srednji istok gorio. Za svih proteklih četrdeset godina ni dana nije prestajao otpor izvana njegovom islamskom sistemu. Izdržao je osam godina rata s Irakom i još više godina strogih, iscrpljujućih sankcija zbog programa nuklearne energije, iza kojeg se, navodno krila namjera da se proizvodi nuklearno naoružanje. Privredni razvoj, oslonjen najviše na prihode od nafte, gotovo je zaustavljen. Prije embarga GDP je bio prosječno 3,8%, a god., pao je na 1,9%. Proizvodnja nafte, koja čini 80% iranskog izvoza, pala je sa 2,5 miliona barela u na milion u godini. Trgovina sa zemljama Evropske unije smanjena je sa 28 milijardi dolara u na 12,8 milijardi u godini. Nezadovoljstvo masa iskazano u nemirima godine, najvećim poslije uspostavljanja Islamske republike, bilo je motivirano koliko zahtjevima za reformu sistema i ljudskih prava, toliko i padom životnog standarda i osiromašenjem zemlje zbog sankcija. Iran je zbog svog nuklearnog programa prethodne decenije prošao fazu najžešćih međunarodnih sankcija kojima su Ujedinjene nacije ikada podvrgnuli neku državu. Zbog takvog stanja vodstvo zemlje prihvatilo [ 38 ] Prijelom za tribinu 4.indd 38 20/03/ :37

39 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije je kompromis s međunarodnom zajednicom. Rigoroznim sporazumom postignutim 14. jula godine u Beču sa stalnim članicama Vijeća sigurnosti i Njemačkom (P5+1) o ukidanju sankcija u zamjenu za ograničenja njegove nuklearne aktivnosti, Iranu je omogućeno da stvori pretpostavke za ekonomski oporavak i reintegraciju u globalnu zajednicu. Administracija predsjednika SAD Donalda Trumpa, povlačenjem iz tog sporazuma godine ne samo da je pogazila jedan od najvažnijih međunarodnih sporazuma poslije Drugog svjetskog rata, nego je uvela nove, još neviđene sankcije. Kažnjavaju se sve zemlje i kompanije svijeta koje sarađuju s Iranom, a posebno su na udaru članice Evropske unije koje ne žele da prekidaju ekonomske i trgovinske odnose s islamskom republikom. Bez obzira na pokušaje da se zaustavi iranska islamska revolucija i obori islamska republika kao njen rezultat, Iran je u periodu od postigao ekonomski i društveni napredak koji ga je uzdigao na 18. poziciju najrazvijenijih zemalja svijeta. Na političkom planu prolazio je kroz turbulentne periode i prilike kroz koje su zemlju vodila dvojica vrhovnih vođa, veliki ajatollah Ruhollah Homeini ( ) i ajatollah Ali Hamenei (1989 ), jedan privremeni predsjednik vlade Mehdi Bazargan (1979) i sedam predsjednika I. R. Iran: Abolhassan Banisadr ( ), Muhammad Ali Radžai (1981), Ali Hamenei ( ), Akbar Hašemi Rafsandžani ( ), Muhammad Hatami ( ), Mahmud Ahmadinedžad ( ) i Hasan Ruhani (2013 ). Svaki od njih ostavio je poseban pečat na postrevolucionarni razvoj Irana. Jedan je pao kao žrtva terorističkog napada (Radžai), jedan je u egzilu (Banisadr). Rafsandžani je i na drugim funkcijama koje je obavljao sve do smrti (2017) predvodio pragmatični blok u vođstvu zemlje i zalagao se za ekonomske reforme i uravnoteženu saradnju sa svijetom. Hatami se zalagao za manje restriktivna građanska prava, veće kulturne slobode Iranaca i za dijalog s drugim religijama u svijetu, a njegov nasljednik Ahmadinedžad svojom esktremnom politikom i stavovima doprinio daljoj izolaciji i negativnoj predstavi Irana u svijetu. U političkom sukobu između pristalica reformi i dijela uleme koja vuče zemlju natrag i u izolaciju od [ 39 ] Prijelom za tribinu 4.indd 39 20/03/ :37

40 Hajrudin Somun cijelog svijeta koja se vodi u vrhu islamske republike predsjednik Ruhani predvodi prvi blok u nadi da će on prevladati i na narednim predsjedničkim izborima. Predsjednik Ruhani i njegova vlada su u posljednjih pet godina, postigavši nuklearni sporazum kojim su bar djelimično skinute sankcije, doprinijeli najvećem uspjehu vanjske politike zemlje od pobjede revolucije. Na ekonomskom planu, uprkos sankcijama, nastavili su kurs razvoja koji Iran čini manje zavisnim od izvoza nafte, a više oslonjenim na vlastite izvore. U poređenju sa stanjem pred kraj monarhije, Iran je za četiri decenije napravio skok u razvoju kakav nije postigla nijedna zemlja u širem regionu Srednjeg istoka. Na UN indeksu ljudskog razvoja sa 110-og mjesta Iran se popeo na 60. Pismenost stanovništva porasla je sa 47% na 90%. Samo 7% sela je bilo elektrificirano godine, a danas gotovo sva. Iako je broj stanovništva nešto više nego udvostručen (tada 35, a danas oko 80 miliona), broj škola i univerziteta porastao je deset puta. Na univerziteta školuje se 3,8 miliona studenata, od kojih su polovina djevojke. U naučnom razvoju Iran je postao 13. zemlja u svijetu, u medicini 17. U transplantaciji koštane srži drugi je na svijetu odmah iza Italije. Sve više mladih ljudi iz Azije ide u Iran na studije. Prema konkretnijim ekonomskim podacima, udio industrije u razvoju povećan je sa 16% na 40% GDP-a koji je prošle godine iznosio 540 milijardi dolara. U automobilskoj industriji Iran je 16. na svijetu s 1,5 milion proizvedenih vozila. Posljednjih godina monarhije Iran je samo iz Amerike uvozio žitarica za dvije milijarde dolara, a danas ih čak izvozi u vrijednosti od šest milijardi. Jednom od najkvalitetnijih riža s obala Kaspijskog jezera pokriva 80 posto potreba domaće potrošnje. 12 A tek šta da se kaže za neke ekskluzivne iranske proizvode popularne u cijelom svijetu: 85% svih stabala i plodova pistacija na svijetu otpada na Iran i to mu je najznačajniji izvozni proizvod, osim nafte. Najveći su poizvođači meda u regionu, a samo jedna kolonija u Azerbejdžanu ima košnica. Popularnog začina šafrana 94% 12 Podaci koje objavio Pars Today, god. [ 40 ] Prijelom za tribinu 4.indd 40 20/03/ :37

41 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije svjetske potrošnje dolazi iz Irana, a 90% kavijara u kojem uživa elitni zapadni svijet vadi se iz jesetre s iranske obale Kaspijskog jezera. * * * Svaka godišnjica iranske islamske revolucije koristi se i kao prilika za raspravu o njenom karakteru i vrijednostima koje je svrstavaju među najznačajnija zbivanja moderne političke historije. Najčešće se poredi s francuskom Buržoaskom i ruskom Oktobarskom revolucijom, a rjeđe i s Maovom kineskom. Iranska zaslužuje da se stavi u red s francuskom i ruskom revolucijom, ali je drukčija od njih samim tim što se Iran konačno, poslije stotinu godina, oslobodio okupacije, pokroviteljstva i robovanja stranim silama. A Rusija i Francuska su bile samosvojne, nezavisne imperije, pa nisu imale od koga da se oslobađaju. Slične su po tome što su sve tri uticale na bitne promjene društvenih odnosa, francuska na evropskom zapadu, ruska na istoku, a iranska u svijetu islama. Razlike su u prirodi tih promjena, jer su iranske u suprotnosti s onim u sekularnim revolucijama, kakve su buržoaska francuska i boljševička ruska, pa i komunistička kineska. Ajatollah Homeini, vođa iranske revolucije, čini tu razliku još markantnijom. Naime, nigdje u prošlom vijeku nisu neki rat, revoluciju, pokret za nezavisnost ili borbu protiv kolonijalizma povele vjerske vođe i osvojile vlast u državi. Nije to bio ni Mahatma Gandhi, ni Muhamad Ali Džinah, iako su granice Indije i Pakistana omeđene po religioznoj pripadnosti. Iranska revolucija je, uz to, najkompleksnija i zato izložena novim interpretacijama. Na tim linijama kreću se i neka ranija i aktuelna razmišljanja i ocjene istaknutih stranih i balkanskih historičara i analitičara iranske revolucije, koji ne spadaju u velike apologete, ali ni negatore njenih osnovnih vrijednosti i posljedica. Poznati francuski filozof Michel Foucault, koji je u isto vrijeme kao autor ovog rada bio u Teheranu poslije masakra na trgu Žale, pet mjeseci prije pobjede revolucije, javio je u Pariz: Situacija u Iranu mogla bi se razumjeti kao jedan [ 41 ] Prijelom za tribinu 4.indd 41 20/03/ :37

42 Hajrudin Somun veliki viteški dvoboj ispod tradicionalnih amblema, jednog kralja i jednog sveca, naoružanog vladara i od svega lišenog prognanika, između despota koji se suočava s golorukim partnerom iza kojeg stoji narod. 13 Dajući joj značaj za historiju moderng Irana i cijelog svijeta, Fred Halliday je već sredinom 1980-ih pisao: Iranska revolucija je bila jedan od epskih događaja poslijeratne historije (misli poslije Drugog svjetskog rata) po tome što je obuhvatila značajne nivoe političke mobilizacije, međunarodne krize i političku brutalnost...njena novost bila je, u prvoj instanci, u ulozi koju je u njoj imala vjera i posebno ono što se slobodno naziva religioznim fundamentalizmom. Prvi put u modernoj historiji (znači od 1789.) izvršena je revolucija u kojoj su dominantna ideologija, forme organiziranja, vodeće ličnosti i proklamirani cilj bili religiozni. 14 Bruno Brakus, magistar historije iz Zadra, piše: Gledajući iz zapadne perspektive i konteksta francuske i ruske revolucije, lako bi se moglo pomisliti da je iranska revolucija korak unatrag u društvenom razvoju jer je ona predstavljala pobunu protiv modernog sekularnog društva. No karakteristike iranske revolucije odredili su specifični povijesni razvoj Irana, a posebno događaji od nekoliko desetljeća prije same revolucije. 15 Analitičar Vedran Obućina iz Zagreba kaže: Ne bih Iran nazvao teokracijom. On svakako ima teokratske sastavnice, ali daleko je Iran od monarhijsko- -teološke diktature Saudijske Arabije ili apsolutne teokracije kao što je Vatikan. Sve ipak počiva na izborima i Iran je jedna od rijetkih zemalja na Bliskom istoku gdje se ne zna tko će pobijediti na idućim izborima. Postoji golema doza demokracije u Iranu, ali ona nije savršena niti usmjerena prema liberalnom obliku demokracije kakva postoji na Zapadu Le Nouvel Observateur, Paris, oktobar, Fred Halliday, The Iranian Revolution: Uneven Development and Religious Populism, State and Ideology in the Middle East and Pakistan, Macmillan Publishers Limited, Bruno Brakus, Iranska revolucija, Časopis Sveučilišta Zadar Rostra, br. 7, godina IX, god. 16 Vedran Obućina, Intervju, , hkv.hr [ 42 ] Prijelom za tribinu 4.indd 42 20/03/ :37

43 Četiri decenije od iranske Islamske revolucije Jedan stav s Univerziteta Kazvin o duhovnosti iranske revolucije: Islamska revolucija je prije svega i po svojoj suštini revolucija koja čovjeka, generalno uzev, poziva ka Bogu, vjeri i duhovnosti, za šta je Foucault kazao duša za svijet lišen duše. Drugo, Iranska revolucija je bila islamska revolucija, te je stoga oživjela identitet muslimana u najudaljenijim tačkama svijeta Na kraju, u izvještaju jedne italijanske analitičarke sa proslave 40-ogodišnjice revolucije stoji: Islamska republika, na čiji se opstanak niko nije htio kladiti, još živi a malo je ljudi vjerovalo da će preživjeti šest mjeseci. Ono što je Iran pokušavao da pokaže svijetu ovih 40 godina je da je to normalna zemlja zajedničkih aspiracija. Prečesto je vanjski svijet brkao iranski narod sa sistemom, ne uspijevajući da shvati da zemlju čine njen narod i njene vođe Farhad Darviši, časopis PIS, Institut Ibn Sina, br. 12, god. 18 Annalisa Porteghella, Independence, Freedom, Islamic Republic, ISPI, god. [ 43 ] Prijelom za tribinu 4.indd 43 20/03/ :37

44 Prijelom za tribinu 4.indd 44 20/03/ :37

45 Zlatko Dizdarević 40 GODINA OD IRANSKE REVOLUCIJE U čemu je smisao iranske revolucije čija se četrdeseta godišnjica obilježavala u februaru godine pitanje je koje se tim povodom često ponavlja i u svijetu i u Bosni i Hercegovini, i to iz više razloga i na različite načine. Ima tu istinske znatiželje potaknute nedovoljnim bavljenjem i naših i svjetskih medija ovim historijsko-političkim, ali na svoj način i civilizacijskim fenomenom; bilo je sporadično sažetih i vjerodostojnih odgovora, ali još više nedovoljnog poznavanja i konteksta, i realnih zbivanja prije revolucije i svega onoga što je ta revolucija donijela u minule četiri decenije. Samom Iranu, ali podjednako tako i novoj geostrateškoj realnosti u regionu Srednjeg istoka, pa i mnogo šire u svijetu. Pitanje Irana, njegove realnosti, značaja i pozicije važno je u najnovijim geostrateškim prelamanjima ali i političkim, ekonomskim, naročito energetskim, pa tako i vojnim preslagivanjima posljednje decenije. Posebno su obilježene tzv. arapskim proljećem započetim godine, a četiri godine kasnije, i nuklearnim sporazumom što su ga potpisali u Beču SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina, Rusija i Njemačka sa Iranom, da bi dvije godine kasnije američki predsjednik Donald Trump najavio izlazak njegove zemlje iz tog sporazuma i to realizirao godine. Oba ova događaja [ 45 ] Prijelom za tribinu 4.indd 45 20/03/ :37

46 Zlatko Dizdarević dio su šireg konteksta u kojem je Iran postao mnogo značajnija činjenica nego što je to bio i u vrijeme najvećih napora SAD da sa šahom Rezom Pahlavijem od ove velike i civilizacijskim tragovima i tradicijama prebogate zemlje napravi svog najvećeg imperijalnog partnera na Srednjem istoku. U ovom smislu, slobodno se može kazati na nivou simplifikacije poznate kao Iran za početnike da je današnja slika zemlje, četrdeset godina od revolucije i rađanja Islamske Republike Iran, slika države u kojoj su voljom većine zajednički pobijeđeni kolonijalizam i tuđi interes koji ih je pritiskivao. Time je i definisan autentični put spram vlastitih korijena i interesa, plaćena je velika cijena za tu borbu, ali se osloncem na domaće snage, znanje i solidarnost, te sačuvano dostojanstvo i tradiciju, zemlja izdigla iznad mnogih drugih u svijetu, a posebno u regionu. Time je, jasno, postala trn u oku onih koji su dominantno određivali sudbinu Irana od svrgavanja premijera Muhameda Mosadeka godine i nametnuli Teheranu status najbližeg i najmoćnijeg saveznika Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku, sa Šahom Rezom Pahlavijem vladarem na čelu zemlje. Godine nakon toga, i pored očiglednih napora SAD i Pahlavija da Iran pretvore u lidera regiona a, po zapadnim standardima, u vodeću silu na tim prostorima, bile su godine formatiranja države isključivo u smjeru interesa Zapada. Profit dobijan enormnim crpljenjem nafte, prema procjenama stručnjaka, najmanje 80% je išao američkim kompanijama, a ostatak iranskom razvoju. Ali i ideološkom profiliranju zemlje koja se sve više odmicala od vlastite historije, navika i tradicija većine stanovništva Irana. Takvo šahovo carstvo postalo je garancija prosperiteta vodeće klase u zemlji, pa i vojna i ekonomska garancija da američki put znači sigurnost i drugim, malim kolonijalnim zemljama u regionu koje su prihvatile ovaj koncept, podjednako kao i sigurnost morskih puteva koji su spajali Arabijski poluotok i zapadna tržišta nafte. Onoga časa kada je globalna energetska situacija počela bitno da se mijenja i utječe na unutrašnju situaciju u zemljama koje su založile svoj interes i tradiciju tuđim računicama, [ 46 ] Prijelom za tribinu 4.indd 46 20/03/ :37

47 40 godina od iranske revolucije počela su da se javljaju i nova i drugačija unutrašnja pitanja o budućnosti države. Naravno, pojavile su se i snage okupljane oko nove situacije i potreba. Na čelu tih snaga profilirao se dosta brzo Ruhollah Homeini, u početku poznat tek kao stručnjak za islamski misticizam, da bi od pobune u Iranu protiv šaha godine počeo da se uzdiže u lidera koji snažno i javno kritikuje pojave i probleme koji se javljaju u državi na tragu vladavine Reze Pahlavija. Nakon jedne od lekcija koje je javno održao šahu, protjeran je iz zemlje na 14 godina. Odlazi prvo u Tursku a na kraju u Francusku. U tom periodu postaje otvoreni zagovornik političkog islama, ali usvajajući i određene organizacijske ideje i postulate bliske tadašnjoj ljevičarskoj opoziciji šahu. Za Homeinija i pokret koji je stvarao, one relacije koje je Šah imao sa SAD-om bile su potpuno neprihvatljive i apsolutna negacija reformi za koje je vjerovao da ih Iran mora provesti. Nažalost po njih, ni šah ni Amerikanci, kao ni vladajuća elita u Iranu nisu Homeinija i njegov sve veći utjecaj u Iranu, čak i iz inostranstva, uzimali kao ozbiljnu opasnost. Predsjednik Nixon tako je tih sedamdesetih godina uvjeravao šaha kako će SAD ravnotežu snaga u regionu okrenuti sebi u korist, dokazujući kako ni arapski radikalizam ni sovjetsko oružje ne mogu postići svoje ciljeve. Jači po efektima na državu i od te politike i američkog optimizma bio je pad cijena nafte što je rapidno pogoršavalo situaciju u Iranu. Na stranu opozicije šahu počeli su se svrstavati i dojučerašnje pristalice iz redova nove srednje klase, industrijalaca ali i malih trgovaca. Kada se sve ovo uzme u obzir, lako je bilo prepoznati okvir u kojem je stvoreno veliko nezadovoljstvo prema režimu i šahu. Na gornjem nivou, to je bila neupitna zavisnost šaha i države od Amerike i njenih interesa, ali i kroz to stvorene bliske veze sa Izraelom, najvećim neprijateljem Arapa u regionu. Na onom nižem, svakodnevnom životnom nivou, mali trgovci i posebno poljoprivrednici, uz iransku političku ljevicu prepoznavali su u Homeinijevom zalaganju za pravdu, socijalne mjere, dignitet itd., pravac koji postaje izazovan za sve njih. [ 47 ] Prijelom za tribinu 4.indd 47 20/03/ :37

48 Zlatko Dizdarević Iz današnje perspektive posmatrano, svoj značajan doprinos pripremanju terena za revoluciju s kraja sedamdesetih, dale su i izrazito pogrešne procjene CIA-e čak i nakon velikih nereda koji su širom Irana izbili u januaru godine. Šah je tada bio obilježen kao izdajnik, a prognani Homeini kao primjer patriotizma. Već tada gradi se kult njegovog poštenja i pravdoljubivosti. Šah je na sve ovo odlučio da odgovori popustljivošću ali je očigledno bilo kasno. CIA je našla za shodno da zaključi kako Iran nije ni u predrevolucionarnom ni revolucionarnom stanju.... Mnogi politički analitičari danas smatraju da su ovakve procjene CIA-e među najvećim greškama koje je glasovita obavještajna mega-služba ikada napravila od svog osnivanja netom iza Drugog svjetskog rata. Posebne su bile vječite opsesije američkih obavještajaca prema kojima je komunistička ljevica svugdje, pa i u Iranu, neprijatelj broj jedan, važniji i gori od bilo koga drugog. Nisu shvatali da je Homeini sa svojim idejama što su se identifikovale sa socijalnom pravdom, ali propagirale pod temeljnim određenjem islamske revolucije i islamske države, nova snaga, mnogo jača i važnija u Iranu od, recimo, komunističkog Tudeha ili Nacionalnog Fronta, labave koalicije ljevičara. Tu snagu dodatno jačaju i oni što su koliko juče bili pristalice šaha, a sada ih je sve manje naprosto zato jer je život pod šahom postajao sve lošiji. Kada su CIA i oni što su ih snabdijevali informacijama shvatili ovu realnost, bilo je prekasno. Njihov pokušaj uspostavljanja veza sa tzv. umjerenim islamistima (potpuno ista, pogrešna taktika primijenjena je i mnogo godina kasnije u tzv. arapskom proljeću ), Homeini je prozreo i na njega nije bio spreman pristati ni po koju cijenu. On je, naprotiv, shvatio da treba uobličiti pokret koji će insistirati na nezavisnosti, slobodama pa i demokraciji ali sve skupa uz prefiks islamskog. Bio je to dovoljan poziv mnogima iz opozicije šahu da mu se krenu približavati. Cilj je bio postignut: Nakon mnogih nemira i sve brojnijih protesta Iranaca na ulicama tamošnjih gradova šahova vlada je pala u decembru godine. Procjenjuje se da je na ulice Teherana tada izašlo blizu milion stanovnika koji su [ 48 ] Prijelom za tribinu 4.indd 48 20/03/ :37

49 40 godina od iranske revolucije ultimativno tražili odlazak Reze Pahlavija i povratak Homeinija u zemlju. Odlučujući protesti organizovani su uz veliki praznik Ašure, kojim se u Iranu obilježava mučeništvo imama Huseina u sedmom vijeku. Simbolika nije bila slučajna, ovaj događaj i njegovo puno značenje uvijek su vezani uz dvije ključne riječi žrtvovanje i pročišćenje. Epilog je bio: Šah je, već tada u poodmakloj fazi oboljenja od raka, napustio zemlju 16. januara 79. godine i nikada se više nije vratio. Prelazne poslove do punog preuzimanja vlasti od strane Islamskog revolucionarnog vijeća kratko je obavljala vlada Shahpura Bakhtyara. Ajatollah Homeini sletio je iz Pariza u Teheran 1. februara trijumfalno dočekan kao Imam, Poslanikov potomak koji se vratio da iskupi svoj narod.... U iranskim dokumentima u kojima su bilježeni razni događaji iz tog vremena, u Homeinijevom nepretencioznom muzeju u Teheranu, imao sam priliku vidjeti godine sačuvan, zanimljiv, upečatljiv a jednostavan zapis jednog studentskog aktiviste, koji precizno oslikava razmišljanja običnog mladog Iranca, o onome što je bio uzrok tadašnjih zbivanja i viđenja i osjećanja tamošnjih ljudi. On je napisao: Imperijalizam nas iskorištava i dominira cijelim svijetom. Imperijalizam svakoga želi pretvoriti u svog slugu te želi zagospodariti nad svima. Amerika bi željela da pod svoje stavi iransku državu i narod. Sa druge strane, islamska je republika sklona svim slobodnim i neovisnim vladama koje se zalažu za pravdu. To je ona vrsta vladavine koju su ljudi željeli i sami je stvorili; Ova je vlada prijatelj slobode, a neprijatelj imperijalizma, komunizma i svih sličnih. Zemlje poput Amerike ne daju slobodu onima kojima je potrebna, i sklone su jedino klasi koja je nad njima zavladala... A Homeinijev sin Ahmad bio je u svom objašnjenju dolaska oca na vlast još precizniji, jednostavniji i isključiviji, na način koji je i onda, kao i danas poprilično zbunjivao one što su vjerovali da je svaki islam kojeg promiču vjerski službenici, bespogovorno ispravan. Očigledno, to nije bilo tako, pa otuda ovakva Ahmadova izjava, uz konstataciju često spominjanu kako je Homeinijevo najveće umijeće uspostava Islamske Republike, on je odlučno odgovarao: Ne. On je [ 49 ] Prijelom za tribinu 4.indd 49 20/03/ :37

50 Zlatko Dizdarević imam postao i stvorio historijsku i pobjedničku Islamsku Republiku boreći se protiv nazadnog, glupog, pretencioznog i reakcionarnog sveštenstva! Može se danas kazati da je ovakva definicija jednostavna, ogoljena, možda i pomalo naivna, revolucionarno-populistička ali, ona je sasvim sigurno odgovarala razmišljanjima i naboju kojima je skinut šah a doveden Homeini. Novi režim je potvrdu ispravnosti svoga puta veoma lako potvrđivao i ponavljanim Homeinijevim stavovima suprotstavljenim dekadentnoj Americi prema kojima muslimani moraju još više otvoriti pristup kao i povećavati razumijevanje savremenog razvoja, a istovremeno ne dopuštati da materijalna dobra zavladaju njihovim razmišljanjima... Ne treba pri ovome zaboraviti da je režim od samog početka, bez želje da ulazi u konflikte ni sa drugom stranom, držao jasnu i vidljivu distancu i prema drugoj, tada velikoj sili u svijetu, Sovjetskom Savezu. Ujedno, tadašnja sovjetska vlast, temeljem vlastitih doktrina o imperijalizmu, podržavala je iransku orijentaciju protiv Amerike pa čak i preporučivala vođstvu prosovjetskog Tudeha da se jasno podržava ajatollah kao revolucionarni vođa. Ova politika je nešto kasnije evoluirala, zapravo zapala u probleme sa opredjeljivanjem da li radikalnije za ili radikalnije protiv Homeinija, iz niza unutrašnjih i vanjskih razloga. Jedno je sovjetsko partijsko krilo držalo da će u Iranu pobijediti antiimperijalisti okrenuti ljevici, a drugo da će pobijediti radikalniji vjernici naspram Tudeha, što se, ipak, pokazalo tačnim. Uprkos zadovoljstvu Moskve što je definitivno okončano bilo kakvo savezništvo Irana i Amerike, Teheran se nije okrenuo Sovjetskom Savezu. Naprotiv, njihovi saveznici u Iranu, članovi Iranske komunističke partije, uz obrazloženje da su sovjetski špijuni, nešto kasnije potpuno su i brutalno eliminisani sa tamošnje političke scene. I ne samo oni. Iranska se revolucija okrenula isključivo sebi i unutrašnjim ciljevima, a što se više stvarao front protiv nje izvana, jačala je unutrašnja solidarnost i okretanje vlastitim snagama, obrazovanju, proizvodnji i izgradnji uz jačanje samosvjesti o historijskim tradicijama i snazi. Polako ali sigurno, [ 50 ] Prijelom za tribinu 4.indd 50 20/03/ :37

51 40 godina od iranske revolucije oslobađajući se i unutrašnjih neslaganja, postepenom liberalizacijom koja uglavnom pripada mladoj generaciji koja u Iranu dominira i po broju i po spremnosti na borbu za samoodržanje, Iran je izrastao u sve relevantniju i moćniju državu na izuzetno bitnom svjetskom geostrateškom čvorištu. Uspjeh u toj borbi Iranu nije oprošten niti će biti ikad u glavama novih imperijalista. Međunarodni kontekst u kojem dolazi do otvorene negacije davno usvojenih međunarodnih pravila ponašanja vratio je u igru mnoge stare odnose za koje se vjerovalo da su prevaziđeni i napušteni. Jačanje samostalnosti Irana u nizu važnih aspekata upalilo je zvono na uzbunu u mnogim centrima kojima je ta činjenica kvarila račune o novoj regionalnoj dominaciji na Srednjem istoku. Prije svega Sjedinjenim Američkim Državama i novim planovima o dominaciji na Istoku ali i posebno dalje prema dalekoj Aziji, probuđenim posebno poslije dolaska na čelo države Donalda Trumpa i njegove krajnje agresivne ekipe ali, reklo bi se i u mnogo čemu ekipe nerealnih ambicija. U isto vrijeme, svoje ambicije umanjivanja svakog napretka Irana na vojnom, ekonomskom i energetskom planu a posebno agresivno u oblasti primjene nuklearne energije i nanotehnologija isticao je ratoborni Izrael, izrazito blizak novim političkim vrhovima u SAD-u. Ova nova realnost, naravno, traži i posebno prilagođavanje ukupnih međunarodnih odnosa, standarda i vrijednosti u tim odnosima kako bi se zacrtani ciljevi mogli ostvariti. Zato se i sada već otvorena politička i geostrateška borba protiv Irana, i ne samo Irana, nastavlja sa paralelnim nastojanjima urušavanja bivšeg međunarodnog poretka, svojevremeno uspostavljanog na interesima, principima i kriterijima nakon pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Međutim, odnos planetarno legalizirane sile protiv sposobnosti Irana da istraje u svojoj odbrani danas je u značajnim nijansama drugačiji nego što su poklonici sile i njihovi sateliti računali. Iran kao pomalo udžbenički primjer za prepoznavanje i čitanje današnje svjetske situacije ima zato i mnogo širi značaj kojeg iz evropske perspektive vjerovatno i nismo do [ 51 ] Prijelom za tribinu 4.indd 51 20/03/ :37

52 Zlatko Dizdarević kraja svjesni. Proizvodnja te nesvijesti dodatno je pogubna u novim tehnološkim uslovima komuniciranja, ali i sve očiglednijeg podređivanja pa i sluganstva sili. Komunikacijske tehnologije uz svjesnu proizvodnju antinovinarstva, prihvatanje i proizvodnje laži, fake newsa, cenzura i dirigovane proizvodnje iskrivljenih informacija značajno pomažu čiščenju terena za jednostrane interese velikog korporativnog kapitala i novih geostrateških interesa. Na Bliskom i Srednjem istoku puno toga nije novo. Samo su pomalo nerealni i optimisti bez pokrića bili skloni u jednom momentu povjerovati da je ta matrica osvajanja vlasti pukom silom u izvjesnoj, pa i značajnoj mjeri prevladana. Sada smo vraćeni interesima siledžijske geostrategije koja se čita samo kao pitanje prostora i resursa osvajanih tom silom, ili prevarom, a u ime lažne odbrane ljudskih prava. Sve drugo postalo je, uglavnom, sekundarno. Zaključak u centrima u kojima se planiraju operacije u skladu sa ovakvim strategijama jeste da na ovaj način realizirani interesi zahtijevaju uporno održavanje nametnutih kriza različitog intenziteta. Mir, stabilnost, saradnja i razumijevanje, rješavanje problema dogovorima, sporazumima i usaglašavanjem zajedničkih interesa ciljano se ne smiju dozvoliti. Upaljač za ovakvu vrstu kalkulacija bilo je saznanje da svijet polako ali sigurno gubi bitku sa kombinacijom dvije egzistencijalne činjenice. Prve da je osnovnih resursa za preživljavanje vode, hrane i energenata sve manje u poređenju sa ubrzanim rastom, na mnogim mjestima čak i eksplozijom broja stanovnika na zemlji. Ključno pitanje najmoćnijih postalo je, kako te resurse što brže i što lakše osvojiti za sebe. Kroz postojeći međunarodni poredak koji ne dozvoljava upotrebu sile protiv garantovanih prava na suverenitet država, nepovredivost granica i nemiješanje u unutrašnje stvari suverenih država ovaj problem se teško mogao riješiti. Pojednostavljeno kazano, zemlje nastajale i formatirane na mentalitetu i pravima imperijalizma, snage i iz toga crpljenih ponašanja po mnogim pokazateljima opredijelile su se za redefiniranje, odnosno, rušenje postojećeg međunarodnog poretka i uspostavljanja pravila prema kojima bi se sila [ 52 ] Prijelom za tribinu 4.indd 52 20/03/ :37

53 40 godina od iranske revolucije mogla legalizirati, pa tako i dolaziti do neophodnih resursa lakše i sa pokrićem. Glavna šifra zloupotrebe u ovoj igri, ma kako prirodno, pozitivno i potrebno bila definisana kada su prave i humane namjere u pitanju, postala je kategorija ljudskih prava. Ipak, ono što se moglo očekivati, a dešava se sve očiglednije, jeste da ljudska prava postaju sve više puki izgovor za zloupotrebljenu silu korištenu sa spomenutim ciljevima. Iz ovoga su rođene dvije ključne premise de facto neoimperijalizma iz kojih se izvodi sve ostalo politika, granice, podobni i poslušni lideri, lažna partnerstva itd. Prva premisa je u spomenutoj neophodnosti legalnog otimanja energije, hrane i vode. Druga je kako onima od kojih se otima ne dati da se emancipiraju da bi ih se moglo držati poslušne i pod kontrolom. Politička, ekonomska, socijalna i svaka druga državna i društvena emancipacija, naravno, naći će se na putu spomenute otimačine. Zato, ko ne pristaje na ovo, mora biti discipliniran ili uništen. A Iran na ovo nije pristao svojom revolucijom. Ni na dalju otimačinu prije svega nafte ali i drugih vitalnih resursa, ni na odricanje od vlastitih civilizacijskih, državotvornih, ideoloških pa i vjerskih tradicija i prava. Drama je počela kada su moćni počeli gubiti bitke za svoje ciljeve koje su ranije redovno dobijali. Iran je tu već podugo najveće zvono za uzbunu uz Siriju koja izglednu pobjedu još uvijek krvavo plaća, a posebno otkako je i Nuklearnim sporazumom Teheran dokazao ne samo da mu se ne može uzimati pravo na potpunu samostalnost, već i da su se i država i institucije emancipovali na pragmatsko politički način do nivoa spremnosti za partnerstva sa svjetskim vrhovima. Vrijeme minulih četrdeset godina od revolucije god., i svrgavanja šaha Reze Pahlavija do danas u Islamskoj Republici Iran mora se sagledati i kao dio procesa velikih promjena u cijelom svijetu. Bez razumijevanja tih promjena ne može se shvatiti ni ono što se dešavalo u Iranu, posebno u zadnjoj deceniji. Krajem sedamdesetih u svijetu se privodio kraju globalni period dekolonizacije. Interesi imperijalizma i kapitala bivali su načeti na suštinski način a kriza resursa kucala je na vrata. [ 53 ] Prijelom za tribinu 4.indd 53 20/03/ :37

54 Zlatko Dizdarević Slutnje moćnih o nemogućnosti da se dalje uzima sve što se hoće uz postojeća pravila i principe UN-a ubrzano su jačale. Definirane su nove doktrine i započete njihove realizacije sa ciljem promjena sistema vrijednosti i pravila u međunarodnim odnosima. Uz nove poglede na stvarnost, nove ambicije, napuštanja jasnih međunarodnih standarda o suverenitetu, granicama, slobodama itd., prvo su ispotiha švercovane, a potom i legalizovane najgrublje neistine o toj realnosti. Danas, praktično, živimo u postfaktičkom društvu. Stvorena je potpuno nova politička realnost bazirana na dvostrukim standardima, de facto pravo na agresiju i razaranje, od uništavanja čitavih država, pokretanja miliona izbjeglica na planeti, otvorene trgovine njihovim sudbinama, do ponovnih pobjeda raznih fašisoidnih ideologija za koje se mislilo da su eliminisane. Odbrana demokracije čak i u temeljnim postulatima mnogih država Zapada prevodi se isključivo kao odbrana brutalnog kapitalizma. Ergo, ko je protiv kapitalizma, taj je i protiv demokracije. I ponovo, sve u ime sloboda i ljudskih prava. Ukratko, sila je praktično legalizirana kao mehanizam otimačine i na tome baziranih novih odnosa i prava u svijetu. Rezultat je ciljano inficiranje planete siromaštvom, ratovima i terorizmom, vjerskim fanatizmom i nacionalističkom histerijom. Plansko rušenje humanih principa međunarodnog poretka služi kako bi se svemu tome širom otvorila vrata. Naravno, puke ideološke, vjerske, etničke i ko zna kakve podjele samo su upaljač za druge ciljeve. Virus je pušten iz laboratorija koje su u centrima za definisanje geostrateških interesa kako bi se moćnim korporacijama, kompanijama i bankama omogućila bezočna manipulacija državama i ljudima. Na terenu Bliskog istoka to je sasvim vidljivo. A Iran im je postao nedostupan, zahvaljujući svojim ljudskim resursima, unutrašnjoj konzistentnosti, svojoj tradiciji, autentičnoj snazi, samosnalaženju i dignitetu, uprkos mnogim domaćim problemima raznih vrsta. I zato ga je trebalo zaustaviti i kažnjavati. Sve su to korektni analitičari prepoznavali u minulih desetak godina i u priči o Arapskom proljeću, ali i u kultnom [ 54 ] Prijelom za tribinu 4.indd 54 20/03/ :37

55 40 godina od iranske revolucije projektu za današnja zbivanja u knjizi Zbigniewa Brzezinskog Velika šahovska ploča američki primat i njegovi geopolitički ciljevi, objavljenoj godine. Bio je to, zapravo, putokaz za osvajanja i vraćanja u prošlost starih istočnih država i režima u korist novih imperijalnih strategija. Dovoljno je sumirati storije od Pakistana i Afganistana, organizovanog stvaranja talibana, potom Al-Qaede, napada na Irak 2003., do Libije, Jemena, stvaranja ISIL-a, sada Sirije, uz podršku i apsolutno međunarodno tolerisanje nezajažljivog i preko svake mjere agresivnog cionizma kojem se opiru i mnogi Jevreji u svijetu, pa evo do pokušaja pokoravanja Venezuele, a od nedavno i stvaranja novog žarišta opasne nestabilnosti između Indije i Pakistana, ne zaboravimo atomskih sila. Kroz svo ovo vrijeme Iran je neprekidno tom projektu globalnog destabiliziranja svijeta jedan od glavnih ciljeva. Teško se sjetiti države u minulih pola vijeka čijem se rušenju posvetila i takozvana međunarodna konferencija u organizaciji velike sile, kakva je bila nedavno ona u Varšavi, navodno povodom zaustavljanja terorističkog Irana. U pozadini, nafta polako curi, a plin iz prebogatih Pars polja u Iranu i Kataru da se o Ruskom plinu iz Sjevernog toka 2 i LNG izvora i ne govori nikako da se stavi u funkciju američke geostrategije slabljenja neprijatelja, pa i protiv Evrope. Ono što je posebno uznemirujuće, jeste da se ta već sveopšta dekadencija na terenu Zapada više ne odslikava ni u stanju ni u ponašanju ogromne većine međunarodnih institucija, organizacija, foruma. Njihove nebrojene prazne i potpuno neobavezujuće deklaracije, rezolucije, formalni apeli i pozivi raznih vrsta, odluke i akti, samo verbalno i teorijski uvažavaju nekadašnje izvorne principe, konvencije i rezolucije za koje, de facto, znaju svi unaprijed da više u zbilji ne igraju. Paralelno sa time, potpuno je odsustvo reakcija na agresivna rušenja iz Washingtona svega što je bilo ustanovljeno kao multilateralizam, međunarodno dogovaranje i saradnja. Ma koliko to i u skoroj prošlosti i decenijama ranije iznjedrilo više kapitalnih međunarodnih sporazuma i dogovora o sigurnosti, trgovini, klimatskim promjenama itd. Pa i uz ranije američko angažovanje. [ 55 ] Prijelom za tribinu 4.indd 55 20/03/ :37

56 Zlatko Dizdarević Tipične su, u ovom kontekstu, zamjene teza koje diktiraju novu stvarnost. Iran je tako ciljano jednostrano optužen da ugrožava opstanak miroljubivog Izraela pa zato, valjda, Izrael može imati atomsku bombu već decenijama a Iran ne može. Mnoge laži se rutinski legaliziraju a na njih malo ko i obraća pažnju. Izmišljenim pričama svijet se bavi kao istinama: Danas hladno govore i o Iransko-izraelskom ratu, a kobajagi zaboravljaju da su okupacija Palestine i svi sukobi Izraela sa Sirijom, Egiptom, Libanom i mnogim Arapima počeli mnogo prije pobjede islamske revolucije u Iranu. Ali zato je sasvim normalno kada se, recimo, objavi da su Izrael i SAD tokom tajnog sastanka u Bijeloj kući u decembru godine osmislili Zajedničku strategiju za obuzdavanje Irana i dogovorili četiri operativne grupe za taj posao. Godinu i dva mjeseca poslije, u februaru 2019., na sastanku što su ga u Varšavi organizovali Amerikanci, najveći miljenik Washingtona, izraelski premijer Netanyahu, hladno je pozvanima definisao smisao te teatralne konferencije i američkog zadatka svima njima riječima: Važno je što je ovaj sastanak otvoren za predstavnike glavnih arapskih zemalja koje podržavaju Izrael u unapređivanju zajedničkog interesa u ratu protiv Irana... Pametnom dosta i u detektiranju smisla konferencije, i uloge takozvanih glavnih arapskih zemalja na tragu glavnog cilja rata Izraela protiv Irana! Ni naknadni pokušaj prekrajanja ove izjave Netanyahua od organizatora konferencije nije mogao prikriti opasnu opsesiju i Washingtona i Tel Aviva namjerama o ratu protiv Irana. Sve ovo očigledno služi pojačavaju tvrdnji o Iranu kao najmračnijem režimu i lideru terorizma u svijetu bez obzira na činjenicu da je riječ o državi po mnogo čemu bitno drugačijoj od miljenika istinskih pokrovitelja terora. To je država sa redovnim i slobodnim izborima na više nivoa, uz Parlament i sve pripadajuće institucije, sa univerziteta na kojima studira studenata (većina su od toga studentice), gdje su nauka i tehnologija u zavidnom uzletu, gdje su žene osnivači i rukovodioci u više od 400 visokotehnoloških firmi, gdje je socijalna zaštita građana na neuporedivo višem nivou nego u mnogim tzv. modernim državama Zapada i gdje je po broju izdatih knjiga godišnje u odnosu [ 56 ] Prijelom za tribinu 4.indd 56 20/03/ :37

57 40 godina od iranske revolucije na broj stanovnika Iran četvrta država u svijetu. Impresivno pa i uz sve zamjerke koje se mogu staviti na odredbe što se u svijetu smatraju konzervativnim i nedemokratskim. A u Saudijskoj Arabiji koja je jedan od glavnih strateških partnera Zapadu u pokušajima držanja Istoka na podaničkoj uzici, čudo je neviđeno što je jedna princeza, prva i jedina u historiji, imenovana za ambasadoricu (i to u Washingtonu), a ženama od nedavno čak omogućeno i da same voze automobil! Da se ne spominju američki dokumenti, prema kojima su Saudijci bili apsolutno najbrojniji i među teroristima u najtraumatičnijem terorističkom napadu na Ameriku, 11. septembra godine. Ali, njima je sve oprošteno, danas im se prodaje oružje i tamo se brani petro-dolar. Prema sličnoj matrici od samog početka sirijske drame, koljači ISIL-a u Siriji su bezmalo dobri teroristi ali je neprijatelj broj jedan legalno izabrani režim u Damasku, ma kakav bio. Assad se mora skinuti silom izvana, a ne na legalnim izborima u samoj Siriji, kako je i izabran. Tamo su problem ljudska prava i demokracija, a kobajagi nije to što su nafta i plin nacionalizovani pa ih ne kontrolišu zapadne korporacije ili neka od sedam sestara. I možda još gore, Sirija nije uoči početka arapske zime imala ni dolar kredita i kamata u svjetskim bankama. Znamo i ovdje u nas da se to danas naprosto ne smije. Eto zato upornih pokušaja razbijanja Sirije koja nikako da padne, podjednako kao i Irana. Razlika je uz sve ostalo što u Iran nisu mogli i nisu smjeli ući. Zato su pouzdane vijesti i to iz zapadnih izvora o tome kako američki helikopteri izvlače i spašavaju komandante ISIL-a iz posljednjeg okruženja u istočnoj Siriji odnoseći sa njima na sigurno i oko 50 tona zlata koje su teroristi pokrali u svojoj borbi za navodni halifat. Kažu da su time platili transport. Nije tačno, nego ih se čuva za buduće operacije, negdje. Provjerene su i vijesti da američki strateški igrač, predsjednik Egipta general Sisi, čuvar Camp Davidskog sporazuma kojim se brani trajna sigurnost Izraela, ovih dana ne dozvoljava prolaz iranske nafte kroz Suecki kanal jer je namijenjena Siriji. Zadatak je stigao iz Francuske, a pritisak je [ 57 ] Prijelom za tribinu 4.indd 57 20/03/ :37

58 Zlatko Dizdarević na Assada da se uprkos pobjedi pozabavi onim što Zapad od Sirije hoće. Damask se bez nafte, tako i struje i grijanja, vaspitno smrzava gore nego u najtežim danima rata. Što bi kazala jedna vesela djevojka u kafeu u Damasku prije nekoliko godina, već u ratu: Desetak godina sankcija za nas je tren, a za ove skorojevićke države od par stotina godina to je čitava epoha.... Sirijske rafinerije koje su osiguravale preradu vlastite nafte rušili su minulih godina umjereni džihadisti, naravno borci za ljudska prava dovedeni u Siriju, a najvažnija naftna polja tamo još uvijek drži takozvana američka demokratska koalicija. Mnogi su u ovakvoj situaciji iznenađeni i posjetom Assada Teheranu, jer otkud njemu pravo da vodi svoju samostalnu vanjsku politiku i pravo Teheranu da ga podržava umjesto da se odmah odande povlače jer tamo, zajedno sa Hezbollahom, dramatično ugrožavaju Izrael. Zato im je Netanyahu poručio da će ponovo napasti Siriju i Irance u njoj. Razumiju se prijetnje jer, premijer Izraela je pred izborima, a kod kuće mu nad glavom visi optužnica za korupciju. Haos je najbolja preporuka glasačima u ovakvoj strategiji. U današnjim borbama za ljudska prava protiv država na Bliskom istoku, i manjim povodima od spašavanja velikog partnera Netanyahua bilo je raketiranja i ubijanja. Događaj u vezi sa Iranom i još više sa budućnošću međunarodnih odnosa, koji je u jednom trenutku slutio da svijet možda i ima snage za promjenu ovog vidljivo negativnog trenda, vrlo brzo razgolitio je stvarnost kakva jeste. Početkom jula godine i u vezi sa Bliskim istokom finalizirano je nešto veliko i pozitivno, nešto što nije bilo histerično zaoštravanje bez kraja i konca: Zemlje okupljene pod šifrom P5+1, dakle četiri stalne članice Savjeta bezbjednosti plus Njemačka, sa Iranom su potpisale u Beču, nakon duže od decenije pregovora, Sveobuhvatni sporazum o iranskom nuklearnom pitanju. Pojednostavljeno kazano, Iranu je odobren nastavak programa korištenja atomske energije u mirnodopske svrhe, ograničene su mogućnosti proizvodnje nuklearne bombe, a zauzvrat mu je trebalo ukinuti ekonomske i druge sankcije. Prvenstveno blokadu izvoza nafte. [ 58 ] Prijelom za tribinu 4.indd 58 20/03/ :37

59 40 godina od iranske revolucije Uz mnoge druge benefite kao što je, recimo, i deblokada oko stotinu milijardi dolara zamrznutih u svjetskim bankama. Samo koju sedmicu kasnije, recimo, svijet je obišla vijest o impresivnom sporazumu kojim je najavljena iranska kupovina više od stotinu najsavremenijih boingovih putničkih aviona. Činilo se doista da počinje nova era ne samo u trgovini i biznisu, već i u globalnim svjetskim odnosima. Američki predsjednik Barak Obama čak je izjavio tim povodom da je pozitivno iznenađen veoma značajnom i konstruktivnom ulogom Rusije u pregovorima koji su doveli do zajedničkog uspjeha.... Mnogi a među njima čak i neki od onih što intimno nisu bili najsretniji ovim uzletom Irana kazali su kako na Bliskom istoku ništa više neće biti kao što je bilo. Otvoreno, zvanično i glasno do histerije, jedini protiv ovog suglasja bio je, i tada, premijer Izraela Benjamin Netanyahu, čija zemlja odavno ima atomsku bombu. Dramatično je tada ponavljao kako je svijet ovim napravio grešku historijskih razmjera. Ispotiha ga je podržavao Rijad, navodno u ime odbrane sunita od šiizma, koji također poodavno ašikuje sa idejom da od Pakistana kupi atomsku bombu, prevashodno radi iranske opasnosti. Činilo se tada da se Iran vratio na veoma značajno mjesto u regionu koje mu pripada, samo mu ga razne strateške kalkulacije nisu htjele priznati i mali igrači u tim kalkulacijama. Dok je na čelu države bio šah Reza Pahlavi, iranski šiiti bili su veliki i dobrodošli prijatelji i Zapada i njegovih brojnih satelita. Kada je došla islamska revolucija, ti isti šiiti, odjednom grupno i temeljno identificirani su kao faktor koji, najblaže rečeno, iritira većinu na Zapadu i nervira većinu među sunitima. Sa saudijskog trona čak su išli pozivi Zapadu i Izraelu (?!) da zatuku glavu zmiji. Sporazumom iz Beča, izgledalo je da svijet ulazi u novu fazu odnosa u regionu, mada na način puno složeniji, manje isključiv i realniji, i sa postupno drugačijim Iranom, otvorenim i mnogo bolje pozicioniranim. Slutilo se i da je američka administracija, u ovom slučaju sa kooperativnijim Obamom i Kerryem, shvatila uprkos ogromnim pritiscima [ 59 ] Prijelom za tribinu 4.indd 59 20/03/ :37

60 Zlatko Dizdarević očito i tada svojevrsnog deep statea da se sa Iranom velike razlike mogu i moraju prevladavati jedino pregovorima, jer se pregovara samo sa onima sa kojima se to mora. Zato je Sporazum iz Beča doista bio historijski. Međutim, još tada je bilo rečeno da će njegov konačni domet zavisiti od mudrosti, pameti, vizionarstva, političke sposobnosti, ali i raznoraznih interesa pa i svekolikih limita onih što su zarobljenici manipulacija i strasti svake vrste. Nažalost, takvi su ponovo snažno izašli na svjetsku političku scenu samo tri godine kasnije. Većina unutar vladajuće Amerike svrstala se na stranu Trumpove Amerike, u ovom slučaju potpuno drugačije od Obamine, i njegove odluke da poništi Sporazum. Evropa je potvrdila da će braniti Sporazum, mada je prilično vidljivo da je većini u prvom planu prije odbrana interesa njihovih kompanija u poslovima sa Iranom, nego velika briga za geostrategiju odnosa na Bliskom istoku. Nažalost, skora budućnost će pokazati da je to nedostatak vizije i spram odnosu između konzervativaca u samom Iranu u odnosu na predsjednika Rohanija i ministra spoljnih poslova Zarifa koji spremnošću za dijalog i sporazumijevanje vide nastavak priključenja Irana stabilnosti i prosperitetu svih, pa tako i Evrope sa njenim interesima, a naspram novog radikalizma Washingtona, Tel Aviva, Rijada i sličnih. Oportunizam i zatvaranje u okvire samo vlastitih interesa ovdje nije dobitna kombinacija. UN i većina unutar njihovog sistema ionako u posao sa Sporazumom nisu bile presudno involvirane. Mnogi kojima je najvažnije bilo prisloniti se stavovima neoimperijalnih centrala i njihovih ambicija u ovom slučaju nisu od početka polazili od onoga što se u geostrateškim analizama jasno vidi iz ptičije, ali ne i iz žablje perspektive, a takav pogled sa visine, tačan i percipiran isključivo polazeći od vlastitog interesa, bio je bitan Trumpu i njegovim suflerima: Iran je zemlja na raskršću Evrope i Azije sa dalekim istokom, u direktnom kontaktu sa Bliskim istokom i Arabijskim poluostrvom, izlazi na dva svjetski dominantna energetska basena Kaspijski i Galfski. Ovo su suštinske činjenice koje treba staviti u kontekst osvajačkog cilja, a ne [ 60 ] Prijelom za tribinu 4.indd 60 20/03/ :37

61 40 godina od iranske revolucije vidjeti ovo u svakoj hladnoj analizi sa strane ispod je svakog nivoa političke inteligencije. U širem kontekstu, Sporazum onakav kakav je potpisan bio je velika prilika i za popuštanje tenzija između Washingtona i Moskve, pa samim tim i za mnoge globalne a traumatične odnose u cijelom svijetu. Zato onima koji o globalnim kretanjima u svijetu promišljaju uz minimum dobre volje i pozitivnih nastojanja i jeste bilo teško povjerovati da će se Trump svrstati kao novi, veoma bitni igrač mračne ekipe vojno-industrijskog kompleksa i korporativnih giganata kojima su te tenzije i ratovi conditio sine qua non. A teza na koju se zajahalo iz tih krugova odmah, ne silazi sa top mjesta u doslovno histeričnom poticanju svjetske, i posebno evropske javnosti: Ameriku treba braniti od Rusije (a eno približava se i Kina) i to na terenu Evrope! Otud i potreba za nuklearno širenje po Evropi koja će biti teren svakog budućeg rata, protiv Rusije u korist Amerike! Evropa je tako već danas nabijena raketama sa bojevim glavama koje će biti potencijalni cilj Rusije u svakom izazvanom ratu sa njima. Nije malo u Evropi onih što ovo shvataju ali najveći broj zemalja unutar nove EU nije imao snage da se odupre ovom nalogu Washingtona. Paralelno sa tim na Bliskom istoku se kao mitski neprijatelj proizvodi Iran, a tvrdnja što se potencira svakog trena jeste kako Teheran ima isti razarajući zadatak spram tamošnjih interesa Zapada i čuvara tih interesa, na prvom mjestu Izraela i Saudijske Arabije. Danas se tako pokazuje kao tačno Obamino uvjerenje da će se Iran Sporazumom približiti međunarodnoj zajednici ali su deep state sa Trumpom i Netanyahuom baš u tome vidjeli najveći problem za njihove interese. Otud i djelovanje, ovakvo kakvo se prepoznaje svakodnevno. Napad na Iran, čim su se stekli uslovi dolaskom Trumpa u Bijelu kuću bio je frontalni: Dugo godina održavani i ciljano provocirani sukob između sunita i šiita počinje se opet agresivno knjižiti na zli Teheran, a ne na poslušni i navodno ugroženi Rijad. Čak i u slučaju Jemena u kojem su Saudijci uz potvrđenu američku vojnu i drugu logističku pomoć [ 61 ] Prijelom za tribinu 4.indd 61 20/03/ :37

62 Zlatko Dizdarević proizveli, uz sva razaranja, i najstrašniju humanitarnu kataklizmu viđenu u novijoj historiji. Iran je, potom, ponovo percipiran kao kapitalna naftna konkurencija Saudijskoj Arabiji, a to je geostrateški bolna realnost za američku energetsku dominaciju u regionu. Uz ionako dodatno, za njih šokantne, najnovije informacije prema kojima je Rusija postala aktuelno najveći snabdijevač Evrope čak i ukapljenim plinom (LNG), ispred Katara, Alžira, Nigerije i daleko ispred moćno favorizovane Amerike. Dodatna muka sa Iranom, ako se ubrzano ne zaključa sankcijama, jeste što se tamo stvara i novo konkurentno tržište sa 80 miliona ljudi. U historiji se ratovalo i za mnogo manja tržišta. Nazire se uz to i strateško, a za imperiju opasno približavanje Irana Rusiji, Kini, Siriji, Turskoj, uz BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina), Latinsku Ameriku, projekte o novim energetskim putevima, dedolarizaciju itd. S razlogom se podvlači činjenica da će Iran biti još snažniji faktor u već odavno sramnoj storiji međunarodne zajednice spram Palestine, ali i u borbi protiv mračnjaštva i primitivizma poput ISIL-a i sličnih. Jasno je da je Iran već postao, uz unutrašnju orijentaciju na vlastite snage, uglavnom mlade, obrazovane i uspješne nova realnost uz mnoge drugačije interese od onih zapadnih, davno definisanih u odnosu na Istok. Sve to je, eto, bilo dovoljno za kontranapad carstva. Novi Iran, ma koliko se god., realno činilo da je još dug put do sasvim drugačije države od one koju su personificirali isključivo Homeinijevi sljedbenici, postajao je, za realnu i trezvenu politiku Zapada, interes i potencijalni partner konstruktivnim snagama i u Americi i u Evropi ali ne i za ovakav Tel Aviv i Rijad koji su danas presretni jer su ponovo na istoj strani sa Washingtonom. Opciji sa Sporazumom se nisu ni htjeli a odavno već ni mogli prilagoditi, zato su uz srčanu pomoć najgorih konzervativaca u Americi, posebno i Trumpovog zeta, specijalnog savjetnika Kushnera, inače izrazitog cioniste, krenuli u drugom pravcu, privlačiti većinu sunitskih, posebno zaljevskih vladara na svoju stranu, protiv Irana. To historija arapskog svijeta do sada nije zabilježila, Izrael sa Arapima protiv Irana! I još sa Jeruzalemom [ 62 ] Prijelom za tribinu 4.indd 62 20/03/ :37

63 40 godina od iranske revolucije kao ekskluzivno glavnim gradom Izraela što pojedini arapski lideri možda i mogu, pored toga što i moraju progutati ali, kod ogromne većine i muslimana i katolika i pravoslavaca u svijetu to naprosto ne može proći. Jeruzalem je realnost ali i svetinja pripadnika tri monoteističke religije na planeti i stati iza opcije na koju je pristao Trump pod pritiskom zeta, cionističkog lobija i Netanyahua vjerujući da time ulazi u historiju kao velikan i niko prije njega zapravo je groteskno. Snage druge strane, u jednom času vizionarske i dovoljno jake da to vizionarstvo pretoče u novi pravac uspjele su da dovedu Sporazum do potpisivanja u julu godine. Tada najjači na Zapadu, Obamina Amerika, Velika Britanija onda još u EU, Francuska i Njemačka, uz Rusiju i Kinu i pozadinsko učešće EU, potpisali su Nuklearni sporazum sa velikim Iranom i to na temelju principa koje su zajednički ovim ispoštovali. Ali, principi su postali potpuno rastegljiva kategorija i stvar separatnih tumačenja, interesa kao cilja i sile kao operativnog načina realizacije. Uostalom, da je sve do čistih principa, povelja i želja, i Sporazum iz god., bio bi urađen pod okriljem UN-a, a ne ovako. No, i to je prihvaćena realnost. Slutnja o odustajanju Wahingtona od Nuklearnog sporazuma iz god., a zapravo o vraćanju tamošnje većine imperijalnoj politici i nepristajanju na dogovore od zajedničkog interesa u svijetu pokazala se tačnom samo tri godine od historijskih potpisa u Beču. Američki predsjednik Donald Trump praktično odmah po dolasku u Bijelu kuću u januaru godine prvo je najavio, a nešto kasnije i realizovao prijetnju da će se SAD povuči iz ovog Sporazuma, a indirektno na taj način i od sasvim nove, multilateralne geostrategije spram Irana. Vraćene su pa i radikalno zaoštrene sankcije Iranu, navodno zbog njihovog nuklearnog programa, a suštinski kao izgovor kako bi se Teheran potpuno zaustavio u svom buđenju, i u kapitaliziranju važnih, već stečenih prednosti nad mnogima u regionu. Pri tome nije naučena jasna i važna lekcija ni iz bliže historije: Teheran je i mnogo veće pritiske sa te strane na sebe uspio, praktično, da pretvori u dobitak za sebe. Bivalo je teško, bolno i dugo ali [ 63 ] Prijelom za tribinu 4.indd 63 20/03/ :37

64 Zlatko Dizdarević historijska supstanca je održana i ojačana. Ima pri tome i nešto posebno bitno u svemu ovome. To je da je unutrašnja opcija u državi, od dolaska na mjesto predsjednika države Rohanija i ljudi oko njega, uprkos velikoj provokaciji Trumpa, postigla na novi i značajan način unutrašnju prevagu u zemlji i pokazala kako je okretanje budućnosti i stabilnosti, uz zadržanu snagu i autentičnost, nadjačala opciju onih koji se hrane prije svega idejama o revanšizmu i konzervativnim preferiranjem izolacije. Otud i spremnost Irana, uz pet drugih partnera, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Rusije i Kine da se održi dogovor i bez Sjedinjenih Država i njegovih satelita. Pokušaji nagovora američke vlade na kompromis u vezi sa ovim nisu dali rezultate. Sjedinjene Države i Trump sa izraelskim premijerom i saudijskim ambicioznim mlađahnim isforsiranim prijestolonasljednikom definirali su ucjenjivačke uslove pod kojima se, navodno, mogu povesti novi pregovori. Oni bi da pregovaraju iznova o iranskom programu balističkih projektila, o militantnim skupinama u Libanonu, Siriji i Jemenu (kako ih oni vide) i o promjenama u samom nuklearnom dogovoru. Trumpa su u ovome podržali primarno njegovi savjetnici, uglavnom tvrdolinijaši za koje nema nikakvog povratka pregovorima sa Iranom. Realno, nije malo ni onih koji ukazuju da je povlačenje iz dogovora zapravo loše po Ameriku jer ovim u izolaciju ide Washington a ne Iran. Uz to, veliki je rizik i od ozbiljnog trgovačkog rata SAD sa mnogima u svijetu pa i sa značajnim saveznicima, u Evropi i dalje. Iran je do danas ostao dosljedan svojim stavovima i opredjeljenju ali i uz punu svijest o novoj poziciji u svijetu: Pregovori su završeni, Međunarodna Agencija za atomsku energiju (IAEA) u 13 izvještaja je potvrdila da Teheran ni na kakav način nije kršio Sporazum, čak su i u UN-u jednoglasno izglasane sve Rezolucije kojima se Sporazum prihvata. Dakle, SAD može da odlučuje kako hoće, ali Sporazum za Iran i ostale uz poprilične probleme ostaje na snazi. Uostalom, to i nije bio bilateralni sporazum Irana sa SAD. Potez Trumpa otvorio je niz novih i neočekivanih problema i za Evropu. Komešanja spram američkih zahtjeva, vojnih, [ 64 ] Prijelom za tribinu 4.indd 64 20/03/ :37

65 40 godina od iranske revolucije posebno nuklearnih, energetskih ali i generalno ekonomskih, postaju sve vidljivija jer se otvaraju oči pred činjenicom da su zahtjevi postavljeni svima unaokolo, a u ime borbe protiv iranskog terorizma, u najmanju ruku dubiozni, a sasvim izvjesno interesno jednosmjerni. I dok su u Evropi već uobičajena odugovlačenja i dileme u ovakvim situacijama, Iran ponovo potvrđuje smisao opredjeljenja za revoluciju od prije četrdeset godina. To je neupitno puna samostalnost, suverenost, pravo na vlastiti put na kojem za truhle kompromise i dodvoravanja bilo kome nema mjesta. U krajnjoj liniji, takva pozicija i jeste rezultat ovog višedecenijskog jačanja i političkog sazrijevanja ma koliko taj proces bio složen, težak i nadasve stalno pod različitim pritiscima sa strane. Pri tome je uočljiv svojevrsni fenomen jačanja unutrašnje solidarnosti i nacionalnog digniteta, uprkos neskrivenim razlikama o mnogim pitanjima unutar samog Irana između umjerenih snaga i onih oslonjenih isključivo na vjeru a onda i vojsku. Pitanje je samo koliko ovu činjenicu vide i razumijevaju mnogi izvana, uvjereni uvijek u onu prevlast koja se osigurava temeljem vlastite moći. Suština je, međutim, u činjenici da Iran danas nije sam na strani na kojoj je. U velikom svjetskom geostrateškom preslagivanju ideološka komponenta koja je dominirala u vrijeme hladnog rata više nije važna na onaj način na koji je bila nezaobilazna tada. Interesi su drugi kao i spremnost da im se služi drugačije. U vrhovima većine država više se ne pita koje je ideološke pripadnosti potencijalni partner u biznisu, već kakav rezultat taj biznis donosi svima. Ni dolar više nije jedina valuta u malom i velikom poslovanju, ma koliko bio još uvijek dominantan. Mit je, ipak, načet i svijet to počinje da osjeća. Podjednako je i sa mitom o nepobjedivosti najvećih u raznim intervencijama unaokolo. Iran, kao i Sirija, otud, imaju značaj primjera za druge i u ovom smislu. SAD i Rusija koja se vratila na veliku scenu uprkos sve donedavno potpunoj nevjerici na Zapadu da je to moguće nisu više ni sami ni jedine osovine za ozbiljna partnerstva. Ni EU više nije ideološki potpuno uniformna kao nekada, kao što u poslove sa Istokom ulaze mnogi koji se ranije nisu mogli ni zamisliti u tim varijantama, dok centralna sila Zapada, ipak, postaje sve [ 65 ] Prijelom za tribinu 4.indd 65 20/03/ :37

66 Zlatko Dizdarević dogmatskija u utvrđivanju kriterija sa kim se može a sa kim ne u familiji kojoj treba služiti. Zato iz zapadne koalicije uz arapske satelite, Iran uglas opisuju i optužuju kao vrhunsku opasnost za svijet. U tu svrhu trebala je poslužiti i spomenuta Konferencija u Varšavi koja je generalno govoreći doživjela fijasko spram najavljivanih očekivanja. Od liste učesnika koji su bili pozvani a nisu došli, preko nemogućnosti da se postigne i približno najavljeno a radikalno jedinstvo u proglašavanju Irana osnovnim zlom na planeti, do niza manjih ili većih političkih otpora unaprijed skrojenom formatu i ciljevima skupa. Čak su i zvaničnici Poljske smogli snage da revidiraju početni antiiranski stav što im ga je nametnuo Washington. Bili su, zapravo, osramoćeni pred vlastitim narodom zbog pokazane nezahvalnosti Iranu u kojem su Poljaci, izbjeglice u Drugom svjetskom ratu, našli utočište. Potezi rijetko viđene antiiranske propagande vraćaju se sada kao bumerang: Nije baš lahko do danas lagati svijet da je Iran napadao Irak i razbijao tu zemlju uz milione mrtvih, niti da je Iran ušao pljačkaški i osvajački u Siriju, Jemen i Libiju i stvarao tamo propale države. U svjetski otetoj priči o izbjeglicama i migrantima danas je i najvećim skepticima u vezi sa Iranom jasno da nisu odatle pokrenuti milioni beskućnika, niti je Teheran taj koji evo bezmalo deceniju podržava i finansira terorističke organizacije poput Al-Qaede i Daeša, kao što mu nisu ni partneri oni koji to organizirano i interesno rade već godinama. Svijet, ipak, ima i pamćenje, pa se makar i naknadno vraćaju sjećanja na to ko je šta, kada i kako počeo. A može se u raznim dokumentacijama i arhivama naći i precizan podatak: Za razliku od mnogobrojnih invazija i krvavih vojnih pustolovina velikih imperija i kolonijalnih sila, a u novije vrijeme sa ili bez podrške Savjeta bezbjednosti UN-a ili NATO-a, Iran među historijskim silama drži ozbiljan rekord nije napao nijednu zemlju u posljednjih 250 godina. Podatak je objavljen više puta i nikada ga niko nije demantovao. Šta se događalo nakon politički doista diletantske ideje Trumpa i savjetnika o raskidu Nuklearnog sporazuma, [ 66 ] Prijelom za tribinu 4.indd 66 20/03/ :37

67 40 godina od iranske revolucije obzirom na to odakle kakva sve znanja, objektivno, ima na raspolaganju taj sistem. Nije riječ ovdje samo o Iranu, već prije svega je pitanje pod kakvim se to doista kišobranom kreira svjetska politika odgovorna za milijarde života. Da li su do sada važeći kriteriji u vezi sa svjetskim mehanizmima zaštite globalne zajednice doista dovoljni da se sve ovo može gurati pod tepih. U ime čega? Nečije egzaltirane želje da uđe u historiju onako kako nije niko prije njega. Što vrijeme više odmiče jasno je da dovoljno suprotstavljanja logici dobitka po svaku cijenu koja ruši rijetko značajnu pojavu svjetla na kraju tunela, u svjetskoj politici ne pokazuju ni mnogi mimo Trumpove kuhinje, pa ni mnogi u zemljama koje još uvijek tvrde da podržavaju Sporazum, poput Velike Britanije, Njemačke i Francuske. Realno, stav Rusije i Kine, zemalja koje su svakim danom sve agresivnije označavane kao opasnost za demokraciju i ljudska prava, čvršći je i konzistentniji u korist očuvanja Sporazuma i bez SAD-a. Uz pozitivnu retoriku ostalih za sada se ne vide i potrebni akcioni planovi kao mehanizmi za zaštitu njihovih poslova sa Iranom, koje je najavila Evropska unija. Zaključak je na koncu prilično jasan. Amerikanci su odlučili na Bliskom istoku biti saveznici totalitarnim monarhijama, finansijerima terorističkih organizacija i u potpunosti podržavati njihove ideje i namjere, namjerno u svoju korist. Od rata u Iraku interesi velikih više se ne čuvaju vlastitim vojnicima već takozvanim proxy ratovanjem i partnerima. Americi, Franuskoj, Britaniji i sličnima tamo su saveznici u lepezi od džihadista do Kurda. Realnost je poznata. Prvi su poraženi a komandanti im se spašavaju u američkim helikopterima jer će vjerovatno trebati i sutra za neke druge operacije poput ove u Siriji i nerealizirane u Iranu. Kurdi su po ko zna koji put ostavljeni sebi bez i jednog dobitka što im je obećan, u lepezi od samostalne države u Iraku pa šire tamo gdje ih ima, u dijelovima Turske, Sirije i Irana, do autonomije u Siriji ili, ako ništa drugo, barem mira na granici sa Turskom. A sve je to i garancija za permanentnu profitabilnu nestabilnost. Priča o povlačenju Amerikanaca iz Sirije i njihove pobjede nad ISIL-om samo je izvlačenje Trumpa [ 67 ] Prijelom za tribinu 4.indd 67 20/03/ :37

68 Zlatko Dizdarević iz gotovog poraza i obećanje Izraelu i Rijadu da neće ostati sami. Uz plaćanje sirijskim Kurdima za lojalnost Americi u Siriji pa i Iraku jer su za njih ratovali umjesto američkih vojnika čije bi pogibije i povratak kući u mrtvačkim sanducima itekako bili zbrajani kao nečiji poraz uoči slijedećih izbora. Otuda sada i Trumpovo ponavljanje svojoj javnosti da se njihovi momci moraju vratiti iz Sirije kući, a za njihov posao tamo naći će se već ko treba. Sve su to operacije kojima Washington sa partnerima pokušava od poraza na Bliskom istoku napraviti za javnost lažnu pobjedu. Ono što je činjenica koja se ne može sakriti jeste u tu pobjedu Iran ne samo da se ne može uknjižiti, već iz cijele situacije, uključujući čak i napadnuti Nuklearni Sporazum, izlazi kao pobjednik. Već je rečeno, oni su dobro naučili kako se nositi sa napadima na njih sa svih strana i na razne načine. Trump se na poraze ili propuštene prilike za univerzalnu pobjedu poput prihvatanja Sporazuma u čijem je stvaranju njegova država zdušno učestvovala mora tek početi navikavati. Ako bude znanja, mudrosti i nekih drugih savjetnika. Ovo što na tom terenu ima vodi ga krivim putem, poput tipova kao savjetnika za nacionalnu sigurnost (sic!), do zeta Jareda Kushnera koji pred očima ima samo fantaziju o Izraelu, vjerovatno od Sinaja do Eufrata i Mesopotamije. Za početak. A Iran, nakon četiri decenije od pobjede islamske revolucije, a zapravo stvaranja po mnogo čemu jake, samosvjesne i napredne države, zna kako se nositi sa onim što mnogi neprijatelji velikih ambicija i nerealnih snova smatraju porazom Teherana. Zato se ovaj krug i zatvara na konstataciji sa početka: Najveći dobitak od godine do danas jeste pobjeda u rušenju kolonijalizma i podaništva, dizanje iz pepela vlastitim snagama, znanjem, odlučnošću ali i prevladavanjem izolacionalizma i društvene, socijalne, mentalne, ekonomske, vjerske i kulturološke klaustrofobije. I uz svijest da su se doživljene muke i teškoće na tom putu isplatile, a ako bude trebalo, put će ponovo biti isti. Na unutrašnjem planu ni dvije postojeće opcije, radikalna i umjerena, nisu više u potpunoj ravnoteži. Oni okrenuti prema budućnosti postali su jači nego ikada, svjesni svoje [ 68 ] Prijelom za tribinu 4.indd 68 20/03/ :37

69 40 godina od iranske revolucije snage, digniteta, svih onih prava koja im pripadaju i mogućnosti da se do njih dođe. Za onoliku državu, historiju i zbilju to uopće nije malo. S druge strane, i konzervativna linija je još mnogo jača nego što se očekuje i bitka s tim snagama još nije završena o čemu govore i najnoviji sudski procesi i presude protiv aktivista za zaštitu ljudskih prava, a to očigledno ide s razlogom u korist najvećim neprijateljima Irana. Hoće li veliki i mali u svijetu koji ovo ne mogu progutati shvatiti da je to njihov problem, a ne problem Irana danas, nakon četrdeset godina i svih izazova koje su Iranci prevazišli. Za trajnu pa i samo privremenu okupaciju Irana oni su naprosto zakasnili. Što je najvažnije, za takvu svoju poziciju, uprkos i normalnim neslaganjima i razlikama u gledanju na svijet u tolikoj zemlji, sve više ljudi na raznim stranama unaokolo za Iran pokazuje veliko uvažavanje, respekt i poštovanje. Ovo, naravno, nije uopće nebitno kao saldo za jednu revoluciju. Naprotiv. [ 69 ] Prijelom za tribinu 4.indd 69 20/03/ :37

70 Prijelom za tribinu 4.indd 70 20/03/ :37

71 Prijelom za tribinu 4.indd 71 20/03/ :37

72 Prijelom za tribinu 4.indd 72 20/03/ :37